pisao o Btidoianievu govoru, buduć nas u-
vjerava g. izpravljatelj, da predmet njegovom
slovu „bijaše literalni život pokojnoga, nje-
gova vriednost kao slovinskoga pjesnika i
izdavatelja starinskijeh spisa crpauijeh iz
dubrovačkog arkiva. Ovaj predmet Budman
liepo razvio, o njemu se jedino bavio; nit
se dlake dotaknuo onoga što bi se odnosilo
na bogoštovje, crkvu i što našu sv. vjeru
utišti". Mi ovo uzimljemo s radošću na zna-
nje, jer nam ničija nečast nije draga; opa-
žamo da g. dopisnik govoreć o bezbožtvu
ima bit namjeravao tiem razumjeti jedino
absentiam pobožnih osjećaja, bud će bit
očekivao da će g. Budmani, premda svietov-
njak, pri pogrebu dotaknuti se i vjerskih ću-
stva slavljenog glasovitog pokojnika. Svakako
dragovoljno bilježimo da je stvar tekla puno
bolje nego nam prvo izvješće priobćilo.
Ospice u Zadru. Dosad se pojavilo 26
slučajeva; petorica umrla a 11 se lieče.
Tako barem kažu po prilici viesti službenoga
glasila zadarske obćine. Obćina je otvorila
i lazaret u klaonici izvan grada, gdje dosad
ima pet bolestnika. Bojati se je, ne popri-
me li se stroge mjere, da će pošast napried.
Već je obuhvatilo i obližnje otoke. Videant
patres patriae.
Njeg. preuzv. biskup Strossmager pošo je
na 11 t. u Beč.
Nj. Preuzvišenost posjetiti će u Beču pa-
pinskog nuncija Vanutelli-a. Znamenitu svo-
ju sbirku slika, (umjetnička vriednost na-
dilazi p6 miliona fiorina) čim crkvu svoju
posveti, pokloniti će Nj. Preuzvišenost aka-
demiji znanosti u Zagrebu.
Utemeljitelj akademije i sveučilišta, za-
govaratelj uzpostave staroslavenske liturgije,
kad bude posvetio hram, kojim se Hrvatska
ponositi može, hrvatskomu narodu učiniti
će preliepi dar, kojim će se ukrasiti prie-
stolnica i strancu poviedati nov dokaz nje-
gove dobrote, koju prati zahvalnost cieloga
naroda.
Riceviamo e pubblichiamo di buon građo :
Posteriormente alla pubblieazione seguita nel
n. 50 della ,,K. D. dei sussidi generosamente
elargiti dai personaggi ivi indicati, furono
rimessi al sig. Nicolo cav. Giuriceo, i. r.
consigliere aulico in riposo a Vienna, in se-
guito ad analoghe di lui instanze, a pro del
neoeretto asilo di ragazze orfane ed abban-
donate in Zara, e furono da esso versate al
comitato dirigente della Societa cattolica di
Zara i seguenti ulteriori sussidi.
Sig. Antonio conte de Pergen da
Vienna
Signorina Nina Veeber da Graz
S. cons. d' appello in riposo Fran-
cesco Pezzoli da Spalato . .
M.r Mattia de Celebrini Prepo-
sito mitrato del capitolo catte-
drale di Veglia
f. 5:
5:-
10:
quali aggiunti ai gik pubblicati
sussidi ammontanti a
danno la somma di
25^
242: -
267:
Lo stesso S.r Commendatore Nicolo Giu-
riceo erogo poi appena eretto il detto asilo
il suo obolo eon f. 5 e contribuisce tino da
allora fiorini due al mese. Si coglie questa
occasione per tar onorifica menzione anche
del Molto reverendo parroco del Teodo, neila
Diocesi di Cattaro, d.n Nicolo Zotti, il quale
addietro circa due anni e inezzo, devolvette a
pr6 dell' allora progettato asilo delle ragazze
abbandonate di Zara, 1' elemosina di 54 sante
messe da esso celebrate, facendo tenere al
detto cav. Giuriceo col mezzo del M. R. P.
Giuseppe d.r Dujmović dei PP. Terziari di
Zara il corrispondente importo di f. 27. Q,ue-
sti assieme ed altri raccolti e formanti as-
sieme f. 51 furono, quale embrione del nuovo
albero di cristiana carita, da esso cav. S.
Giuriceo consegnati al suo successore nella
presidenza della Societa cattolica di Zara,
che ebbe il conforto di vedere istituito ed
aperto il detto asilo, il quale, benedetto da
Dio, e protetto dali' Immacolata Vergine
Maria, e saggiamente diretto, prosperera a
vantaggio delle povere ,-,figlie di Maria."
Presv. Strosmajer stigo je u Beč, i bio
je kod Nj. Visosti apoštolskoga Nuncija na
sobetu. U subotu je pošo u Rohić za tri
nedjelje.
Sestrama Božje ljubavi. Njez. Vel. carica
Marija Ana poklonila je 300 fior. za osno-
vanje Marijinoga zavoda u Sarajevu.
Pišu nam s Pelješca 11 t. mj.: Jučer naš
velezaslužni dekan Orebićki župnik kanonik
Dn. Mato Vj. Stuk svetkovao 25. godišnjicu
svoga stalnoga župnikovanja i dekanatske
časti. Mnogobrojni prijatelji i štovatelji
vrlog našeg kremenjaka i poštenjaka dra-
govoljno shvatili i ovu prigodu, da mu iz
kažu znakove svoje ljubavi i priznanja za
tohke žrtve i borbe sjajnim uspiehom po
božjoj milosti dokončane. Osobito odličnija
lica našega poluotoka, na čelu im naši revni
gg. župnici, sjetili se svog izvrstnog domo-
rodca. Kotarski poglavar g. Galasso i on je
veoma rado prihvatio ovu ugodnu prigodu
da čestita sretnu budućnost našem dekanu.
Obćina Orebićka, ravnateljstvo orebićkog po-
morskog družtva, sudac Cantu i drugi pri-
jatelji dali su zgotovit za uspomenu i sjajan
sobet na Otoku. Prisustvovao je i g. Ga-
lasso. Gast mu, jer je tim dokazao da je
puno vriedniji i' bolji nego neki ter neki
misle, pošto ne samo ne zazire od svećen-
stva nego se rado s njihovim stališem zdru-
žuje i u pravednim ga zahtievim podpomaže.
Presv. dr. Glavina, novi tršćanski biskup,
doći će u Trst dne 29 tek. Dne 6 dojd.
svečano će zauzeti stolicu.
Pišu nam iz Stoca u Hercegovini, 30 li
pnja: Na 25 t. mj. Angja ćer Ilije Oborine
sa Humca i Savice Gjurić iz Ljubinja grČko-
istočne vjeroizpoviedi prešla je u krilo sv.
matere crkve katoličanske. Ovo je prvi slu-
čaj kroz ovo 17 godina od postanka kato-
ličke stolačke župe. Puk, koji je u mnogom
broju prisustvovao, u velike se je radovao
i bogoljubno pratio ovo plemenito i utje-
šljivo djel,o. U našoj bogomolji slikani su sv.
Apostoli Ciril i Metod. Bože daj, ova dva
velika apostola izprosila svojim mogućim
molitvam obraćenje sve naše odvrgle braće,
da postane med nama jedno stado i jedan
pastir, te dajsvi skupa u zagrljaju iste prave
jedine svete vjere i bratimske ljubavi do
stignemo vječnu onu svrhu, za koju nas je
Bog postavio na ovaj sviet.
Čitamo u „Naš. Slogi": Gosp. Eendić, po-
znati hrvatski umjetnik, izložio je ovih dana
u dvorani ovdešnje stare burse (u Trstu)
devet poprsja, iz kojih će sastojati nad-
grobni spomenik pokojne supruge gosp.
Gorupa na Rieci. Tih devet poprsja pred-
stavlja spomenutoga Gosp. Gorupa i osmero
mu djece, sve po naravi. Spomenik bit će
basreliev predstavljajući pokojnicu, koju
dva angjela u nebo nose, a za njom gleda
sedmero joj djece i suprug, svi satrveni od
boli i zdvojnosti. — Najmanje osmo diete,
koje još nezna što je život što li smrt, lovi
medjutim maloga leptirića. — Koli je to
nježan motiv može si, već iz ovoga, svatko
sam predstaviti ; divit se je vještini, kojom
su spomenuta poprsja izradjena; ta Rendič
je poznat kao umjetnik u pođpunom smislu
rieči. Navesti ćemo samo sto o tom naj-
novijem njegovom djelu ovdešnja ,, Adria"
u svom 157. broju med ostalim piše: „Onih
devet glava basrelieva reproducirao je Ren-
die u izloženih poprsjih. Opetujemo, da se mo-
ramo čuditi kako su mu te umotvorine u
spjele. To su umotvori izražaja, modelani u-
pravo riedkom umjetnosti i tolikom vještinom
da jim i najstrožija kritika nenalazi prigo-
vora. To je djelo, koje bi samo kadro bilo
Rendića proslaviti, kad se on i dosad nebi
bio drugimi svojimi reraek-djeli proslavio".
Evo tako o našein umjetniku sude i pišu
tudjinci.
Primamo iz Duvanjskog kotara, 6 t. mj. :
Tu onomadne putujući po ovom duvanjskom
kotaru č. i dobri g. Julij Prokopcy, Okružni
predstojnik, u družtvu dobroga i valjanoga
kot. predstojnika d.ra Pl. Otmara Bušića,
videć kako je nepristojan župnički stan,
obodri g. župnika vrlog O. P. Kordića da
se obrati na vis. Vladu; uz to mu iz svoje
priv. blagodarnosti preda za popravak f. 20.
Čast mu.
Izbori u Trstu. Uspjeh gradskih te uje-
dno provincijalnih izbora ostao je polovičan,
svaka stranka proturala je 27 svojih pri-
vrženika. Na 10. ovoga mjeseca birao se
je novi gradski načelnik i podnačelnici.
Jednoglasno izabran je za načelnika član
stranke „progressa" D.r Ricard Bazzoni ;
za prvoga podpredsjednika izabran većinom
glasova član konservativne stranke Franjo
Dimmer, za drugoga podpredsjednika član
„progressa" D.r Mojzes Luzzatto.
Bosanskih klerika u Ostrogonu ima sada
samo trojica, sa dva Franjevca svećenika.
Ugladjeni postupak Magjara, kako je či-
tateljim našim poznato, od dvadeset klerika
stegnuo taj broj najprije na četiri, a odkad
jedan umro ostala samo trojica. Petnaest
njih, koji su ostavili Ostrogon, boravi sada
u Bosni, gdje jedni uče u Gučjoj Gori,
drugi u Tolisi. Isti biti će doskora redjeni
po vrhbosanskom nadbiskupu presv. g. dru
Stadioni.
Istarski Sabor sastat će se, kako se gla-
sa, u Poreču početkom budućega mjeseca
na zadnju svoju sjeditbu.
Riceviamo da Lepetane, 15 luglio:
Qualche tempo addietro nessuno neppur
s' immaginava ora diviene un fatto eompiuto :
si vanno cioe erigendo „alle Oatene", luogo
deserto ma ameno come passeggio, fabbri-
cati interessantissimi per la dilesa del ca-
nale. A tal' uopo fu destinato il sig. inge-
gnere Oliva il quale, capace come 6, seppe
in una ali' imprenditore sig. Croci e i due
assistenti sig.ri Nedvić e Manzutti condurre
avanti il lavoro assai bene. II sullodato O-
liva si presto perche venisse aperto un ap-
postamento di gendarmeria per la sorve-
glianza e il buon ordine, nonche per la di-
fesa di Lepetane. I gendarmi col loro di-
stinto e lodevole comportamento si cattiva-
rono la benevolenza di tutti, in modo spe-
ciale i) sig. fiihrer ed i sig.ri Antonio Buble
da Trau e Giuseppe Dellavia da Zara. Nu-
triamo speranza che i superiorr sapranno e
vorranno far calcolo delle persone che ono-
rano il nobile corpo a cui appartengono, e
vorranno conceder grazia a questo paese,
iascianđoli almeno ancora per qualche tempo
in questo luogo. Z.
Katolici u Aleksandriji imaju (ili bolje
imali su) nekoliko kuća i tri brojne zadru-
ge: vjerovjestnika (Lazzaristi), milosrdnica i
braće kršćanskih škola. Neizmjerne su za-
sluge ovih zadruga. 1 Franjevci imaju u
Aleksandriji samostan. U istom gradu sta-
novao je obično apostolski poslanik za i-
st,očnjake u Egjiptu i Arabiji, i apostolski
vikar latinski za Egjipat; koju čast obnaša
danas pres. Anacleto Chicaro.
Telephon. Tunekidan se učinio čudnovat
pokušaj s telephonom. Za pucaranja na
Aleksandriju sdružili su na Malti telephon
sa pomorskim brzojavom, koji je dospievao
na brodu Chiltern; te se je u dalečini od
1000 englezkih milja moglo čisto čuti gruvan
je topova.
Nova himna ujedinjene. Italije. Prošlog
četvrtka tiskala se u Gjenovi nova himna
„braće talijanske". Evo joj zaglavka :
Nel nome di Satana - (rivale al Signore
Che adorano i preti) — dei preti terrore,
Fratelli d'Italia — S'indica la guerra
Ai neri vampiri — che infestan la terra.
Napred dakle „talijanska braćo", u ime So-
tone /? Sto će na ovo dalmatinski zato-
čnici novovjeke talijanske uljudnosti i tali-
janskoga jedinstva ??
7ršćanska bursa. Napoleuni: 9.58; — 9.59 ;
dukati 5.62 — 5.64; sterline: 12. — 12.02;
London'. 120.35 — 120.75; bankanote talij.
46.65 — 46.75; dohodak austr. u papiru'.
77. - 78.10; Lloijd 638 — 639.
<S mora. Pišu iz Civitavecchia da je brik
Catina S., k. Sarinić, krcat ugljevlja, iz
Cette put Oasteliamare di Stabia potonuo
dne 12 tek. u onim vodama. Momčad se
spasila u dvama čamcima. — Brzojavljaju
iz Plymoutlia 15 tek. da se bark Grahovac.
k. Vukašović, iz Newporta put Trsta, nasuko.
Ester Solymossy. Poljednji broj lista Eco
del Litorale nije nam stigo, jer ga zaplienili
što je donio iz bečkoga Vaterlanda izvješće
o luster Solymossy. Tunekidan se Nova
Pressa rugala svečanosti Tielova, državnoj
svečanosti, i zvala ju ostatkom barbarskih vre-
mena, starog Beča", i nije bila zaplienjena.
Ali i u Gorici na Soči ima gdjekoji bogati
čifut. U dojdućem broju donieti ćemo po
tanko izvješće o najnovijoj fazi iztrage.
Izpoviest. Izdani su u Rimu stihovi, koje
je krasnoslovio talijanski pjesnik Jerko
Brunelli prigodom stogodišnjice Metastasieve.
Pjesnik pjevajuć o takozvanim veristi-ma
zaključuje :
Oh nostro vituperio, oh ria sventura!
Spento e Pitalo genio, o l'arte e spenta?
Ecco, la patria nostra il suol diventa
Della sozzura.
Natječaj: za učitelje u Slivnu u Neretvi.
Nesreća na Željeznici. Prošlog četv^
sgodila se nesreća željezničkom vlaku
med Cerni i Bastijevo, na željeznici Moskv^
Kurks. Osam vlakova ostadoše pokrive^
zemljom. Tridesetdevet osoba mauje ili vi^t* -
ranjenih Ostali su zaglavili. Nesreća se đ0.
godila uslieđ velikih kiša, koje oboHse
nasipe.
Plovitba aust.ug. brodova.
Bona: odj. 16 srp. Guglielmo D., kap.
Frausin, Cardiff. Boston: doj. 29 iip. Ester. f
Cagliari: doj. 8 srp. Giorgia; 12 Siloe;
Mala Marica. Calais: doj. 9 srp. America.
Danzica: doj 8 srp. Šator. Dunkerque:
doj. 10 srp. Nina. Falmouth: doj. 13 srp.
Sedmi Dubrovački. Filadelfija: doj. 14
srp. Oaterina D. Gloucestor (Sjed. Drž.): .
doj. 29 lip. Amelia. Leith: odj. 10 srpnja
Gioi'gio Bošković, kap. Gjinović, Krf. Li-
VOrilO: doj. 14 srpnja Germana Antonio.
Malta: odj. 7 srp. Fratelli F., k. Ferenza,
Aberdeen; 8 Tre Cugini, k. Erschen, Trst.
Marsilja: doj. 14 srpnja Faran. Memel:
doj. 8 srp. Zia Oaterina. Montreal: doj.
27 lip. Grant. Moule (Guadalupa): odj. 17
lip. Adler, kap. Pičinić, Marsilja. Mobile:
odj. 30 lip. Roma, k. Jerolimić, Bordeaus; !
Toni C., k. Katarinić, Bordeaux. Newport:
odj. 11 srp. Due Fratelli, k. Dundora, Trst,
N. York: doj. 29 lip. Carolina; 3 srpnja
Viganj; — odj. 3 srp. Marietta W., k. Ba-
karćić, Trst. Port Eada : doj. 26 lip. Ar-
ciduca Rodolfo; 29 Mirto N. Queenstown:
doj. 8 srp. Hiperion; — 11 srp. Protetto
k. Mliller, I -jondon. S. Maria di Bathurst:
doj. 21 lip. Mathilde. St. Pierre (Marti-
nica): odj. 15 lip. Mirra, kap. Garzančič,
Marsilja. Sohiedam: doj. 12 srp. Aquila.
Ship Island: odj. 14 lip. Dora, k. Rado-
slović, Anversa. Trapani: odj. 6 srp. Re-
gent, k. Kosulić, Gloucester. Mletoi: doj.
10 srp. Regolo.
Poulliac, 15 srpnja. Srećno je stigo iz
Trsta, krcat duga, put Bordeaus, bark
M., k. I. M. Marelja.
Odpiei ,,K O.1K
0. g. D. Jui. Petrić — Bogomolje — Na pod-
miru cienj. predpi. do konca t. g. hoće 9e još
D. 50, buduć početkom godine poslali f. 3: 50
na mjesto f. 4.
C. g. 0. BI. Kulier — Busovaca u Bosni —
Šaljemo Vam naručene izt. „Hrv. bibl.", 1 izt.
„Dva dokumenata" i 1 izt. Verghetti-eve pjesme,
pod adresom naznačenom u couponu. Bog Vas
okriepio!
SI. Družtvo „Sloga" v Gorici — Pregledasmo.
Ovo f. 1 : 85 podmiruje cienj. predplatn samo do
konca t, g.
C. g. D. A. B. — Pulj - Predplata Vaše Prec.
bit će namirena su f. 3 do konca t. g. jer po-
slato namiruje do konca pr. mjes. i još premeće
f. 1 na račun 11. polugodišta.
Ć. g. V. Relja -- Makarska - Ubilježimo Vaše
č. ime i šaljemo Vam zaostale brojeve od I. t. mj. f
SI. Slavj. Napredak — Spljet — podmim
t. g. n. 50, jer od f. 4 poslala početkom godine
otišlo n. 50 na podmim g. 1881.
-O. g. D. A. Kr. — Brač — Pregledasmo rač.
prij. V. podmim duga još f. 10 a za V. g
f. 8. Ukupno f. 18.
(X g. D. Jos. Damić — Rogotin — Šaljemo
Vam br. 93 pr. g. Na podpunu podmiru cienj.
predpi. do konca t. g. hoće se još novč. 50 •Je''
svibnja poslato nam samo f. 3:50. — Srdačan
pozdrav!
Č. g. D. Fr. Iv. — Slatina u Hrv. — Pred-
platiste do konca rujna.
Č. g. D. Jos. Gabrić — Metkovići — Na pod-
miru cienj. predpi. do konca t, g. f. 3: 50.
Ć. g. D. L. P. — Supetar — Od poslatih nam
f. 12: f. 5:25 namiruje cienj. predpi. od J/4 1880 3,/l2 1880, f. 6:33 od 1881
1881, te preoslaje n. 42 na račun l. g.
P, Ivo Prodan, vla-stnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke<
re i sopragiunti con un chi nar del capo, e
orose0"uii nella mia occupazione gastronomica.
1 iiuattro prendono posto ad un tavolo a me
vicino, depongono sulla sedia i eappelli, i
soprabiti, i bastoni ed i parasoli, ecl ordi-
dinaiio il caife e latte. II papk eiarla al-
legrainente o passeggia; il giovinotto figlio
trae un album e mettesi a disegnare a rapi-
di schizzi il magnifico paesaggio; la signora
maoima taglia grandi fette di paue casa-
lirigo bruno, e le spalrna di fresco burro, e
la -damigella, che forse aveva piu appetito
đegli altri, corre piu volte dal giardioo alla
cucina per vedere se viene approntato quel
benedetto caffe. Questo finalmente arnva, e
la mamma lo versa e lo distribuisce. Mentre
stanno centellioandolo ed il pane butirrato
scompare a vista d'occhio, capita uno di
quei poveri fanciulli slovacchi che vanno
girando il mondo con quei loro prodotti in-
dustriali affatto primitivi, cioe zufoli, e rozzi
giocattoli da bimbi, ed in maggior eopia
aruesi da cucina in legno, come cucchiai
grandi e piccoli, scodeile, taglieri, ecc. Mi
da un occhiata e capisce ch'io non ho i'a-
ria d'essere un buon compratore. Caspita,
che cosa ne avrei fatto d' un cucchiaione da
scodellar la minestra, o d'uno zuffolo?Onde
tira dritto, e va ad offrire la sua mercanzia
alla signora che, malgrado l'aspetto di su-
protna eleganza, e tanto semplice nei modi.
