KATOLIČKA
Yeritatem facientes in charitate, ;
crescamus in illo per omnia, qui >
est capot Christas.
(S. Panl. Bph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
mens est. Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vesteam impensuros in luenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in > /g Hicronym Epis XVI ad Dao)
Religionis amore et in ver® fidei professione roborandis,... (Pio IX. u fbpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). <*
Uvjeti pređbrojbe. U Zadru, nnapried 7 flor, na godino. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za ino»e&stvo 7 flor, i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za ciela godinu; tko na svrha godišta se odbije list
smatra se predbrojnikom i «a nastajaća godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije n Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstba po 10
aovó, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 15 Zadar, Ponedjelnik |26 Yeljace 1883. God. XIV.
Političke stranke u Hrvatskoj.
m.
Izmed vladine stranke i stranke prava
I talasa se na njeki način stranka imenom
\ neodvisna. Ova stranka udružena s dana-
šnjom vladinom većinom stvorila je današnj u
uniju s Magjarima, i te se i danas drži,
prem dobro znamo, da duboko žali učinjeni
korak, pa hoće bar da spasi, što se još spa-
siti dade, t. j. hoće i bori se u sve sile, da
se tako zvana unija s obe strane u smislu
uzakonjenja njezinoga pravedno vrši. Vidi
sigurno i upoznaje ova stranka, da je unija
s Magjarskom Hrvatskoj više na uštrb, nego
na korist, kao što ona nije nikad Hrvatskoj
bila na dobro i boljak, jer magjar je već
takvi čovjek i drug, da pruži mu prst, a
on će eielu ruku, pa kad je prkosito jednom iposegao za hrv. jabukom, neda se u svojoj sliepoj bahatosti odvratiti, makar bilo što mu drago, već nastavlja svoje kleto djelo i
nepitajuć Hrvatsku. Žalostnu ovu i3tinu po-
tvrdjuje nam ciela poviest Hrvatske i Ma-
gjarske, od prvoga dana njihovoga saveza
sve do najnovije dobe. Uvidjavaju dakle
ljudi stranke neodvisne, da u uniji s Ma-
gjarskom loži nesreća Hrvatske, zato morati
} će se oni kao iskreni ljubitelji i prijatelji
svoje domovine posvema amalgamirati sa
strankom čisto i pravo hrvatskom, što jcj
već i naslov „stranka neodvisna" kaže, jer
samo ona stranka može biti neodvisna i tako
se zvati, koja neodvisno od ma koga radi
na stvari sretne budućnosti svoje domovine.
I to bi imala biti zadaća krajine — ako
bude prave uvidjavnosti i sreće — da svo-
jina zastupnici na saboru pospieši ovaj sla-
vni korak po obći spas Hrvatske.
Ali još je jedna stranka. Što bi se sve
te stranke imale udruživati i umanjivati u
jednu jaku falangu naproti zajedničkomu
neprijatelju, to je stara nesreća nasa od vaj-
kada, da se za volju neprijatelju svomu cjep-
kamo i dielimo eto u tolike stranke, te se
hotice slabimo na korist neprijatelja, a za
svoje težko zlo. To radi neiskrenost, izdaj-
stvo i nesloga. Koja je dakle ta četvrta
stranka? Volio bih koliko me je živa ništa
0 toj žalosti neznati i ni rieči negovoriti, ali
nekoristi ranu skrivati, nego odkriti. Za tu
stranku nije se pred njekoliko doba ništa
znalo, kao što i nema pravnoga obstanka
za sebe u Hrvatskoj, niti će ga ikada imati,,
ali, neprijatelj gleda, kako bi nas na koji
mu drago način zavadio, neka se medjuso-
bno koljemo za tudje maslo, a neprijatelj
da vuče iz toga svoju korist. Najprije nasi
razdvojise za vjeru i crkvu, & sada za ime[
1 narodnost. I ova crna činjenica neprija-j
teljske ruke imala bi sigurno već jednonJ
otvoriti oči našoj nekatoličkoj braći i oj
metiti jih, da rkd neprijatelja našega ide u
zajedničku nam nesreću i nesreću zajedni
čke nam domovine, nu izpunjuje se ona i
stinita rieč, koga Bog hoće da kazni, da
mu najprije pamet oduzme.
Stranka ova zove se eto danas neodvisnom
. srpskom (!) strankom, koja pače imade svoj
i otvoren neodvisni politički program, što sve
vlada dakako podupire. Tko bi bio mislio,
da će braća naša ovako otvoreno razviti za-
stavu nebratstva i nevjerstva napram domo-
vini svojoj za ljubav tudjinsku i nehrvat-
sku ? Istinu govoreć, za ovu pogriešku nisu
nedužni narodnjaci naši svojim saborskim
zaključkom god. 1866, priznavajuć u Hr-
vatskoj njeki hrvatsko srpski jezik i narod.
A braća naša kao što su za svoje idee lu-
kava i podmukla, evo kamo dotjeraše stvar,
da će još dati svim neprilike i posla, ali
na sve to — vladinari i danas nevide još
pogubnost ove idee u Hrvatskoj već ju pače
i sami podupiru i šire.
Ali to je i skrajna nepravednost u sebi,
jer u državnopravnom smislu nemože se
u Hrvatskoj govoriti i dopustiti nego samo
hrvatski jezik i hrvatska narodnost, a tamo
u kraljevini srpskoj opet samo mjesta srp-
skomu jeziku i srpskoj narodnosti. Svakomu
svoje, pa bude najbolje. Vjera i vjeroizpo-
vjest neodlučuju tuj ni najmanje, jer u je-
dnoj kraljevini može biti i hiljadu vjera a
ipak sama jedna narodnost, kao što vidimo
da ima u Njemačkoj i t. d., a radi tvrdo-
glave zanešenosti i zasljepnosti tudjinskoga
duha i pravca nevalja se odmah klanjati i
pokloniti svakoj nezdravoj i nezgrapnoj i-
dei — tudjinskih i nehrvatskih hira, kac;
što je idea srpstva u Hrvatskoj, tim manje,
što joj je težište izvan domovine i monari
kije, dakle izdajničko i nelojalno, makar s«
ta nevierna braća hiljadu puta služili imej
nom lojalnosti i pozivali na habsburžku dij-
nastiju. Ništa drugo, nego licumierje i varka,
što jim svaki čin i korak očevidno pokažuje,
samo tko ima zdrave oči da vidi i da se
uroni duhom u njihove ciljeve.
Dakako da su Hrvat i Srbin dva rodjena
brata, ali ta braća podieliše se bratski svaki
u svoju kućicu — Hrvat u Hrvatsku, Srb
u srbsku kraljevinu, gdje je 3vaki brat
ravnopravan i neodvisan svoj gospodar, ne
gledeć koje vjere bio 5 on je, bio grčko-
istočne ili katoličke vjere u Srbiji Srbin, u
Hrvatskoj Hrvat, a geografija i po vješt uči
već u početnih razredih škole, koje li su
medje jednoj i drugoj kraljevini, i prieko
kojih prelaziti se nesmje, ni uvadjati nebrat-
ske interese. Tako se dakle ima gledeć na
bajni naš Sriem, tako u Dalmaciji i svagdje
po hrvatskoj kraljevini. Pa hrvat nikad i
nije posizao za srpskimi interesi u svojoj
domovini tvoreć neslogu, ali srpsko evo ne-
bratstvo uvjek sije sjeme nebratske neslog'
i neljubavi u hrv. kraljevini posizajuć z
čisto hrv. zemljami, za koje već mala djec
u školi znadu, da su samo i izključivo hrvi
zemlje u obsegu hrv. kraljevine. •
Skrajna je dakle nespodoba naše braće
nekatoličke, nazivati se već imenom srba,
posto su hrv. državljani, a gledeć na vjeru
jim, ona jim je grčko-istočna, a nikada srp-
ska, nekmo li stvarati u Hrvatskoj njekakvu
neodvisnu srpsku stranku, i u hrv. saboru
zvati se imenom srpskih zastupnika, što sve-
jedno glasi, kao da bi Srbija šiljala i imala
u hrv. saboru svoje zastupnike. Zar to nije
skrajna nesmisao i perfidija — a ujedno i-
dea po cjelokupnost Hrvatske radikalno
prevratna ? S toga očekivati bi bilo od
pravedne i zdrave uvidjavnosti naše vlade
upoznavajuće smjer i tendenciju ove tako
zvane neodvisne srpske stranke i ciele
struje srpstva u Hrvatskoj, da se odvaži i
odluči progoniti ju i u klici ugušiti, pošto
joj je program prevratna duha i smjera, i
tim bi si vlada stekla veliko priznanje i
kod dvora i kod hrv. naroda, a ne što se
je dala na progonstvo poštenih i lojalnih
hrv. borilaca borećih se za slavje dinastije
i Hrvatske. Svojom prirodjenom lukavosti
i rafinerijom znadu se ti nazovi srpski ljudi
ulagivati i lizati banu i vladi, jer jim to
ide u njihove interese, da su tobož vladini
ljudi, i da pristaju uz nju, samo da tim
lakše poluče svoje prevratne svrhe, a kad
V se jednom osovili na noge, okrenuli bf
brzo ledja i vladi i svakomu, koji nepnše u
njihov rog srpstva. A da prevratni svoj cilj
lakše i tajnije poluče, ocrnjuju i obtužuju
lojalne i vierne Hrvate kod vlade i bana,
nebi li na koji mu drago način odvratili po-
zornost bana i vlade od svojih prevratnih
čina, a nedužne hrv. rodoljube umiešali u
nesreću, tc u mutnu ribe lovili.
Ta već nazivanje jim „srbin" -- „srpska
stranka" bjelodano pokazuje, da jim nije
do hrv. vlade ni hrv. politike stalo, nego
do posve nečega drugoga, pa nedao Bog,
da bi se kasnije vlada tukla po nosu radi
svoje neopreznosti i neuvidjavnosti, a mi
eto to svaki krat iztičemo, da nam se ne-
rekne, da nismo govorili, i na obstojnosti
upozori vali.
Što se naposeb predstojećih izbora u
krajini tiče, to se ljudi ove stranke da-
kako jagme za mandat, a budu od vla-
dine strane veoma preporučivani . i podupi-
rani. Na temelju gore navedene činjenice
gorka je to nesreća po sretnu budućnost
Hrvatske. Biva to osobito po kićenom na-
šem Sriemu, kojega već ta nebratska struja
naprosto zove srpskom zemljom, ali biva i
po ostaloj krajini predosta takove žalosti.
Bože daj, opoštenila se na sve to krajina
svojimi izbori i proslavila hrv. sabor s ljud-
ini čista poštenja hrvatskoga, kojim je do
svoga roda i naroda, do dinastije i Hrvat-
ske — i do ničega drugoga. Krajino na o-
prez te — za kralja i domovinu!
Rodoljub iz Banovine.
Dnevne viesti.
Što do jučer nismo mogli povjero-
vati niti mogućnim, eto se danas obi-
stinjuje. Posljednja pražka Polilik prima
od svoga dobro obavieštena bečkoga
dopisnika S. sliedeću brzojavku od
dneva 21 tek.: „Riešenje pitanja 0 kon-
grui udara na financijalne potezkoće i
postalo je dvojbenim oživotvorenje ovoga
zakona kroz ovo zasiedanje, jer se Con-
rad, ministar bogoštovja, pozivlje na Du-
najevskia, ministra financa, koji je iz-
javio da državna blagajna dandanas
nije u slanju doprinieli za poboljšanje
kongrue— Za danas mi jedino do-
prinašamo ovu brzojavku, bez ikakva
tumača. Ovo nekoliko prostih rieči sliče
mnogo gromu iz vedra nema; one u
svojoj prostoti više kažu 110 što bismo
mogli mi kazati u najdužem članku;
ipak ćemo progovoriti, kako nam to
dužnost nameće.
Podrnaršal Dahlen vojnički poglavar
Bosne i Hercegovine, bio je umiro-
vljen.
V
Pitanje o jeziku. Ceski klub, kako do-
nose bečke novine, izabrao je povje-
renstvo da izradi zakonsku osnovu
glede ustanovljenja službenoga jezika
u pojedinim pokrajinama. Uz to je
ministar pravde D.r Pražak obećao,
da će ista vlada iznieti takov predlog.
Prošloga ponedjelnika pako, kako ja-
vlja Pokrok, pošlo je odaslanstvo kluba,
sastojeće od zastup. Havelke i Troja
na, ministru Pražaku, da se obavieste,
na čem je ova stvar. D.r Pražak iz-
javi, da se u velike nastoji o priku-
pljanju podataka i da se pomnjivo radi
oko zakona. Da ministar jedino čeka
izjavu vrhovnoga Sudišta, koje je je-
dnom odlučilo da je u Dalmaciji samo
talijanski jezik, a drugi put opeta da
se talijanski i hrvatski jezik imaju
smatrati službenim jezicima. S toga da
je vlada pozvala plenum vrhovnog Su-
dišta, da odstrani ovu razliku. Netom
se dade ova plenarna odluka, ministar
će iznieti dotičnu zakonsku osnovu.
Kad pako vlada nebi izniela takovu
osnovu, tad zastupnik Havelka pripra-
vit će predlog, da se jednom to pita-
nje razbistri. U ostalom pišu Politici
da se tajno drže zaključci razprav&
u češkom klubu, koje se bave ob ovom
poslu.
Lučke pristojbine. U proračunskom
odboru bečke zastupničke komore dr.
Klaić izvjestio je 0 vladinoj osnovi
glede lučkih pristojbina i predložio da
odbor primi dotičnu zakonsku osnovu
bez ikakove promjene. Predlog je bio
primljen i u razpravi po Člancima. —
Da naši čitaoci budu na Čistu ob
ovoj zakonskoj osnovi, koja se zanaj-
više a skoro i jedino tiče hrvatskoga
Primorja, evo jim u kratko dotične
osnove. Dosad su brodovi u austrijan-
skim lukama imali plaćati trostruku
pristojbinu, za brodarinu (tonnellaggio),
za zdravstvo (sanitžt) i svjetionifiar-
stvo (lanternaggio). Da se olahkote
svi ti razni tereti mornarici, nova za-
konska osnova okuplja sve te razne
pristojbine u jednu, biva u lučku pri-
stojbinu (tassa portuale). Ovu će pla-
ćati svaki brod, koje god države bio.
Od pristojbina će pako biti prosti svi
domaći brodovi, koji nebudu imali više
od 25 bačava (tonnellate); pa brodovi za
ribanje, brodovi i teglačekoje neputu-
ju, državni brodovi, ratne ladje, bro-
dovi koji nemogu više služiti za plo-
vitbu i napokon svi oni brodovi koji
preuzmu (nastave) put 72 sata nakon
dolazka u luku. Lučka pristojbina za
brod od 26 do 50 bačava računa se
po 40 novč. na svaku upisanu bačvu
(tonnellata di registro). Brod koji se
dotakne više austrijanskih luka plaća,
osim spomenute pristojbine, i drugu
od 1 do 5 novč. na svaku upisanu
bačvu po broju bačava; i to u svakoj
luci, koje se dotakne. Brodovi koji po pre-
djavljenom plovitbeno n redu poduzimlju
periodične plovitbe izmed austrij. luka,
plaćaju pri svakom povratku u luku odkle
odlaze (n. pr. „Dubrovnik" na povratku
u Dubrovnik, „Isea" na povratku u
Makarsku) od 2 do 25 novč. na u-
pisanu bačvu, računajuć po broju ba-
čava. Za trajanja aust.-ug. carinarskoga
i trgovačkoga saveza ugarski taodovi
i luke, što se tiče ovoga zakona, iz-
jednačene su sa austrijanskim.
