U Zadru je završio telogiju i bio gimnazijski profesor. Franjevac Provincije svetoga Jeronima, proučavao je povijest franjevaca u Istri, Dalmaciji, Dubrovačkoj Republici i Bosni i Hercegovini. Donat Fabijanić ostao je ponajviše poznat po znanstvenom i stručnom radu. Napisao je trinaest knjiga i još više članaka, koje je obajvio u ondašnjoj zadarskoj periodici od godine 1843. do 1890. Pisao je o najstarijoj prošlosti domaće crkve i širenju hereze u Dalmaciji, te sastavio nekoliko životopisa svetaca, učenih bogoslovaca i kulturnih radnika. Sve svoje radove objelodanio je na talijanskom jeziku, premda je bio Hrvat, držeći poput svojih suvremenika da se talijanskim jezikom svijetu može bolje predočiti hrvatska narodna i crkvena baština nego na hrvatskom jeziku. Najviše truda Fabijanić je uložio u istraživanje prošlosti crkve na ovom prostoru, služeći se rimskim i domaćim piscima, te nije uvjek pouzdan zbog nekritičnoga preuzimanja gotovih spoznaja.