Lh dovevano capitare in buon punto i cuc
chiai di legno e le scodelle ed i ciottolii e,
chi sa? fors'anche i cavallucci colla coda a
zuffolo, od il carretto da contadino. La si-
gnora guarda e sorride; e la signorina spiega
una curiositži vispa ed ingenua ed interes
sata, come se le stesse dinanzi un museo di
raritk indiane, ed il papk esce in una grande
risata. II buon slovacco, a quegli indizi di
bonomia, prende coraggio, mette in mostra
un po' sul tavolo ed un po' per terra tutta
la sua mercanzia, ed offre alla signora un
completo assortimento da tavola e da cucina,
vantandone la qualita, la soliditk, il buon
prezzo e spiegandone 1' uso. lo guardava,
sbarrando tanto d'occhi, e diceva fra me:
Sono ben curioso di vedere clie cosa diavolo
compreranno. — Una mezza dozzina di
cavallini zuffoli, due carrettini balocchi e
qttalche ciottolo di legno vengono scelti e
messi da parte, e sono pagati senza dibat-
terne il prezzo. La merenda era finita, rna-
dre e figlia raccolgono i nuovi oggetti e si
avviano alla carrozza che le attende alla
porta doli' albergo; il giovinotto chiude il
suo album e le segue; ultimo resta il ma-
rito, che paga lo scotto e sta per andarsene
aneh' egli, quando il piccolo slovacco mette
in opera tutta la sua eloquenza per dimo-
strargli 1' utilita dei grandi cucchiai di legno
per cucina e la necessitk che una brava
madre di famiglia non trascuri 1' occasione
favorevole per provvedersene. Q,uelia elo-
quenza dovette essere assai persuasiva, per
chć il signore termossi, prese tre di quelle
cucchiaie magistrali, pago, poi tenendole in
mano come se fossero tre magnolie, ando
ridendn a farne un presente alla sua signora
che gići sedeva in carrozza. Che cosa le di
cesse, non lo so; ma me lo fece immaginare
uno scoppio di risa argentine veruitomi al-
1' orecchio mentre la carrozza si allontanava.
Chiamai a me il piccolo mercante ambu-
lante, e gli dissi: Sai tu chi ei*ano quei si
gnori che comprarono i tuoi barattoli?
N6, egli risponde; ma devono pur essere
i gran buoni e bravi signori. Non mi hanno
dibattuto un soldo, e non vollero nemmeno
il resto della moneta. Che il signore li be-
nedica per la carita fatta al povero slovacco.
Ebbene, io soggiunsi; se vuoi sapere chi
siano te lo diro io. Quegli ehe comperb e
pagb e il fratello del nostro imperatore, l'ar-
ciduca Carlo Lodovico, la bella e buona si-
gnora e sua moglie 1' arciduchessa Maria
Teresa, la graziosa clonzella e la loro figlia
V arciduchessa Margherita, ed il bel giovi-
notto b il di costei fratello maggiore 1' arci
duca Francesco.
II piccolo slovacco stette a guardarmi con
tanto d' occhi, gli sfuggi di mano quel cencio
di feltro bianco che gli serve di cappello, e
restd attonito, commosso.
Gredo che ora stazioni permanente nei
dintorni di Pajerbach per incontrare ancora
il buon signore e la bella signora che com-
perino i suoi zuffoli ed i suoi cucchiai di
legno.
Kim, 23 srpnja.
Desolatione desolata est urbs\ mogo bi
opetovati velikim prorokom. Zatekla rimljane
Ja rea stagione", pa svale, dakako ko može,
jer vašemu dopisniku non est datum, bježi
iz Rima, da u okolici na nekoliko milja od
glavnoga grada „ujedinjene Italije" sprove-
de ovo sparno doba i izbjegne zlim poslje-
dicama ubitačnoga zraka. Sve što je brčni-
Jega u gradu, već od davna zaboravilo na
ftito. Kralj Umberto, čiji je otac ušo u Rim
troz provalu kapije Pia, prvi je dao do-
"ar izgled; te istom se zatvorila sabornica
P°bjego prije u Moncu, pa eto ga sada u
]
J;Uri»u, te će i dalje; kraljica i mali kra-
Jević kupaju se u mletačkim vodama, koje
SU zdravije ho rimske. Predsjednici, Depre-
tis ministarstva, Tecchio starovieća i Farini
zastupničke kuće jedva dočekaše čas da se
bace u naručaj parnog voza i stignu gospodu
„onorevole", koji oprostnom knjižicom (ov-
dje u Italiji zastupnici putuju badava uz
oprostnu knjižicu, koju gdjegod, kako pro-
soči neki onorcvole u sabornici, posluže i
svojti pa i prijateljima!) odletiše k svojoj
kući, mnogi uzdišuć za zastupničkim sjeda-
lom, koje jim se možda za uvieke otelo, jer
će do malo novi izbori. U glavnom gradu
nestalo triju glavnih vlasti, osta novinstvo
— il quarto potere — da kuburi, jer mu
manje gradiva, a više truda. Ko dakle osta
u Rimu? Osta glavar katoličke crkve, Isu-
krstov namjestnik, Lav XIU, da bdije nad
vječnim gradom, kog mu providnost namie-
nila za prestolje i kog mu talijanski prevrat
svetogrdno ote. Papa ne bježi iz Rima,
ne bježi ni njegov dvor, rimski stožernici,
oni ostaju tu uz svoga duhovnoga i svjeto-
vnoga poglavicu, da s njime diele sreću i
nesreću. „Radje umrieti, no zapustiti sv.
Otca", pisaše neki štožernik, komu liečnici
svjetovali da podje iz Rima.
Pri ovakom prizoru padaju mi i nehoteć
na pamet pisma, koja je Petrucelli della
i nazacl koju godinu pisao, ako se u.
nevaram,u Gazzett.a d" Italia, svjetujuć tali-
jance da ostave Rim, jer da nije za glavni
grad Italije. Ipak talijanci ostaju, i sliede
uzprkos zakonu „delle guarentigie" psovati
i grditi sv. Otca. Spominjati ćete se da je
lani prigodom 13 srpnja, biva prigodom
svetogrdnoga napadaja na ostanke velikoga
Pija, napisala La lega della democrazia, ro-
varski list u kom su jednom i dalmatinski
irredentisti bili iznieli svoje tužbe proti or-
ganima austrijanske vlade, članak pun po-
grda prama Lavu XIII. Pozvaše urednika
na sud i bi osudjen, kušnje ga po milovaše,
a on, Aibert Mario, ne bud lud pretiskao
segodišta na novo isti članak, a sudbena
vlast muči. Pa još neki ter neki trube, da
je Papa slobodan u Rimu V — Ali ako Papu
ruže, neobasiplju ni Umberta ružama, pa
ni njegovoga pokonjega otca Manujla; ta
na vieke je istina: chi la fa, se 1'aspetti.
Prošlih dana družba vrativših se iz domovin-
skih bitaka 1848-49 i 1867 god. pozva
Napuljske družbe, da bi dopriniele podig-
nuću dviju ploča, koje bi se imale postaviti
u pročelje starih željezničkih južnih postaja,
da se na taj način počasti spomen Garibal-
dija i kralja poštenjaka (Re Galantuomo);
| ali jim napuljska republikanska družba od-
| govori: „Primamo danas poziv, da počasti-
mo Garibaldia i kralja poštenjaka, častili
smo i uviek ćemo častiti viteza čovječanstva;
ali nemožemo pristati na sastanak od vas
sazvan, jer neznamo (pazitel) da je bilo i
da može ikad biti Re galantuomini. Ovo
nije prvi put da se napada na kralja Um-
berta, i »a njegovoga otca, koji je ušo u
Rim. Već je neki Angelo Brofferio za živo-
ga Ecnanujiia izdao u Turinu epigram :
Di reo, due parti e re ;
Anzi, se io seorgo il vero,
La differenza h zero.
Reko sam malo prije, da je u Rimu ostala
četvrta vlast, novinstvo. A čim se bavi to
novinstvo? O svačemu i o ničemu, ali za-
najviše o egjipatskom pitanju. Italija, kako
jednom reče 11 Piccolo, napuljski list,
mora da je uviek po krmi ko kaić velikim
evropejskim brodovima, tako da je taj isti
list jednom pitao: Dov' e 1' Italia?? Prošla
su vremena, kad je Italija vraćajuć se raz
bijene glave sa bojišta dobivala na dar po-
krajine, koje bi joj Njemačka i Francuzka
osvojile, sada vrši pokoru za svoje griehe
— aitežki su. Tunižko pitanje svršilo, ako
i prividno, bez nje i proti njezinoj volji,
sasvim da je ona tamo imala velikih inte-
resa; egjipatsko će se svršiti bez da i tu
ona svoju progovori. Možda s antipatije prama
Francuzkoj, možda s načela slabijih: drži
se jačega, Italija se u tom pitanju bila pri-
hvatila Bismarkova fraka i za nj se krila.
Stvari su hodile ko po loju dok je Bismark
uplivao na egjipatsko pitanje, nu eto se sad
Bismark, po službenoj noti Nord. Allgem.
Zeitung, povukao sa poprišta, jer da mu se
tobože neće igrati uloge Napoleonida, pa
postao opeta „der ehrliche Makler". To je
strašni udarac za Italiju, koja ostaje na cje-
dilu i neuvažena ko n. pr. Španjolska. Na-
zad nekoliko dana, kad je limes turio miso
da i Italija učestvuje posredovanju u Egjip-
tu, Talijanci držeć se čvrsto Bismarka na-
musili se, a Opinione, umjereni list, ,,mont6
la bigoncia", kako kažu talijanci, da dieli
nauke Evropi. „Bisogna che gli stati d' Eu-
ropa, pisaše Opinione dne 15 tek. u br. 193,
dismettano 1'abitudine di considerare 1'Italia
come il loro comodino, a cui si ricorre al-
T ultima ora a titolo di ripiego". Danas je
Opinione povukla rogove, Europa ni po-
sljednjega časa neće da se spomene Italije,
Francuzka će i Englezka same opremiti
poso, a Italija će puhati u šake. Prosit!!
Biti ćete čitali u njemačkim novinama
kako od nekoga vremena čifutske novine
govore o Bismarkovom povratku iz Canosse,
a da je svemu tomu kriva sv. Stolica, koja
da je nenagodljiva. Da odnošaji izmed svete
Stolice i Pruske nisu baš ko nazad dva-tn
mjeseca to je istina, i to nam svjedoči i
pisanje novina, koje zadahnuje Bismark:
Nord. AUg. Zeitung, Pont, Kreuzzeiiung itd.,
ali nije istina da je uprav sv. Stolica kriva.
Osservatore Romano, službeno vatikansko
glasilo, u današnjem svom broju donosi čla-
nak, u kom se izmed ostaloga čita: „Da-
kako, nije se postigo podpuni i trajni mir,
koji će se istom moći postići kad nestanu
povodi razdoru. Uz to istina je, da se je ne
malo pokoračilo na stazi pomirbe, uzposta-
vljenj em diplomatičkih odnošaja i obskrblje-
njem većega diela praznih Stolica. Ostalomu
se je nadati od posljedica visećih dogovora
o pitanjima važnim i zamršenim... Kriviti
sv. Stolicu ako se ovi dogovori nisu priveli
kraju, niti je pametno niti je pravedno"....
Uhvati se je, da će na novo uzpostaviti
najbolji odnošaji izmed Rima i Berlina, a
da stvari neće izpasti na volju čifutskomu
slobodnjačtvu.
Do malo, ako Vam je po volji, opeta sam
s Vama '). * — m.n. —
Spalato, 24 luglio.
I nazionali compivano quest' oggi un atto
religioso pubblico che li onora sommamente.
Dopo venti anni di lotta sostenuta contro
nemici quanto potenti altrettanto sleali, con-
seguirono finalmente la vittoria, che negli
annali di Spalato si scrivera a caratteri d' oro.
Nella Chiesa di Pozzobon dei PP. France-
scani una massa di popolo, con alla testa i
neo-eletti consiglieri, assistette alla messa
di ringraziamento. Un atto simile e degno
d' ogni encomio. Ringraziare Icldio, che le
elezioni comunali per la prima volta si siano
compiute qui da noi con quiete, ordine per-
fetto, senza le deplorabili scene e soliti bac-
canali, che avvenivano per il passato, era il
primo dovere di quei partito che sulla pro-
pria bandiera scrisse: moralitd, ordine, eco-
nomia. Speriamo, e ne abbiamo motivo, che
il neo-eletto consiglio seguira sulla via tanto
lodevolmente inaugurata, rendendosi cosi be-
nemerito della religione e della patria. Un
partito che, per sostenersi al potere, scate-
neva in ogni occasione le passioni della ple-
baglia, il piu delle volte compra ed avvi-
nazzata; un partito che col proprio giornale
insultava la Chiesa, i Santi, il Papa, il Sacer-
dozio cattolico, spargendo fra il credulo po-
polo le piu assurde calunnie ed insinuazioni
contro il medesimo, dipingendolo quale ne-
mico dello Stato, e della Religione, un par-
tito, che gettava a piene mani il fango sui
venerandi Apostoli della nazione Slava ; un
partito, che per un nonnulla 1' anno passato
commetteva sacrilego scandalo, prendendo
d' assalto la Chiesa di questi PP. Coventuali
il giorno di S. Antonio, unicamente perehž
non si permise che la Chiesa serva a seopi
partigiani; questo partito del male e della
immoralita dovea cadere, e cadde. Ottimo
pensiero adunque si fu il ringraziare Iddio
d' un si segnalato benefizio, che condusse il
partito croato alla vittoria sotto la' bandiera
delV ordine e della quiete; sopra il partito av-
verso che teneva scritto sulla propria bandiera:
noi oseremo tutto. Dal profondo del cuore
anche noi ciiciamo: sia ringraziato Iddio.
II Dr. Bajamonti nelle memorabile sedute
dietali 8 e 9 settembre 1881, difendendo la
disciolta rappresentanza comunale, di cui
egli era il capo e 1' anima, e stigmatizzando
1' atto della Griunta Provinciale, con cui si
proponeva al Governo lo scioglimento del
consiglio comunale di Spalato, appellava al
vordetto popolare, che per lui ed i suoi sa-
rebbe stato piu che favorevole, ed a noi
suoi nemici cotrario, ed avrebbe inflitto se-
vero biasimo a coloro che furono autori dello
scioglimento, Governo e Giunta. II Dr. Bulat
rispondeva: „se l' eccelsa dieta rispondera
affermativarnente, ed approverk i' operato
clella giunta; in tal caso agli ex-i appresen-
tanti del comune di Spalato non resterk che
appellarsi agli elettori, i quali alla loro volta
li giudicheranno nelle prossime elezioni co-
munali". Bajamonti a capo del partito sedi-
centesi italiano appello al finale verdetto del
popolo croato di Spalato — (Vedi N.i 82,
83, 84 dell' Avvenire 1882) — e questi nelle
memorabili giornate di luglio con schiacciante
maggioranza — frase stereotipata dell' „Avve-
nire" — ]o pronunzio a lui ed ai suoi con-
trario a piena conferma di quanto il Dr.
Bulat disse terminando il suo diseorso; „Si
accerti il Dr. Bajamonti, che la popolazione
di Spalato, tranquilla ed onesta, se per venti
anni ha saputo sopportare il suo dominio,
saprk adattarsi anche ali' amministrazione di
uomini, che avranno di mira 1' onesta ed il
rispetto alle legge, e si presenteranno — e
gia si presentarono — alle urne col pro-
gramma ordine ed econoviia, mentre quello
della cessata amministrazione era Disordine
e dilapidazione! — Speriamo, che 1' instan-
cabile Dr. Bulat continuerk 1' opera tanto
bene da lui condotta fra sacrifizi e continue
amarezze; e che col nuovo consiglio lavo-
rerk alla completa esecuzione del program-
ma: moralitd,, ordine, economia. A. Z.
Nad Kotorskim zalievom, 21 srpnja.
Sadjoh u Gornji Stoliv, da prisustvujem
svečanosti mjestnog pokrovitelja svet: Ilije.
Nepokajah se! Već u oči dana 20. zvona i
40 mužara navieste svečanost.
Prije svega napomenuti ću, da se mogu
mnoga naša katolička mjesta ugledati u Nad-
Stolivljane, a vidjeti će se iz ovog kratkog
dopisa. Mali Nad-Stoliv ima zastavu 7. me-
tara dugu, 4 široku, krasnu zastavu, na njoj.;
sv. Ilija na ognjenim kolim, s nadpisom sveti
Ilija obranitelj Stoliva, a stoji preko 160
fi.na: sve skupljenih u selu; nije li to na-
tjecat se u nastojanju za bogoljubne svrhe !
Oko crkvenih vrata vio seje zelen vienac,
a na njem zlatnim slovima: Stoliv svome
obranitelju. Tim nekažusamo Nav-Stolivljani,
da su uzor-katolici, već i da ljube svoje,'
te da su čelik Hrvati.
Uljegoh u crkvu; to je mali raj, jer da
si htio ukusnije načinjenu Božju kuću, niesi
mogao. Zasluga je to veleštovanoga kanoni-:
ka Don. Pera Ivanovića mjestnoga župnika.
Čestitim Nad-Stolivljanim Misu je odpjevab
veleštovani kanonik Oparenović uz poslužbu
krtoljskog župnika D. Anta Petrini, te ču-
vara samostana sv. Nikole na Prčanju O.
Jeronima.
Mješćana te naroda iz okolišnih mjesta
hoćeš li više.
Tako i poslie podne naroda toliko, da su
veće od polovice morali ostati pred crkvom.
Diče li se Nad Stolivljani, da su uzor
katolici, da bez srama izpoviedaju biti si-
novi sv. katoličke crkve; sudite: — Bio je
blagoslav sv. Sakramentom, vas narod kle-
kne; nu stara je rieč med pšenicom bude
i ljulja tako i tu. Tri mladića tri uznesena
Srpčića (jedan od njih imao na glavi kapu
crvena polja, crne ograde, žalibože nije na
njoj bora uhvanja, zabranjeno je) ostaše na
noguh, pokrivenih glava). Evo ti jednog
čovjeka, pokaza im zube, što mislite! nesra-
mite se, niesmo u turskoj džamiji, pred Bogom
smo živim! Zasramljeni odkriju visoke glavel
Poslie tog sliedio je narodni ples, pjevanje:
narodnih pjesama, čim završi taj dan.
Mene ples nezanima, radje obadjoh selo;
al ljubavi naroda, gostoljublja, stvar je ne-.
izkazana. .
Još bi mogo govoriti, o rodoljublju Nad-
Stolivljana, al neću duljiti, već ću opaziti,
da nadpisi na mjestnom obćinskom zdencu,
te na njekim drugim sgradam u našem au
jeziku. * K. H.
RAZLIČITE TIESTI.
NaŠe starine. Primismo sa zahvalnošću tu
skoro knjigu izašlu u Beču u c. k. drža-
vnoj štampariji pod naslovom 5. Donato in
Zara. Napisana je njemačkim jezikom, a sa-
stavljena od glasovitog učenjaka starina Luja
Hausera u Beču uz pripomoć našeg domo-
rodca veleuč. D. Frana prof. Bulića. Knjigu,
koja, kako joj sam naslov kaže, ima za
predmet starinsku znamenitu crkvu sv. Du-
nata u Zadru, resi 1 slikana tabla i 19 i-
lustracija. Ova je radnja bila tiskana u VIII.
svezku „Mittheilung. N. F. der k. k. Central-
Commission ittr Kunst und hist. Denkrnale".
Pišu nam iz Imotskoga:
Odkad je božjoj providnosti Nj. Veličan-
stvo c. k. apostolsko udovica Maria Anna
pozvana da ostavi kuću Savoje, kojano dala
nebu svetih; i da sjedi uz Cara u Beču, po
svem austrijanskotn carstvu nejma blizu
svete zgradje, jal dobrotvornoga zavoda, jal
obće kakve nevolje, da nisu oćutili blagodat
njezine blagotvorne ruke. Pa evo i mi ovih
dana primismo for. 200 za ures naše veli-
čanstvene nove crkve sv. Frane. Franjevci
i pučanstvo ostaju harni prama Dobročini-
teljici i od Boga joj vape sve milosti.
Pišu nam izSpljeta: D.r Bajamonti, kako
doznanjpm od najpouzdanijeg izvora, netom
uredi svoje kućne posle, odplovit će put bie-
lih Mletaka.
') '»lolimo. Biti ćemo Vam harni. Ured.
Broj škold u Dalmaciji. Evo potanjih
podataka. Jednorazrednih imamo 201, dvo-
razrednih 32, trorazrednih 12, četveroraz-
rednih 8, napokon 39 pomoćnih ; osim
toga 26 privatnih, izmed ju kojih 10 pra-
vom javnosti. Broj obvezanih na pohadja-
nje u Dalmaciji jest od 22.143, a broj
onih koji pohadjaju od 14 492. Broj učitelja
usposobljenih: 173; učitelja svjedočbom: 76;
bez nijedne svjedočbe: 47. — Učiteljica ima-
mo 81, od kojih 41 svjedočbom usposobljenja,
35 svjedočbom zrelosti, 5 bez svjedočbe.
Osim toga imamo 204 vjeroučitelja.
N. L.
KATOLI
s Veritatem facientes in charitate, <
) crescamiis in illo per omnia, qui
> est caput Christus.
> (S. Paul. Eph. IV. i 5.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitiir,
meus est.
Religionis
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari T$cflesiay. doclrina animisgue in , '< „. „ . Y'VI . n
s amore el in ver« fidei professione rohorandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 f
Uvjeti pređl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. •— Za inozemstvo 1 fior i poštarski troškovi. — t'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 64 Zadar, Ponedjelnik 21 Kolovoza 1882. God. XIII.
Zadar, 21 kolovoza.
Rodjendan Nj. V. našeg kralja pro-
slavljen je ovaj put u Zadru neobično
svečano uz živo natjecanje gradjanstva
s vojničtvom.
