DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

DALMACIJI Veritatem facientes in charitate, crescamus in illo per omnia, qui est caput Christus. (S. Paul. Epli. IV. 13.) Ishodi u Ponedjelnik i n Četvrtak Vos ipsos, auxilianlc Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesice doclrina animisque in Religionis amore el in verse fiđei profcssione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hicronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti pređlirojlie. — U Zadru, unapried 7 lior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za ciclu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Prcdbrojbc i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10 novć. redak. Objave na i strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 24 Zadar, Ponedjelnik 27 Ožujka 1882. God. XIII Uređjenje kongriie. Pitanje o „dohodcima" počelo se razpravljati u sjednici od 17 tekuć. Po pododborom predlogu dohodci od nepokretnina, dakle kuća i zemalja, imali bi se računati po iznosu nove zemljarine, biva ako je u novom ka- tastru zabilježeno da n. pr komad zemlje a} ima 80 novčića čista do- hodka, to 80 novčića računati će se u „sigurne dohodke". To je najsigur- niji i najbolji način, jer neodvisi od volje pojedinih Činovnika, no je već zapisano u katastralnim knjigama ko- liko Čista dohodka ima zemlja. Ali odboraši ljevice neće da znadu za pod- odborov predlog, oni bi htjeli i u o- voj prigodi zasegnuti u vladin predlog, koji je naredjivao neki drugi način odmjeranja dohodak^ i koji je za stavno deset put gori od pododborovog. Nji- hova je majstorija jasna, računaj vi- soko dohodke, pak je tada povišenje kongrue samo prividno — Beer drži da su dohodci od nepokretnina po vla- dinom predlogu preko izma visoki, a po pododborovom opeta nizki, te da bi va- ljalo udariti kojom srednjom stazom — Fischer odgovara da su preko načina visoki po v ludinom predlogu, ali da su dosta visoki i po pododborovom. Župniku ekonomija daje uviek manje no drugome. Htjeli bi novo mjerilo, po kojem mjeriti dohodke, ali odkle vam to mjerilo ? Govornik kaže da se po zakupnini nemogu računati dohodci, jer su zakupnine promjenljive a na mjestima ih i nema. Zakupnine su su- više škodne, jer se zemlja izjalovi. Da se tim promjenama i obistinjenju fasiuna izbjegne, nema druge no postaviti stal- nim temeljem katastralni dohodak. — I Ručka je za to — Scharschmid i Granit (ljevičari) drže se Beerovog mnenja — Pfliigl kaže da zakupnine nemogu ni- kad biti mjerilom, jer se ustanovljuju svote kojih se gospodar nikad nedo- Čepa. Iznaša slučaja da dokaže kako je svećenstvu glede ekonomije. Nek se udari sigurno mjerilo, pa i nebilo sva- komu pravo, neće svećenik pomrziti na svećenika. Zakupnine gdjegod nisu no na korist siromaha — Obraćaj drži da je obistinjenje fasiuna mučno, i misli, da su uslied toga svećenici izvrženi sva- koj akoj veksaciji (I ter kako ! jer od- više od volje kojeg činovnika. Vidi i današnji naš dopis iz Dubrovnika), te misli da je najbolji predloženi način. Ako i ima nejednakosti, to je uslied različnosti zemlje. Kad bi se iznio predlog, da se kod zakupnina računa iznos zakupnine, on bi glasovao za taj predlog, jer misli da bi se na taj način zaprieČile zakupnine, koje su zlo. Weber kaže da i on želi da ostane a- linea po pododb. predlogu, te nije za zakupnine — Platzer (kd daje svećenik) kaže, da mu manje ostaje kod zakup- nini no kad sam po sebi obradjuje zemlju, jer su zakupnici većinom si- romasi te nemogu izplatiti zakupnine. Kad je imao manju nađarbinu bilo mu bolje no sad kad ima veću, jer mu je misliti za zemljarinu i ostala, a nema dohodakž, — Giovanelli predlaže da se mjesto „sigurni" postavi stalni „do- hodci". Misli da je mučno točno izra- čunati dohodak od nepokretnina. Po- dodborov predlog ipak je najbolji. Kod zakupnina, zakupniku valja da se skrbi za izdatke i podniet mu je sve nesgode, te i na to valja se obzirati. MuČnoće su velike, a svakojakim vek- sacijama otvorena vrata. — PopeČiteljski savjetnik Heinefetter misli da bi ovaj provisorium mogo za dulje vremena vriediti (Bog te ne uslišao!), s toga protivan je što se u uvodu kaže „samo sadašnji postojeći dohodci imaju se uračunati." Žar da dohodci koje bi u buduće mog6 imati župnik, neimaju se računati ? Glede odmjerenja dohodaka od nepokretnina po kataslralnom čistom dohodku mogla bi se protiviti finan- cijalna uprava. — Bartmanski kaže: Buduć da se radi o pukom provisoriu- mu od potrebe je da zakon bude što jednostavniji, te se je držati pododbo- rovog predloga. Nemože da pristane uz Beer-ov predlog, pa niti uz fasiju od strane svećenika, jer većinom nisu točne. — Scharschmid misli da od vlade predloženi dohodak (t. j. način kako da se računaju dohodci) nije prevelik, ako stvar s bližega promotriš (Da- kako ! sa slobodnjačkog-ustavovjerskog gledišta). Govornik navadja primjer, al za nesreću novine nam nedonesoše pri- mjera. — Sturm kaže da je od potrebe točnosti, jer se boji za državnu bla- gajnu. Misli da nije dobar pododborov predlog. — Beer nemože zaniekati, da je ovaj dohodak prividan. Mi valja da se i za državu skrbimo. (Nu što je ta država? Zar da država daje samo jesti upravnim viećnicima, koji su iz željez- nica i nekih novčanih zavoda vadili liep dobitak, dočim su u parlamentima votirali povlastice i milijune ?) Govor- nik predlaže da se alinea povrati pod- odboru, da ju izradi u smislu izraže- nih mnenja. U utorak (21 tekuć.) odbor bio opeta na okupu, da nastavi viećanje o § 3 drugoj alinei po pododborovoj prei- naki. Vladu su zastupali isti ljudi. Iz- vjestitelj Jireček predlaže da druga a- linea § 3 počme sa: „Dali i dokle u pojedinim slučajevima ima se dopuniti u smislu § 1 bit će odlučeno na pod- logi predloženih pripoznaja, od poli- tičke zemaljske vlasti po dogovoru sa dioc. biskupom. Za pripoznanje doho- daka i izdataka za nadopunbu kongrue imaju vriediti sliedeće ustanove: 1. Gle- de dohodaka imaju se uračunati: a) Cisti dohodak od nepokretnina i ze- malja u onom iznosu, kojeg ustanoviše pri ođredjenju nove zemljarine." — 0- braćaj primjeće da obistinjenje fa- siuna daje povoda mnogoj pekljaniji, treba ustanoviti čvrst temelj, te iznaša dotični predlog. — Sturm kaže da valja iznać pravi dohodak, da državne finan- cije nebudu obterećene. — Beer kaže da će on kašnje ili možda u zastup- ničkoj kući nešto predbaciti. Uhva se da će mu poć za rukom poslie neg bolje promisli pronaći pravi predlog. — Bartmanski zagovara pododborov predlog, ali misli da se nebi imalo glasovati dok Beer neformulira svoj predlog. — Predlog Bartmanskiev pada. — Obraćaj uzteže svoj predlog, jer da je on tražio Čvrst temelj, pa kad je pao Beerov predlog, misli da je bolje da on svoga uzte^snfe \?opečitelj izjavljuje da on pristaje uz pododborov predlog, jer je računanje po iznosu pri- stojbine visoko i izvrženo velikoj vehsa- ciji. Od potrebe je da se zakon što prije provede, što se nebi postiglo kad bi se vlada opirala toj alinei. Pridr- žava si poslie neg se upita kod finan- cijalne uprave izjaviti dali vlada u svemu i po svemu pristaje, sasviem da on u načelu pristaje. — Russ predlaže da se uslied ove izjave odgodi glaso- vanje ob ovoj alinei — Giovanelli misli da će se na taj način stvar otezati. — Clam Martinic misli da se vladina iz- java ima razumjeti tako, da će se vlada istom tada odrješito izjaviti, kad bude imala pred sobom cio iznos (kon- grue). — Fischer kaže da već ima ne- koliko tabela, po kojim vlada može ra- čunati kolik će biti iznos — Giovanelli svakako želi da se barem o načelu glasuje. — Granit kaže da se može o načelu glasovati, ali mogla bi biti po- treba da se još jednom pregleda ali- nea, ako bi uslied obrazca iznos bio visok. — Giovanelli i Clam Martinic kažu da se za sad samo o tom radi, ima li se u računanju dohodaka od nepo- kretnina uzeti podlogom „nova zem- Ijarina". Glasuje se i predlog je ve- ćinom glasovi primljen. Alinea b) glasi: „dohodak unajmljenih kuća u pravom iznosu, oduzev svotu za sarta tecta (po- pravljenje kuća) — Beer pristaje, al bi htio mješte sarta tecta koju drugu od- redbu iz zakona za kućarinu. — Po~ peč. savjetnik zagovara pododborov pred- log. — Russ je s Beerom — Jireček predlaže da se promieni: „dohodak u- najmljenih kuća u pravom iznosu, odbiv svotu za uzdrzavanje, koja će se nared- benim putem ustanoviti1. — Primljenoj a zatim i alinee c) i d), po pododbo- rovom predlogu (vidi ,,K. D." br. 13). ni na kraj pameti do Bvoga zastupnikovanja; najde se tči po sriedi i njegovo samoniklo poštenje. Pogledao na zastupnike u Zadru, i pobrojio ih, tri stranke; Srb& najmanje. Svrnuo na tješnji izborni kotar; više Srba- dije. Razbuljio oči preko šireg kotara; čuda golemoga! Daj, razglabaj sa svih strana; slika veoma različitieh: 55 hiljada katolika, a 32 hiljade grko-srb&; al, sila je reći, u vješto razpoređjenieh obćinah, koje mogahu odabrati n Kninu, Vrlici i Skradinu do 83 birača grko-srba, a u Šibeniku, Drnišu, Tiesnu i Zlarinu 84 katolika. Razlike su tanke, iz- borna sreća šarovita. Pri manjem obzorju bolje se vidi: u Kninu, Drnišu i Vrlici 66 birači grko-srba, katolik^ 39; a ćale se skrbi, da po čem Prominska obćina neuz- krisi. Zajedriti širokiem morem, nenaviklu činilo se u prvi mah smiono: krstari dakle na vidik obalž — Monti je već ni amo ni tamo; drži se narodne većine,asa Srpskiem Listom ljubaka; nije ga u srbskom odboru, al neveseli hrvatskoga; 8 jedne i s druge neki mu klimaju prijatno, neki sumnjičavo. Skanjiva se; al ga neodoljivo liberalstvo priteže. Odrekne se napokon zastupstva na Dalmatinskome Saboru, u stalnoj nadi, da će ga mladi Srbi opet odabrati; nego oni, imajuć nožice i sukno, odabraše drugog Srbi- kavea. Drniški katolici zavedeni bez dvojbe od prvaka narodnieh, svojiem glasovima po- noviše pouzdanje Montu, koji ih očitiem načinom izdavaše — Ovaj čin opameti Monta, al mučno da Drniške katolike. * * Prvak narodne (srbske) stranke, Dr. Monti. Kad godine 1870 u Dalmatinskome Saboru narodni zastupnici glasovaše za pošiljanje zastupnika na Carevinsko Vieće u Beču, bijahu samo protivni Dr. Paštrović i Dr. Monti Ova dva se držalo čeličniem Hrvatima, na- vlastito zadnjega, koji bijaše tvrdo odlučio nemaknuti se iz Zadra vanka pokrajine, oliš u Zagreb. Tako govorio on, tako mišijahu svi, koji čovjeku bezvjere povjerovaše — Ali god. 1873 i 1880 lakoumni birači izabrali Monta izravno za Beč, i toga se bremena opetovno primio. Poći u Beč, i stati tamo osam deset godina nije pak kakav prekršaj. Ugodio pače biračim, pomirio se iz nova s narodnom strankom, od koje, kaže Pavli- nović, bio se odciepio, jer se pristalo na bi- ranje za Beč (Različiti Spisi str. 630) — Al se napokon ljetos spomenuo, neznam pravo. Zagreba ili Beograda. * * * Monta kažu i duševniem čeljadetom, ako je gdje koga. Biti poslanikom u Zadru i u Beču, to je baš nešto odviše časti; dostaje njemu toga i deblja polovica — Kad se Rodić prvi put nasadi na narodnu stranku, ter se izlegoše Zemljaci, Monti se kiselo cerio na kvočku i na griezdo; ka se drugi put izle- goše Srbi, značajni se Hrvat zamisli — Njemu Monti se tvrd je privezao Beča; ali šere- metaiuć uviek po običaju. Nijedan se poslanik nebriguje toliko za svoje birače, koliko on; premda mu nitko nepita razlog poslovanja, on ga svima nudi; birači spavaju, on ih ziblje uspavajnćim pjesmama; on junački iztiče, bilo zgodno ili nezgodno, koristi svoga tješnjeg kotara. Na pazaru je, al ga se lako nekupuje; izmedju osmerice ili devetorice u Beču "hotjelo bi mu se prvakom biti; toma su zaprekom govorljivi državnik Klaić, i mučaljivi Pučić: al mu Klaić zna i ustupiti, liepom zgodom, predsjedničku stolicu. On ju zasjedne na 23 Veljače u koći Carevinskog Vieća bez ikakve bahatosti. * * * Monti je u Beču preko svoje volje, na- ravno po volji pametnieh svojieh birača; no njihov ga mftk slabo hrabri. Hoće mu se očita povladjivanja, izrazene pouzdanice; inače malenkovića još većma poniznost sni- ziva; pa mu je sva prilika, da će samo još malo vrieme imati Čast sidjeti u onoj kudi — Izraz mu je, kako se vidi, vrlo bojažljiv; al je u sebi čvrste nade, da će sada najbolje pogoditi narodnim srbskim žicam. Sreća ga miluje, k6 što nikad prije; uzpeo se za dvie stope više od svojih pet sudrugova iz Dal- macije, na čije ime besjedi; na čelu ove brčne čete on koraca protiva tristotine za- stupnika-, zameće strašou bitku; njegovo se ime glasi po svieh stranah Carevine. Gdje ćete da mu i birači nepripoznadu izvanredne vrline? — I Klaić bio pokušao obranu braće ustaša; al mu nazeba težka i pokrajinske hitne brige zaustaviše dalje polietanje; morao se sklonuti, da mu Monti u ratnieh kretnjah prednjači. * Razpravlja se zakonski predlog ouvedenju iznimnog suda u Dalmaciji. Svi znadu da je buknula po drugi put buna u Krivošijam ;

ATOLICEA DALMACIJ \ Veritatem facientes in charitate, > crescamus in illo per omnia, qui ? est caput Christus. 5 (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vcslram impensuros in tucnda salutari Ecelesise docti'ina animisque in Religionis amore el in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Kaloličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) tJvjeti predlirojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoliclce Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 26 Zadar, Ponedjelnik 3 Travnja 1882. God. XIII Uredjenje kongrue. Izvješćivajuć u prošlom broju o po- sljednoj sjednici odbora za uređjenje kongrue, rekli smo da su dvie alineje, biva alineje a) i d), bile povraćene pododboru, da jih nagodi opazkama učinjenim od raznih odboraša. Prošlog ponedjeljnika odbor je bio iznova 11a okupu i zanajprije stao je razpravljati ob ovim dvjema alinejama. Po novom pododborovoin predlogu alineja a) i- mala bi glasiti: a) državni porez, što se ima plaćati na dohodke koji se i- maju pripoznati; zemaljski, kotarski i obćinski nameti, ko i izdatci koji se imaju dati za javne svrhe na temelju kojeg zakona, i naknadne pristojbine". Alineja d) imala bi glasiti: dj ako broj mis& spomenutih pod l.g) pro- lazi propisani broj, koji bi se imao ustanoviti dogovorno sa diocez. bisku- pom, iznos onih misnih stipendija, koje bi dušobrižnik imao dati drugome sve- ćeniku da jih izgovori. Ako za te po- sebne mise nije u zakladnici ustano- vljen nijedan iznos (stipendija); tad je uzeti obični diocez. misni stipendij (e- lemosina). Kad se nebi postigo dogovor sa diocez. biskupom, uračunati je 250 misnih stipendija.11 — Russ je protivan dogovoru sa biskupima. — Obraćaj predlaže, da se uračuna samo 200 sti- pendija.— Vladin zastupnik HeinefeUer protivan je u ime vlade. — Jireček misli da bi moglo biti zlih posljedica, kad nebi uzdržala ova ustanova.— Za Obraćajev su predlog samo neki odboraši, s toga pada. Obe alineje prim- ljene su po pododborovom predlogu. Tim je dovršena razprava 0 dohodcima i izdatcima. Prije neg se prošlo na § 4, raz- pravljalo seoshodnosti da se uvedu neke kaznene ustanove za one koji bi krivo obračunali fasijun. — Popečitelj želi da se neke kaznene ustanove uvedu u zakon, jer se tim ukidaju mnoge po- težkoće i netočnosti. — I Scharschmid je za to, al neće da se dade u ruku vladi diskrecijonalna vlast; hoće da kazan bude uzakonjena. — Beer govori po isti način; pristaju Weber i Jireček. Predlog da se uvedu u zakon neke kaznene ustanove u načelu je primljen. Giovanelli predlaže da se u zakon smje- sti i ova elineja: Način, kojim će se pripoznati, izpitati i ustanoviti dohodci i izdatci, te kako i odkad će početi se izplaćati nadopunba kongrue, nek se uredi naredbenim načinom" — Gle- de kazne predlaže Russ, da kad bi kogod n. pr. zatajio koji dohodak i- mao bi platiti dvostruku globu, biva dvaput onoliko koliko je zatajio. — 0 tom govore i Beer, Fischer, Ručka i Clam-Martinic. Prolazi se na § 4: „Svako dušobri- žničko mjesto, kojeg obstanak u do- govoru sa biskupom nije pripoznat ko potrebit, neće dobiti nadopunbu iz vjerozakonskih zaklada (§ 1.)" — Russ misli da je vladin predlog bolji, te predlaže da ga se uzme. — Grof Clam- Martinic i Jireček govore proti tomu — Giovanelli zagovara rieč u „dogovoru", jer biskup najbolje može znati da li je koje dušobrižničko mjesto potrebno ili nije. — Russ misli da bi vlada 0- prezno postupala; jer mu se čini da ukinuće nije religiozno pitanje.— Ručka je za dogovor, jer je po kanoničkim ustanovama potrebit. — Granić misli da je ovaj § 4 suvišan, jer neće biti nikakvog praktičnog uspjeha. — PflUgl opaža da izmed vladinog i pododbo- rovog predloga ima dvie razlike: prva, da po vladinom predlogu imala bi se ciela dotacija ukinuti, po pododboro- vom predlogu samo nadopunba. — Beer misli da će se to malo kada sgadjati gdje je zemlja uredjena. — Sturm drži da je suvišan paragraf, jer se po sebi razumie, da kad župnik nije potrebit, nema pravo na nikakvu obskrbu. — Bartmanski praktično do- kazuje, da to nije stvar lahka. — Na posljedku odbijen je § 4, te ga neće biti u zakonu. — Buduć da će razprava 0 „obrazcu" biti malo oduga, prolazi se na § 7: „Po župama koje su utje- lovljene redovničkoj zadrugi, neupo- rabljuju se ustanove ovog zakona. Isto vriedi i za župe utjelovljene kojoj svjetovnoj družbi, u koliko družba ima dovoljnih sredstva da se sama brine za „minimalni dohodak" svećenika, koji izpunjuju dušobrižničku službu". — Ovaj je § primljen jednoglasno bez razprave, i tim je sjednica zaključena. U dojdućoj sjednici bit će za stavno na dnevnom redu razprava 0 obrazcu (schema), koja ćo možda zauzeti i više sjednica. Mi ćemo, ako bude sjednice, u dojdućem broju đonieti, ki> po obi- čaju, podpuno izvješće. Dnevne viesti. pofclovenjenja MargburŽkog učiteljišta, jer je vlada pristala da slovenski pitomci Koruške i Štajerske uče kod Ljubljanskog učiteljišta. Tim će se gojiti uzajamnost slovenskog na- roda, razdieljena u tri pokrajine, a marg- buržko učitelj ište v pada, jer su dva njema- čka učiteljišta u Štajerskoj suvišna. Do malo su naknadni obćinski izbori u Ljubljani, te je nade da će podrieti slovenski ljudi. Ako slovenci predobiju u prvom i trećem kotaru tad Niemcima neostaju no dva glasa većine u obć. vieću. Badiše Bog pomaže ! Učimo se! Iz zastupničke bečke kude. Dne 27 pr. mj. bio je na dnevnom redu trgovački ugovor sa Sr- bijom. Ljevica izjavi da će glasovati za ugo- vor, jer drži da je od potrebe biti u prijatelj- skim odnošajima sa Srbijom. Gabler u ime desnice želi da Austriji podje za rukom iz trgnuti iz srca slovinskih naroda ono neko duboko nepovjerenje prama Austriji, koje je prvašnja politika izazvala. Radi se 0 tom, da se osvjedoči Srbiju, da je Austrija pre- stala biti neprijateljicom Slovina. S toga želit je, da se mirno rieše razpre izmed Slovinš, i Nie- maca carevine. Protivi se mnenju Tomascuka (ponjemčenjaka), da Austrija valja da bude ili njemačka ili slovinska. Austrija može sa- sviem dobro biti ni izključivo njemačka ni izključivo slovinska, samo da bude prijate- ljica SlovinU i nedrži državnom zadaćom ponjemčenje nenjemačkih naroda.—Za tim se prošlo na razpravu predloga o uvedjenju poštarskih štedionica, koji je nakon kratke razprave bio primljen. Sjednice su odgodjene do po Uskrs. Poljaci u Pruskoj. Kad je tunedavno kato- ličko središte u pruskom saboru reklo svoju u ime potlačenih Poljaka Pruske, popečitelj bogoštovja v. Gossler opetovano predbaci Poljacima da su buntovnici proti državi, a zanajviše poljačkome svećenstvu, koje daje neprijateljsko prama Pruskoj. „Popečitelj se, pišu iz Berlina, oslanja na službena izvješća, ali se je bojao iznieti imena i pročitati spisa. Valja poznati činovnike, koji su u poljačkim predielima za pokoru. Njihova je silovitost bezmjerna, za nje je Poljak raja, koja ne- živi no za gospodara; nepoznaju narodnog jezika, pa ako jim se poljačko plemstvo u- klanja, tad oni šalju u Berlin izvješća, koja su najradje primljena kad su u crno zavita. Pa kojim se pravom Pruska vlada tuži, ako Poljaci čeznu za izgubljenom domovinom ? Ona je uništila prava, koja su Poljacima svečano u medjunarodnim ugovorima bila zajamčena; ona je ukinula poljački jezik u upravi, u sudu, u pučkim učionama, gdje nijedno diete ne razumije njemačkog jezika.... istom materijalnom razvitku Poljaka opire se vlada. Da je Pruska podielila svojim Poljacima prava ko što Austrija, bilo bi joj bolje u slučajnom okršaju sa Rusijom. To razumi Ignatiev, te traži da umiri ruske Po- ljake, pozivlje iz Siberij© biskupe i sveće- nike i vodi dogovore sa rimskom kurijom." Kažu da su vlada i zastupstvo napadali na Poljake po Bismarkovu uckanju. On bi tim htio prepriečiti, da ruska vlada sklopi ugo- vor sa sv. Stolicom. Petrograd, 1 travnja: Car je obratio smr- tnu kazan svim osudjenicim parnica Tri- gonia u radje na neopredjeljeno vrieme. Iz* ključen je samo od ove milosti Suhanov. Tiesti o ustanku. Sa slovenskih brda. Izborna preinaka 0- bradovala je Slovence. Slovenski Narod iz- med ostalog piše: „Uslied izborne preinake tako će se znatno pomnožiti broj narodnih bi- rača u gradovima, da neće više nikad biti pogibelji da koji Taufferer ili Deschmann ma bilo u kojem slovenskom gradu bude i- zabran za carevinsko vieće." — Slovenec u javljaju iz Beča da će se u odboru za škole uglaviti, da se novom školskom godinom uvede slovenski jezik u neke srednje učione, a da se u Ljubljani osnuje velika gimnazija sasviem neodvisna od njemačke. Tim će se mnogo pomoći slovenskoj stvari, jer će pro- tivnici jednom uviditi da može obstojati i napredovati i slovenska neodvisna gimnazija. Glede učiteljišta rek' bi da se zapustila miso Sa Sene. Po parižkim boulevardima nije govora no o najnovijem porazu monsieur Gambette. Bilo je izabrati odbor za proračun, i desnica sa negambetističnim odielima lje- vice birala skoro sve ljude, koji nevjeruju u Gambettino vjerovanje. Od 33 odboraša sama 4 5 pripadaju Union republicaine — Gambettova stranka par excellenc. — Gam- betta hoće da se osveti, pa je sa svojim pri- jateljem bankierom Picard-om kupio dionice narodne Banque, te će u obćoj skupštini dne 12 tek. strovaliti dosadašnje ravnatelje i umetnuti svoja čeda. Narodnu Banque o- snovao je poznati Emile de Girardin, te je vlastnica Girardinovih listova France i Petit Journal. Sa ovim je listovima, koji izlaze u 33.000 i 600.000 iztisaka, je- dnom Girardin pomogo strovaliti Mac Ma- Jionovu vladu, ali po njegovoj smrti postali su antigambettistični. Dočepa li jih se Gam- betta, tad on ima u rukama moćno sredstvo za izbore. — 0 Pavlu Bertu, bivšem pope- čitelju za nastavu za Gambettova sedamde- set dnevnog vladanja, pronosili se glasovi da je znatne svote novaca potrošio bez i- kakve potrebe; sad eto ista Gambettova Bepubhque Frangaise pripoznaje neke stvari. Slobodnjačkog poštenja! — Školski zakon bio je u cjelini primljen su 171 proti 105 glasova (u Starovieću). Malo prije no se razprava svršila, predsjednik povjerenstva za taj zakon Scholcher izjavi da je bezbo- zan. Desnica je prosvjedovala i tražila da popečitelj izjavi da nepristaje uz bezbožnog Scholchera, ali popečitelj ni da je pisnuo. Nema dakle sumnje! zakon jenaperenproti Bogu ! — Biskup Freppel priupitao je vladu u poslu benediktinskog manastira Solesmes (V.^ posljednji broj ,,K. D."). Popečitelj iz- javi da valja vršit zakon, a većina primi izjavu na znanje. Naša je vojska u Krivošijam i u Hercego- vini imala došle 43 mrtva, 95 težko i 59 lako ranjenih. Beč, 30 ožujka. Podmaršal Dahlen služ- beno javlja dne 29 u večer: sbor vojske odpremljen dne 25 tekućega u potraživanje prama Drini, isti dan sdružio se je kod Grizice sa sborom vojske odpremljenim iz Foče. Ovaj zadnji sbor bio je susreo kod Stuke-hana 40 ustaši i raztjera ih. Nadalje kroz sve potraživanje nevidi nijednog ustašu. Veći dio mjesta bez mužkih stanovnika^— Na 27 tekućega, u 5 V2 u jutro, kod Čaj- nice, bila je napadnuta predstraža od strane 200 ustaši. Odiel vojske, koji priteče u po- moć predstraži raztjera ustašku četu do 9 predpodne. Tad prestane bitka. Tu osta mrtav poručnik Ivan Frey, a pješaci Ivan Spančak i Andrija Horovel — sva tri od 77. pukovnije — biše lahko ranjeni. U- staše ostaviše 7 mrtvih i 15 ranjenih. — „Cittadino" donosi da je sada u Kotoru zabranjeno nositi crnogorske kape (sa N. I. ili četiri S.). Punim pravom. Izborna preinaka. Zastupnička bečka skupština doživila je prošlih dan& nekoliko burnih sjednica, koje su dovršile s podpuniai porazom sjedinjene ustavovjerne (!?) ljevice, s porazom kakva ljevica nedoživila kroz ove tri godine odkad Taaffe kormila s uoutrnjoin politikom cisli- tave. Borba se vodila oko izborne preinake. Sasviem da se je naš bečki dopisnik a predjaš- Djem broju ,,K. D." bavio 0 tom poslu, ipak reći nam je dvie, da razjasnimo neke stvari 0 kojima nije bilo govora u dopisu. Temelj je našem izbornom pravilniku sa- sviem povjestničan. Do g. 1848 sabori su bili sastavljeni na temelju virilnih glasova i za- stupanja raznih korporacija. Kad su se g. 1860 htjele uslied sbivših se dogodjaja pro- vesti neke promjene u zastupstvu sabora, potražilo se listopadskom diplomom nagoditi stare predaje novim potrebama i patenta veljače 1861, koja je naredjivala način kako da se vrši javno pravo, posegnula je dvaput u stare ustanove, biva uziraljuć pokrajinske sabore ko temelj novome državnome redu i zamienjujuć njekdašnje virilne glasove sa zastupstvom interesa. Ali ustanovama te car- ske patente nije bio sudjen dug život, te kad je g. 1867 po porazu kod Kraljevog dvorca bilo na novo urediti državu, vitez v • • Smerling i njegovi skutonoše urediše ju po svoju, neobziruć se na prava drugih naro- dnosti i tako stvoriše izborni zakon, po kojem su imali bit zastupati razni interesi, a kad tamo bili su zastupani jedino interesi nje- mačke narodnosti ili bolje malušnog diela cislitavskih niemaca, one cligue koja se — lucus a non lucendo — prozva ustavovjerna, možda jedino 8 toga što je cio ustav u svoju korist skrojila. Uslied prosinačkog izbornog zakona ta cligue osjegura si većinu, kojom je sve do predlani vladala i gnječila nenje- mačke cislitavske narodnosti. Ali u jednu stvar ipak nije bila dirnula, biva u pravo pokrajinskih sabora na biranje u carevinsko vieće, dapače tadanji izvjestitelj za izborni zakon, sadašnji vodja ujedinjene ljevice Dr. Herbst jasno i glasno izjavi da

s Veritatem facientes in charitate, j> crescamus in illo per omnia, qui j; \ est caput Christiis. s ^ (S. Paul. Epli. IV. 13.) i Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Religionis amore et in verse lidci professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dara.) Uvjeti predbrojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 22 Svibnja 1882. God. XIII Otuda je put u Bosnu! Beogradski Zatočnik, spominjtie prijašnje držanje i položaj Srbije, za kog znamo da ga spasio ultimatum gjenerala Ignjatijeva g. 1876 u Carigradu, kadno su turske čete iza pobjeda kod Deligrada i Aleksinca na putu u Beograd sustavljene — pita se ,,A danas 1" pa jednostavno si ovako odgovara: „Danas se smatra prestup ono, što je pre vojevanja za nezavisnost bila patriotska vrlina, danas kad se napiše na triumfalnoj kapiji: „ovuda je put za Bosnu" (v. br. 38 ,,K. D."), to je nepolitička demostracija i za osudu. A šta da se kaže o triumfalnim kapijama od 1859. godine kad je ulazio pok. knez Miloš u Beograd? Tamo se nije spominjala samo Bosna nego Srem i Banat. A to je bilo ocl- ma posle odlazka zloglasnog austrijskog konsula, Teje Radosavljevića! Kakvih nad- pisa nije onda bilo na ondašnjem liceju, današnjem kasacijonom sudu? Kakvi se nad- pisi nisu svetili po beogradskom domovima na dan predaje gradova? A trijumfalne ka pije bile su iskićene grbovima sviju srpskih zemalja, kroz njih je srpski vladalac pun samopouzdanja, vedrog lica i veselog os mejka uz urnebesno klicanje oduševljenog naroda. To je sve bilo u vazalnoj kneževini Srbiji! A danas u kraljevini Srbiji ? Kada se misli da je vaskrsla Namanjićska tradicija, danas zvanična Srbija bez ikake nevolje, bez ikakvog povoda, bez ikakve nagrade prosto na prosto za rad posete jednog, generala priznaje u znamenom telegramu da je Bosna n granicama HaMbm^ke monarhije. I to se čini po savetu i pod odgovornošću ustavnih ministara vaskrsle srpske kral\evine! Zbilja, pre 68. godine nikom nebi ni na um palo da ćemo ovu bruku doživeti. A mi smo je dočekali, a što smo je do- čekali, sto se javno bezobzirno priznaje, a nitko tla otvoreno, protivi toga jedne reči da proslovi, znak je Da je Srbija svršila svoju ulogu na bal- kanskom poluostrovu; Da se u Srbiji počinje gubilati narodna svest; Da u Srbiji nema više onog požrtvovanja, onog oduševljenja za kojim je bila Srbija nekad tako znana i čuvena medj braćom, medj balkanskim narodima; Da onaj duh, koji naš oživljao kroz peto- večno tamnovanje izumre; Da svaki pojedinac počinje ljubiti više sebe nego narod; Jednom riečju: da je Srbija voljna da se odreče častne idoge balkanskog Pijemonta i da smo sa proelamovanjem kraljevine za- vršili naš politički razvitak U Srbiji, kako se tu vidi, sve će se više oprijateljiti s onim mienjem, da kraljevini granica—na Drini prestaje. To se kazalo još onda, kad Srbija kraljevinom proglašena, a tad je „srpski Pijemont" dosta postigao, ako je pred konakom potomka Mihajila Obrenovića kralja nezavisne Subije pozdra- viti mogao. „Piemont" je učinio, kako o- paža "S. H.„ ono što mogo i što drugi po- mogli, a biti će najbolje, da se u Srbiji s otim zadovolje. Berlinski kongres dao Srbiji nezavisnost i Staru Srbiju, u kojoj, kuko je poznato, neživu baš sgoljni Srbi već koliko je do- voljno dokazano, većinom Bugari, koji da- pače prijašnju granicu Srbije prelaze. Ono što „Zatočnik" bolno iztiče, da se Srbija proglašenjem kraljevine odrekla uloge balkanskog Piemonta, dobro bi bilo da za- pamte ljudi stanovitih nazora u Ugarskoj i Hrvatskoj, osobito u ovoj poslednjoj zemlji, koja lje neće nikad služiti podlogom „srb- skim aspiracijam" dok se ih „Piemont srb- ski" svečano po ustiu prvoga kralja od Kosova nezavisne Srbije odriče, kad Bosnu i Hercegovinu priznaje faktičnim posjedom susjedne monarhije. Ime samo Piemont mnogo znači, balkanski još Piemont nekad je i pjesnike očaravao, danas pred njim pada pero dobra pozna- .>...11... M i , • . 1 • n ./ • 1111 linimlo Vu h) 1 Q V nfJTJn»-Q nadjenula si to ime, zaboravl]ajuc da Ape- nini nisu Balkan, ni da Aleksander TI. ni HI. nisu ono što bijaše Napoleon III., bal- kanski narodi ono što jedan narod talijanski, „Piemont" je u pjesmi opjevan, u prozr pokopan. A proza danas udešava svietske odnošaje, proza a ne poezija života, zbilj- nost ne varka. Srbija nije u zbiljnosti ono pokazala što je u zanosu obećala, ona toga i nije mogla, da pravedni budemo, izpuniti a jedini je grieh što je snagu svoju preko- mjerno cienila. Na ratnim poljanam ta se snaga izkazala nije, zato i pa<5 „Piemont" al će zato još Balkan ostati, ne doduše srb- ski, al zato ipak slavenski, na kom će i Hrvati imati izvan okvira „srpskih zemalja" da kad tad svoju reknu. Bosna i Hercegovina, kako žalošću opa- ziti moramo, za Hrvatsku osvojene nisu, al da se ih Srbija odreći morala, to se danas bjelodano pokazuje. Da-li se ih i Hrvatska još odriče, premda Magjar Szlavy iztako da Bosne i Hercego- vine monarhija za nju osvojila nije, odveć imamo nadu u Boga i u pravdu ljudsku, no da bi to danas mogli, smjeli kazati. Dnevne viesti. Osservatore Rornano đonio je prošlih dana „Apostolski List" po kojem sv. Otac Papa nastoji preurediti iz temelja Red Bazilijanaea kod Rusina u Ga- liciji. Sv. 0. Papa spominje u ovom Listu zasluge Bazilijanaea i opaža kako pa- danje Bazilijanaea stoji u savezu sa padanjem vjerskog ćustva u onom na- rodu. Da preuredi dakle Red Bazilijanaea, sv. Otac Papa ustanovljuje da se ima otvorit u Premislijskoj biskupiji Zavod za novieije, pod zavisnosti od Propa- gande. Privremena uprava novicijata povjerena je 00. Isusovcim. Latini i~ maju imat takodjer pravo uć u novi- cijat. Papa za tim naredjuje da Bazi- lijani imaju Činit novicijat_u_ovom\jLzr „Presse" piše da pripravne radnje za novačenje u Bosni sasviem su zgotovljene. Službeni vojnički list priobćuje pri- vremeni statut o uredjenjri Bosansko- Hercegovačke vojske. Zakletva koju će morat položiti novaci, ovako glasi: Kunem se Bogom svemogućim da ću biti vjeran cesaru i kralju Franu Josipu, da ću slušati sve naredbe mojih sta- rešina pa makar zato i život izgubio. Po statutu, Bosansko-Hercegovačke pješačke pukovnije ostaju u području vrhovnog zapovjedništva u Sarajevu. Za turske vojnike biti će ustanovljena dva vojnička imama (kapelana). Vojska i viši častniei nosit će fec na glavi. U zastupničkoj kući Welserheimb predložio je zakonsku osnovu o vjere- siji za sgradju žandarskih postaja u južnoj Dalmaciji. Još nije imenovan nasljednik mini- stru zajedničkih financa, odstupivšem Slavy-u. Dinastija bi rada metnut Čo- vjeka koji bi drugčije, t. j. boljim prav- cem, udario u upravljanju s Bosnom i Hercegovinom. Magjari nijesu toga mnienja. Oni hoće da gone svoju po- litiku. S toga, kako „Presse" tvrdi, nije se još uspjelo u izboru novog ministra. „Presse" preporuča za Bosnu razboritih ljudi, ljudi vještih, kojih bi se moglo nac i u samoj Bosni; ne- treba ih vodit Bog zna odkle. I zbilja, valjanih Činovnika, to je što se Bosni i Hercegovini hoće, jer bez toga re- forme neće narodu pomoć nit ga za- do voljit. Na 15 t. mj. bio je u Zlatnom Pragu izbor jednog zastupnika za češki veliki posjed. Kandidatom je konservativaca bio Ivan Radherny von Borutin. Bi izabran jednoglasno. Tiem razmjer iz- medju zastupnika (velikog Češkog po- sjeda) konservativaca i tako zvanih ustavovjeraca stoji sada ovako 11:12. Došle razmjer bio 10 : 13. U prošli ponedjeljnik sastala se je u Karlovcim sinoda grćko-isločne srb- ske crkve. Kruna je zastupana, kao po običaju, od kralj, komesara, koji otvara PODLISTAK. Slavenski apostoli Kiril i Metođije i istina pravoslavlja. Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor Bogoslovije (PiŠe A. Franki.) (Vidi br. 38.) Najžešće i najčešće predbacuje g. Milaš katolicim nesnosljivost. A u čem najgore kori katolike, u tora najjače hvali pravoslavne. Ova oprieka predpostavlja se svagdje, kad se katolicim prigovara, jer bi inače morali uzeti, da lonac predbacuje kotlu, da je crn; al u ovom prigovoru g. Milaš naznačuje oprieku na oso- biti način. „Ako se iko može uznositi duhom krotkosti i vjerske snošljivosti, to su na prvome mjestu pastiri naše (pravoslavne) crkve". Ovako na str. 7, a na strani 8: „Ako se pak iko može osuditi, što duha krotkosti i vjerske snošljivosti nema, to su zapadni hristjani, a na prvome mjestu sljedbenici rimske crkve." Tko rie- čima podaje vriednost, koju i činima, taj će priznati osnovanim liepi savjet, što ga g. Milaš poslie onih rieči daje katolicim na str. 16: „... svakako bi dobro bilo, da (sliedbenici rimske crkve) bolje prouče nauku naše (pravoslavne) crkve... A to bi u svakome pogledu i koristno bilo, jer bi se, ako ništa drugo, naučili sno- šljivima u vjeri biti, kao što smo mi (pravoslavni).../'' Tu preporučenu nauku ne treba sada našim katolicim otići tražiti na daleko; iz knjige g. Milaša, te iz po- slanice preosv. Stefana, koju knjigu i poslanicu nada- hnuo je jedan te isti duh krotkosti i vjerske snošljivo- sti, mogu se oni, ako ništa drugo, naučiti bar snošlji- vima u vjeri biti. Osim Što iz spisa pravoslavnih bogoslova mogu se, po g. Milašu, katolici naučiti snošljivosti od svojih zapadnih otaca i učitelja starih, od Apostola Pavla, od Tertulijana, Kiprijana, Laktancija, Hilarija Poatjerskoga, Arabrosija i Optata Milevitskoga (str. 16-17), ali od svojih sadašnjih pisatelja ne mogu se naučiti snošlji- vosti, jer ovi, na pr. Perrone, uče nesnošljivost u vjeri, i evo zašto katolici svakim danom nove znake nesno- šljivosti, intolerancije vjerske pokazuju. Ove navedene misli izrazuje g. Milaš na str. 17: „Dakako, snošljivo- sti bi se moi'ali rimljani naučiti, i to od svojih zapa- dnih otaca i učitelja, koje smo mi (g. Milaš) naročito, izostavivši iztočne oce priveli, — a medjutim tome se jošte ne naučiše, nego prezirući nauku otaca svojih, a sljedeći nauci glasovitoga svoga Perrone, koji u svojim Praelectiones posvećuje naročiti odsjek, da do- kaže svojima, da tolerantia religiosa est impia et ab- suida, svakim danom nove znake nesnošljivosti i into- lerancije vjerske pokazuju/' Navedena Perrone-ova i- zreka, i nauka njom izražena protivna je dakle, po g. Milašu, nauci onih zapadnih otaca i učitelja, koje spomenusmo. G. Milaš odbija Perrone-ovu nauku; on sliedi nauku opriečnu, koju su, kako on cieni, učili zapadni otci, i koju uči i sada pravoslavna crkva, nauku najme, da vjerska tolerancija nije impia, nije absurda. Perrone-ovoj nauci tako je protivan g. Milaš, da u svojoj knjizi one Perrone-ove rieči, uz razne opazke i primjetbe, navadja i osudjuje na četirim mjestima, na stranam 17, 96, 166 i 372; Vidjesmo kako je izreku priveo na prvom mjestu; vidimo uz koje primjetbe privadja ju na posljednjem mjestu. „Neka se istim duhom, koji je duh evangelski, proniknu i rimljani (kako su proniknuti pravoslavni), neka pojme, da nije suglasno sa učenjem Evangelija ono: tolerantia reli- giosa est impia et absurda, što im njiovi bogoslovi pro- povjedanju, pak će se medjusobna ljubav i mir učvr- stiti". Perrone-ova izreka dakle nije suglasna sa učenjem Evangelija! Pogledajmo što onim riečima izrazuje i uči Per- rone. Spomenusmo gore, da g. Milaš navadja Perrone- ove Pralectiones po izdanju XXXI. U ovom izdanju naročiti odsjek nalazi se u knjizi I str. 223 slied.; a što Perrone uči, izraženo je sasvim jasno u samo 29 redaka prvoga stupca; ne može se dakle nitko tužiti, da treba mnogo truda, tko hoće Perrone a pojmiti. — Snošljivost je dvovrstna, uči Perrone: politička il ci- vilna, i teologična il religijozna (duplex distinguitnr tolerantia: politica seu civilis, et theologica seu reli- giosa...). Snošljivost politička je sloboda il dozvola, koju gradjanim daje vladar il država, da svatko sliedi onu religiju, koju voli (tolerantia politica est libertas seu facultas, quam princeps vel respublica tribuit civibus eam profitendi religionem, quam quisque maluerit). Ob

s Veritatem facientes in charitate, < > crescarau» in ilio per omnia, qui < \ est caput Christus. (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo; in dies alacriler opcram Vestrani impensuros in luenda salutali Ecclesia doctrina auimisque in Religionis amore el inverse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito : ? Si quis Cathedrae Petri jungitur, s meus est. s (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) \ Uvjell predbrojtoe. — V Zadru, unapried 7 fior, na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior, i poštarski troškovi smatra se predbrojnikom i za nastajuóu godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje postarskom doznakem, šalju se na novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. poštarsk troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije liist Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 Br. 41 Zadar, Četvrtak 1 Srpnja 1882. God. XIII. laneni et circense« ! <v. br. 40). Narod hrvatski u Dalmaciji nehlepi toliko za slobodnim uvozom žita, koliko za slobo- dom svojom, i rado će svaku moguću daću podnieti, da neupade u ruke protivnika. Ovo je glavna misao svakog brižljivog rodoljuba, a ne dakako političkih cincara. Do sada nije bilo carine na žita, pak i- pak se jelo u gorskoj Dalmaciji oni crni kruh, kog je dr. Klaić pokazao, izsmjehom kuće, a to će znati i sam da zavisi od po- manjkanja kapitala kod težaka, i od bez- dušne kamate pomanjih varoških trgovčića, koji u šest mjeseca uduženja izvabe siro- mahu vriednost od 10 f. za kvartu. Ovo je pokletstvo našeg pučanstva. To je isto u svom govoru spomenuo dr. Klaić, čemu da- kle ta vika na carinu ? Tko živi u varošima, znade kako žito s mora prolazi do treće ruke trgovaca, a zadnji kako cienu i ka- mate računaju. Ovo je rak rana koja toči naše seljačtvo. Zastupnik dr. Klaić, prvak stranke, dakle sam odgovornik u ovom pitanju, isti kaže u svom govoru: Ova financialna daća na žito, koja će se u Dalmaciji pobirati, neće doista državi pomoći su ono imalo hiljada forinti što će usljed nje utjerati. Ako ovo stoji, čemu onda dr. Klaića skok u proti vniflki logor, i stranaoka urota, proti ventai i vladi ? Čemu uzvitlati toliko prašine, kad ta daća ima iznositi malo hiljada for. ikoje nuždu ozgor dokazasmo ? Čemu staviti na kocku moralne probitke naroda, koji neće da bude od tudjina potlačen na svom istom pragu? Munogredce upozorujemo na tumač što učini ministar trgovine ugarski Bar. Ke- meny, da bolje sviet uzmogne shvatit zakon. Odgovorajući zastupniku Pulsky-u reče : Ja si dopuštam svrnuti pozornost visoke kuće na to, da polakšice za žita za ovu ili onu stranu monarkije, od dvie vrsti mogu biti. Polakšica nalazi se u član. 7 uvodnog zakona. Ovaj članak se proteže ma na koji dio budi monarkije, za slučaj nerodice. Dru- ga polakšica nalazi se pri razredu VI, broj 24. Ova polakšica nije privezana slučaju nerodice, nego na dokazanu potrebu. Ova je mjera čisto humiantarne naravi. Da se ovdje neradi o predmetu razkošja, i da izvoz neće biti uzrokom koristi bogatih trgovaca, do- kazuje ta okolnost, da su samo uzete u obzir ono dvie vrsti žita, koje sačinjavaju poglavito sredstvo hrane dalmatinskog pu- čanstva, ali koje ovo neproizvadja u dovolj- noj mjeri, i od davnih vremena iz Levanta uvaža. Ukupna carina za ovo 80,000 metr. centi kukuruza i ječma uz carinu od 25 nov za metr. cent, iznaša 20,000 fl. carine; a za 20,000 metr. centi pšenice, uz carinu od 50 nov. za metr. centu, iznaša 10,000 f., ukupno dakle maximalne summe prostog uvoza f. 30,000. Vlada je bila rukovodjena pri poprimi ove preinake od čisto humani- tarnih obzira; u ostalom opetujem što sam iz početka kazao, da opazka u zakonu ne- predpostavlja nerodicu, u pokrajini Dalma- ciji, dočim u član. 7 iznimka carine izrično za žita je privezana na nerodicu. Dakle Dalmacija će imati stalnu polak- šicu za 100,000 metr. cent, svake godine, jer nikad skoro proizvod nfìdx»pii'je„^oixebi-^ a u slučaju nerodice sasvim prosta od daće. Podatci navedeni od d.ra Klaića za ukupni uvoz nisu mjerodavni, sve da bi utemeljeni bili, jer taj uvoz nije samo za Dalmaciju zadnjih godina služio, nego i za pogranične pokrajine, koje nisu još bile uredile svoje poljodjelstvo ustankom porušeno, i jer mnogo žita za to vrieme bi namjenjeno bjeguncim. Luka u Spljetu ne samo za pokrajinu pri- ma, već i za Bosnu i stranom Hercegovinu, dakle pravi potrošak Dalmacije nemože iz- našati što se njoj uračunava. Dr. Klaić nam kaže, jda...ćvc ato se-4» aotnlji -vodi—i- iavana unosi žita, da se može računati potrošak od jedne metr. cent, na glavu. Ali kad hoće tumačiti teret kog novi cienik udara na svaku, onda stavlja ga od 30 nov. akoprem nije nego od 25. Izostavlja pak računati što se u zemlji rodi, tojest trećina potroška poprieko, dakle trećina na glavu ostaje pro- sta svake daće. Ovo je barem logično. Vlada je proračunata, da se poprieko u- vadja na godinu 140,000 metr. cent, u Dal- maciju, za pokriti potrebu. Stavimo da je 200,000. Onda polovica ovoga ostaje prosta, a polovica biva plaćena, te po računu Bar. Kemeny-a 30,000 for. Svakako se vidi, da ta daća nije toli ogromna da može zemlju upropastiti, a za nerodicu, kako dokazano, neima daća u obće. Da ovo nemože poskupiti kruh, osobito seljačkom puku, očevidno je, a još iz obćeg zakona tržišta. Jer, ako carina odbije rusko i amerikansko žito, ciena ovoga mora pasti, a Ugarska koja izvaža prekomjernu obil- nost žita, za uzdržati konkurenciju vani, morati će i ona svoju cienu obaliti, dakle žito tržišta nemože poskupiti, dapače ima pasti, a tim trošak carine nadomjestiti za one pre- djele, koji ga neuvažaju s mora, l'adi jef- tinoće prenosa. - U Dalmaciji se uvaža brašno iz Ugarsko, to znaci, da ne3toji više nego bi žito s mora, potroškom mliva. Ako dakle brašno nije skuplje, nemože biti ni žito, i zato dobivati ga iz Rieke od Siska, bila bi stvar ekono- mična, da nije trošak željeznice veći od broda. Razlika je od 50 nov. za cent, metr. i zato treba izposlovati sniženje ta- rife, za olahkotiti potrošak iznutri. Ovo je polje otvoreno našim zastupnicim, i Ugarska neće doista staviti tomu potežkoća, samo da se razpača nje proizvod a osigura od strane konkurencije. Ugarska koja traži parobro- dcvfo-tiv imi pi irouat'i • uuun pi\j>.uu Rjx»rf. neće propustiti da ju agrarno osvoji, na zajedničku korist. Kad bi troškovi prenosa žita iz Ugarske bili jednaki onim iz Le- vanta, Rieka bi mogla dostaviti Dalmaciji potrebno žito, bez carine. Ali za to treba obaliti tariiu prevoza na željeznici, i probi- tak je osiguran. Austrijska je vlada već obećala tirolcem tu polakšicu, a Ugarska će morati do iste mjere doći, u svrhu obrane svog proizvoda. Ali sve ovo dade se postići ocl prijatne vlade, jer kad bi stupila ona protivnih načela, tojest nesporazumljenja s narodim, ljevica, koju smo izkusili, ne samo te polakšice nebismo postigli, nego ni onu koju zakon predvidja. Svatko bo znade, da izvješća godišnja moraju dokazati potrebu maximalne svote žita za slobodni uvoz, iz- vješća takodjer nerodicu, kad je bade, za postignuti slobodni uvoz bez granice mjere ; a ta sva izvješća pokrajinske vlade uvažava contralna bečka, koja ako nije naklona ze- mlji sbog političkih težnja, neće sama popri- miti one mjere, a još manje tražiti spora- zumljenja sa ugarskom vladom. Odavle nužda podupirati ovu vladu, koja nosi znak pomi- renja naroda, jednakog prava svima, ovu vladu treba osigurati ad svakog napadaja ljevice, koja hoće da jedan narod nad svimi gospodwje, koja elaven&fee življe traži priti- snuti i ako sama nemože, pomoćju protivnih elemenata, kako se kod nas radilo. Mjesto tog nastojanja sa strane naših zastupnika, gledamo nasuprot, da u tako važnu pitanju sdružiše se sa vječitim neprijateljem ove vlade, u pitanju koje se neda zabaciti ili odgoditi, već se mora konačnom riešenju privesti ili s ovom ili s drugom vladom, a koja bi nastupila, to netreba tumačiti. Ova ne samo da nebi priskrbila veće oblakšice PODLISTAK. Slavenski apostoli Kiril i Metoclije i istina pravoslavlja. Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor Bogoslovije (Piše A. Franki.) (Vidi br. 40.) Na podpuno razbistrenje ovih misli imali bismo sada usporediti izraze katoličkoga nadbiskupa o pra- voslavnoj nauci sa izrazim o katoličkoj nauci g. Milaša i preosv. episkopa Stefana. Gosp. Milaš znade kojim se može putem ngladiti pvt, da se ostvari sveto proro- čanstvo Spasitelja svieta. Putem, kojim ide katolički nadbiskup, Šteta biti će nanesena, veli on, samome tjelu Kristovu, Njegovoj crkvi; a uzrok je ovaj, što napa- danje katolikà na pravoslavne nije tek slučajno, ono je sistematično i postojano. Gosp. Milas dakle znade, što odgovara, što li ne odgovara preporuci Apostola Pavia 0 krotkosti; on znade što je zlo i što ne vodi do mira 1 sloge: napadanje i uvreda. Tko pozna zao put, mo- žemo očekivati, da će se dobra puta držati. Drži li se on dobra puta u svojoj knjizi? Bi li ta knjiga mogla biti punija to starih pokupljenih, to novih psovaka proti katolicim? Je li moguće o katoličkom puku i svećenstvu, o najvećim katoličkim učenjacima jošte gore pisati, neg što piše g. Milaš, kad umuje ,,o proračunanom nastojanju rimskih sveštenika na mase naroda, obuzetog neopisanim neznanjem, kakovim to doba odlikovalo i kad medj rimske svećenike proračunanoga nastojanja ubraja Ber- narda, Bonaventuru, Tomu Akvinskoga? Kojim ime- nom imalo bi se prozvati ono, što g. Milaš veli, da su izvrnuli naopako istoriju... svi biskupi rimski, počinjući od pape pak do posljednjega ì Izmedju pravoslavnih i katolika imade prepornih točaka, no je li ovo način, kojim se ima ob onim točkam razpravljati ? Cieni li g. Milaš, da će ovim putem ugladiti put, da se ostvari sveto proročanstvo Spasitelja svietaì — U poslanici od dana Sosestvija Duha svetoga nalaze se, pogledom na katoličko učenje, sliedeći izrazi: odlvčna zabluda, — boguprotivna nauka ; jedna se katolička nauka osudjuje, jer nema evangjelskoga temelja i jer ruši sobom osnovnu dogmatičku misao; druga se osudjuje, jer se time rusi temeljna ustanova Hristova ; treća se nauka osudjuje, jer navodi ljude, da lakše zlo čine i t. d. i t. d. Od- govaraju li ovi izrazi duhu krotkosti? Mogu li ovi i- zrazi služiti kao ilustracija za one rieči g. Milaša na str. 7: „Ako se iko može uznositi duhom krotkosti i vjerske snošljivosti, to su pastiri naše (pravoslavne) crkve ?" Jest, miroljubivost preosveštenoga ep. Stefana obće je poznata, i nitko nejma uzroka cieniti, da je on manje snošljiv nego su katolički episkopi. S toga upravo mnogi se čudili, kako je preosv. Stefan u po- slanici onakve izraze mogao rabiti. Mnogi su sumnjili, da je on samo svoje častno ime onoj poslanici priložio. Sada, poSto je. izašla knjiga g. Milaša, nejma za ni- koga dvojbe, čije je pero onu poslanicu napisalo. Nije o tom ni prije trebalo dvojiti. Da je preosv. episkop iz svojega srdca crpio izraze na obranu nauke svoje crkve, njegov bi govor, ma i bio inače katolicim ne- povoljan, tekao drugom strujom. A nitko nije mogao pomisliti, da bi preosveštenom episkopu od potrebe bilo za svoju poslanicu pozajmljivati ciele stavke iz tudjih knjiga. Na primjer: U Makarijcvu Pravoslavnom Bogoslovlju t. II. str. 461. čita se : 3acayrii CBHTMXT», Kaići. Cw MI 6I>IJIH Be.niKH, MIKORFLA ne- JIB3H CIHTaTb CBepX'LFLOAHCHH- mh, npeii:i6i>iT0iiecTRyK)iii,HMH, HenySKHLIMII /I, JI 51 HJIXT> ca- MHX-B, II BWTHHTB FLPYRHMFC .7HOftHMT>, rpjblIIIIHKaM'X» ftUfl onpaBflairiA HXTJ HI. oiaxi» npaBflH Boacieii.... „Ey^irre coBepmeHii, moace Oien.'B BAIIRB HEČECHMH coBepiueni. COTI." (MaTe 5, 48): BOTTÌ I^JIB, KT> KOTOpOH IipiI3HBaK>TCa II FLOJIMCHH CTpeUIIITBCH XpiICTÌa- ne ! ri0T0My-T0 h xaicie Mymw, KaKOBt 6 UJI cu. AlIOCTOJTb riaBeat, ne nouiiTajni CC6H BIIOJIH'b COBepuiGIIIILIMH II IX)- Bopnjiii : „a3i> ceóe He y no- MHimiHK) flocTiirma..." (<&iia. 3, 13. 14). Tko će pametan tvrditi o preosveštenom ep. Ste- fani!, da je u stanju svoje spise ovako kititi perjem pozajmljenim, bez oznake vrela, iz knjige Makarijeve? Iz Makarija crpi i zahvaća g. Milaš za svoju po- slieunju knjigu /Slavenski Apostoli ne samo gdje to kaže, nego i gdje ne kaže. U razpravi o Oistilištu na pr. što piše na str. 104-6, dokazivanje i dokazi, uzeto je iz Makarijeva Bogoslovlja knj. II. str. 258-29, na- ravno bez priziva na Makarija. Priziv mogao je g. Milaš tim sigurnije izpustiti u koliko, što je on uzeo za Cistiiište, Makarije ne izlaže u § 259 (str. Gli slied.), koji ima naslov 3aM"feqaHie o «ihcth^hihIì, već izlaže 83 strane prije u § 248 pod naslovom OOCTOH- TejibCTBo, npeABapatomec qacxHHH cyj[T>: cMepn. <ie- JiOBtKa. Svjedočanstva šesterice sv. Otaca, koja ne U poslanici na 4. strani ćita se : ... ali zasluge svetitelja, ma koliko one velike bile, ne sma- tra ih nikada prekomjernima, preizobilniina za njih sanie, i da se tim zaslugama razpolo- gati može u korist drugih, u korist grješnika radi opravda- nja njiova pred Bogom. „Byflii- xe coBepiueiin, aicoace Oieut BJUIIT. He6ecHBiu coBepiuent «eCTB" (Mat. V, 48), ovo je zapovjed evangelska, — i A- postol Pavao, premda velik, nije ipak smatrao sebe, savr- šenim, niti je mogao držali, ila ima prei%obifnik zasluga : „a.Tt ceóe ne y noMiimjiaio floCTiir- uia", ispovjeda on (Kil. III, 13).

Veritatem facientes in charitate, crescamus in illo per omnia, est caput Christus. qm (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, aaxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesise doctrina animisque in Religionis amore el in vene fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti predbrojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. ~ Predjbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Er. 46 Zadar, Ponedjelnik 19 Lipnja 1882, God. XIII. Gilagolica kroz zadnje dvie godine. ') (v. br. 45) II. Kao zadnju fazu glagolice u zadnje doba, zabilježiti ću spomenicu, što su ju prikazali svećenici biskupija spljetske i makarske svomu biskupu, da ju po- dastre rimskoj stolici radi promjene glagolačkih slova u latinska. Pisana je talijanski, da joj ne bude trebalo prevoda u Rimu. U njoj se zahtievaju dvie stvari: I. da Misal odnosno i Brevijar budu pretiskani latinskimi slovi, II. jezik ovih knjiga neka bude onaj najstarijih staroslovinskih spomenika, koji se odlikuje od kašnjih recensija i čistoćom i punoćom. U to ime priloženi su dodatci koji sadržaju azbuke slo- vinske, i početak evangelja po Ivanu, kako glasi u najčistijih spomeuicih. Opravdanost prvog zahtieva temelji se poglavito na teškoći čitanja glagol- skih slova, što će po svoj prilici bit navelo još u davno vrieme zamjenu cirilice po Klimentu učeniku slov. apo- štola, mjesto glagolice. Kako pako stvar u sebi negubi ništa, najbolji nam je jamac otac slavistike Miklošić, koji od 1875 zabaci porabu glagolice i ćirilice a prionu uz latinicu. Za njim se po- vede dr. Crnčić izdav 1878 g. Assema- novo evangjelje latinskimi slovi. Suviše i ultrakonservativni JNiemci odbjegavaju sve to više svoju gotiku, a rabe lati- nicu, čemu da se i mi plašimo novo- tarije? Vrlo obširno spomenica odgo- vara na sve moguće prigovore, koji bi mogli nastati usljed ove promjene. Drugi zahtiev pako osniva se na napredku slavistike, kojim se može pohvaliti naš viek. Tko je od vas, koji nevoli jezik pravilan, čist i nepomiešan u koliko je moguće sa nijednim do- maćim slovinskim nariečjem ? Jeli mo- guće da se može naći učenjak, ne svietovnjak u glagolici, koji će voliti jezik Misala od g. 1741 ili i Pri- loga po recensiji hrvatskoj iz XII vieka, negoli jezik Assemana? Kad bi koga ponos hrvatski ili ljubav prema svomu vodio, odgovorio bih mu da ta ljubav nebi bila umjestna, jer nesmie ulaziti u znanost, a s druge strane ni recensija hrvatska nije čisti hrv. jezik ; nego mješavina staro-slovinštine i hr- vaštine, dakle nekakova smjesa. Kad u jutro čitam misu iz Misala g. 1741, a kad kod kuće proučavam evangelje Assemanovo i Zografovo, čini mi se, kao da čujem čistog štokavca i bodula kad govori nariečjem. Zato nemogu razumjeti kako preko- morski Hrvat u br. 43 mogao je na- pisati: „želim istaknuti samo, da ti prigovori (glede slova) pobudjuju sve to bolje staru manu medjusobne naše nesloge, naslućuju na neizviestno od- gadjanje našega cilja, a napokon na podpunu raztrojbu4'. Primjetiti mi je ') Ovai drugi članak odnosi se na pitanje o latinici. Pošto pri tom želimo za sad stat sa strane, puštamo drugomu slobodu rieči. Ur. da sudeći po ovih riečih, g. pisac, stavno je zagovaratelj glagolskih slova u novom popravku misala. Koliko pri- staša ima uza se, u sboru kardinala neznam, nu po kazivanju, rekao bih vrlo malo, dočiin stranka zagovaratelja latinice puno je jača jer praktičnija i n postignuću cilja, t. j. lagljeg razši- renja slovinske liturgije i u razpoia- ganju potrebitih sredstva za tisak, koja su manja kod latinice nego li kod gla- golice. I treća je stranka u sboru kardinala, a na čelu joj jedan uplivni hrvatski biskup, koja zagovara ćirilicu. Koje će mnienje proclrieti u ovoj „pod- punoj raztrojbi" ne može se već u na- pried proreći, nu sudeći po običaju svugdje uvedenu, naime većine glasova, pak i temeljitosti razloga, nije ni dvo- jili (? Ur.) o pobjedi latinice, kojom lahko bi se izbjeglo i „ueizvjestnom odgadjanju našega cilja" a što je još više uklonili bi se „staroj mani medju- sobne naše nesloge". Jedino ovima dvama zahtjevima, o kojih je govor u spomenici, postignuti će se i jedinstvo slova, i jedinstvo knjige, pak ako Bog da i jedinstvo vjere. Tada istom niti će se Rusin moć tužit na Hrvata, da je glagolica a ne ćirilica, niti ovaj na onoga, nego svima će pravo biti u sveobćoj euro- pejskoj azbuci. Tada, kada Poljak, Ceh, Rus i svaki drugi sjevernjak sadje na jug u naše strane naći je jedne litur- gične knjige mjeste sadašnjih svakoga naroda, i eto prvoga koraka jedinstvu. Tako isto biti će, kad koji s juga podje na sjever. Pak koliko je onih, koji rabe gla- golicu, do radi nje ostala većina mora se žrtvovati? Budimo pravedni, i dajmo svakomu svoje. Uz sve to, i u napriedak glagolica učiti će se, i čitat će se, i to tim više, čim više mara i ljubavi budupobudji- vali učitelji za ovaj jezik u djacih. Ove se opazke odnose na buduće, u narui je sadašnjost. Vrieme je sgodno, sve nas pozivlje da prionemo uz glago- licu. Samo više volje, te eto nove steče- vine slovinskoj crkvi, eto novih nasljed- nika slov. apostola. Prionimo uz glago- licu, proslavimo dostojno 5 srpnja slavni god prvih slovinskih učitelja ! Ruke na posao, svaki Hrvat uz stari Misal dok s vremenom budu sgotov- Ijeni novi. Sada ili nikad, opetovati ću sa li- stom biskupije djakovačke. /. M. ^ —- Dnevne viesti. Niemci katolici iz Pruske nazad malo dana držali su u Magonci veliku skup- štinu pod predsiedanjem kneza Loven- steina. Usvojene su sliedeće odluke: „1. Prva dužnost katolika jest radit za slobodu crkve i za nezavisnost Sv. Stolice; 2) Treba, Petrovim Novčićem, poboljšati financijalno stanje Sv. Otca Pape; 3) Katolici Niemci svim se srcem pridružuju katolicim talijanim u djelu za ponapravak kripte sv. Lovra, gdje se nahodi spomenik podignut Piu IX. Izbori u Belgiji nijesu izišli onako povoljno po katolike, kako je bilo ne- dvojbeno očekivat, suđeć volju naroda po uspiehu u izboru pokrajinskih sa- vjetnika. Poglavitu su nadu katolici stavljali u grad Gent. Nada nije bila bez temelja, a to se vidi po razlici kojom su liberalci nadmašili katolike, taj višak ne iznosi nego 68 glasova, što je mikroskopična većina u onako veliku izbornu kotaru. Katolici su do- bili u Bruggesu i u Soigniesu. U Brus- selu gdje nijesu katolici nego posve slabu nadu polagali, liberalci su imali prigodu da uvide kako im zemljište postaje sve to uže; godine bo 1878 liberalci su pri izborim u ovom gradu prodrli bili su 4600 glasova, a ovaj put su samo 1000. Razlika golema, uzprkos sve zaštite i pođpomoći vla- dine. Sto je katolicim držat ovako ljutu i dugotrajnu borbu dok opet dopru do većine u Saboru i Senatu, nije pripisat ni njihovoj malodušnosti, ni slabu od- zivu u narodu ; ovaj pače ogromnom većinom stoji uz katoličku zastavu. Kriv je najviše izborni zakon koji je u Belgiji, u zemlji slobode, najdespotič- niji što ga ima u Europi, jer ne daje da izborim sudjeluje nego samo mali dio pučanstva! dočim imaju pravo birat samo oni koji plaćaju 41 franak i 32 centezima direktnog poreza. Na mjesto promienit ovako nepravedan zakon, (kako to katolici žele i nastoje, uek bi i niži, siromašniji slojevi dobili svoja polit čna prava a prestali biti rajom) liberalci su nastojali kroz ovo nekoliko godina njihove uprave učvrstit ga. Ne- mari što je zakon nepravedan i pro- tivan slobodi; liberalcim je u prilog, pa što njih briga za drugo. Nego vi- djelo se po izborim da im ipak u Bel- giji sila pada; njihova je pobjeda, kako dobro opaža bečki „ Vaterland(<, Pirova pobjeda. Naknadni izbori u Srbiji ostavili su razmjer izmedju vladinovaca i opozi- cionalaca na istoj, buduć su svi iz skupštine izključeni opizicionalni za- stupnici opet bili izabrani. Usljed toga ministarstvo je dalo opet ostavku, ali ju kralj nije ni ovaj put primio. 0 Misiru dolaze miroljubive ali sva- kako nemirne viesti. Bilježimo ih kro- nologičnim redom: Aleksatidrija, 12 lipnja. Broj mrtvih računaše na 100. Europejci ostavljaju Egipat što brže mogu. Proklamacija konsula opominje Europejce da se vla- daju mirno, izrazuje povjerenje u egi- patsku vojsku. London, 12 lipnja. U doljnjoj kući izjavi Dilke, da ozlede englezkoga konsula u Aleksadriji nisu opasne. U- rodjenici i britske oblasti u Aleksan- driji svjetuju suglasno da se neizkr- cavaju mornari ni vojnici. Seymour ovlašten je, da ih, bude li nužda, iz- krca. Nu Seymour brzojavio, danenm L prem ozbiljni, nisu imali politički zna- čaj i da su ih ugušile egipatske Čete. Osobna sigurnost khediva nije u pogibelji. Carigrad, 12 lipnja. Adjutant sulta- nov, major Osman beg, odputovao je u Aleksandriju s dopunitbenim naputcim za Derviš pašu. Poklisari saobćili su danas Porti depeše in Aleksandrije, koje zahtjevaju, da Porta iztraži i kazni buntovnike. Porta brzojavila Derviš paši, koji odgovori, da je 30 buntovnika zatvoreno. Jučer ministar, vieće zaključilo većinom, da se pristane na konferenciju predloženu od Europe pod uvjet, da ista razpravlja samo egi- patsko pitanje. Sultan nije još o tom obaviešćen; on je još svedjer proti konferenciji i čini se da čeka na re- sultat misije Derviš-paše, koji bi mo- go opravdati definitivno odbijenje kon- ferencije. Nu vjerojatno da će dogodjaji u Aleksandriji promieniti nakane sul- tanove. London, 15 lipnja. Times prima iz Aleksandrije: Khedive i Derviš zamo- lili su Portu da pošalje u Misir 18.000 vojnika. Uapšeno je 450 osoba. Kair^ 17 lipnja. Redarstvo uapsi bivšeg mameluka pod kralja Abbasa, imenom Malaiuucli, jer poticaše mo- strance da bježe, da pokolju izbjegnu. Pariz, 17 lipnja. Vlasti se dogovo- riše pozvati Tursku da pristane odmah na sastanak. Ako se protivi, sastanak će se drugamo sakupiti. Poslovnica Reuter javlja, da su vlasti dale Tur- skoj 48 sati vremena da pristane na sastanak. Kaže se da će Kedive po svoj prilici odstupiti. London, 17 lipnja. U donjoj kući Dilke javlja da su viesti iz Kaira po- voljne. Neredi se nisu ponovili nit je pogibelji da se opet ponove. Haga, 17 lipnja. Holandežki ratni brod Marnix odputovao je put Alek- sandrije. Alehsandrija, 17 lipnja. Kedive po predlogu predstavnika Njemačke i Au- stro-Ugarske pozvao je Raghib pašu i Achmetraschid pašu da sastave novo ministarstvo sa Arabv pašom ministrom rata. Carigrad, 17 lipnja. Sultan je jučer na dugo govorio sa Noaillesom, poka- zao je dobrih namjera. Ghazimuktar o- tići će u Egipat mjesto Drviš paše. Kair, 17 lipnja. Službeno se javlja da pošto je Araby jamčio za red, Ke- dive će se po svoj prilici povratiti po- sije dolazka Muktar paše. Žalostila sudbina Bosne 1 Hercegovine. Još prije no čete austro-ugarske monar- hije zauzeše Bosnu i Hercegovinu, dvie još godine prije kadno su čete srbske, u nadi sjegurne pobjede u boj proti Turskoj pošle, dozvalo se bosansko pitanje na površje, s kog još izčezlo nije. Još onda, a to g. 1876., bila je stranka u Srbiji, koja je pojmila, da kneževina još onda neirna šta da na iztoku - med Bu- gari — traži, već se glasno dozivalo u pa- mH, daje Srbiji zadaća Urinu preći. (Jer-

\ Veritatem facientes in charitate, s crescamus in illo per omnia, qui !> est caput Christus. s s (S. Paul. Eph. IV. 13.) Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros i« tueada salulari Ecolesise doclrina animisque in Religionis araore et in verte fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). ' Ego interim clamito : ) Si quis Cathedrae Petri jungitur, > meus est. ^ (S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti predtorojbe. — U Zadru, unapried 7 flor. na, godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 48 Zadar, Ponedjelmk 26 Lipnja 1882. God. xm- Koncem ovoga mjeseca iztice po tek. godine, a Još mnogi naši predbrojuici neposlaše uaaii pret- platu. Snid pak na žalost osim tih foš i onilt koji misle <!a Je moguće /.a ciele godine izdavat list a neprimat predplata! Za- služuju li daljeg obzira s naše strane? Očito ne. Mouticva oclreka. (Konac, v. br. 47.) | Nije istina da Zvonimirova kraljevina i Dušanova neuzpostaviše se nikada. I One obstoje, ako i u drugom obsegu; ! jedinom razlikom, da je prva savezna, I druga da bijaše zavladana, ali neod- ; visna. Te kraljevine živu i napreduju, neustupaju jedna drugoj zemljište, pače ga traže razširiti bilo po povjestničkom, bilo po etnografičkom pojmu. Ali ovdje nastaje sukob, jer brat s bratom ne- dieli podvornice, ako baš nemora. A da smo mi Hrvati prisiljeni toga uči- niti, to hvala Bogu još se ne dokažuje. Na stranu dakle slogom, bratinskom ljubavlju i strašnim fantazijama, poli- tika nezna za takov sentimentalizam. Ali upravo jer dr. Monti odveć o slozi sanja, s toga je zločest politik i sam sobom dolazi u protuslovje. Kada tako stoje stvari hrvatske i srbske u carevini Austro-Ugarskoj i vau nje, i dok se budu te razmirice poravnati, koje, neda Bog, i stoljeća uztrajati mogu, neznamo kako bi Hr- vat pa i Srbin mogo ostati bez za- stupstva u saborima. Logično, ako dr. Monti misli da je istina i pravica na jednoj ili drugoj strani, kao mudar čo- vjek bio bi morao tamo ili amo stu- piti da svoje uvjerenje izjavi, ili ako bi kanio biti posrednikom, da malko otupi stranačka koplja staviti se medju nje i raditi oko sporazumljenja i pri- bliženja u koliko se dade i može. Ali svoje (koplje) u žito bacati, znači ili neimati odlučnosti izpovjediti svoje u- nutrnje uvjerenje, ili biti osvjedočen da ono neima izgleda uspjehu. Inače u ovo suhoparno doba, nebi trebalo ni ob- eina, ni sabora, ni državnog vieća, nego predati vladi svaku brigu, da ona po volji radi sa narodima. Ali ovo ne može želiti ustavnjak dr. Monti, dakle golema je njegova pogreška što je sa javnog života istupio u najboljim go- dinam i kad je uživao neograničeno povjerenje barem većine svojih birača. Dakako, da oni razdor koji je nago- vorio dr. Montia da se odreče javnosti, nije dobro, pače zlo; ali kad je on tu, treba s njim računati i nastojati ga liečiti, ako se odstraniti ueda. Ali pu- stiti neka se udube u tielo naroda, bez svietla istine, nije doista pametno a niti savjestno. Kad su se Srbi jednom od Hrvata razlučili, neostaje nego optirati za jedno ili drugo, pak tako svoje mnenje bra- niti i s njim prodrieti. Zavući se u zabitak, znači samo nihilizovati. To nije kriepost, to je slabost značaja. Da nije državnog pitanja medju nama, nek slobodno vjeruje dr. Monti, da ni „Za- stava", ni „Razgovori", ni Miletić, ni Pavlinović, ni školski zakon prekove- lebitski, ni svrgnuće Ljubiše i bukđ- vački izbor ovkraj Velebita, nebi si- gurno prouzrokovati plemenski razdor izmedju Hrvata i Srba; moglo je biti kadkad nesklada, nesporazumljenja, o- kršaja, zavada; ali pravog razdora, tako krutog napadaja, da se Srbin sa talijanom sveže, samo da prkosi Hr- vatu, što je najviše mislimo zadržalo d.r Montia da nestupi med Srbe, doi- sta nebi bilo. Radi se na jednoj strani sačuvati djedovinu, radi se na drugoj promaknuti zemljište etnografično, da se tim savlada državno. Tamo u i- stoku Bugar neda svoje, pače se tuži što sa mu odtrgli komad njegova zem- ljišta i dali Srbinu, sva se akcija pre- niela na zapad, da se s imenom i ge- netičkom specifičnosti postigne državna okupacija. Ali kako dalje taj upliv do- pire, tako kraće postaje okružje dr- žavno hrvatsko i u tom doticaju radja se ogromni sukob, kojeg jedino velikom budućom pretvorbom istoka može ne- stati. Medjuto konservativnost državna Hrvate drži, i niko pametan neće jim zamjeriti tu praktičnu mudrost. Jer mjesto da se istok slije on se počeo jače individualizirati, kako vidimo u Bugarskoj i u Srbiji; pak zašto baš Hrvatskoj, koja živi u zajednici velikog carstva namieniti svojevoljnu pretvorbu, na korist nepoznatog budućeg jugoslo- vinstva, koje, da uzmemo rieči d r iVlontia, još je na vrbi svirala? To je odviše naivno tražiti od Hrvata u ime bratske sloge. Nije Srbe u taj odpor kakva nevolja nagvala, no dogodjaji koji su probudili u njima velike nade, koje se razpliniše, te ih ostaviše zlovolj- nim prama Hrvatim, držeći da se oni mogu i njimi okoristiti. Ali to su ne- izbježive posljedice moći, koja da bi bila na protivnoj strani, nas bi mo- rala uputiti pregorenju. Nu kad se odnošaji Bosne i Hercegovine stalno urede, držimo da će razdor izmedju Hrvata i Srba popustiti, te da će o- pet i jedni i drugi stupiti u složni u- stavni rad, za boljak zajedničke do- movine. Tada će d.r Monti najbolje uvidjeti kako je bio prenagao njegov korak odstupa i kako je premašio o- cjenu ukupnog položaja. Ako stranka, kojoj od početka pri- pade dr. Monti nije više ona ista, jer su ju Srbi odbjegli, ipak što od nje ostade, još vojuje pod istim barjakom sjedinjenja. Tu dakle promjene neima, nego umanjenje broja. Srbi kod nas izjaviše, da nisu više za sjedinjenje. Mi Hrvati ostajemo pri tom cilju. D.r Monti isti je za nj, pak za što odstupi ? Srbi očevidno neće sjedinjenja da se Hrvatska neokriepi, dakle to hoće i i- sti dr. Monti kad ostavlja stranku sje- dinjenja. Mi nezamieravamo to držanje Srbima, ali svakako d.r Montiu, koji nije izriČno Srbin, a opet priznaje spa- sonosno načelo sjedinjenja. Hrvatska mora da se okupi i zajedno složi što je njezina, kako joj ništa propasti neće na stranu, dakle mi Hrvati moramo se pod tom zastavom i nadalje boriti. I pošto je Dalmacija na tom skoku, a mi Hrvati u njoj smo većina, to mi možemo izvesti sa ili bez Srba; ali tada neznamo zašto onaj: „ne dao Bog" dr. Montia ? Ta i u Hrvatskoj ima Srba, a ovim uemože biti gore nego onima, nu oni tamo nemogu se šta tu- žiti, jer su u svem raviiopravm." Ćiri- lica nije još ozbiljan povod nezadovolj- stva, a školski zakon još manje pa- metnim evropejcim. Ta su očita protuslovja d.r Montia. Zašto „nedao Bog", kad prije kaže, da je to zdrava, praktična, izvediva miso ? A zašto ne i proti volji Srba ? Zar i ovdje radi sloge i mira da Hr- vati žrtvuju svoje državno jedinstvo ? Još o Bosni nemože biti govora, jer nije anektirana carevini, ali da bude i da u svoje vrieme Hrvati i Muhame- danei uztraže sjedinjenje sa Hrvatskom, stavimo, a Srbi se suprotive, zašto „ne- dao Bog" i proti volji Srba ? Ta sam dr. Monti priznaje da bi se stvorila takova skupnina, koja bi vriedila za Hrvate i Srbe jednako i bila supar- nicom ostalim carevine. Pa kad bi taj uspjeh bio, zašto ne i proti volji Srba ? Zar i ovdje za volju bratske sloge popustiti u državnom zajedničkom polo- žaju ? Kad u Carevini Ugarska, Oe- ska, Poljska toliko važe, kako nebi naša kraljevina njima skoro ravna ? Odkud dakle protuslovja d.r Montia? Od onog tajnog njegovog priklona Sr- bima, što imadu neodvisnu kraljevinu, kojoj on sigurniju budućnost nazrieva. Njemu je svejedno što će biti od Hr- vatske, samo da je Srpstvo slobodno u svom dalnjem razvitku Ali ako je Hrvatska združena, i odtuda kakove nepogode za svoje biće ima, ima i koju korist, jer težko bi da je samostalna došla do uskrisenja svoje cjelokupnosti, dakle ona zajednica ju sada kriepi a neslabi. Njegovo nagnuće prama Srbiji dakle nije ni u tom utemeljeno. Nadalje d.r Monti kaže: da nebi bilo Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji valjalo bi ih stvoriti. Baš te nužde mi neuvidjamo, nego ako se hoće neprilika. Ali kad su tu oni koji sebe Srbima nazivlju, bilo s vjere, plemena, nagnuća, to nam Hrvatim ništa nesmeta, samo da drža- vnu miso poprime jedinstva i javnoga prava. Ali za ravnopravnost nitko se nebori pošto je svakom osigurana zakonom. Ako se pak kraljevina u ko- joj i oni živu zove Hrvatskom, uz nji- hovu genetičku osebujnost, to je zah- tjev državnog jedinstva i javnoga prava njezina. Srbska je kraljevina uz Ru - munje i Bugare svoja. Zato netreba krstiti svakoga drugim imenom, sva- komu ostaje svoje, ali državno mora biti jedno, kad nije zaveza, kao što izmed Austrije i Ugarske ili Švedske i Norvegije. Što je svoj Evropi oče- vidno to mora biti i našim Srbima, ako hoće da pravedni budu i razumni. Hrvati ma za nikakvu slogu, bratin- stvo, mir, sreću, nemogu žrtvovati svoju starodavnu dičnu kraljevinu i njezino državno biće. Braniti do zadnjega sve- tinju svojeg zemljišta, imena, poviesti, to će biti dika sadanjeg pokoljenja. D.r Monti, kao izobražen čovjek, morao bi poticati Hrvate na uztrajnost, Srbe na stegnuće zahtjeva. Napokon nerazumismo zašto u svom radu političkom Hrvati moraju biti neodvisni od svećenstva, ne tako Srbi. Tu je valjda d.r Monti htjeo kazati, da nepuštaju katoličkom svećenstvu is- plivati na političke odnošaje, jer od odvisnosti naroda nemože pametno biti govora. Zar i to za^mlju Srhjnv jer je to njima mrzko ? Nu onaj upliv kog u Ugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Francu- zkoj, Španiji, Italiji, Belgiji, Irskoj, pak i u Njemačkoj katoličko svećen- stvo vrši, nemožemo razborito zahtje- vati da ga neobavlja i u Hrvatskoj, jer i ovdje crkva ima koristi da zastupa, prava da obrani, toliko u upravi ko- liko u zakonarstvu. Ako svi stališi taj upliv u državi vrše, neznamo odkuda ta stega katoličkom svećenstvu, koje je ipak važno inteligentno udo drža- vnoga tiela. Zar radi mira i sloge ? Mi neznamo jeli se ovdje baš šalio d.r Monti, jer je tako nepraktična i ne- pravedna ta miso izključenja, da ju nemožemo ozbiljnom smatrati. Prije izjavi, da Rim i Bizantija razkinuše narodni duh, držeći ga u nekom mo- ralnom robstvu, sada pak čini se da to samo djeluje Rim. Dakle crkva na stranu, pak i vjera, ali samo za kato- like. Tako nas svjetuje d.r Monti. Ali mu mi odgovaramo svjetovnjaci da ne- treba danas da baš sami sveštenici brane u skupštinam težnje i prava katoličke crkve, jer to čine isti svjetovnjaci, ko- jim je ozbiljno vjerovati i djelovati u družtvu ljudskom; da zato netreba da sabori budu popovom napunjeni, kao što on predbacuje našemu, da je on postao popovsko-hrvatskim saborom, jer u njem sjede do polovica svećenika, jer svjetovnjaci utiču u svim skupšti- nam državnim na stranu vjerskih na- čela, te da pop, ako jc baš vriedan, te uživa pouzdanje od kojeg kotara, zato što je uprav pop, nemože biti nezdravim udom ikoje narodne skup- štine. Nije danas više ouo vrieme, kad je izobražen Čovjek držao nešto ulju- dnijega pritajiti svoje vjersko osvjedo- čenje; danas crkva pozva svjetovnjake na djelo spasa čovječjeg družtva, te se prve glave u svakom narodu oda- zvaše tom velikom zvanju uljudjenja. I bez popova mi Hrvati znati ćemo o- braniti položaj crkve u državi, štititi njezin uzvišeni upliv u družtveni život, njezine ustanove osigurati. To nije više zvanje samih popova i fratara, to je naše, jer i mi svjetovnjaci sačinjavamo crkvu po njezinoj nauci. Prošlo je vrie- me izldjučivosti svećeničkog stališa, on se stapa u narodu, po zvanju i pripravnošću puka. Kao što smo je- dan narod Hrvati, tako smo i jedna crkva sa obćom katoličkom. Neka se dakle d.r Monti neboji upliva svećen- stva, i mi smo svećenici u smislu pi- sma. Odstranjenjem, sve da bi mogu- ćno bilo, svećenika na jednoj i dru- goj strani, neutaži se borba medju njima, koja ima svoj koren mnogo dublje nego u vjeri i svećenstvu. Ne- ćemo opetovati što već rekosmo, te tako zaključujemo ovo razmatranje Montieve knjižice. Sto on u svom drugom dielu o po- našanju na saboru, državnom vieću, viećanju itd. izlaže, nije vriedno ocjene. To su samo epizodi iste zablude u glavnom načelu I akoprem „Slovinac", koji izpovieda da nije politički list, dakle nenadležan u predmetu, naprosto izjavljuje da se slaže sa d.r Montiem,

KATOLIČKA DALMACIJ Veritatem facientes in charitate, ^ crescamus in illo per omnia, qui est caput Christus. ? i Modi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim elamito: quia Cathedrae Petri jungitur, meus est (S P 1 Boh IV 43 ) > aux'',ante ®eoJ 'n alacr'ier opcam Vestom impensuros in tuenda saluiari Ecelesise doclrina animisque in t i/§ Hieronym Epis XVI ad Dam) i viiJlLl^l' Religionis amoreet inverse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). - - * '' Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za oielu „ dinu; tko na svrha godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi ' mioo" na Uredništvo. — Uvretbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienn. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se |te vraćaju. i —— •. • Br. 4 Zadar, Četvrtak 18 Siecnja 1883, God. XIV. Hajka na hrvatsku mladež. „Mladost hrvatska buduća je država hrvatska, bude li oba shvatila svoj zadatak, bit će domovini na čast i diku". E. Kvaternik. Mlađa ljeta nada svieta, kažu starci kad vide kako jim uz koljena raste mladji naraštaj, koji će do malo krep- kim i čilim silama ući u život, da nastavi djelo starijih i pokorači korak napried na stazi čovječanskoga na- predka; te ko da jih opomenu na mučnu zadaću, koja jih u životu Čeka, opetuju jim višekrat: mladeži! na tebi sviet ostaje. Ako ijedan narod ponosom i uhva- njem gleda na mladji naraštaj; to je za stavno hrvatski narod, komu je još mnogo jadikovih klanaca prokrčiti. mnogo prepona prevaliti, dok okupi omrzla uda svoje domovine i vine se k zlatnoj slobodi, koja ga čeka u uje- dinjenoj, samostalnoj domovini. I hr- vatski narod punim se pravom uhva u tu mladež, te je rodoljub Kvaternik najbolje pogodio, kad je napisao: I „mladost hrvatska buduća je država hrvatska", jer je toj mladeži sudjeno da prva sudjeluje u ostvaranju hrvat- ske misli. A kakva nam je ta mladež? Prvi rs.'itor hrvatskoga sveučilišta, pokoji Mesić, govoreć o hrvatskoj omladini, nije mogo da ne reče: „Mladež je hrvatska, što kao čovjek u duša ju poznavajući ovom svečanom sgodom s razlogom a podjedno i s ponosom izreći mogu, u velikoj mjeri sposobna za naobrazbu i prosvjetnu radnju. Duha bistra, volje budne, ćudi blage, pristupna je ona svakoj naprednoj misli, te se umije t/grijati za sve^ što je liepa, plemenita i uzvišena. Dom i narod svoj ljubi s uz- hićenjem i zapalom; ponosita je na liepo ime svoje, te gorljivo žudi, da bude medju narodi štovano i čašćenou. Na tu mladež, koju je evo ovako opisao hrvatski povjestničar, od nekoliko dana podigla se Čudna hajka, potaknuta iz Beča i Pešte. Što je kriva hrvatska mladež ? Zar je kriva što nevolja niemce tare? Zar je kriva, što je ta magjarska država fikcija, kojoj pa- metni ljudi više nevjeruju? II je kriva što Damoklesov mač stoji nad nekim nenaravnim savezima i šapuranjima? tRaja je kriva što je živa — hrvatska [mladež je kriva naprosto Što je hrvatska, i što kao takova ima ona svojstva, koja gore iz usta, pok Mesića nabro- jismo. Da je hrvatska mladež mračna duha ko Što n. pr. njemačka, da je silovite ćudi ko magjarska, da se nezna ugrijati za sve što je liepa, plemenita i uzvišena, da s uzhićenjem i zapalom ne ljubi svoj dom i narod — tad bi bečka i peštanska gospoda, i skutonoše magjarona u Zagrebu pleli lovor-vience toj omladini; ali kad nije, tad će po „veleučenosti" prof. Spevca ta mladež „doćerati daleko Hrvatsku". Ali da vidimo, što je dalo povoda toj hajki. Tunedavno umro je u Parizu po- znati Gambetta, čovjek koji ako je štogod dobra učinio za Francuzku a to je za stavno kad je podigo cio narod, da brani domovinu od njemačko- ga samosilja i kad je kroz toliko go- dina budnu držao u francuzkom naro- du želju za revanehe-om, odmazdom. Pri smrti dakle tog Čovjeka, iz ciele je Evrope prispjelo u Pariz brzoja- vnih sažalnica; takovih sažalnica po- sla i češka mladež, i hrvatska mladež na Bečkom sveučilištu, te napokon i mladež koja uči na hrvatskom sveu- čilištu u Zagrebu; a u tim brzojav- kama izjaviše sućut prama velikomu naroda francuzkom. Mi ćemo iskreno izpovjediti, da nam baš nije drago što je hrvatska omladina uprav ovu sgodu izabrala, da dade izraza svojoj ljubavi prama francuzkom narodu i prosvje- duje proti „obskurnomu niemstvu", a to, jer je Gambetta prvi izrekô onu: le cléricalisme voilà ï ennemi. Ali oni, koji su podigii hajku na mladež, nisu s uzroka, što je izrazila sućut nad smrti protivnika katoličke crkve, jer možda jedino u tom ta gospoda sliče Gambetti (a nisu ni mogli s toga po- stupati proti mladeži, koja je jedino slavila Gambettu ko političkog čovjeka); oni su udarili na mladež, jer je die- lila tugu sa francuzkim narodom nad smrću „zatočnika saveza romansko- slavenskih naroda proti obskurnomu niemstvu" ; to je što peče neku go- spodu u Beču, u Pešti i u Zagrebu; to jë stô et, r0 ina en ju ie gospoJ daleko doterati Hrvatsku, biva, upro- pastiti će ju. Na stranu dakle s Gambettom, koji je dao povoda toj izjavi; promatrajmo čin sam u sebi, pa nam se eto samo nameće pitanje: zar je hrvatska mladež sgriešila, kad je izjavila, da motri svom pozornošću najplemenitiji narod... iz Čije je domovine ponajprije sinulo svietlo istine, „a to svjetlo ogrija i nas Hrvate otrovane njemačkim duhom"? Ako je ovdje grieha, što da onda ka- žemo o magjarskoj mladeži, koja je slala Čestitke i sablje gjeneralima „divljih turskih Čopora" ? Ili je zar drugim slobodno, što je nam za- branjeno ? Mi i opet kažemo, da nam je žao što se to sbilo pri smrti Gam- bette ; ali nemožemo da osudimo mladež, koja se divi velikom i plemenitom na- rodu i koja se protivi njemačkom duhu, koji ju truje, i žali smrt zagovaratelja revanche, koja se nije stanila u samom Gambetti, već koju njeguje cio fran- cuzki narod bez razlike stranke i vjer- skog osvjedočenja. Mladež hrvatska, koja dobro zna, koliko je zla nanjelo krvatskomu narodu niemstvo; kako je to niemstvo razpustilo žile po hrvat- skoj domovini ; kako se to niemstvo na silu hoće da razgrani i udomi i u hrvatskoj Dalmaciji; kako si to niem- stvo traži domovinu od Baltičkoga do Jadranskoga mora, zagovara „savez romansko-slavenskih naroda proti ob- skurnomu niemstvu". U tom mi opa- žamo da je mladež shvatila svoj za- datak, naime da gorljivo žudi da hr- vatstvo bude „medju narodim štovano i Čašćeno". Pri tako radostnom pojavu, mi, koji smo i nedavno najodlučnije osudjivali „zakonito niemčenje", koje bi se imalo provesti kroz državni nje- mački jezik, nemožemo a da neopetu- |emo s Kvaternikom: mladež hrvatska shvatila je svoj zadatak, ona je do- movini na čast i diku, ona je buduća aisiià ¿ižuva. Dnevne viesti. Po novom uredjenju austro-ugarska vojska u ratno doba sastoji sada u 1,250.000 momaka. Dne 15 tekuć, otvorila se bečka za- stupnička kuća. Ministar je financija iznio nekoliko zakonskih osnova o no- vim nametima. Primamo dopis od našeg rimskog do- pisnika, kog ćemo priobćiti u dojdućem broju; za danas vadimo sliedeće iz tog dopisa: „Viesti nekih poljskih i nje- mačkih listova, o ugovoru sv. Stolice sa Rusijom, da tobože nije bilo ni- kakvoga pismenoga ugovora, sasviem su neistinite. Ugovora je uprav pisme- noga bilo; te će sv. Otac, kako čujem, u dojdućem k.oncistoriju obskrbiti neke poljske biskupije. Pisma, koja su se prošlih dana izmienila izmed sv. Otca i njemačkog Cara znače, da će se o- ^iiOaJ inicijativom sv. Otca opeta na- staviti dogovori izmed Njemačke vlade i sv. Stolice." Iz Sofije dolaze nemirne viesti. Već smo brzojavno bili primili, da u Bu- garskoj nemogu da se pogode ruski i bugarski ministri, te da je očekivati preokret u ministarstvu; sad nam ju- čerašnje bečke novine donose iz Sofije, da po viestima iz istočne Rumelije, turci se spravljaju po brdima na u- stanak, a da se kršćani spravljaju na obranu. Oberdankstvo. Od nekoga vremena sbivaju se s onu stranu jadranskoga mora takovi dogodjaji, koji hi ne samo mogli poremetiti i tako traljavo prijateljstvo izmed dviju susjednih država, već otvoriti duboki jaz, koji se u kratko vrieme i lahkim načinom nebi dao zajaziti. O tim dogodjajima mi smo odmah u prve htjeli donieti obširnije izvješće, da nali čitaoci budu na čistu o stvarima, koje se neposredno tiču naše domovine i našega naroda; ali, na žalost, naše viesti crpljene iz najvjerodostojnijih talijanskih izvora, nisu ugledale sviet, jer jih je c. k. državno odvjetničtvo zaplienilo. Od te zapljene mi smo se ograničili da javimo samo dva čina, biva dva atentata, na austrijskoga poklisara i na carski grb; ali sama ta dva čina mo- gla su sasviem dobro otvoriti oči i najopti- mističnijem čitaocu, te je mogo iz njih uvi- djeti kakov duh vlada s onu stranu jadran- skoga mora i kako uzprkos svim zabašuri- vanjima, istina se ipak pomalja na vidjelo, a ta je, da u Italiji obstoji stranka prilično dosta jaka, kojoj je sadašnja Austrija naj- krvniji neprijatelj i koja iz svih sila nastoji da izbavi iz austrijanskoga gospodstva zemlje koje, su većim dielom hrvatske i slovenske. Ta stranka, dobro uredjena i razgranjena, ovih je posljednjih dvaestak dana razvila svoju uj^* po «vim ¿gradovima i ove4im mjestima ujedinjene Italije, đa pjeva «tavo- spjeve Vilihmu Oberdanku, koji je dne 20 proš. mjes. poginuo na vješalima u dvorištu tršćanske velike vojare. Ta stranka, ili ba- rem pojedini pripadnici te stranke, neza- dovoljna ni tim, kad nemože da usmrti okrunjene glave, hvata se kamenja, i baca jih posred talijanke prestolnice na austri- janskoga poklisara kod sv. Stolice; šćepa brzokrese da, kad nemože da proslavi carev dolazak u nespašene zemlje, ko što je htio Oberdank, barem nanese rugo i pogrdu carskomu grbu susjedne velevlasti; ta straka prikuplja po svoj Italiji novac, do diže spo- menike vojničkomu uskoku i „nosiocu ko- lovožkih bumba"; ta stranka u najvećem talijanskom gradu, u Napulju, poticanjem lista Pro Patria i talijanskih rodoljuba d la Imbriani i Bovio kupi prinoske, kojim hoće da oboruža „Oberdankovu legiju", koja bi prva imala provaliti u nespašene zemlje, da jih otme tudjemu gospodstvu i povrati majci „velikoj Italiji"; ta stranka.... ali ko da nabroji sva djela te stranke kroz ova posljednja tri tjedna, a kad bismo i poku- šali, naši bi redci zaglavili u tiskari, jer jim di'žavno odvjetničtvo nebi dalo slobodan izlaz. Ali ko je taj Oberdank, da je uslied nje- gove smrti munjevna struja prozujila kroz cielu Italiju i pobudila neke slojeve pučan- stva, koji su se od četri godine bili umirili i privikli uživanju onoga što imaju a bacili s pameti prekomjerne želje ? — Oberdank je nosilac bumba, koje je prošloga kolovoza htio baciti u nedužno tršćansko obćinstvo — kaže obćinstvo i novinstvo, koje ne po- stavlja Vilihma Oberdanka na kakav oltar. Ali tako nemisli talijansko obćinstvo i no- vinstvo, ono Oberdanka u zviezde kuje. Nama je, opetujemo, žao, što u ovoj našoj Dalmaciji nije dopušteno iznieti u domaćim novinama, što svak čita po talijanskim novi- nama, kojima je slobodan ulaz u carevinu; ali ako nam nije dopušteno iznieti što se sad piše i izjavljuje u Italiji, to će nam ba- rem bit dopušteno opetovati, što je rimski II Dovere pisao rujna prošle godine, i što su već naši čitaoci štili u dopisu iz Rima u br. 78 „K. D".: „Na uvodom mjestu, pisao je tad naš rimski dopisnik '), pod naslovom „Infamie" li Dovere izmed ostaloga piše: „n^onarkička vlada počinila je novu sra- motu; nečuveno, nevidjeno podlo djelo. Po- slušna zapovjedima primljenim iz Beča, dala je uapsiti po svojim „poslovačima dva u Mletcima stanujuća tršćanina". Za tim za- zivlje u pomoć irredentistiČki list medjuna- rodne ugovore i donosi primjer Francuzke, koja nije htjela predati Rusiji poznatoga Hartmana, okrivljena s veleizdaje; pona- šanje Italije prama dvama tršćanima da je dostojno, kaže taj list, Jude i Kajina, jer da dva tršćanina stanujuća u Mletcima nisu inostrani, ko Hartman u Francuzkoj, već talijanci, brada, koji se nalaze u svojoj do- movini, da je monarhična vlada, da „ugodi bečkomu samosilniku, izdala ovu braću, i prodala ju; trgovala u sveto ime domovine, i postavila na čelo Italije, na čelo talijan- *) Pripominjemo, da donosimo ricč po riei; i i br. 78. r. 1882, 9 listopada, dopis h Rim«: 30 rujna, druga strana, 4 stupac i 3 strana 1 stupac.

i Veritatem facientes in charitate, \ s crescamus in illo per omnia, qui J s Izhodi u Ponedjeli§k i n Četvrtak \ est caput Christus. (S. Paul. F?ph. IV. 13.) Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslam ¡mpensuros in lueiida salutari Ecelesiie doctrina animisque in Religionis amore el in verse fidei proíessione roborandis,... (Pio IX. uMtpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). < Ego interim clamito: > ¡> Si quis Cathedrae Petri jungitur, s s meus est. \ J (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) \ Uvjeti predhrojl»e. — U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojla biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajueu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakoStt, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi Be se vraćaju. Br. 6 Zadar, Četvrtak |5 Siecnja 1883. God. XIV. Njemački državni jezik. Češki rodoljub Palacky, govoreć o pjemačkim težnjama u austrijskoj ca- revini, izjavi, da se kroz sve pojave (u Austriji) proteže, ko neka crvena nit, nastojanje, da njemački živalj po- stane gospodujućim na Štetu drugih naroda i da ga se što bolje i stalnije učvrsti u gospodstvu. Taj cilj niemci dakako niti izpovjediše niti pripoznaše, i ali su tim veće u tom smislu radili; to je bio cilj cieloga novoviekoga dr- ; žavnoga razvića u državi, kojoj pri- | padamo. I današnji dualistički sustav čedo je toga njemačkoga nastojanja. Ali se ipak nije moglo preko noći pozobati petnaestak milijuna slovina; nisu se mogla jednim ahom ukinuti sva stoljetna prava drugih narodnosti; da poso bude laglji valjalo je barem načelno štogod jim priznati. Odtuđ eto nam „cislitavskih slobodština", pa i onog član. 19, po kom „sve narodnosti „države imaju jednaka prava i svaki „narod ima nepovriedivo pravo ču- „vati i gojiti svoju narodnost i svoj „jezik. Jednopravnost svih zemaljskih „jezika u školi, u uredu i u javnom ži- „votu pripoznata je od države". — Kud ćete slobodoumnijega zakona ? Ali je talijanac mudro rekao: le leggi son, ma chi pon mano ad esse ? U Austriji je uporavljao zakonom niemac, a kako je drugim bilo za te njemačke uporabe, znndu nenjemački narodi, koje se uz- 1 prkos temeljnom zakonu tražilo odna- rodit, pa se dosta i odnarodilo kroz učione i državne urede. Po taj je način niemac kroz nekoliko godina gospodovao; ali bud je svaka sila za vremena, od jednom se kolo od sreće prevrnu i niemac se nadje u neprikladnom položaju. Zakoni, koje je on skrojio samo da narodi vide da se nešto učinilo, mogli su se upora- viii i na korist nenremaca, a tad sbo- gom njemačko gospodstvo i „viši pri- vilegirani" položaj. Što sada? Buncaj o pogibelji, koja prieti državnom je- ziku, koji je imao poduprieti gradju njemačkoga gospodstva, koja se već orila. Tomu je tri godine, da je njemački zastupnik Wurmbrand uz šesdesetitri svoja druga iznio sliedeći predlog: „pozivlje se vlada da za provedbu „član. 19 temeljnoga državnoga za- „kona od 21 prosinca 1867 o obćim „pravima državljana iznese zakonsku „osnovu, kojom da se, pridržavajuć nje- „mački jezik ko državni jezika uredi u- vporaba zemaljskih jezika u uredu, u- „čioni i u javnom životu." Za Čim je težio Wurmbrand ovim predlogom ? — Da se njemački jezik zakonom pripozna državnim jezikom, biva jezikom kojim bi vlasti medjuso- bno dopisivale, ostavljajuć pojedinim pokrajinama u uredima, učioni i u javnom životu njihove zemaljske je- zike, koji bi se dapače zakonom imali osjegurati pokrajinama. Ovaj dakle predlog sličio je posve predlogu g. M. u lanjskom Narodnom Listu, koji je tad pisao: rnu država će zahtjevati istodobno, da joj zakon zajamči porabu njemačkoga jezika kao državnoga,.. što mi posve opravdanim držimo... jer što država gubi sveze u području geogra- fičnom, traži ga naknaditi u birokra- tičnom obćenju ureda, i centralizaciji uprave, što je svakako zahtjev temeljiti državnoga bića". Ali što je na to desnica, što li vlada ? Još nam je u pameti vika, koja se tad digla po slovinskom novinstvu. Nu čemu ta vika, kad je predlog prepu- štao, dapače zakonom zajamčivao po- krajinama zemaljski jezik u uredima, i i javnomu životu; a samo je tra- tio da njemački jezik postane pravno, šid je bio donekle već faktično, biva državnim jezikom? Načelo je izmed ostaloga bilo po sriedi, njemački drž. jezik značio je hcentralizaciju uprave a to je baš bilo na što prije svega nije mogla pristati stranka, kojoj je program federalizam. Ista je vlada to razumjela, pa nije „zahtjevala da joj zakon zajamči porabu njemačkoga je- zika kao državnoga", već je ministar- predsjednik Taaffe u odborskoj sjednici od 2 travnja 1881 Čisto i bistro izja- vio, da vlada nemože poduprieti Wurm- braodov predlog. „Prije svega, reko je u bitnosti grof Taaffe, u današnje doba nije Bhodno iznieti takov predlog. Vla- da je mnenja, da samo tad može biti shodno, kad se prije poluči spo- razumljenje izmed raznih narodnosti i političkih stranaka. Osnove, koje se prc>3to poizprave i većinom parlamenta proture, nemogu se držati koristnim u interesu carstva ko i pokrajina". U- slied dakle oporbe većine zastupničke kuće i reserviranoga ponašanja vlade predlog je zaspao u odboru; pa eto istom prošle subote digue se u zastupničkoj kući d.r Sturm, da ga uzkrisi, udariv na odborskoga predsjednika Grohol- skija, što nesazove odbor da vieća o njemačkom državnom jeziku. Groholski mu odvrati da je stvar zastala i po želji mnogih ljevice, ali da će on ipak odmah sazvati odbor, koji se sbilja već u ponedjelnik sakupi, i pokle je grof Taaffe u ime vlade još jednom opetovao izjavu učinjenu dne 2 tra- vnja 1881 većina odbora zaključi da se pred zastupničku kuću iznese pre- dlog, da se prolazi preko Wurmbran- dova predloga na dnevni red. Tim je za sad odalečen svaki pokušaj zakoni- toga niemčenja, jer srao stavni da će I zastupnička kuća primiti odborov pre- dlog i tim zabaciti Wurmbrandov pre- dlog '). Ali. dali su tim obezbiedjene poje- dine narodnosti od niemštine ? Mi mi- slimo da nisu ; jer Što 58 za.konom nije postiglo, to vlada na svoju ruku uva- dja. Niekao koliko ga god volja g, barun Jovanović, da on nije izdao ni- kakove naredbe; oprovrgavali koliko god htjeli poluslužbeni listovi viest, da je izdana naredba; presenetio se- i i do sto puta grof Taaffe — fakt je kog niko nemože poreći, da se mem- ština sve to više širi u Dalmaciji i da odtud našoj narodnosti prieti ozbiljna pogibelj. — Govorio što ko htio, mi još nemožemo povjerovati da su naši za- stupnici prošlih dana ćerali kakovu pasivnu politiku. Takova bi se politika mogla ćerati samo kad bi bečka vlada pristala na naredbe ili svjete baruna Jovanovića; ali kad bečka vlada nezna za „naredbe" baruna Jovanovića, tad je zastupnicima ili privatno ili javno u parlamentu opomenuti ju, a samo u slučaju kad vlada nebi zadovoljila nji- hovim željama, samo bi u tom slučaju ne samo mogli dali i morali izstupiti iz parlamenta. Inače, kad bi se za na- čelo uzelo da se zastupnici za svaku I povrjedu narodnoga prava odaleče iz \ parlamenta, tad bi češki i slovenski \ zastupnici svakog drugog dneva imali ' izstupiti iz saborskih sjednica. Mi ovo kažemo, jer smo tvrdo uvjereni, da naši zastupnici nisu ostali kod kuće da tobože prosvjeduju proti bečkoj vladi, koja nije ni znala za „naredbe" ili „savjete" baruna Jovanovića, a to tim više što bi u tom slučaju Č. zast. Šu- puk, koji je već pri otvoru bio u Beču, igrao čudnu ulogu; a s druge strane kad bi tu stazu bili i odabrali zastu- pnici, mi bismo žalili, jer bi tim na- *) Vidi današnje naše vlastite brzojavke. PODLISTAK. Još dvie rieči o Sarkofagu Lovre Dalmatinca, spljetskog nadbiskupa. (vidi br, 5.) Ako Be sada ovomu pridoda ono sto kaže Roller, premda se eieni da je štovanje sv. Katarine uvedeno na zapadu iza druge križarne vojne (1145), da je ipak njezino žice u Rimu bilo poznato još za VIII. vieka, dakle onoga istoga vieka, kada je na Istoku složeno, a to kroz papu Grgura III. (731-741), koji je bio rodom Sirjanin; pa se još na to nadostavi ono što Rohrbacher i ostali životopisci kažu, da je za XI. vieka monali Simeon donio iz manastira Sv. Jelene na Sinaju u grad Rouen u Normandiji vojvodi Rikar- du i u onom gradu ostavio moći sv. Katarine; ako se razluči uz to kako sam gori rekao, što se odnosi na viest, na poznavanje sv. Katarine i njezina žića, od onoga što se kaže o njezinu štovanju na zapadu, neće se u svemu naći jedne same rieči koja da oslabi, da pobije, da izkljuČi drugu; sva se ova razna svjedo- čanstva slažu u najljepši sklad. U istinu evo što nam ti razni svjedoci pripoviedaju: VIII. vieka našasto je u Istoku tielo sv. Katarine i njezino žiće napisano. To je žiće već valjda onoga vieka stiglo u Rim, doneseno možda od pape Grgura IH; a početkom XI. vieka doneseno je u Normandiju i moći te svetice Rikardu II. knezu Normandskomu, nazvanu „Lebon" (996— 1026); ali se je njezino poznavanje na zapadu raz- prostranilo stopro kada su se zapadnjaci povratili s prve križarne vojne (1096 — 1099). Povraćeni križari nastojahu, da bi uveli u domaće crkve štovanje iste svetice; i u tom uspješe toliko, da 40 godina kasnije na povratku križara druge vojne (1145) zbilja se može reći, da je u cieloj zapadnoj crkvi počelo što- vanje sv. Katarine i svetkovanje njezina blagdana; najprije u Rimu i u Francuz, kuj, pa u Engležkoj i drugdje, i to sve još prije nego su dotične starije Vlasti to štovanje uzakonile, što su učinile stopro u XIII. vieku, upisujuć svetičino ime u mukoslovnik (Martyrologium) i naznačujuć red njezina svetkovanja. Odavle se vidi, da moje umovanje o Štovanju Sv. Katarine i o rukavicam našastim u Lovrinu sar- kofagu, po kom rukavice nisu mogle biti zajedno s Lovrinim tielom pokopane, nego stopro kasnije, pod- puno se slaže s gori navedenim svjedočanstvim; jer, i kad bi se postavio početak štovanja te svetice na- mah iza prve križarne vojne (1099j ne samo u Fran- cuzkoj, nego ako hoćeš i u Spljetu, opet bi bile već tri četri godine iztekle, odkada je Lovre bio u sarko- fag pokopan. Ali se ni s navedenim svjedočanstvima, uzetim ukupno, ni sa svakim napose, pa ni sa samim zdravim razumom nemože dovesti u sklad ono, što je preč. kan, Dević protiva meni uztvrdio, da su pače one rukavice stanovito obilježje, da je Lovrino tielo ono, na kom su ae našle. Preč. kanonik zaboravio je, da one rukavice, ako su i sto godina prije Lovre iz- vezene, mogle su u Lovrin sarkofag i na drugom mr- tvacu ući, kad nema dokaza da su na Lovrine ruke navučene i s njim sahranjene bile. Sve ostalo nagovieštanje preč. kan. Devića o štovanju sv. Katarine sa strane nadbiskupa Lovre nije ozbiljno, da bi se ozbiljan čovjek mogao u njem na- sladiti, i s njim na svog protivnika jurišati. Po preč. Deviću, nadbiskup bi Lovre bio držao na rukavicam sliku Sv. Katarine kao neko arcoTpćitaicv, kao zapis protiva Normanima, koji su bili najtopliji štovatelji svetice, i koji su za Lovrino doba napadali na naše obale. U svako su doba kršćani nosili na sebi križiće i kolajnice sa svetim slikam, ili u jaglušce zatvo- rene moći, slike, zapise, ili ine svetinje, da bi tim u sebi budno uzdržali bogoljubstvo i od božjega milo- srdja pomoći izprosili, da ih oda zla sačuva. U tom pohvalnom običaju, kad god su kršćani, uz moći, slike, ili zapise, što su nosili, i osobite namjere privezivali, da bi ih Bog od jedne ili druge pogibelji, ili od koga stanovitoga zla sačuvao; ali je to navlastito natnienji vanie nošene na sebi svetinje najbliži povod bio, da se taj običaj u sujevjerje izvrže, koje je uprav za Lovrina doba kršćansko uhvanje u pomoć božju sla- bilo. Ja cienim, i moram cieniti, da je ta guba Lovri, revnomu pastiru, poznata bila, te sve da je i začuo za sv. Katarinu, nju osobito štovao, i njezinu sliku na sebi nosio, da mu ona bude pred Bogom odvjetnica, nebi bio to odvjetovanje namienio na koju stanovitu svrhu, nego na obću obranu od svakoga zla. Ali mo- trimo i to, da je baš Lovre noseći sliku sv. Katarine, zazivao njezino odvjetovanje, da ga Bog sačuva od Normanskih gusara, kako preč. Dević nagoviešta, nebi ju bio zaista dao navesti na rukavice, koje su, ako ih je ikad Lovre nosio, kroza svu godinu stale za- o >

KATOLIČKA DALHACIJ Veritatem facientes in charitate, > crescaraus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. \ (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, íd dies alacriter operam VÉram impensuros ia tuenda salutari Ecclesiae doctrina animísque in Religionis amore et in Yerse fidei professione roborandis,... (Pio IX. ujpapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). H» 1$* Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ) carevini 8 fior. — Za inolšmstvo 7 fior. i poštarski troškovi. ~ ¡'rclbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije lim smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju ec na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dupini „franco" na Uredništvo. Uvrstbe po IO Uvjeti predbroJl»e. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj , novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi ee j»e vraćaju Br. 8 Zadar, Oetvrtakjl Veljače 1883. God. XIV- Nebratsko sumnjičenje. slučajno. S te naše tvrdnje, koja kad i nebi je nadvladala i otvorene i tajne svoje ne- I danas nam se je po deseti put povratiti na njemački državni jezik i na „naredbu" baruna Jovanovića, ne da našim čitateljima na dalje tumačimo to pitanje, već da od- bijemo neko nebratsko sumnjičenje, koje nam s neke strane dolazi, nebili se naši čitatelji još bolje uvjerili o naravnom i je- dino spasonosnom položaju, kog je „K.D." u tom pitanju zauzela. Već prošle godine, dok se još nije moglo ni pomisliti na „naredbu", pa i „savjet", bar. Jovanovića, mi smo kroz šest članaka sa svakog gledišta razjasnili pitanje o dr- žavnom njemačkom jeziku, i poricali ne samo da vlada ima pravo nametnuti zemlji nje mački jezik, dali da nema pravo ni da traži da se u tom jeziku, njemačkom, do- pisuje sa središnjim vlastima, biva, da „joj zakon zajamči jj orahu njemačkoga jezika kao državnoga", kako tad pisaše „N. L.u Mi smo se tad našli u oprjeci sa ,,N. L.", koji je tad držao „posve opravdanim", jer da je to „svakako zahtjev temeljiti držav- noga bića", a iz te same oprjeke neki su mislili da jim je prosto napadati na „K. D". I to smo pretrpljeli, uvjereni da će kad li tad li i ,,N. L." pasti na našu, izričuć istodobno tvrdo uvjerenje, da naši zastupnici neće nikad pristati na taj „zahtjev temeljiti dr- žavnoga bića;" naše je dakle pouzdanje u razboritost i rodoljublje narodnih zastupnika moralo biti neograničeno, kad smo onako jasno i javno očitovali uvjerenje, da će oni glasovati proti predlogu istoga njihovoga lista, kad je taj predlog ubitačan po hrvat sko pravo ove zemlje. Izpovjedit nam je; kad smo ova pisali, nije nam ni na kraj pameti bilo, da bi se nakon nekoliko nedjelja kogod mogo dignuti, da nas sumnjiči tajnim i neiskrenim protiv- nicima narodnih zastupnika. Nam je to još žalije bilo, u koliko nismo nikad znali ili nismo htjeli natezati žice naše gudalice ob- zirom na okolnosti i obćinstvo; već smo u- vjek davali iste glasove, istinske i čisto hrvatske, koji ako i nisu pomogli listu ko što bi bili oni prvi, to su uvjek koristili narodnoj stvari, a nama je više do misli koju branimo, no do dva tri predbrojnika više ili manje. Zašto nas dakle crne pred obćinstvom? — U posljednjem broju desila nam se pri- goda, da spomenemo viest Nove Presse o čast. D.r Klaiću. Bud je to samo nuzgredno spomenuto u uvodnom Članku, mi nismo s bližega stvar razpravijali, tim više što nismo znali kako je sbilja stvar; ali ipak birajuć izmed „Presse" i dr. Klaića, nismo ni časa oklievali da se nestavimo na stranu d.r Kiaića i da onu viest označimo „bockavom". Ljudi oko „N. L"., koji pretresaju svaku našu pojedinu izreku, nebi li ju kako mogli upotrebiti, da tobože dokažu da smo mi sustavni protivnici narodnih zastupnika, pišu u posljednjem broju: „to bi moglo značiti da gospodu „Nove Presse" u Bečlt i našu gospodu (Ok6 „K. Du.j sđružuje jednaka sućut prama narodnim zastupnikom". Tako nebratsko sumnjičenje mi odbijamo od nas, žaleć što glasilo koje se krsti narodno može na taj način sumnjičiti list, koji se, uzprkos godinama najejućih protivstina, svedj riečju i djelom hrvatstvom ponosi. Zašto naa crne ? — Mi smo u prve, ob- ziruć se na razne okolnosti, izjavili naše ranenje, da zastupnici nisu ostali kod kuće, | > • 1 • < 1 1 : ' r M < d 11" •S ( Ć istini odgovarala, nebi se nikad mogla tu- ^prijatelje; ona će i unapried sliediti tom maeiti u lošem smislu, već zanajviše uztvrditi i stazom, uz pripomoć svojih poštenih pred- da mi nismo u odnošaju „sa mjerodavnim kru- govima", predbacilo nara se da „sumnjičimo", da smo „nenavidni". Na te nebratske udarce mi neodvratismo udarcima, već odgovorismo: neka je po vašu, mi vam vjerujemo, mi da- pače nećemo ni suditi o shodnosti tog ko- raka. Kad eto nije prošla ni nedjelja dana a prekjučerašnja Tribune donosi iz Spljeta dopis od 26 sječnja, u kora se kaže : Uz- roci zakasnjenoga odputovanja dalmatinskih zastupnika u Beč sbivaju se na neke slučaje. Dvojica pripadaju — jedan, d.r Rendić, ko načelnik, drugi, d.r Bulat, ko viećnik — novomu obeinskomu upraviteljstvu u Spljetu. Nagomilane radnje koje se trefiše, i preu- stroj nove obćine tražile su silno da budu prisutni, tako da će oni kroz dojduću ne đjelju moć u Beč. Neki je (zastupnik) u- slied slučaja smrti pretrpio težki gubitak, četvrti je bio u inostranstvu i t. d. Sasviem tim svi će dva tri prva dana dojdućega mje- seca biti u Beču". Iz ovog dopisa, koji je pisan iz kola spljetskih narodnih odličnjaka, mi bismo mogli u prilog našoj tvrdnji izvesti nekoliko dokaza; mogli bismo n. pr. pitati: kako to da 'Tribune koja je u tiesnom odno- šaju sa današnjom vladom i većinom, nevje- ruje u to, da su naši zastupnici ostali kod kuće u ime prosvjeda, već se dr£i onoga mnenj.«,, koje smo i mi izrazili. Zašto nas crne?—Uztvrdismo u posljed- njem članku, da je naredba uzvitlala malo prašine na novinarskom polju, koja se od- mah i slegla. „N. L." se povraća na ovu našu tvrdnju, da dokaže kako je „ono po- stupanje (zastupnika) izazvalo tako živo pre- tresanje". (,,N. L." br. 6). Na to mi odgo- varamo, da ako je Politik napisala članak, to ga je pisala odmah po prvom dopisu stare Presse. Iza kako se raznio glas o „postu- panju" zastupnika, Politik se naosob o tom nije bavila, a „gdjekoju viesticu i gdjekoju brzojavku" i mi u posljednjem broju pripo- znasmo. Tko nevjeruje nek štije i naći će. Zašto nas crne? — „N. L." u broju 6 uztvrdio je: „iza izjave ministra Pražaka.... sada mogu (zastupnici) u Beč." Mi na to opazismo da „izjava ministra Pražaka nema nikakova odnosaja sa „naredbom" baruna Jovanovića"; „N. L." u posljednjem broju kaže da „neistina je da smo se mi („N. L.") pozvali na izjavu Pražaka". Neka je po njego- vu, mi ćemo radi stvari i tu prepustiti „N. L"; ali neznarno hoće li mu sviestno obćinstvo moć povjeravati, pokle je čitalo dva broja prije: „iza izjave ministra Pražaka.... sada mogu u Beč". Svakako nek mu obćinstvo sudi; mi ga žalimo. Kad bi nam bilo u volji mi bismo mogli nabrajati još nekoliko ovakovih nebratskih sumnja; ali rado prepuštamo, u želji da jednom prestane takovo nerodoljubno pisa- nje. „K. D." ni onda kad su ju neki ljudi proganjali i o glavi joj radili, nije podigla svoj glas na te ljude, već jih dapače i bra nila kad je po sriedi bilo narodno načelo. To sa svoje strane nemogu uztvrditi ljudi, koji „K. D." nisu ni spomenuli, pa ni onda kad se je kuka i motika na nju podigla, kad je na glavu smjestila hrvatsku kapu; pa ni sada kad narodni dušmani i neki drugi ne- daju joj da razvije svoja krila. Mi, reći nam je istinu, nismo ni tražili od nikoga pomoći. U borbi za katolička i hrvatska, načela „K. D." je crpila onu silu, kojom platnika, neosvrćuć se ni lievo ni desno. Dnevne viesti. Njemački car pisao je sv. Otcu Papi vrlo liepo pismo, koje je uzbudilo ve- liku sensaciju, dakako katolicima u godnu a vrlo neugodnu tobožnjim slo- Slovenćiu Trstu. Slovensko političko druž- tvo u Trstu Edinost imalo je dne 6 proš. svoju glavnu skupštinu, u kojoj razpravijalo o glavnim potrebama slovenskoga (hrvatsko- ga življa) u tim krajevima, te je na predlog tajnika Dolenca primila predlog, da se na gradsko zastupstvo pošalje predstavka i na temelju §. 19 temelj, drž. zakona i obzirom na to što bi slovenci u Trstu, po §. 