Vila Slovinka, prvi put je tiskana 1614. godine u Mlecima kod Antuna Turinija. Djelo je za autorova života objavljivano dva puta. Za tisak je Vilu priredio sam Juraj Baraković.
Vila Slovinka je djelo, organizirano u trinaest pjevanja, koje sam pjesnik naziva petja. Spjevana je većinom stihom dvanaestercem, zatim i osmercem. Sam pjesnik navodi da je djelo orgnaizrano u četiri vrste petja: u pismi skupne, u osmoredke, u zučnopojke i u poluredke. Upotreba različite metričke organizacije ukazuje da je Juraj Baraković bio izvrstan versifikator.
Po pripovjedačkom karakteru i dužini djela Vila Slovinka pripadala bi epici, ali po načinu organizrianja znatno odstupa od klasičnog modela epa. Vilu Slovinku teško je žanrovski jednoznačno odrediti zbog posebnosti Barakovićeva stila.
U Vili Slovinki Jurja Barakovića isprepleteno je nekoliko tematskih svjetova koji u djelu supostoje i nadopunjavaju se te ih nije jednostavno odijeliti.Tematski svjetovi Barakovićeve Vile mogu se podijeltiti u četiri glavne skupine: mitološki, povijesni, biblijski eshatološki svijet.
Nije lako odrediti kada Juraj Baraković u Vili Slovinki nastupa kao kroničar povijesnih prilika, a kada kao tvorac mita.
Pavličić, Pavao (2004): Čitanje Barakovićeve Vile Slovinke. Rad HAZU, knj. 26, 67-113.
Dostupno na: http://dizbi.hazu.hr/?sitetext=107