Gradjani i civilne vlasti imale su
Pontifikalnu Misu u sv. Stošiji, pjevanu
od Nj. Pr. gosp. Nadbiskupa P. D.
Maupasa. Vojnici i oni su imali svoju
posebnu Misu sub din na istočnoj strani
građa. Posebnoj vojničkoj svečanosti
dalo je povoda i dieljenje medalja voj-
nicima koji su učestvovali udušenju
ustanku. Vojnička svečanost trajala je
vas božji dan. U večer su imali sjaj-
nu razsvjetu. Po vojničkoj razsvjeti po-
čela je razsvjeta gradska, koja se je
izticala najljepše pri moru i na moru.
Lloydov parobrod bio je naročito unaj-
mljen onu večer. Na nj se je ukrcala
bila glasba i družtvo pjevača, koje je
pjevalo do kasno doba noći.
Žao nam je da imamo iztaknut u
ovom obćem suglasju stonaciju i to od
strane vlasti koje prve imaju dužnost
nemutit veselje za vladarev Rodjen-
dan.
Objavilelj Dalmatinski on nara je sam
koji nam tu stonaciju priobćuje, u broju
od prošle subote, javljajuć na odličnu
mjestu, kako je dio Namjestništva u
svečanoj odori prisustvovao liturgiji u
hrišćanskoj crkvi. Na Čelu ovog odiela
bio je g. savjetnik Avvoscani, koji je
kako je poznato, izvjestitelj za bogo-
slov ne stvari.
Tiem je namjestništvo dalo vjersko-
političnu sablazan i kazalo nara po
čem imamo sudit vrieđnoit njihove
odanosti uzvišenomu Vladaru. Oni nam
dokazuju da idu u crkvu onaj dan iz
puke formalnosti, jer barem izvjestitelji
za bogoštovne stvari neće bit valjda
toliko nizke vjerske naobraženosti da
smatraju molitve svili crkava jednako
pred Bogom uspiešne, niti katolik, dok
ostaje takav ide zazbilj da se za^cara
Bogu moli u crkvam inovjerskim. Cemu
dakle gosp. Avvoscani i družina odoše
u Sv. Iliju, ako ne iz formalnosti ? Nu,
kad se tako misli kod činovničkih kru-
gova, nije nikakva čuda ako se i dvorski
savjetnici, uzprkos zakletvi vjernosti,
snadju u kakvoj Galiciji upleteni u iz-
trage. Kad se gazi vjersko ćuslvo što
preostaje sveta čovječjoj duši? Ništa!
Pazite dobro gospođo da s vjerskim
ćustvom igre nema. Lako vam je hitat
prigodu da ga omalovažujete i Činite
padat u puku, al je red dav se pak
spomenete što zatim sliedi. Ziv vam
primjer Trst. 1 ondje se diže hajka na
vjersko ćustvo, da se za tim laglje pro-
ture buntovničke misli, jer znadu tko
je Bogu da je taj eo ipso i svom Caru
vjeran, a tko nije prvo, da lako ne-
bude ni drugo.
Nego: primili smo Befehl, čini nam
se čut gdje nam odgovaraju. Zlo dvo-
struko, jer zapovjed takova nema te-
melja u državnim zakonima, pošto nitko
nemože bit milovan da prisustvuje ino-
vjerskim obredima, a najmanje onda
kad se zna da se to Čini iz formalno-
sti, koja kod Svietle Krune nemože bit
sa zadovoljstvom i harnošću Čuvena:
bolje je i kod kuće stat nego o vrši vat
formalne izkaze u svečanoj odori, svom
kralju na čast!
Na Kraljev dan uzaptili su u Trstu
na Lloyđovu parobrodu došavšem iz
Mletaka kovčeg pun buntovničkih proglasa
proti Austriji. Osoba kojoj je bio u-
prnvljen kovčeg bila je već koji dan
prije zatvorena rad sumnje da pomaže
puhat u buntovničku vatru.
Kallayev rad. Sarajevski List od 13
tekuć, priobćuje još neke premještaje
političkih činovnika. Okružili predstoj-
nik Emil Mraović premješten je u istom
svojstvu u Bihač, mudir u Orešju Josip
Marković dodieljen je kajmekanskoj
vlasti u Foči, a uprava mudirluka u
Arašju povjerena je pristavu Iliji Pe-
troviću. Pozor konstatira, da u Bosni-
Hercegovini neima vise činovnika Hrvala,
zastupnika hrvatske misli. Srpski List i
Zastava mogli bi biti kaeli; ipak oni
se sliede opirati okupaciji i aneksiji —
a Hrvati zagovaraju obe. Zar ih s toga
ćeraju iz Bosne? Ili samo da se kuša,
pa opet kuša — i ništa neopravi ?
Sa juga naše carevine stižu radostne
pa i žalostne viesti. Ako je istina što
se raznieio po novinama, u južnjoj Her-
cegovini bilo je krvava okršaja izmed
Poče i Glavatićeva. Po pražkoj Poli-
tici i bečkoj Novoj Pressi neki Jova-
nović, crnogorski podanik a ruski ča-
stnik čeoničtva, bio se kroz Bugarsku
spustio u Srbiju; u Usiki da ga srbska
straža razoružala; nu njemu podje za
rukom (! ?) pobjeći preko Novog Pa-
zara u Hercegovinu, gdje ustroji četu.
Prošlih dana sukobio se s vojskom na
riečici Tari, nu jo bio suzbijen preko
Crnogorske granice, te je položio oružje
pred crnogorskom stražom — U Cr-
noj gori ima 8000 pribjega, koji neće
da se vrate k svojim kućama. — Po
viestima N. P. na Cetinju se svoje-
voljno piedao aust. poslaničtvu neki
Hakić iz Novogsada, od glavnijih srb-
skih agitatora. Bio je poslan u Kotor,
gdje je pred sudom svaku izpoviedio.
Kažu da ima mnogo crnogorskih od-
ličnjaka kompromitiranih. Iztragu će
voditi vojnički sud. Biti će zanimiva.
Novačenje n Bvsni. Dne 12 tek. provelo
se novačenje u Gackom ; sve u miru. Dva
dana kašnje« provelo se bez oprieke i u Ne-
vesinjskom kotaru. Oviem je novačenje pro-
vedeno u cieloj Bosni i Hercegovini.
Najnovije sa Istoka. General Wolseley,
glavni zapovjednik englezke vojske, stigo je
u Aleksandriju da preuzme zapovied nad
vojskom i po mogućnosti započine vojnu —
U sjednici sastanka od prošloga poneđjelnika
i Francuzka je pristala uz predlog Oortia
(vidi „Istočne" stvari" u danas, br.); zastu-
pnici za tim izjaviše da se odgode sjednice,
jer jih i nije potreba, buduć je Kediv iz-
dao dvie odluke. U prvoj javlja gradjanskim
i vojničkim vlastima na Sueckom prokopu,
da je englezkomu zapovjedniku povjereno
da uzpostavi red i da zauzme na Sueckom
prokopu sve točke, koje su mu od potrebe
za vojnu. Englezi dakle imaju slobodne
ruke. — Kako iz Carigrada javljaju, još se
nije sklopila vojnička nagodba izmed Kapije
i Englezke, jer je veliki Seik ul-Islam pro
tivan; neki opeta kažu rad Bairam sveča-
nosti — General Wolseley dao je proglas
na Egjipćane, u kom kaže da je cilj En-
glezke vojne uzpostavljenje mira. — En-
glezka će vojska udariti sa Abukira. Jučer
se je imala vojska izkrcati kod Abukira i
udarati na Abukirske tvdjave.
isiočne stvari.
Promieniti nam je naslov „egjipatskim
stvarima" i nadjesti jim naslov „istočne",
jer se sbilja stvari tako razvile da su obu-
hvatile cieli istok, te izvan egjipatskoga
pitanja, podigla su glavu i razna druga pi-
tanja. Dva diva se uhvatila u koštac: s jedne
strane Englezka i interesi Evrope, s druge
musulmanski sviet, koji se opire posljed-
njemu udarcu, kog mu hoće da zada En-
glezka. Borba je zanimiva, i kako uviežs
topovi odlučuju vise no dosadljivi dogovori
mudrih diplomata.
John Buli ili bolje Gladstone, koji ovom
prigodom iznaša na vidjelo svu svoju di-
plomatsku vještinu, k6 da si je zabio čavo
u glavu, da na topovima će ostati pobjeda i
da gotovi Čini vriede nešto više no pusti
zaključci koje skupštine, procrtani na finoj
hartiji i podpisani šesterostrukim podpisom.
I uprav Gladstone iznenadjuje Evropu go-
tovim ćinima. Dok su se zastupnici raznih
velevlasti dogovarali u Terapiji o načinu
kako da uzpostave prvašnje stanje u Egjip-
tu, ukrote Arabija i spase ugled Kediva,
Gladstone je dao pucati na Aleksandriju,
proćerati Arabija, zauzeti grad i uzeti Ke-
diva pod englezko štitničtvo; pa tad liepo
izjavio, da gospoda na sastanku mogu i na-
dalje dugočasiti se; jer da ono nekoliko fu-
nata potrošenoga praha ne mienja položaja.
Koji dankašnje, 15 proš., zastupnici predaju
Kapiji zajedničku notu; Kapija koleba se
ali napokon posluša liepe svjete prijatelja
na Sprei i primi posredovanje. To jznenadi
Gladstona; ali on fino baca klipove izmed
nogu Kapiji i sastanku, dok se sastanku ne
smrklo pred očima, te mu bilo izjaviti da,
poslie neg je pun mjesec dana viećao, poso
o posredovanju i uzpostavljenju mira i reda
u Egjiptu pripada Englezkoj i Turskoj,
nek si oni taj poso medju sobom urede;
sastanak će viećati samo o Sueckomu pro-
kopu, jer je stvar zajednička svim vlastima.
Gladstone jedva to dočekao, ta lahko je
njemu sa Turskom. Sastanak počeo dne 2
tek. viećati o Sueeu i baš Corti iznio pri-
jašnji predlog francuzki o zajedničkoj za-
štiti Sueckoga prokopa, kad istog dneva
Gladstone šalje na dar sastanku drugi gotov
čin „zaposjednuće Sueca". Englezku dakle
ne boli glava za zaključke sastanka; ona
naprosto sliedi svojom stazom, a sasta-
nak joj je dobro došo, jer dok zastupnici
viećaju- ona pripravlja vojsku i po broju
vojske koraca napried. Isti dogovori sa
Turskom glede posredovanja pomažu joj,
jer joj daju vremena do oboruža i pošalje
u Egjipat hiljadi vojnika; što joj nebi bilo
pošlo za rukom, da je odmah u prvine pre-
kinula dogovore sa Turskom i naviestila
rat, jer bi Sultanov proglas na Egjipćane
bio podigo kuku i motiku na „crvene ko-
šulje", koje u malom broju bile bi podlegle
zanešenosti Arabijevih vojnika. Sad je pita-
nje dokle će Evropa dopustiti Englezu da
napreduje i dali će mu k6 nekad Rusu
pred stambulskim munarima poviknuti: stani!
Budućnost će nam svaku izporaviti, a nama
je pratiti dnevne sgodjaje.
* # *
Pol. Corr. javljaju da su zastupnici Njema-
čke, Ruske, Austrije i dakako Italije pristali
uz predlog Italije, da se uzpostavi medjuna-
rodna pomorska služba u Sueckomu proko-
kopu. Lord Dufferin, englezki zastupnik,
izjavi da i on prima predlog, naglasujuć u-
jedno privremeni značaj preduzimajuće se
mjere i pridržajem da se u potrebi za sje-
gurnost prokopa može izkrcati i vojske. En-
glezka bi dakle i u ovom slučaju htjela nado-
metak onih dvaju rieči „torce majeure", ko
u zaključku drugo sjednice, koje su joj slu-
žile izlikom da puca na Aleksandriju. Po
Corr. Bur. uvjeti bi Englezke bili ovi: 1.
Da Engleska bude slobodna u vojni koju je
preduzela; 2. Da pada krepost talijanskoga
predloga s dnevom, u koji se povrati mir
u Egjiptu; a 3. Da svaka vlast u potrebi
može izkrcati vojske. Turski odaslanici za-
želiše da se o predlogu sastavi zapisnik, sto
bi i primljeno. U sjednici od poneđjelnika
imala se stvar obaviti.
* * *
Glede vojničke nagodbe izmedju Englezke
i Turske (Englezka je bila izjavila, da će
se oprieti izkrcanju turske vojske u Egjipat,
uzprkos nalogu ciele Evrope, ako se Turska
prije s njom nepogodi glede načina, kako
da se provede posredovanje Turske u Egjiptu)
brzojav donosi: Kapija je izjavila u sjednici
od prošlog Četvrtka, da je pripravna sklopiti
nagodbu, ali od onoga dneva nije se ništa
ozbiljna postiglo. Po englezkim novinama,
englezka osnova vojničke nagodbe sadrža-
vala bi sliedeće točke: 1. Vodjenje strategi-
ćkih kretanja pripadalo bi englezkomu zapo-
vjedniku ; 2. Ustanovilo bi se imenovanje
jednoga englezkoga povjerenika kod tur-
skoga vojničkoga zapovjednika; 3. Unapried
bi se ustanovilo mjesto, gdje bi se imala
izkrcati turska vojska. 4 Turska bi mogla
poslati u Egjipat samo 6000 ljudi, broj bi
se mogo povisiti samo kad bi Englezka
pristala. Turska dakako ko suzeren Egjipta,
nemože da primi ove uvjete; ona bi htjela
da turski i englezki zapovjednik dogovorno
ali po sebi vojuju i da se u nagodbi umetne
uvjet, da po uzpostavljenju mira obe vojske
imaju poći u isto doba iz Egjipta. — Iz
Carigrada Reutevovica javlja dne 14 tek.:
Sultan dosad nije podpisao proglas proti
Arabiju ni nagodbu sa Dufferinom. Lord
Dufferin sveudilj hoće da se proglas izdade
prije izkrcanja turske vojske. Said Paša
svjetuje da se primi nagodba, ali ima druga
struja, koja hoće da ju odbaci u sadašnjoj
stilizaciji i tvrdi da se nema izdati proglasa.
Londonski listovi javljaju, da Abisinjaki
kralj Ivan na granici je svog kraljestva sa
vojničkom silom, u nadi da će udariti na
svoje stare neprijatelje Egjipćane i po taj
način učiniti usluga Englezima, nebi li mu
ovi pomogli proturiti se na novo do mora.
perche domand asse al Tribunale dell' Impero !
1'annullamento delle elezioni.
Forse giustizia sara fatta (prezioso quel
forse!), ma chi da malleveria che a nuova
prova la luogotenenza Dalmata non ripete
rebbe il triste giuoco ? II Tribunale dell'Im-
pero senza facolta punitiva e un' ombra e
null>ltro.
,,E cosi il conte Taaffe mantiene le sue
promesse (Aveva torse il conte Taaffe
promesso di lasciare che i sedicentisi đalmati-
italiani, gente avventiccia, continuassero a
spadroneggiare sui veri dalmati aborigeni
e slavi?) Non valeva meglio per gli italia-
ni lottare contro la egemonia tedesca, la
quale almeno era un' egemonia ^ civile, che
contro la brutale prepotenza d'una razza,
la quale ad ima civilta antica e vigorosa
vuole sostiture la propria barbarie?"
Ai lettori dalmati non occorrono commenti
a questa eorrispondenza: le menzogne essi
je scorgono da sč. Ma non sono queste che
debbono arrecar sorpresa, bensi l'ingenuita
colla quale gli Avveniristi ricorrendo ad un
giornale estero del carattere del „Bersaglie-
re" per far noto urbi et orbi le persecuzioni
a cui sono soggetti, andarono a chiarirsi per
irredenti. E non vogliono capirla che di ir-
redenti non ce ne sono e non ee ne ha da
essere, e che e ormai tempo la finisca que-
sta commedia. L'egemonia tedesca aveva
bisogno, per sostenersi, del divide et impera:
e per cio che essa snazionalizzava, se po-
teva, i paesi, e vi lasciava introdurre e fa-
vorire 1 ermafroditismo nazionale. Non vi
par ridicolo-quando non sia pazzo, o birbone,
o fellone — il sentir a dire „dalmati-italia-
ni, italiani di Dalmazia" ?! bisogna essere
0 1'uno o l'altro; o dalmato, ed allora si
accetta il carattere e nazionalita del paese;
od italiano, ed allora si resta straniero, ma
non si ha diritto di parlare come dalmata.
1 centomila Albanesi ed Epiroti che da
qualche secolo stabilironsi nel Napoletano,
ed i sessanta o settatanta mila Slavi che
stanno nel Friuli Veneto, non si sognano
punto di pretendere d' essere nazione a
parte, e di dirsi Albanesi italiani o Slavi
italiani: no, eglino fissandosi in Italia diven-
tarono italiani e non acquistarono alcun dirit-
to di bastardare la terra che dava loro
asilo. Facciano altrettanto i discendenti di
quei veneti od altri provinciali che dall'I-
talia vennero per loro interesse in Dalmazia:
si naturalizino e restino dalmati, ma dal-
mati puri, senza aggettivi stranieri, e non
pretendano di farla da padroni conquistatori
in memoria di tempi che debbonsi dimen-
ticare. Se cosi, bene; se no, tornino d'onde
sono venuti, chč nessuno ne avrk rammarico.
Di ermaf'roditi o bastardi non se ne voglio-
no. Est ce clair?
Ispod Sniežnice 19 kolovoza.
posta nekoliko dana i pritvrdi staru našu
harnost i ljubav. Uprav smo uživali gleda-
juć ga zdrava, krepka, onako dobra, bogo-
ljubna. Med iz Njegovih usta, a ljubav iz
dobre Njegove duše svieh nas obujmi. Harni
zato iz svega srca opet Mu zehvaljujemo, u stal-
noj nadi da ćemo i unapried toli žudjenoga
i miloga gosta podvoriti. Svi prisustvovasmo
skupa svetčanomu sobetu, a okrom doletio
nam M. P. Don Gjako Tonini iz Dubrovni-
ka i mladi Vice Medini, koji eto sretno ide
da uči bogoslovje, i koji riet bi da će vre-
menom bit jedan od najboljih naših popova
po umu; a došli odabrani konavljani gg.
Luka Glavić postier i Niko Vuković.
Bilo napitnica i pjesmica a red je da na
dasve pohvalimo onu g. Vice Medini.
Presv. i Prepoš. gosp. Biskup, mudro i
blagoćudno odvrati napitnicam, a osobito
ganuto onoj upravljenoj svemu sveštenstvu
Boko-Kotorskom, vrliem i dobriem našiem
susjedima.
Radostni i preradostni čim opet gosp.
Biskupu na posjetu zahvaljujemo, pravo je
da i svesrdno zahvalimo našemu vrlomu
Don Jozi Črnici vice-dekanu i župniku
Grudskomu i Otcu Luju Uccellini Čuvaru
Priflvorskog manastiera, koji su baš pri-
stojno gospod. Biskupa dočekali, pogostili,
podvorili i odpravili, i svaku Mu počtu
mjestu nas izkazali.
Popovi Konavoski.
Perasto, 19 agosto
II giorno 12 corr. si tennero, come di
metodo, gli esami in ambe queste scuole
popolari maschile e femminile. II nostro a-
matissimo e zelantissimo Monsignor Vescovo
Diocesano Casimiro D.r Forlani si compiac-
que onorare la scolaresca dell' ambita Sua
presenza. Agli esami assistettero eziandio
l'egregio Sig.r Vincenzo Maroević i. r. I-
spettore scolastico Distrettuale, la Rappre-
sentanza Comunale ed i membri del. Con-
siglio scoalastico locale.
Sia detto a lode del vero: gli allievi
furono trovati assai bene istruiti in tutte le
materie, compresa la Religione, e si rneri-
tarono percio la pienissima soddisfazione
degli astanti, ed in particolar modo dell'II-
l.mo e Rev.mo Mons. Vescovo, il quale lodo
eziandio il zelo e la esemplaritk di costumi
degli istruttori. Agli ottimi maestri, Antonio
Brajilo ed Anna Žeželić, le nostre cordiali
felicitazioni. Siamo convinti che essi segui-
ranno anche in appresso con animo forte la
via intrapresa rafforzando i teneri animi, la
speranza dell'avvenire, nel s. timor di Dio,
nei sani dettami della s. Chiesa Cattolica,
nell'affetto ed ubbidienza al Romano Pon-
tefice, e nell'amore e nella fedeltžt al pro-
prio Sovrano. M. F.
nei ma vragutog Hrvata, izim Mrkušića i
Jokovića! Vaši popovi hoće, da tko je ka-
tolik, nek je i Hrvat! Ovakovih i sličnih
bedastoća sit se nagovorio uz iskreno moje
sažaljenje, videć plitkoumno njegovo mišlje
nje uzprkos univrsitizmu; jer barem tko je
universitet učio imao bi znat da mi nevelimo
hrvatska, već katoliČka-crkva, dočim Srbi
znadu i za srpsku crkvu, srpsku vjeru. Nego
zaludu je gluhu pjevat.
Drniš, 20 kolovoza.
Naš vrli Pavlinović kaže kruna i slava
životu jest čovještvo. — Čini koje ću pri-
poviediti u naslon dopisu iz kotara drni-
škoga uvrštenu u „Nar. Listu" nazad neko-
liko vremena, za cielo nepobitnim će biti
dokazom da je taj naš poznati bez krune
i slave, te sa Azeliom mora se reći: dalje
vjetrogonje.
Skoro težak iz našega Zagorja dodje k
našemu kadiji kažuć mu: gospodine, jučer
moj komšija sorio mi je dva lakta zida od
ograde, što ću ? Tada će naš kadija: Uči-
nit ćeš petit per turbato possesso. Hoću, hoću
ćaća! — Kaži mi može li doći k ogradi ko-
čija, upita kadija. Težak na lo: nemože jer
mi ograda u vrh brda Svilaje. — A može-
li se doći na kon]u ? Mučno, mora se pješke.