11 zak. od 14 svibnja 1869 mogli iskati najmanje 10 učitelja, sa najmanje dvie škole, i to u mjestu, jer po službenom izvješću ima u Trstu proko 400 djece slovenske — mole mjostno zastupstvo: 1) neka zaključi, da se u ulici Corsia Stadion, ili tamo u blizini podigne jedna slovenska pučka škola, ure-bodmacima. Povratit cemo se obsirmje, K. s , X1 - .. , . J , v , t . diena po zakonu za pučke škole; 2) pri sv. jer nam danas na žalost prostora ne-' - - - - 1 dostaje. Kako nam je javila žica u pred ja - šnjem broju, ministarstvo francuzko dalo je ostavku. Predsjednik Grev> ju je primio, pače izabrano je već i novo ministarstvo pod predsjedništvom Fal- lieresa. On ravna privremeno i vanj- skim poslima. Osim Duclerca ostali ministri prijašnjega ministarstva ostaju na svom mjestu. Samo ministri za po- sle ratne i pomorstvo bit će novi i- menovani. Izborni pokret. u krajini. Službene „Nar. Nov." javljaju sliedeće kandi- date vladine stranke za saborske iz- bore u Krajini: u izbornom kotaru lo- vinjsko-grač ačko-medaćkom g. dr. Bog- dan Medakovie; u izbornom kotaru glinskom Petar SliepČević, veletržac u Karlovcu, ali da ima najveći izgled načelnik Milić. U majskom kotaru vda namjerava kandidirati podpukovnik Cu- dić. „Agr. Ztg" javlja, da će u izb. kotaru perušićkom kandidirati tamošnji poštar g. Orešković st., a u izb. ko- taru udbinskom bunićki poštar g. Mli narić. Jakovu, gdje je najviše slovenske djece, neka se ustroji pučki djeci vrt, u kojem bi se imalo podučavati u slovenskom jeziku; 3) si. mjestno zastupstvo neka odredi, ako bi bilo primjereno i moguće, da se u već ob- slojećim talijanskim školama pri sv. Jakovu, u Ferieri, na Bolvederu, i u školi lani sa- zidanoj na Corsia Givlia predaje kroz ne- koliko sata na tjedan slovenski jezik, te samo djecu slovenskih roditelja primorati, da dotična predavanja polazi, jer očito, da neće moći sva slov. djeca stati u slovenskoj školi, za koju se prosi pod 1) i 2), te bi mnogi bili primorani polazit škole na skrajniin točkama grada. — Na predlog g. člana Kljuna poprimljen je i drugi zaključak, biva da buduć da gradsko činovništvo nepozna slovenskog jezika, to se moli obćina da po- primi shodne mjero, da njezini činovnici budu mogli obeiti sa Slovencima okolice u njihovom jeziku. — Treći zaključak, koji se na predlog g. Dolenca primio, jest taj: da se družtvo obrati predstavkom na bečku vla du, neka bi izniela na novo pred gradsko zastupstvo, odnosno sabor, predlog, kog je bila izniela nazad četrnaest godina, o pro mjeni izbornoga reda. Slovenci okolico po sadašnjem izbornom redu biraju jedino šest zastupnika, dočim četvrto gradsko iz- borno tielo, koje nema ni za polovicu pu- čanstva a neplaća ni trećinu poreza, bira dvanaest zastupnika za sabor, odnosno za gradsko zastupstvo. carski dvor, da nebude u slučaju a- tentata ozledjeno. Car vozi m kao i prije u otvorenim saonam bez pratnje. IiO sci sin ¿i Qreco>§crviano Nihiliste počimlju se opet micat Pri- bili su, kako pišu iz Petrograda, u ^¡^j j,r_ ljetnoj bašći i po drugim točkaimpro glase U kojim se obćinstvo opominje, L'anno 1768. fra la Turchia e la Russia da se drži sa strane, kad se pojavi j Si accese la guerra. Orlov, ammiraglio russo, intimato avea ulla ropubblica di mostrarsi neutrale, di accettare nella cittk un console della sua nazione, di permettere ai Russi la costruzione nei suburbj di Eagusa una ehiesa di rito greco orientale. II senato non curo nč le minaccie nč le proposte di Orlov; e rjuesti irritato fece predare i bastimenti Ragusei in navigazione, e minaccio di bombardare Ragusa. Fu al- lora che il senato uso d' ogni mezzo pev i seongiurare il pericolo. Ma piu d' ogni altro gli valse la mediazione di Olemente XIV., che eoll' interposizione di Lcopoldo di To- scana ridusse Orlov a migliori consigli. Venne conchiuso un trattato, e tra i tro articoli venne da parte della rcpubblica Dolaze viesti o novoj krvi na crno- gorskim granicam, radi opredieljenja granica sjeveroiztočno od Skadarskoga jezera. Crnagora imala je ondje dobiti za granicu rieku Cjevnu, naime od nje utoka u Moraču pa polukrugom do je- zera. Dugo su se u tom protivila ar- banaška plemena, Grudi, Hoti i Ka- sirati. Opirali su se i M iriditi! (oni u posliednje vriemeživili su s Crnogorcim u prijateljstvu). Crnogorci podjoše na 23 siečnja, da zauzmu nove granice, nu došav do rieke nagaziše na odpor Arbanasa, koji su počeli na nje sipat iz pušaka. Nastade boj, koji prestade istom onda, kad je turska vojska pri- spjela. Knez Nikola, dobiv o tom su- kobu viest, posla namah četiri bata- ljuna na granice. Po zadnjim viestima Krajina je na 30 zaposjednuta od cr- nogoraca bez nove borbe. soscritto il seguente: Al console impériale russo sarà iecito e permesso di avere in casa propria una cap pella ove egli colla famiglia e tutti i sud diti russi che si trovano a Ragusa potrebbe attendere ail' esercizio del proprio culto. Sulla fine dell'anno 1790, alcune famiglie del rito greco-serviano, a proprie spese die- tro le mura della città al Borgo Ploče, ae- quistarono una casa nella quale un sacerdote del detto rito ufíiziava privatainente. A • fio '

KATOLIČKA LHACIJA I Veri ta tem facientes in charitate, \ crescamus in illo per omnia, qui Izhodi u Fonedjelmik i u Četvrtak Ego interim clamito: s Si quis Cathedrae Petri jungitur, s meus est. } 6St (tPPaulhMU9iv. «.) | D Vos >sos' a°xi!iant® De0> ^ dies alacriter operam Veđrain impensuros in tuenda salutari Ecclesis doclrina animisque in s (S_ ffi E ^ m ad Dam) > -^LJ' Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pto IX, u papmsk. listu, 21 veljače J872 ptsaoctm Katoucke Dalmacije). 4 Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, nnapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoxein8tyo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se *e vraćaju. Br. 13 Zadar, Ponedjelnii 19 Veljače 1883. God. XIV. Molimo najuljudnije onu gospo- đu predbrojnike koji nam još ni- jesu poslali predplatu za tekuću godinu, da to izvole učinit sto prije, nek nam uzmognu računi teći re- dovito. Istodobno najtoplije moli- mo naše prijatelje koji znadu da u njihovoj blizini ima okorjelih dužnika, da ih opomenu na vrše- nje njihove dužnosti i uklone nama hovom radu spas Hrvatske, kao što se ne- srame tvrditi, da jim je posao čist i po Hr- vatska spasonosan. Kad bi se Hrvatska samol ovakvih prodanih i podkupljenih sebičnjakaj mogla izbaviti i očistiti, odahnula bi sirotica nemilo sputana u nesnosni i teški magjarski jaram u nadi na bolje i slobodne dane bu- dućnosti, ali dok ju vlastita njezina djeca, koja se još usudjuju svetim imenom domo- ljuba nazivati, za sebične svoje koristi iz- davaju u nemile ruke i prodavaju, nije se nadati boljoj i sretnijoj budućnosti s nijedne strane, jer joj vlastiti izrodi kopaju svojimi/ ram predusresti, da austrijska organi- zacija nepostigne pred ruskom one prednosti, koje Njemačka već ima. -i .i rukami grob sramotne propasti. — Nesretna neugodnost a sebi sramotu da ih na ova] način domovina izgle( javno opominjemo i sudbeno proti Nekoliko opazaka. Književni list ima bit uzor točnosti i dosljednosti. Kako smo ga tu sa Nadom" ? Uredničtvo piše „uredni- štvo" „engleski" „društvo" „srcu" i. t. d.. što ne ide dok je načelom urednietvu etirao- Posjetu kneza Petra Karagjorgjevića j logički način pisanja. U Crnoj gori posvećuju listovi veliku j Kako smo rekli primaju se i fonetično pozornost. Monakovska (prije augsburg- j napisane radnje, ali u programu ne stoji ska) „Algemeine Zeitung" piše: „Taj | da se primaju i fonetično-etimologički na- je posjet naperen proti kralju Milanu, j pisane radnje, a baš takih ima u „Nadi", da Si oštrije nije moći ni pomisliti. A o uvodnoj pjesmi „Nadi" ima liepe pje- A ako li bi se njima postupamo. Ako nam }e u svetoj borbi toliko trpjet od strane j ^^nieti 'potreTitu pomoć tajnih i očitih protivnika vjere ! krajina iznevjerila svojoj zadaći, sigurno bi nam i hrvatskog roda, barem nek j bolje bilo, da^sa svojimi zastupnici i nepre- nam sa predbrojnicim ne bude put trnjem posut. postaje tim oštriji, što je od Rusije zasnovan i izveden, da stjera Milana radi njegove austrijske politike u ne- gleda još spasa j priliku. Komu je poznato, kolik strah od dične krajine, da će možda ona videći I don vladine krugove beogradske samo j u listu gdje 'uredničtvo rabi etimologički crni položaj njezin odposlati u sabor hrabre j kad Se imenuje bivŠe gospodujnće obi- j ko svoj vlastiti pravopis, svoje hrv. junake, koji će junačkim srcem j telji srbske, kako se na svaku kretnju } Za uvodnom pjesmom (govorimo o I.om sničke odore, ali su misli obične, naime ko- jim se pjesma ne podiže nad ostale o bične pjesme prigodnice. Zamjerit je pak što bas 'prva pjesma bi euionićki tiskana, dje praga sabornice. Političke stranke u Hrvatskoj, i. Pred njekoliko dana doniela je „Kat. Dal- macija" članak o političkih strankah u Hr- vatskoj, na koji ću nadovezati i ja koju svoju opazku, da se položaj stvari bolje ra- zumije, jer samo čistim i zdravim medjuso- bnim sporazumkom a na temelju prave i- stine može se polučiti dobra svrha, za ko- jom po obći sp&s Hrvatske svi jednako te- žimo. •"*Kako je poznato, u hrv. saboru u Zagrebu ima u najnovije doba čak četiri stranke. Prvu ćemo nazvati strankom strogo magjar- skom ili strankom vladinom, koja je glavni uzrok, da je Hrvatska naša spala na dana- šnji prežalostni položaj i odnošaj magjarske robinjice. Ova stranka vuče svoju od pra- starih jurve vremena plemstva, koje se je od vajkada samo za svoja umišljena prava borilo, pa u svoje svrhe udruživalo se već sa svakim mogućnikom, a za narod i do- movinu bila mu devetnaesta briga. Tako u toj stranci vlada i danas više sobstvena ko- rist pojedinih lica, nego da bi radila u obće dobro Hrvatske naposeb na političnom po- lju. Ne samo to, nego ta stranka uzela je danas i kormilo domovine u ruke, pa teško ti prieti svakomu, koji se neće da skuči pod bič njezinoga aparada, prem svaki od nas zdrava uma i srca motritelj i prijatelj poviesti znade, da Hrvatska nikad nije bila niti da nije podložnica, nego samo saveznica Magjarske ravnopravna joj kraljevina u sva- kom obziru. Ta nikad nisu Hrvati stupili u uniju 8 Magjarskom, da joj ova despoti- čki sjedne na vrat kao absolutna njezina gospodarica, nego da bude i jedna i druga inače medjusobno podpunoma ravnopravna kraljevina, jača naproti zajedničkomu i ne- milomu svomu poznatomu neprijatelju. Nu što je veće čudo, jest, da se u Hrvatskoj nalazi ljudi, tako zvane vladine stranke]) koji takovo bahato i nasilno postupanje Ma gjara napram Hrvatskoj ne samo podupiru, već jedino spasiteljnim sustavom po Hrvat- sku propoviedaju i zagovaraju, kao da je Hrvatska zbilja na oba oka sliepa, te da nebi vidila i znala, kamo stvari idu i što se polučiti naumljuje. To je ona skrajna skrajnost kod tih ljudi, da bi silom hoćeli uvjeriti hrvatske sinove, da je jedino u nji- Dnevne viesti. Nazad dana ministarstvo je bilo za- branilo razprodavanje po dućanim dva- ma listovima u Beču, jedan pogrdniji od drugoga, I tu malenkost a dobru odredbu našo se tko će kritizirat pred zastupničkom kućom, dočim se u nas dogadjajn stvari prezamašna vjerska i narodna interesa, pa se još nitko nije smatrao dužnim ni slovca o tom pro- zboriti Nu bolje da predjemo na stvar. Taafe dakle braneć vladu najprije na- glasio, da državni temeljni zakon u 3.m članku jamči za slobodu novina, uz neka zakonska ograničenja, koja su ustanovljena tiskovnim i kaznenim za- konom. Po § 3 zakona o tisku, politi- čke vlasti mogu dopustiti prodaju no- vina stanovitim osobam u pojedinim kotarim, i opozvati tu dozvolu, Opo- zvanje te dozvole nije vezano nikakvim uvjetim, te vlada ima samo gledati da bude njezina odredba opravdana radi javnih obzira. Pravo vladino, spome- nuto u upitu, da izdaje slične naredbe van svake je sumnje. Ostaje dakle još: (što je bilo spomenuto u prvoj točki upita) jeli vladina odredba opravdana s javnih obzira ? Ako neke novine od mnogo vremena i postojano pire stra- sti tendencioznim slikanjem dogodjaja javnog i privatnog života; ako novi- narske sgode javljaju načinom da po- dignu smutnju i njihova su prikaziva- nja kadra štetno uplivati i na ćudore- dna ćustva razprostranjenih pučkih sta- leža, u tim slučajevim vlada nije samo opravdana, nego je i dužna poslužiti se sredstvim svoje nadležnosti. princa Petra pazi, i kakove su mu se stavljale zamke, kad je zimi g. 1875 vodio ustaške Čete u Bajni (?) u bo- sanskoj krajini; taj će lahko shvatiti, broju) nadolazi člančić Pogled na Spljetsku okolicu. Pisac (?) sc je držao i f'onetičnog i eti- mologičkog pravopisa, što ne samo dolikuje. kakav je strah uhvatio beogradske da li i vriedja gori navedenu točku pro- vladajuće krugove, kad je Karagjor- j grama. Tako n, p. na nekoliko miestapiše: gjević posjetio Cetinje! Osim toga' " kralj Milan zna da Karagjorjević ima u Srbiji veliku stranku. Prijateljski doček kneza Petra na Oetinju znači oštro neprijateljstvo medju vladajućim obiteliim Njegušovom i Obrenovićevom. l>a se vrh toga dogodi još da knez Petar uzme Zorku, kćer kneza Nikole za ženu, nastao bi jaz medju obima. A značilo bi ujedno, da se je Rusija posve okanila Obrenovića, ter da hoće da Karagjorgjevića posadi opet na njegovo staro mjesto u Srbiji. Bez očitoga miga iz Petrograda, nebi se knez Nikola odvažio na takav Čin. Knez Petar neima mnogo imetka. Dobra u Ugarskoj pripadaju njegovomu otcu Alexandru, proti kojemu je god. 1868 povedena poslie atentata na kneza Mi- hajla parnica. Nije mogo biti osudjen, jer su svjedoci u Beogradu bili mu- čeni, da izpoviede otežčujuće okolnosti. Usuprot tomu stoje zapisnik sastavljen isa njemačkom jeziku bio tri put mie- njan, nisu ipak ugarske oblasti našle ništa u njem, na temelju Čega, da pro- glase Karagjorgjevića krivim". — Knez Petar nahodi se i sada na Cetinju. Zajedničke ministarske konferencije u Beču, u kojim su sudjelovala i oba ministra domobranstva, i o kojim nas žica obaviestila u br. 9 t. g. „K. D.a, nalazi „Golos" da je ovaj revni rad u vojničkoj organizaciji austrijskoj u protuslovju sa miroljubivim uvjerava- njim. Pogled na radinost u austrijskom ratnom ministarstvu pokazuje, da po- gibelj za mir obstoji, da je sve to ozbiljnija. „Golos" mnije, da rusko ratno ministarstvo mora shodnim mje- Dvie tri o Spljetskoj „Nađi" ') Početkom tekuće godine u Spljetu je u- gledao svjetlo novi list za zabavu i pouku „Nada". Izlazi 1 i 15 svakog mjeseca, a godišnja mu ciena for. 3.50. Jako nas bijaše obradovalo kada smo u prosincu skoro minule godine začuli bili da se je sviestna hrvatska mladež odlučila na toli zamašan-podhvat kao što je izdavanje književna lista, pa u Spljetu; te sbilja već sada dobili smo dva prva broja sa dotičnim programom, gdje se izriečno veli kojeg će se pravca držati „Nada" i koji joj je cilj, naime književna sloga medju Hrvati i Srbi. Nadalje u programu se kaže da će se ure- dničtvo držati etimologićnoga pravca, ali da će se primati i radnje fonetično napisane. ') Ovu smo kratku ocjenu primili ima već ne- koliko dana, ali smo ju izostavili bili, radi obil- nosti gradiva. Napisao ju je mlad i vatren hrvat, kojemu, i ako mu se gdjegdje može zamjerit da je prestrog napram listu omladine, bez dvojbe ro- doljubni cilj donosi mu na hvalu piemenito na- stojanje. Op. Ur. „društvo" „junaštvo" „muško" „rietkim", dočim drugdje: „družtvo" „obćene" „povio- stničar" „mletački". Nu, to bi se dalo lasno opravdati al u dotičnom članku nalazimo mješaniju hr- vatskih i srbskih dočetaka ne samo, dali nekih dočetaka kojih ne rabe ni Hrvati ni Srbi, kao n. p. „sa sviem vjetrovi" (str. 4. crta 13odzgor); „u malomu broju" i. t. d., toga lje ne nalazimo u nikakvoj slovnici. Suviše, kod nekih točaka „do mosorskieh strana" „morskieh valova" „jedniem imenom" „tiern" ; a odmah ga tim: „bieliini Kašteli „visokimi zamišljaji" „na ruševinah Karta- ge" „stotine krcatih brodova" i. t. d. ima osim toga nekih rieči neknjiževnih, nerazumljivih i neumjestnih: n. p. „niti to- liki mjenuli vjekovi dubokoga neumjenstva" (str. 3 crta 5 odozdo) „uspomonami napu- njenijega" mjeato „bogatijega" (str. 4 red. 10 odozdo) „pokršćenjivanjem" „drimež pri- dušio bio", te napokon „uz obalu usriediti" što je absurdum kao i „circulus quadratus". Koliko je pako ugodno čuti kakofoniju: „... stanovnike novonaseljivajućega se Solina raztiraše, i mjesto primaljivajućega priro- i (Inoga cara, eto sada kužnoodbijajućega... itd" ; neka prosudi tko iole ukusa imade. Koliko je neugodno čuti: „po starinskijili splitskih zgradjah" svatko uvidja, a koliko se pravilno rabi taj komparativ (jer drugo ne može biti) lasno se daje razumjeti. Ovim bismo naznačili samo krupnije po- greške, a što se tiče sadržaja reći ćemo u kratko, da je rečeno malo. Logični razvoj slab, jer g. pisac govori o napučenj u Spljeta po Solinjanih bez da spomene „causam efficientem", toli znamenit dogadjaj kao sto je razorenje Solina, nad kojim se je moglo toli sentimentalno pero više izjadikovati nego li nad „grdobnom mosturinom". Izim toga začudno )e Što pisac nije niti spomenuo jednu od glavnih točaka, drevni Klis, koji si je u tvrdoj hridi savio gniezdo te štitio kroz vjekove cielu spljetsku okolicu. — „Crte iz života gjenerala Marka Sinovčića Splićanina (?) " trebalo bi prosudit kad bude stvar gotova, nu koliko smo mogli do sada zabilježiti nije toli čestito, dapače je najdosadnije od svega što smo imali pri- gode čitati u „Nadi". „Jedna narodna žrtva prošloga vieka", biti će važan izvadak iz zaprašenih arkiva, gdje moguće da će za- služni 0. Zlatović naći jošter blaga za našu stariju knjigu. ¿use