Leksikografsko djelo koje se dosada citiralo u literaturi kao Način za moći naučiti jedan putnik Latinin slovinski jezik a Hrvat talijanski odnosno Zvanik novi s kojim svaki od sebe samoga moći će pridobro razgovarati latinski i hrvatski upravo je razgovorni konverzacijsko-leksikografski priručnik za učenje hrvatskog jezika namijenjen Talijanima koji žele učiti hrvatski i Hrvatima koji žele učiti talijanski. Djelo je napisano u prvoj polovici 17. stoljeća (izdano prvi put 1655.), a izdavano je kao veoma potreban priručnik i u 18. stoljeću, pa i na početku 19. stoljeća. Djelo je kao konverzacijski priručnik-rječnik zadovoljavao osnovne potrebe za praktično učenje hrvatskog jezika u Talijana i talijanskog jezika u Hrvata. V. Putanec navodi kako je od svih izdanja sačuvano jedino izdanje iz 1737. godine. Prema Kukuljeviću postoji jedno izdanje ovog djela iz samog početka 19. stoljeća, tj. izdanje iz 1804. Najvjerojatnije se radi o nepromijenjenom izdanju, budući da i sada djelo ima 23 strane teksta kao i izdanje iz 1737. godine.
Upravo se u Znanstvenoj knjižnici Zadar nalazi izdanje djela iz 1804., i stoga ga u ovom obliku prikazujemo široj javnosti, za korist i dobrobit daljnih proučavanja razvoja hrvatske rječničke baštine.
Izvor: V. Putanec. "Zvanik talijansko-hrvatski":(1655, 1703, 1737, 1804). // Rasprave zavoda za jezik 4-5(1979), str. 41-60.
Portal Hrvatska rječnička baština:http://www.crodip.ffzg.hr