— Tad ti naš kadija, koga želja mori za
20 do 26. for. komisije: Hajde ća! nema
nema ništa kad ja nemogu doći, nego hajde
tamo u adjunta.
Govori se, i sva je prilika da je istina,
da naš čovo u dogovoru sa svojim pandu-
rom pisarčićem za spise na zapisnik pri-
mljene naknadjiva si uslugu !
I svojim sudruzim, zagrizo je u kesu, jer
paušala nijednom nikada nije naplatio. U
ovu svrhii bivši jedan njegov sudrug pri-
kazao je tražbu za dvie godine paušala.
Govori se da je naš čovo u družtvu sa
čuvarom zatvora poduzetnik obskrbljenja
uznika. Sva je prilika da je ovo čista istina,
jer tko se nije uvjerio da drniški zatvoii
nisu takvi neg krčma pod njegovom zašti-
tom? Skoro neki Grizelj osudjen na neko
liko dana zatvora u prisutnosti čuvara
naskočen je bio od drugih uznika da plati
vino kao ulazninu u zatvor. Jadni Grizelj
novca nije imao. Drugi zatvoreni tada ski-
doše s njega koporan i predadoše čuvaru
da ga za vino založi. Čuvar pak u istinu
uzeo je koporan i založio ga kod Mate Bu-
diše za nekoliko litara vina.
Hajdmo dalje. U čijim je rukam arkiv
ovdješnjega suda, ključi pod kojima stoje
matice oporuka, matice obveznica? Komu
ih je predao naš čovo? Osobi, koja za pet
časaka nije u stanju odgovoriti sama za se,
spljetskoj fukari, koja zrno soli nema da
uskrsno jaje osoli, dočim vriedni i pošteni
pisar izključen je od posla po zakonu njemu
namjenjenu, napram onom bez ikakve od
govornosti.
Za danas nek Visoko Prizivno Sudište
zna ovoliko, ali obećajem da ću do potrebe
iznieti na vidjelo čina mnogo krupnijih. A
kamo li lažno izvješće, koje je na svoje
opravdanje uputio nekidan Prizivnom Su
dištu !
—
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. naš kralj udielio je 10.000 fiorina
pogorelcima u Priedoru u Bosni.
Petrov Novčić. Veleč. D. Fr. Danko voj-
nički kapelan Trebinju poslao nam f. 2:55;
M. P. n. 40. Ukupno f. 2:95.
Primismo od veleč. Starešinstva pošt. Be-
nedektinaka na Hvaru na novo 3.000 rabljenih
biljegovaka za odkup kukavnih robova. Od
nekoliko vremena s radošću opažamo da su
sve to Češći kod nas ovi dokazi životvorne
katoličke ljubavi: znak da vjera kod naa
Bogu hvala nemalaksa i da dobri primjeri
lako nahode nasljednika.
Filoxera. Pišu iz Istre, da se filoxera ok6
Pirana sve to više širi, te se je bojat da
malo po malo nezahvati svu onu siromašnu
pokrajinu a i dalje se pruži.
Okružnica preuzv. biskupa Jos. Jur. Stross-
mayera. Preuzvišeni djakovački biskup dao
je na svoje svećenstvo i ostale vjernike
Okružnicu vrhu nove stolne crkve u Djakovu.
„Pozor" od 23 tek. donosi da viest ,,W.
Ali. Z." (i od nas priobćena) o činovničkim
kradjam u Bosni (v. br. 65 ,,K. D.") sumnjiva
je izvora (magjarskoga), pače donekle i lažna.
Primamo sa Silbe, 24 kolovoza: Na 20
tekuć. mj. častni gospodin Marijan Marki,
ovdješnji oodučitelj, odputovao je put svojeg
zavičaja ostavljajuć medju nami najljepšu
uspomenu. Gospodin Marki je vriedan i
marljiv učitelj, pak i pravi rodoljub: Silbjani
mu žele svako dobro.
Aerem verberans. II „Dalmata" di carta
ha stampato nel suo n. 68 una eorrispon-
denza a difesa della „rispettabile persona
del nostro podestk sig. Marinich", contro i
fatti addotti in una eorrispondenza da Selve,
pubblicata nel n. 67 del nostro giornale.
Non sapendo chi sia il nostro corrispondente,
un certo B. ne approffitta per versar la sua
bile contro un Seminarista di colk, che ha
avuto tanta parte nella nostra eorrispondenza
quanta il sig.r B. Siamo convinti che il B.
del „Dalmata" (il quale del resto forse non
ha mai veduto Selve) e persuaso egli pure
che i Seminaristi non ci entrano. Egli ha
voluto architettare tutta quella serie di offese
e vili minaccie per far del male e denigrare,
sapendo di far con ci6 cosa grata al „Dal-
mata", il quale morrebbe se non mentisae
per la gola in tutta la sua estensione dal
titolo fino al fondo degli annunzi.
La banda di Zara a Trieste. V lndipen-
dente, l'organo maggiore dell'irredentismo,
aveva annunziato il prossimo arrivo della ban-
da cittadina di Zara, e poi tacque. Pare che i
signori della banda abbiano fatto un brutto
tiro ali' Indipendente suonando sotto il palaz-
zo luogotenenziale 1' inno austriaco e che
hine irae. Eh, caro Indipendente, dalla gita
d' Ancona a quella di Trieste sono traseorsi
cinque anni e „la necessitk non ha legge"!
Primamo iz Hrvatske: Čujemo da će
doći oo. Jezuiti nastanit se u Staroj Bistri,
jer da kupiše zemljišta u tamošnjeg posje-
dnika franceza Charona.
Za ljetne pripeke presv. i prepoš. gosp.
D.r Kazimir Forlani vriedni biskup Boko-
Kotorrki i Špičanski dodje svake godine
na ladanje u Novi. Bivši tako do naše gra-
nice, davno nam bila namjera zamoliti ga
da bi došao u Konavle nauživat se ljepote
i hlada postranog i zelenog našeg polja; a
nadasve da bismo imali zgode zahvalit Mu
svesredno radi brige, ljubavi i otčinske pažnje
kojom nas je odgojio, kako naš profesor, Bogu
i svietu: ali niti bilo puta niti kola, i
tako se od godine do godine odmicalo, kad
na veliku našu utjehu ove nam se godine
ta živa želja izpuni. Obljubljeni i mili naš
profesor, sad dični biskup Boka i Spiča
veledušno namse odazva, poliodiv nas, te
Sa žala Boke Kotorske, 23 kolovoza.
Njeki dan pozove me prijatelj, da podjemo
da gošp. N. grčko-iztočnog kalugjera u
manastiru B. Odazvali se. Upoznali se ovom
prigodom. osim što sa gosp. N. i sa gosp.
K., koji je kako mi sam izjavi „Mediciuer
na Gradačkom sveučilištu".
Razgovarasmo se o koječem. Gosp. će
Mediciner: I popovi mogu postati pogibeljni-
mi za narod! Kako? upadnem mu u rieč ?
Neživu li, odvrati, popovi kroz cielu Dalma-
ciju na narodna pleća, ne trguju li s
narodom! Kroje partaje, cjepaju narod,
hoće silom da hrvate; Srbe mrze, psuju,
nenavide, a poimence u Srbskoj Bokt, gdje
morala su biti ne sagnjita, dakle ili osušena, ili po
božjem čudu frižka i svježa sačuvana. Ovo je drugo
izključeno, ne samo po tom, što nijedan svjedok takova
šta ne kaže, nego i po onom poglavito, što pri takovu
božjem čudu bilo bi se god. 1700 drugčije s onim
sarkofagim postupalo. Ali nisu ni osušena bila, jer inače
nebi bila do dandanas tako sagnjila, da su im kosti
ogolile. Tielo sv. Simuna Proroka, evo ima 600 godina
da je u Zadru, i nijo jedanput, nego mnogo puta na
zrak izloženo, pa je sve jos onako suho, kakvo je
u Zadar prispjelo. A osušenih čovječjih tjelesa nahodi
se Bvedjer zraku izloženih, koja ipak suha se uzdrže,
auho meso na njima ne gnjije.
Još je nešto iz god. 1700, što je po naravoslov-
nim načelim iztumačiti. Kako je to, kako je već gori
iztaknuto, da je Lovre u sarkofag sahranjen 400 godina
kašnje od Ivana, pa ipak nam svjedoci ne kažu ni-
kakve razlike u stanju dvaju mrtvaca, premda je onda
Ivan već tisuću godina ležao, a Lovre samo šest sto-
tina? — Tvari, koje su u sarkofagim opažene takove
au vrsti, da sagnjiju ili posve brzo, kao drob, meso,
čovječja put, najdalje u dvie ili tri godine; ili posve
iz tiha kano kosti, možda stopro nakon mnogo vje-
kova; kao svila, koja se nakon ni dvanaest vjekova
u crnicu nije još obratila. Što se dakle mesa tiče, izim
kostiju, Ivanovo se je posve u crnicu zemlju obratilo,
recimo oko god. 700, a neka je Lovrino oko 1100;
aest viekova iza Lovrine smrti, ni od jednoga ni od
drugoga tiela nemože se nego crnica naći. Sto se svile
pak tiče, ako se na Ivanovoj i danas, kada se pod
rukama razpada, još krasan vez opaža, god. 1700 nisu
mogle dvie svile na oko biti vele različite; a da su
ih svjedoci rukama ticali, ili, šio sn morali ako su
htjeli razliku čvrstine zabilježiti, da su ih kušali pa-
rati, to nijedan svjedok nije očitovao. Od kostiju na-
pokon, kojima se hoće možda mnogo vjekova da pod-
pano sagnjiju, i samo se kaže, da razlika od četiri
vieka gnjijanja nije tolika da bi se mogla bez pota
njeg izpita opaziti.
Da razgledamo sada sarkofage otvorene god. 1881,
i da njihov sadržaj po naravoslovnim načelima izpi
tamo. Na mesu, u crnicu obraćenu i na kostima, po
onomu što je malo prije rečeno, nebi se moglo lako
nikakve razlike opaziti, prema onomu što se je god.
1700 našlo; a svila u Lovrinu sarkofagu morala bi se
ne vele, barem na oko, od svile u Ivanovu razlikovati;
nasuprot u ovom se već sama počela razpadati, a u
onom ne samo što se cjelovita uzdrži, nu se ni ru-
kama parati ne dade; nego ju moraš oštrim rezati.
Ova je razlika odveć velika, da bi se mogla odstraniti
prigovorom, što su one tkanine od različite vrsti.
Ličinke (crisalidi), o kojim svjedoči Odborov
zapisnik da su nadjene u Lovrinu sarkofagu, zaslužuju
takodjer našu pažnju; one potiču iz mušica ili iz inih
zareznika, koji su u grob ušli i jajca izlegli. To se ne
može sbiti, pokle se tielo u crnicu obratilo, nego dok
gnjije. Da su se ove ličinke izlegle u Lovrinu tielu,
one bi se bile izlegle il u vrieme kad je Lovre u
sarkofag sahranjen god. 1096, il u vrieme kad mu je
grob bio otvoren god. 1700. Prvo je nemoguće, jer
ličinke u ono vrieme postavše bile bi se do god. 1700
u prah obratile, a za stalno ne bi se bila nijedna sa-
čuvala do god. 1881. Al nije moguće dopustiti ni drugo,
jer bi tada morali dopustiti, da je Lovrino tielo gnji-
jalo god. 1700, što se pako nipošto ne da tvrditi, jer
bi ondašnji svjedoci bili po vonju to osjetili i posvje-
dočili, što dakako nisu. A pošto su oni našli u istom
stanju Lovrino i Ivanovo tielo, što se uzdržanja tiče,
to bi onda i Ivanovo stopro god. 1700 bilo počelo
gnjiti: a gdje su ličinke iz Ivanova groba? zar su
mušice Ivana zaštedile a na sama Lovru napale ? Li-
činke dokazuju dakle, da je njihove matice u Lovrin
sarkofag privabilo ili unielo i njima i njihovu roju
hranom bilo Čije drugo a ne Lovrino tielo, prije pod-
puna sagnjića, iza god. 1700, dapače 1124, u Lovrin
sarkofag uneseno. To je tielo ono što ae je god. 1881
u njem cielo našlo, a Lovrino nije.
(Sliedi).
gpjjeca, kod nas, uetom stupe u školu —
osgljlto na Selih — ne nose znanja potrebita
zfraz. pučke škole; ona su nerazvijena,
tđpa^ bez ikakve predtečne priprave, s uz-
rofca Sto hod nas nema Zabctvišta k6 dru-
gdje, a sami roditelji neznaju il nemare to-
liko da priprave svoju djecu, ili ako to i
Žele, povjere ju njekoj vrsti muČiliŠta, gdje
no djeca materijalno nauče svega i svašta,
pa tako pokvarena — jer nenaviknuta mi-
sliti i suditi — stupe u školu, te sad je u-
čitelju podvostručiti svoje nastojanje, da
jedne izpravi, a druge opet dovoljno pri-
pravi ozbiljnoj strani obuke. Učitelju je da-
kle nadoknaditi nedostatak prvog kućnog
uzgoja, njemu je biti učiteljem, roditeljem i
mestrinjom zabavišta, naime mora ugladiti
i uputiti djecu zabavom i razgovorom u pi
aočitajuću obuku; mora ih priviknuti na
mišljenje i tim širiti njihov krug pojimanja,
što će im kašnje služiti za više razrede, o-
sobito kod sastavoslovne obuke.
Ovakovom djecom dakle nije moguće u-
puštat se u opisivanje predmeta imenovanih
po Kobaliu, većinu bo i nezna ni prosto i-
menovati predmete koje ih okružuju, a nek
mo li opisivati ih; koje, kad bi se zahtie-
valo, bilo bi nemetodično i pusto silovanje.
I zbilja. Jesu li shodna ovakova pitanja
za djecu, koja stopro stupila u školu, bez
pripravo, koja si predstavlja učionu kao
koznionu, a učitelja profosom, dali, velju, su
shodna i prama dohvatu djece pitanja: Ko-
liko uglova imadu listovi i korice ? Kako
se zove papir od koga su korice ? Koje je
boje papir, korice itd ? Netreba ovdje čudo
mudrolije za dokazati da su neumjestna i
pretežka ovakova pitanja za stopro u učionu
došlu djecu, er kod prvog pitanja moralo
bi se dobiti u odgovor Četiri ugla, bez da
imaju pojma ni o broju 4, ni o uglu; a još
manje je zahtievati od djece ono: Četverou-
glasta. Drugim pitanjem svrha je upitača
da od upitana dobije u odgovor: Ijepenka;
za koji naziv nikad nisu ni čula. Treće pi-
tanje smiera dobiti u odgovor boju, stvar
mučna, za koju osnovom je propisano ka-
snije doba. Ova tri pitanja, dostatna su do-
kazati da opisivanje predmeta mora doći
stopro kasnije, nu medjutim evo me i osno-
vom da to dokažem.
Drugoga polugodišta propisano je; sa stvar-
noga predmeta proći na umišljeni pojam i-
stoga; razabrati poglavita svojstva pred-
meta ; boje i tvarna obilježja istoga itd.
Ovoga poljeća dakle učitelj mora proći
ea stvarnoga predmeta na umišljeni pojam
istoga, te razabrati boje i tvarna obilježja;
ali, da upitam: na temelju kakvih predme-
ta? Mora li tu učitelj uzeti koje mu drago
predmete ili osnivati se na onim predmetim,
koje su učenici prvoga poljeća samo na pro-
sto imenovali ? •— Kad bi se prvog poljeća
uz imenovanje i opisivali predmeti, za II.
poljeće bi se morali uzeti drugi, koji nebu-
dući označeni osnovom, ostaju na volju u-
čitelju i tako obučavanje nebi bilo jednoli-
čno — svrha osnove — ; drugo pako, kad
bi se uz imenovanje i opisivali predmeti,
tada pao bi zahtiev II. poljeća, jer u I. bi
se već izvelo, što je inaće za II. poljeće
propisano.
Dakle iz svega ovoga jasno se vidi, da
učitelju je dužnost I. poljeća, 1. škol. god.
samo činiti imenovati propisane predmete od
učenika, pa ove iste II. poljeća opisivati
tako da izvede propisano gradivo za ovo
poljeće i to postepeno kako je u osnovi za-
bilježeno t. j. prvo će proći sa stvarnoga
predmeta na umišljeni pojam istoga; tada
će dati razabrati razna svojstva, pak boje a
najzad tvarna obilježja; dakle ono što je u
Kobaliu izvesti će učitelj u 5 navrataka.
Ovo su moji nazori, a medjutim tko zna
bolje široko mu polje. Tugoević.
II „Dalmata" che si guarda nel
suo specchio.
iii.
,,La nostra simpatia ali' 1-
talia legale ? Noi non la ne-
gliiamo, anzi ci vantiamo di
averla". (II „Dalmata", 20
settembre 1882).
II „Dalmata" ci ha fatto nell1 nltimo
»BUO numero un brutto tiro, col pericolo
di mandare a gambe levae (frase za-
ratina) tutta la nostra polemica; poi-
chč, invece di una confutazione coi
fiocchi, egli ci ha fatto una preziosa
confessione: „la nostra simpatia ali' 1-
talia legale (ci diče il „Dalmata") noi
non la neghiamo, anzi ci vantiamo di
averla". Ma, benedetto! Niente di rae-
glio ! Almeno ora resta chiaro, che noi
non siarao piu quei neri calunniatori di
cui avete tante volte parlato, e clie il
„Dalmata" non solo ha inneggiato, ma
6 11 clie inneggia tutlora ali' ide a irre-
dentista e non solo ha fatto ma fa tut
todi aW amorc cogli Imbriani e compa-
gnia bella; e compie questo patriot,ico
atto nel bel giorno delle palie e delle
bombe. II fatnoso 20 settembre. ha avuto
eosl la sua cara fanfara anche sotto il
palazzo comunale di Zara. E deve aver
piaeiuto assai la fanfara poiche, il „Dal-
m ata " la ha bissata. „Si" (ei torna a
dire) 1' llalia legale ha tutte le nostre
simpatie.
II „Dalmata" ha avuto contempora-
neamente il gentil pensiero di štam-
pare una dettagliata spiegazione del-
T inno suonato pelT ingresso del Ca-
dorna in Roma papale, per torre con cio
al pubblico 1' incomodo di dover alma-
naccare sullo spirito del suo ritornello:
„Si I' Italia legale. Si 1' Italia legale".
Infatti. Dopo d' aver narrato per filo
e per segno, da vero maestro, il si-
gnificato dell' irredenta, passa a dire
bellamente dei connotati a cui ricono-
scere 1' Italia legale, perche ognuno
sappia i pregi dell' idolo del suo cuore.
L'Italia legale attrae il „Dalmata"
perche dessa „cammina sulla ma delta
liberla e del progresso" (1. c.) e perche
non si scosta „da cjnei grandi principii,
che dalla I'ivoluzioiie SiailCCSC in poi fu-
rono conquistali dalV umanitd col sacri-
fizio di tanto sangue e di tanti eroi"
(1. c.) II primo di questi e „Garibaldi",
questo si sottointende. Passa poi a
spiegarsi ancora meglio col mettersi
in anlilesi coi nostri entusiasmi „clie
hanno dei confiui molio pm nstretti" di
qnelli da cui e animato il „Dalmata".
„Le idee poi, che essa — la „K. D".
— ha in politica ed in eivilta, sono
quelle di cent' anni addietro. Essa e
avversa aW Italia, sorta sulle rovine
delta giustizia e dei (roni pik antichi c
legittimi!" „Intanto noi continneremo ad
avere la nostra simpatia per I' [lilli.'l le
gaie".
Questo linguaggio franco e corag-
gioso fa onore al „Dalmata" e non si
avržt quindi a male se noi pure faremo
la nostra parte e continneremo a pro-
vargli che non si smentisce nelle sue
aspirazioni. Non e necessario, e vero,
ma melius esl abundare. E poi chi sa
che contemporaneamente non arriviamo
a dare noi la risposta alla dimanda,
che fece a se stesso queU' ingenuo di
„Avvenire", quando, riferendosi a certe
corrispondenze, cosl s' espresse: Vedia-
mo piultosto cjuale nostro atto di perftdia
o di slealta possa aver dalo appiglio al-
r anatema della štampa ufficiosa. Riesce
poi anche opportuno il considerare pa-
rallelamente il „Dalmata" e 1' „Avve-
nire", perchfe il „Dalmata" di Zara
aveva ed ha (scrisse 1',, Avvenire", 31
maržo 1880) un programma paralielo
al nostro, sebbene (aggiunge 1' „Avve-
nire") per visle di opportunitd locale,
non faccia una opposizione ne molio spic-
cata ne molio costante.
* *
*
Fu un tempo quando il „Dalmata" e
1' „Avvenire" ehiamarono sk stessi buoni
austriaci! Ma lo hanno fatto per celia,
poiclik il „Dalmata" per es. sapeva
che era suo f articolo „Nazionalitd"
(24 dec. 1879) dove cosl si lagnava:
Inoltre V affermazione del diritto storico
croato dovea staccare per sempre la no-
stra provincia dal nesso dei piesi veneti
e tagliare (jualsiasi iilnsione agli annessio-
nisti della penisola italiaaa. Per cui, (con-
tinuano le sue lamentazioni) collegati
Dalmazia, Croazia e Slavonia in un
nesso politico, si Soffocava da noi un po'
alla volta ogni ricordo del passato e la
lingua italiana. E Verao la fine dell'ar-
ticolo stesso il „Dalmata" usciva nelle
seguenti minaccie (fortnnatamente im-
potenti). A noi pare che cio non sia
suggerito ne dalla prudenza, n6 dali* uliliia.
