Br. 11 Zadar, Četvrtak 10 Veljače 1881.
Verilatem facientes in charitate, crescamus in
i 11 o per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15 J
Izhodi u Ponedjolnik i u Četvrtak
—
Ego interim olamito:
Si qnis Cathedrae Petri jnngit^r, men* est.
(S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam. I
roborandis,.
Vos ipsos. aoxi!iante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in toenda salutari Ecclesi® doctrina, animisque in Religionis amore et in verw fldei professione
(Pio IX. « papinsk. listu, 21 veljače 1872 pi suočim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 iior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šaiju
se na Upravu Katoličke. Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 10 veljače.
Kako vide naši čitatelji iz dopisa posla-
tog iz Beča od vrlog našeg dopisuika gosp.
P., ministarstvu Taafeovu puše vjetar u kr-
mu, i ako bude napredovalo na zauzetoj stazi,
nije mu se bojat nikakve trajne a još manje
smrtne krize.
Svi ministri poštogod rade na popravak
dosadašnjih pogrešaka.
Ministarstvo bogoštovja i nastave, koje
će se, uzdamo se, do malo spomenut i našega
svećenstva, marljivo radi na nastavnom polju,
osobito se brineć za najviši jedini naukovni
zavod u Ceskoj: Pražko sveučilište, davajuć
mu sve to bolje onaj oblik što ga ide u kra-
ljestvu, gdje je dva diela slavenskoga naroda.
Po tom odaslanstvo „Češkog kluba", koje je
mislilo prikazat se Taafeu u pitanju o sveu-
čilištu, nenahodi više to potrebito.
Wiener Abendpost donosi da je g. 1880
ušlo u državnu blagajnu koji milijun fiorina
više nego g. 1879. Istina je, da ima novih il
povišenih poreza, pa je trebalo da, uz jedna-
ke okolnosti, bude kakva prirasta i u dohod-
cim; al je dokazano, da i bez novih poreza
ušlo je u državnu blagajnu dva tri milijuna
više nego g. 1879. To je dakle znak da i
promet bio veći te, ukupno, i državljani da su
u obće na boljoj.
Francuski biskupi, jedan za drugim, s kra-
snim oduševljenim pismima, pristaju na pismo
kardinala Guiberta, u kojem govori prot na-
mjeri: da i crkovnjaci ko i svi drugi, bez i-
kakva obzira na stališ i zvanje, imaju nosit
pušku i bodež. Biskupi su nešto postigli jurve,
jer razprava o dotičnom predlogu bila je, su
263 proti 221, odgodjena.
Nesretni Montecitorci, ti glasoviti talijan-
ski zakonoše, da bolje upropaste jadnu domo-
vinu, hoće da uvedu i zakon o razženitbi. I
tako je moral zavladao, a onda će i bolje!
Crna im pamet! I u Francuskoj Skupštini do-
šo je na razpravu zakon o razpustu ženitbe-
nog veza, nu zakon je pri glasovanju, na 8
tek., su 261 proti 223 glasa odbačen. Hoće
li taj primjer uplivat što na talijanski Parla-
mento? Imao bi, ako baš nemisle nosit i Fran-
cuskoj skupštini barjak zloće.
Ministarstvo Canovas de Castillo u Špa-
njolskoj palo je. Kralj je Alfonso pozvao Sa-
gastu, da sastavi novo ministarstvo.
Grci i još pomnažaju vojsku! zovu pod
oružje narodnu stražu od 31 do 40 godina,
čiem će pod pušku 113 990 ljudi. Ujedno se
Čuje da su naredili na Rieci 60 torpeda, Što
će ih zapasti kakvih 36.000 lira sterlina.
pavaov lao^am
Za dan 5 srpnja 1881.
XVII Imenica.1
Sakupljeno u Ratu na Pelješcu.
ČČ. sa.: O. Josip Milic Star. Franj*v. Ku-
novskog Samos. f. 1, Marin Gjurgjević učitelj
f. I, Ivan Br «enović p sjednik u. 50, vjjuujo
Dinko učitHj n. 30, Marko Skurla n. 20, Lo-
vro Totic n. 20, Stiepo Paković n. 20, Stiepo
Palihntć n. 20, Auto Medović n. 20, Baldo
P'skulić trgovac n. 50, Ivan Ptiihn ć n, 30, I-
van Violić posjednik n. 50, Mato Gmbišić tr-
govac f. 1.
Ukupno f. 6:10.
Po prijašnjim Imeoicam i. 300:78, 22'/2
franka, 1 skud » po knžaoice.
Svega f. 306:88, 22% franka, 1 skud
i po križanice.
Haiollci n Hercegovini.
Znade se, jer se i po istih novinah piše po
rugljivo, da su katolici hrvati u Hercegovini siro-
mašni. Istina je nisu bogati. Nu je takodjer, Bogu
hvala, istina, da se mole Bogu i da rade; pa im zato
ne manjka božjega blagoslova. Kako rekosmo, do
godine 1845. nije bilo u Hercegovini franjevačkih
manastira, t. j. razvaljenih je bilo; a sada moramo
reći, da se hercegovačka provincija nalazi u prilič-
no dobru stanju. Imal smo sgodu biti u ta za sada
dva samostana. Matica je hercegovačke kustodije
široki brig. Manastir sgodan, na liepom položaju.
Vidik je š njega prekrasan. Kraj toga manastira
stoji dub, pod kojim je nezaboravni prvi gvardijan
noćevao, nedaleko počiva u miru božjem prvi vikar
apostolski Barišić, čovjek, koga ne radja svaki viek.
U tom manastiru ima dosta prostora. Manastir ima-
de liepih gospodarstvenih sgrada, liepih samostanskih
soba. Kraj samostana hrastik. Mjesto je to, za koje
bi kazao Psalmista: fundamenta ejus in montibus
sanctis, što smo čitali od nekog učenog, a i svetog
čovjeka protumačeno : da ima u gorah samostana,
gdje se svet život provodi, gdje se Bogu slavospje-
vi pjevaju.
Ta) manastir sgodan je za molitvu, za razmi-
šljanje, za duhovne vježbe. Providnost je htjela, da
u ovom siromašnom narodu budu dieljitelji svetotaj
stva upravo, siromašni sinci svoga siromašnog otca
sv. Franje. Narod smije na tom blagodariti Svevi-
šnjemu. Ima u redu franjevačkom ta sretna uredba,
da kano zreo svećenik ideš na župu, te kad si ne
koliko godina na župi bio opet se vraćaš u samo-
stan, neka okupiš raztresene misli svoje, neka otre-
seš prašinu svjetsku sa sebe. Samo na ovaki način
mogli su oni ovako napredovati kroz ovo malo vre-
mena. Jer njih do jedan na župi nije, da skrbi za
osobu svoju, već svaki nastoji osvjetlat si obraz, pri
pomoći narodu, ostat u uspomeni, koja će potrajati
i iza smrti njegove. S toga župnici, Franjevci, na
župi rade. Dižu crkve, grade župne dvorove, okup-
ljaju puk svoj, na taj način blagoslov šire u narodu
i za dušu i za tielo. Koji je vriedniji, odvažniji, po-
duzetniji, njega stave tamo, gdje treba na konac
stvar izćerati. Jedan sprema gradju, nasliednik gradi.
I na taj način niču crkve, niču župni dvorovi po
župah hercegovačkih. Župnik što prima od puka, to
ulaže u crkye, u župne dvorove: puk to gleda, pak
se i on natječe sa svojimi župnici. Na njeki način
jedni župljani neće da zaostanu iza drugih. Na o-
vaki način sveštenstvo siromašno uz siromašan puk
grade crkve, grade župnikom stanove. Pokraj žup-
*) Po nastojanju zaslužnog i obćelj ubijenog
Starešine Franjevačkog Samostana na Kunoj. Ured.
nih stanova prave kuće seljaci; te jednom riečju na-
staje kršćanska prosvjeta. Onaj, koj je čitao kako
samostani od kad postoje osnov su kršćanskoj bili
prosvjeti narodom zapadnim; taj kad gleda, što rade
i kako blagotvorno djeluju i to sada samostani ov
dje : bit će se na oči osvjedočio, koli veliku korist
imade narod od redovnika. I tu bi trebalo vještije
pero od našega, da nacrta uspješno, blagotvorno dje
lovanje samostansko. Franjevac je ovomu narodu
zlata vriedan, i nitko mu ga ne može nadomjestiti.
Narod je siromašan: franjevac je siromašan. Narod
mora raditi : franjevac se znoji u vinogradu gospo-
dnjem. Narod se meće na težke muke: i njegovomu
duh. pastiru trnjem je posuta staza života. Jednom
riečju, što taj narod na životu uzdržaje, da u istinu
ne podivlja: to su njegovi sinci, braća Franjevci.
Sve su škole u njihovih rukuh: dakako bez-
platno se uči. I na Širokom briegu ima nekolike
pitomaca, kojim se potrebne nauke predavaju: da
mogu na filosofiju u kloštaV Humac. Opazili smo, da
se ovdje djeca samo onomu uče, sto im za život
treba. Ništa suvišna.
Dogotovljen nije drugiv samostan: Kloštar Hu-
mac. Taj će biti ljepši od Širokog briega, ako i ne-
će biti ugodniji za stanovanje. U tom manastiru uče
se klerici: uzornim im primjerom prednjači4 njihov
duhovnik. Sadanji presv. gospodin biskup osobito
nastoji, kako bi taj samostan čim prije dogradio,
kako bi obezbiedio sjemenište. Jer, ako i nije za
sada velika nestašica svećenstva; to se ipak treba
bojati, da neće možebit doskora nastati.
Katolički Hrvati u Hercegovini za sada su u
većini. Njihova će biti budućnost. Izza njihovih ledja
eto katoličke Dalmacije. Vlada je primorana paziti
i bditi oko njihove budućnosti, jer kako su sada
mnogobrojni, tako imade nade, da će, kako je na-
rod zdrav i nepokvaren, jošte mnogobrojniji biti: a
Bog će dati, da će i njihova braća, naročito koji
pristaju uz Izlam, š njimi u zajednicu. Ima znakova.
Nije najmanji taj, da ovi mnogo drže do molitve ka-
toličkih svećenika. Dakako, da se ne može veći i
naznačiti dan: kad će to biti. Nu, da će i taj dan
doći: mi se sigurno tomu nadamo. (Sltedi konac).
^J^t^r^s^——
Se Trieste đesiđeri đi easere ređenta
đagli Italiani.
I giornali di Berlino e di Vienna mettono uno
studio speciale nel far intendere al Governo italiano
da quali sentimenti siano animati i due Imperi te-
deseo e austriaco intorno al Comizio de' Comizi da
convocarsi in Roma, e intorno aile speranze che vi
ripongono gli irredentisti italiani e triestini. Dopo la
Gazzetta di Colonia, la Gazzetta della Germania del
Nord, la Neue Freie Presse ed il National Zeitung,
tratta di quell' argomento una corrispondenza di Vien
na all' Osservatore Triestino del 28 gennaio.
Eccone un brano che, certo, non manca di
chiarezza:
„Che cosa ha ella a temere I'Austria da que-
sti plagiari burbanzosi degli Argonauti?" E rispon-
de: "L'Austria non è la Sicilia, nè 1' esercito au-
striaco è il napoletano. La pubblicazione délie me-
morie e corrisponden/.e di Cavour, di Persano e di
tanti altri protagonisti delle vicende politiche da un
quarto di secolo ad oggi, sfatè il nembo di gloria
che avvolgeva la spedizione dei mille e la ridusse
aile dovute e reali sue proporzioni. La poesia è scom-
parsa ; e rimase appena la prosa dei milioni sparsi
a comprare le defezioni ed i tradimenti, e delle
migliaia di baionette regolari che accorsero a tempo
a sal vare l'eroe dei due mondi dalla catastrofe che
gli si minacciava al Volturno. Per questo lato, adun-
que, noi possiamo dormire fra due guanciali ; che, se
agli irredentisti venisse proprio il ticchio di provare,
troverebbero che fra noi è viva, e végéta, e nume-
rosa, quella buona guardia, che tante volte ha ca-
rezzate le spalle a certi eroi che si danno a crede-
re chelejj^^^ti^^^^^^minoveranno il mira-
Br. 16 Zadar, Poneđjelnik 28 Veljače 1881. God.
