—c 418 >
prez zi «
carovane in ottobre
Sebenico prezzi. 28 49
Sepolcro di Diocleziano a Spalato 48» 49*
Sete italiarte 28.
Seta dalmata, prodotto del i847> 4^»
Sete in Francia 4'-
Scuole di Parigi 29.
Scuole triviali in campagna 35.
Sistema agrario a Jitto stabile e miglioramento
redimibile 5i. 52.
Societá e gabinetti di lettura in campagna 5i.
« carantano a Vienna 29.
Sogno di mio avolo 26. 27. 28. 29. 3o 3i. 3a. 33.
Sor elle (le 5.) 5 o. 5i. 52.
Spalato. Prezzi in giugno e carovana 27.
» "- ¿72 lllglio 31 .
» « i« agosto e bozzoli 35.
jí carovane in setiembre 39-
40.
44.
» prezzi » 45.
55 carovane in novembre 49*
« prezzi « 5o.
s? importazione de lie granaglie dalV Ot-
tomano 4;'-
Strade nuove in Dalmazia 36 4o 5o.
Strade ferrate, e quanta gente ne viva 4l
Streghe in Russia 45.
Studii sugli slavi 4^.
Sussidii per Sebenico 28. 49-
Tabacco , e íma coltura in Algeri 3o.
Tahir ed un úlema 36.
Teatri della plebaglia a Londra 26.
Terra ed i suoi abitatori 3i.
Tempi a buon mercato 32.
Testamento in versi 47«
Tokai (vino di) 4l-
Tommaseo, ed il suo opuscolo per soccorrere
i p o ver i di Sebenico 28.
Tratti del carattere nazionale 32.
Trau, e suo stato economico 3i. 33.
Tra noi non han da essere secreti 34. 35. 36. 37.
Usurai 38.
TVard (Lord) a Roma 32.
Vendemmia 35. 36.
Vicino (un bravo) 4g*
Zara, vettovaglie in luglio 26.
» Seta nel territorio comunale 28.
" Cassa di risparmio i.° sem. 184-7 29-
>1 U ulivo. Le lane 29.
» Introduzione de' commestibili in maggio e
giugno 1847 3o.
» Coltivazione delle frutta\ e loro importa-
zione dal\l* es temo 31.
r Prezzi cor renti in luglio 32.
si Introduzione de' commestibili. Uve gua-
ste 84.
Prezzi corr. in agosto 36.
Clima , vigne , pescagione 36.
Introduzione de' commestibili e de vini da
juori in luglio ed agosto 38.
Raccolti e nuove seminagioni 3g.
Prezzi di setiembre 4o.
- Teatro nell'autunno 1847. 4a 45 4^-
Accademia Bindocci 43. ~ -—
Introduz. de* commestibili in setl. 46.
Prezzi delle vettovaglie 43.
Prezzi in ottobre 45.
Notizie commerciali 48.
Prezzi in novembre 5o.
dei Signori associati al giornale I¿a Dalmazia
nel secondo semestre dclV anno 1847, ai quali il
redattore ed i proprietarü porgono cor díale ringra-
ziamento per averli assistiti nella publicazione di
queslo patrio foglio periodico.
ZARA.
S. E. Sig. Gio. Augusto Cavaliere di Turszky, cons.
int. Governatore civile e militare ec. ec. ec.
S. E. mons. Godeassi Arcivescovo, cons. intimo.
Ferdniando barone di Schaller cavaliere, i. r. cons. áu-
lico ec.
P. T. Sig-. Alborghetti Raimondo cons. aul.
» Alfirevich Felice.
» Antunovich Pietro.
» Arneri Biagio, cons. d'Appelio.
» Bartsch Francesco , direttore delle publ. costruzioni.
» de Begna Cosmo.
» Bercich Michele farmacista.
» Bianchi D. Cario Federico catechista della scuola
elem. fem.
» Borcich P. Leone.
» Borelli de Francesco.
» Braulich Edoardo, cons. collegiale.
» Brazzanovich Nicolö.
» Bruneiii Francesco.
Caße del commercio
Casino di Zara.
Sig. Cattich Antonio.
» Csurlich Atanasio, archimandrita, professore.
» Degiovanni Demetrio ufiiciale de'conti.
» Dezorzi Bartolomeo
» Dominis Pietro.
Sign.a Donati Rosa.
Sig. de Fanfogna Fausto computista.
» Fasolo Michele.
» Felicinoyich di Treustern Giuseppe cancell. gov.
» Ferrari Cupilli Giuseppe ufficiale de'conti.
» Ferrari Antonio.
» Filippi Giuseppe, awocato.
» Franz Giuseppe , cons. de' conti.
» Ghetaldi, Barone di, Biagio, cons. di Governo.
» Giancix Francesco v. segr. gov. in pens.
» Giuppani Giulio Antonio v. consolé Pontificio
» de Gradi Matteo, cons. d'Appelio. Siegue.
G. Franceschi Estensore. — Zara, Demarchi e Rougier Proprietari Editori.
službena Hrvatska, — u koliko sveobći uzroci ob-
ćenite oskudice ne uplivaju i na nju, — kreće se i
napreduje. Rad Akademije je obilatan, a nova polača,
u koju će se smjestiti pinakoteka hrvatskoga Mecene
pod krovom je. Veliki riečnik Akademije početi će
izlaziti nastajuće godine. Matica Hrvatska neumorna
je u svojih plodovih, te je zaslužila za sve buduće
naraštaje izdanjem 2 diela Smičiklasove upravo
epokalne poviesti, napisane u čisto hrvatskom i ka-
toličkom duhu. Obrtnici naši držaše 14 i 15 t. m.
svoju prvu skupštinu, da se stane na put obrtničkoj
razuzdiuiosti, koja pod krinkom slobode upropašćuje
i obrt i obrtnike, i da se providi podučavanju obrt-
ničkog stališa. Skupština izrazi želju da se isti obrtni
zakoni uporave za krajinu (obrt koje bio je takodjer
zastupan i da se ova spoji s gradjanskom Hrvat-
skom. Bi zaključeno takodjer, da se ima držati ze-
maljska izložba godine 1881. Stvorilo se ove godine
umjetniiko druitvo za promicanje umjetnosti, a jur
je 15 t. m. prvi svoj plod proizvelo otvorenjem prve
umjetniČko-obrtne isložbe, liepi uspjeh koje ima se
zahvaliti odboru, a ponajviše njegovom predsjedniku
knezu Buratti-u, vašemu zemljaku, i Prof. Kršnjavu,
tajniku družtva. Naši domaći umjetnici Kršnjavi,
Kikerec, Mašić, Rendić natječaju se sa onimi koji
su svoje umjetničke proizvodo poslali iz Beča, iz
Draždjana, iz Trsta, iz Mletaka, iz Milana i t. d.
Vami dobro poznati Zuccaro svojimi dalmatinskiuii
slikami zauzima dično mjesto. U vezivu naše Milo-
srdne Sestre su izkazale sbilja umotvorina, dostojnih
svietske izložbe, i još poklonile krasni stolnjak
umjetničkomu družtvu da služi kao sgoditak drugo
vom. I Bosna se zlatnim svojim vezivom izvanredno
iztaknula, i pokazala da barem u ovoj struci, kao
valjda i u drugih nekih, od kulturtragera nema se
boljemu naučiti.
I gospodarsko družtvo zagrebačko razvija liepu
djelatnost u zemlji, kako se to vidilo iz glavne
skupštine, koja se držala ovih dana. Na čelu družtva
stoji obće poštovani i ljubljeni starina, grof Juraj
Jelačić, brat pokojnog Bana.
Grad nam se svaki dan širi i poljepšava, a
uzeti će visoki polet dojduće godine, pošto vam je
naša obćina stvorila zaljučak da će učiniti zajam
od 2.500.000 for., u svrhu da bi se neke potrebite
javne sgrade, kao n. p. kazalište, kanalizacija grada,
velika kasarna, izvele.
U svakoj pak potrebi, u svakom plemenitom
poduzeću, ovaj tobožni siromašni narod neizcrpiv je
u požrtvovanju. Tako n. p. netom je svršen Prera-
dovićev spomenik, eto ti odbora, koji kupi prinesaka
da se podigne drugi spomenik Ljudevitu Gaju u
Krapini, njegovom rodnom mjestu. Odbor se tako-
djer u Zagrebu stvorio da kupi prinesaka po čitavoj
Hrvatskoj za sgradjenje izgorjele katoličke Crkve
i župnog stana i škole u Sarajevu.
Bog dakle pomaže Hrvatskoj, ali i ona po
njegovoj milosti zna sebe pomoći; polag stare po-
slovice „Pomozi se i Bog će te pomoć".
Imamo dakle razloga obilata i ove godine,
kano svake, pred svemogućim u ovaj svetčani zadnji
dan ljeta, uzkliknuti: „Tebe Bože hvalimo ... Spasi
tvoj narod, gospodine, i blagosovi baštini tvojoj"...
T.
Iz Manđaline kod Šibenika, pred Božić.
Tu nedavno desio sam se u Zagoru kod prija-
telja, koji imadjaše u ruci nešto knjižice ćirilicom
napisane. Ponešto vješt čitanju, pogledah što je, kad
tamo ilustrovani koledar god. 1877. Uzeh ga listati
te nadjoh na strani mjeseca veljače, da u Dalma-
ciji imade 391.000 Srbi. Uh! A što bi od jadnih
HrvatU u Dalmaciji? rekoh. — Nastaje pitanje.,
koliko ima stanovnik^ u Dalmaciji? koliko računaju
talijanacž, ?.. dakle svi srbi, sve srbsko.! Nu što je
dakle od Hrvati u Dalmaciji? Kad je nestalo Hr-
vati, onda mora nestati i katolika, i to sasvim
s jednostavnoga uzroka. Evo ga: Tko je Srb? tko
se pod tim imenom razum jeva? Srb je svaki onaj
tko •pravoslavnu (recte grčko-iztočnu) srbsku vjeru
izpovjeda; ovaj odgovor sjećam se da sam skoro
čitao da je izrečen na Srbskom Crkvenom Kongresu
u Karlovcih: tko neizpovieda srbske pravoslavne
(sic) vjere, nije Srbin ; dakle za biti Srbin hoće se
i mora se biti te tobož pravoslavne srbske vjere.
Takova iskra ulieva se u srdce puka, tu nauku do-
bivaju djeca u učioni. — Nije čudo dakle, da se na
pitanje: tko si! dobije odgovor: ja sam Srbin pra-
voslavne vjere. A kako se zoveš: Petar, Injatija,
Pantelija. Nije čudo kad se pri sastanku dvaju na I
upit: tko si? dobije odgovor: ja sam Srbin; dosta j
je, zna se od koga je ogranka, zna se kako mu
srdce u grudim tuče, zna se da je Srbin te pravo-
slavne vjere. — Tko je malo bolje sa hrišćanim ob-
ćio, tko pobliže poznaje njihove odnošaje, običaje
vjerske i narodne, taj laglje razbistriti zna i može
položaj stvari, te svakoga uvjeriti, da se oni, razu-
mjevam hrišćani, sami izpod brka smiju onima koji
vele: ja sam Srb-Katolik. Ta oni sami tomu kažu,
da je nesmisao, a imadu i pravo, jer svakomu očito
daju razumjeti, da se toga načela drže, da je Srbin
samo onaj koji izpovjeda vjeru grčko-iztočnu, ili po
njihovu, pravoslavnu. Dakle Srba Katoliku nema,
već su Katolici Hrvati; ergo propali Hrvati u Dal-
maciji, propali i Katolici! Nije kud kamo.
Varate se svi Katolici koji, zaneseni za novo-
sti, velite da ste Srbi, jer tako zvani Srbi u svoje
vas jato ne primaju, nego samo prividno sa rijekom
hinjenosti, jer im nagonite vodu na njihov mlin. Tu-
žni i žalostni ne bili! A danas sutra, da bude štam-
pani, bila bi vam conditio sine qua non, ako hoćeš
srbin biti, moraš biti pravoslavne srbske vere. I to
sve iz ljute mržnje koliko glede narodnosti hrvat-
ske, toliko glede vjere Katoličke, s kojom se oni ni-
kako neće da sprijatelje.
Hrišćani ime srbske narodnosti tiesno skopčano
drže sa vjerom, i to je onaj nerazriešivi čvor, koji
se u vjerske strasti izlieva. — Hrvat je črez vje-
kove podnosio uztrpljivo sad ovoga sad onoga usil-
nika, borio se je, krv svoju proljevao za svoj ob-
stanak, te kao mučenik posije raznih nepagoda, opet
živi, štiteć i ljubeć svoj najdragocieniji amanet svetu
katoličku vjeru. A sad u J ući njegovoj vlastitoj ka-
že mu se da ga nema. Tri stotine i devedeset i jedna
hiljada Srba u Dalmaciji!!! Na što to smjera? Zar
nam ne prieti očita pogibelj u kući našoj r ne samo
narodnosti hrvatskoj, dali i katoličkoj vjeri? Složnim
silam ustanimo, ne mačem, ni bojnim kopljem, nego
perom i razlogom, ljubavlju kršćanskom, da dokaže-
mo smušenjakom da još Hrvat sviestan živi; da Ka-
tolik na svetoj Istini, na hridi neoborivoj stoji. A
zato neka nam služi naša mila „Katolička Dalma-
cija", koja triezno i nezavisno zastupati ima prava
hrvatskih katolika, sve s razlogom, sve istinom ne-
pobjedivom.
Nadam se od sviestnih muževa koji ljube dom
i rod svoj, da neće zaostati za pravdu i pravicu na-
rodnu, a rodoljubivo katoličko svećenstvo, koje na-
vješćuje svetu Istinu hrvatskomu narodu po Dalma-
ciji, po Hrvatskoj, po Slavonskoj, po Bosni i po Hr-
cegovini, radi ljubavi toga naroda, radi svete vjere
jedino spasonosne, prenut će se na rubu prieteće po-
gibelji sa svojimi Nadpastiri, te svojski se zauzeti
za svoje jedino glasilo, svoju „Katoličku Dalmaciju"
te ju onom ljubavi njegovati, uzdržati, razširivati,
podupirati, braniti, onom ljubavi, koja je prirodjena
hrvatu katoliku ; a osobito sada kad no šaro vi-
ta guja, koja je na grudih hrvatskih katolika prim-
ljena pod imenom jednokrvnoga brata, svoju izdaj-
ničku glavu hoće, na umet, da podigne.