Aon daiia prudenza, perche un popola,
impedito di espandersi legalmente, cerca
di farto a dispetlo degli oslaeoli
Vede egli il „Dalmata" come e tutto
devozione ed osseqnio ali' Auslria ? un
buon auslriaco nel piu pieno senso della
parola ?!
Senza đubbio! il „Dalmata" e buon
austriaco, e come tale si b creduto in
dovere di stringere, al paro del suo
confratello di Spalato, alleanza. coi
serbi. E che male percib ? Nessun
male! Infatti, dimandatelo ali'„Avve-
nire'^ e al „Dalmata", che significhi?
dove lenda il serbi snio, ed avrete ra-
gioni da vendere, tutte intese a pro-
varvi elie il serbismo e anche per l'Au-
stria un alleato, un elemento affatto
innocuo !
« *
E da notarsi ancora, eselama stiz-
zoso il ^Dalmata" (17 decembre 1879)
che (jnesla nuoea vitalild dell1 elemento
slavo la si vitole ehiamare „croatismou
e non „serbismo44. Un peccato imper-
donabile, agli occhi del buon austriaco
del „Dalmata" E cio perche (rispoude il
„Dalmata") col primo vocabolo e unita
/' idea di un diritto storico, d\ cui f Au-
Siria divemie f ere.de. Non e questo un
parlare facendo da interpreti ai go-
verni di Vienna e di Pest, ossia, quod
est unum alque idem, ai goverui di
Belgrado e Cetinje ? I buoni austriaci
stendono una mano a Venezia, To-
rino, r altra a Belgrado e Cetinje, non
e vero ? Essi, come attenuano i peri-
eoli dell'Irredenta, attenuano anche quel-
li del serbismo, che e un particolari-
smo (il „Dalmata" 17 dec. 1879) rite-
nulo (semplicemente rilenuto) pericoloso,
benehe afj'ermi se stesso col diritto sto-
rico dei Nemagna.
Essendo indifterente per V Aust.ria,
al dire dei buoni austriaci (il „Dal-
mata" e 1' „Avvenire"), il diritto croato
0 il diritto dei Nemagna, perche non
sara leeito ai buoni austriaci conside-
rare i serbi (e prima di tutto quelli
viventi ali' orabra dell' aquila dagli ar-
tigli rapaci) cotne alleati degli ilaliani
in Dalmazia, e fondere i dne pro-
grammi e formare del programma dei
serbi in Dalmazia e di quello degli i-
taliani in Dalmazia un programma u-
nico, in quanto alla parte sostanziale
(v. „Dalmata" 9 agosto 1879), e di-
fendere la na^ionalild e la coltura serba
al pari della nazionalitd e coltura i-
taliana (v. „Dalmata", 1. c.) ? A cio si
e tanto piu autorizzati perche, mentre
1 croati, col loro diritto storico, sono
abitanti čestiti da Ercole, e con un o-
dore ircino, da digradare i profumi dei
pastori di Senaar („Dalmata", 16 aprile
1879), i serbi, col diritto dei Nema-
gna, posseduto da Milan e Nikola, sono
una razza tanto generosa, tanto nit era
della propria individualnu e nazionalitd
e tanto gelosa dei propri priiicipit („Dal-
mata", 9 agosto 1879), - /,' egemo-
nia croata čeda dunque il posto alla na-
zionalitd (il „Dalmata" 1. c.) ed al di-
ritto storico, dei serbi, perche l1 ideale
croato non si spinge oltre il [ederalismo
(eppure panslavisti! — e, perche non
si spinge. oltre, non sara snl retto sen-
tiero ? per esserlo, dovrebbe forse spin-
gersi oltre?): il suo ' estremo orizzonte
(v. 1' „Avvenire" 23 gennaio 1880) e
la costiluzione di una grande Croazia
absburgica (nuovo delitto al giudizio
dei buoni austriaci!) daW Adriatico alla
Drina e dalla Drava al Narenta: for™
mazione politica che non potrebbe na-
scere che a malgrado dei serbi e contro
li loro programma (programma fuso con
quelli del „Dalmata e dell' „Avvenire")
che e la niiifleazione liber'a e completa di
tutli i frammenti della schialla jugoslava.
Eppure buoni austriaci! e da buoni au-
striaci sostenuti, pagati, protetti!!! anzi,
diciamo soltanto, tollerati !!!
x *
Se vogliamo essere buoni austriaci
dobbiamo guardarcene dai Croati^ e
stringerci in alleanza coi serbi, fondere
1' essenza dei program mi e metterci
ali'opra, e non dubitate: sarete ottimi
austriaci! Rieordatevi che i Croati,
questo branco di pecore (Y Avvenire 12
gennaio 1880, pubblicato in Dalmazia
organo di un Comnne dove il 90
della popolazione sono croati) senza
dare un lame uto, senza lesilare una rivolta
(lo vorrebbero forse gli italianissitm
ed i serbi in causa propria, purch^
ci5 loro fosse possibile?) seisza pensarc
mai alla indipendenza, passarono in ere-
ditd ai re ungarici, e cio mentre i serbi,
sotto la glor/osa ca a di Neman ja, gi-
ganteggiavano sulle rovine delV impero
(f Orienfe. Una barriera insuperabile di-
v i deva orma i i dne popoli fratelli: cjuella
che di vide. u servaggio dalla liberfš ((<-
beri a in Servia, servaggio nell' Unghe-
ria!) Lungi dai croati carne da cannone
(l'„Av.« 12 gennaio 1880J! E cosl si
insulta alla fedelta dinastica ed ali' e-
roismo d' un povero popolo, di quello
stesso, i cui figli vi pagano il vitto
quotidiano e sono vostri concittadini!
Ma sono carne da cannone dei re d' Lii-
gheria ! che giova U loro valore, se e
slipendiato df! U1S lil'0IH10 ?!
Eppure ei saranno ancora dei buoni
austriaci, della gente colta e civile, che
paghi la pubblicazione di simili infa-
mie, lanciatc villanamente nel viso ad
un popolo, nell' atto che egli, con mi-
racoli di valore e con una fedeltk senza
esempio, compie il proprio dovere di
suddito sui campi di battaglia. E pen-
sare cbe sono infamie lanciate anche
contro i re d' Ungheria, contro questi
tiranni predecessori di S. M. 1' Impe-
ratore e Re 1' Augusto nostro Sovrano!
II croato compie il suo dovero ed e
U no sclieraao (il confratello del „Dal-
matau, 1' „Avvenire", 12 geunaio 1880)
della časa d' Absburgo ! il croato muore
per la salvezza dell'Austria ed e il
SUO Svizzero, esso eombatte per conlo
degli allri e per ordine superiore (1' „Av-
venire" 9 gennaio 1880), e senitore
uutUtssinio di Vienna e di l'esi (il Dalmata
15 feb. 1879).
-
'O O |3 1 fB 1.
Trstu, 18 rujna.
I Jučerašnji dan ostati će nezaboravljen u
tpoviesti grada Trsta. Jučer je carska obitelj
(počastila svojim posjetom grad, koji slavi
/petstogodišnjicu odkad je podpao pod žezlo
jHasburgovića: jučer je većina ovog puoan-
jstva zasvjedočila da uzprkos tajnom i javnom
,rovanju lrreiente u Trstu, naosob med slo-
jvinskim življem, i u okolici ima još življa,
koji neće da zna za blagodati talijanskoga
jedinstva i koji bi sutra bio pripravan da
I se u potrebi i oružjem u ruci obrani proti
Irredenti. U 5 '/„ u jutro na šest Lloydovih
parobroda ukrca se množtvo gradjana da
podju u susret Caru. Uzprkos sasviem lošem
vremenu bilo je i omanjih parobrodića, tako
da je izgledalo ko da cielo brodovlje hrli u
susret vladaru. Izvan luke susreli se brodovi
na jedra i vesla koji se borili uzburkanim
morem, potaknuti željom da izkažu čast pre-
jasnomu Vladaru. Izmed Maje i Kopra bro-
dovi susreše carski yaehl Miramnr, te po-
redavši mu se po krmi dopratiše ga do pod
kašteo Miramar. U 7 V2 Car se izkrca uz
radostno klicanje i udaranje carevke. U 9
sata i 40 časa zagrraiše topovi na kaštelu i
na c. k. brodovima a zvona zaslaviše, da
naviešte pučanstvu radostnu viest da je po-
sebni vlak sa Carskim parom i Prestolona-
sljednicima ušo u tršćansku postaju. Car,
šašav sa vlaka pregleda počastnu satniju
pukovnije Nadvojvode Albrechta; a za tim
primi poklonstva ministara, namjestnika i
predstojnika gradjanskih vojničkih i crkve-
nih vlasti; te uz udaranje carevke podjoše
prejasni gosti do paviljona podignuta za ovu
prigodu prama željezničkoj postaji. Pri ulazu
u paviljon načelnik je Bazzoni izrazio ćustva
podpune odanosti i vjernosti; na što Car
izmed ostaloga odgovori: „Rječitim ste cr-
tama spomenuli liepe tradicije grada Trsta;
čuvajte ih brižljivo gospodo; jer su vani
amanet za budućnost«. Od vrata postaje pa
sve do paviljona razredjene su bile u po-
vorku mnoge curice najboljih gradskih obi-
telji sve u bielu i seoske djevojčice, obučene
u divnoj seoskoj odori. Dvie curice, kćeri
namjestnika i načelnika, predadoše Carici i
Carevni dva preliepa bouguets-a od ruža.
djice, kako je i ledenička, vec sasma gotova.
Poskrbilo se, da vojska zimi nebude sasma
oluji i kiši izložena, te se već posagradilo
liepieh baraka. Da je vrieme bilo prošlog
mjeseca pogodnije, bilo bi se i s gradnjom
tvrdjava podobro pokoračilo. Tako zbog
onih silnih kiša zaostadoše. A znadete koliko
će te gradnje zapasti? Neznate; neznam ni
ja. No znadem to, da jedan kubični metar
pieska, koji se na Grgovcu kopa, kad se
prenese na Veli Vrh nad Grkovcem, zapada
40 fior. Voda se isto dobro plaća, jerbo
mazga, što nosi najviše 100 litara vode, za-
pada 2 fior. 50. Radnici dobivaju od 1-4
fior. na dan. Vidite kako Austrija svoje
Srbe skupo plaća. No na Krivošijam se po-
litika nekroji, ona se samo izvršuje već od-
krojena. A kad se je i ono mjeseca svibnja
i lipnja krojila, nije se uzimala mjera dosta
prostrana. Mnoge čarape ostaše i nadalje
tiesne. U Krivošijam imademo sad22munjo-
voda. Je li? pa ipak gromovi ubijaju voj-
nike! E što ćete, kad je Bog jači od mu
njovoda. Uzrokom je pako sama neopreznost
vojnika, da jih je ono dva put grom ošinuo.
Na golom vrhu frait sa dva momka, kako
bijahu već na one vjekovite triesove skoro
priučeni (ta na što se vojnik nepriuči?), koje
tri stotine koračaja od munjovoda zapališe
u jutro vatru, pošto jih je cielu noć prala
kiša. Kad al tamo, eto nenadane nevolje;
pukne s neba u dimeći oganj bomba,
jača od tršćanske. Na Jankov vrhu (Za-
gvozdak), što leži tik dragaljske poljane,
bila straža — Vorpostenj— pa kad se ova
mienja, običaj je, da vojnici jedni drugima
naperenim u vis bajonetima presentiraju. To
bilo i ovog puta, a grom nepazeć vojnike,
što ovi zakon točno vrše, udari u svjetle
pram nebu stršeće bajonete u rukam vojnika.
E da nije bilo munjovoda, koliko bi kod
ljetošnje, ovdje do očajanja već dovodeće
grmljavine bilo još drugih nevolja! I ovo
ću vam spomenuti, da se samo za prenos
jarbola, na koji je munjovod stavljen, s dola
u brdine krivošijske zahtievalo 40 fior! Pla-
ćeno je 25 fior.
U nekim mjestima uredjene su bivše seo-
ske kuće, te će se u nje smjestiti vojska.
A što je s Krivošijancima? pitat ćete.
Znadem da jih je većina u Grahovu, ali
bome nije mi se htjelo onamo poć, da jih
upitam, što kane? Govori se, da bi se oni
vratili, ali glave buntovničke odvraćaju jih
od toga, a i sami boje se zakona, pošto
neima odvjetnika bar. Rodića, a uz to ne-
imadu ni velike volje, kad vide, da jim je
u buduće svaki ustanak prekinut. 12 naših
hinterladera na oniem pozicijama uz onoliko
drugo oružje, što je u ruci vojske, nekako
jim nije po čudi. U Velje selo—nad Stepe-
nom — došlo samo nekoliko žena s djecom,
muževom ni traga. Te će bit vjerojatno
udove padših „mučenika".
Veli se, da bi Krivošijanci bili pomilovani,
ali pod uvjet da predadu glave buntovničke;
a to jim je neki čudan problem. Tko zna,
nebi li i koja pravoslavno-častna halja došla
pod vješala. U Budvi osudjeno jih 5-6 na
osam godina tamnice, neki na manje, neki
samo 6 mjeseca.
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo iz Dubrovnika, 10 tek. : Kako
ste predjavili, svečanost na 8 tek. za ulaz
u grad presvietloga M. Vodopića kao bi-
skupa, bila je preodlična. Velik broj nadpisa
resio je ulice, glazba skladala svoje glasove,
topovi prolamali zrak, a množtvo puka iz
grada, s Pila, iz Gruža i iz daljih okolovina,
kao i vojska koja pravila poćastni defile,
sve je to uzveličavalo ovu riedku svečanost,
koja se je iztakla i radi svoje obćenitosti,
buduč je svak svojevoljno nastojao da po-
kaže dužnu čast i izvanrednu ljubav i privr-
ženost novomu našemu pastieru. Bog nam ga
poživio mnogo ljeta!
Presvietli dubrovački biskup oglasio je
ovih dana svoj prvi pastirski list. Po mo-
gućnosti uzeti ćemo si čast da ga ciela priob
cimo u našem listu.
Po zaključku prošloga broja primismo iz
Knina sliedeću brzojavnu viest:
„Hrvati slaveći pobjedu u izboru zastu-
pnika Marka Nakića, kliču živila cielokupna
Hrvatska ! Kninjani katolici pri slavlju poz-
draviše drniške birače glazbom uz odjek
živili! Slava !" O istom predmetu primismo
već i dopis. Donieti ćemo ga u dojdućem
broju.
Odbor za likvidaciju dubrovačkog po-
morskog društva u sjednici od 7 t. mj. od-
redio je da se ima u ime povratka glavnice
predat svakomu dioničaru f. 30 za svaku
dionicu.
Po viestim iz Spljeta, na 4 dojd. mj. biti
će ondje vanredno zasjedanje porote proti
sudcu Jakovu Nikoliću, o kojem kažu da
je pronevjerio za 60.000 fiorina. Do 400
svjedoka da imaju učestvovat u parnici.
Primamo iz Filip-Jakova na 2 t.: Dočuv-
ši da preuzv. g. grof Falkenhayn povjerenik
N. V. premilostivog i ljubljenog našeg kralja
dolazi da pregleda i naša mjesta, naš neu-
morni ljubitelj svog zavičaja, m. p. župnik
D. M. Pelicarić, premda slaba zdravlja ode
jutros do Blata kod Novaka na susret viso-
komu gostu. Uz župnika odoše s barjakom
najodličniji mjesta. Nakon 2 sata čekanja
eto Nj. P. g. ministra. Pratilo ga pet kočija,
a u njima odlične gospode. Posto g. župnik
izrazi svoje poklonstvo Nj. Preuzvišenosti,
biše pogledane radnje oko izkopanih jarug&
i načinjenih mostova po nacrtim Dr.a Borto
lotti-a a pod upravom plem. g. M. Borelli.
Nadamo se da će g. ministar od svoje stra-
ne postarat se za dovršenje radnje, što će
bit po nas velika sreća, jer silan prostor zem-
lje ostat će izbavljen od vode i podoban za
plodovitost, osim što bi nam tad pocvalo
zdravlje, to prvo ovozemno tjelesno blago.
Nu, buduć predmet važan, malo manje nego
presušenje Neretve, povratit ću se opet na nj.
Po viestim iz Dubrovnika sedamstoljetnica
sv. Frana bila je ondje proslavljena da malo
gdje toli sjajno. Žalimo da nemamo pota-
njega opisa.
Primamo iz Dubrovnika, na 13 t.: Gla-
soviti pjesnik O. G. Martić nahodi se sada
za malo dana ovdje. S njim je i O. A.
Zubac.
Nj. P. ministar Falkenhayn, posietiv ovih
dana Vis, Dubrovnik i Kotor vratio se je
na 13 t. u Trst, odkle je odputovao da pre-
gleda pošumljenje Krasa u Istri. Iz Istre će
natrag u Beč.
Mlada misa. Jučer je u Makarsko] reko
prvu misu č. D. Ivan tanki, koji je sego-
dišta svršio bogoslovne nauke ovdje u Za-
dru. Misio je dakako glcigolaČki. Dojduće će
nedjelje glagolati drugi mladi misnik ma-
karanin Andriju Lovrinčević. Hiljadili se
naši glagolaši!
Un ciarlatano che vuol farsi strada. Sotto
questo titolo 1' Avv. di Spalato porta aleune
linee ali' indirizzo del sig.r Cipcić, preposto
provvisoriamente alla difesa degli interessi
agricoli della nostra provincia, e che ha
avuto 1' onore di rappresentare la Dalmazia
ali' esposizione di Trieste. L' Avvenire questa
volta ha detto nelle precitate linee delle
veritd, che potranno essere amare pel sig.r
Cipcić, ma che, a giudicare da parecchi fatti
ineccepibili venuti a nostra cognizione e dal
lagno generale degli espositori dulmati con-
tro la sua marcata parzialita ed evidente
inettitudine; sono veritd indiscutibili. Deplo-
riamo perci6 che il ,,N. L." abbia prodigate
lodi al sig.r Cipcić: i riguardi imposti dal-
1' amicizia ecc. non devono mai trascinare a
lodi immeritate e specialmente se dannose
pel pubblico, come e il caso nostro. „Ci
pervengono, scrive Y Avv., le piu giuste do-
glianze da parte di molti sulle flagranti
parzialita commesse dalla giuria dell'Žs^o-
sizione triestina verso alcuni espositori dal-
mati. Nel notare questo fatto, noi non inten-
diamo di riparare con delle apologie esage-
rate alle mancanze della giuria. No. Quei
produttori dalmati, che da essa vennero im-
meritamente trascurati — lo diciamo con tutta
coscienza — rifuggono da una ampollosa
reclame, ed esposero modestamente i loro
prodotti col solo desiderio di farne conoscere
la bontk, ottenuta non senza cure e fatiche.
Moltissimi, dunque, si sono meravigliati
quando vennero a sapere come, per esempio,
1' ottimo maraschino del nostro Dalbello e
1' eccellente Vngava della Brazza del signor
G. Carlovatz di Zara sieno stati pochissimo
apprezzati dalla giuria triestina. 11 primo,
iniatti — dopo aver ottenuti i preml piu
meritati alle principali esposizioni mondiali
e la medaglia d' argento alla stessa esposi-
zione triestina del 1871 —• ottenne una sem-
pliće medaglia di bronzo; e la seconda —
la famosa Vugava della Brazza — dopo
aver ottenuto la medaglia alla mostra uni^
versale di Parigi ed il pivi lusinghiero atte-
stato di lode da parte del primo enologo
dell' Austria, il compianto Leibenfrost —
venne appena appena degnata di uno sguardo
ali' odierna esposizione!
Cessano, per6, gli stupori quando si viene
a sapere che pella sezione dei prodotti dal-
mati chi fece, come si vuol dire, l'alto e il
basso tu certo Cipčić, una specie di grottesco
enciclopedista, il quale — come abbiamo detto
— aspira ad un lauto stipendio governiale,
facendosi dare dei colpi di gran cassa dal
Narodni List.
Che il signor Cipčić abbia dtinque i suoi
prediletti e protetti lo si puo dare e conce
dere; ma non si puo comunque dare e con-
cedere che la giuria triestina — la quale
dovrebbe essere inspirata alla piu conscien-
ziosa imparzialitk — segua cosi ciecamente
le di lui indicazioni, i di lui consigli e i di
lui capricci.
Leggiamo in una corrispondanza del Ca-
pitan Fracassa, giornale democratico di Roma,
daAssisi: ,,E' arrivato il padre Soldatić un
croato, generalissimo dei Francescani". II
„Capitan Fracassa" non ha inteso anehe qui
che di gettar lo sprezzo sui croati e su i
Francescani, per6 evidentemente ha colto lo
seopo diametralmente opposto. Si, i croati
hanno anehe dei „generalissimi" a capo
d'un Ordine, che e il decoro ed il conforto
dell'umanita; il „Capitan Fracassa" invece
resta sempre un semplice capitano e anehe
questo di carta pesta.
Namjestništvo udielilo je običnu nagradu
od 25 fi. Matu Križancu iz Omiša, jer je
pogibelju svoga života spasio Jozicu Popović,
koja se bila utopila u Cetinu.
Slovenci se pripravljaju na proslavu se-
damdesetgodišnjice svoga domorodca uče-
noga g. Miklošića, poznatoga profesura sla-
vistike u Beču.
E uscito: II Eammentatore Dulmato, lu-
nario cattolico, greco ed israelitico pelP an-
no 1883. Oltre un elenco dei Rettori anti-
ehi di Zara, dei Proconsoli della Dalmazia
e dei Provveditori generali, contiene la
guida commerciale ed industriale delle prin-
cipali citta della Dalmazia, Bosnia ed Er-
zegovina, moltissimi avvisi ecc: Annata XL.
