Prvo tiskano izdanje Zadarskog statuta izišlo je u Mlecima 1564. godine. Iz uvodne je riječi zadarskog pravnoga vještaka Franje Fumata vidljivo da je Ivan Franjo Salamun dao izdati Statut o javnome trošku, a da ga je za tisak priredio iz svoga gotovo već izbllijedjelog rukopisnog primjerka.
Vjerodostojnost teksta Statuta ovjerovili su na kraju pete knjige, na listu 99v, Franjo Celestin, kančilir zadarskoga zapovjednika, zadarski knez Andrija Bondemir i bilježnik Ivan Antun Cernota. Ovim su posvjedočili da je tiskani zapis Statuta prenesen vjerno od riječi do riječi.
Tiskanomu su tekstu dodane nove uredbe odnosno reformacije nastale do godine 1536. U usporedbi sa statutima drugih gradova, Zadarski statut je uščuvan u razmjerno malobrojnim rukopisnim primjercima, očito i zbog toga što je upravo Zadarski statut prvi izišao i tiskom, i to već 1564.
V. Brunelli u svom radu Gli Statuta Iadertina daje sadržaj pojedinih knjiga. Prva knjiga, koja je najkraća, sadrži odredbe koje odražavaju ustroj Zadarske općine. Druga i treća knjiga prenose rimsko građansko pravo. Četvrta knjiga sadrži pomorsko pravo, a peta i posljednja knjiga nije homogena, već samo nadopunjuje drugu i treću knjigu.
Najiscrpniji prikaz statutnog prava Zadarske općine donosi Ivan Beus u svome radu objavljenom u Vjesniku Državnog arhiva u Rijeci 1954. godine.
Statuti srednjovjekovnih priobalnih hrvatskih gradova osim pravnog sustava koji odražavaju ondašnju situaciju, potvrđuju i temeljnu uljuđenost ukupnih povijesnih odnosa u našim srednjovjekovnim primorskim općinama. Upravo zbog te njihove uljudbene, a ne samo administrativno-praktične uloge, na stare statute valja gledati i kao na kulturnopovijesnu činjenicu.
J. Kolanović, M. Križman. Uvod. U: Zadarski statut : sa svim reformacijama odnosno novim uredbama donesenima do godine 1563. Zadar : Zagreb, 1997.