„Katolička Dalmacija" nek i unapried stupa
stazom Istine i Pravde, nek bude izliev ćućenja pra-
vovjernih, nesamo dalmatinskih već svih Katolika
Hrvata, koji znadu po primjeru svoga Spasitelja i
neprijatelje svoje ljubiti, pa propasti neće: sjednim
Bogom na tisuću d uš mana. M.
—f« —
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo od Odbora lutrije za dječačko sje-
menište u Zagrebu, da popis izišavših brojeva može
se nabavit kod Odbora u Zagrebu za deset (10) nov.
a. v. uz dva novčića za poštarske troškove. Rekla-
macije onieh koji su što dobili primaju se do 15 tek.
sječnja. Kašnje se neće uvažit a predmeti će poć na
korist dječačkog sjemeništa.
S. M. 1' imperatore ha approvato, che a copri-
mento delle esigenze provinciali per 1'anno 1880
nei regni e paesi rappresentati nel Consiglio dell'im -
pero vengano provvisoriamente attivate e riscosse le
imposte provinciali nella misura stabilita per l'anno
1879, salva 1' approvazione costituzionale dei preven-
tivi provinciali per l'anno 1880.
Na 23 veljače t. g. iz jutra otvoriti će se prvo
redovito zasjedanje porotnog dvora za tek. godinu
kod okružnog Suda u Dubrovniku.
La mattina dei 26 gennaio 1880 sark aperta
una sessione straordinaria e la mattina dei 23 feb-
braio la prima sessione ordinaria della Corte d' as-
sise per V anno 1880 presso il Tribunale provinciale
in Zara.
Pišu iz Beča, da će praznici austrijskog oda-
slanstva dovršit na 13 tek. Za taj su dan pozvani
na sjednicu članovi odbora za proračun.
II governo marittimo ungherese di Fiume ha
nominato capitano di lungo corso nella marina mer-
cantile il tenente: Bačić Michele di Antonio da Ra-
gusa, ed a tenente nella marina mercantile il navi-
gante: Randić Silvino di Giovanni da Buccari.
Giusta un telegramma da Cattaro, in Gusinje
vi sarebbero 740 armati e 900 in Plava, ai quali
sono da aggiungersi 4000 volontari albanesi. I con-
soli in Prizrend declinarono 1' invito loro fatto da
Muktar pascik di farsi rappresentare dai loro dra-
gomanni alla consegna di Gusinje e Plava.
II Reichsanzeiger di Berlino pubblica una ordi-
nanza imperiale, giusta la quale 1' ufficio del Can-
cellierato dell' Impero tedesco porterà d' ora innanzi
il titolo di ufficio dell' Impero dell'interno, e il Capo
dei Can; i'l!ierato dell' Impero il titulo di Segretario
di Stato dell' interno.
Naš Rendić na bečkoj umjetničkoj izložbi. Ren-
dić je izložio više svojih radnja u Beču na božićnoj
u Kiinstlerhaus. Svi umjetnici vrlo su se pohvalno o
njegovih rad nj ah izrazili a sam slavni Tilgner dao ga
je pozvati k sebi i nagovarao ga, da se u Beč pre-
seli. I novine sve bez iznimke hvale Rendića. Tako
stara „Presse" u br. 351 u feljetonu od badnjaka
govoreći o izložbi uz još jednog kipara spominje če-
tiri mramorna poprsja od Rendića „u kojih ima van-
redna, sa Talijani se natječuća tehnika, a u oba na-
jizvrstnija (Crnogorcu Savi Martinoviću i zagrebač-
kom načelniku Mrazoviću) još i oštro shvaćanje i si-
gurnost oblika". Ovaj dični spomen našega Rendića
je tim laskaviji, sto od možda pedeset izložitelja ki-
para, recensent spominje samo Kalmsteinera i njega.
Rendiću već je i sa više strana stiglo upita radi e-
ventualnih naručbina. — Sad će Rendić valjda i za
naše ljude više vriediti. O.
Si rende noto che col 4 di questo mese venne
provvisoriamente sospesa 1' illuminazione del fuoco
del fanale di Orebió.
Vennero soccorsi dall'Istituto locale di pubbli-
ca Beneiicenza nel mese di novembre 1879:
A. Con assegni rnensili.
16 Orfani con f. 59:50
86 Vecchi ed impotenti con . . . „ 157:—
55 Vedove con „121:
31 Individui vergognosi con . . . „ 103:—
Al comitate muliebre della „Society
Cattolica" per povere da esso rico-
verate „ 10: --
f. 450:50
B. Con soccorsi straordinari.
37 individui con ... . . . „ 143:—
A due donzelle per dote . . . . „ 52:50
Assieme f. 646:—
C. Per la Casa di rico vero. . . . „190: —
Hlovinieiilo della marina auslroungariea.
IIM>I<IC<II : p. 22 dec. DragavD, Bakarčić,
N. York. Ag-de: p. 17 dec. Terzo, Žiga, Costanti-
nopoli. Ales*anclria: p. 19 dec. Tonina II., Ni-
kolić e Regolo, Marochino, Marsiglia. liicoita:
a. 20 dec. Guido, Geletić; — p. 20 dec. Peleg, Gju-
ratović, Marsiglia. /Ivana: a. 30 nov. Tevere, Gla-
dulić. Ifialtimora; a. 8. dec. Milan, Milinović; 7
Boritelj, Tripković. Buenos Ay res: a. 11 dec.
Giacomina. Cagliari: p. 24 dec. Vela, Geletić, N.
York. Cardiff': a. 22 dec. Sloboda, Gelalia, e Trap-
pano, Merčić; — p. 20 dec. Proto, Katarinie, Mar-
tinica; Trio, Zay e Giordano, Buić, Costantinopoli.
Carloforte: a. 17 deo. Viganj, Lazarević. Ca-
stellamare: p. 20 dec. J. Brozović, Randić, Ca-
valla. Citte; p. 19 dec. Vesna, Venchiarutti, Al-
geri; 21 Romolo S., Soppa, Seleikia. Corfu: a. 19
dec. Lauro, Mikletić. Costantinopoli: a. 16 dec.
Ljuhidrag, Miljan; p. 13 dec. Pater, Raimondi, Ve-
nezia; 15 Iskra, Tomić, Savona; 16 Virgo, Gladulie,
Malta; 17 Pia S., Soldatić, Marsiglia; 18 Cainan,
Simunković, Trieste ; 19 Sem, Tunjica, Caterina
Štuk, Štuk, e Factis non Verbis, Tripković, Malta.
Dublino: p. 22 dec. Sansone, Capponi, N. York.
Falmouth; a. 20 dec. Germano Antonio, Buničić;
— p. 21 dec. Armonia, Crnković, Hull. G(>nova:
p. 22 dec. Achille S., Turčić, Messina. Houfleur:
p. 19 dec. Trappano, Merčić^ Cardiff. Lorient:a.
16 dec. Madre Maria, Suhor. Marsiglia: a. 22
dec. N. Ciriaco, Tomanović, Generatore, Stiglić; 21
dec. Alessandro B., Bašić; Lamech, Kosović; Ante
nietta S„ Segotta; Dušan, Andrinić; Iris, Haračić;
23 Agar, Ivančić; — p. 20 dec. A. Maria, Sciolis,
Praja; 21 dec. Josef, Ivančić N. York. Newport:
a. 20 dec. Peppina, d'Ancona; p. 22 dec. Adler, Pi-
cinie, Guadalupa. JU. Orleans: a. 6 dec. Lussi-
gnano, Gladulić. Hi. York: a. 8 dec. Achille F.,
Perčić: Carlo R., Medanie; Roma, Kosulić; 16Nim-
rod, Gerolimić; 11 Ifigenia, Bačić; OJgaR., Mikuli-
čić; 12 Dante, Vidulić; 18 Trojednica, Urpani;
p. 8 dec. Srećna P., Giaja, Cork; Rosa, Car, Gibil-
terra. P. Eads: p. 6 dec. Eolus I., Thian, Fal-
mouth; 11 Nerea, Luyk, Livorno. Palermo: a. 19
dec. Teofrasto, Tićjac.
Riiigraziaiiiciito.
Si ringraziano tutti quelli che hanno
preso parte nell' accompagnamento fúnebre del
defunto Andrea Faniína.
La famiglia.
JI. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Tiskarna Ivana Woditzke,
Dalmaciji B. 14.
kana probude duh i uzpire žar dojednog poštenog
Hrvata; a ponajskoli u Svećenstvu, što neustrašivim
čelom štiti i brani svetinje sv. vjere i mile domovine.
Proti narodnim dušmanom ustade ponajprije
svećenstvo, te nepobitna je istina, da je svećenstvo,
osobito kod nas u Dalmaciji, u narodnim mnogogo-
dišnjim borbam prezaslužno i njemu zaisto zahvaliti
imamo, ako danas poznajemo sebe i slavimo na-
rodni značaj našeg hrvatskog plemena te ako se
ponosno hrvatskim imenom smijemo zvati.
Liepo i plemenito ime hrvatsko! Svaki sin hr-
vatski duboko i tronuto se klanja tomu imenu kao
pred najčarobnijim amanetom; Hrvat smatra ga sve
tinjom. Smatra ga još većma: "lučom čuvstva život-
noga,,. Jer ko što reče učeni Deželić; „Narodnost
Je narodu ono, što je čovjeku duša. Čovječje tielo
bez duše ne ima života, ni narod bez narodnosti",
to je svakomu hrvatu zlatnima slovima na čelu u-
pisano. Da, glasoviti Deželie pogodi i opisa pravo-
lično, što i kako čovjek mora smatrati domoljublje
i koliko štovati mu je domovinu.
Riedki slučaj da koji hrvat na žrtveniku hr-
vatske svoje domovine žrtvuje svoja prava hrvatska,
na uhar protivnicim. Ali žalibože, kao što u svakoj
pšenici imade ljulja, tako ima i medju hrvatima,
takvih naime hrvata, koji sebičnjački živu i preziru
onoga, koji iskreno zagovara hrvatsku ljubljenu do-
movinu i njezina prava. Takovih ljudi ima na žalost
i u našoj varošici. To su ljudi, koji za sebične svrhe
ljube domovinu, koji za puku materijalnu korist i u
blato gaze.
Svećenstvo rekoh, da je na čelu na braniku
vjere i hrvatskih svetinja. D& o tom nas je gole-
mim dokazima osvjedočilo svećenstvo Bračko, a u
našoj varoši značajni hrvat, uzorni dušobrižnik Stje-
pan pop Vladislavić. — Don Stiepanov je program
„ljubiti vjeru i domovinu", te za ove dvije stvari
on jedino žive i sve moguće žrtvuje. Izgred koji no
se je zgodio u našoj varoši, (broj U N, L.) nije
njemu pripisat. D. Stipe je dika svećenik, koji vrši
svoju za vjeru i domovinu. Nego ustaju na nj valjda,
jer on vršeć prvu čest svojih dužnosti brani čistoću
katoličkog morala, ne gledajuć nikoga u obraz, al
pravo ima da tako radi, jer haljine koje na sebi nosi,
habre ga da tako Čini i postupa. On zanesenjake,
zašlaee nastoji krepko al umiljato da na pravu stazu
obrati. U Boga se pravednoga nadam, da će o-
vomješeani pripoznati zasluge svoga duhovnoga pa-
stira i da će ga napokon smatrati svojim spasono-
snim angjelom, pripoznajuć da svi kao on moramo
se držat one: sve za vjeru i za domovinu.
Vama će pak, zlomišljenici, uvehnuti prolazna
i prividna slava i pobjeda kojom se ponosite. U laži
su kratke noge. Budite svoji; budite pošteni narodni
sinovi, to jedino braća Hrvati i hrvatska majka od
vas traži *).
dočim učiteljem po gradovih nedajemo niti stan u
naravi niti ikakav postotak za taj posao, jer im je
godišnja plaća vriedna podmiriti stanarinu; pak čega
| da se boje? ne vukova niti lupeža koji bi ih mogli
oštetiti ili u imanju ili u osobi, a za ovo zadnje
mogu i vrata otvorena držati cieli dan i noć. Zar ti
se nečim liepo? Kako smo ti ga mi na napredku,
kako smo usrećili gladnim učiteljstvom domovinu!
Vičimo dakle nek se posvuda umnažaju škole koliko
za mužke toliko i za ženske, te se brinimo da za
vodi budu prepunjeni mladim učiteljim i učiteljicam,
za ostalo nemari!!
F. C. puiki učitelj.
U Dubrovniku, na 15 veljače
Obće je poznato, da je kod nas poljodjelstvo,
a nada sve šumastvo, koje svake godine sve se
više umanjava, dočim svaki dan trebamo sve više
drva, koliko za graciju toliko za gorivo, počelo bivat
predmetom ozbiljnog razmišljanja.
Pametni ljudi proiznadjoše pravo sredstvo kako
doskočiti toj nestašici i uzmožiti voćarstvo i šumar
stvo i to po najprvo sredstvom pučkih učiona, dali
se još nijesu latiii posla. Oni naime kažu, i pravo
imadu, da će djeca ko u igri naučiti gojiti drveće
i cieniti pojedino drvo, dapače i najmanji komadić
zemlje a vrh svega poznati će kako je bezpametno
oštetiti i osakatiti drvo ma i najmanje vriednosti bilo
a uz to uzmažat ee se, po malo ali stalno, drveće, kad
pojedini učenik kroz vrieme što se uči samo po je-
dno drvo zasadi. Eh! ti se nešale!! ma liepo ma
krasno! dali upitajte za čas tu gospodu: jeli ona
ikada pomislila na sredsta potrebita za taj posao?
učitelji su u naših rukuh, odgovaraju, te moraju da
vrše svoju dužnost, pak gdje puklo da puklo. Sred-
stva pako to je najlakše staviti u pero, evo ih:
dotične obćine dužne su dati u tu svrhu ako ne po
dva to barem po jedan kam adi ć zemlje; to zemljište
pak učitelj će ograditi zidom, ili koljem, ili draćom,
ili dudovim, ili bolje, mrežom gvozdenom obkoliti,
da se nebude .bojati marve ili kakova drugoga ne-
prijatelja.
A orudje za obdjelavanje, gnoj za poboljša-
vanje i drugog koješta? Nut ludorije: niesmo li ti
rekli da će to sve nabaviti učitelji? ta oni su ma-
štao i premastno plaćeni. Ehe!! a dobitak kog će
im prinieti taj komad zemlje? možda ni to ništa nije?
Ali ima još nešto boljega. Vidiš : učiteljem po
selih dajemo ili stan u naravi ili u tu svrhu postotak;
*) Znamo vam kazat da se ovdje napada i na vrst-
nog domoljuba gosp. S. Pjerotića; to je sramota kad čo-
vjeku nedužnu ni krivu i domoljublje se naopako tumači.
Neka svak misli kako hoće a! i neka svak radi kako ima,
pa mirna Bost.a.
Boka Kotorska, 8 veljače.
Danas se razključila sjajna ovogodišnja sveča-
nost našega odvjetnika s. Tripuna. Kada bih hotio
točni vam opis poslati pojedinih časova, kroz minulih
ovo 12 dana historičke ove domaće naše svečanosti,
kojoj i po mnjenju inostranaea u cieloj pokrajini
nema slične, morao bih zaplieniti mal ne cio povr-
šaj dičnog vašega lista, a ni taj nebi mi bio dostatan
kad bih hotio iztaknuti čuvstva nabožnog i domorod
nog žara što mi je probudjivala ova svečanost kroz
razne njene časove, navlas pokle je mnogo godina
da joj ne prisustujem sbog mog odsustva u daleke
krajeve. Bože veliki! čudan ii je i divotan taj pri-
zor za domorodca kad gleda gdje vjersko i nabo-
žno čuvstvo zauzme eieli jedan grad, a domorodna
ljubav sviem silama se natječe da dvoi'i s. vjeru,
kojoj pripisuje slavnu prošlost svoju, i u kojoj je-
dino postavlja nadu za bolju budućnost.
Ja ću se dakle ograničiti da vam spomenem
samo jedan predmet naše svečanosti, navlaš jer lie-
pih i umjetnih opisa vaši čitaoci biti će čitali u pro-
šlo doba i u domaćim novinama i u osbiljnim pi-
scima inostranskiema o našoj svečanosti, navlaš u
obzir naše monarice, koja tom prigodom igra glavnu
ulogu.
Davni je običaj da ovom prigodom, u stolnoj
crkvi, -- dočim kroz cielu godinu rieč božija se
propovieda u ¡talijanskom jeziku, — pohvalni govor,
na Svečevu čast hrvatski se slovi. Ove godine ta je
zadaća dopala vrloga Ercegnovskoga župnika g.
Tripa Radoničića. Kako se on odazvao svojoj za-
daći dosta je da vam rečem, da za cio debeli sat
slušaoci nepomični u nj su upirali oči, diveći se nje-
govoj rječitosti.
Vješti govornik obrao je predmet, izcrpljen iz
onih Davidovih rieči „Minuisti eum paulo minus ab
angelis itd.", predstavljajući Svetca kao čudo božije
milosti koliko u angjeoskoj čisto ti života, toliko u
junaštvu mučeničke smrti, al ga je znao tako vje-
što izplesti, i krasno okititi, i sve čistim i podpuno
pravilnim hrvatskim jezikom, da svi al navlaš nao-
braženi slušaoci baš su mu se divili. Al gdje je
svoju riedku rječitost pokazao i nas svieh zanio to
je bilo pri svršetku, kad nam spomenu koliko je
tiekom 11 viekova naš odvjetnik za ovaj grad od
Boga dostigao, a koliko su mu se harnošću i bogo-
Ijubnošću naši praotci odazvali, a tiem je prešo na
sadašnje doba, uzporedivši ga sa sjajnom našom pro-
šlosti, pozivaju« ganutim rieči ma bogoljubni puk da
i se povrati opet na staze svojih djedova, da se opet
! uteče svome odvjetniku, da opet moći S. Tripuna
kao u prošlo doba postanu središtem jedinstva cje-
lokupne Roke, te opet svi Bokelji zajedno jednom
molitvom budu zazivati Svetca, jednim jedinični du-
hom vjere, uhvanja i ljubavi budu ga slaviti.
Dočim se iz srca radujem vrlomu govorniku,
nemogu a da ne izrazim Vami g. Urednice svoju
i još mnogih želju, da se t. j. obratite g. Radoničiću
te da ga molite da Vam priobći rukopis, pak da il
svega il koji komad tiskate u podlistku dične K. D.,
nek se nauživaju ovog liepog govora i vaši štioci.
F. G. M.
Fraznice, 25 gennajo (ritardata).
Nel giorno 17 corr. solennitá di Sant' Antonio
Abate, titolare della Chiesa, fu esposta pella prima
volta al pubblico la nuova pala, rapprcsentante S. An
tonio di Padova, i Santi Martiri Giovanni e Paolo
e San Giovanni Ncpomuceno. II bel lavoro é del di-
stinto penello del reverendo fra Laberio del Vene
rando Collegio delle Scuole Cristiane di Roma, il
quale consacró le piu solerti cure ed indefesse fati-
che per decorare la nostra Chiesa d' un dipinto, che
puó stare in prima linea fra le pitture moderne.
L! atteggiamento della figura, 1' estático rapimento e
la contemplazione soave nel Divino Bambino Gesü
di San' Antonio; la giovanile avvenenza e candore
dei SS. MM. Giovanni e Paolo, e 1' austeritá del ge-
sto di S. Giovanüi Nepomućeno attestano 1' abilitá
non comune dell' artista.
Questa popolazione grata alia religiosa Comu-
nitá, che non volle aecettare indenizzí pella pala, e
riconoscente pello zelo ed annegazione del valente
pittore, che dedica ii suo genio arlistico alia gloria
di Dio, fa voti al Signore pella prosperitá della
Religiosa Famiglia, dichiarando di conservarne im-
peritura memoria, e ritenere si l'uno che l'altralra
i Benefattori della propria Chiesa parrochiale.
RAZLIČITE VIESTI.
Namjestnik baron Rodić vratio se je iz Beča
u prošlu sriedu.
Giovedi, 12 corr., il Consiglio scolastico pro-
vinciale tenne una seduta, in cui oltre ad altri ar-
gomenti íurono trattati anche i seguenti : proposta
fatta da due consigli scolastici distrettualî di modi-
ficare la circolare 30 ottobre 1879, relativa al modo
di conseguiré il primo collocamento per parte degli
abiturienti degli istituti magistrali; frequentazione
delle scuole popolari neila città di Ragusa e nel
distretto di Knin; locali scolastici a S. Pietro (scuola
femuixnile), a S. Martino, Villa sup. di Šolta, Bi-
skupija; proposta per 1' ammissione della chimica di
Pavao Žulić quale libro di testo nel ginnasio di
Cattaro e della Obća povjest di Hoió per le scuole
civiehe; libri di testo per l? insegnamento della re-
ligione proposti dai concistori gr.-or. della Dulmazia;
protocolli conferenziali del preparandio femminile di
Ragusa e del preparandio in Borgo Erizzo; regola
zione delF insegnamento lingüístico presso gli istituti
magistrali ; rapporto finale sull" andamento delle scuole
medie nell'anno scolastico 1878-79.
Poslan je bio ovih dana u Spljet činovnik
Zadarskog namjestnistva, da sklopi pogodbu s ravna-
teljstvom državne dalmat. željeznice za kovanje
alata, što vlada kani dieliti po Dalmaciji za promi-
canje poljodjelstva.
Attentati sopra attentati. Telegrafano da Pie-
troburgo, in data 17 corrente. — Ebbe luogo una
esplosione al palazzo imperiale d'invernó. Era stata
minata la camera delle guardie, sottoposta alia Ca-
mera da pranzo imperiale. Rimasero ferite 35 guar
die, delle quali 5 giá morirono. II pavimento della
Camera da pranzo imperiale fu squarciato per una
lunghezza di 10 ed una larghezza di 6 piedi.
La famiglia imperiale rimase illesa; per puro caso
essa non si era ancora al momento dell'esplosione
raceolta nella sala da pranzo.
Pišu nara iz Pokrajine, na 7 veljače:
U knjizi „Niz bisera Jugoslavjanskog", strana
37, redak 2, srbski spisatelj Nikola Begović tiska
sliedeće redke, što vapije njegov srbski narod:
„Bog pomozi za svete bogorodice. majke božije,
koja no sjedi na prestolju božjemu, te ona moli za
nas Boga našega, a sina svoga da se rni nebi potur-
čili ili porimili". Ako nije ovo srbski biser, šta će
ikad biti?! Nije li dragocjenjeni biser, da Bogoro-
dica moli sina svoga, da se srbi nebi porimili? a
srbski alem-kamen nijeli uzporediti nekrsta sa kr-
stom, opaki zakon sa rimskim, turčina sa katoli-
kom?.... A da! pošto, kako se oni naduto hvastaju,
sami starovjerski, pravovjerski, pravoslavni, spaso-
nosni, jedino je srbsko vostočni zakon!
Crna im pamet!
La Camera di Comraercio e d' Industria di
Zara nella seduta di jeri, dietro proposta del Presi-
dente Cav. G. Abelić ha deliberato che sia eccitato
il Governo a presentare un regolamento completo
intorno alla pesca, per regolare cosi una volta uno
dei piii potenti mezzi di economia nazionale e di
sussistenza delle popolazioni della nostra costa.
„ Vega" brod, na kom je švedski profesor Nor-
denskjold g. 1878 poduzeo putovanje od zapada na
istok kroz sjeverno ledeno more uzduž siberske
obale, te je prošle godine morao zimovati ne daleko
od Behringova puta, došo je preko Jokahame, Šan-
gaja i Singapore 5. o. m. kroz Suezki prokop u
sredozemno more. Očekivalo se ovih dana Vegu u
Napulj. Tamošnje geografičko družtvo sprema ekspe-
diciji svečani doček.
II governo provinciale della Bosnia ha raccolto
in estese tabelle e spedito a Vienna al governo co-
mune il risultato del consimento della popolazione
della Bosnia e dell' Ercegovina ultimatosi il 15 luglio
1879, dal quale emerge che la popolazione di quelle
due provincie ammonta a 1,142,147 persone, delle
quali 599,020 maschi e 543,121 femmine. II distretto
più popolato è quello di Banjaluka che conta 85753
w*
Br. 22.
profesora bogoslovnih, pred kojimi podpuno zadovolj-
stvo sticahu svojim poznavanjem tečajem školskih
godina, nu mnogi i u onih za atavne župnike po-
trebnih izpitih. Divno je, veoma divno, a dično još
većma, da posli dugih, težkih praktičnih kušnja,
kušaju, i rešetaju teoretično jesu li sposobni za ono,
što su uredno i dostojno tako dugo izvršivali priečki
popovi. Gdje smo, braćo? Gdje je obzir na zaslužne
ljude? Ü kakvoj se cieni drže oni, što no visokoj
Vladi njezine podanike goje i čuvaju i vrše po kr-
šovitih pustošnih selih sve, mogu reći, dužnosti: su-
daca i oružnika, ljeČnika i učitelja, dobrotvora i
skrbniká, pak čim ovako zadovaljaju u svem sva-
komu kako se s njimi postupa? Svršiše redovito, daje
im se što se može manje, a priečkim se kani ukinuti
i ono malo, ako nezadovolje svim vladinim zahtie
vom. Ovo pustupanje je veoma grozno sa svakog
zrenika, a nezna se na što smiera. Nu ipak kakvo
bilo da bilo, što se njim htjelo da htjelo je li to
pristojno? Ubinam gentium sumus?! Zar je Dalma-
cija postala Poljskom? Zar će biti Sibirije i za
sveŠtenstvo Priekom odgojeno? Nepazise na činov-
nike nižega stepena u javnih službah, dosta je, da
znadu zabrČkati ime i da nisu idiote; nepozivlju se
na izpite, niti se pita, gdje su učili, pak jim mastnija
plaća, nego i sveštenikom zadai*skog sjemeništa, a
kamo li neće da je priečani izgube? Visoka gospodo,
što Vam je na glavi briga za popravak priečkih
popova, pustite jih u miru po kukavnih župah s ono
mršave plaće, jer ako ne preinačite račune, pazeć
na posljedice i štete, koje će odatle jamačno izteći,
vidit ćete Vi isti, po vremenu a u nevrieme, koliko
ćčte zla nanieti, u koje neprilike staviti cielo pu-
čanstvo spljetske biskupije. A.
-Kaštel Lukšić, 5 ožujka.
* Vriedni gosp. Uredniče, da Vam dojavim van-
rednu svečanost, koju doživismo prošaste Nedjelje,
i koja neće nam se lahko iz srdca izbrisati, tako
se je duboko u ovom pučanstvu zasjekla. — Od
pamtivjeka kod nas bi zakonito utemeljena i zavrg-
nuta Bratovština Gospe od Ružarija, za kojom po-
božnošću sva su ravna Kaštela živo zanesena. Nego
prohtjelo se našem veleučenom i obćeljubljenom žup-
niku Gosp. Kanoniku Matijači u korist svoga puka,
pranieti Bratovštinu iz stare crkvice S. Vitala u novu
krasnu župničku Crkvu. U tu svrhu on se pobrine
da se taj prienos obavi pristojnom svečanosti, te na
njegov poziv dodje k nam rodjeni mu brat i naš
dični mješćanin O. Vjekoslav Matijača Državnik ve-
lezaslužnog Dominikanskog Reda, kojemu Redu je
Gospa u baštinstvo povjerila dragocienjenu Ružari-
jevu pobožnost.
Nakon 6 sata u jutro 0. Vjekoslav odćita S.
Misu i dojavi navrvljenomu narodu uzrok svog do-
šašća, u uz to i nacrta obred, naredjujuć da se kroz
taj dan javno ima izmoliti cielo s. čislo. Mnogo po-
božnih duSá pristupi na Svetotajstva, i držim da
ih se nije pričestilo manje od dviesta.
Kako odzvoni 10 sat već dubkom prostrana
Crkva napunjena, jer iz svih bližnjih Kaštela raz-
toči se pučanstvo; poče obred. Velešt. 0. Državnik
uzadje na propovjedaonicu, vitki ga stas i okretnost
izdavaše krilatim Nebovjestnikom, kadno milozvuč-
nim materinskim jezikom čisto, vriedno i živo za-
govori ogromno slušateljstvo, da ga je divota bilo
slušati, svakoga zanese, i mal da ne na svačije oko
svojim zanosom izmami radostnu suzu.
On ti tako vješto znade u srdce zasjeci rieč,
da rek bi: već je izbrisati nećeš. — Nakon tog kra-
snog govora sadje do Ružarijeva Žrtvenika, te okre-
nuv se puku propisanim veličanstvenim obredom pot-
vrdi utemeljenje već zavrgnute Bratovštine sa svirai
proštenji, milostmi, i darovštinami, imenovav zakonita
Upravljatelja u osobi mjestnih Župnika. — Za tim
na novo uzadje na propovjedaonicu i kratkimi ali
vatrenimi riečmi zaključi obred, i ostavi u svim nam
duboki utisak kano njegove vještine tako i sladke
bogoljubnosti. — y i —
Curzola, 7 marzo.
* Non ancora varcati i primi tre lustri della
sua vita, allorquando incominciava a dare di sé le
piu belle speranze, simile a fior di primavera, che
mentre sta per isbucciare da un improvviso nembo
viene sco3so e distrutto, nel giorno 4 corrente da
crudo morbo affranto chiudeva gli occhi al Sole di
questa térra per aprirli al Sole sempiterno dei Cieli
Qiuseppino di Vincenzo Lovrióevié da Curzola, stu-
dente del 5.0 corso ginnasiale, lasciando nella piü
amara desolazione i propri genitori e parenti.
II cuore di lui era tutto a Dio ed a' suoi cari
consécrate. Spirito ingenuo e pio abborriva tutto che
potesse menomamente offusoare il candore dellin-
nocenza, impiegBva le ore libere nello studio e nel-
l' esercizio, di azioni virtuose, volendo farne una pre-
parazione alio stato ecclesiastico, per cui nutriva
vivissimo desiderio. Di sentire delicatissimo, cercava
ogni mezzo onde allevlare i dispendi e le sollecitu-
dini a' propri genitori, cui ricompensava di tene-
rissimo affetto spiegando loro loro la propria gra-
titudine con maniere signifieantissime. In somma la
sua vita era era quella del giglio, che incomincia a
diffondere intorno a sè i più soavi eílíiuvi. Ma egli
non era peí mondo, perché il mondo non era degno
di lui, a Dio egli sentivasi attratto col corpo e
coU' anima. Diffatti quando presagiva vicina la morte
íisse le pupille in un immagine della Madre di Dio,
non se ne sapeva distogliere fino ail* ultimo momento.
Ai parenti che lo attorniavano ordino che le cose-
relle prestate o avuto legítimamente, ancor che di
picciolissimo valore, si restituissero ai lor primi
possessori. Volle avere ogni possibile conforto reli-
gioso, ed ai Sacerdoti che lo assistevano baciava
ávidamente le mani rammentando che quelle toc-
cavano giornalmente ¡1 suo Signore!
Ditemi ora se tale non è veramente un por-
tento in questi tempi, un raro modello d'imitazione
pegli odierni giovinetti studenti, che sulla prima età,
ignari ancora di ogni altra cosa, corrono intorno alie
dissipazioni mondane e son già provetti nella ma-
lizia? Giuseppino anelava a Dio, che volle toglierlo
a sé prima che il mondo nol guastasse col suo alito
velenoso.
Godi dunque, anima eletta, le delizie del tuo
Creatore, e sia giovevole la tua memoria ai coinpa-
gni di età e di stato onde t'imitino, ai genitori e
cari tuoi onde risentano qui in terra il benefizio
della tua felicità celeste.'
Un ammiratore.
ropa, e come l'unione alla Chiesa di que'popoli gli
stia sommamente a cuore. Queste sollecitudini del
Capo Supremo della Chiesa, del Supremo Pastore
dell'Ovile di Cristo, per ricondurre sulla retta via
lu pecorelie smarrite devono animarci ad assecondare
con ogni zelo i grandiosi progetti di Sua Santità.
Dio voglia poi che i popoli d'Oriente corrispondano
debitamente allo zelo della S. Chiesa Cattolica e si
mostrino degni del titolo di popoli buoni e „generosi"
dato loro da quanti li conoscono più davvicino, e
contermato spontaneamente anche da S. Beatitudine
il nostro S. Padre Leone XIII.
RAZLIČITE VIESTI,
* Uzápfc br. 19. „Katoličke Dalmacije" bio je
potvrdjen od pokrajinskog Zadarskog suda. To su
nam priobćili upravljajuć nam dotičnu naredbu ovako:
„Al Sig. Don Ivo Prodan Redattore Resp. della Dal
mazia Cattolica". Pazeć na ovakovu adresu mi smo
uoblašćeni pitat: je li ;ovo adresa uredniku „Kato-
ličke Dalmacije;" je li gosp. Predsjednik vidio br.
19? Ako jest, je li moguće, čitajuć uvodni članak
da mu nije pod oči pao naslov lista? Gosp. će nam
predsjednik dopustit da iztaknemo još kako našem
uhu ne zvoni nekako dobro ono: al signor Don
Ivo Prodan. Ili sve u talijanski ili sve u hrvatski,
al ne onako po miša po ptića. Što je pak naredba
u talijanski to mu se nečudimo.
Sua Maestá apostólica conferí la croce d'ar-
gento del mérito al messo del 1' ufficio telegráfico
Francesco Mossettig in Zara, collocato nello stato di
riposo, in ricognizione dei lunghi, fedeli e lodevoli
servigi da lui prestati.
* Doznajemo s radošću, da je Zagrebački bogo-
slovni fakultet za blagdan 7 tek. poslao sv. Otcu
papi adresu, u kojoj iztiče harnost hrvata katolika za
encikliku „Aeterni Patris" i podastire vrhovnomu
poglavaru crkve izraze smjerne odanosti i čvrste
sveze sa sv. Rimskom Stolicom.
Sua Maesta apostólica, con Sovrana risoluzione
dei 28 febbrajo a. c., ha norninato il fu catechista
delle scuole popolari in Oattaro Leone Martinelli
a canonico ed il cooperatore parrochiale e vicario
córale presso la chiesa del Duomo in Cattaro Antonio
Zmojevié\ nonché il párroco in S. Eustachio di Do-
brota Stefano Radimiri a canonici del capitolo cat-
tedrale romano-cattolico in Cattaro.
* Ovdješnja narodna Čitaonica prikupila 80 fio-
rina za biedne po Dalmaciji i izručila tu svotu Ze-
maljskomu Odboru da ju razdieli.
Lo scorso mercoledi è arrivato tra noi, di ri-
torno da Roma e Vienna accolto da una eletta di
amici ed estimatori il Rev.mo Mons. Menini neocon-
secrato Vescovo di Filippopoli nella Rumelia.
* Učionsko pokrajinsko Vjeće držalo je na 11
o.m. sjednicu na kojoj osim inih posala razpravljeni
su i ovi : nadzornični izvještaji e učionama Ninske
obćine i Dubrovačkoga kotara; sastanački upisnik
učiteljišta Dubrovačkoga, poljodielni vrt u Arbana
sih, njegova uredba i potrebito orudje; učionska
pomješća u Pridvorju i Postranju; nadzornički izvje-
štaji kotara Kotorskoga i kotara Hvarskoga; Bi-
blička povjest Levakovićeva za srednjie učione; Či-
tanka Petračićeva Dio II za srednje učione.
Sua Maestà 1'imperatore ha permesso che al
consigliere aulico e direttore provinciale di finanza
in Zara Giovanni Francesco B'olim, nell'occasione del
suo passaggio nel permanente stato di riposo, sia
resa nota la Sovrana soddisfazione pei lunghi, fedeli
e proficui servigi da lui prestati.
Kako nam pišu iz Mostara, na 8 tek. obrdža-
vane su ondje i ljetos, na poziv onog mn. poštov.
gosp. župnika, u katoličkoj Mostarskoj crkvi za
pokojnoga Nadvojvodu Frana Karla svečane zaduš-
nice, u prisustvu mnogobrojnog puka i učeće mla-
deži mužke i ženske.
Danas je imao bit posvećen u Zagrebu u onoj
Stolnoj crkvi, novoimenovani hercevački biskup pre-
svietli g. Otac Paško Buconjić.
* Ci scrivono dalla cittá: Alie generali manife-
stazioni di viva gioia per la fausta circostanza della
promessa in matrimonio di S. A. Imp- e R. il
Principe ereditario Rodolfo, s'univa anche la lócale
Societá Cattolica, umiliando a piedi del Trono un
devoto ed affettuoso telegramma di felicitazione.
Questa mattina, ricorrendo oggi la festivitá
di S. Giuseppe, le nostre chiese riboccavano di fe-
deli. La divozione del mese consacrato allo sposo
purissimo di Maria Imraacolata e Patrono universale
della Chiesa, raggiunse il suo punto culminante
guest'oggi: le confessioni e comunioni furono nume-
rossissime. Ci consta che. centinaja e centinaja di
comunioni furono date soltanto per le mani del-
1' 111.rao Vescovo Menini nella Chiesa della Madonna
al Castello. Era uno spettacojo degno di una cittá
cristianísima quello che s' offriva all' ammirazione ed
all'edificaziorie dei fedeli durante la s. Messa del
celebre zelantissimo missionario. La sua presenza
in questa cittá ha ridestato negli abitanti quella
profusione di sentimenti religiosi di cui essi diedero
si solenne prova al tempo della Missione. La grazia
di Dio, che in quella fausta occasione avea operato
tante conversioni ha rinnovato per intercessione di
Maria SS.raa e di S. Giuseppe a conforto de' buoni
ed a letizia degli angelí in buona parte quelle splen-
dide gare spirituali, che non si possono rnai abba-
stanza desiderare né lodare.
Abbiamo avuto l'onore e la consolazione di
apprendere ahche dalla bocca dal Rev.mo Mons.
Menini, come il nostro S. Padre rivolga le sue pre-
mure più amorevoli ed assidue ail'Oriente dell'Eu-
Bio nam je blagohotno izručen jedan iztisak
knjige s naslovom „Prospetto Delle Missioni e Cata-
logo degli Arcivescovi e Vescovi dell'Ordine di S.
Francesco,,. U toj knjizi, izmedju ostalih zanimivih po-
dataka, čitamo da u našoj Dalmaciji prezaslužna Re-
dodržava Presv. Odkupitelja ima 66 župa su
88000 katolika, dakle više nego peti dio ukupnog
katoličkog pučanstva.
* Da più parti della provincia ci giungono rela-
zioni più o meno dettagliate sul modo assai feste-
vole con cui fu celebrato 1'anniversario della incoro-
nazione di S. S. il nostro Santo Padre Leone XIII.
Non solo questa capitale ma tutta quanta la Dal-
mazia ha passato con giubilo la giornata 3 corrente.
A questa nobile gara spirituale non fu estranea ne-
pure quest'anno la locale benemerita Societá Catto-
lica di secolari praticanti. I suoi membri assistettero
ad una s. Messa appositamente celebrata per festeg-
giare il fausto avveni cuento. Vi fu durante la stessa
comunione generale dei socii. Ad un telegrampia
di felicitazione inviato a nome della Società dal pre-
sidente, S. Santitá si degnava di dare per mezzo di
S. E. il Card. Segretario di Stato la seguente ri-
s'posta :
Al Commendatore Giwiceo — Zara.
Il Santo Padre benedice di cuore codesta So-
cietá Cattolica da Lei presieduta, e la ringrazia delle
tributategli manifestazioni di felicità ed affetto.
L. Card. Nina.
Per la stessa fausta circostanza si raccolse in
questa città e Diócesi una cospicua somma di Obolo
di S. Pietro,
*
Br. 29 Zadar, Petak 16 Travnja 1880.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
¡11 o per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Ef)h. IV. 13.)
Izhodi u Utérak i u Petak
répt&Èr
Ego interim claniito : • •
Si quis Cathedrae Petri jnagi'tur, mens en
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad liuv*. )
roborandis,
Vos ipsos, auiiliante Deo, in dics alaoriter operam Vestram impen9uros |ri tuenda salutari Ecclesise doctrina, anintis^ue in Religionis amore et in ver» fidei profeeaione
(Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 18T2 pisaocim Katoličke Dalmacije.}
-y mz ÜB
IL 7 A DE JUGES A BERLIN.
Pod ovom izrekom, kojom je nje-
koc glasoviti francuski novinar po-
hvalio sudstvo u Berlinu, povraćamo u
sviet onOmadne uzapcena pak evo oba
izbavljena ona dva naša dopisa. Ki-
ćena su ko dva brata svata, da, ako
i kasnije, izadju pak častnije. Njihova
sloboda i pojava budi u nam iskrenu
harnost i uzdanje u Zadarsko sudstvo,
koje, u saviesti svoje nezavisnosti i
zvanja, našlo da dopise, sliedećom
odlukom, nedužne proglasi:
N.ro 1216-crim. 80.
Al Molto Rev. Dn. Giovanni Prodan — Zara.
Visto il gravame dell' i. r. Procura di Stato
in Zara contro il Deliberato dell' i. r. Corte di
Giustizia di I. Instanza in Zara 19 Maržo 1880,
N.o 948 con cui veniva levato il sequestro pro-
vocato dali' agravante Procura sopra gli articoli
sotto il titolo „Vješti za Zadarsko Namjestnistvo,
e S Otoka Brača dne 7 Ožuika," inseriti nel Pe-
riodico „Katolička Dalmacia" 23: Veljače 1880:
Br: 15: che si štampa in Zara D. Ivo Prodan
proprietario editore e Redattore responsabile.
Esaminati gli atti rassegnati con rapporto
22 Maržo 1880 N.o 989
Sentita I. R. Procura Superiore di Stato
Visto che nei sequestrati Articoli non e dato
di ravvisare quelle conturaelie di leggi, ed adu-
zione di fatti non veri o svisati, coi quali, si cer-
chi di vilipendere le disposizioni o decisioni delle
Autoritk, od istigare altri ali' odio, al disprezzo
od a inuover infondate querele, contumelie di leggi
ed add uzi oni, che pel §. 300: C. P. si rendono
necessari per costituire il delitto di sedizione; ed
accolti anche i motivi addotti dalla prima istanza;
L' I. R. Tribunale d' Appello Dalmato quale Corte
di Giustizia di II. Instanza respinge il gravame
dell' I. R. Procura di Stato in Zara.
Locche s' intima alle parti per notizia e norma.
DaW 1. R. Corte di Giustizia di /. Inst.
Zara, 12 Aprile 1880. II Presidente Paitoni.
Evo sad dopisa: f
mesti imim n zadarsko mieštmštvo.
Iz donje Dalmacije, prvih ožujka.
Meni je poznato, braćo! da po austri-
janskih Biskupijah bijaše god. 1833 svim
župničkim predstavnicim zakonom propisano,
da svako tri mjeseca imaju slati neposredno
na okružne glavare, na tiskanih obraznicah,
izpise, a to samo kroz to doba od mrtvih,
(a ne od živih i vjenčanih): one pak izpise
(takodjer na kamopisnih obraznicah) živih,
vjenčanih, ujedno i mrtvih samo jednom na
godinu, i to popratnicom na svoje Deka-
nate, a ovi opet imali su jih pošiljati na-
dležnim okruž. uredom najdalje do 5 Stud,
iste god. U8ljed Naredbe Dvor. kancelar, od
18 Ožuj. 1819.
Mi paka u Dalmaciji imadjasmo i ima-
mo, pače jošte u životu biva (!), Vladinu
Oznanu već od god. 1816, koja na br. 20
I. Instr. str. 8 nalaže, da dušobrižnici imaju
svoje tromjesece živih, mrtvih i vjenčanih
odpravljati na...; dalje u istome broju bi-
stro kaže, da jim se ima liste kamopisne
slati; opet na str. 14 tko ima jih dobavljati
i platiti, kako su to jurve braća Svećenici
Imotskog kotara dokazali. — Dakle, pre-
Častna braćo, mora se reći da, ne po za-
konu, nego po tvrdoglavosti svojoj Vladin
vrhovni Činovnik hoće da udari na vas no-
Tf
vu impostu, novi potez, o kome jošte došle
niti u „Reichsrathp^ nebijaše govora, niti
onda kad su nam svib. 1874 od rdjava
starog gvoždja novi Jozefinski zakoni kovali.
Nu, Čujte me dalje!
God. 1835 dne 20 Lipn. Nj. Veličan-
stvo izvoljelo narediti, da svaki dušobriž-
nik ima svake godine dva napisnika od živih,
vjenčanih i mrtvih tvoriti ; da jedan Origi-
nal ili Matica ima se sadržati pri župnič-
kom uredu, a drugi t. j. izpis vjerno i toč-
no izvadjen iz Originala, i u svemu njemu
suglasan, da se ima šiljati na NaredniČtvo
svoga Biskupa (sbog sigurnosti — i pogi-
beli, ako bi koji izginuo, da se ondje može
naći). — U obriz troška za tiskane obraz-
nice ili tablice istom previšnjom c. kr. O-
dlukom bje naredjeno, da se potrošak za
nje ima ubrojiti u račune Crkvene.
Najposljednji pak Zakon, pomnjite! bi
dan na dvor od Ministarstva unutrnjih po-
sala dne 24 Pros. 1852 pod br. 29.898,
koji čisto kaže, da dvogubku ili Duplicat
odsle netreba već slati, nego samo jednu
tablicu od živih, tako i od mrtvih, tako i
od vjenčanih (u sve pet jih imade) uradje-
nih po novih statištičkih naputcih, i ove
pojedine prepiše da se ima do 31 Prosinca
svake godine najdalje do 20 sliedećeg Sječn
odpraviti na (sad) kotarske urede, a u velikih
gradovih na gradsko poglavarstvo iliti Magi
strat. Glede troška za pečaćenje ovieh sta-
tističkih tablica isto c. kr. Ministarstvo u-
nutrn. posl. dne 30 Listop. 1851 br. 20
474 odluči: da za rečene tablice za dušo-
brižnike imadu se skrbiti vrhovne Vlasti
zemaljske (pokrajinske^), po isti način i za
razaslanje istih u dovoljnom, dostatno po-
trebitome broju Exeraplara; i dodaje se, da
sbog toga dušobrižnici imaju svake godine
mjeseca kolovoza Biskup. NaredniČtvu na-
javiti, koliko jim Exemplara takih Obraz-
nica potrebito biva za svoju župu.
Ja nenahodim ni u Vladinoj Instrukciji
od god. 1816, niti u onoj Carskoj od god.
1835, niti u najskrajnoj Ministarskoj od
god. 1851, da dušobrižnicim bijaše naprćen
trošak za tiskane tablice ni tromjesečne, ni
godišnje, a jošte manje za matične knjige:
za trošak ovieh nalazim u knjigah naših
crkovnjačkih spisatelja „da se imaju pro-
vidjati od crkvene pjeneznice, budući paka
da u našoj zemlji imade mnogo Crkava si-
romašnih, s toga Obćine moraju o tome
misliti". D. A. bivši Župnik.
S otoka Braća, dne 7 ožujka.
Ako za prvi put usudjujem se ova dva slovca
na svietlo dali, to jedino zahvalili mogu pučkom
Učitelju; jere viših škola nisam pohadjao, buduć
da mi stanje dopuštalo nije, nego jedino tri
prva razreda kod pučkih Učiona.
Harnost dakle moja vječnja ima biti prama
ovomu prvomu prosvjetitelju, i iz harnosti hoću,
da u novinam izkažem što u srcu pram njemu
ćutim. Nemože da srce nekosne svakom pošten-
jaku i ljubimcu obće prosvjete, kad uvidi teški
položaj, u kom se nalaže vriedni i svake po-
hvale zaslužni naši pučki Učitelji.
Ovog pripravnika najmudrijih i najviših
ljudi, koji zaposjednu najčastnija mjesta u gra-
djanskom družtvu, vidiš Čamiti u velikim ne-
' SUSjj r
srećam. Pa kako ćeš da ga barem nepomilu-
ješ kad mu biedi doskočiti nemožeš??
Nek se svak uvjeri da pučki Učitelj meće
temelj svih znanostih, jere on uzme djetešće
od malenih nogu te ga nauči najprvo latinicu,
pak čitanje, pisanje, računa, slovnice, povie-
sti, zemljopisa i risanja^ te eto ti ga tako uz-
gojena, da dječak od 12 godina u dosta se stvari
k znanju uputio. Lasnije je gosp. Prof. Gimnazija
i Realka, jere oni poemu davati nauke mla-
dencu koj je uvježban barem u čitanju i pi-
sanju, te oni po koji sat na nedjelju zabavni
su u nauku, a naš zapušteni Učitelj držan je
po Ućionskom pravilniku 5 sati na dan s glu-
pastom djecom vezati se med četiri crna za-
puštena zida. A zašto sve to ? Za kukavnih
93 novčića! Kako neće dakle srce venuti puč-
kom Učiteljstvu, kad vidi, da c. k. financialni
službenik, bez nauka, bez prosvjete, jest bolje
plaćen i priličnije odjeven nego on ? Po škol-
skom pravilniku svakomu stavnomu Učitelju
nakon pet godina službovanja pristoji mu se
petoljetnica, ali kod naših Učitelja sve je drug-
čije. Sasvim da zakon to naredjuje ipak ako
će ju dostignuti valja da ju tri godine prosi
i tako ti izadje osmo mjesto petoljetnice. Kad
se nemisli za bolje njihovo stanje, zašto im
se barem nedade ono što ih po zakonu idje?
Prvo su Učitelji tako bili plaćeni da su jedva
mogli crnu kavu popiti, a preko svega dneva
zube si čistiti; a sada hvala Bogu mogu pu-
rom ručati, i tako po Iječničkom prepisu lah-
kim trbuhom u postelju ići. Pa kakvim srcem
može ovaj ljubimac napredka oko mladog na-
raštaja pomlju uložiti ? Sasvim da njihova plaća
sastoji od kukavnih dnevnih 93 novČ: ipak
Visoka Vlada pozivlje ih da izplate fi. 1:50
za nekakvu „naukovnu osnovu" — koju još
nedobiše — prieteć im, da, ter se sami pred-
brojiti neće, da će im se ustaviti od mje-
sečne plaće. Ova je baš nova! Zar nezna
vlada da plaća jednog činovnika prvo nego
se primi ona se rnzpoloži? Vladatelji dakle
sada su uoblašteni prisiliti nesretnog Učitelja
da se prebroji na ovo ili na ono, i ako hoće
mogu im još narediti da cielu plaću na pred-
brojbe potroše? Pa čime da živu? Učitelji
plaćaju i „Naredbeni List" pa ga kod nas neki
nedobiše imade 6 mjeseca. Ej pravice! da bi
se takova jedan put izkorenula izmedju veli-
kih, i malih, onda bi nam vedriji dan svanuo!!!
Nek Vam budu dakle dragi Učitelji ove
dvi crtice med tolike neharne, kao biljeg moje
harnosti koje sam vam dužan. Žao mi je do
duše što je vaša služba zanemarena i zapu-
štena u vieku prosvjete i napredka. Ako vaše
starešine zanemarili su vas i spavaju, nadajte
se da nespava, nit vas je zanemario Onaj či-
govom jedinom pomoću živete, koj će vam
i njima nagradu po zaslugi dati. Niste ni vi
sami zapušteni, još je jedan od poglavitih sto-
žera ljudske zadruge koj se može s vami
sjednačiti, zapušten: Svećenstvo. Ova dva po-
glavita elementa o kojim visi napredak, i do-
brostanje države u najgorem stanju!!
Daj Bože da se sada u proljeću, kao
zmije iz mrtvila, probude velikaši vaše vlasti,
te ruke na posao stave pak dH i vami jedanput
izteče zraka ako — i ne sunce — boljeg
stanja, da tako prosvane nam, a vami bolji
napredak nego je do sada bio, što od srca
želi vaš harni Učenik. X. W.
MJÏÏ JL^.
furono le confessioni a consolazione dei ministri dei
signore e di tutti i buoni. Fieno di zelo per la gloria
di Dio e la salute delle anime il nostro ottimo P.
Petrinčić si assunse di predicare anche nelle due
vicine parocchie di S. Matteo di Dobrota e Mulla,
vi predico infatti ogni settimana, non ostanti i gravi
impegni di quaresimalista della citta, e dapertutto
con copiosi frutti spirituali: il Signore lo benediea
e lo colmi delle sue grazie!
Ij-.pod Sniežnice. 17 travnja.
Iza kako je dična naša ,,K. D." tako liepo i
razložito progovorila, i ukorila nesretni zakon maj-
stora Stremayra, koji, izvan što je imao gniečit to
više kukavno sveštenstvo, još je htio nas biedne
Dalmatince iznimkom učiniti: željno smo očekivali
da tkogod usta otvori i da potakne naše popove, da
se prenemo, i da odbacimo tako zvano poboljšanje,
koje bi nam najposlje čemerom urodilo.
Kad, eto sreće, dopisnik iz Salskoga Dekanata,
javlja da su dušobrižnici onoga Dekanata podastrli
molbenicu na Carevinsko Vieće.
Mi popovi ovog Dekanata onomadne sakupljeni
taman da pružimo obje ruke toj valjanoj našoj braći,
kad opet se dična naša ,,K. D.u požuri, da nas
okupi svieh i da jadnoduŠni naš vapaj spremi na
ruke velezaslužnih našieh Zastupnika. Hvala joj,
tisuću puta hvala!
Ne zamjeramo, ali znamo da su grko-iztočnjaci
mučke dobro radili, da bi jim plate poboljšane bile,
i znamo takodjer da je jedan Arhimandrita glavom
u Beč krenuo, da izposluje razložito poboljšanje
plata! Pa da mi sami ko bekice mučimo? Ne dao
Bog! Zagovaraj nas dična naša „K. D.", budeli po-
treba mi ćemo medju se pokupiti nešto novaca i
odaslanstvo do Beča poslati. Samo nam ti namigni.
A da nam tebe nije?
Žalili smo onomadne svi, i uzdahli na jade
tvoje; i svi smo se čudili kako je moguće da jedan
list, koj jedino pravicu i istinu, pa komu i trpka
bila, brani može bit progonjen. Baš je stvar da se
čeljade prodeveti.
Prljavi, smokveni deran Dalmata prvi graknuo
pa da još ortaka nadje? Ele je smiešna!
RAZLIČITE VIESTI.
Pišu nam izpod Snježnice na 18 travnja:
Kad nemogoh osobno neka se odužim kroz no-
vine čestitomu gosp. Dru. Srećku cle Lužan liečniku
iz Beča. Ovaj gospodin tu onomadne, prohodeć ovuda,
pregleda bezplatno nekoliko nemoćnika i nemoćnica.
Harni moji župljani molili me, da mu ja zahvalim,
a pokie je djele toli hvale vriedno volio sam ga
predati javnosti. A. L
Riceviamo da fonte attendibile, in datad' oggi:
Da quanto veniamo a rilevare, un continuo ar
bitrario procedere nei nostri affari comunali ricevette
recentemente un degno pendant nel permesso deil'ere-
aione di una casa al Bastione S. Demetrio, la quale,
oltre ad essere una bruttura, chiude un passaggio
ch'era libero anche quando Zara era fortezza. E pen-
sare che la tu una concessione accordata senza in-
terpellare nè 1'Amministrazione comunale nè la Co-
missione d'ornato! C'è di più, si dà fondo al fondo!
lnfatti oltre 700 fiorini furono esborsati dalla cassa
comunale per una cena, proprio in questi momenti
di carestia, anche qui senza il concorso dell'Ammini-
strazione, senza 1'approvazione del Consiglio!
Questi ed altri fatterelli sembra abbiano final-
mente resi accorti i membri del Consiglio comunale,
giacchè corre voce che due di essi hanno di già de-
clinato l'onorevole incarico finora occupato e sono
i sigg. Cav. P. Abelić e Dott. G. Giljanović, il primo
assessore comunale edil secondo membro della Com-
missione d' ornato.
Pišu nam iz Slpjeta, 18 travnja: ,r
Čujemo, da ovdje, o ovoj prastaroj koljevci
hrvatstva, nekoliko nadobudnih mladića kani ustro-
jiti čisto književan list, koj skoro ima izaći pod na-
slovom „Nada."
Kako se govorka izlazit će dvaput mjesečno i u
dva arka; ciena, da će mu biti za Spi jet 3 forinta,
za druga mjesta 3'/,^. Dobar znak, jer pokazuje ra-
dišnost naše vrle mladeži, što ne samo u zboru nego
i u tvoru hoće da svojoj miloj domovini koristi.
E aperto il concorso al posto di veterinario
provinciale presso la nostra Luogotenenza, e 1' inten
denza di finanza in Ragusa (quella in Sicilia proba-
bilmente, perché l'avviso é pubblicato soltanto in
lingua italiana) annuzia essersi aperto concorso ad un
posto d'inserviente presso i'intendenza stessa.
Pišu nam iz Skradina, na 21 tek:
U nedjelju prošastu bi na prolazku za Krku
C. K. kontradmiral s cielim častništvom triju C. K.
brodova, što su usidreni u šibenskoj luci, pošto če-
tvrti c. k. brod odputova k sužnjem Spljetu, da
osvjesti i do potrebe pokori prevratne iredentovce.
Nas gostoljubivi i udvorni grad svetčano dočeka
prolazeće visoke goste pucnjavom mužara i vijanjem
narodnih barjaka, i množinom vrvećega naroda.
Slavno obćinsko Opraviteljstvo, a na glavi mu ve
lečastni gospodin Petar Knežević pričeka ih; pak
na povi-atku visoki putnici posjetiše naš grad i u
krcaše se put bielog junačkog hrvatskog Šibenika.
Življelo hrabro naše više i niže pomorsko častništvo
Kralju i Domu vjerno!
11 deputato Cavallotti sfrattato da Trieste. —
II deputato Cavallotti arrivó a Trieste il 14 alie ore
11 40 antimeridiane, per mettere in scena al Comu-
nale La sposa di Menecle colla compagnia Lavaggi.
Alia stazione c' era il commissario di polizia Petronio
con gran numero di guardie. Nelle ore pomeridiane
Cavallotti ricevette una citazione su stampiglia che
10 invitava a compavire per le 10 dell' indomani alia
polizia. Cavallotti dichiaró che non si sarebbe arreso
alio invito, fuorché in caso in cui gli tosse perve-
nuta dalla polizia una ¿itazione in termini perfetta-
mente urbani e gentili. In seguito a che il direttore
di polizia spiccó una lettera abbastanza córtese, con
la quale invitava il Cavallotti a comparire al suo
ufficio alie 10 del 15. Recatosi al convegno, gli fu
ingiunto di partiré da Trieste col convoglio delle 4
pomeridiane del 16. Tale intimazione venne giusti
ficata coll' allegare che sin da un anuo fa il Governo
di Vienna ha emanato un ordine che vieta a Caval-
lotti il soggiorno negli II. RU. Stati. — La legge
accorda ai col piti da si mile misura una dilazione di
tre giorni per poter interporre ricorso; ma il diret-
tore di polizia preavvisó il Cavallotti che, ov' egli si
tosse giovato di questo rimedio legale, l'autoritá lo
avrebbe reso illusorio proibendo alia Compagnia la
rappresentazione della commedia fino a tanto che il
decreto di espulsione non fosse passato ingiudicato.
Cavallotti rispóse che era pronto a partiré purché
i'ordine di bando gli venisse comunicato per iscritto.
11 15 a mezzodi 1' I. R. commissario Petronio si av
vicinó al Cavallotti in Piazza del Teatro e gli con-
segnó tale ordine in cui é detto: „Al signor dottor
Felice Cavallotti, deputato al Parlamento italiano. —
Visto che come pubblicista ed in diverse altre circo
stanze ella manifestó principii ostili alV Austria,
questa I. R. direzione di polizia le ingiunge di par-
tire dal territorio della Monarchia, ecc., ecc.," (U. C.)
Javljaju iz Bosne da su se prve dvie sedmice
travnja odlikovale za poljodjelstvo povoljnim vre
menom, jer da su česti daždi imali povoljan upliv
kako na jesenske tako i na zimske usjeve i na vr-
tlarstvo.
O sadjenju duhana, bosanska vlada izdala je
naredbu, po kojoj, da se dozvola za sadjenje duhana
za zemaljsku upravu ili u svrhu izvoza podieliti uz-
mogne, od potrebe je, da u jednoj obćini bude usa
djena najmanje površina od tri kektara, a po jednom
saditelju najmanje površina od četiristo četvornih
metara.
„Wiener Allegemeine Zeitung" javlja, da obi-
telji iz selä Betre, Hophan i Dürrmsttena u kra-
ljevini Wiirtemberg, koje će ovih dana odseliti u
Bosnu na Uni, dobiše od prilike 600 raja zemlje
sve skupa za 300 markä ili 150 fiorinä. ;Cuje se da
će za ovim još mnogo odseljenikä, iz vürttembergskih
obćina.
-tr^xs^Q^r^
llovimeiilo della marina austro-ungariea.
Anversa: a. 6 ap. Leptir, Kamenarović. Car-
diff: p. 8 ap. Maria Andrina, Katnić, Pola; 9 Ve
lizid, Giusti, Trieste. Cette: p 9 ap. Maria, Persić,
Ibraila. Falmouth: p. 9 apiile Follia, Gramenuda,
Amburgo; 10 ap. Tevere, Gladulić, Greenock. Ge-
nova: a. 12 ap. Plod, Tarabochia. Liverpool: p.
8 ap. Amalia, Chiavelli, Rio Janeiro. Malta: p. 8
ap. Nina, Skopinić, Venezia. Marsiglia: p. 10 ap.
Paolina T., Ragusin, Rosario; 11 ap. Lauro, Kata
rinić, Agde; Antonietta, Dellaíonte, Rio Nunez. New-
port: a. 7 aprile Marte, Domini. N. York: p. 25
mar. Alessandra, Dimitri e 1. Franc. Gius. I., Pre-
muda e 26 Josip, Kosović, Queenstown. Queen-
stown: a. 8 ap. Cerere, Katarinić; 9 Ezio Premuda;
Euro, Kraljeto. Rochefort: a. 9 ap. Napried, Ma-
tesić. Rouen: a. 9 ap. Arciduca Rodolfo, Ragusin.
Salerno: a. 10 ap. Urano, Car. Salonicco: p. 3
mar. Cristof. Romano, Margetić, Lagos. Shields: p.
8 ap. Giuseppina, Tarabochia, Trieste. Table Bay:
a. 9 ap. Sloboda, Gellalia.
Portland (S. U.), 9 aprile, (Tel.) Arrivó qui
felicemente il bark a.-un. Bolivar-, capit. Jerolimić,
proveniente da Alessandria.
N. York. L' austro-ungarico Deseti Dubrovački
fu noleggiato per Cork ordini con granaglie a 5
scellini il quarter, 1' austro-ungarico Jafet II con
granaglie pel Continente a 5/1 1/2 il quarter senza
spesa di elevatore, 1' austro-ungarico Zabulón con
granaglie pel Continente a 5/2 1/2 il quarter senza
spesa di ele?atore.
('dueenstown, 12 aprile. II capitano Baburica del
bark a.-u. Sedmu Dubrovački arrivato qui da Nuova
York riferisce che li o corr. in lat. 48 N., e long.
21 W., passó presso un naviglio apparente mente
carico di legname ed olio abbandonato e pieno d'ac-
qua, con tutta l'alberata a segno ma non pote rile-
vare il nome.
C'Ciino necrologico.
Allorchè nove anni fa la signora contessa
Malvina de Borelli da va il suo nome ad una con-
gregazione religiosa in Italia, ia „Katolicka Dal-
macija" fu In sola che tributó i dovuti eneom»
in proviucia all'animo nobile della figlia d'une
dei più ragguardevoli citiadini di Zara ; ed ora
il medesiuio giornaie deve spargere peí primo
lagrimo di dolore sulla tomba dell' ¡Ilustre Suoro.
Malvina Borelli sorti i snoi natali a Zara
nei 1850 e qui passô gl¡ anni della fanciullezza
sotto la premurosa vigilanza di genitori per virlù
cristiane e civili specehiatissimi. Le coetáneo di
leí raccontano ancora con amuiirazione la sua
modestia e ia semplieità. Ubbidiente, pia e do-
cile era essa f id<>lo dei genitori ed esempio alie
compagne. La nobillù de! lionaggio unita ad
una rara bellezza, che ad altre sarebbe stata
fomento a vanità, nella giovinetta Borelli fu sti-
molo a virlù se non eroica, senza dubbio assai
rara, virtíi che le iuspirö il desiderio di servire
il Signore nella solitudine d'un chiostro.
Tipo d' innocenza nel secolo, essa divenne
P esemplare di ogni religiosa perfoziune alie sue
consorelle, che ne piansero con lagrime di vivo
dolore la morte, avvenuta in sul mattino del 12
corr. a Venezia. Ella avea sostenuto con pa-
zienza aunnirabile un oslinato morbo, che per più
d' un anno la consumava la vita, e la sua morte
fu oltre ogni dire placida : un dolce sospiro la
congiunse alia meta dei vsuoi des-deri.
1 genitori aceorsero in fretta da Vienna a
. accogliere gli ullimi accenti della pazh nte, dalla
quale ebbero quei soavi cont'orii che sa inspi-
rare I' amor figliale nobilitato dalla religione. E
la religione sugger alia moren te figlia un altru
mezzo di cslernare il proprio affetto ai sùoi pa-
renti. Poco innanzi di irarre V ultimo respiro ella
dett.iva una Jettera piena dei più sublimi sensi
di benevolenza pei parenti e di rassegnaziono
cristiana. Chi ser i ve quesle linee ebbe la ven-
tura di leggerla. Essa qualora venisse pubblicala,
sarebbe In più »dequata risposta a quelle tante ob-
biezioni che la malignità e P ignoranza scagliarono
precipnamenie ai di nostri contro la vita claur-
strale. La figlia del s. Cuore consola i suoi cari
coi motivi delle speranze cristiane: augura loro
bensí luuga vita, buona riuscita di affari, ma poi
subito prega nd essi un felice transito all' eter-
nità. Sií-ura della ricompensa c-lesie, in fine del
foglio scrive di proprio pugno I'ultimo addio ai
parenti, e chiude lo scritto colla franca profes-
siono del più confortante dogma della religione,
che a buon diritio si puö oppellare il compen-
dio delle nostre tendenze cristiane e sociali —
il dogma della vita avvenire :„A rivederci, miei
cari, in paradiso!" — Cosí si muore in un mo-
na tero.
Possa questo monumento di tenero affetto
lenire il vostro giuslo dolore, o aíflilti genitori.
e darvi coragyio a non pianger morta. colei che
vive beata in seno a I)i<>; e memore delle vo-
stre premuie intercede per voi e pei cari vostri.
V. P.
Rin^raxiaiuento.
Alie spettabili Antorità e corporazioni,
ed a tutti quei pietosi che presero parte al
uostro intenso dolore peir amara perdita del-
r amato nostro genitore Simeone PäSilli
rendiamo col cuore eommosso i più sentiti
ringraziamenti.
Zara 22 Aprile 1880
fratelli e sorelle Pasini
per sè e congiunti
D. Ivo Prodan, vlastnik; izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
Imamo čast obielodanit sliedeće redke, u ime
izpravka dotičnoj onomašnjoj viesti, žaleć gdje naša
i aopisnikova najbolja namjera nije bila, proti našem
osvjedočenju, na istini osnovana:
Poštovani Gospodine Uredniče!
Odnosno viesti priobčenoj u Br. 34 t. g. „Ka-
toličke Dalmacije", i uvrštenoj inedju „Različite
Viesti" br. 8, pozivljem Vas da izvolite tiskati u
dojdućem Broju Vašega Lista ovo što sliedi:
Nije istina da je oklievanju otvorenja ovdješnje
crkvene gimnazije doprinielo poštogod i Vis. C. K.
Pokrajinsko Školsko Vieće, niti u obće dogovori
s Vlastmi, jer da se nisu brinule da se svaka u što
krače vrieme od njihove strane obavi.
Od Biskupskoga NaredniŠtva
Spljet 11 svibnja 1880.
f Marko Biskup.
Gosp. Vladimir Dr. Papafava primio je zlatnu
iglu s brilantima za njegovu knjigu „Sulle opere che
iliustrano il Notariato," poslatu biblioteci tal. kralja
Umberta.
Odsle če i Metkoviči bit kao mjesto ulazka
za Dalmaciju životinje pridolazeće iz Hercegovine a
tako i onih tvari što su naznačene u § 2 zak. 29/6
1868 o kovedjoj kugi. Do nove odredbe ostaje za-
tvorena ulazna postaje na Bielombriegu.
Pišu ram s Pašmana 2 svibnja: Po duhovnim
vježbam na Tkonu imali smo po trudu M. P. O.
J. Lombardini vježbe duhovne za osam svećenika
s otoka i Primorja. Božja milost, koja najradje osa-
mljenu srcu govori, bila je i u ovoj prigodi obilata
na spas vježbajućih se crkovnjaka, koji bi rada i
opet što prije u ovaj Samostan sv. Dujma na duho-
vnu hranu. U nadi da će ova samoća i opet kroz
duhovne vježbe govorit naštm dušama, mn. p. O. G.
Letić govore da misli napravit sobice za ovu sv.
svrhu. Hvala Bogu i našim starešinam što nam pru-
žaj oVakih prigoda, da se osobitim načinom vječnih
istina spominjemo.
Pišu N. L. iz Velekuke, da je ondje na 2 te-
kućega obnoć gr&d otuko baštine, tako da se za ovu
godinu onom varošu nije ničemu nadat.
Pišu nam s Orebića, na 12 tek.:
Zakrklo opeta. Četrdeset je dana jur prošlo
od kada je preuzv. Ministarstvo dopustilo gradjenje
oydešnje Matice o našem trošku. Na sve štogod je
preuz. Vlada zahtievala bez oklievanja prignuli smo
se. A dopuštenje? eto se još neuztrpno čeka! Bože
dragi! Ljuta li ti je ovo nevolja! kad ćemo nakraj!
Vruće molimo preuz. Namjestništvo Zadarsko neka
zapovidi oštro svojim podložnim činovnicim, do kojih
je, točno i brzo da ovrše svoju dužnost. Pjesme ja
dikovke nijesu nikomu drage. Puk.
Dalle statistiche sull'esportazione di prodotti
austriaci, si rileva il fatto consolante che industria
austríaca va partecipando sempre più al provvedi-
mento del mercato internazionale. Benchè la nostra
industria passi pur troppo molto spesso sotto firma
estera, pure essa è progredita di molto negli ultimi
decenni. Dalle statistiche sul commercio austro un-
gherese coll'estero risulta che dall'anno 1851 a tutto
1860 si esportarono dall' Austria delle merci peí va-
lore di 225 milioni, dal 1861 al 1870 per 351 milioni
e nei solí 4 anni dal 1874 al 1877 per 579 milioni
di fiorini. Si vede dunque che l'esportazione si è più
che raddoppiata in tre decenni.
Un nuovo campo si apre ora ai prodotti au-
striaci in Australia. Alcune delle nostre industrie
sono già introdotte su quella piazza, tutto dim ostra
che lo sviluppo perció negli ultimi decenni della co-
lonia australense allargherà sempre più il suo campo
per ricev.ere prodotti dell'industria austríaca, e le
esperienze fatte in occasione dell'esposizione univer-
sale in Sidney riguardo agli articoli austriaci, ci ía
presupporre una maggior domanda dei nostri pro-
dotti anche a Melbourne. L'Australia entró in rela-
zioni piú intime coll' Europa appena ai nostri giorni,
essendosi creato ivi da poco una cittadinanza con li-
bere istituzioni. La pastorizia coltivata con successo
(ora conta 1' Australia 70 milioni di pecore) e più
ancora la scoperta di vene aurifere, dalle quali si
trasportó in pochi anni dell'oro peí valore di 400
milioni di fiorini, attirarono in Australia molti spe-
culatori, molti avventurieri che vanno in cerca di
fortuna e forze operaie da ogni parte del mondo.
La febbre dell'oro è svanita, ma è rimasto il la-
voro paziente, perseverante. Le piccole colonie si
sono trasformate in città ed i bisogni europei tro
vano soddisfazione alie sponde del Continente e per
istituzioni umanitarie e per istituti di educazione e
per I' estensione del commercio. La sola colonia di
Vittoria ha un commercio coll'estero di 370 milioni
di fiorini. Melbourne conta ora 230.000 abitanti. Che
quel mercato sia prezioso lo dimostrano gli sforzi
fatti dall' Inghilterra, dalla Germania e dalla Francia
per F esposizione in Sidney. Ma potremo noi far con-
correnza a questi Stati ? chiederà più d' uno. Un ne-
goziante, che fungeva a quell' esposizione quale com
missario austríaco, afferma questa domanda e fece
un ottiino pronostico pei seguenti articoli: vetrami,
porcellana, tessuti, oggetti in spuma di mare, bian-
cherie, setole, nastri di seta, penne d' ornamento,
scarpe, carrozze, guanti, mobili di casa, istrumenti
musicali, istrumenti ottici, chincaglierie, tappeti, oro-
logi, ventagli, lavori da sellaio, birra, vino, lupolo,
latte condensato ecc. Ora si tratta d'assicurare un
importo condegno al commissario che dovrà rappre
sentare FAustria, quindi un amichevole accordo ira
industriali e negozianti. In quanto al Lloyd austro
ungherese non v'ha dubbio che saprà fare quelle
facilitazioni che fece anche per Java dando nuove
prove del suo esperimentato patríottismo. O. T.
Primamo i dragovoljno obielodanjujemo sliedeći
OGLAS
P. n. gg. župnikom i učiteljem.
„Sbor" duhovne mladeži senjskog i modruškog
sjemeništa izdao je godine 1873 zanimivu pripo-
viedku pod imenom „Dubrava" za mladež i odrasle.
Knjižica iznaša 11 tiskanih araka u 116.tini,
te stoji prosto vezana 15 novč, a sa zlatorezom 25
novč. Na svakih 10 primjeraka poklanjamo jedan
primjerak.
Knjižica je veoma prikladna za nagrade škol-
skoj mladeži. Pa s toga se osobito preporučamo gg.
župnikom i učiteljem, da bi oni blagoizvoljeli tu
knjižicu čim više razprostraniti med mladež. Nadamo
se od gg. župnika i učitelja, da će nas oni mnogimi
naručbinami posjetiti i tako nam pripomoći čim više
razprodati taj prvenac našega družtva.
U Senju dne 9 svibnja 1880.
Za „Sbor" duhovne mladeži
han Janković Nikola Car
predsjednik tajnik.
Otvara se natječaj na dva učiteljska mjesta
kod gradjanske učione u Makarskoj.
Interessati, pubblichiamo i l seguente
A V V I S O
Il prelevamento delle eorrispondenze dalle cassette d'impostazione esposte
in questa città avrà luogo da oggi in poi alie ore sottoindicate
GIORNI
Domenica
Lunedi
Martedi
Mercoledl
Giovedi
Ore del preleva-
mento delle cor-
rispondenze allé
cassette lettere
3.30 antimerid.
10
7 pomerid.
3.30 antimerid.
12 merid.
7 pomerid.
6.30 antimerid.
1 pomerid. I ::
Venerđi
Sabbato
7
12
7
antimerid.
merid.
pomerid.
3.30 antimerid.
7
12
7 pomerid.
< » merid.
7
11
3
7
antimerid.
pomerid.
3.30 antimerid.
6 30 v. ^ „
12 merid.
7 pomerid.
PER
il Vapore „ Ancona-Fiume" ogni II Dom. dal 16/51880
la distribuzione lócale
il Vapore „Trieste-Prevesa" e la distribuzione lócale
la distribuzione lócale
la Malleposte per Sinj e la corsa celere per Obbrovaz.
la distrib. locale e per il Vapore „Prevesa-Trieste"
il Vapore „Zara-Ancona" e per la distrib. locale
„ „ „Cattaro-Trieste „ „ „
la distribuzione locale
il Vapore „Zara-Fiume" (Mercoledi) . . . •
la distribuzione locale
il Vapore „Trieste-Cattaro" e per la distribuzione
locale
la distribuzione locale
lia Malleposte per Sinj, la corsa celere per Obb.
I poi per i Vapori „Cattaro-Fiume" e Fiume-Ancona
la distribuzione locale
la distrib. locale e per il Vapore „Trieste-Durazzo"
la pedoneria per Zaravecchia e per la distrib. locale
il Vapore „Durazzo-Trieste" „ „ „
la distribuzione locale
la corsa celere per Obb.zo e la Malleposte per Sinj
la distrib. loeale e perilVapore „Fiume-Cattaro"
la distribuzione locale
la „ „
Zara li 10 Maggio 1880.
DalV i. r. Direzione delle Poste Dalmate
Ora di partenza
rispettivamente di
distribuzione
antimerid. 5
8
12
7.30 pomerid.
%n merid.
5 antimerid.
8 e 9 „
1 pomerid.
7.30
8 antimerid.
2.45 pomerid.
7 30 * • »
2 antimerid.
8 antimerid.
2 pomerid.
7 30
5 antimerid.
6 e 7 „
8
1 pomerid.
7 30 •. »
8 e 9 ant.
12 merid.
4.45 pomerid.
7 30 • • »
5 e 7 ant.
8
.1 pomerid.
7 30
Movimeuto della marina auslro-ungarica.
Bathurst: p. 14 ap. Kalk, Walluschnig, Mar-
siglia. Bordeaux: p. 1 mag. Primo Neresinotto,
Gramenuda, Swansea. Cagliari: p. 1 mag. Initium,
Jerolimić, Sydney. Caen: a. 29 ap. Nehaj, Forem-
pocher. Cardiff: p. 29 ap. Noe, Smrkinić e Mala-
leel, Bervaldi, Trieste. Catania: p. 27 ap. G. An-
tonio, Buničić, Cette. Cette: a. 29 ap. Falco, Mrak ;
30 Clita, Crivellari. Clyde: p. 29 ap. Mila, Lucija
nović, Odessa. Delaware: a. 21 aprile Jedanaesti
Dubrovački, Knežević. Dublino: p. 3 mag. Deveti
Dubrovački, N. York. Falmouth: p. 30 ap. Giu-
seppe Župa, Štuk, Londra. Geneva: p 2 maggio
Plod, Tarabochia, Trapani. Leith: p. 29 ap. Ales-
sandro T., Dabinović, Shields ; Li cat a: p. 24 ap.
Fidio, Radoslović, Marsiglia. M&rsiglia: a. 30 ap.
Anna Maria. Sciolis. N. York: a. 20 ap, Mos. Vila,
Storff; 2 mag. Stilicone, Vranić; p. 22 ap. Art. Gio-
vanni, Ivančić, Queenstown. P. Empedocle: a. 20
ap. Vodja, Katarinić. Queenstown: p. 30 ap. Crono,
Sterk; 1 maggio Emilia T., Radoničić, Waterford.
Westport:p. 29 aprile Mina, Tominić, N. York. St. Elena: a. Michele, Muller. Stockton: a. 28
ap. Emma, Pendo.
Javna Zahvala.
Dužnost nain je izrazit javno svoje tople
zahvale mn. post. Gosp. Don Petru Maupasu,
koji je na svoje troškove nabavio liep Put od
križa i dao da se njim uresi ova naša crkva.
Darovatelju Bog odvratio. Od nas će mu bit
zato vjekovita harnost na izvrstnoin svetom daru.
Zdrelac, 12 svibnja 1880.
Crkomnarsho, u ime
svoje i svega ostaloga
Zdrelačkoga puka.
o^^g^ u
Odpisi K. D
Ć. gosp. D. V. — Pokrajina. — U dobar čas izosta-
vismo sve ostale potankosti iz Vašeg dopisa o Spljetskoj
Crkv-gimnaziji. Molimo Vas drugi put navadjajuć fakta na-
stojte bit točniji, jer dobra namjera nije dostatna da nas
obojicu izpriča. Da ste nara zdravo!
C. gosp. A — pokrajina — Žalostno! al bolje je, za
sad barem, ne pretresat javno iztaknute nerede, pošto bi
malo koristilo dok se narod rve s nevoljom. Viest priob-
ćujemo dragovoljno. Javite se do prigode opet, to će nam
bit puno drago, a jamačno će pomoć, ako i malo, ugledu
Vašega rodnoga mjesta, kojemu takodjer svako zrnce dobra
glasa prudi da u napredku ne sustane. Srdačni odpozdrav 1
Errata - corrige.
U br. 35, str. 3, stupac 2, na mjesto (il Dalmata,
4 agoslo 1879), štij (il Dalmata, 4 agosto 1877).
AVVISO
II sottoscritto si fa dovere di render noto
alie spettabili Amministrazioni comunali ed agli
altri Ufficî ecc. che eseguisce qualunque lavoro
in limbri e suggelli a prezzi mitissimi.
Carlo Rugao
. . Zara.
I>. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
su „por.rb Kastva -na Trst, pak preko Barešćine do
„nad Piran kajkavci-, izpod njih do pod Žminj cjelom
„širinom Istre Čakavci; a dolje k Puli Štokavci" (V.
Vienac god. 1880, br. 4). U Dalmaciji su Hrvati
čakavci i Štokavci; ekavŠtinom se govori ne samo u
Srbiji, već i mjestimice po Istri, i kod katolika u
Subotici (u negdašnjoj Vojvodini), pa dolazi i u
gdjekojieh riečih kod dalmatinskieh ikavaca; sam
dubrovčanin Cubranovie piše miešajuć «-, e-, te-,
Što- i čakavštinu '); što više? prvi hrvatski pjesnik
1. Gundulić piše čisto štokavski ali naglaskom čakav-
skiem. U Bosni katolici i muhamedanci zovu se hr-
vatima, ko do nedavno i sami Crnogorci 2) Slovenci
pak govore osobitiem nariečjem, koji je doisto bliži
hrvatskomu jeziku, negoli je sicilijanski toskanskomu
ili mletačkomu; njima je primiti iekavski književni
jezik hrvatski, koji se sve to većma širi; oni su
upućeni i na tješnji politički vez s hrvatima, ako li
nevole ostati zadušeni u njemačkom moru. Ali je
za sad o tom dosta ovoliko.
A polag popisa 31 Prosinca 1869 bijaše u po-
menutieh hrvatskieh pokrajinah, bez Bosne i Herce
govine, sliedeći broj stanovnika:
1. U Hrvatskoj (u tiesnom smislu) . 1.864.021
2. „ Dalmaciji . 442.796
3. „ Gorici, Istri s Trstom . . . 600.525
4. „ Kranjskoj . . 466.000
5. „ Slovenskoj, južnoj Štajerskoj, 37%
i iztočnoj Koruškoj 31/% • •
525.747
Ukupno 3.899.089
Iste godine 1869 ovo pučanstvo dielilo se po
vjeroizpoviedanjih ovako:
A) Katolici.
1. Hrvatska 71. postotak, 1.332.151
2. Dalmacija 82.3 „ 364.250
3. Gorica, Istra
s Trstom 98.6 „ 592.118
4. Kranjska 99.9 „ 465.349
5. Dio Štajer-
ske i Koruške
okolo 97.8 „ 515.233 uk. 3.269.101
B) Grci-nesjedinjeni.
1. Hrvatska 27. postotak, 501.828
2. Dalmacija 17.7 „ 78.266
3. Gorica, Istra
s Trstom 0.3 „ 1.800
4. Kranjska „ 307 uk. 582.201
C) Drugieh rjeroizpomedanjd.
1. Hrvatska 2. postotak, 30.042
2. Dalmacija „ 280
3. Gorica, Istra
s Trstom 1.1 „ 6.607
4. Kranjska 0.1 „ 344
' Koruška/okolo 2.2 a 10.514 uk. 47.787
Ukupno 3.899.089
Bijaše dakle god. 1869 u svieh ovieh pokrajinah
83.9 postotaka katolika, 14,9 post. grčko-nesjedinjenieh,
i 1.2 post. drugieh vjeroizpoviedanja. Bijaše to jest
katolikd za pet puta koliko svieh ukupno inovjeraca,
a za pet puta i po koliko grcko-nesjedin jenih.
Uzamši, da je pučanstvo poraslo kroz deset
godina od .1869-1879 istiem razmjerom, koji bi jta-
ve dokazan u popisih od 1857-1869, to jest svake
godine 86 na 10.000 (0.0086; Brachelli uzima uprav
1 po sto), prirast bi iznosio 335.321 stanovnika; ter
bi na 1 Siečnja 1880 u hrvatskieh pokrajinah sa
Bosnom i Hercegovinom (1.142.147 stan.) ukupni
broj stanovnika bio 5.376.557, ovako po vjeroizpo-
viedanjih razdieljen:
A) Katolici.
1. Bijaše ih godine 1869 . 3.269.101
2. Prirast kroz desetoljeće do
1880 281.141
3. U Bosno-Hercegovini '. 208.950 uk. 3.759.192
a) Evo Što L. Zore govori o Čubraničevu jeziku
{Rad jugoslavjanske Akademije knj.XXVJI str. 56): »
Je-
gjupka (Čubranieeva) je u obee spomenik ikavštine, ali i
tu ima mnogo jekavštine; dapače istu riječ miješa u porabi
sad ikavski, sad jekavski ili ekavski, n. p. pisan i pjesan,
sviđa i u sreći, vira, vera i vjera i ost., i tako još
mnogo izgjeda. Nu iz svega vidi se, da pjesnik ljubi ikav-
šliiiu. .... Osim Sa ima u Jegjupci još »tijesto što očituje
čakavsko nariečje, taŠća (tašta), slaje (siadje), gospoja
(gja), (vidju)." 2) M. MilČetić (Vienac god. 1876. br. 41,) pripo-
vitjcUj: „Crnogorac čim izadj§ i« sv#je a?ewlje makar ^samo
preko granice arbanaskp, z,pve selje i dnpgi ga za*n Hrva-
tom. Kad sam na pitanje jednpga Crnogorca odgovorio, da
sam Hrvat, upita me o«: oli iz Podgorice? Osobito u Čari«
pajlu i u obće a, i$toku, znade ih sviet pod imenom Hr-
vati . . . Tekar početkom ovoga vieka Sime Milutinović
Sarajlija *ppoče u Crnoj Gori pripoviedati srbstvo . . . Bio
sam prisiit^n,, kad neki prosti Crnogorac iz Kuca stade pri-
poviedati svoje $gode u Carigradu, pak započe: „Kad
ini Hrvati bijasmo u Casigradu.," ali ga u isti čas prekide
jedan Yqjvodjaoin: „šfo reče bolan? Od kud ti, da si Hr-
vat? Ta Bekrštiš li se sa tri prsta kao Srbin itd."
B) Grci-nesjedinjehi.
1. Bijaše ih godine 1869 . 582.201
2. Prirast do god. 1880
3. U Bosno-Hercegovini
50.071
487.022 uk. 1.119.294
C) Muhamedanci,
U Bosno-Hercegovini . . 442.500. „ 442.500
Č) Drugieh vjeroizpomedanjd.
1 Bijaše ih godine 1869 . 47.787
2. Prirast do godine 1880 . 4.109
3. U Bosno Hercegovini . 3.675 uk. 55.571
Ukupno 5.376.557
Od ukupnoga stanovništva, što bi po ovom ra-
čunu bilo u hrvatskieh pokrajinah, spadalo bi na ka-
tolike 69.9 postotaka, na grčko-nesjedinjene 20.8
post., na muhamedance 8.2. post. a na ostale vjero-
izpovjedi 1.1. postot.; bilo bi, to jest., katolika dva
puta i trećinu vise nego svieh inovjeraca, a tri puta
i trećinu vise nego grčko nesjedinjenieh.
Doisto jedini narod ^Hrvatski žive u ovieh po
krajinah, ali je na medjaših pomiesano i nešto dru-
gieh živalja, talijana (i furlana), niemaca, magjara,
Židova itd. Po Matkoviću god. 1857 ovdje ih bilo
308 hiljada, a god. 1869 su ih nabrojili do 340.000,
držeć po svoj prilici niemcem ili talijanom sve one,
koji su kakomudrago znali tim jezicima govoriti il
samo odgovoriti. Tako u Istri darovaše talijanim
skoro trećinu pučanstva, 79.000 stan., što mi se čini
odviše; a u Dalmaciji bijahu još blagodarniji, naj-
doše ih uprav 10.5 postotaka, to jest 46.410. Bilo
bi zanimivo slušati, gdje su ti talijani; jerbo osim
zadrana, većinom činovnika, koji mogu držati, da
su kakve im drago narodnosti, pa naravno i hrvat-
ske, po Dalmaciji ima ih posve malo. Skoro svi,
koji govore i vole talijanski, naučiše ovi jezik na
učionah, ili kod javnieh ureda ili u trgovini, al zato
hrvatskoga niesu zaboravili. Puka talijanskoga u
Dalmaciji neima. Neznam bi li se moglo odobriti,
da ima talijana tri ili četri hiljade. U popisu godine
1857 po svem primorju hrvatske i krajine nebijaše
ih nego 887.
Grčko-nesjedinjene, il kako se zovu Srbe, ni-
kako se nemože smatrati, da su narod različit od
hrvatskoga; ali kad bi se slobodoumno ukočili to tvr-
diti, pa kad bi im se tamo na volju dopustilo, da
su srbi i svi muhamedanci, nebi se ni tiera oborilo
razloge, koji se iz navedenieh brojnieh podataka
neodolivom jakošću iztiču, da se rečene pokrajine
hrvatskima nazivlju i jesu; i da je u njih ogromna
većina katolika.
Po kakvom je dakle računu Srpski List br.
4 mogao ćurliknuti: „Katolički dio našega naroda,,
koji je u manjini" f Gdje je taj njegov narod ? Možda
u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini .? Ali i ovdje većina
nije tobožnjieh pravoslavnieh. Jerbo napose u ovieh
pokrajinah, kojieh je sdruženje uzorom bukovičkieh
birača i njihova srhećega se zastupnika, polag po-
pisa od god. 1869 (za Dalmaciju samo) bijaše više
katolika (573.200 kat., 565.288 gr. nesj.), a još više
bi ih imalo biti na 1 sječnja 1880 (t. j. 604.525
kat., a 572.018 gr. nesj.). Pa je sva prilika, da se
u Bosno-Hercegovini navlastito pomnože jošter većim
razmjerom katolici nego li grčko-nesjedinjeni.
Neće pak neumjestno biti, ako spomenemo,
kako je zadnji popis Bosno-Hrcegovine morao nešto
iznenaditi grčko-nesjedinjene; jer su oni sanjali, da
su ondje u veoma većem broju. Rus Hilferding, koji
se cienio dobriem poznavaocem ovieh pokrajina, god.
1855 nagadjao im je ') stanovništvo ovako:
1. Katolici 172.865
2. Grci-nesjedinjeni (bez Novog Pa-
zara, stan. 38,638)
3. Muhamedanci (bez Nov. Pazara,
stan. 43.926)
4. Zidovi i drugi
Dakle bez Nov. Pazara ukupno stanovnika 1.187.443
Mislilo se po tom računu, da su grčko-nesje-
dinjeni u nadpolovičnoj većini, ili u postotcih, da ih
bijaše 54 postotka, muhamedanaca 31 post., katolika
14.5 post., drugieh 0.5 post. Popis tuskoro učinjen
obistini siiedeće podatke:
1. Katolici 208.950
2. Grci-nesjedinjeni , 487.022
3. Muhamedanci 442.500
4. Židova i drugieh 3.675
641362
366.428
6.788
Ukupno 1.142.147
Razlikost je malašna prama nagadjanju god.
1855; ali su svote prOmjenjene na samu škodu grčko-
nesjedinjenieh, koji izgubiše namišljenu nad polovičnu
većinu; ter ih sad ima 42.7 postotaka, inuham. 38.7
post., kat. 18.3 post., drugieh 0.3 post.; najde se, to
jest, da je katoličko pučanstvo poraslo za 36.085
stanovnika, muhamedansko (i drugieh vjeroizp.) za
65.549 stan., a da je grčko-nesjedinjenieh uprav
154.340 manje, nego je 25 godinä nazad mislio Hil-
ferding; premda nevalja zaboraviti, da je dio Her-
cegovine dopao Crnu Goru.
A gdje je bolan Srbska kneževina, gdje Crna
Gora, pa Stara Srbija, Arbanaška, pa Srbi po Ugar-
*) Bosnia ed Hercegovina, tradnzione di A. Kaznačić.
Zara 1862.
skoj? Dakle pametno reče Srp. List: Katolički dio
našega naroda, koji je u manjini. Idemo, da vidimo.
A i Bugare au negda Srbi ponosno svojatali, eda
Dušanovo Carstvo ljepše izgl&da. Jer gdje ćete gore
budalaštine, nego stvarati kakvo Carstvo od kojieh
tri milijuna stanovnika? A Carstvo Dušanovo je
zauzimalo i Bugarsku, a i Maćedoaiju i Tes&liju;
nebi zlo bilo sve to opet Srbskoj podložiti. Nego
nesrećom se Bugari na svoje noge osovili, pa ih i
više ima nego Srba: a kad bi im slobodnije bile
ruke, lako da bi oni dobrom sgodom poda se Srbe
skučili. Biti će dakle Srbi već svoju maštu nešto
tamo uzpregli. A s druge strane mnogo je vjero-
jatnije, da se Srbi pod orlova krila zaklone, nego
da se preko Zagreba zabade Dušanovom jabukom.
Nu kad je Srp. List. zabrazdio preko granice, valja
nam ga sliediti do zadnjega zakutka.
Prof. Fr. Bradaska (V. Književnik god. 1865
svez. 3) broji pučanstvo, u Ornoj Gori i Srbiji po
izvješćih dotičnieh vlada god. 1863, kako sliedi:
1. Srbija stanovinka u sve ... . 936.000
2. Crna Gora 196.238
3. Uzimlje da u Staroj Srbiji i Arba-
naškoj ima Srba 200.000'
4. Nadometnimo za Novi Bazar ne
više od 40.000
5. Pribrojimo Srbe — grčko-nesjedi-
njene u Austro-Ugarskoj . . . 1.119.294
Ukupno 2.491.532
Nego po najnovieh podatcih (Hiibner s Taffel, god.
1879) Srbija s pridruženim pokrajinam broji 1.570.000
stan., a u Crnoj Gori povećanoj biti će do 250.000
stan.: pa metriimo da još u Arbanaakoj ima200.000
SrM, i pridržimo gornje svote za Novi Pazar i u
Austro-Ugarskoj, nalazimo, daje u sve Srba 3,179.294;
manje to jest nego katolika u hrvatskieh pokrajinah,
kojieh smo nabrojili 3.759.192. Kad još primetnemo
prvoj svoti 451.862 srba (kako V. Jagić i dr. spo-
minju) u Južnoj Ugarskoj; a 193.138 hrvata katoliki
i do 100.000 slovenaca u istoj Južnoj Ugarskoj
s brojimo s drugom svotom, konačni posljedak jest,
da u hrvatsko-srbskieh pokrajinah ima katolika
4.052 330, a Srba, (koji u Srbskoj kneževini i Crnoj
Gori niesu svi grčko-nesjedinjeni) 3.631.156. Jerbo i
od prije u Srbiji bijaše do 200.000 Rumena, a sada
u tuskoro stečenieh okružjih u Srbiji i Crnoj Gori
biti će više od 200.000 arbanasa, koji doisto niesu
ni srbske narodnosti ni grčko-nesjedinjene vjere;
pa i nekoliko hiljada katolika u Crnoj Gori.
Više je dakle u spomenutieh pokrajinah katolikd,
nego grčko-nesjedinjenieh; više je Hrvata (i slove -
naca) nego Srba, kojim je vjera s narodnošću uzko
skopčana. 0 muhamedancih visi, da većina katolika
i hrvata još pretežnijom postane. 2. V.
SLOVENSKA LITURGIJA ')
(Piše 0. Š, Milinović)
Glava I,
U v o đ.
Dva nam se naroda početkom srednjega vieka
na poprištu poviestničkoga pozorišta osobito iztak-
njivaju, njemački i slovenski, oba sa mnogi mi ove-
ćimi i omanjimi ogranci, više ili manje poduzetnimi.
Prvi, zahvativ alpinsko gorje i pirinejski po-
luotok sa zapadnom Europom stupao bliže k Rimu,
od koga sa vjerom, i prosvjetu poprimao; dočim drugi,
ogrliv silne Karpate i ponosno balkansko gorje, eto
ga bliže k Carigradu, koji mu takodjer vjeru i pro-
svjetu nudja; tim se i u buduću sudbinu uplićao.
Do malo Rim i Carigrad otudjili se i zavadili, prije
sbog političnih a kašnje i vjerozakonskih odnošaja,
što je sasviem pogubno i na ovisne im narode dje-
lovalo ; svaki jjh po svojih nazorih i načelih k sebi
što više pritezali, a ovi naravnim tekom sliedili glav-
ne im uzore. Carigrad si smatrao pravim nadstup-
nikom Rima, s toga vas istok i zapad naumio poli-
tično i vjerozakonsko pod svoju vlast skučiti, tim
sve bilo i sve državne i vjerske uslove i osnove o-
visne o volji makar i izrod jenih careva učiniti. Na
to zbilja kalupili vas državni i crkovni sustav, na
stojali priviknuti im podčinjene narode — Rim, a
na čelu mu poduzetni Pape, snovali pomoćju nado-
šlih i novopokršćenih naroda, kako podignuti, rim
sko zapadnu državu, koja bi uzbrecnula oholost ca-
rigradsku, | istodobno osnovana na čvrstu temelju
zdravih rimokatoličkih načela, bila jaka podpora
Rimu i kršćanstvu.
Nego kako istočna carigradska tako i rimsko-
njemačka ali zapadna država raztrova se, odreče se
zadaće i stade oporna naprama Rimu i rimskim Pa •
pam. Ovi prisilovani drugamo iskati naslona Petro-
voj stolici, tim i obranu svega kršćanstva.
Medju istočnim mlitavim i zapadnim izrodje-
nim carstvom, stanovahu čili i junački ali većinom
još pogani mnogobrojni slovenski narodi. Carigrad
na zgodnijem položaju i običnom hitrolijom počeo
jih k sebi primamljivati da se s njimi Rimu uspješ-
') Ova kratka razpravica spravljena je bila na brzu
ruku za posebno jedno izvješće; mi ju nepromieujenu ovdje
javnosti dajemo.