Prezzo soldi 24. Si vende presso i tipografi
editori in Zara „Vitaliani & Janković."
Imenovanja: nadomjestni učitelj na Dubro-
vačkoj gimnaziji Josip Carević učiteljem
na kotorskoj gimnaziji, a nadomjestni uči-
telj na dubrovačkoj gimnaziji Franjo Bor-
stnik učiteljem na istoj gimnaziji.
Nove knjige. Prof. matematike i geome-
trije na spljetskoj velikoj realci g. J. Kolora-
batović obielodanio je nedavno knjigu pod
naslovom: 1 pesci delle acque di Spalato
(ribe spljetskih voda) i posvetio ju je knezu
I. de Lieehtensteinu. Dr. Petar Doderlein,
auktoritet u tom poslu, kaže da je Kolom-
batović došo u susret živoj želji znanosti i
oštroumno izpunio prazninu u riboslovnoj
znanosti.
8 mora. Korito barka Antonio Mimbelli,
koji se je razbio, kako jur javismo, kod rta
May, biti će prodan javnom dražbom kako
se god nalazi.
Tršćanska bursa. Napoleuni :9.48 — 9.49
dukati: 5.63 — 5.54; sterline: 11.97; —
11.98; london: 119.v0 — 119.65; bankanofe
talij.: 46.90 — 47; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95.
Brzojav u Kini. Napokon je kinežka vlada
popustila i dopustila da se postavi brzojavna
žica od grada na moru Tien-tsin do Tekina,
i žica je već od nekoliko vremena predana
javnoj službi. Brzojavni je ured u Pekinu
u sgradji Tsongli-Yamen (ured za izvanjsko
posle), a dva mandarina pregledaju brzo-
javke da ne bude česa proti državi. Nemože
se brzojaviti no u francuzkom i englezkom
jeziku, jer kinežki jezik nema azbuke. Isu-
sovci su u svom zavodu u Pekinu ustrojili
ured, u kojem se prevadjaju brzojavke u
spomenuta dva evropejska jezika.
Djakovacka stolna crkva trinaesta je u
redu najvećih crkava na svietu. Ona stoji u
istom redu s crkvom sv. Marka u Mletcim,
u kojoj može stati 7,000 ljudi. Ostale veće
crkve idu ovim redom: Crkva sv. Petra u
Rimu prima u se 54.000 ljudi; crkva u Mi-
lanu 37.000; crkva sv. Pavla u Rimu 32.000;
crkva u Kolnu 30.000; crkva sv. Pavla u
Londonu i crkva sv. Patronija u Bolonji
svaka po 25.000 ljudi; crkva sv. Sofije u
Carigradu (pretvorena u tursku džamiju)
23.000; sv. Ivana Lateranskoga u Rim
22.000; crkva Notrdamska u Parizu 21.000
nova stolna crkva u New Yorku 18.000'
crkva sv. Stjepana u Beču i crkva u Pj2'
svaka po 12.000 duša; sv. Dominika u Bo'
lonji 11.400; t. z. „Frauenkirche" u Mn«./
kovu 11.000. °tt-
Plovitba aust.ug. brodova.
Alicante: doj. 27ruj.Ida P. Anversa'
dojed. 7 listopada Barone Keineny. Bona*
doj. 4 listop. Enrica; — odj. 4 list. Plutus
Bolmareić, Dunkerque. Bordeaug: odj. 5
list. Toni C., kap. Katarinić, N. York- 6
Alessandro T., k. Dobrilović, Cardiff. Car
diff: doj. 30 rujna Armida; — odj. 9 HS(
Argo M., k. Marelja, Trst; Peleg, k. PederiQ
Zeleni Rt, Carigrad: doj. 1 listop. Unita
Parentk; Giovanni D.; — odjed. 29 rujna
Cosmo G., k. Vušković, Galac ; 4 list. Emma
k. Pendo, Kistengje; 6 Siloe, kap. Ivančić
Marsilja. Cette: doj. 5 list. Velizid. Co-
runna: doj. 27 rujna Tigri. Cushaven:
odj. 5 list. Betel, k. Marelja, Buenos Ayre9.
I>elaware: doj. 23 ruj. La Fortuna. R.
lađelfija: doj. 25 ruj. Forza; Tare. Gla-
sgow: odj. 6 list. Grad Karlovac, k. Soić,
Demerara. Hamburg: odj. 5 list. Betel,
kap. Marelja, Buenos Ayres. Liverpool:
doj. 9 list. Lealta. Malta: doj. 2 list. Em-
pireo. Marsilja: odj. 5 list. Maria D., k.
Negovetić, Clorince; 9 Volunteer, k. Merlato,
Jakin; Petka, k. Lepčs, Carigrad. N. York:
doj. 23 rujna Nahor; 10 list. Dampier; —
odj. 26 rujna Sospir, kap. Vukasović, Wil-
mington. Palermo: doj. 6 list. Juno. Ply-
mouth: odj. 9 list. Padosa, kap. Večerina,
Granville. Ponđichery . doj. 15 ruj. Hra-
bren. Rochefort: doj. 4 listop. Penelope.
Rouen: doj. 4 list. Dvanaesti Dubrovački.
Poulli&C: doj. 4 list. Vesna; Ginia. St5
Viucent: odj. 27 rujna Noč, k. Buntjelić,
Amerika. ,'J
S. Martin de Ret 3 list. Brik Tempo, k.
Verona, iz Rieke put Sables d' Olonne, krcat
liesa, usidren je u našem pristaništu i čeka
oplimu da prosliedi put.
Melbourne, 29 kol. Kap. Stangler barka
Mettay doploviv iz Bostona javlja, da pro-
lazeć oceanom izgubi penune i nešto jedara.
Dne 29 prosinca susretoše kod Rta Palos
bark Balkan, kapet. Flamin, iz Trsta put
Filadelfije.
—1r^saicaasr-jr*—
Odpisi ,,K.»."
C, g. D. M. Batistić — Primismo i uvrstit ćem«)
dragovoljno u dujdućem broju.
Č. g. „Hrvat" — Boka kotorska — Cienj. Vaš
dopis o šk. konferenciji u dojdućem broju.
C. g. A. A. J. — Omiš — List za pokojnoga
čeličnog hrvala oplakanog D. A L. bio je plaće«
sve do konca t. g. S toga šaljemo ga po pri-
mljenom naputku tom veleč. Samostanu.
Ć. g. O. Raim. R. — Imotski — Č. g. Art.
mi smo opetovano čisto i bistro kalali što od
njoga želite: krivac sam.
C. g. 0. A. V. — Sinj — Obrnusmo u Si
benik.
Č. g. G. M. — Frascati-Ifalija — Liepa hvala na
uzornoj uljudnosti izkazanoj u Vašem cienj. I's'u
od 5 t. Nastojati ćemo da tiskamo. Da srno V»»
preporučeni i unapried, do zgodne prigode. •>$
Č. g. X. — Ljubuški — Molimo Vaše ime?
Ipak, bui su nam pred očima tvrdi unutrnji ra-
zlozi za istinitost dopisa, učinit ćemo Vam iznimk1*4
tiskajuć i prije nego nam se, po običaju, cielim
imenom javite.
•"'•'. : ' i - - ' ; 1 i :
• —
U. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
moglo, te da je mogo svoje nauke brže i
bolje svršiti. A što je tamo naučio? Da u-
stanak nije imao jedan jedini uzrok, već
više uzroka, koji su jedan s drugim bili
prepleteni, te da je s toga poso nešto za-
mrSen. Podloga, koja je omogućila ustanak,
da je antipatija onih naroda, ko uobće
istočnih naroda, proti svemu, Što je tudje,
bio to čovjek ili uredba. Zaprema da nije
porodila tu antipatiju, koja je duboko uko-
renjena u ćustvima onih naroda i da su baš
u posljednje vri em e izražene n. pr. u su-
sjedstvu vrlo živahne hlepnje. Albanija prije
godine i po bila je upravila na Kapiju molbu
glede samostalnoga ustrojstva na temelju,
da se izključe činovnici poslani iz Carigrada
i namjeste samo arbanaški; Srbija pokle je
iza stoljeća stekla slobodu, opetovano je u-
stajala proti vlastitim knezovima. — Ali ipak
ovo nebi bio uzrok no samo podloga ustanku.
— A uzrok? Jedan od uzroka, kaže pope-
čitelj, ima se bez dvojbe tražiti u stranim
uplivima. Na temelju svoga putovanja i iz-
kustva on konstatira samo jedan uzrok, a
taj da je doso od strane Crnegore. Drugoga
tudjega upliva da nije našo, niti u izravnom
niti u neizravnom obliku. Dakle po onom
što je mogo razaznati Kallay, jedina je Cr-
nagora uplivala na ustanak. Ovo je prvi
put da austrijanski ministar baca pred cie-
lom Evropom krivnju na Crnugoru, te je i
dokazima podkriepljuje. U vrieme ustanka
Crnogorci iz Carigrada, Smirne i drugih iz-
točnih mjesta krenuše u Bugarsku i ondje
ustrojiše čete, da sudjeluju u ustanku. Srb-
ska vlada — koliko joj je to bilo moguće,
kaže ministar — zapriečila jim je prolaz
preko svoga zemljišta, te je samo mali dio
dopro do granice zaposjednutih zemalja, od-
ktida jih je austrijanska vojska natrag suzbila.
To je svakako moralo djelovati na tečaj u-
stanka. Kod nekog uhićenoga i kašnje po-
gubljenoga ustaše našla su se neka pisma, (mi-
nistar ih je u izvorniku čitao) koja dokazuju
nedvojbenu svezu izmed crnogorskoga sta-
novništva i ustaša prije i tečajem ustanka.
U toj Svezi, u tom naprekidnom odnošaju i
u tom uplivu nalazi ministar glavni uzrok
ustanka.
Ali da^je bilo i drugih okolnosti, koje su
pomogle stvoriti ustanak. „Cini se, kao da
se je naša uprava odviše pouzdala na učvr-
šćenje odnošajaa. . Donekle da je na to bila
i ovlašćena, jer je Austrija zaposjela Herce-
govinu bez kapi krvi i tamo je za dvie
godine vladao mir; pa buduć da se troškovi
uprave imali pokriti dohodcima zemalja, to
je uprava morala paziti da prihod sigurno
priteče; niži uredovnici, koji možda nebijahu
najbolji i koji nisu mogli shvatiti duha do-
bivenih naputaka, možda su prekoračili pravu
granicu, izpovjeda ministar, te nadovežuje:
u tom pogledu bez dvojbe su učinjene pogreške.
Nu da ni u tom nije sve, te je mnogo krivo
i to, što u ono doba u Hercegovini bio se
umanjio broj vojske, a to je u velike omo
gueilo ustanak.
Glede vojačenja ministar opaža, da voja-
čenje nije bilo uzrokom ustanka već jedino
sredstvom. Puk da se ne plaši vojničkoga
života, već da su mu predstavljali novačenje
ko sredstvo podjarmjenja. Kako se sviet
varao svjedoči okolnost, da uzprkos raz-
jašnjenja vlasti pobjegli su u gore mnogi
od,40-50 godina. On isti daje doživio mnogo
primjera takovoga strahovanja. Pravi ustaše,
koji su podigli oružje proti gospodstvu ca-
revine, ne samo u početku dali i za cielog
ustanka da su odnosno bili u malom broju.
Većina da je strahovanjem bila prisvrnuta
učestvovati ustanku, te donosi primjer.
Jednom je imao sgodu besjediti sa nekim
ustaškim vodjom ; te ga upita: zašto je
učestvovao ustanku, a ovaj mu odvrati:
„Kad se pojavila prva ustaška četa, pošo sam
kod obližnje vlasti i molio da pošalje voj-
ničku obranu za moju odaljenu i osamljenu
kuću. Ali mi molba nije mogla biti izpu-
njena, jer nije bilo pri ruci dostatne vojske.
Ja sam dva-tri put došo istom molbom, ali
uvjek me odpremiše natrag. Kad sam na-
pokon bio u pogibelji da me ustaše sa obi-
telju posječu, pridružio sam jim se, pa buduć
da sara u sebi ćutio dostatne snage bio sam
jim kašnje vodjom". Ovo je ustaški vodja
pripoviedao istomu ministru, koji propitav
dotične vlasti, uvjerio se da je sve gola
istina. Po taj način su mnogi izpovjedili, da
su od straha i prevareni bježali u gore.
Prikupljajuć sve što je reko ministar
zaključuje, da na spomenutoj podlogi uslied
prije izkazanih uzroka porodio se ustanak,
koji nije imao drugog cilja no uništiti vla-
dajuće stanje, bez da je ijedan ustaša pro-
mislio što će sliediti ako jim to podje za
rukom; i podkriepljuje tu svoju tvrdnju
primjerom. U Hercegovini u vrieme najve-
ćega ustanka često se dogodilo, da su muktari
i knezovi donašali porezni novac našim pred-
stražarna i plaćali porez i za one koji su
se odaljili iz sela i pridružili ustanku, ko
da dokažu da se nisu digli proti državnoj
vlasti, već jedino rad mjestnih uzroka. I u
Hercegovini plaćao se porez za ustanka i
poslie ustanka sve do dana današnjega točnije
no u sjevernoj Bosni, gdje nikad nije bilo
ustanka. Ovaj porod, i ovaj tek ustanka,
nestašica stalnih ciljeva, sve to po mnenju
ministra ulieva najveće uhvanje i podaje
jamstvo za budućnost, da ako se uvedu neke
okolnosti, neće se više poroditi takovih ne-
mira ; pa i ako se još gdjegod u Bosni ili
Hercegovini pojavi pokret, taj će se ogra-
ničiti na malo zemljište.
Ovako je po prilici ministar financija
Kallay protumačio ustanak; u dojdućem
broju vidjeti ćemo kako on misli doskočiti
potrebama tih zemalja.
PODMSTA!.
Za obstanak Glagoljice.
Memoria sulici conversione deU alfa-
beto glagolito nel Latino pei Libri li-
turgici slavi di Rito Romano, pre-
sentata ecc.
(v. br. 88).
Nu predjimo iz prvoga razdobja, kako
rekoh, za nas dosta nejasna i tamna, u drugo,
što predstavlja upravo doba mirna i nepo-
mućena užitka ove povlasti u južnih pokra-
jinah, po Hrvatskoj, po Dalmaciji, po Istri
i otocih od XII. do XVI. vieka. Cvatijaše
tada u pravom smislu rieči u ovih pokraj i-
nah glagolica, čega nam je živi dokaz veliki
broj što cielih, što u odlomcih do nas pri-
spjelih rukopisa, unatoč utamanjujućoj sili
protivničkoj. Golema je množina, rieči su
veleuč. prof. Jagića (Primjeri starohrv. je-
zika, dio II.), glagoljskih rukopisa ove dobe;
tko bi ih kadar bio posakupiti, kako su
kojekuda razvučeni, divio bi se toli bogat-
stvu glagoljske književnosti, koli revnosti
hrvatskih popova. — Što se je pak u potonje
doba toliko omedjašilo sloviensko Bogoslužje,
i jedva sklonilo kao u zakutak, da očekuje
bolju budućnost, tomu nije krivo glagoljsko
pismo, ili, kako bi njekoji radi uztvrditi,
potežkoća u štivenju; dali po povjestnih po-
A la Bajainoiili. ')
Sia per legge lisica, per cui poli omogenei
si respingono, sia per legge morale, espressa
nella frase di gelosia del mestiere, correva
fama, che il podestk di Zara cav. Trigari
e il fu podestk di Spalato d.r Bajamonti non
fossero i migliori amici. Sianlo o no; č
affare tutto privato dei due signori, e al
pubblico non importa il saperlo, ne sta
d'indagarlo; ma non si puo nascondere il
fenomeno, comparso alla luce nella vita pub-
blica del paese, che il podesta Trigari am-
bisce gli allori sfrondati sulla fronte dell' ex-
podesta Bajamonti; — questi si e reso famoso
pei debiti lasciati al comune di Spalato;
quegli vuol incominciare a caricare quello
di Zara. La cosa potrebbe avere anche
un'altra spiegazione: nella gara per la ca-
pitalitd, il capo della capitale del presente
non vuole che essa rimanga addietro alla
capitale dell'avvenire neppure nello stato
finanziario.
Comunque siasi, per emulazione personale
o per gara municipale, la cittk di Zara ebbe
addi 9 correote la graziosa sorpresa di ve-
der proposta dal suo podesta cav. Trigari
la contrazione di un prestito di f. 200,000;
e il consiglio comunale, in bella armonia
col podesta, approvava la proposta. L' or-
gano dell'amministrazione comunale offre
al pubblico nel suo ultimo numero un ma-
gro schizzo della detta seduta, in cui il
piano del podesta veime approvato ; ma non
cosi magro, che non si possano rilevare
neppure le principali fila del suo ordimento.
Lo stato e le corporazioni minori di cui
esso consta, non altrimenti che i privati
neH'amministrazione delle proprie finanze
cercano di bilanciare le spese colle rendite;
quando cič riesee impossibile, procurano
prima di tutto di diminuire le spese; e ap-
pena quando il bilancio senza una qualsiasi
altra operazione finanziaria riesee impos-
sibile, in ultimo luogo rieorrono al prestito.
Prima di farlo pero si usa ben bene
fissare precisamente la somma necessaria,
computando esattamente la spesa che col
prestito dev' essere coperta, ed il tempo in
cui dev' essere effettuata, per non inđebitarsi
di un soldo di piu del necessario, ne un
giorno prima del bisogno. E da ritenere
che anche il sig.r podesta di Zara nelle sue
private faccende segua questa regola, e non
contragga mai un debito, ne oltre ne prima
del bisogno. Questo sia detto a modo d'e-
sempio, senza entrare negli affari del sig.r
podestk, ne asseverare con cio, ch' egli ab-
bia dei debiti; anzi, forse appunto perche
egli mai non ebbe bisogno d'un prestito,
nel proporre uno pei comune di Zara ha
datcih jamačno je pripisati vanjskim okol-
nostim, uz mlitavost svećenika, nazadak i
mai da ne posvemašnji zator slovjenskoga
Bogoslužja; i slobodno bi bilo nagoviešćati,
da postanu te iste obstojnosti zanj^povoljnije,
lahko bi došlo do toga da bi se ubrzo raz-
širilo ne samo po južnih, nu i po sjevernih
slovjenskih krajevih; i da nebi svećenici
žalili truda naučiti 32 pismena azbuke na-
vlaš za sloviene priredjene, koje glasovi i
zvuči su im dobro poznati.
Nu ovdje spomenica iztiče mnienje, kanda
su pismena ovoga razdobja preinačena, da
se je azbuka kao izmienila, da ne pred-
stavlja znakove Cirilove dobe sačuvane u
starijih rukopisih, da je ona postala njekako
XI. vieka (str. 8). Istina da je medju uče-
njaci u običaj uveden dvostruki naziv, te
jednu da su prozvali oblom ili bugarskom,
a drugu uglastom ili hrvatskom glagoljicom ;
ali koliko ozbiljna i temeljita je ta dioba
lahko se osvjedočiti. Tko uzme pod oči
običnu latinicu i starije gotičko pismo na
prvi mah pomislit će: to je dvojako pismo;
tako je i s oblom i uglastom glagoljicom.
Ne samo da je u jezgri i u glavnom obliku
istovjetna, nego proučiš li pobliže starije
rukopise, a najskoli napise uklesane, uvjerit
ćeš se o kolebanju, o mješovitu upotreblja-
vanju obiju oblika već za starije dobe, kako
je komu prepisaču hodilo bolje na ruku,
kako je tko bio vještiji, praktičniji, učeniji
1) Queste assennate rillessioni le abbiamo ri-
cevute da alcuni proprietarii di case qui in citta.
N. d. R.
i t. d.; takovih primiera, spadajućih u pa-
leografičke studije, ne treba mi ovdje nava-
djati, da ne skrenem preveć sa svoga puta.
Kao živi i obće poznati dokaz samo ću iz-
taknuti azbuku rukopisnu, svednevice ob-
stojeću (gle Brčiće v Buk var), što po najveće
naginje na oble forme, jer shodnije za hitro
i odriešito pisanje, koje ipak nebi nitko
krstio imenom druge azbuke. Koji je oblik
pak prikladniji za oko, shođniji za štivenje
razna su mnienja, i posve subjektivna, kako
je tko po svojoj navadi privikao, ovaj obloj,
ovaj uglastoj ; njeki mniju, da ona kovrčasta
i zaokružena pismena starijega oblika bolje
pristaju kao početna slova, što su i sbilja
naši predje prigrlili, te sačuvali je još u
tiskanih knjigah, kako je vidimo dan danas.
Nadošav tisak pridržao je ove iste oblike
toliko vjekova već rabljene u rukopisih, i
prvi Misal, ujedno i najprva glagoljicom
tiskana knjiga, izišav na svjetlo ravno prije
četiri vieka (na 22 Pervara 1483), tako liepo
i ukusno nam donosi izriezana glagoljska
slova, da ga je divota gledati, te i po for-
matu, i po tiskarskom djelu može se punim
pravom smatrati glagoljskom uzor knji-
gom '). Sestkrat za tim preštampao se Misal
proceduto in orđine affatto contrario a queilo,
che seguono stato, comuni, corporazioni e
privati, e che egli stesso se, del che il cial
ne lo guarđi, ne avesse bisogno, colla no-
toria sua prudenza nel maneggio degli affari,
seguirebbe indubiamente.