«sfo t
Veritatem facientes in eharitate, crescamns in
illo per omnia, qui est caput Christus.
('S. Paul. Eph. IV. 16)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak Ego interim olamito: Si quia Cathedrae Petri jnngil*r, rueuii est.
(8. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam. I
roborandis,..
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenéi salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fiđei profession«
(Pio I.T. ii papinitk. listu, 21 veljače IS7S pisnocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikoni i
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo,
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
za' nastajueu godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
— Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mzku cienu. Svaki broj
SS&bĆl&Lir, 28 veljače. radi gorostasne promjene temperature vrlo r<e-
,r . . v .. , , , . ... | dak) može iztiskati samo 6 miljuna, financijalna Magjan su počeli uvidjat, da ce im niinove' J , 4 ,»Ann AAA CJ . . . .. ,&J r „ .. . .v \ r. ! uprava proguta 1,0000.000 for., t. i trećinu nepraede naprama Hrvatim sve to vise otud 11— < ... , v, ,. , . j .. J. ! dohodka, onda tu mora biti mnogo toga sto e vati ove došle na viernne i najpouzdanije im i t , , . .. ,T . . . .. ., v • . . •• , i trunio i nevaljano. Kada bi posebnik, koji u saveznike. JNu mjesto da, uvidiv svoje nepravde,; ,. . r . , 1 . , ' : ,... « ' j i 7 i nnihnliam clii<>;tm nri etTnrra nnciona mr»r>« nnhiri
nastoje ih popraviti, oni se samo na Hrvate
ljute i u svojim Jistovim razdrazuju proti njim
ugarsko javno mnenje. Tako na primjer piše „Pesti Napio": „Proti Hrvatim morali bi nas
najboljem slučaju od svoga posjeda može dobiti
6000 for., potrošio 1600 for. na svoj dohodar-
stveni ured., onda bi njegovo dobro do skora
došlo pod bubanj, a pošto se pokrajine nemogu
licitirati kao privatna dobra, to sliedi u sličnom zastupati jaki, znacami muževi, a ne mameluci. , v . , . c n . ,. , , TT u . i • ,. . ' i v • ,•> slučaju katastrofa. Bude li se gladnomu Herce Hrvatsku proigrali su magiarski državnici. J3a- J .. . v 0 ... , . .. 1 f| , , . .. v . v. i govcu radi dužnog poreza njegova zadnia koz dava tajimo, Hrvatska vec nije nasa, unija sluzi ^rniinv
jedino probiti i koristi Hrvatske, mi neimamo
od nje nikakova dobra. Ali ni sadanje nekori-
stno za nas združenje nema trajnih vlastitosti,
jer Čim se više revidira nagodba, tim nam više valja
popuštati, jer nijedna vlada nemože biti bez hr-
vatskih glasova : inače propala. Ustroj Hr-
vatske nije drugo, nego priprava, da se od
nas posve odciepi, a Hrvati čekaju samo na
sgodan čas, da to učine. Po tom će proglasiti
svoju državnu samostalnost. Mi Magjari neradimo
mudro, što prije njih netražimo odciepljenje.
Barem im nebismo pomagali gotovim novcem.
A drugčije to i neće biti; po utjelovljenju kra-
jine zahtievati će Dalmaciju, Rieku, Bosnu, Her-
cegovinu i uzkrsnuti će ilirsko kraljevstvo, a
to sve pomoću Magjara proti interesim magjar-
skim. Mi mirno držimo ledja, a oni poskaču i
tuku nogama. Sva nagadjanja bila su pogriešna,
a najpogriešnije treće pod Tiszom, koji je za
nekoliko glasova dao krajinu Hrvatim. Stvari,
kako krajina, nedaju se badava. To je bilo po-
sljednje oružje u našim rukama. Još bi mogao
pomoći sabor, ali on loga učinili neće".
Njemačko-narodna stranka počima uvidjati,
da nemože ići dalje onim putem, kojim je do-
sada išla. „Sehl. Z." donosi dopis iz Beča, u
kojem se uvjerava, da će narodno-njemačka
stranka odstupiti od svoga dosadanjega stano-
višta, pa se u tu svrhu izradjuje pozitivni pro-
gram. Dogovaranja glede togu programa posve
su tajna, pa zato se i ništa pozitivna nezna o
tom pozitivnom programu. Dotični dopisnik stavlja
zato u „Schi. Z." vlastite misli i nazore, kako
da se poprave pogrješke, da narodno-njemačka
stranka postane opet sposobna za vladu. Stranka
morala bi svoriti takav program, da uz nju ne-
pristrane samo onaj dio žiteljstva njemačkoga,
koji se za sada nalazi u taboru protivnika, već
da si pribavi simpatije u svemkolikom carstvu
i nenjemačkom!
0 stanju u Bosni-Hercegovini priobćuje
„Pester Lloyd" sliedeće izvješće iz Sarajeva:
Utjerivanje poreza u zaposjednutim pokrajinam
koje je prošle godine provelo novoustrojeno
zemaljsko financijalno ravnateljstvo kao samo-
stalna oblast, nosi već svoje žaloslne plodove,
tako doduše, da će oni u Hercegovini po naj-
novijim viestim valjda biti krvju omašćeni. —
Ako se točno gleda na odnošaje zaposjednutih
pokrajina, onda se u ostalom nije moći čuditi
takovomu rezultatu. Jer ako u zemlji, gdje se
najvećom — odaberimo rieč: nekršćanskom po-
rabom poreznog šarafa jedino u godini vrlo
povoljne žetve (kako je slučaj u ovim pokra-
jinam poradi klimatičkih odnošaja, odnosno po-
6 a njegova zadnja koza
prodavala i time on i njegova obitelj izvrgavali
pogibelji, da umru od gladi, onda su ondje,
uprkos tomu, što u ovoj jadnoj evropejskoj
Arabiji petrea oružničtvo na mjesec 36.000 for.
stoji, ustanci neuklonivi. Toliko ozloglašena oto-
rnanska vlada dielila je u Hercegovini svake
godine tako zvani tain ('žito za kruh i sjeme
za stradajuće), a mi im trgamo od usta po-
slednji zalogaj. Željeti je, da ovi redci dopru
do mjerodavnog mjesta i da zavlada osvjedo-
čenje, da ce uz ovaj način uprave zaposjednute
pokrajine za nas uvjek biti izvor neprilika. Te-
meljitija reforma uprave jest conditio sine qua
non ne samo po obstanak zaposjednutih pokra-
jina, nego i po upliv Austro-Ugarske na čita-
vom Iztoku. Jerbo ako dvima pokrajinama ne-
možemo pribaviti mira i prosvjetom uvjetovanog
blagostanja, onda je logični zaključak, da susjedi
nemogu dobiti previše povjerenja prema takovoj
vladi, a izvrgavati se takovoj mogućnosti —
ipak je za velevlast, kakova je Austro-Ugarska,
radi 25 ili inakar 250 financijalnih stražara jedno
malo nepolilično. Dapače to bi pod okolnostim
moglo biti tako opasno, da se šteta nebi mogla
popraviti nikakvim propisivanjem poreza ili od-
mjerivanjem pristojba, već bi se moralo uzeti u
pomoć krv i željezo, da se uzmogne opet za-
dobiti rdjavim linancijalnim gospodarstvom iz-
gubljeni upliv.
„Memorial Diplomatique" opominje obćin-
stvo, neka nesvaljuje na Gambeltu odgovornost
za članke ili govore o vanjskoj politici, koji
potiču od njegovih prijatelja, jer da je Gam-
belta uvjek uvjeravao, da je miroljubiv. Ali to
je nevolja, neće mu da vjeruju.
knpljeno medju pukom: f. 2; svi prosec sv.
Blagoslov.
Ukupno fior. 4, novč. 81 !/2.
Po prijašnjim Imenicam f. 338:19, 22 '/2
franka, 1 skud i po kr'žaniee.
Svega f. 343:00%, 22% franka, 1 skud
i po križanice.
KAČIĆ SPOMENIK.
Imenica X.
čč. 2g.:kati. ¡)oii Mihovio Pavlinovic f. 5, 0
August. Zubac f. 3, l).n Mirko Bitanga f. 2;
D.u Frano Ivanković f. 1, D. Andrija Kriofokai
f. 1.
Ukupno f. 12.
Po prijašnjim Imenicam f. 226: 55
Svega f. 238:55
Za dan 5 srpnja 1881
XXI Imenica.
Sakupljeno u Kalih kod Zadra.
„Sveti Ćirile i Metode, prosite nam od Sve-
mogućega, da se što prije iz puni za slavenske
narode evangjelska rieč: Bili ce jedno stado i
jedan pastir:"
Selem pop Vice župnik f. i, Dančevic A-
polonija udovica Selem n. 50, Ivoš Mate n. 10,
Blaslov Šime pok. Martina n. 20, Vitlov Ante
i obitelj n. 30, Mišlov Mate pok. Šime n. 10,
Longin Martin pok. Jure i obitelj n. 20, Franov-
Jurin obilelj n. 10, Ivankov obitelj n. 20, Kon-
čurat Sime pok. Male s obitelju n. 11 Sa-
Biskupi dalmatinski i okružnica
„Grande Munus"
Javili srno u predjašnja dva broja, kako
je Njeg. Preuzvišenost preč. Gosp. Nadbiskup
Metropolit Petar Dujam Maupas, u svom pastir-
skom korizmenom Listu, dao izraza plemenitim
čuvstvima i uzornoj odanosti napram vječitom
Rimu, obzirom na Okružnicu „Grande Munus".
Evo nas po obećanju, da i danas nešto, na hr-
vatskom našem jeziku, odatle izerpimo.
Pošto visoki crkveni dostojanstvenik spo-
mene kako je Isukrst Petru i njegovim nasljed-
nicim dao nalog za širenje prave Crkve, i po-
što iztakne nastojanja sv. Rimske Stolice u tom
smislu; osvrne se na slavenske zemlje, a nao-
sob na našu Dalmaciju, predočujuć letimice nje-
zinu crkvenu poviest prije dolazka Hrvata i
posije. Došav na svetu bracu Ćirila i Metoda,
nastavlja:
„Istom revnosti, polovicom devetoga vieka
Injac Carigradski patriarka, koji, sliedeć stope
velikog Zlatoustnika, stao je čvrsto vjerom i o-
danosti uz Petrovoga nasljednika, dade nalog
Solunskim svecenicim braći Cirilu i Metodu, da
kod raznih slavenskih naroda navieštaju Isukr-
stov nauk, kako je to potanko iztaknuo kralju-
jući sv. Otac Papa u učenoj i premudroj svo-
joj Okružnici „Grande Munus". Za tim nado-
stavlja:„Ova dva prava revna Apostola posje-
tiše gradove i pokrajine u Istoku i Sjeveru,
svedj spravili dokazat čistoću propoviedanih
nauka, ako bi jih tko za to pitao, i zakonitost
svoga apostolovanja. Njihovo je apostolovanje
postiglo vrhunac zakonitosti kada, kakono li preo-
dani sinovi Poglavice Crkve i obćeg Pastira,
odoše u Rim, na poklone Papi Hadrijanu IL i
za njim Ivanu VIII., koji jih obodri da nastav-
ljaju svoje apostolovanje, dopustiv jim ujedno
vršenje bogoslužja u onom jeziku kojim su sla-
venske narode obraćali."
„U to doba Metod, nastavljajuć po Ćirilo-
voj smrti svoja putovanja po Moravskoj i Bu-
garskoj, uvjeri po svoj prilici i pogranične nam
pokrajine, jj) • ni jJ^jlBj'IL ,j<L£jroskih Papa po-
Br. 18 Zadar, Ponedjelnik 7 Ožujka 1881.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
ilio per omnia, qui est caput Christus.
($. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik — i u Četvrtak
Ego interim elamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngit«r, mens est.
(8. literonym, Epit. AVI. ad Dam.J
rolborandis,.
Voa ipsos. atuiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taeala salutari Ecclesis doctrioa, animieque in Religionis amore et in Ter« fidei profeasioa«
(Pio IX. u papimk. listu, SI veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva ia
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se pređbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalj11
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvcstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mafeu cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Nijedna slavenska pokrajina nije po-
kazala ovako bujue katoličke i ujedno
slavenske sviesti. i poduzetnosti kako o-
va mila slava: hrvatska naša Dalmacija.
Ponosimo se ! Da; svemu slavenstvu vje-
rom i narodnim duhom prednjačimo:
glas naših preč. Biskupa, uzhit našega
svećenstva i puka; novac, štampa, znan-
stvenici i pjesnici, sve je listom ustalo, da
s harnosću prihvaća i slavi neumrlu rieč
tu skoro od Sv. Otca Pape Slavenstvu
uporavljenu. I stoje po nas joŠ Častnije:
ovaj jednodušni polet k svetom barjaku
naše katoličke-slavenske prošlosti i buduć-
nosti^ s vrh vječitog Vatikana najsveča-
nije, pred cielim svietom, razvijenomu; ovaj
silni polet srdaca i umova ne pada, ne-
go raste: Evo nova sjajna dokaza:
„Štovanim Svećenikom
po Dalmaciji.
Na prvotn listu kulturne poviesti plemena
slavenskih sitiju se zlatnimi slovi napisana ime-
na dvaju slavnih Apostola, Ćirila i Metoda, pr-
vih i najvećih dobrotvora svih Slavena.
Njihovim providencijalnim pojavom bjehu
ovi narodi prevedeni iz tmina neznanstva na
polje evangjelske prosvjete, i upućeni stazom
vodećom u kolo kulturnih naroda zapadne E-
vrope. Ne imade učena čovjeka, koji nebi pri-
znavao, da bi plemena slavenska stojaia danas
na stepenu napredka veoma sjajnijem, i zauzi-
mala mjesto puno častnije medju prosvietljeni-
mi narodi, kad bi ona bila sgradu svoje kultu-
re nastavila na temelju njim položenu od one
Sv. Braće. Ista vjera, ista crkva imala nas po
njihovu nastojanju i namjeri okupljati i na o-
kupu uzdržavati; isti jezik i jeziku podobno i-
zumljena pismena, imao u nami gojiti i kriepiti
slogu u misli i u radu; uzporedjen jeziku grč-
komu i latinskomu, imao nam jamčiti za naš
neodvisan, a ujedno grčkoj i latinskoj kulturi
sličan razvitak. Slavenska crkva mogla je po-
stati, ako i najmladji ali ne manje znamenit treći
čimbenik u evropejskoj kulturi. To se na žalost
ne dogodilo.
Dobro sjeme sv. Braćom posijano ne u-
rodi željenim plodom. Pa tko bi mogao procie-
nili neizmjernu štetu takova neuspjeha po nas
Slavene, da i po cielo čovječanstvo?
Nije nam ovdje okrivljivati nikoga, a sa-
sviem no Rimske Pape. Oni jedini, bez zavisti
i bez bojazni, preporučivali, podupirali, blago-
sivljali djelovanje svetih naših Apostola. Ako li
ćemo koga kriviti, to krivimo same nepovoljne
naše okolnosti, našu neslogu, naš nemar. Ciela
je tisuća godina minula nad našimi glavami, a
malo se tko sjećao znamenitoga onoga početka,
kad se Slavenstvo pojavilo na obzorje prosvie-
iljene Evrope; malo tko ikad promišljao kako
bi se djelo one sv. Braće nastavilo, i tim Sla-
venstvo zauzelo ono dično i slavno mjesto, što
mu je bilo odredjeno a rimski papa Lav XIII,
nasljednik prvasnjih prijatelja slavenskih, Nikole
i., Hadrijana II. i Ivana VIII, Okružnicom „Ve-
liki Nalog" evo sada, sjećajuć nas na gubitke
pretrpljene, pozivlje nas svetčanom rieći, da
preuzmemo našom krivnjom i uepovoljnimi o-
kolnostmi prekinuti rad, i da uzdižemo novu
sgradu, na temelju nam postavljenu od naših
svetih Apostola: sgradu veliku, slavnu, Bogu
ugodnu.
U ovoj nam se Okružnici napominju za-
mjerna djela sv. Braće ćirila i Metoda: koliko
su oni pretrpjeli za pokrštenje te spasenje Sla-
venstva ; koliko su nastojali, da ga privedu na
pravu prosvjetu i naobrazbu, i kako su, služeći
se njegovim jezikom, položili temelj njegovu u-
mnotnu razvitku; a vjerom Krstovom obezbie-
dili obiteljski i družlveni život u krilu crkve
Krstove, izvan koje, može biti kratka sjaja i
napredka, al neima obće sreće, ni trajne slave.
I zaista, ovo je polje, na kojem, daleko
od medjusobnih zadjevica, od inonarodnih uti-
caja, mogu se sakupljati u bratskoj slogi i brat-
skom radu sva plemena slavenska okolo svojih
predvodnika i dobrotvora Sv. Cirila i Metoda.
Ova Okružnica, veliki spomenik Otčinske
brige prema cielomu Slavenstvu, svuda bi poz-
dravljena i primljena velikim štovanjem i pono-
som. Red je sada na Slavenstvo, da se odazo-
ve Papinu glasu, da se zauzme za budućnost i
sreću svoju.
Sada, kada no mržnji izmedju lztoka i Za-
pada, prouzrokovanoj njegda povjestničkim raz-
vitkom i medjusobnimi nepovoljoimi odnošaji
izmedj Rima i Bizancija, razloga neima; sada,
kada se na ruševine presahnuloga bizantinskoga
stabla stali navrćati ogranci čila Slavenstva, koje,
ni hriro ni dužno, izmedju ovih dvaju boricca
vele stradalo i u politici i u vjeri s njihovih za-
djevica; sada, kada istočni Slaveni živo počeli
osjećati potrebu zapadne kulture, koja njim naj-
bolje može prispjeli kroz srodna njim plemena
slavenska, u zapadnoj kulturi odgojena; sad,
kada su nam ukupne okolnosti prijaznije, kad su
naukom pojmovi razbistreni, sada je vrieme sgod-
nije nego ikada, da se nastavi rad ujedinjenja
slavenskih plemena u pravcu i duhu sv. naših
Apoštola Cirila i Metoda.
Mi dalmatinski svećenici u prvom redu po-
zvani smo na rad. Mi smo velikom našom sre-
ćom uz mnoge nepovoljne okolnosti, sačuvali do-
bar dio rada svetih Apoštola. Mi smo s Rim-
skom Stolicom, s Lavom JfHI, u onom odnošaju,
u kojem su sv. Braca stojaia s Nikolom I. Ha-
drijanom II i Ivanom VIII. Mi i danas imamo,
i dielom rabimo u crkvi, pismena i jezik sv.
Braće, posvećenu glagolicu, kojom su oni i nji-
hovi nasljednici navještaji Krstovu vjeru Buga-
rom i Moravcem, čehom i Poljakom, Srbom i
Hrvatom: ovu sponu, koja je njekod vrstna bila
spojiti sve Slavene nevidljivim vezom u jedno
bratinstvo i u jednu crkvu. Prije tisuće godina
odobren i priznat za službu božju, taj je jezik
evo opet od Rimskoga Pape pohvaljen i prepo-
ručen kao njegda. Što li ga se nebi ponosilj,
svećenici drugih naroda, kad bi imali oval
povlasticu ? Nam ju dakle valja sada obćenito
zagrliti, nebi li nam ona vremenom postala nova
spona za ostvaranje vjerskoga ujedinjenja u jed-
nokrvnoj slavenskoj braći, nebi li postala novim
pozivom svemu Slavenstvu, da se povrati na
misao i na djelo svojih svetih Apoštola.
Na to nas upućuje Okružnica „Veliki Na-
log", na to odgovor Sv. Otca Biskupom Dal-
matinskim, na to napokon božjom providnosti
predvodjeni pokret u cielom Slavenstvu, a oso-
bito začeti preporod na Slavenskom Jugu- Sva
slavenska plemena imati će u nami živi i tvrdi
dokaz, da se mi možemo našim jezikom pridru-
žiti Krstovoj Crkvi, kao treći dio, dio slaven-
ski ; svi će se moći osvjedočiti, da Rimski Papa,
Nasljednik Petrov, Slavene ljubi i njihov jezik
štuje ne manje, nego jezike grčki i latinski.
Uz ovakovo jamstvo slobode i časti za sla-
venski jezik, uz primjer sv. Ćirila i Metoda,
koje sva slavenska plemena štuju, zar se ne-
možemo, s božjim blagosovom, nadati, da će
nadoci nova doba, doba sloge i zajednice za
svu braću slavensku?
Ljubav prama glagolici nije dakle časoviti
zanos mladenačkih srdaca, već je potreba duša,
koje obuhvaćaju cielo Slavenstvo pod zakrilje
Krstove Crkve; duša vatrenih, koje prate pom-
nim okom velebne staze božje promisli; duša
koje shvaćaju prošlost čovječanstva; koje vje-
ruju i hoće da djeluju.
Odazovimo se braćo, ovoj visokoj duž-
nosti, koja izazivlje našu djelatnost! Naše uz-
višeno svećeničko zvanje iziskuje, da mi prvi
tom zahtjevu odgovorimo, sliedeći trag slavnih
slavenskih Apoštola.
Mi dakle, kojim je na duši i na srdeu uje-
dinjenje stada Krstova, okupimo se oko rada
sv. Braćom započeta: sgrada našega duhovnoga
ujedinjenja razviti će se velebna i sjajna. Usta-
nimo: naši su Biskupi s nami, Papa je s nami
i Bog je s nami.
Iz Splitske Biskupije, iz ove njekočmitro-
polije Hrvatske kraljevine, gdje je glagolica i-
mala održati najžešći okršaj, pravo je, da se
danas dignu sinovi« nadahnuti kršćanskim i do-
moljubnim žarom, da podignu što je klonulo, da
poprime što je zanemareno bilo.
Nadahnuti ovim čuvstvom, mi podpisani po-
zivljemo sve svećenstvo po Dalmaciji da:
1. obćenito prigrli u božjoj službi jezik
sv. ćirila i Metoda;
2. da ga počme dojdućim dnevom 5 Srp-
nja na blagdan sv. Braće rabili u crkvi.
Nedvojimo nimalo da će ovaj poziv naći
žive odjeke po cieloj našoj pokrajini, a još
manje da će ove svete namjere biti od Boga
blagoslovjene. U to ime grlimo vas,u bratskoj
ljubavi.
U Splitu na Obraćenje Sv. Pada Apoétola 188i.
Sveć. Bulić Frano gimnazijalni profesor iz
Vranjica.
„ Kurtić Andrija došobrižnik iz Makarske.
„ Škarica Nikola dušobrižnik iz Staroga.
„ Ravlić Ilija dušobrižnik iz Makarske.
Rilan Ante dušobrižnik iz Splita.
kovič Josip dušobrižnik iz Šla-
Br. 21 Zadar, Četvrtak 17 Ožujka 1881.
Verhateni facientes in clwiritate. cresi-amu* i»
illo per omnift. qui est caput Christus.
(8. Paul. Eph. IV. 15J
Ishodi u Ponedjj&lnik i u Četvrtak
rvsmor—
Kgo interim claniito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitti-, meas est.
(S. Hieronym. Efi». J VI. ad Dam J
roborandis,.
Vos ipsos. auxiliante Deo, iu dios aJacriter operara Vestram ¡mpensuros in tsenda salutari Ecclesice doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u ¡¡¿apinsk. listu, 21 veljače ¡872 jiisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.^— Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. >»
O Jozefinlzmu
li.
God. 1781 dne 4 Svib. dojde zapovied,
da se sve obredno knjige itn:>ju u Beč poslati,
oli samo liste, gdje stoji utiskana papina Bula
„lu coena Domini" za razpar.-ili ju: opet", da nit-
ko oesuiije ni rieči izustiti <» on »j drugoj papi-
noj Buli „Unigeoitus" ; opet dn se neima nitko
usuditi besjedili ni najmanje o nauku Mollinista,
ni Jansenista; država zikraii pače još i u ono
vrieme uprav potrebite Crkvi govore. — Go-
dište dana zatim dne, 16. kol. 1782 zaisknše
k sebi sva pisma Indnlgencija (prošćenja) za
inetnut na nje kraljev pečat (placetum regium.)
da bo drugče nebi imale državljmske valjano-
sti. — Iste godine po.i br. 107 in publico-ec-
clesiasticis bijaše zapovidjeno, dn se u Brevia-
ru lekcije (stenja) o životu sv. Grg.ura VII. i
9V. Benno hartijorn imadu zaliepiti, i ob ovome
nije se smjelo išta ć tati, ni progovoriti, i na
ovaj se zaljepak oštro pazilo, i tko nebi zalie-
pio, bijaše strogo kažnjen. Isti Biskupi bili bi
pedepsani, kad bi se ona lekcija u molitveniku
kojeg svećenika nasla nezaliepljena.
Kipove sv. oblačiti, s njima obhode činiti,
i ine procesijune, držalo se je 1.6 državi po-
gibeljna stvar, zato zabranjeno bje.
Slike zavjetne zahvalnosti pram Djev. Ma-
riji itd. na zid u kojoj Crkvi objesiti, to onim
prosvietljenjm državnikom činila se ludorija i
zazbilj bijaše zabranjeno: nu ti dobri ljudi du-
paštahu, da imena dobročinaca, koji koju milo-
stinju udiele za siromahe, imaju se na dvie ta-
blice upisati, i ove na velikih vralih prikazana
držati! Odveć tegolna za istinitost nauku kršćan-
skoga izajde Cesarova zapovjed dne 7. Srpn.
1787, proti temeljnom članu vjere u katoličan-
skoj Crkvi, veleć: da je nelemeljito, da je laž
(!) „da prošćenja mogu biti za izpokojenje (po-
lakšanje) dtišam u očišćenju (purgatoriju) s toga
da nitko i nikad nesmije o tome prosloviti. —
Takodjer zabranjeno bje blagoslivljati vodu na
Trikralja; zvoni zvoniti, kad je božje vrieme;
žene, da nesmijedu u Crkvi škrljake nositi (^spis
od 2 Lip. 1789). Naredjeno pak bje, da Crkov-
njaci imaju propoviedati puku o dužnoslih po-
danika pram Vladaocu, i moradjahu dokazivati,
da su to izpunjali. Takodjer kleru bje naloženo,
da imaju prijavili političkoj Vlasti onu gospo-
du koja bi svoje podložnike pritiskivala. Evo nam
po gotovu klera agentim pulicije! dali siećotn
bez plaće.
Iz ovih nekoliko satno gori navedenih Na-
redba, Zapoviedi, Zabrana Carskih čisto se vidi,
kako nemilo biaše u srce udaren dušobrižnićki
kler i puk glede svojih kršćanskih nastava i
Crkvenih uredba; a s droge strane opet se bi-
stro vidi, kako duboko Jozefinizam zasiecao u
najprirodnije slobode, i tlačio pučka prava ; sve
pod krinkom, svedjer dobrom Josipovom naka-
nom, za puk oslobodili od „Zloporaba (von Miss-
brauchen-abusi), a državu ačvrstiti (?!) Cut če-
ino malo niže kako Jozefinizam utvrdi Carstvo,
kad kroz lo izgubi Belgiju.
Ozbiljno konci izvadjale eu se ove čudno-
vite Naredbe; a da je kler brižni pri u-
vadjanju ovih nečuvenih novosti imao dosta po-
težkoća i vidio dosta muke i protive med pu-
kom i smetnje, lome netreba se čuditi, to su na-
i ravno posljedice. - Jednom biaše odktiveno, da
| u jedno] seljanskoj Crkvi kip Majke božje ima
i krunu na glavi, a tada bje to zabranjeno: ho-
| ćete li vjerovati, to svjetovna Vlast uzme za
| ležki prekršaj i bi ciel.» hrpa hartije p -
| sanjom strošena dok se napokon doznalo, da
| je kruna od drva, i dn ona skupa s glavom i sa
| svim kipom je ^amo jedan komad. (!).
Nu sad nam se je doistine čuditi dr/ovito-
stisti nekojih, koji od nas dan današnji zahtie-
vaju, da budemo Jozefuiskomu sistemu prijatelji,
koji je našoj katol: Crkvi bio neprijatelj u sva-
kome odnošaju, koji ranio pravu religiozitet puka,
i slobodu Crkve u svemu okljastio.
. U prošlom broja u člasku uvodnom na pla-
ceturn regium *) išla je sljedeća opazka:
Ukinut bje konci od Ministra Stremayer-a,
kad god. 1870 Bavaska Vlada opet placetum regium
uvede za uperiti ga proti Buli o Papinoj Nepogrie-
šivosti. Jedina dohra usponlpnica, koju katolikom
ostavi bivši Ministar nastave i bogoštovja.
Iz korizmenog Lista preuz. g. biskupa
djakovačkoga J. J. Strossmayera.
Cio List, kojemu u zadnjem broju nave-
dosino sadržaj, zaprema 28 strana velike če-
tvrtine, nije nam dakle moguće priobćiti ga u
cielosti, ma koliko to List zasluživao. Naši či-
tatelji riek se s toga zadovolje sljedećim ovećim
odlomcima.
U uvodu preuzvišeni pisatelj stavlja svojem
Listu kao osnovu i ishodište papinu Okružnicu
„Grande munus", i naznačuje, koja će pitanja
u njem i kojim smjerom razmatrali:
„Medju najvažnije i najutješljivije dogodjaje
prošle ove godine brojimo punim pravom ono do-
bročinstvo i onu blagodat, koju je cielomu Slaven-
stvu sv. otac papa Leo XIII. u velikoj dobroti i
otčinskoj ljubavi svojoj prikazao, kad je osobitom
okružnicom odredio, da se svetkovina svetili naših
apostola Cirila i Metoda po svem svietu većom i
sjajnijom svetčanošću nego dosele obavlja i slavi.
Ovo se da što u obće svih Slavena, ali osobito nas
katolika tiče, koji u sv. otcu papi štujemo ne «amo
onu svetu ljubav i dobrotu, koju on prama nam iz
samoga srdea Isusova crpi, nego ujedno i onu vrhov-
nu moć i oblast po kojoj se'sveta vjera i sveto je-
dinstvo u crkvi božjoj čisto i neoskvrnjeno ćuva, i
crkvene vlasti onim redom i zakonom vrše, koji na-
mjeri Isusovoj i neumrlomu zvanju svete majke crkve
odgovara. Ja saui se na tom daru sv. otca jur sr-
dačno i umiljato u ime svoje i ciele biskupije zah-
valio; a važni odgovor, koji sam u tom obziru dobio,
smatram kao osobiti dar milosti, kojom me dobri
Bog nuka i hrkbri, da sto i sto briga i muka, koje
je danas u svetom zvanju podnašat, ustrpljivije i
skrusenije podnašam. Hvala vječita na tora daru naj-
prvo Bogu, a onda i sv. otcu papi! Ovo je takodjer
uzrok, da sam predmetom ovogodišnjega svoga lista
na dobri puk i svećenstvo svoje odabrao divnu okruž-
nicu sv. otca pape Lava XIII, to će reći: Život sv.
Cirila i Metoda i razlog, za što ih osobitom načinom
štovati i zazivati imamo? To je, mislim, u očigled
hvaljene papine okružnice sveta dužnost svakoga
katoličkoga biskupa, koji medju Slaveni sveto svoje
zvanje obavlja. U tom obziru sama nam se po sebi
namiču njekoja pitanja, k6 na priliku: koji je bio
medju narai Slaveni poglaviti smjer djelovanja apo-
stolskoga svetih Cirila i Metoda? Što se mi osobito
iz svetoga života njihovoga naučiti, što u djelih i
životu našem potvoriti imamo? — koja je nakana
svete božje providnosti, kad džnas osobitim načinom
medju Slaveni probudjuje i širi svetu uspomenu na-
ših apostola Cirila i Metoda, i kako se mi svi Sla-
veni bez razlike imamo toj svetoj božjoj nakani oda-
zvati? Da što, da su svjeti božji nedokučivi i da
umu čovječjemu nije dano točno označiti čas i uru
onoga otajstva milosti, koje je vječiti otac samomu
sebi pridržao; ali ipak ako se jednom potanko iz-
pita i prouči apostolski život svetih naših apostola
Cirila i Metoda i ako se drugom obazremo na svet-
čanu rieč vrhovnoga pastira u stadu gospodnjevu na
današnja trsenja Slavena i na poglavitu nijhovu nuž-
du, da svrhu Bogom opredieljenu postignu; tada ne
može biti dvojbe, da se božja providnost uspomenom
svetih naših apoštola Cirila i Metoda u ovo naše
doba poslužiti kani: da Slavene ponuka i opomene
na sveto jedinstvo u vjeri i crkvi, koje je Bog sam
vječitom podlogom učinio one bratske ljubavi i sloge,
one odvažnosti i odlučnosti bez koje se ništa važ-
nijega na ovom svietu postići ne može; pak buduć,
da se pravo proti tomu svetomu jedinstvu danas silno
oda svuda nasrće i predsude šire, ko da je ono slo-
bodi i napredku narodnom i svim posebnim željam
i namjerain, za kojima svaki narod punim pravom
teži, protivno — Želi providnost božja svetčanijom
uspomenom svetih naših apoštola dokaz i primjer
svim Slavenom pružiti: da se jedinstvom svetim u
crkvi božjoj, kano darom Bogom danim u ništo ne
dira, što je narodu ikojem prirodjeno i omiljelo;
nego upravo protivnim načinom, da se i sloboda i
napredak narodni, da se svi narodni običaji i sve
pravedne narodne težnje vrhunaravnom njekom moći
po jedinstvu crkvenom okrepljuju, oplemenjuju i na
postignuće viših ciljeva upućuju".
U prvom dielu polazeć iz Isusove molitve
(Iv. pogl. 17) dokazuje presv. biskup, da je
Isusovoj crkvi na zemlji jedinstvo najhitniji i
najsjajniji značaj; da je ciel svetoga odkuplje-
nja našega i sveto crkve sveto ono i sretno
vrieme, kad bude c elo ljudsko pokoljenje prej-
tvorilo se u jedno stado pod jednim vrhovnim
pastirom. Na ovu svetu svrhu opredielio je Bog
svete naše Cirila i Metoda. Gdje su se naši
svetci rodili? gdje i kako odgojili? kako je Kon-
stantin pokrstio Kozare? u svem ovom ima jasnih
znakova, kako je Providnost pripravljala bracu
za veliko poslanstvo medj Slovene. Sliedi zatim
početak tog poslanstva med Bugarim i Morav-
cima, i potežkoće i zaprieke koje nadjoše u
svom djelovanju. Gdje su tražili i gdje našli pod-
poru i obranu?
nSto se pako tiče pitanja: kud i kamo teže
sveti naši apoštoli, da u nevolji svojoj mir i olak-
šicu nadju, to nam svi onodobni dogodjaji jasno od-
govaraju: ne obraćaju se na iztok, gdje su jur bili
živi svjedoci onoga nemira i nereda, one strastve-
nosti i pohlepnosti, koja je imala iztok od zapada
na žalost i štetu cieloga svieta odciepiti; ne obra-
ćaju se na stolicu carigradsku, koja nije mogla niti
sjenu jednoga slovca iz svetoga pisma za prvenstvo
svoje pokazati, koja za svoje nerazborito pregnuće
niti razlog apoštolskoga izvora navesti ne uzmože,
jer ju je samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje
se crk%ra božja nikad uplitati nebi smjela, iz ništa
svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije ili
poslije duboko pasti morala, postavila.* Ne obraćaju
se svetci naši na bizantinsku crkvu, koju doduše
svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsuditi mora, jer je
ponajviše ona sama težke one negve i verige sebi
sakovala, u kojih još i danas čami i cvieli. Ne obra-
ćaju se svetci naši na novi Rim, nego se obra-
ćaju na stari znajuć dobro, da je to priestolje Pe-
trovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao,
a Petar po narg^aigrte^^H^F^^gpjfc^^i z Antiokije pre-
njeo i kvv^Ć^ffijom MSb&j^jlllgrstio. Obraćaju
Br. 26 Zadar, Ponedjelínk 4 Travnja 1881.
Veritatem facientes in charitate, crescamos in
illo per omnia, qui est caput Christus.
fS. Paul. Eph. IV. 15 J
Izhodi u Ponedjelnib i u Četvrtak Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungifer, meue cst.
(S. Hieronym. Epis. V!. ad Dam.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in taenda salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX. u papinsk. listu, Sí veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i pošlarski troškovi. — Predbrojba biva zu
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom- i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakoiof^lj®
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „frauco" na Uredništvv < - Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav« na 4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj
naposfe 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. " ' . - ... ,.f #
Kat. Dalm. i Slovineevo A—B.
Tumačilelj Ristovieh '»¡satna već se je našao !
Radostnu ovu novinu navještajem prosvijećeno-
mu svećenstvu, koje je na upravi „Kat. Dilm.u
i svim ljubitelji«) mudrieh knjiga. Slovinac, Zo-
rinieui nadahnućem, izumio ključ, koji svaka
skrovišta najlakše otvara. Veselimo se.
Nesretne „Katoličke Dalmacijeu! Odkad je
stupila na vidjelo, pod koprenom vjere posijala
je u Uto kukolj; Hrvat i Srbin, koji su bili ko
dva oka u jednoj glavi, sad su, sve porad nje
same, u žalostnom razdoru, u neslozi! Ona, ona
* sama je kriva, što novo izniknule pečurke na
narodnom polju, junački bukovički birači naki-
tiše slavom Ivanieeve prsi, a grozotom odvra-
tiše srbsko lice svoje od hrvata Klaića, te div-
niem činom, glasovitijim nego Kosovska bitka,
uništile onu zardjalu poslovicu, tko neće brata
prima tudjina za gospodara. Pa kuditi uzor-Srbina
Ljubišu, koji pregori sve, i samo poštenje, da
uzmogne braniti narodne stvari n Beču, na pred-
sjedničkoj stolici, na Odaslanstvih itd.! Pa ne-
klanjali se pred prvim iskrenim prijateljima „Srp-
skoga Lista", koji s petnieh žila svako dobro
promiču na ovom našem primorju! Ovo su baš
grešetine izviruće iz oštetenieh srdaca, štono se
u sliepoj naglosti suprotive donapokon očinskim
brigam sv. rimske stolice! — Aedirati u Srbe
ni priekiem pogledom, častiti i uznositi ov.o svete
ime, u kojem se čudnom istovjetošću sljubiše
vjera i rod, privjesiti ga svim jugoslavjnnim,
uzkrisiti na veću slavu Dušanovo carstvo, evo
zvanje prava i duševna katolika, a najskoli sve-
štenika—Oh! neka „Kat. Dalm." zavapi Duha
Svetoga, daje prosvijetli, pak nek se ostavi politike
a zabavi IzIiljllČflO vjerom ! A da se i u stvarib
zgoljno vjerskieh neprevari, evo joj naputka, evo
joj ključa, koji može služiti ne samo za tuma-
čenje Ristovieh pisama (i za iznašašče, ako ih
ima, njegovieh tamnieh misli} nego i svieh onieh,
koji s visine materijalnoga gledišta dostoje se
pretresati vjerske stvari.
„G. Risto Kovačić u našem listu str, 43
„(rieči su Slovinčeve br. 4. st. 67) veli da je
„unijačenje vjersko dosta škodilo našemu narodu.
„[). K." na prvi ce pogled ovo osudit jer će
„uzet stvar ad litleram t. j. da je unijačenje
„vjersko škodno našem narodu, što se g. Ko-
„vacicu nije ni snjelo da kaže, nego on je ondje
razumijevao pokušaje unijačenja koji su svedj
„bili krvavi, pak odatle osvete, parbe, svadje i
„ost., a nije ni pošto hotio proti Unijatima kao
„katolicima da govori".
Ljudi Slovinca učitelji su i književnici na
glasu, koji shvaćaju dobro stvari, koji znadu u
kojem grmu zec leži, pa nisu za to vojaci pro-
svjete, da pušku (svoje zlatno pero) o klin o-
bjese. Mir i sloga ojihovo je geslo, al se slo-
bode, dakako, nisu odrekli. —• A mira i sloge
i prave slobode netnože biti pod samim Hrvat-
skiem imenom, hoće se i Srbske, jerbo jedin-
stvo (što veće to gore}, po misli jednoga spi-
satelja u „Srpskom Listu", nesreća je, koju valja
u koliko je moguće popraviti. Straga 20 go-
dind (a i manje) u našoj pokrajini, a navlastito
u Dubrovniku, sloga je vladala u narodnom
polju (govori Slovinac}, narodnjaci katoličke i
srbske vjere željahu sdroženje s Hrvatskom.
Sad je zaslugom ne malom istoga Slovinca slo-
ga uzmnožena, jer se je poremetilo nesretno je-
dinstvo misli, jer dočim jedni napreduju za Hr-
vatskom težiti, drugim se otvorio pred očima
nov uzor, onamo, onamo u Dušanovu carstvu.
A znamo suviše po „Srpskom Listu" da je i
zlo po narode, bude li im (ko srednjieh vje-
kova) vjerovanje jedno, misao jedna.
Kad se dakle ovo predpostavi, te se ovim
svetim načelima duh opoji i okriepi, kad se pro-
mišljeno i sviestno ustanovi, da premda su Hr-
vat i Srbin dva rodjena brata ¡1 uprav dva b-
ka u jednoj glavi, bolje jest da se u dva na-
roda odiele nego da jedau sastave, bolje su im
dvie azbuke i književnosti nego jedna, bolje dvie
vjere nego jedna, pa se ta načela oduševlje-
njem, pod koprenom Slovinca glase i brane, tu
se nemože reci, daje kakva licumjerstva ili dvo-
ličnosti, tu se bistro pazi namjera koristit Ka-
toličanstvu.
1 u jeroglilickieh srbskieli izpravah, što Ko-
vačić, novi naš Sanpoljon, neumorniem trudom
izdaje u tiesnih stupcih Slovinca, nije i nemože
da bude trunka zloće. Obraniti Gundulića rie-
čima Omera, Virgilija i Tassa, način je liep i
sjajan, da se pokriju prašinom stopa na Matko-
vićevom i Zorinooi polju. Slaviti na dugo i ši-
roko srbske spisatelje latinskim slovima pred
slovinskom gospodom, i ako je prividan prekr-
šaj proti ugledu klimentice, nije možda protiva
duhu njezin ¡eh uvlačitelja — Ono što je Kova-
čić pisao sve je dobro promozgano, podpuno
pretreseno; iskrenost i istina u svakom redku
odsieva; pak o tom nije dopušteno ni posamnjiti.
Slovinac, koji istiem duhom diše, pozna do ci-
gle misli njegove, on znade koliko teži svaka,
on donapokon predtečno dokučiva i sumnje, ko-
je nitko jošter neočitova, i valjano ih u svietlom
obliku pobija i razpršava.
Unijačenje vjersko škodilo je našemu na-
rodu, kaže Srbin Kovačić. Ova je izreka bistra, i ja
pozivljem kojega mu drago, da mi iznajde bi-
strije izreke u Ristovieh pismih — Sto Kova-
čić razumije riečitna naš narod? Narod sastav-
ljen od svieh četiriju plemena slovenskoga, hr-
vatskoga, srbskoga i bugarskoga zaisto ne;«aš
narod njemu je narod srbski. A taj naš narod
kakve je vjere ? Bez dvojbe vjere srbske. Reći,
da su vjere grčke, to pravi srbi nedopuštaju ;
da su bugarske vjere ni to; još manje da su
vjere rumunske; a mnijem, da bi rnalo tko uzt-
vrdio, da je ruske vjere. Grčka, bugarska, ruska
srbinti su dakako vjere pravoslavne, jerbo nje-
govoj slične; ali nisu i nemogu biti sve isto ko
vjera srbska. Jedan je narod srbski, jedan je
Bog srbski, i jedna je narodna srbska vjera.
Vjera i narod srbinu su dvie stvari nerazlučive,
ili baš jedina stvar; dokle srbi dosižu, dotle do-
siže i srbska vjera; pak i bio srb gdje mu dra-
go, on se uvjek jednako smatra narodnosti i
vjere srbske. Kada pravoslavan srbin moli prii-
det carstvie tvoe, on misli i želi povratak Du-
šanova carstva. Da se Carstvo Božje po svem
svieto razprostrani, da se u jedinstvu vjere svi
narodi slože, te pravu srbinu ni na kraj pameti
nedolazi; on nepoznaje nego srbe; Bog Duša-
nov brani same srbe; pa premda može biti i
drugieh pravoslavnieh naroda, barem na zemlji
najodličnijn su obećanja »Srbim učinjena. Narod
Srbski, to je sveli, odabrani božji narod. Kako
Izraelci oplakuju razasuce Jeruzolima, tako Srbi
oplakuju propadnuće Srbskoga carstva. Nalik spa-
sitelju Isukrstu, narod je Srbski umro na Koso-
vu, bio pokopan u Grnogori, a uzkrsnuo je već
u kneževini Srbskoj (rieči su obožavanoga ni-
kilističkoga proroka Vulićevica).
A što je Srbinu unijačenje vjersko? Pošto
je načelo katoličanstva sdruženje svieh narodá u
jedinstvu vjere, u jedinstvu crkve, ovo je na-
čelo očevidno protiva narodu Srbskomu, koji
smatra kulu Babelsku i vjerozakonski razkol naj-
većom srećom čovječanstva. Srbin, koji Papu
pripoznade vidiviem Glavarom pravovierne Isu-
krstove Crk e, pa se držao obreda latinskoga
ili grčkoga, izgubljen je za »Srbski narod; kako
on više nije Srbske vjere, nemože po nazorih
pravoslavnieh Srba, da bude ni Srbskog naroda
i jezika. Unijačenje, sdruženje s Katoličanskom
Crkvom, uz pridržanje Grčkoga obreda protu-
slovi vjerozakonskim i narodnim probitcim Srb-
slva, protuslovi naroduoj slobodi, koja se u sa-
moj Srbskoj kneževini uživa, gdje nije dopušte-
no ni nazvati se katolikom. Gdje je Srba, ondje
narodna korist iziskuje, da se katolička vjera
smatra vjerom privatnom, to jest, kó daje nije
u javnom životu l). Zato Srpski List tvrdi, da
je u Bosni i Hrcegovini dvie (retine svba pra-
voslavnieh, a jedna tretina muhamedanaca (ka-
tolika dakle nijednoga); sasviem da popis iz-
kazuje samo dvie petine Srba, dvie muhameda-
naca, a jednu pelinu katolika. Tako po istom
listu u Hrvatskoj je polovina Srba (gle Ijubke
čednosti?) premda ih se nebroji ni petina. Dal-
macija. gdje je namjestnik Srbin, predsjednik
Snbora Srbin, ima se uprav smatrati Srpskiem
primorjem • i nek je teke šestina Srba.