—
1/13
Čudna li naslova članku! uzkliknut će
mnogi čitalac, kad uzčita gornji broj. Na-
slov k6 i članak nije naš, ni kojeg prede-
KATOLI LM JA
^ VeritHtem facientes in charitate, {
s crescamus in illo per omnia, qui \
| est caput Christus.
j (S. Paul. Bph. IV. 13.) \
Izhodi u Poneàjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies aîacriter operam Veslram impcnsuros in tucnda salutaii Ecdesiae doctrina animisque in
Religionis amore ct inverse liuei professlone roborandis,... (Pio IX, u papinsk, listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego intérim clamito :
Si quis Cathedrae Pétri jungiiur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) s
Uvjeti pređbrojke. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poslarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopita „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novo. redak. Objave na 4 etrani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose tO novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 22 Zadar, Četvrtak 22 Ožujka 1883. God. XIV.
MT* Radi Uskrsnih blagdana, đoj-
dnći broj iziti će u četvrtak.
Ovih dana svi naši dužnici
primiti će posebnih poziva na
izplatu zaostalih predplata, i
molimo ih najtoplije, da nam
se odazovu, nek se veo jednom
uzmognemo metnut u toli nuž-
dan red.
Osobito pak preporučujemo oko-
rjelijim dužnicim koji su već-
krat pozvani bili, da se ne
ogluše, ako neće da ih u usta-
novi eno doba javno u listu a
uz to i putem suda pozovemo
na vršenje njihove dužnosti.
Velika Nedjelja.
Ove svete dane naš narod zove
velikom Nedjeljom. Vrlo dobro. Ovih
bo dana velika se djela slave: Spa-
senje svieta, spasenje duhovno i ma-
terijalno.
Osamnaest je već proteklo viekova
od kad Jaganjac koji diže griehe svieta,
u oči svoje smrti, ostavio nam na-
redbu, da se siećamo njegove muke i
ljubavi; muke kojom je postao kralj
svih mučenika, ljubavi kojom nam je
predao u baštinu sve Sto je on, sve-
mogući Bog, predati mogo. Dao nam
je sebe za otca, za brata, za prijate-
lja; ponudio nam je svoje tielo i svoju
krv za hranu: uzvisio nas je do bo-
žjega Veličanstva,
Slaveć ova velika otajstva, sviet se
dakle uzveličaje; u poniznosti križa
kršćanin pobjedjuje. S toga Velika ne-
djelja, kad i neharniji sa svojim se bla-
gim Spasiteljem pomiruju, doba je kad
se ljudi ko nikad drugo uznose nad
ništavilo, kad ćute ko nikad drugo
svoje nebesko opredieljenje i osiećaju
visinu svoga dostojanstva. DL sinovi
se Božji zovemo i jesmo.
Blago onim narodim koji se naosob
ove dane Spasiteljevom mukom i lju-
bavi okorišeuju, koji propinju svoje
strasti, uzi miju križ i Isukrsta slieđe;
blaženi jer blažen svaki puk koji ima
Boga za svoga gospodara. Tko s Bo-
gom — čovjekom umire s njim će i
uskrsnuti.
Misleć na naš narod, Bogu hvala,
nemamo se rad šta žalostivit. I med
naše uvuklo se ljulja, ali ipak bujnom
Božjom pšenicom još naša polja sjaju.
Ta tvrda vjera u Boga i Spasitelja
svoga najbolje nam je jamstvo, ko po-
jedinim, tako i cielomu narodu, za bo -
dućuost Muke i kreposti, nemogu do-
met, kad li tad li, nego uživanje i
slavu.
Isukrstovo ime to je jedino pouzda-
nje svih vremena: Nebojie se, govori
Isus svojim vjernim sljedbenicim: Ja
smet predobih: Ego vici. Jest: Isus kra-
ljuje, Isus carstvuje. Uzdižu se i pa-
daju države, izmjenjuju se viekovhSpas
i njegova djela ostaju. Držimo se dakle
najviSega božjega dara, svoje sv. vjere,
ljubimo ju, sliedimo ju: Ona nosi bla-
goslove osobam, obitelj im i narodim:
ona nosi Uzkrs: pred njom svaki smr-
tonosni žig izčezava ko magla što se
iz dolina diže, pa ograne sunce i svojim
ju sjajem uništi.
Nastojmo za to da vjera, svagdje
al najprije nastojmo da u našoj domo-
vini, uzčuva svedj nepovriedjeno ono
prvenstvo koje ju u svem ide: uvjereni
da vjera sama nosi sve one uvjete koji
su potrebiti da i maleni narodi, ko
naš, postanu pred Nebom i pred svie-
tom veliki. Tko dakle ljubi svoju do-
movinu, nek najprije ljubi vjeru, koja
dušu i tielo k životu i k sreći vodi.
Dnevne viesti.
Umro je u prošlu subotu Gorički
knez nadbiskup Andrija Golimayer. Ro-
dio se bio u Slovenskoj (Kranjskoj) g.
1797. Biskupovao je za 28 godina.
Bio je puno pobožan i zaslužan biskup.
Sjemenište goričko,ustanovljeno g. 1858,
djelo je pokojnikovo. Da nije dakle za
sobom ostavio nikakvu drugu uspomenu,
već bi sama ta bila dostatna da mu
se ime s harnošću spominje.
Izbori u bivšoj Krajini, kako pišu
neke magjarske novine, imali bi bit
raspisani do malo dana.
Riečki guverner. Javismo, kako će
se grof Szapary zahvaliti, po viestim
„P. L." na svojoj časti, a zamieniti
će ga bivši ministar grof Zichy. „Slo-
boda" čuje drugu versiju, koja se na
Rieci proniela, ali koju nije uzeti za
ozbiljnu, t. j. da će sadanji guverner
na Rieci, grof Szapary, biti poslan za
poslanika u Pariz, a na mjesto njega
da će doći jedan grof Pejachevich (neki
su rekli sadanjeg bana sin, drugi opet
brat), koji da će ujedno biti i velikim
županom županije riečke!
Bečki listovi od 17 tek. donose, da
je knez Petar Karagjorgjević, odustav
od namjere da putuje u Pariz, izkrcao
se u Trst, pa odanle preko Beča od-
putovao u Budimpeštu.
Ruske stoari. Pišu iz Petrograda: Nulla
dies sine linea. Danas nihilističnih uapšerija,
sutra razprava proti teroristima, prekosutra
razprava rad kradje d, la Filipov, koji je
svoj položaj kao redarstveni predstavnik u-
potrebio, da od cielog pučanstva koje je
bilo pod njegovim nadzorom traži na silu
harač. Finiš coronat opus, nakon general-
štabskoga liečnika Buša, generalnog inten-
danta Mekšejeva, obćega vladaoca Kriša-
novskia, upravljača ministarstva državnih
imanja kneza Lievena došli smo do ministra.
Kako sam vam brzojavio ubio se bivši mi-
nistar Makov pokle je već ministar pravde
Nabakov bio naredio da ga uapse. Kako se
pronosi glas, u petak je Maj kov primio
billet od prijateljske gospodje, koja ga svje-
tovala da pošalje obitelj na imanje, jer da
su od „zgora" namjenjeni žalostivi prizori, od
kojih da odaleči obitelj. U nedjelju u večer
Makov je bio obznanjen od iste osobe, da
je bilo naredjeno, da ga povedu u iztražnu
tamnicu. Makov se okoristio opomenom, iz-
gori sve svoje spise i ustrieli se pO sata
prije, no što je ministar pravde praćen drž.
odvjetnikom prizivnoga sudišta imao izpu-
niti svoju dužnost. Viest je dvorske krugove
u velike uznemirila. Po viesti ma Pol. Corr.
rek' bi da su Makov i Perfiliev pronevje-
riti 45.000 rubalja.
Sjemenište, prof. Zore i Isusovci
u Dubrovniku
Iz Dubrovačke okolice.
I.
Biskup i dva postarija i uglednija kano-
nika nadgledat će Sjemenište, odredit će
koji učitelji da mladež odgajaju, kakva ima
biti nastava; u kratko učinit će sve što na-
dju da je potrebito i shodno za boljak sje-
meništa. Samomu je dakle biskupu slobodno
u tom odrediti sto cieni da je pravedno i
dobro. — Ovo su pravila sv. katoličanske
crkve, proglašena od Tridentinskog Sabora,
i koja priglaviše više puta Otci Pape u ra-
znim bullam.
Uplicanje vlade, a toliko više ma bilo
koje druge osobe izvan naznačene, podpada
crkvenomu proklestvu po četrdeset šestoj
točki Svllabus a.
Svaki katolik dužan je da se pravilima
podloži, dužan je po duši da osudi sto
Pape i crkva osudjuj u, treba da odbaci
što oni odrede da se mora odbaciti, dužan
je da se dobrohotno i bez okljevanja pod-
loži crkvenim naredbam; jer kad bi te na
redbe 5 ustanove prezirao, on bi plesao vlast
Božijeg Sina, bio bi nevjernik. Istina da
crkva dopušta da svaki katolik posluša i
odredbe koje nijesu njenim pravilim do kraja
suglasne, ali u svojim pravilim ne popušta;
proći će i nasilno ovo stanje, a tad će pra-
vica i istina pobjediti.
Dobri, mudri i o <ati naš pastieri biskup,
netom je zasio na drevni i slavni Dubrova-
čki crkveni prestol, razašiljuć svoj otčinski
pozdrav i blagoslov prečastnomu svećenstvu
i milomu puku, što se sjemeništa tiče ovako
doslovce veli: „Trijeba mi da se obratim i
k vara i o draga djeco... Vi ste nada, radost
i kruna moja... Pod upravom toli vrla i po-
božna ravnatelja, pod naukom tih vrijedni-
jeh i dobrijeh naučitelja, nastojte da se od-
gojite u posluhu, nauku i svetinji života".
A malo niže: „Mnogočastni Oci Družbe Je-
zusove, hrabri baštinici ignjacijeva duha,
požrtvovanja vašijeh Otaca u rasplodjenju
Vjere lsukrstove, liče vas četiri kraja svi-
jeta. Eto i naša Pokrajina, pa i još druge
uz našu oblijetane od sinova vaše obitelji u
svetomu Poslanju, svijedoče nam koliko i
kako zauzimljete se spasenjem duša u veću
Božiju slavu. Raduje se moje srdco er i ova
crkva ima u pripomoć toli neumorne radioce
Vinograda Gospodinova. Vama je povjeren
odgoj mlagjahnog mog klera u ovome Sje-
meništu; i ja spoznavajući vašu revnu po-
božnost, srce i pamet, uvjeren sam, da pod
upravom vašom oni mlagjahni nastatiće s
božijem blagoslovom Sveštenici po Duhu
Isukrstovu, koji biti će dika i ures Dubro-
vačke crkve, a meni starcu ako doživem
vrijedna pomoć". Divimo se pravo na i-
skrene i sdušne rieči našega biskupa, ali i
još više divnomu otcinskomu njegovomu
srdcu !
Dakle kad sveta crkva tako čisto i bistro
odredjuje, kad gosp. biskup tako hoće, ni-
jeli pravo da pitam: ko je oni grdni kle-
vetnik koji se nameće biskupu; koji opeto
vano i neprekidno napada na Dubrovačko
sjemenište; koji smiera glavnjom zlobe svoje
na Isusovce; koji pođbaca upravi da je ne-
narodna ili izrodjena i tako vriedja naše
kanonike i popove; koji buči da se njega
tiče kako, u kojim rukam, pod kojim uči-
teljima da bude naše Sjemenište ? („Slovin."
1883. br. 3). Kukavico ! Pravo je da ga tako
nazovem; i majušna teatralna zabava nedaje
ti mira, dok ti ne smeta, dapače biti ćeš i
ti pomamno pljeskao talijanskim glumcim,
koji no se bane na slavnim klisuram Men-
četića i Držića, taman kako da su Dubrov-
čani posred Firence ili Manvredonije, dok
puste radnje domaćih dramaturga od prašine
i grizlica propadaju ! Smeta ti majušna tea-
tralna zabava, a biti ćeš sućutno hvalio ga-
darije, koje su sablaznile pobožni naš puk
u Bačićevoj dvorani !
Ustajte pitomci Isusovacž, Gunduliću i
Palmotiću, i vi nam odgovorite, dali je Du-
brovnik kadar razveselit se dramom u na-
rodnom jeziku ?
Kukavico ! Žudiš da u sjemeništu zapjevaju
naše ptice, da procavti naše cvieće! A ni-
jesu li djaci naše ptice, naše cvieće ? Ne
brigaj ne, velečastni Batistić koji se je od-
rekao profesorske stolice i mastne plate,
veleštovani Glavić i Miljan koji su kako
malo ko sposobni da izučavaju naški, znati
će odgojiti naladež da budu dika svomu na-
rodu. Ne brigaj ne, sjemenište i svećenstvo
se nije nigda iznevjerilo svomu narodu, svo-
joj knjizi, i kad mu je odgoj sveosvo tudjin
bio, to ti svjedoče prepoš. i presviet. g. bi-
skup, mnogopošt. Franasović, Kazali, Stoja-
nović i t. d., a kamoli danas, dočim u nje-
mu predavaju nauk u Šest razreda Četiri u-
titelja hrvačkim jezikom t do tim privatni gim-
nazij predstavio si je za uzor javni gim-
nazij, uvedsi iste knjige i ista melodična
načela. Ne brigaj ne, jer zdrava pamet du-
brovačkih otacli sama te osudjuje, dok je
tolika navala prijavnika, koji bi htjeli doći
u sjemenište a mjesta jim nema, ter se mo-
raju odbiti tolike prošnje.
Jeli ti do napredka, do jezika? Obazrij
se i gledaj, u kafanam talijanski se čita i
govori, po uredim sama talijanština vlada,
! po ulicam talijanatina odjekuje, eto ti polja
ako si junak; tu ćeš množtvo natrpanih
Augjinih staja naći, čisti ih koliko ti duši
drago, to ti se pristoji i pravo je da se to-
likom zlu doskoči, a ako nećeš a drugoga
posla nemaš, bavi se svojim čizmam, bra-
dom, ili što ti ja znam, a crkvene poslove
ostavi onomu koga se jedino tiču, gosp. bi-
skupu. Ne sij se, gdje ti nije nicat.
(Sliedi.)
DOPISI.
Rim, 15 ožujka.
(Dogovori sa Pruskom — Chile — Le Rouge
— Papa % Armenija — Ćurci)
Dogovori sa Pruskom, prekinuti diploma-
tički odnošaji sa Chileom i imenovanje po-
Ijačkih biskupa, eto tri predmeta koja se
neposredno tiču Vatikana i kojima se bavi
ovdješnje političko novinstvo.
Što sadržava carsko pismo na Papu ? Kad
će pruska vlada odgovoriti na Jakobinievu
notui — Germania, glasilo katoličkoga sre-
dišta, piše u listu od 6 tek.: „Glede sadr-
žaja carskoga pisma na Papu, Kolnische
Zeitung tvrdi da je dokazala, da se u istom
na prijazni i pomirljivi način brani, što se
uztvrdilo u prijašnjem pismu od 22 prosinca.
\ -
KATOLI
< Yeritatera facientes in charitate,
^ crescamus in illo per omnia, qui |
> est caput Christus. s
| (S. Paul. Bph. IV. 13.) \
Iziiodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, ¡n dies alacriter operara Vestram impensuros in luonda saliitari Ecclesise doctrina animisque in
Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk, listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) >
Uvjeti |ir<»tlbroJI»e. — U Zadrti, unapried 7 iior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva xa ciclu godinu; tko na svrhu godinta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbc po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 24 Zadar, Ponedjelnik 2 Travnja 1883, God. XIV.
Nosioci „austrijansko misli"!?!
,,B. Rodić je bio poslan u
Dalmaciju, da stvori sređuju
stranku austrijski misleću".
Ministar Lasser g. 1876.
Neki su ter neki utuvili u glavu da je od
potrebe nešto niemštine da Dalmacija do-
zrije za austrijsku državnu zajednicu. Gre-
hota da su se kasno o tom stavili; da je
bilo prije triestak godina, kad je Bach vla-
dao s narodima carevine, mogli su nara na-
metnuti koju stotinicu njemačkih kulturtra-
gera i nešto prokrčit put kulturnomu jeziku;
ali tad, kad su u Dalmaciji vladali Lapenne
i Bajamonti, koji su marširali uz bok beč-
kim ustavojernim ministarstvima, i bez niem-
štine Dalmacija je bila sjegurna carstvu;
htjelo se istom sjajne hrvatske pobjede pri
izborima g. 1870, da bečka vlada uvidi po-
gibelj koja prieti državi od hrvatskoga ži-
vlja i pošalje Kustockoga junaka, porni-
ritelja Krivošija, baruna Rodica, da Dalma-
ciju predobije za austrijsku miso.
Barun Rodić bio je prvi nosilac austrijske
misli, dakako Lasser-Auerspergove, na ove
naše strane: to je glasno i jasno izjavio u
zastupničkoj bečkoj komori negdje tamo g.
1876 ministar Lasser, kad je odgovarajuć
na napadaje zloglasnoga Giskre, uztvrdio da
je llodić za to poslan u Dalmaciju da stvori
srednju austrijski misleĆU stranku.
Kako je barun Rodić zadovoljio svojoj du-
žnosti? To nam svjedoči jedauaestgodišnja
Rodieeva vladavina, iz koje najbolje može
mo uvidjeli što je ta tobože austrijska miso
Lassera i ostale bečke clique.
Barun Rodić da izpuni svoju dužnost,
zanajprije je ponovno nastojao da šatre miso
ujedinjenja, a za tim je dosljedno učio i
naučio dalmatinske zastupnike da u Beču
središnjatki glasuju, što mu je i Lasser u
zasluge ubrojio. Da mu djelo bude savrše-
nije, narodnu je stranku u dvoje razdvojio
i stvorio zemljakoviće, svoju milu družinicu;
a kad ovih nestalo, tad je neke pretvorio u
srbkoviće i kumovao Srpskomu Listu i mladoj
LISTAH,
Učenje Grgura Velikoga
0
Prvenstvu svoje Stolice
1
Nešto o teoriji koja odbija vidljivo
glavarstvo u Crkvi.
(Napisao 0. Iv. Marković)
(vidi br. 23).
VIII.
Nego, G. Milaš pita, kako može sa naukom
Grgurovom suglasiti današnja teorija koja
pripisuje Papi vrhovnu vlast nad Crkvom
po božanstvenom pravu? Najlašnje, vriedni
naš Doktore. Najlašnje, jer je jednaka, pače
jedna, istovjetna sžj Grgurovom naukom; i
to, s pomoćju Božjom, mi cienimo da smo
dokazali. A da što drugo znače već božan-
stveno pravo one Grgurove izjave: „Omni-
potens Deus eum (Petrum) cunćtae Eccle-
siae praeferre disposuerat" : „Petro principi
Apostolo voće dominica totius Ecclesiae
cura commissa estu : „ Petru s auctore Deo
Ecclesiae principatum tenens11: „Christus Ro-
manomEcclesiam, Petro specialiter commisit
dicens: Tihi dobo Ecclesiam meain" ? Ovo
je o Petru i o njegovoj vrhovnoj oblasti po
srbskoj stranci — zadaća je bila izpunjena,
narod razdvojen, nova stranka — austrijski
misleća?! — podigla se, da se braća iedno-
krvna medju sobom kolju.
Ali nije bilo zadosta stvoriti stranku au-
strijski misleću, valjalo je ućerati put i
niemštini na ovim hrvatskim obalama i bar.
Rodić može ponosom reći da je bio prvim
pionirom „Dranga nach Osten". Pod Rodi-
ćem za gospodovanja narodne stranke
uveo se njemački jezik ko obvezni po
srednjim učionam, pa u učiteljište, je
dno i drugo, te napokon i u pučke (gra-
djanske) učione; a da u svem dalmatinci
oćute blagodati njemačke kulture uz vladi-
nu pripomoć oživotvorila se u Zadru nje-
mačka pučka učiona, kojoj će se do malo
nadovezati jedna u Šibeniku — i samo na-
pried! Uz to se ponamjestilo po nekim
uredima nekoliko niemaca, njemački se
jezik uveo u namjestništvene dvore, prva
„ptica selica" dolećela sa plavoga Dunava —
a tad je bar. Rodić pošo u zasluženu miro-
vinu; da ostavi liepu ostavštinu svomu pa-
šancu bar. Jovanoviću, koji je djelo Lasser-
Rodić-Auerspergovo imao privesti kraju.
Bar. Jovanoviću naprtili još veću zadaću.
Bar. Rodić od dvie stranke stvorio treću,
b. Jovanoviću bilo je od tri stranke stvoriti
četvrtu i poći sa razdvajanjem naroda ad
infinitum.
Ali kako da provede tu svoju nakanu?
— Bar. Jovanović mislio, mislio i na jednu
sve svoje misli sakupio: kolonizacija! i dr-
žava je spašena od velike pogibelji, koja
joj prietila od probudjene hrvatske sviesti,
1 Lloydovi parobrodi počeše voziti iz Trsta
i sa Rieke nove koloniste, koji su imali u~
srećiti ovu našu na pola zaboravljenu zemlju,
i pronieti — istom sada? — austrijsku tobože
miso kroz ove klisure.
Imena Conradli, Kohenlohea, Latoura,
Feketa, Marojčićii, Pavića, Rukavina ostati
će zlatnim slovima zapisana u povjestnici
borbe za „austrijsku miso"; unuci će naši
pričati svojoj djeci kakvo li je bilo domo-
je, koje je ćeralo te prve njemačke
koloniste u ove „istočne krajeve", da pro-
siplju menschenfresserima blagodati njemačke
kulture i njemačkoga jezika; da prisvoje
dalmatinsku obalu za „austrijsku miso"
Lassera, Auersperga, Herbsta i Schonerera
von Kornbhmen; a kad to bude, tad će
djeca učiti pod berlinskim lipama iz ,,Va-
terlandskunde": das deutsche Vaterland bis
SpiČa — i pogibelj će biti odstranjena od
države!
Ci^^CSr^CJfcCjp
Dnevne viesti.
Kriza kod vlade u Zagrebu. Pred-
stojnik d.r Derenčin hoće svakako đa
odstupi i njegov odstup rek bi da će
do malo dana bit konačno prihvaćen.
Nasliedit će ga, sudeć po sadašnjim
glasovira, dr. Napoleon Špun-Strizić.
Moniteur de Rome javlja, da jo Papa
pristao na želju ruskoga cara, da po-
šalje zastupnika na krunitbu u Petro-
grad.
Vjersko pitanje i u Švajcarskoj rek'
bi da će okrenut na bolje. Poznato
je kako nazad godina i ondje vlada
biesnila na katolike, te su neke bisku-
pije sila smetane bile u vjerskoj ne-
zavisnosti. Nu sada, kako rekosmo, i
Svajcarska misli se kanit progonstva
proti katolieim. Kao prvi znak te nove
povoljnije struje smatra se imenovanje,
ovih dana proglašeno, preč. Mermillođa
kao biskupa Zinevre i Lozane.
božanstvenom pravu nad Crkvom. A kojim
pravom on zapovjeda u cieloj Crkvi, onim
istim zapovjeda i njegova Rimska Stolica,
koja je zato postala: „Caput jidei" ; vCaput
omnium Ecclesiaritmu, i koju Grgur istovje-
tuje sa istom Petrovom osobom. — Dà, či-
tajte ne djelce: La Papauté moderne con-
damnée par le Pape Saint Grégoire, već
knjige samog Svetitelja, pa ako imate oči
da vidite, vidit ćete i naći ćete da nije nova
teorija nauk Rimski o Papinu prvenstvu
nad Crkvom.
No, Doktor Nikodim veli : da Grgur „ne
smatra nikakvu povlasticu u rimskom pre-
stolu, kao Petrovu prestolu". — Hoće se
dosta smionosti da čovjek uzmogne što slična
uztvrditi! A zašto je onda, po nauku Grgu-
rovu, Apoštolska (Rimska) Stolica glava
svih crkava? Ako nije takova po Petru,
nek nam se kaže kojim saborom takovom
je stvorena bila. Kojim saborom bilo je u-
stanovljeno da su svi biskupi njoj podložni,
neizuzam ni Carigradskog ? Ako Grgur nije
smatrao nikakvu povlasticu u svom prestolu,
kao Petrovu prestolu, zašto kaže da je zasjeo
na taj prestol mjesto Petra (eol. 588) ? Zašto
se pozivlje na oblast svetog Petra kad uni-
štuje odsudu izrečenu protiv Adrijanu Ti-
vanskomr Zašto istovjetuje sebe sa Petrom
u poslanici carici Konstantini, preporučujuć
Na 29 pr. mj. dogodio se u Budim-
pešti grozan slučaj : Predsjednik Go-
spodske kuće Majlatb bio je onoga
jutra usmrćen u sobi, jamačno radi
novaca, jer mu je ukradena bila ćesa
i dobnik. Našli su ga svezanih ruka i
bea jezika. Večer prije Maylath je bio
do kasna u Kazinu, što će bit dalo
zgode ubojici il ubojicam, da u njegovoj
odsutnosti nedjelo priprave. Sumnja se
da je ubojica neki usar, al zadnje
viesti govore o dvojici, o nekom čehu
i nekom talijanu.
Brzojavljaju sa Uetinja: bugarski
knez Aleksander javio je uredovno da
će posietiti crnogorskoga kneza. Knez
Aleksander prositi će kneginju Milicu,
drugu kćer crnogorskoga kneza.
joj nek nedade da Petar trpi u svojim pra-
vima s častohlepja Carigradskog biskupa ?
Zašto u drugim svojim poslanicam, nebrojno
puta, govoreć o svojoj Stolici, spominje Petra
Poglavicu Apoštola; a istu stolicu postojano
Apostolskom nazivlje?
Dali ima još. Naš Dr. Nikodim nastavlja:
„Iz drugoga pisma njegova Evlogiju vidi
se još, da Grigorije i ne smatra prestol
rimski, kao jedini Petrov prestol, nego iz-
rično priznaje prestolom Petrovim najprije
Antiohiju, u kojoj je sedam godina upravljao,
zatim Aleksandriju, i da tri prestola ne sa-
stavljaju nego jedan prestol".
Prije svega drago mi je da se pozivlje i
na ovu poslanicu. — G. Milaš neda da je
na Petru, Crkvu svoju Isus osnovao, a Grgur
u ovoj poslanici taman protivno kaže: „Tko
„nezna, njegove su rieči, da je sveta Crkva
„na krepčini poglavice Apoštola osnovana,
„pošto je neklonivost duha od samog svog
„imena dobio, buduć prozvan Petrom (Ka-
,,menom) od kamena? Dk, na Petru; dočim
„je upućena Istina njemu rekla: Tebi ću
„dat kljuce carstva nebeskoga, i opet: A ti
„jednom obrativ se, utvrdi braću svoju, i:
„Pasi ovce moje. Usljed toga, akoprem je
„veće Apostoli, jedna sama Stolica nada
„drugim svojom oblašću stoji; a to je Sto-
lica poglavice Apoštola, zbog njegova po-
Crnogorci i Arbanasi pravi su luk
i oči. Nakon viesti, da je smaknut
Vrbica, eto sada još krvnijih đogodjaja.
Na 27 pr. mj. neki bogati turčin pro-
lazeć preko mosta na Rieci bio je
smaknut od Malisora, arbanaško pleme
kraj Crnegore Malisori su smakli onoga
turčinajer je imao na glavi crnogorsku
kapu, pa su mislili da je crnogorac.
Na glas ovog ubojstva sakupi se od-
mah do 200 turaka, pa malo kašnje i
200 crnogoraca, željnih da osvete Vr-
bičinu smrt, te napadoše skupa na ar-
banaško selo Kamenicu. Kameničani
buduć malobrojni i buduć napadaj bio
nepredvidjen, iz početka stadoše uz-
micat, al primiv pojačanja oprieše se
i zametnuše boj za 3 sata Ima neko-
liko mrtvih i ranjenih s obiju strana.
Bojati se je nove krvi.
Srbska crkva i nje papa Milan. U
Srbiji vlada je daia sklopit i potvrdit
crkveni zakon „o izmenama i dopu-
nama u zakonu o crkvenim vlastima
pravoslavne vjere od 30. septembra
1862. godine". Taj novi zakon ima po
„poglavarstva" r). Istina je da neposredno
iza navedenih rieči sliedi: „Koja (Stolica
„Poglavice Apostola), njegova je na tri
„mjesta. On bo je uzvisio stolicu gdje opo-
„čiva i gdje je dovršio dneve svoje. On je
„uresio stolicu kojoj je učenika svoga po
„slao. On je zasnovao stolicu, koju je imao
„ostaviti posije neg je s njom vladao sedam
„godina. Pošto je dakle jednoga (Petra)
„jedna stolica, s kojom sada božanstvenom
„oblašću vladaju tri biskupa, štogod ja o
„Vama dobra- čujem, to svojim dobrom sma-
„tram". No što se izvodi iz ovih rieči? Zar
da Grgur u sebi nikakve oblasti nije pri-
znavao nad dvama Patrijarhalna, Alcksan
drinskom i Antiokijskom ?
(Sliedi.)
„Quis enim nesciat snnctain Ecclesiam in
Apostolorum principis soliditatc firmntnm, qui lir-
mitatem mentis traxit in nomino, ut Petrus a petra
vocaretur? cui Veritalis voce dicitur etc . . . Ilaquo
cum multi sint Apostoli, pro ipso lamen prineipatu
sola Apostolorum principis sedes in auctorilale
convaluit" (col. 899).
MOLI
Veritatem facientes in charitate, '
crescamus in illo per omnia, qui <;
est caput Christus.
(S. Paul. Ei»h. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in
Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : <|
Si quis Cathedrae Petri jungilur, s
meus est. jj
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ?
Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV
Crni Glasovi.
„Tko svojom hoće da propada,
bio vriednik i zaslužnih koji
hoćeš, prava neirn i da sobom
povlači narod".
Pavlinović.
Nije ni puna nedjelja dana da smo na
uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama
koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na
neke krupnije pogrieške i mane, nebi li
jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali
»ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj
lieka.
Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo-
ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne
svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u
narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i
mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati
da je onako, kako smo mi pisali.
O tom su bili uvjereni, još prije neg smo
mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša
nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i
to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan
čas, oe da ga slabimo, da tobože klone
duhom za nastujaću borbu, već da mu iz-
nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba,
nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se
jpripravio na nove borbe, koje će biti teže
u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja,
mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u
velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o
čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola
istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u
Dalmaciji; istina i sama istina moći će
učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne
samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim
neprijateljima.
Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina,
i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno
biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu
svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne
korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba,
koje je narod nadario svojim povjerenjem,
već korist kojoj zrake odsievaju na cio
narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju
obzira u koliko njihov rad koristi narodu;
onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu
narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje
pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće
svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik
koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači
narod".
S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio
članak pisan iz Dalmacije u posljednjem
broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to
nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi,
koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela,
niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi
koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga
neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo-
ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba.
Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta
o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili
narodne ljude na neke nepodobštine koje
je ukloniti, neće li da jih narod odmah u
prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis
o si'-kanju i diganju u narodnim društvima,
zadarski nam novinarski drug doviknuo:
les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak
u Slobodi mi možemo opetovati istu fran
cuzku rečenicu.
nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše
Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji
se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo
djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat
svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista"
proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj,
kojega je osobnost izniela na javu, da za-
varava javno mnenje.
,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da
prikrivam misli koprenom neprozračnom ?
Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše
pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja.
„Pojavi koji su se od g. 1861 do danas
pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču
i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj
koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih
u sgodno vrieme zaplete, isti je amo
„Banovina s crnim slovima bilježi mnoge
učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni-
nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini
sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se
za pladanj leće.
„Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane
zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke
suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih
je izniela sreća da neizkusni vode domaću
politiku.
„1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje-
seca srpnja stotine i stotine srdaca slale
svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal-
macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat-
stva, od onamo, jadna mu majka! prohode
kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo
izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim
dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao
zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao
pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji.
„Majko domovino, zapuštena siroto, otvori
se one nesretnike, koji ti otvaraju nove
rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo
kao Uspomena jim se spominjala kao
Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi-
vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo,
kao !
„Kako neki drže Agramericu u Zagrebu,
da je podpomagana hrvatskom vladom, da
piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno-
vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di
Spalato od početka do kraja talijanska,
podpomagana i nadahnuta (narodnim
ljudima), uredjivana od korifeja narodne
stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo
u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini.
„Koje srce nebi proplakalo, koje se oči
neovlažile, kad pročitaju što se pogansko
pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije
duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još
kada? »)
„U isti dan, sami sat prvo neg se ima-
doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da
viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na-
proti vladi, da se predusretnu u
pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa
da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po-
znali smo vas na sastankul Dok ste na
vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne-
uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo:
^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago,
i bili obožavani po komu vas volja. Pozna-
dosmo vas, otci domovine, makar da ste za
čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da
ne razdvojite nesretnu narodnu stranku
„Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka!
Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo
ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi,
gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do
katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je
ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad
poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim
djelim će im moći doviknuti: daleko vam
od nas kuća."
Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a
ne načela, kaže pri koncu Sloboda.
Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da
je kakov pendant onomu, što smo mi prije
nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je
tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako
pomutili pojmovi, da se imenovao poča-
stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje-
mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža-
lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se
nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i
još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na-
rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede;
mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i
samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo
dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no
što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji
se pronose kroz stupce bečkoga novinstva,
pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak
ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo
bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz-
nešenim, nama je dužnost da i ove crne
glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom
listu, predamo narodu, da bude obaviešten
što se sbiva u nekojim krugovima.
Mi bismo želili da se ovi crni glasovi
neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su
dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje
postupanje pred narodom, bude li spljetska
Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo-
de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude,
koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje,
a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala
ta Pirrova pobjeda.
„Tko svojim hoće da propada, bio vrie-
dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima
da sobom povlači narod".
običaj imao bi stignuti u Moskvu u
večer pokle se ovrši crkveni obred
krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu
obredu.
Na Rieci magjaroni sbivaju komedije.
Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte
riečki guverner Szapary, o kom se bio
prosuo glas da će se odreći časti.
Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih
nikad ne fali pri „domoljubnim" izka-
zima, priredila je bakljadu guverneru,
a načelnik na Čelu obćinskoga zastup-
stva podje da mu zahvali na desetgo-
dišnjem radu i da izrazi želju da će
i na dalje ostati guvernerom. Guverner
zahvali obećajuć da se neće odreći,
dokle mu magjarska vlada nenadje
prikladna zamjenika.
Imenovanje miriditskoga kneza Prenk
Rih-Dode Libanskim vladaocem još
nije konačno ustanovljeno, jer se još
Englezka pa i Austrija opiru.
Dnevne viesti.
Iz Rima javljaju da će presv. sto-
žernik Vanutelli zastupati Papu pri
kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je
') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele-
bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke
spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što
je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra-
jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik
kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po-
primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da
izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list
(čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko
buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog
nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva,
jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal
macije a to tim više što niemci nedolaze
u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim
stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte,
budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili
Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da
se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste,
šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul)
ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe,
kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion
odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim
pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~
siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako
namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše
njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo,
ili koju odluku na kotarske poglavare
jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to
jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro
sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko
se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi
vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi
gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni
smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina
pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav-
lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz-
danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i
od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu
mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\
Ur. „K. D."
Nakon pune dvie nedjelje, bio je
prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti
ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga
je bio stigo u Požun brzim vlakom u
četvrtak u večer; ali je odmah bio
pripoznat, te dva stražara javne si-
gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu
Sponga je imao dovoljno vremena da
povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne-
koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u
krvi na zemlju a redarstvene ga straže
digoše i povedoše u županijsku bol-
nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be
je malo za tim osviestio. Sudbeno po-
vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga
izpita, a on je izpoviedio da se zove
Pavao Sponga i da je učestvovao uboj-
stvu Jurja Majlata.
Zastupnička bečka Komora primila
je prošlih dana zakonsku osnovu o po-
priečnoj česko-moravskoj željeznici; u
petak započela je razprava o tiovici
školskomu zakonu.
Dalmatinski zastupnici stigli su u
Beč i učestvuju parlamentarnom radu.
Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo
se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim
prvakom.
Hrv. prekovelebitski sabor, po naj-
novijim viestima, rek' bi da će se
otvoriti istom dojd. listopada; uzrok
je tomu što vlada nije pripravila ni-
kakvoga materijala za saborsko pre-
tresanje, jer ugarska vlada neće da
pristane uz osnovu preustroja uprave,
pripravljenu od hrvatske vlada. To da
je dovelo do sukoba izmed dviju vlada,
te da je ban uzalud dvaput putavao u
Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da
se izjalovi zajam zagrebačke obćine,
rugvički prokop i zagorska željeznica*
Izbori u Krajini. Dosad označen je
dan izbora u sliedećim izbornim ko-
tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-
KATOLIČKA
> Veritatem facientes in charitate, :
\ crescamus in illo per omnia, qui j ' ..I «nnnl f.llpictlK S
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat Christus. ^ > Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
aUJ ^.^^s-jlJ Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojlbe. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prodbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 30 Zadar, Ponedjelnik 23 Travnja 1883. God. XIV.
Bog i Hrvali.
Mimo svega božja slava,
Pa hrvatskog roda prava.
nK. D." br. 1 g. 1880.
Program kojim je prije tri godine otvo-
reno izašo pred obćinstvo naš list, našo je
doduše liepa odziva u narodu, ali je nabasao
i na ljude, koji rad nekoga umišljenoga slo-
bodnjačtva ne samo ga pokudiše već ga i
izkriviše. Vi miešate vjeru i narodnost, i tim
škodite jednoj i drugoj ; reklo nam se rie-
Čima, koje odgovaraju onoj današnjoj nekoj
lahkoumnosti, kojom se riešavaju najzaple-
teniji čvorovi, jer novovjeka „prosvjeta" —
donekle lucus a non lucendo — stvorila je
svakog školarca Aleksandrem Velikim, da
bez kraja i konca presieca gordijanske
čvorove.
Taj priekor, koji nam se i dandanas po-
navlja, puka je potvora. Niti miešamo, nit
smo ikad mieaali te dvie stvari, već u to-
liko u koliko su obe —najskoli kod našega
naroda — same po sebi sdružene, bud je
posljednja, biva narodnost, čedo kršćanstva
i bud prva odsieva svoje zrake na sve
ovozemne stvari. Ko dakle napada na prvu,
tim istim škodi drugoj; kao što nepomaže
prvoj, ko u njezino ime napada na drugu.
Dandanas prosio je u „modu" napadati
na sve što je vjerskog značaja i nepromi-
šljajue da se tim kopa najglavniji čimbenik
narodnoga napredka i slobode; traže da
narod postimo bezvjerski, pa tad se tuže
što narod moralno propada i što ta moralna
propast vodi ga i materijalnoj propasti; ko
da bez vjere može biti morala. Viče se na
političko sužanjstvo, a tjera se narod u du-
ševno sužanjstvo, kojeg mu barem tudjin
nomože nikad nametnuti.
„Političko robstvo kojega naroda, pisao
je slobodnjak Gioberti u svojoj : Teoria del
sovrannaturale, sasviem da je izvor preve-
likih zala, nije možda najstrašnija njegova
nevolja. Obstoji neko drugo robstvo, koje
svojim žilama dublje zahvaća, koje je ob-
ćenitije i nevoljnije u svojim posljedicama,
koje ćeš mučnije izkorenuti, te je sramotnije
za narode koji mu podpadaju. Prvo robstvo,
kad je osamljeno, nije neizlječivo zlo, da-
pače je većinom prolazno; dočim je drugo
težko izliečiti, i nikad nije samo, jer uviek
donosi sobom i prvo. Prvo možeš prispodo-
biti težkoj ali izliečivoj bolesti, dočim je
drugo prava smrt, ili barem neko skrajno
mrtvilo i neko smrtno rvanje, od kojeg se
čovjek nemože izbaviti, no uslied kakove
izvanredne naravne moći, ili bolje uslied
kakva čuda.
„Ovo političko robstvo sastoji u tudjem
nasliedovanju jezika, običaja i ćustva, i u
podpunom izgubljen ju narodnoga genija. I
sbilja, narodna je ćud kojeg naroda njegovo
biće, njegova duša, njegov život; dokle on
uzdrži tu ćud, bila kakva mu drago njegova
politička nevolja, može ustati, ali kad je
izgubio donapokon svoje biće i sviest samoga
sebe, nema više uhvanja.
„Političko stanje kojega naroda temelji
se na moralnom njegovom stanju, koje stvara
i uzdrži prvo. Tako n. pr. političko jedinstvo
iziskuje jedinstvo jezika, vjere i ćudoredja;
politička jednakost predmnieva sličnost obi-
čaja i uzgoja; politička neodvisnost nemože
bitisati bez ćudoredne neodvisnosti, biva
bez narodne knjige, bez narodnih navada i
ustanova; na posijedku, politička sloboda
nemože bivati bez moralne slobode, biva
bez dobrog uzgoja i poštenja.
„Dva glavnija elementa moralnoga Života
kojeg naroda jezik su i vjera. Jezik je oblik
i sredstvo, unutrnje i izvanjsko, misli
Na vjeru pako odnosi se ćudoredje i većim
dielom liepe umjetnosti, sa onim uzvišenijim
mislima i ćustvima čovječega razuma i srdea,
koja, proti onomu što se obično misli, mnogo
više od osjetljivih fakata, interesa i naslada
uplivaju na sudbinu ljudi i naroda naposeb,
a na sudbinu cieloga čovječanstva u obće.
„Jezik sadržaje i u kratko ponavlja na-
ravne elemente prosvjete, kao što vjera sa-
držaje vrhunaravni elemenat."
„Ja mislim, govorio je sa ministarske
stolice drugi talijanski slobodnjak Maksim
d'Azeglio, da je od najveće važnosti za cielo
čovječanstvo, a naosob za zadruge podignu-
te na slobodi, ko što je kod nas, da bude
štićeno vjersko ćustvo. Nikad nikoji narod
neće 'postati snažan i smoždjen bez vjere, i
to smo vidjeli u prošlosti ko i u sadašnjosti,
te ovom prigodom neću navadjati sv. Otee
već Machiavellia i Rousseaua.... Promislimo
da vjera obuzdaje ona djela, koja su često
najštetnija za družtvo, pred kojima je za-
kon ćorav; a mi koji smo ovdje, ja koji
govorim, mi bismo svi mogli kad bismo
htjeli, doprieti do djela i zločina, koje ni-
jedna ljudska pamet nebi nikad saznala.
Poštujmo dakle onaj uzteg, koji dopire do-
kle nedopire zakon".
Maehiavelli, taj slobodnjak čija su djela
dielomice bila osudjena od crkve, nemože
da neizpovjedi da „izmed gorih nevolja,
koje su tištile Italiju, za stavno je popu-
štanje vjerskih vezova i mlitavost vjerskoga
ćustva" ; „što se je odielila, nadovežuje na-
kon nekoliko viekova spomenuti Gioberti,
narodna osobnost Italije od njezinoga vjer-
skoga načela i dostojanstva, koje joj ulieva
kršćanska monarhija, kojoj je prestolnica
(biva papstvo), nije po mom ranienju po-
sljednji uzrok, s kojih od nekoliko viekova
oslabljuju talijanski duhovi".
Ako je dakle vjera glavniji čimbeni c u
životu ma bilo kojega naroda, ako gubitak
te vjere donosi sobom gubitak narodnoga
genija i tjera narod u duševno robstvo, pa
ako su državnici svih viekova morali da se
obazre na tu činjenicu, to po gotovo kod
nas pravi i*odoljub nemože da smetne s
uma vjersko pitanje.
Ako je istina, ko što i jest, da je naro-
dnost krasnotvor kršćanstva, koje je podi-
gnuv obitelj iz gliba poganskoga života,
stavio prvi temelj širjoj zadrugi, koju naro-
dom nazivljemo; tad je hrvatska narodnost
po gotovu čedo kršćanstva u obće a kato-
liČtva napose. Vjera je tako zaokupila cio
život našega naroda, od onoga časa kad je
naš narod opasan jedinstvom vjere i jezika
od Save do Bojane stupao u svezu sa za-
padnim narodima pa sve do najnovijih borba
koje je morao uzdržati proti osmalijskoj
sili, da mi nemožemo predstaviti si nje-
govu prošlost ako iz nje odtrgnemo naj-
glavniji čimbenik narodnoga života — vjeru.
„Za krši čast ni i slobodu zlatnu"; uz
taj divni uzklik narod je naš izveo kroz
prošle vjekove ona slavna djela, koja nje-
govo ime pronieše širom biela svieta; bez
„krsta častnog" nema ni „slobode zlatne".
Vjera unešena u naš narod kroz zapadne
vjerovjestnike, smoždila ga je i učvrstila za
narodne dinastije; vjera ga je sokolila i
dala mu moć da se opre kroz stotine go-
din& osmanlijskoj sili pred kojom je drhćao
cieli zapad i da si steče slavni naziv: ,,pred-
zidje kršćanstva"; vjera ga je pratila u
borbi proti niemstvu i tudjinstvu; vjera
je ulievala srdčanosti a hrabre zatočnike
hrvatske slobode; „krst častni je hrabrio
Zrinskog i Frankopana, kad su za „slobodu
zlatnu" izdajnički bili straćeni u bečkom
Novom Mjestu i prvomu je izmamio iz pera
u oči smrti: „Budi Bog hvaljen, ja sam k
smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se
uh vam u Boga svemogućega".... dk, on je
uhvao, on je vjerovao, a ta mu vjera kazi-
vala, da će prije ili poslie nepravica biti
oprana a pravda sinuti mukotrpnomu nje-
govomu narodu, za kojeg je on krv lievao;
vjera u Boga kriepila je rodoljuba Kvater-
nika, kad se samodrug u hrvatskom saboru
borio proti većini i činila je da uzklikne iz
svoje hrvatske duše: „Bog dakle bdije nad
narodom našim. Ovo uvjerenje, iz pisane
prošlosti naše crpljeno, hrabri me na za
sadašnjem razkršću života našeg narodnog i
budućnost".
„Gospodo moja! govorio je u hrvatskom
saboru dne 24 rujna g. 1868 biskup Soić,
kada se zlatni naši bregovi od g. 1848 pre
tvoriše u led; kada su junački naši kraji-
šnici iz preliepih ali krvavih talijanskih
predjela došli kući ne s lovor viencem
nego s viencem od trnja; kada je naša do-
movina za neuzkolebivu viernost dobila to-
liku nevjeru, kojoj u povjestnici traga nećete
naći; ej, gospodo! svim nam, koji na svojih
nogah stojimo; svim nam, koji negledamo ni
na lievo ni na desno, nego nam je uviek do-
movina pred očima, da nam onda nije ništa
preostalo, nego sveta naša vjera; vjera,
koja nas uči, da je u nebo vapijući grieh
svaka nepravda, koja mora jednom prestati
i koja neće dobrim plodom uroditi..."
Težak je i opipan i dandanas položaj
našega naroda, odasvud je politički pritisnut
protivnici trgaju mu najljepša uda njegove
domovine, razapinju namučila nevjere i ne-
pravde, te naš bi narod morao sdvajati kad
mu nebi ostajao onaj „krst častni", kog je
on svojom krvlju okupao i vjera u Boga,
koja u njem kriepi vjeru u bolju budu-
ćnost i daje mu sposobnosti da krči put
toj budućnosti,
Netrunimo dakle narodu taj sveti amanet
njegovih praotaca, ako neželimo da nam
narod sustane i podlegne u svakdanoj borbi
i da na poklik narodnih kolovodja, koji ga
zovu na nove borbe, odgovori ko što se od-
govaralo kolovodjama u nekoj susjednoj
nam zemlji: „kaše, kaše! gospodo, Što će
nam sloboda?tt Taj gnjusni materijalizam
djelo je bezvjerskih načela devetnaestoga
vieka. Učuvao se naš narod od takove gube!
JSovica školskomu zakonu i dalmatinski
zastupnici. U prošli Četvrtak govorima
dvaju izvjestitelja svršila je obća raz-
prava, o novici školskomu zakonu. Pri
glasovanju za prelaz na posebnu raz-
pravu digo se Dr. Herbst da uzrujanim
glasom predloži glasovanje poimence.
Sa „da" glasovalo je 174 zastupnika
asa „ne" 164. „Divljaci" veliko-niemci
Schönerer i Fiirnkranz glasovaše sa
desnicom; čeh Tilšer sa ljevicom, kao
i zastupnici Coroninieva kluba. Od
dalmatinskih zastupnika glasovali su
sa vladom dotično s većinom Bulat,
Klaić, Nakić i Rendić, sa ljevicom uz
povladjivanje njemačke clique srbo-
autonomaš Ivanics; falili su na gla-
sovanje Borelli, PuČić, Šupuk i Voj-
nović. Da su svi dalmatinski zastupnici
bili pri glasovanju i glasovali proti
vladi (dakako izuzam Ivanicsa) vlada
bi bila dobila 170 glasova a oporba
172, te bi vlada s većinom bila podlegla
za dva glasa. Nešto dakle vriede i ti
dalmatinski glasovi!
Dalmacija po pravu dio hrvatske kra-
ljevine. Jednom se tvrdilo da se hrvatsko
pitanje nemože ni spomenuti u bečkoj
zastupničkoj kući; ipak veliko-niemac
Schönerer pokazao je prošloga utorka
pri razpravi o školskoj novici, da nije
tako. Govoreć o iznimnosti, koja se
postavila za Dalmaciju u školskoj no-
vici, Schönerer izjavi da pristaje uz
to, jer da Dalmacija pravilo pripada Hr-
vatskoj, te da će prije ili poslie s njom
ova posljednja upravljati.
Dnevne viesti.
Primamo iz Rima sliedeću vrlo važnu
viest: Razmirica med Nadbiskupom Bo-
sanskim i tamošnjim Franovcim svršila
je. Odsuda je pročitana pred sv. Otcem
i Stožernicim. U podpunu pravu Fra-
novcim ostaju 39 Župa, a druge 34
predat će Nadbiskupu, netom steče
svećenika; al ti svećenici davat će
svake godine običnu redovinu dotičnomu
Samostanu i to je po pravu Crkovnom.
Tužni glasovi iz Krajine. Dne 19 tek.
započeli su izbori u bivšoj Krajini;
prvog dneva biralo je 13 izbornih ko-
tara. Po viestima iz Zagreba bili su
izabrani: u Semlinu predstojnik za-
grebačke vlade barun Živković i to
jednoglasno; u Glini i Veljunu Petar
Sliepćević (dvaput): u Moroviću Stjepan
Popović; u Gospiću Major Orešković;
u Dvoru paroli Zivković ; u Vinkovcima
odvjetnik Ivić — svi pristaše sadašnje
vlade i njezine saborske većine. Samo u
Brodu bio je izabran profesur Pilar,
umjerene oporbe. Stranka prava nije
dobila nijednog zastupnika. Još nije
javljen uspjeh izbora u 5 izbornih ko-
tara. Kako čitaoci vide prvi su glasovi
posve tužni; ali iza tolike grmljavine
nijesmo se mogli ni nadati no kiši
— plazećih živinica ! (Vidi brzojavke
,,K. D.«).
Napokon je predstojnik pravde Dr.
Derenčin, kako javljaju zagrebačke
službene novine, pošo u mirovinu. Pr-
vim dojdućega svibnja namjerava Dr.
Derenčin otvoriti odvjetnički bureau;
kažu da se neće povući sa političkoga
polja, već da će se pridružiti umjerenoj
opoziciji g. Mrazovića i družine.
Razprava proti Ragosi. Prošloga Če-
tvrtka započela je u Vidinu (Udine)
porotnička razprava proti Oberdankovim
sukrivcima Donatu Ragosi, istraninu, i
taljancu Antunu Giordaniu. Ragosa je
i Veritatem facientes in charitate,
I crescamus in illo per omnia, qui j
> est caput Christus.
\ (S. Paul. E*ph. IV. 13.) \
Izhodi 11 Ponedjelfiik i u Četvrtak
A • ........ Vos ipsos, au.viliaDtc Deo, in dies alacriter operam Vestram imiiensiiros in luenda saiulari Ecrlcsi» doctrina animisque i«
Religionis aniore el in vewe tidei professione roborandis,... (Pio IX. upapinsk. listu, 2i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.)
Uvjeti pređtorojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postar«kt troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra ee predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskons doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se me vraćaju.
Br. 37 Zadar, Ponedjelnik 21 Svibnja 1883. God, XIV,
lovi izbori, nov život.
IV.
Preporučiv vjeru, vrutak svake prave
sreće, završismo predjašnje članke rie-
Čima Koga dakle da biramo? Ovim
riečima želimo danas dat odgovora.
f Ele dakle: Koga da bira katolički
f i hrvatski birač za svoga zastupnika ?
' Jasno je, ako katoliku hrvatu stalo
do pravog zastupanja, ako želi, da mu
sabor bude onakve slike kakve je ocaj
dio domovine; da mu je red birat u I sabor jedino katolike i jedino hrvate. Dii, jedino katolike i jedino hrvate. O-voj svetoj i naravnoj dužnosti iznevje-
rit se nije smio nitko nikad ni dosie,
al dan danas na osobiti način ova se
dužnost nameće, ona se nameće tako-
vom silom dogodjaja, da tko bi uz da-
našnje okolnosti drugčije pri izborim
postupao, taj bi, u ovoj zemlji brojem
pretežno katoličkoj, u ovoj zemlji po
pravu i narodnošću hrvatskoj, bio ko-
liko je do njega, izdajica svoje dužno-
sti, pravi izdajica vjerske i domovinske
budućnosti.
Razni znaci, pače i sam obstanak
našeg lista, uzprkos svim progonstvima,
svim globama, iztragama i svakovrst-
nim neprestanim dušmanskim splet-
kama, sam obstanak i napredovanje
ovog glasila na čistom katoličkom i
hrvatskom zemljištu radećega; najbolji
je dokaz, da ovaj dio naše četvero-
kraljevne domovine sviestan je ko svo-
jih prava tako i svojih dužnosti, te
smo osvjedočeni već unapried, da će
nastajni izbori izniet zastupnike koji
će znat i htjet branit sva naša sveta
prava — prava katolička i prava hr-
vatska. ') Vrlo dobro! pod tim stie-
gom hajdmo na izbore, svi služno, i I do vieka ue dopriesmo do hrvatske
blagosivljat ćemo trud uložen, jer sje- j samostalnosti i jedinstva. Ma obziri?
me takn posijano neće pasti na tvrck Obziri su dopušteni jedino napram
kamen, nego na plodnu zemlju.
Birajmo najprije katolike; jer nam
je vjera prva dika i uzdanica. Birajmo
katolike, da nam se nebudu unapried
odapinjale moderne otrovne striele na
redovnike i redovnice. Dokažimo da
nećemo Napoleona da ih „kunu i cr-
kve, i zvona", kako pjeva redovnik
KaČić, nego ljude koji će se borit uz
Boga za svoj hrvatski narod, ljudi koji
će u vjeri crpit onu postojanost i odlu-
Bogu, napram narodu, napram svojoj
dužnosti.
* * *
Rieč je sada na pokrajini i biračim.
Znadu što brojem, položajem, slogom
i dobrom voljom moga, znadu što mo-
raju, znadu na što ih izkustvo i zdrav
razum napućuje; te smo sigurni, da
će za 6 dojdućih godina vjera i do-
movina imat u Saboru zastupstvo, ka-
čnost Što je toli potrebita našemu zlo- j dro da obe ove svetinje uzvisi i u
patnomu zavičaju. Katolici u katoličkoj i svačijem srcu razpali. Življela katoli-
zemlji, mi hoćemo, ma napram komu j Čka i hrvatska prava!
bilo, da nam vjera i svećenstvo bude |
branjeno i poštovano, ine iz milosti: to! ——
branjenje i poštovanje mora da bude j
naše normalno stanje. j DlieVne viesti.
Birajmo zatim hrvate, hrvate prave,i ——
koji će svagdje Čisto i bistro izticatf „ . _ _ t . vl. _ , .
jedino hrvatskt pravac, a sbaeit s pre- Drugi dan Duhova njemački Schul-
stolja. na kojem se sad bani, nesmisc v/rein (školsko družtvo) držao je u
srpstvo - hrvatstva, i neizvjestnost „naJ ovogodišnju obcu skupštinu. Bile
rodnjačtva«, kadra, da svačijemu proizJ su ustupane sve pokrajine Cislitave
vodu firmu posluži, kako kad prigode ! ^uzam Galicije i Dalmacije —koje još , x , "... . / ! nijesu bile spašene od niemaca. Izmed donesu. Cemu da se stid.mo svoga .mena ; ^ { gobetu Dr. Sturra reCe .
i svoga plemena? Srbin kaže Srb.. , * .„„,.. * . . „
') Nu nije čaše meda bez čaše žuči, nije
ruže bez trnja : malodušnika i kratkoumnika,
ljudi koji zavadjaju il su zavedeni, tieh iraa
i dan danas, te uz vrlo povoljne glasove
koje primamo od prijatelja iz pokrajine,
POD US TAK.
Srpske besjede *)
i.
Na Cvijeti.
(0 odvažnosti.)
„Ako ovi umuknu, kamenje će zavapiti."
(Luk. gl. 19. st. 39.)
Dajte, braćo, da se prenesemo u misli
našoj onamo, onamo: — ali ne, dječice mila,
što vi rado pjevate „Onamo za brda, dje
kažu Milošev je grob..." Ne zovem ja vas
„na srpska polja, na polja bojna" — nego
drugo ja mislim. Onamo, velim, krenimo
naše srce i dušu, kamo nas pravoslavna
vjera naša zove, i kuda nas upućuje ovaj
radostni naš praznik sa časnom ikonom i
veselom „vrbicom". Evo nam se nudi lije-
pa prilika danas za to. Hoćemo duhom hri-
sam, Magjar kaže Magjar sam, a Hrvat
sam da kaže „narodnjak" sam!!!
Kaosu ima mjesta prije uredjenja;
al gdje sve zasjelo na svoj stolac,
gdje svak vozi svojim ciljem, tu kaosu,
neizvjestnosti i neodlučnosti mjesta
nema !>it ni pošto, inače nema prava
napredka. Budemo li sanjali o srpstvo-
hrvatstvu, i govorili o narodujačtvu
J) Ove je sastavio i govorio u srpskoj pravo-
slavnoj crkvi Nikola Begović, proto kariovacki.
(Tiskane n Beogradu 1880.). Da štovani čitatelji
uvide, na što jo spalo i ono malo evangjeoskoga
duha u „pravoslavju", mi ćemo prigodice donieti
po koju besjedu, i to bez primjetaba, jer ih dr-
žimo posve suvišnirni, Ured. „A'. L."
čusmo i po koji glas tužni, čusmo, đa gdje-
gdje katolički i hrvatski birači misle podu-
priet bez ikakve ni same političke nužde,
kandidata inovjernika i inorodnika!!! Crne
su kukavice koji tako rade, i uhvamo u
Boga, da će pravi vjero-i rodoljubi u takvim
krajevim radit dvostrukim naporom, da unište
te sramotne pokušaje, koji su pravo poni
ženje i crna ljaga za pokrajinu.
šćanskim da pogledamo na drevni Jerusalim,
i da upaztmo ondje slavni ulazak Rristov
u taj potonji izopačeni i bludni grad. Isto-
rija obožene prosvjete i čovječanske kultu-
re izmjerila je svojim neumitnim vizirom
tu groznu provaliju. No za nas je ovdje ta
sudba izrailjska samo u toliko važna, što je
Hristos svojim primjerom osvijetlio istinu
Božju na zemlji. Elem ovu istinu kada iz-
nevjere gradovi zidani, i ljudi izopačeni, to
još ne propada istina život i put Božiji na
zemlji. 1 ovo je smisao riječi Hristove, koju
mi na ikoni gledamo, u sv. jevangjelju Či-
tamo, i u srpskoj kući sa „cvijećem" danas
bilježimo.
Ovo je pravac moj. Malo posije kazaću
ja i vise o tome, a ovdje velju: vrlo je li-
jepo, što srpska djeca pjevaju odabrane
pjesme svoga naroda. Ovo je život narodni.
U ovim pjesmama živi duh srpski. Tu je
izvijo se on — duh — do one visine, a ja
smijem reći, to je samostalna zvijezda na
sunčanome nebu, koja pokazuje narodu na-
šem pute do slave Hristove ! Pa prema tome
ja držim e je na svome mjestu, ako otac
prizove dijete svoje i reče: Daj, sine, kaži
što si u školi naučio! Pripovjedaj nam i-
storiju ovoga praznika! Ovakovi razgovori
„1 niemci Austrije žele, da savez sa
Njemačkom unapried se bude protegao
i na kulturnom, gospodarstvenom i na-
rodnostnom poljut4.
Prošle sriede ođputovalo je iz Rima
odaslanstvo sv. Otca. za krunitbn ru-
skoga cara. Predvodi ga stožernik
Vanutelli.
Knez crnogorski na prolazku put
Moskve, odsjeo je u Beču u carskom
dvoru; gdje je primio carsku obitelj i
prestolonasljednika, koji je uprav s toga
došo iz Laxenburga. Prekjučer je od-
putovao put Moskve.
trebaju svakoj kući srpskoj. A evo, ja se
nadam, da bi djeca naša zadovoljila. Sta više
ja sam uvjeren (jer ja tako radim i upuću-
jem djecu u školi), da bi se dijete pozvalo
na ikonu i reklo bi: „Sav je praznik na
ikoni, koju mi danas cjelivamo." Bas mi
pade na um ovdje naš slavljeni Vuk Stefan
Karadžić. On se mnogo sjećaše svoga dje-
tinstva. Hvali se Vuk svojim ocem, kako
ga je otac vodio sa sobom u crkvu, pa do-
vede sina svega pred ikone, i pokazuje dje-
tetu sve redom, šta koja ikona označava.
Nego s tijem nijesam ja mislio nekoga
prekoriti. Razlikujem ja vrlo brižljivo našu
narodnu sudbinu. Da bogme, da su ta na-
predna djeca, koja su sretna te uživaju već
za rana svoju rodjenu srpsku valjanu na-
stavo, koja idu u srpsku školu; ali te sreće
nemaju srpska djeca svuda. Evo, đa bacim
pogled po mnogobrojnom narodu srpskom u
Hrvačkoj, pa šta ću reći otuda? Boli me
na srcu, kada moram kazati, da najveća
većina djece naše -— ta sav podmladak ju-
načkoga naroda srpskoga — nema, pa nema
srpske nastave!.. Ima, brate, tuda škola od
svake ruke, samo što te škole nijesu i srp-
ske. (Od prije škole bile su čemerne -
| „gospoštine", a posije su opet čemerne pro
Chambord. Čitamo u Goričkom L' Eco del
Litorale: „Grof i grofica Chambord odputo-
vati će u nedjelju u večer (to jučer) iz na-
šega grada. Knez ako i po malo oporavio
se od svoje bolesti, biva od ozlede na nekoj
žili u stegnu. Izuzam ovo, bilo mu je pa
mu je i sad predobro. Listovi su naosob
ovih posljednjih dana talabučili, pripovie-
dajuć da je grofu Chambordu sasviem zlo,
da mu je kaplja pala i t. d. pa je i naše
uredničtvo u utorak primilo brzojavku iz
Beča od Standardova dopisnika, tražeć od
nas viesti o stanju grofa; a mi smo mu
žicom odgovorili da su Knezovi u ponedjelnik
izvezli se u oivorenoj kočiji. Na ovim bučnim
viestima listovi dakako grade svoje političke
kule; dolazak Vojvode d'Aumale i Char-
tres-a i t. d. A čitalačko obćinstvo valja da
sluša toliko basna i često jim vjeruje". —-
U ostalom i iz Rima brzojavljaju da je
Moniteur de Rome, vatikanski list, oprovrgo
viest o putovanju vojvode d1 Aumale i Char-
tresa u Goricu ; koju su izmislili' neki „slo-
bodnjački" krugovi u svoje nepoštene svrho.
Elena Marković, osudjena na smrt,
bila je pomilovana i povedena u Po-
žarevac, da tamo izvrši kazan od dvaest
godina tamnice.
Tunedavno bi iznešena pred tali-
janski sabor zakonska osnova o raz-
ženitbi. To je potaklo katolike đa
šalju prosvjede proti toj osnovi. Na-
puljski nadbiskup poslao je neposredno
kralju Umbertu pismo, da ga svrne
na odstranjenje skandaloznoga pred-
loga. Cieli napuljski episkopat (104
biskupa i prelata) pita u prošnji na
obe komore odbačenje osnove. Župnici
i katoličko pučanstvo Napuljske po-
krajine pripravljaju takodjer prosvjeda.
Strasbnžki list Post javlja, da su
franjevice Matice u Salzkotten bile
ovlašeene da pozovnu natrag sve Mi-
losrdnice, koje su bile primorane poći
iz Njemačke, uslied ukinuća njihovih
Zavoda.
sjačijeL.) Ove Škole ne priljubljuju djecu
našu sa srpskom ikonom. Nego što je još
žalosnije, ove „hrvačke" škole ratuju na
sve što je Srbinu najsvetije. I to tim ubi-
tačnije ratuju one, što su nešto po jeziku
Srbljima srodjene; ali u duhu — u mlijeku
materinom, u imenu — u životu narodnom,
u pravoslavlju — u spasu duše srbinske te
su škole običaju i zavičaju našem skroz i
skroz ubitačne!!
Ima tako, čovječe, otuda i dolazi suza
naša. S toga ti je danas najmanje otaca,
koji bi znali ovakav razgovor povesti sa
djecom svojom u kući, ili kao ono otac sa
pokojnim Vukom našim u crkvi, a pred
otvorenim ikonama. A šta je posljedica od
svega toga? Posljedica je ta, da naš inače
valjani i čestiti narod ponajviše trpi glad i
sirotinju, živimo iz ruke u usta, a plaćamo
te nazovi—škole za nevolju, i u kući svojoj
kukavno vremenimo, mjesto da temeljimo!
Pa tako otuđjen je Srbin na sve strane od
svoje svetinje, zaplašen sa svake strane, pa
i vjere se svoje vise boji, a valjalo bi da
vjeru poznaje i da je ljubi. Ta od sv. pri-
češća svoga Srbljin sam sebe odbija u časne
poste zbog nekoga grijeha, a ovamo on i
nezna više da Bogu nesmeta otkloniti slu-
KATOLIČKA F i-y»
$ Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ••
est caput Christus. s
(S. l'an!. K-pii. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesiac docirina animisque in
Religionis amore et i a verse lidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam,)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostuloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 28 Svibnja 1883. God. XIY.
Radi izvanrednih uzroka od-
goditi nam je do u ponedjelnik
broj od četvrtka.
i
Dr. Juraj Putić.
Frangar non flcctar.
I opet jedna zviezda ugasila se na hr-
vatskom nebu, pokle je kroz toliko go-
dina tako jasno svietlila na našem ob-
zorju.
U prošli Četvrtak u večer usnuo je u
Gospodinu u Rimu Dr. Juraj PuliĆ, kano-
nik Sv. Jerolima.
Ova nenadana viest ne samo će raz-
žalostit mnogobrojne prijatelje i znance
pokojnika, već će se nemilo dojmiti cig-
loga hrvatskoga naroda, koji se je pu-
nim pravom mogo ponositi takovim sinom.
Rodjen u „slovinskom" Dubrovniku,
d.r Juraj Pulić odmah je u prve prilju-
bio hrvatstvo i pristao uz narodni po-
kret g. 1861.
Izabran zastupnikom u dalmatinski sa-
bor, odlikovao se je svojim poštenim
radom i neustrašiv stao na obranu po-
tlačenih narodnih prava.
Tadašnja zadarska i bečka vlada svim
su sredstvima nastojale da prignu mla-
doga ravnatelja zadarskoga gimnazija, ali
se Pulić držao Oracijeve: frangar non
fleclar, pa kad su sva nastojanja bila
uzaludna, kad pošteni Pulić nije htio žr-
tvovati Danila i Klaića ničijim hirima,
tad ga vlada g. 1863 posla u Spljet
pod izlikom da uredi tamošnju gimnaziju.
Ali ni u Spljetu nije na dugo ostao,
jer ga do malo poslaše u talijanski Trient,
da ga tim uklone ne samo iz domovine
dali i iz zadarske sabornice; nu dubro-
vački rodoljubi učiniše Pulića velepore-
znikom i izabraše ga u tom izbornom
kotaru. Ipak u zadarskoj sabornici brzo
zamuknu Pulićev glas, jer bolest i da-
leka putovanja prisvrnuše ga da se za-
hvali na zastupničkoj časti i da se svim
svojim silama posveti obljubljenim svojim
naucima.
Da je Pulić i u Trentu znao vršiti
svoju dužnost, svjedoče nam simpatije
koje je on steko izmed tamošnjeg pu-
čanstva i žalost koju je ono izkazalo,
kad je Pulić pošo u mirovinu, da u
Rimu, kao kanonik sv. Jerolima, spro-
vede posljednje dane svoga radišnoga i
poštenoga života.
Kad mu nedavno ponudiše stolicu du-
brovačke biskupije, Pulić ju odbi ; jer
da to 'nije za nj, već za mladja pleća,
Iz Rima, gdje se bavio povjestničkim
i mudroslovnim naucima, Pulić je neobi-
čnom ljubavlju pratio dogodjaje u do-
movini i pri svakoj prigodi dielio svjete
i naputke.
Nedjelja je sama dana da nam Pulić
poslao iz Rima pozdrave, na žalost po-
sljednje ; ali ti pozdravi stignuše nam
ujedno sa smrtnim glasnikom da nam
još više ogorče bol za lako velikim gu-
bitkom.
Prije nekoliko dana čil i zdrav — a
eto od prekjučera ledena ploča krije
njegove smrtne ostanke; ali njegova spo-
men nije s njim pošla u grob, ona će
živjeti dok bude hrvata da potomcima
pripovieda djela uzor poštenjaka Pulićeva
kalupa.
Vječni mu pokoj!
PODLISTAK.
Srpske "besjede
Na sv. Savu (Nemanjića).
II.
0 srpskoj školi.
Uskliknimo sa ljubavi
Svetitelju Savi,
Srpske crkve vrhovnoj
Svetiteljskoj glavi.
Ovako pjevaju djeca naša osobito danas.
Ovako pjevamo i mi stariji s djecom našom.
Braćo! Veselje je vaše od Boga. Zbor je
ovaj naš nami i mio i drag. I s toga ću ja
vami u nekoliko riječi kazivati, zašto smo
se ovdje, baš ovdje u školi iskupili, a rećiću
i to, zašto mi u školi sv. Savu slavimo. Ja
se nadam da je ovo vami po volji. Isto
tako mislim još, da je vami drago, što ja
govorim, što kao učitelj vaše dječice ovdje
vas sa javnom besjedom pozdravljam. Na-
ravno, prvi nam je ovo put, pa se vi malo
i čudite. Nije mi to ništa teško. Ja volim
da se vi čudite meni, a verujte mi, braćo,
Ja se vami ne čudim, nego se iz srca baš
Zadar, 28 svibnja.
Kad se tunedavno prosuo glas Širom
naše pokrajine da su narodni zastu-
pnici izhodili od Bečke vlade, da se
pokrajinske vlasti nepačaju u izbore,
već da samo vrše svoju dužnost —
Dalmacija je odahnula, ili bolje, ne
Dalmacija, već ona velika većina
naroda hrvatskoga u Dalmaciji koja
n^bilo od koje vlade netraži drugo
no Ja nepristrano vrši svoju dužnost.
Manjina, ta šaka narodnih izroda i
tudjinskih dopuza, koja nemože da\
ima naslona u narodu, već ga traži u
nasilju, nepravici, podkupljivosti i ne-
poštenju — bila je ošinuta tom viesti
i stala je vikati na prisilje odzgora;
uprav ona koja je do jučer lizala
sa nekih rukii i po milosti provodila
svoj kukavni i nepošteni život.
Kandidature vladinovaca u Makar-
skoj, Vrhgorcu, na Braču i drugovdje
razpršiše se; a na razvalinama tih „kula
u zraku" podigoše se čvrste kule hr-
vatske slobode, gdje će zavladati u-
prav oni ljudi, koje neka presvietla
gospođa nisu htjela. Ti će izbori naj-
bolje dokazati, kako Hrvatima Dalma-
cije nije od potrebe vladine pripomoći,
već kako uzprkos volji nekili tnogu-
ćnika narod zna i može provesti svoju
volju.
Ali ako je volja nekih uzmakla pred
narodnom voljom skoro po cieloj Dal-
maciji, to se ona rekJ bi okupila oko
glavnoga grada pokrajine, da pripra-
vlja „put u sabor" nekim visokopolo-
zenim osobama. S neke strane sveu-
dilj se tvrdi da se vlada ni u ovom
kotaru neće miešati u izbore; ali od
nekoliko vremena neki plaćenici oblieta-
ju zadarski izborni kotar, iznašaju
kandidature ljudi, koji jedu činovnički
kruh i govori se o nekim materijalnim
blagodatima, koje bi stanovite osobe
mogle podieliti.
Koliko su ti glasovi istiniti dokazuje
nam i pismo, koje smo jučer primili
iz Ninske okolice i koje priobćiijemo
pod stavkom „Raz. Viesti."
Mi nećemo sad izpitivati čije je
maslo taj srbsko-autonomaški odbor;
mi nećemo potražiti ko dieli te novce
i odkle su došli ti novci jer kad
1 bismo tiskali tvrdo uvjerenje našega
dobro obaviešćenoga dopisnika, po-
veselim. Naša braća u mnogim srpskim op-
štinama već su od nekoliko godina otpočeli
ovu slavu. Taj lijepi glas dospio je i do
vas. Pa na poziv vaše dječice vi se sku-
piste tako mnogobrojno na ovaj svetosavski
zbor, na srpski prosvjetni zbor! E! pa do-
bro ste nam došli braćo i sestre! Da ste
nam zdiavi i čestiti i vi, draga dječice!
Najprije ovo vam kažem: ne pitajte vi
mene, zašto nije uvjek ovdje ovake slave
bivalo. U Školi su drugi „zapovjedali..." Pa
takva je škola za nas mrtva bila... No već
danas je prilika za nas bolja, a biće u ime
Božije sve to — bolja... Lijepo je da se u
kući srpskoj postom i zavjetom ovaj dan
poštuje. Sretni smo da i crkva srpska iko-
nom i molitvom danas sveti. Ma po cijelo-
me narodu znade se za sv. Savu, zna se
velim za srpskoga sveca — „sredozimca!"
— Ovo je lijep dokaz hrišeanske pobožno-
sti. A škola uprav pozvana je da u tome
svijetli! Jest, braćo, života mi moga, ovo
božja istina. Valjana škola velika je naša
svetinja. Škola je prva drugarica Hristove
crkve. Ma škola je drugo krilo materino:
dje materino mlijeko prestaje, tu škola na-
stavlja svojom slatkom hranom — istinom
i prosvjetom! Svoja rodjena škola svoje oči
otvara, a to je za nas srpska škola! Ta
Bristos Spasitelj osnovao je školu, On je
učitelj bio prvijeh Apostola! I srpska po-
slovica kaže: „Tko više zna, taj bolje i
vidi." Ovu je istinu davno Srbin u za-
gonetku zavio, a ovako reče: „Bijela njiva,
crno sjeme, mudra glava što ga sije". To
je knjiga svoja. Vi znadete, tko ono reče:
„Sta mi oči pomažu? slijep sam kod očiju;"
je l'te? Tako je bogme. Tako se žalosti
onaj, koji nije iz mlada knjige svoje učio.
Još nijesam gotov. Dosta će biti, ako
samo mimogred ovdje spomenem onu tudjin-
sku školu, u koju ste i od vas neki hodili. Pa
recite: jeste li tamo čuli u poštenju srpsko
ime?... jeste li čuli krsnu slavu?... poznadoste
h srpsko slovo?... Kazaše li vam lijepu dušu
sv. Save?.., To samo, a sve ostalo, što obuhva-
ća sveta naša pravoslavna vjera, da i ne
spominjem ovdje. Ma veseo bio, moj brate,
od te škole puste bježala su djeca naša. i
tako je postao naš glasoviti „pustodjak..."
Na tu školu krvavu gledahu roditelji po-
prijeko... Pa taj strah još je zaostao u ko
stima, i mnogi ne može da se razabere od
toga straha... Ta vaša je n. pr. ova mudra
riječ: „Nema od vojaka — težaka, niti od
| baka — prednjaka." Ma takovom se ško
vriedili bismo tankoćutnost neke go
snode; ali će naši čitaoci i sami nai-
lakše razumjeti odkie polieću neki
zlokobni poletarci i gdje se sakuplja-
ju niti tog novoga pokreta, ko li je
napokon taj luktar, koji kreće svim tim
marionetama.
Uhvamo se da će se svi ti napori
ulomiti o pošteni rad Ninskih rodo-
ljuba, a da će ti uprav žalostni čini
potaknuti rodoljube od Raba do Bio-
grada da se složni i iz svih sila opru
neprijatelju koji ne prebire sredstva,
samo da se dokopa cilja.
Sloga i rad, pa je pobjeda nastrani
poštenjakovića!
I*ređ izbore!
Zora puca, bit će dana.
(Glas mlada popa).
Tko je junak na ždrielo, Na ždrielo
junak tko je. Još samo malo dana
dieli nas od najvažnijeg Časa, gdje je
i narodu dopušteno dieliti vlast sa vla-
darom. Još nekoliko dana, dok se po-
služimo prvim i najvažnijim pravom u
ustavnoj državi. Tamo o Vidov danu
razviti će i naša pokrajina nov život,
po cieloj zemlji nastati će novi duh,
svugdje lebditi će novi pokret. Za ne-
koliko vremena uzniet će se duh čo-
vječji iz ovozemnog prozaičkog ži-
vota do visokih idejalnih poleta, da u
njima crpi snage za ostvarenje svog
omiljelog programa. Naš narod, izmu-
čen, progonjen, ali ne mrtav, prošav
izpod mača i koplja, prokušav sve slasti
i ugodnosti što tudjin i nametnik može
podati, uljuljav se u san zaboravnosti i
nehaja u koji g*\ uljuljala konštelacija
narodne većine, tare oči i u snu pita
na kojoj smo ? kamo smo doprli iza
dvadesetgodišnje borbe ? što nam po-
može naša pobjeda g. 1870? Gdje
je oni visoki barjak nikda prije neoka-
lom Bog ne slavi, niti se srpska kuća
veseli!
Elem, vidite braćo, ovo su uzroci, što smo
se mi danas u školu skupili oko naše dje-
čice, te smo otpočeli ovaj naš lijepi zbor i
razgovor. Produžićemo mi ovu riječ drugi
put ovdje, a dotle valja da se spremamo.
Nego da kažem još i ovo; Zašto mi BV.
Savu proslavljamo u školi? Kratko ću ja
reći ovako: Sv. Sava podizao je škole po
cijelom narodu srpskom. Ove škole divno su
napredovale, jer je narod volio da nauči
Boga poznavati i sreću svoju podizati! Evo
samo ovaj primjer uzeću: Eno je bijesni
Turčin raskopavao Savine škole kroz to-
liko crnijeh vjekova, pa ne mogaše Turčin
uništiti imena srpskoga i naše vjere. Sta
više. Osmanlija je se ogubao, a Srbin slavi
Boga i svoga Apostola, kaktt koji danak u
napredak, sve jače, sve otvorenije...
A ovamo nami kako je?....
Ma moj brate! Sto je sv. Sava jedanput
u dušu usadio, čim je mlijeko materino za-
mirisalo i osladilo se, to nijesu mogli ubiti
ni carigradski kaludjeri, ni rimski fratri...
Sve pod turskom silom i pod latinskom
samovoljom održala je se i sačuvala naša
lijepa krsna slava i čeanica!
KATOLIČKA DALMACIJA
\ Veritatem facientes in charitate, s'
s crescamus in illo per omnia, qui J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat^ Chnstus.^ ^ s ^ auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vesiram irapensuros in tuenda salulari Ecolesise doctrina aniraisque in
~ ^ 'U' Heligionis amore et in verse íideiprofessione roborandis,... (Pió IX. u papinsk. listu, 2i veljace J872 pisaocim
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitur,
meus est. lucir.u. uhu isque « s (§ Hieronym< Ep¡s. XVL a<| Danh)
Katoličke Dalmacije), í^l^^^S .
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini & fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list.
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franoo" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma riizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 44 Zadar, Ponedjelnik 18 Lipnja 1883. God. XIV-
Molimo one naše prijatelje koji
nam nijesu došle poslali podmiru
predplate za tek. godino, da to
učine sto prije, nek ovaj neustra-
šivi borac za sveta katolička i
hrvatska prava uzmogne nastavit
bez zaprjeka svoje nezavismo i
iskreno djelovanje i Što smjelijim
srcem susretat tuču otrovnih striela,
koje neprestano na nj odapinju to
protivnici to neki himbeni rodo-
ljubi.
Onu pak gospodu koja svojim
dugotrajnim obiranjem oglušaka
toliko potežkoća stvara našoj u-
pravi, upozorujemo da ćemo, ne-
izvrse li što prije svoju dužnost,
opet se latit neugodnog javnog
pozivanja po imenu i sudbenog
postupanja.
Lakrdije L."
Zadar, 17 lipnja.
Na „novoj zadarskoj obali" u dva mjesta
predstavljaju se živahne lakrdije: u tali-
janskom cirkusu i kako je već poznato, u
stupcima Nar. Lista. Ostavljamo cirkus; vi-
dimo radje kakav humor vlada ovaj put
kod „Nar. Lista".
Prije svega opaziti nam je, da Narod. List
ne samo nije pokušao da oprovrgne naj-
važniju našu tvrdnju, dali nije ni potražio
da ju oslabi pa bilo to i izmišljotinama,
laži i potvorom kao po običaju: a ta je
tvrdnja, da su narodni ljudi u Zadru bili
uzeli lozinkom: nećemo popova. Ta naša
tvrdnja, podkriepljena nepobitnim dokazima,
ostaje tu da u ove čase kad su popovi, re-
dovnici i svjetovnjaci, pokazali takvo čudo
rodoljublja, da jim se sviet mora diviti, ta
je tvrdnja tu da dokaže crnu neharnost nekih
narodnih prvaka prama čisto narodnomu
umiju u Dalmaciji, prama ljudima koji su
podigli te narodne prvake, prama rodolju-
bima koji su narodnu stranku spasili od
najsramotnijega poraza, koji bi ju bio stigo
za posljednih izbora s nemara tih prvaka.
Narod. List radje se prihvaća one druge
lozinke: „nećemo Prodana!" i kaže: „te
lozinke nije nitko imao : a da je nju, sta-
vimo, i tkogod imao, to znači da je taj dobro
poznavao Prodana". Lakrdijaske li ćudi!
Imao i neimao — igra se riečima, i tom
igrom ,,N. L." misli da mu je lahko zaslie-
piti čitaoce. Mi smo uztvrdili i dokazali u
posljednjem broju, što još čekamo da „N. L."
oprovrgne, daje središnji klub u Zadru istom
je dočuo za Prodanovu kandidaturu podigo
na dogmu one rieči: nećemo Prodana. Danas
mi bismo mogli priupitati istoga urednika
„N. L." za neke stvari, mogli bismo ime-
novati onoga narodnoga prvaka koji je, kako
kažu, u javnoj kafani reko: radje auto-
nomaša neg Prodana — ali nećemo,
nama je zadosta da iza dokaza u posljed-
njem našem broju, danas ovdje javno po-
zovemo istog zastupnika g. nadpopa P.
Cankia: dali je istina ili nije što ćemo evo
ovdje izpripovjediti, — U subotu, dva dana
prije sastanka biranih birača, nadpop je
Canki došo u Zadar da se dogovori sa sredi-
šnjim odborom o kandidaturama. On se prije
prijavio kod našega uredništva i obećao da
će nam donieti odgovor središnjega odbora.
Ali poslie podne nije bilo vidjeti gosp. Cankia;
tad smo mi izašli da se obaviestimo i susrev
ga na Piazzetta marina dobismo po prilici
sliedeći odgovor: „Glede moje kandidature
središnji odbor je zadovoljan, ali Prodana
neće nib&ko" — a malo kašnje nadostavi:
„kad bih se ja i odreko, bilo bi sve
uzaludno, jer Prodana neće". — Ovo
je barem jasno ; prije no su se sastali birači
središnji je odbor izjavio da neće Prodana,
pa još „N. L.£! ima toliko obraza, da uztvrdi,
da birači nijesu htjeli Prodana i da se odbor
i narodni prvaci nijesu pačali?
Razbistriv te dvie stvari glede lozinaka:
nećemo popova i nećemo Prodana —
preći nam je odmah na kompromis, da kašnje
prorešetamo omanje (jer jili ima svake vrsti)
laži i sitnija izvrćanja „N. L."
U predposljednjem broju sve se bojne
utvrde ,.N. L." stanile u „kompromisu";
kompromis je bio ono prazno plašilo kog su
neki mameluci središnjega odbora bili ra-
zapeli po zadarskim ulicama da preplaše
slabiće i ljude male vjere; kompromis je
bio ona magična rieč, koja je imala elek-
trizivati u korist Narod. Lista cielu Dal-
maciju i poput jake munjevnice usmrtiti
„K. D."; i to osmo čudo sadašnjega vieka
„preko noći, da se poslužimo frazom „N. L."
pretvorilo se — in un bel nulla — u ništa.
Sasviem da protivnici, priznati nam je ipak
da su ljudi oko Narod. Lista nadvladali
sami sebe. Prije tri-četri dana vikali su iz
svega glasa: „bilo je kompromisa — ergo
Prodan se pretvorio preko noći u očitog
srbrkog-talijanskog iredentistu;" (b. 44 dne 13
lipnja) i sva se Dalmacija morala klanjati
toj tvrdnji i opetovati: „tako je veliki pro-
roče"; — sama tri dana kašnje istom bezo-
braznošću viču : „nije bilo kompromisa — ergo
Prodan je odmetnik i izdajnik (dne 16 tek.
br. 45)" — pa i ovoga puta traže da jim
Dalmacija begeniŠe. Da ljudi Narod. Lista
ne drže nimalo do svoje časti i poštenja i
tako se bezobzirno i ludo izvrgavaju javnoj
bruki, mi donekle možemo i razumjeti; ali
da glasilo, koje kaže da zastupa narod hr-
vatski u Dalmaciji, tako malo drži do svojih
čitatelja, do tog naroda, da jim danas kaže:
sunce svietli, a do tri dana opeta: nije sunce
nego mjesec — mi nemožemo nikako da
razumjemo! Mi od srdca žalimo to lahko-
umno postupanje „N. L.", jer se toli omalova-
žuje dalm. hrvatsko obćinstvo da bi mu se
htjelo prikazati „rog za svieću," ko što kaže
naš puk. To nije zaslužilo od ,,N. L." ono
obćinstvo, koje ga je podiglo i koje ga uz-
drži.
Sad kad smo razsvietlili i ovu najgnu-
sniju stranu Narod. Lista, prepuštajuć ostala,
predjimo na omanje njegove griehe, koji su
ipak smrtni griesi.
Govoreć o dogovorima u zadarskoj Či-
taonici ,,N. L.", pošto nema šta drugo da
predbaci, nemože da neuštipne D. I. Prodana
i nekaže svietu da D.n Ivo Prodan nije član
čitaonice. Ako „N. L." drži da je u tom
sva njegova bojna vještina, ko što rek bi
da i je, mi ga žalimo. I imamo zašto da ga
žalimo. Evo dokaza. Neki pošten hrvat bio
postao članom čitaonice, i mi smo imali pri-
godu da ga prvi put povedemo u čitaonicu,
pa nam se lice rumenilom oblilo kad nas
je taj gospodin dvaput upitao : „dali je ovo
čitaonica, vi me varate:" jer taj gospodin
nije našo u čitaonici no narodne prvake koji
se razmeću talijanšlinom i talijanske i nje-
mačke listove koji rese čitalačku dvoranu
te čitaonice. Kašnje mi je taj gospodin pri-
poviedao, da kad je jednom upitao čuvara,
u gdje je barem sušačka Sloboda, čuvar
je odgovorio: Slobodu kao i neke druge
listove prolazi „N. L." a čitaonica mu na
godinu daje neznam baš upravo koliko
fiorina — „N. L." dakle, žali što g. Prodan
nije članom sbježišta talijanštine i podru
žnice „N, L.", jer sve valja da je prire-
djeno ad majorem gloriam neke narodnjačke
clique.
,,N. L." tvrdi da su se samo dvie obćine
izjavile za Prodana, biva Novska i Silbanj-
ska, dočim Ninsku ubraja u Prodanove pro-
tivnike. Mi možda nebismo odgovorili na
takovu bezobraznu laž, koja se sama so-
bom pobija, kad nebi bilo po sriedi poštenje
g. Cankia. Mi tobože, po „N. L." protivnici
g. Cankia nebismo mu nikad predbacili u
obraz izdajstvo i nepoštenje, ko što to in-
direktno čini „N„ L.". Nazad pun mjesec
dana, naš urednik sa dva druga popa bio
je pošo u Nin i tamo mu je g. Canki sve-
čano obećao da će raditi za kandidaturu
Canki-Prodan; tu je istu stvar nama obećao
nekoliko dana prije izbora u Ninu, dapače,
kako mi neki prijatelji javiše, g. Canki
dotle je dopro, da je višekrat izjavio se pri-
pi'avnim ustupiti mjesto g. Prodanu, kad
nebi mogle prodrieti obe kandidature. Pet
dana prije izbora, pri sastanku ninskih bi-
rača, pošli smo i mi u Nin, i tu nam je u
svojoj kući g. Canki ponovno obećao, da će
do posljednjega časa svim silama
braniti Prodanovu kandidaturu; pre-
ko objeda pako svi Ninski birači zavjeriše
se da što god bude učinio g. Canki oni su
zadovoljni. Kad „N. L." dakle kaže da je
Ninska obćina bila protivna, to on indirek-
tno kaže g. Cankiu da je nepošten i izdajica.
Mi prosvjedujemo proti tomu uprav ne-
dičnomu postupanju „N. L."
Kako čitaoci vide, mi se nebojimo svje-
tlosti, mi javno pozivljemo i prijatelje i ne-
prijatelje da reču, da li su istiniti naši na-
vodi, i mi ćemo rado primati u naš list svako
pismo i izjavu, pa biio to i od naših proti-
vnika, jer smo uvjereni da bistrenje svake
i najmanje okolnosti nemože nam no pomoći
do sve to sjajnije pobjede. Istine se i svje-
tlosti ne bojimo; a to je ono što plaši naše
protivnike.
To per transenam — ali mi nesamo smo
imali za nas Ninsku obćinu, tu je bilo i de-
vet Salskih birača, da svojim prisustvom
prosvjeduju proti nepoštenomu postupanju
nekih narodnih prvaka. Naši čitaoci naći će
na drugom mjestu dopis iz Salske obćine,
koji za ovaj put samo dielomice tumači pona-
šanje zadarske clique; tu će oni spaziti naj-
jaču odjeku one zadarske: nećemo po-
pova. Srdce nam neda da za danas otva-
ramo tu grdnu ranu na narodnom tielu, naše
rieči nebi mogle uliti ni kaplju meda u onu
čašu punu žuči, koju narodni prvaci prire-
diše rodoljubnomu svećenstvu da ju na iz-
kap popije. Za danas dakle mučimo, jer u-
tisak te viesti biti će ipak žalostan; nedo-
davajmo žalosti još veće žalosti, ta dosta je
katolička i hrvatska misao jadnih i čemernih
doživila ovo posljednih dana (Vidi i dopis:
Iz Drniške okolice, 12 lipnja.)
Na ovaj način mogli bismo nastaviti, ali
ko bi pokupio sve vaše laži, a kad bi jih i
pokupili vaša bi kovačnica kovala novih,
da budu bez prestanka: laži, laži, la%i!
Oprovrgnite samo jednu od naših tvrdnja,
ako vam je duše. A. D.
Lažce tre"ba gonit istinom.
Uzprkos „osobnoj ambiciji" kojom me časti
zadnji broj „Nar. Lista", imam za stalno
načelo: nebranit svoje osobne stvari nego je-
dino onda kad je neobhodno potrebito. To
sam smatrao dobrim djelom ko kršćanin
i svećenik, i imam utjehu moć se pozvat na
6 godina urednikovanja, gdje na sve najcr-
nje klevete, na sva huda sumnjičenja i „Dal-
mate", i „Avvenira" i „Nar. Lista" nijesam
nikad poslužio se „Kat. Dalm." da svoju
osobu, k6 takovu, branim. A i čemu bih?
Kad si pravedan, ima Bog koji misli za
svakoga. S toga najvolim načelo : vršit svoju
dužnost što bolje, a Bogu prepuŠtat ostalo.
On nikoga nezapušta. A da je tako najbolji
je svjedok i sama „Katolička Dalmacija", koju
eto svak neprestano napada, a ona ipak
leti napried sve to čvršća i sjajnija.
Držeć se dakle toga načela, bio sam o
dlučio, i na najnovija osobna napadanja „Nar.
Lista" prigodom izbora, ne proslovit ni rie-
či, ali pošto vidim da se laži i izvrćanja
tako bezočno množe, i da bi mu tko mogo
što i povjerovat, evo me da pretrgnem svoj
običaj; al za kratko, nu što će ipak bit pa-
metnu predovoljno, da shvati crne namjere
i bezdušje nekih „narodnih" ljudi, koji su
u ovo zadnje doba toli nepobitno dokazali,
koliko im smrdi čisto katolička i čisto hr-
vatska sviest, premda znadu, da će ipak ona
a ne oni održat, i to do ne daleka, svestranu
pobjedu.
Prihvatimo sada stvar, sliedeć niz dogo-
djaja.
Nazad obilat mjesec dana svećenstvo za-
darske nadbiskupije pronielo je moju kan-
didaturu, kd prvog katoličko-hrvatskog zastu-
pnika. To sam ja, u družtvu dvaju popova,
koja u ovom svetom pokretu imaju neiz-
mjernih zasluga, priobćio najprije nadpopu
Canki-u kao drugu u kandidaturi. Tiem je
započeo rad.
Da se osiguramo pak proti autonomasim,
pošo sam na Silbu i Božjom pomoću i di-
vnim sudjelovanjem nekolicine svećenika i
svietovnjaka, Marinićeva se je kula sjajno
srušila. Tiem mi dva popa imala smo za se
nadpolovičnu većinu glasova (Silbu, Nin i
Sale — jer je ovdje presigurno bilo da će nas
pođupriet, i bilo bi se tako i dogodilo, da ni-
jesu neki zadarski „narodnjaci" pokrenuli
ono sramotno djelo, o kojem se letimice bavi
dopis iz Salske obćine.
Još prije nego odoh na Silbu, u želji, da
se sporazumno radi, prijavih članu narodno-
ga kluba, g. Vrankoviću, moju i Cankievu
kandidaturu. ,,E pa dobro« bi mi, da u kratko
svedem, odgovor. Tako na rieč. Kako je
bilo u faktim, to je već poznato.
Na povratku sa Silbe, odoh k d.ru Klaiću.
I on obeća: da neće ni po besjede proti
mojoj kandidaturi, da je njemu jedino do
ljudi nezavisnih. To na rieč. Kako bi u fak-
tim, o tom je sviet već obaviešten.
U nedjelju prije izborit zamolih g. Klaića,
da mi javi, je li siguran o Rabljanim, jer ako
jest, onda pošto su svi troškovi na mojim ledji-
ma, da mislim poručit Silbljanim, nekih dodje
samo nekoliko (to nekoliko bili su ona trojica
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate, )
crescamus in illo per omnia, qui |
est caput Christus. s
(S. Paul. Eph. IV. 13.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam v'esíram impensuros in luenda salutari Ecclesi» doctrina animisque ia
Religionis amore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim olamito:
Si quit Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. fipig. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 flor. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na Bvrhu godišta ne odbije liat
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvratbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi s% ne vraćaju.
Br. 53 Zadar, Četvrtak ¿9 Srpnja 1883. God. XIY.
Molimo one naše prijatelje koji
nam nijesu došle poslali podmiru
predplate za tek. godinu, da to
učine što prije, nek ovaj neustra-
šivi borac za sveta katolička i
hrvatska prava uzmogne nastavit
bez zaprjeka svoje nezavisno i
iskreno djelovanje i Što smjelijim
srcem susretat tuču otrovnih striela,
koje neprestano na nj odapinju to
protivnici to neki himbeni rodo-
ljubi.
Onu pak gospodu koja svojim
dugotrajnim obiranjem oglušaka
toliko potežkoča stvara našoj u-
pravi, upozorujemo da ćemo, ne-
izvrŠe li što prije svoju dužnost,
opet se latit neugodnog javnog
pozivanja po imenu i sudbenog
postupanja.
Dalmatinski Sabor.
7. Sjednica — 17 srpnja.
Predsjednik, knez Gjuro Vojnović, otvara
sjednicu u 9 sata i 40 časa — Prisutno je
30 zastupnika — Vladu zastupa pl. Pavić.
Tajnici, Pezzi i Petranović, čitaju zapi-
snik posljednje sjednice. Pokle se zapisnik
pročitao u oba jezika,
D.r Bulat opaža da je u zapisniku na ta-
lijanskom jeziku rečeno da je D.r Klaić
izjavio, da je predsjednik povriedio poslovni
red; tako isto čini mu se da je i u hrvat-
skom zapisniku, dočim je dr. Klaić reko da
je povriedio ustav (Sa desnice: dd, ustav).
Predlaže dakle da se metne u talij. zapisniku
„regolamento o statuto provinciale", a po
isti način u hrvatskom „zemaljski red ili
ustav".
Tajnik Petranović čita dotične stavke,
koje su prouaienjene u smisln Bulatova
predloga.
Predsjednik ima i on za se nešto opaziti.
"Iza kako je Klaić učinio tu izjavu, on je
uprav reko ustav, ja sam opetovao da sam
postupao po zakonu a ne po želji D.r Klaića".
Pita dakle da se i to uvrsti. Sabor prima
oba izpravka, te je cio zapisnik odobren.
Predsjednik pozivlje zast. Dubokovića da
zauzme mjesto tajnika. Messa da je javio da
je bolestan, te da nemože prisustvovati
Bjednici, pozivlje s toga Vukotića da zauzme
Messino mjesto. Kaže da nezove D.r Tomića,
jer je postao članom zem. odbora i tim
prestao biti tajnikom; neće narediti novi
izbor, jer će se po svoj prilici brzo zatvo-
riti sabor.
Tajnici zauzimlju svoja mjesta.
Predsjednik javlja da mu je stiglo neko-
liko upita i predloga.
D.r Maaovtić pita vladu glede zemljištnih
knjiga. Kaže da je malo osoblja, da su
sudci mnogo obterećeni i da jim nije mo-
guće na vrieme spraviti. Pita s toga vladu
namjeravala li, da se sto prije sgotove
zemljištne knjige, povisiti broj prislušnika.
— Isti pita vladu glede paše seljana Sinjske
i Vrličke obćine na bosanskom zemljištu.
Opisuje što se dosad n tom smjeru dogodilo
i što su seljani pretrpljeli, te napokon pita:
1. Dali je vlada N. V. naklona poduzeti
opeta potrebite korake da se učini kraj ne-
priiikana podignutim od bosanskih vlasti se-
Ijanim Sinjske obćine u uživanju njihovoga
starodavnoga prava; i 2. Dali je vlada voljna
narediti vlastima da se uztegnu svake ovrhe
u ime odredbina, koje traže bosanske vlasti.
Kulišić stavlja upit na vladu N. V. glede
zajma vrličke obćine, koji se punih osam
mjeseca raztezao. 1. Cieni li vlada da sli-
čna pitanja obćinS da postignu zajam jesu
naprešna; 2. Zašto je vlada raztezala tim
pitanjem osam mjeseca; 3 namjerava li vlada
dogovorno sa zemaljskim odborom dati ta-
kovu naredbu, gdje budu naznačene formal-
nosti kojima je podnieti prošnje glede takovih
zajam a.
Pavlinović stavlja upit na vladinoga po-
vjerenika. „Prigodom zaposjednuća Bosne-
Hercegovine god. 1878, vlada je digla na
vojničku službu mnogo tovarnih konja, na-
ročito u obćini Drniškoj. Posto još nije to
izplaćeno po pogodbi, pa je puk uzrujan i
ustaje svojim tužbam na upravu obćinsku,
imam čast upitati gospodina vladina povje-
renika: a) Zašto vlada dosad nije te račune
trsila; b) Kad jednom misli da ovi dosadni
poso rieši, ne samo za Drniš nego i za o-
stale obćine".
Biankini pita vladu glede Požara, koj!
je bio zabranjen u Cislitavi usljed nastoja-
nja dalmatinske vlade; jer istom se ta za-
brana saznala prijazni i neprijazni listovi
javili su da je Pozor bio zabranjen što je
napisao nekoliko članaka proti sustavu niem-
čenja bar. Jovanovića i imenovanju njema-
čkih činovnika. Govori o „umjerenom i za-
služnom listu" s kojim je „tiesno spojena
povjest narodna s ovu i s onu stranu Vele-
bita" — te napokon pita vladu dali je volj-
na zauzeti se kod ministarstva unutrnjih
posala, da se ukine zabrana Pozora.
Vladinomu povjereniku, pl. Paviću, bit će
čast odgovoriti na ove upite u kojoj od doj-
dućih Bjednica, samo na Biankiniev upit neće
odgovoriti, jer to spada sasviem na djelo
krug ministarstva.
Tajnik Duboković čita vladino pismo koje
javlja da je pritužbeno povjerenstvo u po-
slu uredjenja zemljarine bilo razpušteno.
Predsjednik: prima se na znanje.
Didolić kaže da odkad se uvela „carinar-
ska sveza" dalo se strogih naredaba, koje
valja razborito tumačiti. Brač da živi s ko-
pnom. Svoju potrebu dobavlja iz Spljeta,
Omiša i Makarske; pa za malo lakata po-
stava, kil pirniča ili sladora valja imati fi-
nancne popratnice i t. d. Mrtvim slovom
zakona dade se opravdati, ali nemože se
duhom zakona. Kad su male brodice, nemože
se ni promisliti da vode robu iz inostran-
stva, ako se ne predpostavi da su te bro-
dice sa broda na debelom moru ukrcale te
stvari, što je smiešno; s toga predlaže neka
sabor izrazi vladi N. V. želju da dade na-
redbu, da oblakšice za unutrnjih promet u
granicama carinarske sveze protegnu se i
na promet izmed Brača i kopna,
dokaže da dotična brodica dolazi
luke istoga kopna.
Predsjednik odašilje na zemaljski odbor,
da o tom izviesti.
Canki opisuje nevoljno stanje zadarskoga
kotara pokrivena trnjem; a tomu je zanaj-
više kriva nestašica šuma i potoka bez na-
ravnoga toka. Valjalo bi urediti vode, jer
se ljeti usmrde, od smrada postaju bolesti
kad se
koje iz
a stanovnici postanu nesposobni za poljski
zimi pako neprestane kiše nabreknu
potoke koji raznesu zemlju i s toga težaka
mnogokrat ljetina izda; tad mu se je uteći
kamatniku, kašnje nema čim da nađomiri
dug, pa mu je plaćati težke kamate, te mnogi
imućni posjednici padnu na prosjački štap
i valja da podju od vrata do vatra, a gdjegod
se neki dadu u lupeže. Već je jednom bilo
predloženo ob ovoj stvari, ali dosad se nije
vidjelo ništa. Nebi htio da se namah sve
izvede, već uz vrieme i to s pripomoći do-
tičnih obćiua i s toga predlaže: a) da od-
bor zemaljski dade proučiti čim prije kako
urediti vode u zadarskom kotaru; b) da
zem. odbor providi potrebitu pripomoć od
dotičnih obćina i od vlade i odredi iznos iz
pokrajinske zaklade za tu uredbu; č) da
izradi osnovu shodnu za uredjenje voda i
ć) da preporuči vladi da prohod Nina bude
što prije izveden.
Predsjednik odašilje na odbor zemaljski
da izviesti.
Vukotić čita svoj predlog. Bokežki seljani,
osobito iz nekih sela, šalju svoju stoku ljeti
u Crnugoru na pašu. Do novoga financijal-
ncga zakona sve je liepo bilo, ali sada po
novom zakonu svaki obćinar valja da dovede
svoju stoku u Kotor da ju tamo linancni
poslovači pregledaju i pobilježe. Gubi se
mnogo vremena a i potežko je seljanima,
s toga predlaže da se dade nalog zemalj-
skomu odboru da izhodi od vlade „da prouči
način i izda naredbu kako bi se mogle iz-
davati popratnice" bez da živo putuje u
Kotor.
Predsjednik javlja da mu je bilo uručeno
nekoliko molba.
Tajnik Duboković čita: Samostan sv. Ma-
rije u Zadru pita da mu se povisi školski pau-
šal; Anastasija Minatelli pita pripomoć; Matija
Franković, u Zadru, pita mirovinu; Franjo
Zaneta, bivši učitelj, u Novom, pita pripo-
moć ; Marija Miletić pita da joj se povisi
plaća; Ivan Mešalja traži nagradu; Nikola
Cipiko, pučki učitelj, pita petgodišnji do-
platak: obćina Novska pita da ju se oprosti
od plaćanja stanarine za žandarmariju i t. d.;
Antun Biankini, urednik Gospodarskog Pou-
Čnika, pita pripomoć; seljani Drvenika kod
Trogira pitaju za što još nemaju pučke u-
čione; Vid Vuletić, gradj. učitelj, pita pod-
poru za putovanje u znanstvene svrhe.
Sve se ove molbe predaju molbeničkomu
odboru.
Vladin povjerenik, pl. Pavić, odgovara na
razne upite stavljene u prošastim sjednicama.
Prelazi se na dnevni red.
1. Izbor jednoga člana financi jalnoga
odbora.
Izabran je Pezzi.
2. Prvo čitanje zakonske osnove o uve-
denju nekih odredbina u obćini Trpanjskoj.
Dr. Klaić, izvjestitelj, čita dotičnu za-
konsku osnovu, i pokle je pročitao „pošto
je predlog sasviem jednostavan i po drugi
put se vraća u sabor" predlaže da se odmah
predje na drugo čitanje (Primljeno). — Pre-
lazi se na drugo čitanje i osnova je primljena
bez ikakve preinake. Dr. Klaić predlaže da
se predje i na treće čitanje. Primljeno je, i
tim je zakonska osnova primljena i u trećem
čitanju. Po ovom zakonu trpanjska obćina
kroz 12 godina od dana proglašenja zakona
pobirati će uvozarinu na svaki etolitar vina,
mašta, kvasine, žeste fior. 2, a na svaki
etolitar pive i. 1 i 60 nov.
3. Prvo čitanje zakonske osnove, kojom
se sadašnja politička obćina Sućurja na
Hvaru razdieliuje na dvoje.
Dr. Klaić predlaže da se ova zakonska
osnova preda na pretresanje i dotično iz-
vješće političko-upravnomu odboru — prim-
ljeno.
4. Prvo čitanje zakonske osnove o nekim
redarstvenim mjerama glede ribanja u rie-
kama i jezerima.
Dr. Klaić predlaže da se i ova osnova
predade političko-upravnomu odboru— prim-
ljeno.
5. Izvješće zemaljskoga odbora, kojim
sprovodi tražbu obćinskoga upraviteljatva
Drniškog, da se preinači §. 6 br. 4 zemalj-
skoga izbornoga pravilnika (biva, da Drniš
bude odciepljen od izborništva Vrlike i Knina
i da mu se dade posebni zastupnik).
Dr. Klaić Čita izvješće i predlaže da se
preda istomu odboru.
6. Izvješće zemaljskoga odbora, kojim
prati molbu Kate udove Kurir da joj se
udieli pripomoć — Predaje se molbeničkomu
odboru.
8. Izvješće financijalnoga odbora o kona-
čnom računu učiteljske mirovinske zaklade
za učitelje pučkih učiona g. 1880.
Isvjestitelj Simić čita izvješće i predlaže
da sabor odobri račune, koji su u redu. —
Odobreno.
8. Isto, o konačnom računu Mamuline za-
dužbine za god. 1880.
Izvjestitelj Duboković predlaže da se o-
dobri. Odobreno.
9. isto, o konačnom računu zemaljske u-
čionske zaklade za g. 1880.
Izvjestitelj, Simić, čita dotično izvješće i
predlaže da se odobre računi.
Biankini. Molio bih za kratko razjašnje-
nje o stavki: poljodjelski vrtovi. U tu svrhu
bilo je proračunano 1000 fior., a nije po-
trošeno ni novčića za poljodjelske vrtove,
premda je to važan predmet u pučkoj pro-
svjeti. Višekrat se čula tužba da učione na
selim nemogu napredovati, a to je s toga
što narod nemože svojim očima da se uvjeri
o koristi nauke. Pitao bih dakle školskoga
izvjestitelja (Latour), ili tko je ovdje za
njega, jer on nije u stanju da sam dodje,
pošto nepozna hrvatskoga jezika....
Predsjednik'. Vi nemožete znati, znali ga
ili nezna. To je uvrjeda.
Pastrović: Nezna!
Biankini: Faktum je da nezna.
Pavlinović: Zna se da nezna; to nije u-
vrjeda.
Pastrović: To nije uvrj
Predsjednik spominje da niko bez doz-
vole nesmije govoriti. Moli Biankini-a da
prosliedi.
Biankini: Htio bih znati zašto nije potro-
šeno to hiljadu fiorina za poljodjelske vr-
tove, dozvoljeno od pokrajinske zaklade.
Vladin povjerenik, pl. Pavić, odgovara da
je „to istina da je važan predmet" i da će
se vlada u buduće starati.
Biankini: Ali zašto nije se prije starala?.,..
Predsjednik: Razlozi nisu dopušteni.
Biankini: To su pitanja na....
Predsjednik: Opet opažam da vladi upra-
vite upit....
Biankini odgovara da pita razlog zašto
nije potrošeno ono 1000 fior., jer hoće da
zna zašto i kako glasuje. Inače nerazumije
čemu vladin povjerenik. U ostalom kad ne-
može dobiti razjašnjenja, predlaže da se
naloži vladi da unapried potroši cielu svotu
odredjenu za učionske vrtove..
f i