Se la relazione sopracitata deH'organo
autorizzato 6 esatta, il sig.r podestk avrebbe
ancora il passato inverno concepito e ru-
minato nel suo capo il prestito proposto, ed
allo spuntar della successiva primavera stu-
diato ed investigato il modo di realizzarlo,
modo gia trovato alla meta di maggio nella
risposta del Boden-Credit, circa sei mesi
prima che ne fosse comparsa alla luce la
proposta. Tuttavia nella motivazione del
prestito proposto, non solo non vi e uno
specchio delle finanze comunali che lo di-
mostri necessario, ma nessun dato che ne
possa altneno approssimativamente stabilire
l'importo: occorrono lavori comunali di uti-
lita pubblica e di abbelimento della cittk,
che non possono eseguirsi colle rendite or-
dinarie, dunque dunque un prestito di
200 mila fiorini! Se un consigliere chiede
che si elaborino prima i piani tecnici dei
lavori da farsi, se un altro propone che un
comitato speciale di poi determini il građo
d' urgenza dei singoli, il sig. podestk rispon-
derk, che per 1' elaborazione dei piani ci
vuol tempo e spesa, ed al secoiulo si mo-
strera offeso della poca fiducia nell'ammini-
strazione di cui egli č capo, ed il consiglio
respinti gli emendamenti, votera unanime
le proposte del podestk: il suo trionio č
completo. Ma quale b il valore degli argo-
menti con cui egli confut6 quegli emenda-
menti? — Pare che il consiglio non se ne
sia curato, non sark quindi inutile l'esami-
narli.
Non bastavano forse i sei o piuttosto otto
mesi, da quando nella mente del podesta
sorse l'ideadi un prestito, per apparecchiare
i piani, gli schizzi almeno dei lavori da
farsi, per averne un fabbisogno approssiT
mativo? — Ad ottener cio non sarebbe
stato d' uopo d' altro che d' un ingegnere; la
spesa per pagarlo sarebbe stata nulla, o
molto piccola, poiche il comune ha sempre
un ingegnere a suo servizio. L' argornento
quindi del tempo e della spesa non ha al-
cun valore. Q,uanto alla fiducia, se anche la
maggioranza o la quasi totalitk del consiglio.
la ha piena e cieca nel sig.r podesta, egli
ha agito contro il proprio interesse dubi-
tando che un comitato ad, hoc gliela avreb-
be potuto far perdere; la sua vittoria sul- j
1' opponente sarebbe stata piu completa, se
avesse lasciato che il consiglio abbatta l'op-
posizione senza il suo intervento.
Che poi realmente occorra un piii maturo
esame sulla scielta dei lavori necessarii, u-;>|
tili e dilettevoli, che il sig. podestk ha con-' i
cepito, il pubblico lo puo rilevare dal Iavoro
nominato dal sig. podestk, ed il quale per
') Pravedno bi bilo i hvale vriedno, taj dan
22 veljače dojd, god. uzbuditi zamrlo ćustvo pre-
ma našoj starini, proslavivši ga dostojno po naših
Čitaonicah i književnih zavodih.
pismeni istoga oblika, kojega tri zadnja iz-
danja izašla su iz tiskarne rimske Propa-
gande, udešena prema latinskim Misaloui
popravljenim naredbom Pija V., Klimenta
VIII. i Vrbana VIII., a odobrena posebnim!
Pečatnicami rimskih Papa. — Neznamo, da bi
se ikada bilo podiglo nezadovoljstvo sbdg
glagoljice, potražilo zamieniti ova pismena
drugimi u crkvenom našem Bogoslužju;
samo preostao žalostni spomen dubrovačkoga
svećenika Stjepana Roze, koji je bio drzncfd
zaiskati da se sav Misal preobrne i izda u
pučkom jeziku; nu tu njegovu drzovitošt
pobio i sjajno obranio staroslovjenštittft
Nadbiskup Zadarski Matej Karaman obšir-
nom razpravom, pozvanom „Considerazioni",
upravljenom na velikoga Papu Benedikta XIV.
koji pak na to razpisa za slovienske krajeve
svoju Konstituciju „ Ex Pastorali", da njorh
učvrsti porabu glagoljice {alphabetum Hie-
ronymianum), i zabrani svako umiešavanje
pučkoga jezika u slovienske Bogoslužbene
knjige. Stopro sad doživismo, nakon deset
vjekova obstanka, nakon šest vjekova ne-
prestane porabe naše recenzije, nakon četiri
vieka odkad su tiskom izašle naše crkvene
knjige, pokušaj zabaciti starinom posvećena
pismena, mahom zatrti što je prevalilo vje-
kove, uzprkos sili i navali neprijateljskoj,'
ostaviti Što je naše! Koliko shodno? koliko
probitačno? ""'-3,1
stojte dokraja, pa neće Šibančiću biti potrebe
gibat, ni Jadinku jadat! Ima oglas: Nek kola
netréu, (a manje kandžijam opucavaju,
bilo za zgodnije.!), nek se neči-
stoćal(i»o mjestu nebaca (Sto neodrediste mje-sto gjpegodir^- sto nerekoste da se djubar
uklaj^te^to^i isti, pute,bf z razlike nepo
suste ita.), nek se paščadt u obćini zapisu,
nek se put od Krešića kuće do Mobina (malo
njj^^v&nsko presušenje !) ponapravi, zato tko
će za manje, (a oni kroz mjesto? Kamo pet
nadnica od 16 do £0 godina?) ecc. ecc. —
Rondari tu neki dan sprećali u hlad njeke
n/pćuj-ke.; To,^ pohvalno, al nek oni zanaj-^
prije ,b||4u .l?gledui pa nenastrani i čeljadi
p. ns^jmat prava za kriva, postojani,
%,netJJ?dqiu ve£er: amo! a drugu: šta mije ai^lo^ ( te. puatat da se i do dvie po ponoći pjana, i berle,Če! U čemu je ubio kriv L. M.
i( y(.;.;dosle neporocnog ponašanja, mi se j9$tex£. nemožemo da stavimo! — Ciganinu
Zftj^uo <?$rstvo, pa najprije ubio ćaću: tako
i pnt: svi su njihovi suortaČari! Mal de ne
izost^visrno: Na 26 listopada držala se je
pvdje kotarska učitelj, skupština.
Jsebi U Vam ovo učiteljsko osoblje moglo
kostur od zapisnika ! Neiztresosmo sve,
al <pqšto se razteglo rednja nam je za danas
M^fftt! Sibančić
RAZLIČITE VIESTI.
Prošlih dana u crkvi sv. Krševana u Zadru
bila jo Čedna al nježna svečanost na korist
družtva za pripomoć djeci med poganim na-
vodim. Držan je od poglavitog povjerenika'
preč. kanonika D. G. Raičevića liep govor
ovom prigodom i čujemo da se sakupila
prilično velika milostinja za istu prepleme
nitu svetu svrhu.
La scorsa domenica il in. r. P. Cosimi
de« Pilori Osservanti di Zara ha tenuto
nella Chiesa Metropolitana la sua prima
predica dell'Avvento.
Ratni parobrod „Andreas Hofer" nasukao
se kod Prevlake blizu Paga (u prošli po
nedjelnik na 572 po podne). Na parobrodu nahodio se i g. namjestnik. Netom se do-
znalo za nesreću odplovila su dva parobro-
da (Lloydov i talijanski) iz Zadra da ku-
šaju potisnut opety iz mora nasukani paro-J^ód, al ne bi moguće, te je odplovio onamo,
kako čujemo, „Albrecht" koji takodjer nije
dósle mógo opravit ništa. Red će bit zato
sve izniet iz parobroda pa opet ga kušat
potisnut.
' ' Gr. namjestnik vratio se je u Zadar.
raka) ne ide jer „primjerci" to je .množina a
sviju je drugi padež dvojine, kao dviju,
triju, te ide, „s\ihu a ne sviju. I ono „me-
tne pod zvaničmm pečatom" nevalja (ide;
„pod zvanični pečat" s razloga ut supra,
da je naime „metnuti" micateljni gl agolj
Napokon i ono „sa p ri inje raka m" čini nam
se pogriešeno, jer ili to dolazi od rieči pri-
mjerak" i ide „sa primjercim" (ali pri-
mjerci) ili je od rieči „primjerka" i tad treba
reć „sa primjerkam. To toliko da se zna
uzaptit bez pogrešaka.
„Sloboda" o državnom jeziku. U br. 144 Slo
bode ima dopis „Izpod Dinare", u kom izmed
ostaloga čitamo: „Strah me je, da se je pi-
sac i previše odao kad veli, da će i njegovi
rodoljubni prvaci glasovati za takav zakon
(mi smo uvjereni da neće. LIr. ,,K. D")....
jer da je to „temeljit zahtjev države." A
gdje vam je gospodo prokušani domoljubi...
ostao hrvatski jezik. Na njeg valjda pomet-
njom i u brzini zaboraviste. Jer, svatko
razuman koji u Dalmaciji dokida talijanski
jezik, razložno mora da uvadja hrvatski je-
zik, jedini kojim narod govori" — Pobijajuć
pako Narodni List, koji je uztvrdio da mi
nemožemo tražiti kò jezik obćenja naših
sudova sa starijim vlastima zemaljski (t. j.
hrvatski) jezik, jer da bi i druge pokrajine
mogle to zahtjevati, pisac opaža: „ Dakle,
za to da drugi nepostignu tako lahko što jih
po Bogu i po pravu ide, mi ćemo se prvi
odreći onoga prava, kojeg nam djedovi bri-
žno Òuvase, za koje oni toliko krvi lievaše. U
toj misli leži već i preveć kriterija za zločin
ne samo proti samu sebi, već i proti drugim,
koji su s nami u sličnom položaju. Pa tako
da se radi za samostalnost i cielokupnost
Hrvatske!? Ali Bogu hvala, da baš nije
sve takimi.... kriepostmi okuženo Kat.
Dalmacija u vodnom članku obširno razlaže
i oštrimi ertami riše pogibelj uvadja-
nja njemačkog jezika u sudove, te zaklju-
čuje, da narod neće sliedili Narodni List
onamo kamo je zagazio.,, Dopisnik zaklju-
čuje, s. jpreporukom : „Pravi otačbenici, Hr-
vati, neka se priokupe, pa neka počmu
svojski raditi na Čisto narodnom hrvatskom
programu Vremena su preozbiljna i naša
radnja mora prema tomu biti udešena".
(Natječajni oglas pisan je jedino hrvatski:
znak da je to jedini ondješnji uredovni je-
zik. Evala! Ur.)
S mora. Iz Montevidea javljaju 25 st., da
je b. Errante uzet pod navo za N. York—
Bark Angele, et Camille, k. Krstelj, iz St.
Nazaire put Quebecka, doplovio je u Pictou
sa štetama, — Brzojavljaju dne 25 st. iz St.
Michael's (preko Lisabona): bark Urano,
k. Haračić, iz Pensacole put Dortrechta do-
plovio je ovdje dne 15 stud., probila mu voda,
polomljena mu paluba, izgubio jedara,
koso jedrilo, papafig i imao još mnogo dru-
gih šteta; — od potrebe je da izkrca trgovinu
B. Antonietta S., iz Baltičkoga mora
put Bordeaux bio je popravljen u
Bremi, te je odjedrio — UN. York doplo-
vio je dne 13 št. b. Pelješac, k. Buntjelić,
izgubiv nešto jedara. — U Cadix doplovio
brik Paolina S., k. Tonello, iz Huelve je
put Newporta, voda mu je za
prodrla a sisaljska mu je jedna
te mu je izkrcati teret.
(>IPr;nìan*o viest, da su na 3 ovog mjeseca m >QWtt (mjesfo naprot Budve, gdje je
avibpja pirio ustanak) pucali na žan-
,pastvo je. s toga, što je neki
git^o pomoć u žandara, kad Pobo-
^^i.nijesia,,,l}tji$H dopustiti, da jim pečate
fcfltj^ 3a>ra^UVi« Žandari su svi zdravi; je
^l^^.^jjàmn ^ranjen, nezna se.
:oMda,:;će ^it .vise toga ..uz ovakovu po-' tova se do sada dolje tjera.
Bibliografija. Primili smo sa zahvalnošću
iztisak propoviedi držane od m. p. D. M.
Ivćevića u crkvi sv. Frana u Zadru na 14
prosinca 1862, prigodom svečanog trodnevja
na čast sv. Japanskih mučenika. Propovied
je bila obielodanjena tu skoro u Spljetu a
posvećena je Maloj Braći u Zadru.
Hrvatski paviljon na tršćanskoj izložbi
kupio je barun M. de Morpurgo za nizku
cienu od 2000 fior. Paviljon, ta najdivnija
sgradja tršćanske izložbe, kako ga zove ta-
lijanski Cittadino, ostati će tu gdje stoji.
.^jpi^u #am iz Bpke Kotorske, da prieki
JljmffitWh koji je imao na 1. dojdućeg
sječpja;pre§tatij bio je produljen za šest
Mjeseca.
ičarj-pisari. Čujemo da će zadarski
cari -pi sari poslati molbu na
^ap^gt^tvo. pravde glede uredjenja njihovih
to bilo od potrebe i pravo,
.j^pijul (Jrzav^, nebi ni financijalno u tom šte-
^p.y^Ia^.ltó. mislipio, da bi se njihova molba
#zeti u iobzir, a kad izadje predlog
.ptp^/zastup^čku kuću, da će i naši zastup-
.pici.U.prilpg glasovati.
FUplqgija u uzaptu. Tiskanice kojim kot.
poglavarstvo dojavlja uzapte, sudeć po har
m}, nove su, ali sudeć po filologiji ni-
jésu, vele to^ne. Na pr. prve dvie rieči:
-BiySi odlučen w uzapt, na mjesto bivši od-
lučeno.... uzaptit i t. d., ne zvone nam, reko
t)( ^aat. ;^akićenović, na uho. Bilo bi dobro
izpustit, po našem mnienju, iz obrazea
i rieč „današnjeg" (lista), jer dogodi
se koji put (jednom namaa, jednom „Nar. L.tt)
da uzapt bude ovršen sutra dan, pa onda
ono „današnjeg" nije na svom mjestu. 1
rieč „član" (ak) bilo bi dobro izpustit iz
obrazea il umetnut što drugo, jer koji put
biioe uzapćen koj dopis, a koji put, kako
evo nama i koji odpis. Pogrešno se u ti-
kanici rabi i predlog u, jer tu se kaže :
8da se ponese — tajnik — (bolje bi bilo : da
"odje) u istoj Tiskarniei", a, bud je ponieti
Pjcateljni glagol ide tužiteljni padež, t. j.: m istu Tiskarnicu". I ono „sviju" (primje-
Ustaše. Bečkim novinama pišu, daje vlada
razpisala nagradu na glavu ustaškoga voj-
vode Stojana Kovačevića od 100 dukata.
Ujedno da se lično opisalo 26 hercegovaca
i jednoga crnogorca, te tri stanovnika iz
Kamena (vrh Novoga), i na svaku glavu sta-
vila nagrada od 20 dukata. Na posljedku
izdala se zapovied, da se uhite 119 osoba,
koje su osumnjičene da su učestvovale
ustanku.
Piše „Slovinac", da je bila odkupljena u
Crnojgori jedna dubrovačka zastava, oteta
od Crnogoraca početkom ovoga vieka. Za
stava bi darovana dubrovačkom muzeju.
Činovnici: Podživinar u pukovniji prateža
br. 1. Franjo Glockner u Aussigu imenovan
je od namjestništva kotarskim živinarom
kod političkih kot. oblasti u Dalmaciji.
Usljed zaključka Spljetskog Obćinskog Vie-
ća, otvara se natječaj na pokriće sliedećih
mjesta kod Obćine:
a) Na mjesto tajnika su for. 1500 na go-
dinu ;
b) Na mjesto blagajnika su tor. 1200 na
godinu ;
c) Na mjesto upravitelja pisarne su for. 650
na godinu;
d) Na dva mjesta pisarne činovnika su
for. 540 na god.
e) Na mjesto tehničnoga činovnika su for.
900 za godinu;
f) Na dva mjesta poslužnika su for. 300
na god. i livreu.
g) Na mjesto stalnoga liečnika sa plaćom
od for. 1080.
h) Na mjesto obćinske primalje sa pla-
ćom od for. 200. na god.
6 palaca
izštećena,
Novije s mora. Iz N. Yorka brzojavljaju
dne 30 proš., da seje vatra, porodivša se u
nekoj čistionici kamenogulja, prihvatila b.
Phison, k. Kosulić, i prouzrokovala nu okò
400 dolara štete. — lz Marsilje pako brzo-
javljaju dne 2 tek., da seje b. Lauro, kap.
Miletić, iz Novoga put Marsilje, nasukao u
zalievu Palmas (Sardegna). Brod je u sa-
sviem lošem položaju, a i vrieme je loše.
Quanto sieno state patriotiche, checché ne
dica il D., le osservazioni del nostro arti-
colista X. sul prestito Comunale di Zara lo
prova l'eloquentissimo „Insinuato" sotto-
scritto da tutte le notabilità del luogo ed
elevato all' Ecc. Giunta appunto con preghie-
ra di non confermare il deliberato del Con-
siglio Comunale.
svjetlosti, svietli se svu noć. Isti se učinak
postizava metnuv ga jednostavno da visi o
razsvietljenoj strani. U večer postaje svietao.
JU
Quest' oggi a mezzogiorno è morto il fab-
bricatore di rosolii e cons. comunale di Zara
Nicolò cav. de Luxardo.
lJredplale. U dojdućem broju prijavit
ćemo zadnje priposlate nam predplate.
— Molimo po stoti put dužnike da nam
ne8tvaraju neprilika svojim nedičnim
obiranjem oglušafca. Proti nekim sino
već sudbeno započeli ; a koje još naj-
uztrpljivije Čekamo molimo ih da, ne
zlorabe našu dobrotu ; jer i nje će inače
brzo zapasti ista sramota. Čemu
okorjelo tražit?
Zahvala.
Nella ricorrenza delle Feste celebrate ai
24, 25 e 26 del corr. mese pel settimo cen-
tenario della nascita del serafico Patriarca
S. Francesco d' Assisi in questa nostra chiesa
di S. Antonio, essendosi i cittadini di Pera-
sto adoperati colla più nobile gara perchè le
feste riescano splendide, i sottoscritti si cre-
dono in istretto dovere di esternare ad essi
un cordiale ringraziamento.
Anzi tutto ringraziamo il m. r. paroco Don
Marco Tomičić, il quale celebrò le sante fon,
zioni; quindi lo spettabile consiglio comu-
nale e l'i. r. comando militare che si com-
piacquero d'intervenire alla solennità. Un
grazie eziandio al sig. Giuseppe Pontizza or-
ganista della parochia ed ai cantori, che ese
guirono una divotissima orchestra.
Grazie infine a tutti i nobili e pii Pera-
stini, i quali colle loro offerte e prestazioni
concorsero a decorare l'interno della Chiesa
ed alla sera del terzo giorno illuminarono
sfarzosamente tutte le loro case.
Il Signore ed il nostro S. Patriarca ren.-
dano a tutti il premio della loro distinta
pietà e divozione.
Perasto, S. Antonio, 27 novembre 1882.
Na obznanu pomorcima. Plivajući znak,
koji označuje greben na sjevernom ulazu u
porečku luku, koji je izmed ostrvica S. Ni-
kola i Barbaran, bio je uslied oluja odnesen
od mora i bilo je naredjeno da se postavi
novi. — Bila je postavljena nova lučka svje-
tiljka lećastom spravom na rtu sv. Nikole
od Maslinice, na zapadnoj obali otoka Šolte.
Svjetlost je stalne biele boje sa crvenim iz-
sjekom, čiji zrakovi dopiru preko ostrvice
Balkon i 200 metara na istok ostrvice Kami-
čić. Svjetionik je 15 met. od mora. Svjetlost
je na 7 3 metara od zemlje a 10-5 m. od
oplime. Svietli na 3 milja daleko. Brodovi
koji žele poći ia Soltanskoga konala u Ma-
slinicu moraju paziti, da rečeni svjetionik
razsvietljuje i tiesni i plitki prolaz izmed
Šolte i grebena Zelebanjak, te da izbjegnu
taj prolaz proći jim je izmed Zelebanjka i
Stipanske. •— Na rtu Bat, pri ulazu u rieku
Neretvu (prvi rt u sjever rta Višnjica) po-
stavljena je nova svietiljka sa stalnom bielom
bojom, sa dva izsjeka sa crvenom bojom,
koji označuju ulaz i izlaz luke Tollero —
Postavljena je i nova svjetiljka scrvenom stal-
nom bojom i na greben Montecucoli, koji
pada na lievo kad ulaziš u Kleksku dragu.
Tršćanska bursa. Napoleuni:9A9 — 9.47 V2;
dukati : 5.63 —5,61; london : 119.35 —
118.85; bankonote taUj: 47 — 46.85 ; doho-
dak aust. u papiru: 76.45^— 76,65.
Imenovanja u trgovačkoj mornarici. Ug. po-
morska vlada na Rieci imenovala je kape-
tanima na dugoj plovitbi u trgovačkoj mor
narici poručnike: Kosulić Vjekoslava p. I-
vana i Jerolinčića Antuna Matina iz Maloga
Lušinja ; Randić Bartola Tomina iz Kostrene ;
a trgovačkim poručnicima pomorce: Kar-
lović Ivana Josipova, Margan Ivana Lo-
vrina i Soić Mata Andrina iz Kostrene, te
Marušić Vieka p. Franja iz Osprica.
Jalofotograjija (od „ialos", što u grčkom
jeziku znači staklo) nova je uporaba svjetlo-
pisa na staklu. Osebnost, s koje je riedak
i interesantan ovaj sustav i s koje može
postati koristnim u kućnoj porabi, jest, da
s njim možeš dobiti predmeta, koji se svietle
u tami. Vidjela se svjetlopisna obnova Van
Dyckova križa, priredjena jalofotografijom
od mletačkoga svećenika Vjekoslava Galim-
bertia, koji sad stanuje u Milanu, u ulici
Vittoria br. 1. Metnuv ovaj križ za nekoliko
trenutaka pod upliv sunčane ili raztrkane
svjetlosti, ko i pod upliv zraka izvirućih iz
svjetloga izvora i podosta jaka, kao n. pr.
plinove i kamenouljaste svieće; te prenesen
za. *imv.u tamnu sobu, blistžL 8?
svjetloscu čuđnovita učinka. Kad W vise
1 Religiosi Minori Riformati.
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Anversa: odj. 28 stud. Ruben, k. Savol-
delli, Cardiff. Avana: odj. 10 st. Nada, k.