Kovačić zbilja razumije dobro smisao Srb-
stva, smisao Srbskoga naroda; slobodouinnost
mu nedopušta pod oviem imenom složiti dvie
vjeroizpoviesti. Unijati ili Sjedinjenici sa Kato-
ličkom Crkvom, nisu mu više Srbi, oni posta-
doše druge narodnosti; dakle po misli njegovoj
unijačenje vjersko jest dosta škodilo Srbskomu
narodu.
Ali je Slovinac vrlo tankovid; on zna, da unija
čenje, neznači unijačenje nego samo pokušaj unija-
čenja-,jer bi se tu rieč uzeti moglo i kao sjedinjenost
i kao sjedinjenje. Unijati ili sjedinjenici po<S/o-
vincu možda nisu bili niti su skodni Srbskomu
narodu; nego bi mu velika škoda bila, kad bi
sadašnji nazovi pravoslavni Srbi pokušali s Ka-
toličkom se Crkvom pomiriti ili sjedinili. Ovo on
*) Po Srpskom se listu čini, da bi i pravoslavje
moralo biti privatnom vjerom, eda Srpskomu narodu
slobodno bude po sljepoj volji, bez ikakve opaze,
svetu svoju nikakovu (ili svakakovu) vjeru izpovie-
dati. U tom se nije šta bojati od pravoslavnieh cr-
kvenjaka. Evo kako ib Srpski list hvali „Sami pra-
„voslani crkveni velikodostojnici... slijede pravcem
„Dositejevim." Pa dalje: „Svještenici (pravoslavni)
„kao familijarni ljudi imaju dovoljno brige i zani-
„manja u svojoj kući, da su najrevnosniji oni koji
„mogu i najpoglavitije obrede crkvene izvršivati; a
„vaspitanje njihovo više je sviecko nego li crkveno,
„tako možemo reći
„skroz narodnje."
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik" 11 Travnja 1881. God. X UTUKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate, crescamus in I Z 3l 0 d i U P 0 31 6 Ć1 ] S l ll i k 1 U t V T t 2» k Ego interim clamlt«:
illo per omnia, qoi est caput Christus. J i qais Cathedrae Petri jnagitcr, meua eat.
(8. Paul. EVh. IV. 15.) (S. Hieronym. Bfit. XVI. ad Daw.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensuros in taesla salutari Ecolesite doctrina, animisqne in Religionis amore et in rer® fidei-jffafegsione
roborandis, (Pio IX. u papinik. listu, 91 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strso? u veoma niilni cfa«i; SwM fctof
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćajn.
Zad.ar, 11 travnja.
Očekivane promjene u poglavarstvim nekih
od pokrajinskih vlada ostvarile su na 9 tek.
Taj dan
„Naredbeni vojnički lisl", u Beču donio je
sliedeće promjene: General Maroičić, na njegovu
molbu, umirovljen je, priznavši mu dično 60.
godišnje službovanje, i podielivši mu veliki krst
Leopoldova reda s ratnom kolajnom i vitežkim
krstom. General nadvojvoda Wurtemberg, do-
bivši veliki krst Leopoldova reda sa ratnom
kolajnom i komandirskim krstom, dignut je sa
mjesta zapovjedajućeg generala u Sarajevu i
glavara zemaljske vlade, a imeuovan je zapo-
vjedajućim generalom u Lavovu. Na njegovo
mjesto u Sarajevu stupa podmaršal barun L)a-
hlen, a zamjenikom ovoga imenovan je pod-
maršal Stransky. Zemaljski zapovjednik u Pragu,
Filipović, imenovan je zapovjedajućim genera-
lom u Beču, a zapovjedajući general u Lavovu,
Litzelhofen, imenovan je zapovjedajućim gene-
ralom u Pragu.
0 utjelovljenju krajine „N. Presse" pri-
mila je iz Zagreba na 5 travnja sliedeću viest:
„Glavna teškoća, koja je sada još na putu iz-
vedenju spojilbe krajine, leži u osobnim pita—
njim. Fzm. Franjo Filipović predlaže, da se sa-
danji status činovnika podpuno preuzme i želi,
da se za nekoje osobe, obzirom na njihove za-
sluge, koje su si stranom stekli još kao voj-
nici, stvore posebna mjesta. Ban Pejačević ne-
može na to pristati, a da neizazove u zemlji
proti sebi buru. Iza spojitbe postati ee velik dio
činovnika krajiške zem. uprave suvišnim. Od-
gadjana iz tog razloga spojitba radja nezado-
voljstvo u zemlji."
0 pitanju praškoga sveučilišta brzojavljaju
„Nar. Listom" iz Beča: Ustrojstvo češkoga sveu-
čilišta proglasit će se u svečanijem obliku, nego
je to do sada bio običaj. Medjutim znamenuje
taj svečani oblik, barem za sada, samo malahan
uspjeh. Trošak obaju fakulteta proračunon je
samo sa 50.000 for., koja svota ni iz daleka
neosigurava sposobnost takme češkoga sveuči-
lišta, niti stoji u razmerju napram težkoćam,
kojih je vlada do sada činila u tom pitanju. Stalno
vas mogu uvjeriti da je naše (češkoj pravo na
sveučilište našlo najodrješitijeg zastupnika u dr.u
Duoajewskomu, koji je u svojoj gorljivosti da-
leko nadkrilio našega zemljaka, ministru dr. Pra-
žaka. — „Pokrok" u jednom uvodnom članku
o sveučilistnom pitanju žali, što se ono neće
riešiti u smislu jezičnog utrnkvizma. „Nu ako
sa već", kaže pomenuti list, „drugi dokazi tako
važni, da bezuvjetno zahtjevaju, nek se na dvoje
razdieli češko sveučilište, onda ostaje češki na-
rod kod zah'jeva, da u istinu budu dva sveu-
čilišta, i nikada neće dopustiti, da se naše sta-
ročastno sveučilište, koje je prije pet sto go-
dina utemeljio naš kralj Karlo, izruči Niemcim,
a za čehe ustroji novo sveučilište".
Poljski klub Carev. Vieća imao je na 1
lim. sjednicu, gdje zastupnik Tyszkowski, kako
javljaju „Tribuni", iznio predlog o ravnoprav-
nosti poljskoga i češkoga jezika u Sleziji. Pred-
lagatelj zahtieva ponajprije, da poljski klub u
pogledu ravnopravnosti slavenskih jezika kod
šlezkih sudišta upravi na ministra pravosudja
upit, moleć da ukine u Sleziji postojeću naredbu
ministarstva pravosudja od godine 1852, po
kojoj je u Šlezji s«tno njemački jezik sudbeni
jezik, a izda za Sleziju naredbu o porabi je-
zika, koja uzima obzir na obadva zamaljska je-
zika u Sleziji. U pogledu ravnopravnosti u ško-
lam zahtieva na dalje predlog, da poljski klub
prigodom viećanja o poglavju proračuna „mi-
nistarstvo nastave" predloži resoluciju, u kojoj
se od vlade traži, neka podigne poljska i češka
učilišta i srednje škole u Cešinu i Opavi. Na-
pokon zahtievao je zast. Tyszkowski, da poljski
klub razpravlja ovo pitanje zajednički sa češkim
klubom.
Novi izbori za ugarski sabor, obaviti će se
kako doznaje „Pesti Napio" u prvoj polovici
mjeseca lipnja. Vladina liberalna stranka da će
još ovoga mjeseca izdati izborni proglas.
Na 30. p. tnj. primio je grof Loris Meli-
kov poljsko odaslanstvo, koje je iz Varšave bilo
pošlo na pogreb caru Aleksandru II. i na po-
klon Aleksandru III. Tom prilikom reko je Mark-
grof Šišman Wielopolski ovaj govor: „Gospodine
grofe! Dozvolite nam umoliti Vas, da izvolite
najmilostivije Nj. Veličanstvu caru izraziti našu
podpunu zahvalnost za dobrohotne rieči, koje
nam je Nj. Veličanstvo izvolilo poručiti. Izvo-
lite, gospodine grofe, uvjeriti Njeg. Veličanstvo,
da ćemo mi, uprti o jaku, prosvjećenu i pra-
vednu vladu, svim našim silom trsiti se, da slu-
žimo redu, i da ćemo ostati vierni Nj. Veličan-
stvu caru, koji je ujedno naš kralj. Gospodine
grofe! Mi bismo se bili sretnim cienili, da iz-
raz našega štovanja i naše najpodložnije oda-
nosti položimo pred noge Njezinog Veličanstva
carice. Osjećaji, koji giblju srce Njezinog Ve-
ličanstva carice kao supruge i majke, uzbudjuje
jednako gibanje u našim gruditn, jer smo mi
svi solidarni. Svaki napadaj proti monarku jest
takodjer napadaj proti družlvenomu redu, proti
obitelji. Izvolite biti uvjereni, gospodine grofe, da
ćemo ovim načelim u svako vrieme vjerni ostati."
Na 7 tekuć, došo je u Beč ruski poklisar
grof Šuvalov noseć našemu Kralju uredovnu
vies», da je zasjeo na rusko prestolje Alek-
sandro III. Kralj je primio poklisara s velikim
odlikovanjem, dajuć mu stan u Carskom Dvoru.
Pošto su Francuzi spravni do potrebe proć
tunišku granicu i zato su jur, kako žica donosi,
primili privolu Londonske Vlade, talijani Mon-
tecitorci dižu silnu buku, jer ooi smatrajn Tuniz,
s gdjegdje potalijančenog tunižkog primorja,
dielom Velike Italije, il barem bodućom talijan-
skom kolonijom. U tu buku, svu naperenu da-
kako proti Francuskoj, talijansko ministarstvo
nije htjelo uć, pače je svjetovalo zastupnike, da
ne diraju u taj osinjak. Nu uzalud. Vlada je
bila upitana vrhu namjera Francuske i odgovo-
rila je da Francuzi nemisle posvojit Tuniz. Nu
većina zastupnika nije ostala zadovoljna s tim
odgovorom i gabinet j^^^iA^J^i^j^^1 je
još primljena. ir^i '
a'd" k"U ^
Šalju iz Pariza, 4 tek., da je Farre javio
Skupštini, da je bila na granici tunižkoj bitka,
izmedju ustaša i Francuza, koja je trajala debelih
11 ura. Nu odnosno na trajanje, malo je bilo
krvi, pošto nijesu ostala nego samo 4 Francuza
mrtva i 6 ih ranjenih.
Poznati Windhorstov predlog bio je, kako
je doniela žica na 4 tek., primljen od Reicbstaga.
Svi su zastupnici pristali osim trojice. Socijaliste
nijesu glasovali.
Rumunjska je već bila prizoana od svih
većih vlasti. Ministar rumunjski za posle s ino-
zemstvom priobcio je na 4 tek. Senatu, da je
francuska vlada, ova gnjila republikančina, če-
stitala Kralju Dragutinu. Skoro u isto doba nešto
rumunjske mladeži učece se u Parizu prosvje«*
dovali su kao republikanci proti domovini „kra-
ljevini". Svakako ovi su se mladici pokazali
dosljedniji od čestitih progonitelja proti fratrim
i koludricam.
U Irskoj nemir pa nemir. Nazad dana u
grofiji Mayo potuko se puk i policija, koja
je pobvatila oružje, ubila trojicu, a trideset i
dvojicu ranila, med lim četvericu smrtno.
Na 7 tekućega svi su poklisari složno pre-
dali Atinskoj Vladi, u pismu, nazore zastupanih
država obzirom na razmiricu o novim granicam.
Vlasti su prihvatile u obće predloge Turske, koja
ne daje Grčim nego dva diela onoga što je
označio berlinski sastanak. Poklisari su u ime
zastupanih Vlada obećali Komundurosovu mini-
starstvu, ako prihvati glas velevlasti, da će ove
nastojat nek se pak izpone sva turska obećanja.
Komunduros je obećao dat brzo odlučan odgovor.
Na 4 lek. Srbskoj Skupštini bio je prikazan
proračun. U njem je 25 milijuna dinara doho-
daka i ¡24.766.745 dinara trošaka, neizključiv
izvanredne troškove za željeznice.
Na 1 tek. mjes. nekoliko senatora pred-
ložilo je rumunjskomu senatu, da mjestno obla-
sti mogu svakoga u Rumeniji naseljenoga ili sta-
nojucega inozemca opasna po sigurnost u dr-
žavi rumunjskoj ili u kojoj vanjskoj državi, i-
zagnati ili poslati u koje drugo mjesto jedno-
stavnom odlukom ili usljed ministarske naredbe.
Na otoku Scio kod Malo Azije strašna
trešnja naniela upravo užasnih posljedica. Dva
diela pučanstva, naime 40,000 duša, ostalo bez
kuće i kućišta, bez komada kruha, u jednu rieč
našlo se nakon mala trenutaka na sred puta ko
pripukli siromasi. Trideset se je mjesta srušilo
skoro sasvim. Pučanstvo pobjeglo iz gradova i
selija na polje, osfaviv mrtve i ranjene pod
razvalinam. Do 6000 duša ostalo je mrtvih.
U Petrogradu, kako piše Regierungsbote
uapsili su radi caroubojstva i nekog Nikolu sina
ruskog popa Kebalčića. On je izpovidio svoj
Br. 35 Zadar, Četvrtak 12 Svibnja 1881. God. xtmfi
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
—r&mfr
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngittr, mens est.
(S. Hieranym. Epit. A VI. ad Dam.)
roborandis,...
Vos ipsos, auxiliante Đeo, in dics alaoriter operam Vestram impensaros in taenda salutari Boolesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verte fidei professione
(Pio IX. u papinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 Borina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrajba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i ga nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
JOSIP JURAJ STR0SSMA7ER,
Božjom i Apostolske Selice llilošću Busonsko-ftja-
kovački i Sriemski Biskup, Ćasinomu Svećenstvu i
Svira Vjernikom Biskupija Bosanske i Sriemske
Pozdrav i Blagoslov od Gospođa!
Poznalo varn je, da se je u katoličkom
Slavenstvu probudila vrlo plemenita i spasonosna
nakana, da se sjajno hodočašće ove godine iz
svih slavenskh krajeva a Rim »puti, ter da se
na dan svetoga Cirila i Metoda 5. srpnja sv.
olcu papi Lavu XIII. duboko pokloni i srdačno
zahvali na milosti, kojom je svete naše Cirila
i Metoda na viši stupanj časti i štovanja u crkvi
božjoj podigao. Sada se upravo svoda po širo-
kom slavenskom svietu živo o tom radi, da to
slavensko hodočašće čim sjajnije i veličanstve-
nije uzbude. — Ljubezna moja braco! gledajmo
i nastojmo, da ni mi, da ni narod naš ovom
zgodom za ostalim slavenskim svietom ne zao-
stanemo. U današnjem svetom olcu papi uzkrisio
je Bog Slavenstvu Nikolu I., Hndriana 11. i
Ivana VIII., sve slavne Isusove namjestnike,
koji su važnost slavenskoga pitanjn posve shva-
tili i iz svih sila o tom nastojali, da Slavenstvo
uzvišenu onu ciel podpuno dostigne, koju mu
Bog u bratskoj slozi sa najodličnijimi narodi
ovoga sviela opredieli. Znam ja za cielo iz iz-
vora posve vjerodostojna, de sv. otac papa Lav
XIII. nas južne Slavene osobitom ljubavju ljubi,
i da iz blagoga srJca svoga, u kom se srdce
Isusovo odziva, ne izključuje ni braću našu iz-
ločooga obreda, kojim iz sve duše želi, da u
crkvenom jedinstvu moć i pravo podpune slo-
bode i neodvislosti apostolskoga zvanja i njegove
plodovitosli nadju, ujedno pako i božanstveni
pečat svomu divnomu obredn, svomu crkvenomu
jeziku i svemu onomu, cemu je od pamtivieka
pobožno srdce njihovo punim pravom naviklo i
što kano oči u glavi svojoj čuva. Ljubi nas
sveti otac papa Lav XIII. osobitim načinom i
sve dogadjaje kod nas upravo otčinskom brigom
prati, jer zna, da se je upravo kod nas najbolji
dio svete baštine naših apostola, to jest, crkveni
jezik u obredu zapadnom uzdržao i da se u
našem divnom Sriemn odziva ime i zamet one
prabiskupije, kojom je njegda Ivan VIII. sve-
toga Metoda našega obdario, a to će sve reći:
zna sveti otac papa Lav XIII. da je božja
providnost jedan dio svetih i neumrlih namjera
naših apostola na nas južne Slavene preniela,
i da svi stariji i noviji dogadjaji na to srnie-
raju, da se ponajprije ovdje ona kobna razmi-
rica, koju ruka tudjinska u nas unese, dokonča
i da se položi temelj svetoj onoj ljubavi, slozi
i jedinstvu, koja se odavle na sve slavenske
narode s vremenom razprostrieti i njim u obi-
telji i evropejskih i azijalskih narodi najčastnije
i najodličnije mjesto opredieliti ima. Gledajmo
dakle braco moja, da se čim veći broj naroda
našega hodočašću tomu priključi. Ako ima u
žopah naših imućnijih ljudi, ako ima obitelji
imenom, starinom i slavom odličnih, nagovarajmo
ib, da ovom prilikom o Rim putuju i liem sebi
i svojim sveti zalog nove> slave, časti i blago-
slova zasluže. Italija je ra| zemaljski pun i na-
ravnih i umjetnih dražesti; a Rim punim pravom
od pamiivieka do dfinas vječitim gradom nazi-
vaju, jer je naj'jnpši i najznamenitiji grad ovoga
svieta, u kom se oku čovječjemu skoro svakim
korakom upravo divne i čsfrobne slike staroga i
novoga svieta predočuju: tuj su grobovi i o-
stanci svetih apostola Petra i Pavla; tuj imamo
i mi južni Slaveni naš narodni zavod i našu
veleliepu crkvu svetoga Jere ; tuj je namjestnik
Isusov i vječiti baštinik svete njegove ljubavi,
koji jedva čeka da nas u naručaj svoj primi i
da uas iz svega srdca blagoslovi; tu je crkva
sv. Klementa, gdje l^ži sveti Ciril naš i gdje
će se po sv<»j prilici na dan 5. srpnja o. g. i
zapadnim i iztočnim obredom obaviti velika cr-
kvena svetčafiost u znak onoga svetoga jedin-
stva, koje nam Isus Bog i spas naš u evan-
gjelju sv. Ivana na pogl. 17. toliko na srdce
stavlja, koje nam sveti Pavao apostol u divnih
listovih svojih toliko preporučuje, i koji je je-
dini zalog svih onih i vremenitih i vječitih do-
bara, za kojitnr svako plolieijitije srdce toliko
teži i uzdiše. — Svu Italiju progledati i proučiti,
i sve ovo što sad navedoh i sto drugih stvari
vidjeti i uživati u društvu braće jednom vjerom
i uhvanjem, jednom ljubavju za Isusom i na-
mjesnikom njegovim na ovoj zemlji oduševljene,
rajsko će upravo biti vidjenje i uživanje, koje
će nam jedva i^da druga prilika upriličili. Meni
kada ovo uzpisah još jedno na pamet pade, a
to je : da vrieme toga našega hodočašća pada
upravo u vrieme jubileja, pak kako bi bilo, da
se svi slavenski hodočastnici složimo, da ukupno
u vječitom gradu divne bazilike pohodimo i da
pri grobovih svetoga Petra i Pavla, i svetih
naših Jere i Cirila propisane molitve obavimo,
i da se pod misom svetoga otca pape kruhom
angjeoskim okriepimo i da svoju jubilejsku po-
božnost pod neposrednim blagoslovom i opro-
štenjem svetoga otca pape obavimo ! 0 prizora
svetoga, na kom bi oko božje i oko angjela
božjih sa osobitom dopadnosii mirovalo ! 0 kako
bi pri tom prizoru svaka molitva i svaki uzdisaj
naš za nas i sve naše, za jedinstvo crkve božje
i svih vladara ovoga svieta pod blagoslovom
sv. otca pape plodovitim i njekim načinom sve-
mogućim postao. Ja, iskreno izpoviedam, da bi
ja ovu nakanu, kad bi se u Rimu izvela, sma-
trao kano nedvojbeni znak predopredieljenja
(praedestinatio) našega i kano pečat, kojim bi
sama ruka božja označila duše naše na život
vječni.
Dajte dakle braćo gledajte, da ova ponuka
moja po božjoj milosti i po vrućem nastojanju
vašem izprazna ne ostane. Ako igda a ono sada
ja to iz svega srca želim, a samo se po sebi
razumije, da ja u tom obziru želim narodu na-
šemu dobrim primjerom biti. Još samo jedno.
Udes svetoga otca danas je, ko što sam ja već
višeputa rekao, sličan udesu Isusa Boga i spasa
našega i svetih apostola, koji su lemozinom
živili; današnji pako položaj crkve i svete sto-
lice apostolske izvanredne troškove zahtjeva za
upravu ciele crkve božje na ovoj zemlji; za to
vas molim, da i vi sami što samo možete do-
prinesele k Petrovom novčiću i da vaše
vovjerne, koje je Bog blagoslovio, na to ponu-
kate. Nikad na bolje kamate ne izdadosm o
novac naš, jer tiem ućinismo Isu sa samoga
dužnikom našim, koji nam se odužu je, kč> što
svi znamo, izobiljem darova svete muke i smrti
svoje. U ostalom: milost božja nek nas u svem
životu našem i u cieiom djelovanju našem prati
Amen.
U Ujakovu, 2 svibnja 1881.
Josip Juraj s. r.
biskup.
što ćemo predat neumrlomu našemu
Sv. Otcu Papi Lavu XIII na dan
5 srpnja t. gm
XXIX. Imenica.
Sakupljeno od prečastnog , Ordinarijata u Du-
brovačkoj biskupiji.
U župam: Gruž f. 9:93, Pakljena f. 4,
Lopud f. 3:50, Luka-Šipan f. 6:82, Rožato
f. 2, Sv. M. Mandaliena f. 8:10, Sv. Ilimon
f. 7. U Kapelanijam: Brg.it f. 4: 10, Zaton f. 1.
Sakupljeno u župnoj crkvi u Dubrovniku f. 3 :09.
U župam: Lumbarda f. 2:55, Žrnova f. 3:78,
Smokvica 4:6, Blato f. 1:44, Velaluka f. 2:8,
Lastovo f. 10:50. U Kapelanijam: Kčara f. 1,
Popnata f. 2:49. Sakupljeno u Op. Crkvi na
Korčuli f. 7:71. U Stonskom Dekanatu f. 21.
U župam: Orebići f. 15:52, Kuna f. 14, Tr-
panj f. 11:73, Viganj f. 4:84, Vručico f. 5,
Janjina f. 7:91, Crnagora f. 2., U Kapelaniji :
Trstenik f 2.
Ukupno 169:15.
Po prijašnjim Imenicam f. 411:30 '/2, 22 V2
franka, 1 skud i po knžanice.
Svega f. 580:45 '/2, 22 % franka, 1 skud
i po križanice.
Heskript o spojenju krajine. Oficiozna „Agr.
Ztg." bila je javila, da su sve razprave glede
spojitbe krajine svršene i da će ban skoro biti
imenovan kr. povjerenikom, najkašnje na dan
vjenčanja kraljevića Rudolfa. „Nar. Nov." pak
imadu telegram iz Beča, u kom javljaju, da radi
svečanosti vjenčanja nije jošte odlučeno kada će
radi spojenja krajine biti pod predsjedanjem ca-
revim zajedničko ministarsko vieće, da odobri
zaključke ministarskih konferenca, koje su u
Budimpešti držane. Telegram ipak uvjerava, da
je sporazumljenje medju banom, ugarskom vla-
dom i bar. Filipovićem podpuno.
Izborne priprave u Ugarskoj već su za-
hvatile sve komitate. Na izbornu borbu, osim Rui,
munja, kako smo to još nazad vremena javil-
pripravljaju se i Slovaci, koji su u to ime dr-
žali no 28 pr. mj. skupštinu u Turoc — Sent-
Martonu i jednoglasno odredili: birat samo slo-
idarno sa ostalim narodima u
pak već metli i svoje kan-
Br. 37 Zadar, Četvrtak 19 Svibnja 1881 God. XI KM DALMACIJA
_ V
Veritatem facientes in charitate, crescamus in IzllOdl U POllSdlSlllik 1 U CotVrtćlk Ego interim clamit«:
illo per omnia, qui est caput ChristuB. Si quia Cathedrae Petri jnngitvr, mens est.
(S. Paul. Eph. IV. IS.) ^ ^P^trQfT* (S. Hieronym. Epit. A VI. ad Dam.1
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensurog in taenda salutari Ecolesi® doctrina, animisque in Religionis araore et in verse fidei profession*
roborandis,.... (Pio IX. u papin*k. lit tu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ilorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva c«
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskora doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
SI. ovdješnji Odbor za hodočašće, sasta-
vljen kako Diže, izdaje u svrhu uzvišenog
poduzeća sliedeći
Poziv na Dalmatince.
Braćo !
Kakono iza očeve smrti, kad mladjah-
nim baštinicima od bogate njihove baštine,
gramzivom rukom stranca i srodnika, što si-
lom što milom razgrabljene, brž ni samo traga
ne ostane, dok nakon koljena i koljena pra-
vedan sudac potomcima pravo na baštinu
opet ne dosudi, a ovi se i ruševinama djedovine
svoje raduju, te na njima sebi nove kule
grade, a na šikarjem zaraslim ledinama mlade
vinograde nasadjuju; tako se uprav dogodilo
i nama kojima su sveti naši Otci, i u Isukrstu
preporoditelji, Oiril i Metod ostavili svetoslav
nu baštinu, poruke i obećanja božja na nas,
u knjizi našega jezika.
Ova dragociena i sveta baština, što zlo-
bom vremena što našim nehajstvom, bila nam
malodane propala; a same nam ruševine i
sami tragovi toga blaga do ovoga dana o-
stali. Pred mnoge sudce naša pravica izlazila;
ali stopro iza tisuće dugih godina Bog se na
nas smilovao, pa Sveti Otac Lav XIII. s vr-
hovnoga svoga priestolja nama dalekim po-
tomcima svetu baštinu dosudio.
Svakomu je jur poznata njegova velezna-
menita okružnica „Veliki Nalog" kojom je on
cielomu svietu veličajne zasluge naših svetih
Otaca razglasio, svemu kršćanstvu naredio,
da svedjernim svetkovanjem njihovo ime slavi,
a nam napose baštinu svete knjige izručio, i
njezinu nam porabu potvrdio.
Ova je blagoviest u velike obradovala i
razveselila cielo Slavenstvo, koje je žarkim i
domišljatim čuvstvom shvatilo izuću i neiz-
mjernu cienu svetoga, domaćega, njemu po-
vraćenoga blaga.
A kako i nebi, kad je u tom blagu za-
tvoreno sve ono, što Čovjek jest, što ga Bogu
veže, što mu Boga objavlja?
Sami mu jezik razum razvija, ćuvstvo
ganjiva i razplamtiva, hotinje potiče, bodri i
kriepi. Po jeziku je Čovjek čovjekom ; na je-
ziku je osnovano cielo društvo ČovjeČansko,
van kojega čovjek prestaje čovjekom biti.
Kroz jezik sveta vjera rasvjetljuje um
Čovjeku, božanstvena ljubav ćuvstvo podžiže,
milost božja k njemu pristupa.
Na jeziku je osuovao Spasitelj svoj nauk,
kad je poslao Apostole, da propoviedaju; na
jeziku bratimsku ljubav, kad je brata bratu
priporučio; na jeziku svete tajne i molitvu,
koja no je razgovor s Bogom.
Još je nešto više jezik!
Bog je u jeziku sam sebe nam sobstveno
prikazao: Bog se otac javlja:glas s neba; Sin
je božji Slovo; Duh se Sveti jezicima očituje.
Toliko je dostojanstvo jeziku, da onomu, što
sveti Grgur o čovjeku piše, da mu je obće
bivanje s kamenjem, život s drvećem, ćut sa ži-
vinama, um s angjelima, mi bismo se usudili
nadostaviti, da mu je obće i s Bogom rieč.
Po jeziku smo dakle slični Bogu, po njemu
Bog salazi k nama, po njemu se mi do Boga
uzdižemo.
Odovle možemo procieniti, koliko blago
po nas leži u svetoj knjizi našega jezika, što
su nama dva naša sveta Otca ostavila, kolika
li blagodat u znamenitoj Papinoj odluci; o-
dovle možemo omjeriti, koliku smo ljubav
dužni našim Svetiteljim, koliku li harnost sve-
tomu Otcu Lavu XIII.
Ova nas ljubav, ova harnost, braćo, po-
takla, da krenemo put vječitoga Rima, da se
tog duga ljubavi i harnosti odužimo; te sva-
koga, tko je s nami dielio radost i veselje,
blagoslovom N. P. našega Nadbiskupa, po-
zivljemo, neka se na ovaj put s nami sprema.
Mi ćemo se u Rimu, hodočastnici, pro-
strieti pred grobom Svetoga Oirila, celivati
svete moći, zavjete naše polagati; mi ćemo u
Rimu, obnovivši pred stolicom svetoga Petra
prisege naših pradjedova, pred priestolje Pe-
trova nasliednika prinieti poklone naše.
Pred grobom Oirilovim mi ćemo prositi,
neka nas okriepi, da zagrlimo svetu našu knjigu
onim žarom, kojim je on nju za nas napisao; a
Petrova ćemo nasliednika zamoliti, da on svo-
jim blagoslovom podupre naše nakane, da bla-
goslovi našu braću, koja na domu željom nas
prate, i svu onu, prem iste krvi, istog jezika,
koja svoje noge odvraćaju od ovog puta, na
kom se sreta istina, koji vodi k životu; — moliti
ćemo ga napose, da blagoslovi našega Cesara
i Kralja Franu Josipa i našu milu Domovinu.
U Zadru dne 18 svibnja 1881.
Pop Ivan Danilov
Pop Frano Bulić
Andrija Dvornik posjednik
Mate Lovrić posjednik
Pop Mate Nekić
Ivan Stanić c. k. činovnik
P. Lučin Vlađović-Relja trgovac.
Dočim podpisani razašilju ovi poziv, ponudjaju
sličnim odborima, koji bi se bili zasnovali po Dal-
maciji, po Bosni i po Ercegovini, da s njima stupe u
dogovore, da se složno put uredi, i zapitaju one
polakšice pri putovanju, koje se u ovakim prigodama
obično dobivaju. Gdje pak nebi bilo odbora, tko god
misli u hodočašće, neka se ovomu odboru na vrieme
prijavi.
Pokret za slavensko hodočašće sve to veće
raste i u našoj državi i u Rimu. Proglas našega
odbora susrela se sa onim odbora češkoga, na
čelu kojega stoji prepošt kaptola S. Vaclava
Štule, i grof Schönborn ravnatelj diocezanskoga
sjemeništa u vPragu. Hodočašće obećava bili
brojno medju Česi, Poljaci iz Galicije i iz Po-
znanije, i Ruteni. Kod nas u Hrvatskoj ovo
sveto poduzeće nalazi sve to više odziva. Do
sada Lloyd tršćanski na polovicu snižio nam je
vozarinu medju Trstom, Riekom i Jakinom. Že-
ljezničko »nadjarsko družlvo takodjer je na tre-
ćinu snizilo za hodočastnike vozarinu na dr-
žavnoj južnoj pruzi. 0 južnoj željeznici (Snd-
babn), koja ima svoje sjedište u Beču, nema
dvojbe da ćemo naći istu polakšicu. Niti dvojimo
dakle, da ćete i vi tamo od Lloyda dobiti istu
blagodat. Vami je uputno, ako ima Lloydov
parobrod koji putuje medju Zadrom i Jakinom,
nanj se ukrcati: nemali, a vi možete na Rieku
doći pak se tu ukrcati na parobrod koji ide
svaki drugi utornik (počeo je 3.a svibnja t. g.)
iz Rieke u Jakin. Oni koji ne bi mogli nego
putem Trsta i dalje željeznicom u Rim, dobiti
će takodjer polak?(icu i od Lloyda, i od Sud-
babi kako mi. Iz Rima dobismo od središnjeg
odbora vrlo zanimiv list. Odbor imenovan po.
kard nalu Ledokovvskiu sastoji se iz Otca 0'
Callaghan, starešine basilike Sv. Klementa, kao
predsjednik — preč. Crnaca svetojeronimskog
kanonika, — Mons. Torroni rektora grčko-ru-
tenskoga zavoda, — P. Przeivlocki zastupnika
poljsko crkve Sv. Klaudia, — Markisn A. di
Baviera urednika „Os9ervatore Romano" —
napokon D.ra Stjepana Patvlički rektora polj-
skog zavoda tajoika. Jur jo program svečanosti
sastavljen i odobren po Sv. Otcu, koji hoće da
se sva svečanost obavi u Basilici Sv. Klementa.
Za tri dana će trajati svetkovina, 3.a 4.a i 5.a
srpnja. Svaki dan će biti pontifikal u slaven-
skome ili latinskome obredu, a popodne večer-
njica uz propoviedanje u raznih slavenskih je-
zicih i blagoslov. Peloga srpnja biti će blagosov
uglog kamena nove kapele, koju će Sv. Otao
činiti graditi u basilici Sv. Klementa na čast sv.
Apoštola ćirila i Metoda. Još nije opredjeljen
dan u koji će Sv. Otac primiti hodočastnike
posije obćenite pričesti u S. Petru. Svaki narod
podnieli će svoju posebnu adresu. Centralni od-
bor u Rimu pozvao je Preuzvišenog Strossmayera
da podastre Svetomu Otcu ukupnu adresu u ime
svih slavena, i da drži pohvalni govor o Sv.
Apoštola u hrvatskom jeziku. Po ovomu možete
sami suditi kakvu znamenitost je steko Djako-
vački Biskup, a po njemu Hrvatska u Vječnom
Rimu. Biti će takodjer akademićka zabava u
večer na 5.a srpnja.
Centralni odbor spreman je naći stanove
na jeftinu cienu, samo neka se svaki posebni
odbor na njega obrati (Via Moroniti 22}, kaže
ime hodočastnika i vrieme za koje će se u Rimu
zadržali. Ustanovite dnkle rok do kojega vam.
se imadu prijaviti svi koji se žele hodočašću
pridružiti, da se možete na vrieme obratiti na
središnji odbor. Za seljake i osobe manje bo-
gate, središnji odbor ćo ih namjestiti u kakvome
samostanu i hraniti će ih uz jeftinu cienu. Naš
svetojeronimski zavod moći će primili mukte o-
kolo 15 siromašnih hodočastnika, za i — preko
velebitskih hrvata. Rim dolazi i materialnim sred-
stvom u susret slavenstvu: nemojmo se oglušili.
Nada je i očekivanje u Rimu da će se slaveni
opošteniti, i hoće s Božijom pomoći.
Iz upravljujtićega odbora za hodočašće u
Rim.
U Zagrebu, 16 svibnja 1881.