Medanić, N. Orleans. Baltimora: doj. 17
st. Draga D. Cartagena: doj. 23 st. Em-
pireo. Cette : odj. 29 st. Metta, k. Nikolič,
Mesina. East London: doj. st. Dante.
Gjenova: odj. 29 st. Maria R., Randić,
Rieka. Kingston: doj. 6 st. Josipa Brozo-
vić. Lisbona: doj. 27 st. Contò Geza
Szapary. Plymouth: odj. 28 st. Padosà,
k. Večerina, Baltimora. Quebec: doj. 12
st. Angele et Camille. (i
capisi „K. D."
(X g. O. V. — Šibenik — Pogledajte u 0(1-
pise predj. br. (ovo je bilo zgotovljeno prije
nego nam slična točka ostala..... zaplienjena: bio o-
govor rad kašnjenja). Prvo dopustite da upotrebi-
bimo: jer je posve vriedno. Drugo ako baš želi-
te preinacit povralit ćemo vam netom nam prijavite
Vašu želju. Srdačan pozdrav !
Ò. g. X. — Metkovići — Bi odposlato. Neklo
nite duhom. Vam nema tomu uzroka. Amo pp}«
ide po onoj našeg junaka izpod Snji : klanci jadi
kovci, al i srce runjavo !
"Stabilimento Pontifìcio di Sacri arredi"
Č g. Jozipu adorerà u Italiju
u No varu.
Barjak što nam ga spremiate, upra-
vo je plemenit. Izvrstna radnja, zlatno
vezivo, prilična ciena, svakomu je preu-
godan, rad šta Vam na ime Bratov-
štine Pres: Sakramenta zahvaljujem
najsrdačnije, uz želju neka bi Vas do-
bri Bog usrećio da mnogoljetno svako-
vrstnim crkvenim ruhom, na obće za-
dovoljstvo i druge naše riznice ob-
Škrbljivali.
Na Metkovićim dne 23 stud;
Ante Glušćevič.
,J>. Ivo Prodao, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
ljada franaka; ubrojiti,, je dva pastoralna
križa, znamenita, jer u sriedi imaju liljan
ski cviet i tri čavla, mješte pčele kd ostali;
dvie krune iz pozlaćena srebra, koje su
pripadale gospodjama Adelajdi i Viktoriji,
kćerama Vjekoslava XV.; zlatne krune voj-
vode od Borbona i od Conde; kruna Karla
Velikoga (obrazac iz pozlaćenoga srebra);
pogrebne krune iz pozlaćena srebra sa
uglađjenim kamenima, Vjekoslava XVI. i
i XVIII., Marije Antoniette i Berry-skoga
vojvode i t. d. Lupežima, rek' bi, da će se
ući u trag; barem se drži da tu ima masla
i neka „čarovnica" niadamme Cailhava, ko-
joj je ministarstvo bilo dopustilo da kopa u
podrumima, gdje su kraljski grobovi, jer
da će tobože naći zlata, sto li; ali zlato nije
bilo u podrumima, no.... u blagajnici.
Les extremes se touchent, kaže francuz, i
uprav izmed St. Denisa i — n. pr. Makar-
ske ima koliko od neba do zemlje (nesmeta
da je „figura" malo pretjerana). U St. Deni
Merkurij paradira ko štitnik lupeža, u Ma-
karskoj si vindicira drugo svoje svojstvo,
kfi štitnik trgovine, odnosno trgovaca. Bajo-
slovje o njem piše: „on je bog vješta, pri-
jatna i osvjedočljiva govora, koji je potrebit
uz trgovinu u obćenju sa svietom; s toga
mii žrtvovahu jezike životinjske". Neznam
da li u Makarskoj žrtvuju Merkuriju životinj-
ske jezike; nu bilo bi žao (pa bi možda i
tršćansko „zoofilsko" društvo moglo posvje-
dovati) jer m
ŽnP3#s4«čini da kad bi mu
doprienili za^m tifcfc&alo oduljih jeziči-
na, koje proviruju u Dalmati, da bi tad
bilo bolje i po makarsku trgovinu i po još
koga. Ali puštam rieč prijatelju, koji mi
piše: „Qtiam parva sapientia regitur.,.. Ma-
karska!" moram da poviknem, kad pomislim
na neke prazne tikve koje od nekoga vre
mena plivaju po stupcima (kad jim više
nema Avvenira) zadarskoga Dalmate, pa eto
sad upadoše i u maremagnum „nespašenih",
u tršćanski Indipendente. Da se gdjegod iz
šale čuje, kako bi se iz tri makarina dalo
napraviti n. pr. četri ludjaka, ni po jada;
ali da ti neki (kojih je, hvala Bogu, posve
malo!) rade da opravdaju tu šalu, to je
Bogu plakati. Pokle jim nije ništa ostalo,
česa se njihov upljuvak nije uhvatio, u je-
dnom od posljednih brojeva operušanoga
Dalmate i u broju od 30 pr. mj. tršćanskoga
Indipendente, dočepali se ni krive ni dužne,
dapače dobrotvorne jim, braće Rismondo; a
raztvorili žvale prama Lloydu, ajmekajuć: u
pomoć! inače propala trgovina dalmatinsko
ga Liverpoola! Ko je u posljednje doba či-
tao razne tužbe, koje se podižu na Lloyda
po listovima u pokrajini i izvan nje, triput
će se bit prekrstio, kad je začuo ajmekanje
makarskoga nacifranoga dopisnika. Dva-tri
nezadovoljnika noće da na svaki način ob-
ruže makairsko ime pred svietom. Braća
Rismondo, stranci dakako ali „ nikad nepri-
jatelji našega puka, svojim žuljevima stekli
liep imetak, od nekoliko godina pokupili
manjih i većih parobroda, sdružili Makar-
sku s obližnjim lukama, tako da nema ni-
jednog povećeg sela ižoaed Neretve i Jadra,
koje dva-tri puta na nedjelju Jne tiče ma-
karski parobrod; pa napokon ustanovili i-
trostruku mjesečnu plovitbu izmed Trsta-
Zadra-Tfogira-Spljeta-Makarske i Metkovića;
da nijedan grad u Dalmaciji nema toliko
svojih plovitaba; pa sad bi neki htjeli da
Rismondo do nevolje i proda-parobrode a
da dodje stari Lloyd (sasvim svojim mana-
ma) jednom na nedjelju u pohode makar^
skini bezposlicama sa nekoliko putnika „na
prolazku" put južne Dalmacije. Sviestni du^
brovčani, da se otresu Lloyda, sagradiše
svoj parobrod i sasviem da jim je Lloyd i
mukte stao voziti stvari, doviknuše mu:
daleko ti kuća! Makarani bez da su zaslu-
žili imaju svoje plovitbe, kojih da nije bili
bi duboko u materijalnom pogledu pali ovih
posljednih godina, pa sad bi htjeli (neki
dakako!) sve to pustiti a privinuti se1 na
monopolistično krilo tršćanskoga Lloyda\
Bog je dao, da svi trgovci tako nemisle, a
kad bi se svi poveli za kojom, ne sasviem
u redu, glavom; tad bi valjalo poviknuti:
Makarsko, ne zaslužuješ braću Rismondo,
niti se sposobna za napredak: no da pro-
padaš i postaneš posljednje kolašće dalma-
tinskoga stroja, d'z'3. — Tako mojf
prijatelj, ali meni se čini da je tu zabola
repicu osobna mržnja i nenavidnost, koja
skoro uvjek prieči da se naša pokrajina
podigne. Viče se toliko na tršćanski mono-
pol, i kako je od potrebe da se Dalmacija
osovi na svoje noge, pa istom koji domaći
pokrene domaću trgovinu ili obrt, eto ti
nenavidnika sa svake strane. Rismondovima
bilo se boriti sa stotinu potežkoća, dok su
prodrli, pa sad kad su Makarsku done-
kle učinili središtem primorja izmed Cetine
i Neretve i obližnjih otoka, eto ti nenavi-
došli. Ako plovitbe braće Rismondo nisu
pomogle koliko bi mogle pomoći, ako je u
Makarskoj okrenulo siromaštvo, krivi su oni
makarani, koji čuvaju novce u kamenicama
pod zemljom, mješte da jih ture u sviet.
Koja pomoć radniku i težaku od n. pr. Mi-
ličićevih, Lujetićevih i t. d, novaca ? Dočim
koliko li koristi ne crpi mjesto iz Ristnon-
dova, Klarićeva, Rafanellova, Lovrinčićeva,
Rančićeva i t. d. rada? Rad, rad, rad; a u
radu sloga, pa će Makarska napried i bez
Lloydove plovitbe. Zanovetalo.
Dopisi.
Orebićl, 30 studenoga 1882
Malo rieČi, jer trudno jo cjeć neprostora
„Katoličkoj Dalmaciji" duge pisanije uvr-
šćati. Dakle na polje odmah. Kod Upravlja-
teljstva ove naše Obćine, radi prkošenja g.
g. Prisjednika Mata Orebića i Ivana Brailli-a,
neredi su kao na dnevnom redu. J) Za u-
vjerit se dostaje priobćiti sliedeći dogadjaj
— Za 28 tek. bi urečena sjednica, kojoj
morali su učestvovati Upraviteljstvo Obćine,
Upravljateljstvo Odbora za zgradjenje otara
u novoj ovdješnjoj Crkvi, i zauzetnik cr-
kvene zgradje. Ura deveta odbila, svi su
prisutni u Obćinskoj dvorani sa načelnikom
g. Antom Bogić-em i prisjednikom Franom
otuk om. Čekaju se gg. prisjednici Mato
Orebić i Ivan Brailli, koji se šetaju pred
dvoranom — ali u dvoranu jok. Oni ti ga
tamo neće, i tako ostala sva gospoda mo-
rala su odputovati bez išta riešiti radi nji-
hove odsutnosti.
Ova dva gosparića po djetinjsku ljube
odsutnost. A zašto? To ti oni, mudre gla-
vice, sami znaju: a uz to ako propada do-
brobit pučka, to njih mala briga. Dokle se
misli trpjeti ta njihova samovolja? Gospodo
u pamet; jer ako se uzme tražiti vuka, mo-
gla bi slučajno i lisica iz busa: a tad?..
Veliki djavo mogo bi se izleći!!!! ter
koga god i u tmine povući...... Uomo av-
visato mezzo salvato. Uz to za danas dosta
N... .me.
zš-r*
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. naš Kralj darovao je za naumi jenu
spomen crkvu sv. Jurju na Gradcu u Polji-
cim f. 100. Obširnije u dojdućem broju.
Naši hrvatski bogoslovci slavili su na 8
tekućega sjajnu svečanost na čast svoje
odvjetnice BI. G. Neoskvrnjeno Začete.
Pontifikao je presv. D. Bianchi uz pod-
vorbu preč. ravnatelja g. Takoni-a i
druge dvojice. Pjevali su sve sami bogo-
slovci uz pratnju neumornog svog druga g.
Ballarina, koji no je uložio sve svoje sile da
svečanost bude izvedena što ljepše. Evala!
ovoj pravoj nadi domovine, ovim nam pra-
vim s vremenom narodnim preporoditeljim.
Ratni parobrod „Andreas Hoffer" bio je
podignut plimom i evo ga sada u Zadru.
Nije znatno oštećen.
Le esequie del def. cav. Nicolč Luxardo,
morto, come gia annunziammo il giorno 7
corr. munito di tutti i conforti della s. Reli-
gione, furono tenute il giorno 9 corr. e rie-
scirono straordinariamente solenni. V' inter-
venne anche S. E. il sig.r Luogotenente.
Beneficenze. Siamo interessati di pubblicare:
La rappresentanza dell'Asilo delle Orfanelle
in Zara porge le piu sentite grazie alla su-
perstite famiglia dell'or defunto Nicolč Ca-
valiere Luxardo pei fi.ni 25 devoluti a fa
') Ili se misle i tamo pojogunit neki obćinski
junaci, kao u Spljetu, na Metkovićim, na Pagu, na
Hvaru ? Samo nek paze da ima još zakona i da
ovaj cini skupo platit n«ke zloćudne običaje. Ur.
vore dell' Asilo stesso nell' occasione della
morte del compianto delunto.
Ministarstvo trgovine potvrdilo je izbor
g. G. Grgureviča ko presjednika i g. V. Ka-
menarovića ko podpredsjednika trg. i obrt.
komore u Dubrovniku.
Novo obćinsko uprav iteljstvo u Korčuli
ustanovilo se je na 3 tek. Sastavljeno je
od gg.: R. Arneri načelnika; d.ra J. Zafrona,
D. Foretića, t. F. Donadini-a, M. Botića i
N. Batistića prisjeduika.
Podzemna tutnjava u Magjarskoj. Magjar-
ski listovi javljaju, da se kod Kasapere na
harkanyskoj pusti čuje od nekoliko dana
silna tutnjava pod zemljom redovito dvaput
na dan u podne i u večer.
Sitnice. Pri otvoru tirolskoga sabora ze-
maljski je kapetan konstatao da je 24 mi-
lijuna fior. štete nanešene Tirolu poplavama;
poginulo je 51 osoba, a dosad se sakupilo
1,070.000 f. milodara. — U Augsburgu pu-
stili iz zatvora prosjaka, koji je prosjačenjem
steko 42.000 maraka. — Na braziljskoj iz-
ložbi bio je izložen kostur čovječje (?)
glave; u velikim čeljustima nalazi se 116
zuba i zubnih izdubina; to da je glava In-
dijanca iz južno-amerikanskoga plemena
Guaranya. Preostali su zubovi posve razvi-
jeni i vrlo bieli — God. 1881 zaglavilo
je u Indiji od zmija 18.670 osoba, a 2756
od divljih zvieri; goveđa je poginulo od
zmija i divljih zvieri 43.609. Uništeno je
pak 254.968 zmija i 15.274 divlje zvieri,
za što je vlada izplatila preko 102.800 rupija
nagrade — Kafi prieti pogibelj, javljaju iz
iztočne Indije, rad neke vrsti gljivice, uslied
koje kala se vrlo rano osušii U Japanu, na
Ceylonu i na fidžanskim otocima ta je škod-
ljiva gljiva opustošila ciele nasade kafe. —
Dne 27. proš. mjes. ranio se Gambetta
revolverom u lievu ruku, ali mu nije ozle-
djena nijedna kost. Htio da kuša mekanizam
revolvera, ali mu se nešto omaklo, i tane
mu prostrieiilo ruku. Liečnici uvjeravaju da
će proboljet.
Slava XIX. vieka. Pod ovim naslovom
piše Osservatore Romano : Popis sluga Bo-
žih, čijaiztraga za poblaženeoje i posvećenje
bi uvedena pred S. Skupštinu Obreda,
sadržava 201 imena, izmed kojih 168 mu-
čenika; 80 jih pripada Koreji, 44 Tokinu,
29 Italiji, 22 Francuzkoj, 10 Kitajskoj, 8
Koncincini, 5 Španjolskoj, 1 Austriji a je-
dan Polskoj. Po raznim crkvenim redovima,
ima jih 20 dominikanca, 17 franjevaca, 14
popova za inostranska odaslanstva, 2 ago-
stinianca, 3 trojičara (trinitario), 2 lazariste,
1 barnabita, 1 teatin, 1 pasionista, 1 seđen-
torista i marista i 6 utemeljitelja crkvenih
zavoda. Izmed dvaestidevet koji pripadaju
Italiji, nalazimo i slugu Božjega O. Simuna
Filipovića, malobraćanina, koji se rodio u
Leoni a umro u Ripatransone dne 10
svibnja 1802.
U Englezkoj svako malo koji novi odli-
čni anglikan prodje na našu katoličku vjeru. I
tu skoro dvadeset tri popa protestanta ri-
tualske sekte obratili su se. I glasoviti ba-
riton Stadley i on se je obratio. Ako Bog
da te ovim korakom obraćanje uznapreduje
kroz sto godina Englezka će opet bit ve-
ćinom katolička.
Englezka pomorska snaga. Aktivna po
morska snaga Englezke sastoji dandanašnji
u 119 brodova u domaćim, pastajama. Nose
skupa ti brodQvj topova a imaju 9853
častmka i- i^ornara, 2792 pomorskih vojnika
i 638 brodarskih djetića, biva u sve 13.283
Ijudih za domaće postaje. 5U ildstranskim
postajama ime Englezka 100 brodova sa \
612 topova raznoga ušća i 13.733 častnika
i mornara, 2672 pomorska vojnika i 133q f„,
brodarskih djetića, ukupno 17.735 ljudi, !
Pridodati je još 38 brodova, koje sad upo-
trebljuju za prenos vojske i t. d.i koji ima-
ju 137 topova, 4616 častnika i mornara f t
506 pomorskih vojnika i 256 brodarskih
djetića, skupa 5448 ljudi. Englezka dakle
pomorska snaga sastoji dandanas iz 258
brodova su 1508 topova, 28.102 Častnika i ;
mornara, 2224 brodarskih djetića i 6040
pomorskih vojnika, skupa 36.446 ljudi. Pro-
račun za brodovlje iznosi oko 11 milijuna
sterlina.
Pišu nam iz Dubrovnika: Čitamo u „SI"
da je naša si. Obćina odlučila napokon kr-
stiti gradske ulice hrvatskim imenima, na
čemu će joj ostati svikolici zahvalni; no 0-
stali bismo joj još zahvalniji i harniji, kad
bi naredila gradjanskoj puliciji, da zaviri u
neke tmaste kuće tamnijih ulica, gdje seje
nemoralnost tako uvriežila i zasjela, da je
već dobila pravo javnosti; ter da jih po-
moću §§. redarstvenog zakonika čini zatvo-
riti, i tako opere ljagu koja odr ne vele
vremena ocrnjuje i 1 lice T čast slavnog
Dubrovnika. j
Obraćenici. Pišu iz Požege pr. mjes., da
se je odreko ev. augsb. vjere i povratio se
u krilo katoličke crkve g. Vilim Just, kr.
podžupanijski mjernik. Preuzv. biskup Stross-
mayer pisao je obraćeniku srdačan list
čestitajuć mu. Prošloga mjeseca obratio se
u Hrvatskoj i Franjo Rališ i maćuha mu
Liza Rališ takodjer iz blizu Požege.
Kako vide naši čitatelji, nijesu
rieči nego žalostila fakta Što do-
kazuju, da odkle bi nas imalo sunce
grijat odtle nas žestoki led bije.
Molimo zato najtoplije da što je
do njih, podupru nam, točnom iz-
platom dugova i navremnom ob-* l
novom predplata, svestranu neza-
visnost i srčenost. Uz to uzprkos b
vatri Što nas neprestano ® prati i
odasvuda obasiplje, mi ćemo i
nadalje nepokolebivo uztrajat, s
Božjom pomoći, u vršenju mučne
svoje zadaće. I od namjeravanih
poboljšica u listu nastojat ćemo
takodjer da neodustanemo. Ali,
ako sve to možemo, ogroman
novac za tolike kasne predplatnike,
bez čuda, stvarat nemožemo. Mo^ i?
limo dakle! jer (govorio je čuven
Englez) „svak nek vrsi svoju dun,
žnost i domovina će bit spašena".5 HJ
Zahvala.
Profondamente commossi đai con-1'7 1
trasegni di simpatia e di sentito dolore [
che da ogoi ordine, ceto e građo di
cittadini ci vennero resi in occasione '
deH'irreparabile sventura che ci ha 1
colpito colla perdita dell' amatissimo ^
nostro Pađre Micolfr LllXar<lo,
e riconoscentissimi delle splendide e-
streme dimostrazioni tributate al nostro
inđimenticabile estinto, rendiamo a tutti indistintamente i pift caldi rin-
graziamenti
Zara, 11 Decembre 1882 ' '
t Hali r
- 1 - - — Ođpisi ——
Platili: • •••• -'> .. • • . ,
do konca lipnja 1883: m. p. D. J. Duna- '
tOV *: ' "i -:< • •• .'ftOL»
do konca veljače 1883: m. p. D. G. Go- •
janović; « - i 1
na račun g. 1883: č. g. D. Paladin f. -1, -
m. p. D. I. Zanki f. 1 ; ^ ^ i <*
Do konca g. 1882: m. p. D. I. Valentić,
D. P. Jadrošić O. B. Sokolić, č. g. A. Qai »<
šparović, m. p. D. F. Banić, č. g. D.rJ. Pa^ii
štrović, m. p. D. N. Vidošević, D. I. Đe^n i
goti, preč. D. F. Smoljan, prečJ D. Krš.
Sokota, m. p. D. L. Milavić, D. S. Banov,
D. P. Diana, D. I. Motušić, • O. Kost.
Banješ;
do konca listopada g. 1882; č. g. A. Brajilo;
na račun g. 1882: m. p. D. M. Mirković
f. 4, D. J. Banić f. 7:50. !
do konca g. 1881: m. p. D. A. Vičić; >
na račun. g. 1881: d. g. S. Sforzina n. 50.
Č. g. „Istinbo" —Iz Z. okolice — Dopisu doj-
dućem broju. — Do šta je da se ostali sokolovi
ne dižu takodjer na let? Bodrite! Življeli!
Č. g. ni. n. — Dubrovnik — Željno odotud
pisma i viesti očekujemo i vrlo ih rado primamo.
Da smo Vam preporučeni! ' s
Č. g. D. S. V. — Hvar — Obrnusmo. Oao
drugo sasma je na svom mjestu te Vam nemo-
žemo ugodit. Srdačan odpozdrav ! ; S
D, Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditake.