Br. 65 Zadar, Petak 3 Rujna 1880.
Veritatem faoientes in charitate, crescamus in
ill o per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak Ego interim olamito : Bi quis Cathedrae Petri juBgit«r, meue eel.
(S. literonym. Epit. A VI. ad Dam.)
Vos ¡paos, auiilinnte Deo, in dios alacriter operam Vestram ¡mpensuros in toenda salutari Ecolesiie doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei profesaione
roborandie,.. . . (l'io IX u papinsk. listu, 21 veljače, 1872 yisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — u Zadru, unapried <J iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franeo" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. „ *
Illumlnaminli
Kada smo u broju 63 „Katoličke Dal-
macije" ođvrnuli dvije tri „Objavitelju Dalma-
tinskomu" i kazali mu svoje uvjerenje, da je
plebiscit na uliar budućem namjestnikovanju
N. P. baruna Rodica bio i po ostaloj Dalma-
ciji kao u Zadru „uredovan i hladan"; neima-
juć dokumenata, nijesmo mogli nego samo za-
gonetkam i odgonetkam tražit un ,,po' di luče1'
u ovom zanimivom pitanju.
Nama je do te svjetlosti puno stojalo, jer
nam nije drago da se o našoj pokrajini sva-
kako misli. Nije Dalmacija kamaleont ni u
vjeri ni u politici, uego pokrajina načela tvrdih
kako su tvrdi nje Velebiti i Biokovi; pa smo
ožalošćeni gledali gdje nas pred ostalim car-
stvom svakako opisuju. A1 uzalud smo mi bili
osvjedočeni za pokrajinu, da ona, koliko god
se ovih zadnjih godina ovdje ondje preobličila,
nije se još Bogu hvala u drugčiju promella;
argumentira svak nevjeruje. S toga smo
radostni za se i za mili nam zavičaj što
smo u stanju, da sada i dokaza nasriedu iz-
našamo.
Jest, u Dalmaciji je plebiscit bio „ure-
dovan i hladan". Eno vam Sinjskih sokolova
svjedoka.
Jest, u Dalmaciji, ko i u Zadru, bio je
plebiscit „uredovan i hladan'4. Svjedok ova
okružnica, vjerno iz izvornika prepisana:
Pregiatissimo Sig. Podesta.
19 agosto 1880.
Nel giorno 22 corrente (Domenica) ricorre
il compimento di 10 anni dacch& S. E il Sig.
Luogotenente Barone de Rodić, governa que-
sta provincia. Non sarebbe male, ed io la con-
siglio di farlo, che anche cotesta Amministra-
zione Gomunale, al pari delle altre, indiriz-
zi a S. E. un telegramma, od uno scritto di
felicitazione per tale fausto avvenimento, non
importando che lo scritto giunga a Zara an-
che 2 o 3 giorni dopo il 22 corrente.
Pronto ai di Lei comandi mi dichiaro
con stima
Di Lei Devotissimo Servo
N. N.
Adresa: Onorcvole Signore
Sig Podestš di
Odovle se ne bježi. Ovo su „dokazi." A
dakako žalostni dokazi, jer, osim što nimalo
ue uzfiose ugled N. P. gospodina namjestnika,
kojemu je izkaz bio namieujen, oni bacaju u-
jedno krvave svjetlosti na pokrajinu. Mi ne
ćemo ni da pomislimo, da je od N. P. gosp.
namjestnika izkaz potaknut; ne dopusta nam
to ni „zahvala" koju je on na izkaz u „Ob-
javitelju Dalmatinskom" priobćio, što inače ne
bi bio učinio. Al da je pak od vlade izkaz po-
čeo nema dvojbe. Gori navedena okružnica
neda mislit drugčije, ona je uredovna i od
uredovne osobe podpisana.
Poticatelji su izkaza težko sagriešili. Oni
su uvrieđili gosp. namjestnika izlažuć ga ko
„ehefa propagande" u smislu nehrvatskom i
nekatoličkom u Dalmaciji. Poticatelji su u-
vriedili naše obćine i narod od njih zastupan,
jer su ih uzeli ko obćine što se dadu pod-
mitit i nagovorit na postupanje koje u srcu
ne odobravaju, dakle uzeli za ljude koji ne-
maju ni saviesti ni osvjedočenja. Poticatelji su
sagriešili proti svietloj Kruni i poviesti koji
pravo imaju da za istinu doznaju; a ne da
im se težnje nekolicine za težnje ciele pokra-
jine podmeću.
N. P. barun Rodić imao bi zato kaznit
one Činovnike, koji su mu uredovni izkaz pota-
kli i stvorili; jer su tim gledali da i njega
sama prevare. Kazna je tim zasluženija, po-
što ljudi, koji su se usudili dopriet do takvih
sredstva, lako mogu bit i čega drugoga ka-
deri; svakako su ljudi kojim pokrajina i dr-
žava nemože nego izkazat svoje podpuno ne-
povjerenje.
Nama je težko žao da se je Šta takova
u nas u Dalfhaciji dogodilo; jer, što će sviet
o našem činovništvu? Sta će sviet o našim
obćinam, viđeć da ih se većina pozivu odaz-
vala, dočim i u samom pozivu ko sunce sja
tamna neka namjera u onoj: „non impor-
tando che lo scritto giunga a Zara anche 2
o 3 giorni dopo il 22 corrente".
Mi krivi nijesmo, sudjelovali mi nijesmo
poticalo, niti se poticalu odazvali. Drago nam
je pak što eto već ne samo argumentacijam,
zagonetkam, nego je i bjeloeanim nepobitnim
dokazima dokazano, da u ovom poslu „narod"
ostao kd je i došle bio „Čist".
L' AUocuzione đi Sua Santitá te-
nuta il 20 agosto.
Venerabili Fratelli!
La sacrosanta raaesík del Somrao Pontifieato,
che abbiamo cara piü dclla stessa vita e che inten-
diamo raantenere e difendere a qualunque costo, co-
me Ce ne incombe il dovere, Ci spinge a denunzia-
re oggi al vostro cospetto, Venerabili Fratelli, la gra-
vissima ingiuria testé fatta alia suprema Nostra au-
toritá e a questa Sede Apostólica dal Governo Belga,
che senza alean giusto motivo licenzió il Nostro Nan-
zio da quel regno.
Mossi piü dal decoro della Sede Apostólica che
dal Nostro privato dolore, abbiamo voluto si pab-
blicasse una completa narrazione dei fatti che a ció
si riferiscono, confortándola con autentici documenti,
affinché tutto venisse messo alia piena luce della ve-
ritá, ed ogni giusto estimator delle cose potesse fá-
cilmente convincersi quanto sieno deboli e malfon-
date le indegnissime accuse lanciate dai nemici eon-
tro la Santa Sede.
Ora per6, levandoci piü in alto a considerare
la ragione di questo fatto, in essí ed altri sitnili, che
accadono quasi dappertutto, scorgiamo sicuri con-
trassegni della maggior asprezza che ha preso l'ini-
qua guerra mossa da lungo tempo alia Chiesa di
Cristo. Anzi piü chiara e piü manifesta Ci si rileva
1' antica congiura delle sétte, di rendere gli animi
avversari alia Sede Apostólica; congiura da essi or-
dita coir intendimento di disporre a piena loro balia
e talento dei popoli cristiani, una volta che fossero
riuscite a sottrarli all'autoritá e alia tutela del Ro
mano Pontefice. — A questo scopo mirarono i ne-
mici quando per violenza e male arti vollero spo
gliare i Romani Pontefici del civil Principato, che
per manifesta disposizione di Provvidenza e per u
nanime consenso di molti secoli fu loro concesso a
stabile difesa di quella libertá e sicurezza, che é
sommamente necessaria nel governo della cristianitá.
Né ad altro mirano le trame pensate con sottolissi-
mi artificii, e con pari astuzia tradotte in atto ; colle
quali molti da lungo tempo si sforzano di mettere in
mala vista la Chiesa, di rendere invise ai popoli le
istituzioni cattoliche e sopratutto il Romano Pontifi-
cato, divinamente stabilito a salute di tutto il genere
umano.
Questo stesso piano avevano già termo in a-
nimo di attuare anche nel Belgio i nemici della Chie-
sa per rompere o indebolire i legami che stringono
la nazione belga alla S. Sede. Per la qual cosa, pre-
sentatasi 1' opportunità anche nelle aule parlamentan,
piü volte dissero altamente doversi sopprimere la
Legazione belga presso il Romano Pontefice; esser
questa la loro risoluzione, questo il loro fermo pro-
posito. Infatti fin dal 1878 appena gli uomini di quel
partito furono chiamati al governo della pubblioa cosa,
senza por tempo in mezzo, apertamente dichiararono
che il richiamo del ministro belga era già decretato,
e che sarebbesi eseguito appena il tempo ne avesse
offerta propizia occasione.
Mentre si era in questi intendimenti e in que-
ste disposizioni di animo, la nuova legge sull' insegna-
mento primario porse motivo di mandare ad effetto
il disegno.
Voi ben conoscete, Venerabili Fratelli, 1' índole
e la natura di questa legge. Scopo principale di essa
fu senza dubbio di sottrarre all' influenza della Chiesa
cattolica la gioventù, e di mettere 1' educazione di
essa sotto 1' única dipendenza dello Stato. Questa
legge infatti eselude dalle pubbliche scuole ogni in-
gerenza dei sacri Pastori, qualunque vigilanza della
Chiesa; e separando totalmente la religione dalle
lettere, vuole che dall' istruzione dei tanciulli, consi
derato 1' ordinamento e la disciplina delle pubbliche
scuole, sia eliminato qualsiasi insegnamento religioso :
il che di quanto pericolo sia per la fede e pei co-
stumi delle crescenti generazioni, è facile vederlo.
E questo pericolo apparisce anche piü grave per la
ragione che in forza della stessa legge viene del
tutto bandita ogni istruzione religiosa anche da quelle
scuole che si chiamano normali, dove per via di
precetti e di esercizi pratici si vanno formando coloro
che vogliono poi dedicarsi ad ammaestrare i fan-
ciulli e le fanciulle.
Una legge di tal natura, cosí contraria agli
insegnamenti e ai diritti della Chiesa, tanto perico-
losa per 1' eterna salute dei giovanetti, non poteva,
salvo il dovere di loro coscienza, ricevere 1' appro-
vazione dei Vescovi, posti da Dio stesso per vegliare
costantemente alia salute delle anime e a tutela
della fede. Essi infatti, ben conoscendo quello che
da loro richiedevano i tempi e il pastorale ufficio,
si studiarono con diligenza ai aiiontanare la gioventù
da siffatte pubbliche scuole, e di aprime altre, poste
sotto la loro dipendenza, dove le tenere menti dei
giovanetti potessero al tempo stesso apprendere i
primi elementi delle lettere e i rudimenti della re-
ligione. — E a questo proposito torna a grandissima
iode dei Belgi, 1' aver prestato pronto e generoso
concorso ad un' opera si opportuna e si salutare.
Giacchè avendo compreso quanto -grande pericolo
corresse per quella legge la religione, si sforzarono
di diífendere nel miglior modo che sapessero Pavita
fede ; e lo fecero con zelo cosí infuocato, che 1' am-
piezza deir opera e delle spese dastó ammirazione
presso quanti ne riseppero. (Continua).
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Milinović)
(V. br. 61.)
Spljet i Hrvati.
Protjerav Obre Hrvati; proostali razprhani so-
linski gradjani drugčiju ćud i ponašanje u njih o
pazili, te s njimi odmah u doticaj stupili, mirno se u
opustošeni zavičaj vraćali, a Hrvati jih nutkovali ne-
ka opet Solin sagrade i nasele. Nu preostav poraz-
nomu udesu samo mali broj Solinjana, neraogav ob-
noviti ogromni srušeni grad, zamoliše mirno i slobod-
Br. 70 Zadar, Utorak 21 Rujna 1880.
Veritatem facientes in charitate, oreecamus in
illo per omnia, qui e»t caput ChrietuB.
(8. Paul. Eph. IV. ISJ
Izhodi u Utorak i u Petak
——
Ego interim elamito :••
Si quia Cathedrae Petri joogitir, mens est.:
(8. Hieronym. Rpit. A VI. ad Dam J
fobor&ndib,
Vos ipsoH, ansiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensW08 in tuenda salutari Eoclesi» doctrina, animi^ue in Religionia amore et in ver« fidei prufeBsioite
(Pio IX u papimjc. listu, 21 veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. U Zadru, unapried 6 Bor. Iia godinu. — Za ostalo carstvo 7. fiorina. — Za inozemstvo 7 iior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva lp
cielu godinu: tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nistajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, ¿«Iju
se na Upravu Katoličke Dalmrtcije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani .uz veoma nizku eienu. Svaki br.oj
napose 9 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
•. Zadar, 21. rujna..
Kada smo,, prigodom srbske bukovičke
izjave, opominjali da nam je uzalud tražit slo-
gu s rišćanima, jer da ćeoni, ko u Bukovici,
tako prije ii posije po svoj Hrvatskoj, brojit
srbe po vjeri; mnogi su nam to strašno za-
mjerili. Mi smojur onda bodrili da se dozov-
nemo pameti i stanemo na pravi put pa bog.
A1 te misli nijesu još bile zrele za ono doba
i na nas skočile donapokon i jedne hrvatske
novine! Bog je dao te je ipak hrvatska sviest
prodrla kroz te ledene ploče; al je dosta o-
kasno, i bit će muke velike dok opet svoje
obezbiedimo. To nam jasno svjedoči sliedeći
liepi Članak Sriemskog Hrvala:
Već ustrojstvo neodvisne narodne stran-
ke i odstup urednika „Zastave" iz iste
zatim predstojeća spojitba Krajine i nade
koje u to srbski živalj polaže: svjedoče jasno
kako naša grčko-iztočna braća nenapuštaju
vrebati sgode, koja bi im do pobjede pomoći
mogla, te im pribavila ne samo povoljan već
ako je moguće i odlučan položaj u Hrvatskoj.
Zato i jest urednik „Zastave" iztupio iz klu-
ba „neodvisne narodne stranke", jer čini se,
da mu se tamo nije svidilo povoljno mjesto
za ostvarenje srbskih želja i težnja Sve to
pak još pisanje „Zastavino", koja preporuča
da se akcija srbstva prenese n Hrvatsku i za-
govara da se obdržaje srbaka skupština u ko-
jem mjestu Sriema: sve to jasno svjedoči kako
naša „braća" nemiru ju, dok ih mi krotkimi
jaganjci mislimo.
Akcija srbstva ima se prenieti u Hrvat-
sku, tako glasi lozinka novomu srbskomu po-
kretu. Središte srbstva bila je dosad južna
Ugarska sa sjelom u Novom Sadu, odsad biti
će središte Hrvatska. Skupštini, koja će se
držati u Sriemu prisustvovati će dr. Mihajlo
Polit i dr. Svetozar Miletić. Pita se proti ko-
mu će biti ta akcija naperena ? Kakvi razlo-
zi nukaju naše „Srbe" da prenašaju središte
svog rada u Hrvatsku i što misle tim radom
postići ? Rado bi samo znati što se u hrvat-
skih krugovih o tom misli, ako bi se znati
moralo, da akcija srbstva u Hrvatskoj može
jedino biti naperena proti hrvatstvu. Cemu da
se podajemo iluzijam ako nam evosrbstvo po-
kazuje golu istinu svog fanatizma ? Dok ni-
jedna od naših stranaka nestupa pred narod
čistim hrvatskim programom a da taj nebi
sadržavao povoljnu klauzulu za srbstvo, dok
se time nijedna od naših političkih stranaka
neiztiče stalnim samo hrvatskim programom,
dotle se srbstvo iztiče sa samo jednom ozna-
čenom točkom, sa izrazitom voljom, da se u
Hrvatskoj udomi i da si tu obezbiedi sjegur-
nost imenu i narodnosti za sva vremena.
Ako se već srbstvo na akciju sprema i
ako ta akcija može biti naperena samo proti
hrvatstvu, pitamo onda Čemu da se naše stran-
ke natječu u tome, da se jedna prije od druge
ulagiva srbstvu, ako već to oslanjajuć se sa-
mo na umišljenu svoju snagu, sprema se na
akciju uz koju nemože nijedan Hrvat stojati,
već proti kojoj mora da se podigne svaki pravi
i iskreni rodoljub hrvatski?
Svim nam je dobro poznato kakvi su zah-
tjevi i nastojanja naših ¡Srba u Hrvatskoj. Ti
ise zahtjevi nedaju ostvariti a da se tim hr-
vatskoj narodnosti nenanese šteta, da se tim
nepokopa budućnost Hrvatske, koju budućnost
mogu polučiti samo oni sinovi Hrvatske, koji
budu u srdcu i duši svojoj proniknuti jednom
mišlju da su Hrvati. S ljudima, kojih prvaci
izpovjedaju načela po kojih su Bosna i Her-
cegovina na prvom mjestu srbske zemlje, koji
pravo hwje istovjetuju sa srbstcom a time vjeru
s narodrtošću, dieleć Hrvatsku jedne historičke
narodnosti u dvie vjerom skovane, u hrvat-
sku i srbsku: s tima ljudima dokgod se kri-
vih svojih nazora neodreknu, nemože nijedna
stranka 11 Hrvatskoj zajednički raditi, ne već
iz toga, što se nemože polučiti složan rad,
bez kojega neima nikada uspjeha.
Srbstvo kao što nam se danas u Hrvat-
skoj prikazuje, po zahtjevih svojih stoji na či-
•stoj negaciji hrvatstva. Treba mu samo te
zahtjeve izpuniti, pa je Hrvatska na odru.
Znajuć našu slabost neprestaju zastupnici srb-
stva svakim časom tražiti ^od nas novih po-
puštanja, a kod nas mjesto da se pokaže od-
por, pruža se prijateljska ruka, iztiču se obe-
ćanja, koja se sve čine bez obzira 11a interese
zemlje.
Čekati nam je još što će nam donieti no-
va akcija srbstva i preneseno njezino središte
u Hrvatsku. Čekati nam na zaključke nove
skupštine „Srba", koja će se držati u Sriemu,
možda u samom Vukovaru, da se i tom pri-
likom uz sve poznato, još možda osvjedočimo
0 novih kakovih zahtjevih naših Srba
Sve to nam je čekati uztrpljivo a mi bi
na sve to f bezbrižno čekali, kad bi bili 0-
svjedočeni ob onom 0 Čemu nismo, da je na
ime sve političke stranke u Hrvatskoj proni-
klo osvjedočenje, da je uz onakove odnošaje
kakovi se stvaraju riešavanjem srbskog pi-
tanja u Hrvatskoj, nemoguće i nadalje slupati
na jednoj slazi sa zastupnici srbstva, već da
treba čistim hrvatskim programom početi stva-
rati Hrvatsku, jer srbstvo, već po svom smi-
slu i sadržaju, neće i nemože stvoriti Hrvatske.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. S. Milinović)
(V. br. 69.)
Glava 11.
Borba za obstanak Glagoljice.
Glagoljica ili slovensko bogoslužje, što ga je
veliki apostol Method toliko visoko uzdignuo, još za
živa njega po svih istočnih obalah jadranskoga mora
medju Hrvati i Srbi širilo se, a latiuštine sve toveć-
ma nestajalo. To nara svjedoci silna, pače i strast-
vena, borba, što je odmah proti glagoljici nastala i
za dugo se protezala.
Dalmatinski biskupi sa latinskim svećenstvom
krivim su okom gledali gdje ninski hrvatski biskup,
povrativši se u krilo rimske Stolice, svakitui od!i-
kovanji bijaše od pape obdarivan i njegovan. Nemo
gavši zabraniti uvadjanje glagolske liturgije, niti ka-
ko drugčije Theodosiju naud riti, da barem nešto slo
venštinu (glagoljicu) okrnje i preprieče joj uvadja-
nje, ne htjedoše Hrvate svojih biskupija rediti. La-
tinsko svećenstvo bilo je daleko pretežnije od hrvatsko-
ga i onog iz Moravske nadošavšega, po tomu uspje-
šnije moglo se je opirati^ivedenju glagoljice u crkvw.
Počam dakle još od ovoga doba ima • u crkve-
noj poviesti, dalmatinske Hrvatske puno traga h»rbi
izmedju Spljeta i Nina, Što će reći drugčije, izmed-
ju narodnosti latinske i hrvatske u Dalmaciji. Dr-
žavne borbe poradjale su druge na crkovnom polju;
politična razna mnienja stvarala su i crkovne raz-
pre, narodna mržnja medju latinskim i slovjenskim
svećenstvom odnosila se je i na razno bogoslužje.
Ninski biskup, i onako vatren Hrvat, imajući tada i
naslon kod pape Ivana Vili, nastojao je da svuda
Hrvati u državnih i crkovnih odnošajih premoć po-
stignu nad latinskim žiteljstvom.
Theodosiju hodilo sve na ruku dok je papa I-
van VUI živio i dok su biskupi dalmatinski od rim-
ske crkve odruženi bili. Ali, čim car Vasilj umre
(886) i Ivan VIII (882) promjenuše se stvari, ipoj-
doše za slovensku liturgiju sasvim na gore. Rim i
Carigrad se opet pomirili, i metropolita spljetski i
s njim se svi ostali dalmatinski biskupi sa Rimom
združili. Sada dodje zgoda spljetskomu metropoliti i
inim dalmatinskim biskupom, da se potuže papi i
dignu svoj glas proti svim nepravdam nanesenim jim
od ninskoga biskupa i složno opru širenju slovenske
liturgije po Dalmaciji.
Leo II, nadbiskup spljetski (880-92J potuži se
kod Rima kako Theodosij ninski smatrajući se neod-
visnim biskupom, faktično upravlja narodom hrvat-
skim i negledajući na omejašene prije granice riin *
ske biskupije, te vriedja i pravomoćje spljetskoga
metropolite ne htijući mu se pokoriti. I zbilja papa
Stjepan VI. (885 91) posla ukor Theodosiju, opoini-
njuć ga: da se pokori starim zakonom i neprekora
eiva granice svoga pravoruoćja, koga mu predji o
značiše, netražeći kako svojom oholostju iz nižega na
više crkveno dostojanstvo se popeti '). Ovi ukor nije
vele kod Theodosija vriedio, jer je on nastavljao u-
pravljati kao hrvatski biskup, bez obzira na biskupi
ske mu granice, sa svim hrvatskim narodom; u to-
mu ga revno podupiraše knez Branimir dok je god
živio. Theodosij umre oko god. 890, a nasliedi ga
Aldefredo, takodjer gorljivi branitelj slovenštine i
hrvatskoga naroda, koga je, kao i pređšastnika mu,
knez Branimir u svemu podupirao. Nu do malo pre-
minu i zauzetni Branimir okolo god. 892, tim je hr-
vatska glagoljica lišena bila velikoga zaštitnika, ali
biskupi ninski nisu malaksali biti joj najgorljiviji
zagovornici. ^
Po smrti Aldefredovoj postane ninskim bisku-
pom (god. 900) glasoviti Grgur, koji daleko više ne-
go predšastnici njegovi ponašao seje kao neodvisan,
smatrajući se hrvatskim metropolitom, štitio je Hr-
vate gdje su god ovi bivali, i slovjenski jezik u
crkve svagdje uvadjao. Tako ponašanje sve to više
neprilika stvaralo je metropoliti spljetskomu i inim
dalmatinskim biskupom. Sve je to poradjalo medju-
sobne mržnje, zadjevice, neizvjestnosti i prepirke,
koje su -vodile na vrlo pogubne posljedice. Nu da se
tolikomu zlu doskoči, bude umoljen papa, da u kak-
vu crkovnom saboru dade razviditi i apoštolskom
vlašću sve prepirke riešiti. (Sliedi).
Pogled po svietu.
U Hrvatskoj preko Velebita, od kad je
neodvisne narodne strauke, opet po malo narod
ustaje iz mrtvila na stari hrvatski čelični život.^
Sabor, da nije neodvisne narodne stranke i ovog
bi zasiedanja bio ostao bez hrvatskog pravca.
AI neodvisna stranka samom svojom opozicijom
štiti mu ugled pred svietom. I ne samo pasivnim
načinom nego i pozitivnim predlozima, kako je
bio i onaj u sjednici lt tek. Tu su članovi ne-
odvisne stranke predložili:
') Rocki. Viek i Djelovanje. 407,
% ! ^ Ct-^U , ^
cor 33,
m ^
Zadar, Utora%28 Rujna 1880.
Veritatem facientee in chftritate, crescamus in
¡lio per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
——
Ego interim olamito :
& quia Cathedrae Petri juagitar, meas est.
(S. Hieronym. Epi». X FI. m J Dam.)
Vos ipiOB. auxiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in «otada. saUtari Reelegía) doctrina, animisque in Religionis amore et ia ver» fldei profésalos«
roborandis, CPio lX " P*P***k- *t veljaée 1872 pisaoeim Katolicke Dalmaoije.)
Uvjeti predbrojbe. — ü Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carevo 7 florina. - Za inozemstvo 7 flor, i poštarski troškovi. — Predbrojba biva xa
ciélu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikf "t i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, áajju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco11 na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novi. relfik'. Objave «*> ^Jtoiri^it* v.eoát '*ÍKkn ciemi. Svaki brof %
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. V . '"^P
Zračimo!
Bismark je dakle uvidio, da mu nije više
potrebno kriti uzroke austro-njemačkog sa-
veza, te jih po svome pouzdaniku odkrio svieta.
Svakako težki uzroci bit će ponukali kance-
lara, da odkrije ono što je kroz cielu godinu
tajio. Zar se je položaj u Evropi promienio
od lanjskog sastanka? Zar da danas veća po-
gibelj prieti evropejskom miru? To tvrdi Bis-
markov pouzdanik, a dali je tako?
Kadno Bismark nazad deset godina pu-
tukao Francuza i ujedinio raztepane dielove
„velike Njemačke", obrati svu svoju politiku
na to, da sačuva stečeno i da si pribavi Nje-
mačkoj prvo mjesto u evropejskom kolu. Tro-
carski sastanak u Berlinu, rujna 1872, bi za-
vršak njegove politike. Taj sastanak imao je
uzpregnuti u Francuskoj želju za predobićem
i osjegurati Njemačkoj slobodu u izvadjanju
svojih veliko-njemačkih težnja. A1 ništa stalna
nema na svieta. Osam godina prodjoše odo-
nog sastanka, a u svietu se sbiše takovi do-
godjaji, koji osujetiše sve zaključke tog sa-
stanka.
Oslanjajuć se Bismark na „trocarski sa-
vez", stao da u velike tjera svoju velikonje-
mačku politika, te je dotjerao do toga da je
njemačko carstvo pretvorio u veliku kazarnu.
8vak seje pametan pitao: čemu Njemačkoj
toliko vojske? T& cara saveznika nije se bo-
jati, Francuska si nije još izliečila rane, Ita-
lija se zalaga oslobodjenim prokrajinama, En-
glez bavi se trgovačkim poslima, Europa da-
kle počiva u miru, a nad njom bdije duh „tro-
carskog saveza". Ali Bismarku nije mira; i-
ma još njemačkih pokrajina, koje su u tudjem
robstvu, još je tu Francuska koja pravi fi-
nancialnih čudesa i oporavlja se od zadanih
joj udaraca. Su po skoro milijuna vojske bdije
„njemačka zcier" nad Evropom, tražeć prigode
da zasiti svoje pohlepne želje. Ne probire Bis-
mltrk sredstva, ta on je vjeran učenik Frede-
rika Velikoga, koj jednom pisaše : „Može li se
kroz poštenje Štogod dobiti, bit ćemo pošteni;
uztreba li prevariti, a mi budimo lopovi." T
postane lopovom. Dogodjaji g. 1875 dadoše
mu povoda; i on zaželi još jednom kupati se
u francuskom zlatu, da zaodije njemačku go-
lotinju. Računao je na "trocarski savez", al
sejovog puta prevario. Poslanik francuski u
Petrogradu pokaza pismo svog ministra izvanj-
skih posala Dkcazes-a, u kom je stalo: „ da
će nas njegovo Veličanstvo braniti svojim
mačem". Što, reče car ruski, moja će rieč biti
dosta. I bude dosta. Rusija tada uzčuva El-
vropi mir, al se i ljuto zamjeri Njemačkoj, a
Gorčakov koj je viest o ratu brzojavno turio
u sviet, postade osobnim neprijateljem Bis-
marka. To bi povodom, da su se odnošaji iz-
med Rusije i Njemačke pooštrili. Bismarku se
tada htjelo osvete i osveti se g.fJ878 na ber-
linskom sastanku, kad no je Rusija poslie to-
liko žrtava predlagala da se uzmu podlogom
ugovora sustjepanski preliminari. Bismark se
tomu opre, Bugarsku razdieliše na dvoje, Bos-
nu dadoše Austriji, a druga pitanja ostadoše
m suspemo. Tad Rusiji nebi druge, negda se
odreče njemačkog saveza, a da traži drugdje
prijateljstva. Tad započeše rusko-njemačka
novinarska kreševa, tad Gorčakov odkri tajne
njemačke politike. Pe^ramontu u Baden-ba-
denti, tad napokon francusko novinstvo, na
čelu mu orleaoistički Soleil, stade zagovarati
savez sa Rusijom. Da se je stvar izjalovila,
te da se nije došlo do saveza, kazao nam je
Bismarkov pouzdanik.
U ovakovim okolnostima dakle postao je
lanjski bečki sastanak. A što se je tamo za-
ključilo? Doduše, protokol bečki ni danas nije
vidio svjetla, nu javna" je tajna da je Bis
mark u Beču ugovorio sa Austrijom obran -
beni savez, po kojem su se obe države ob-
vezale, da će jedna drugoj priteći u pomoć,
u slučaju da bi jedna od njih bila napadnuta
sa dvie strane. Da bi francusko-ruska vojska
udarila na Njemačku, Austrija bi joj morala
pomoći, tako isto i Njemačka kad bi Austrija
bila napadnuta od Italije i Rusije. Dali je
Austriji irebovalo takovog saveza? Tomu ne-
treba odgovora. Austriji se nije bilo bojati ni
sa juga ni sa sjevera, ona je mogla počivati
mirno, tim više, što su i unutra bile nastale
takve promjene, koje su ju još više ojačale.
Ko je dakle mogao i imao crpiti koristi od
toga saveza ? Sama Njemačka, koja vidivši
se na jednom osamljena, trebovala je austri-
janskog saveza u slučaju da se Ruska sbliži
Francuskoj. Bismark je dakle lani došao u
Beč, da traži pomoći a ne da ju daje -71. -
11 Pronunzio Apostólico Cardinal Jacobini in Croazia.
Sotto questo ti tolo 1' Osservalore Romano dei
22 corr. porta una bellissima corrispondenza da
Zagabria sull'arrivo e la dimora in quella cîttà di
S. E. il Cardinal Jacobini. Dopo d'aver parlato del-
1' accoglienza festiva e cordialissima fatta al rappre
sentante di S. S. il Sommo Pontefice, il corrispon-
dente prosegue:
„Non crediate che il tempo trascorso a Zagabria
veníase oecupato soltanto in rieambi di gentili e
simpatici offici fra S. E. il Pronuncio, la corte del
suo ospite e la più eletta cittadinanza di Zagabria.
¡Sua Eminenza volle inveee visitare e conoscere da
vicino tutti gl' istituti di questa capitale, centro della
civiltà degli slavi meridionali, ed importante anche
come uno de' fuochi rimarchevoli dell' attività politica
del nostro Impero, e come leva d' influenza per 1' e-
spansione del cattolicismo nel finítimo oriente. Nulla
ch'è uno dei regni più important! della Corona Un-
garica, gode di una autonomía legislativa in affari
di culto, istruzione, giustizia ed amministrazione,
uguale e, per certo verso, ancora più ampia dei
cantoni svizzeri.
A questa autonomía essa deve che il Concor-
dato — stipulato nel 1854 fra 1'Austria e la Santa
Sede, e che di fatto venne nelle altre parti dell' im-
pero abrogato, — sussista tuttora legalmente soltanto
nel nostro Regno di Croazia. La sua capitale ha in
piccolo tutti quegl'istituti di coltura e d'incivilimento,
di cui si vantano in grande le capitali dell'occidente,
ed essi sorsero in tneno di 50 anni sulle propagini
dell' antica cultura croata innestataci dall' occidente
cattolico, e mantenuta viva dalla costante adesione
di questo- popolo al centro della vera civiltà, Roma
pontificale, sola che, nelle distrette pórtate dalle se-
colari lotte col turco, porse la mano soccorritrice a
questo „antemurale Christianitatis" come ebbe a
chiamare la Croazia per il primo il grande Ilde-
brando, e non per 1'ultimo l'immortale Pió IX, di
non mai cancellabile memoria pei croati, perché
fondo la loro autonomía ecclesiastica innalzando ad
Arcivescovato il Vescovato di Zagabria, che prima
dipendeva dall'Arcivescovato di Colocia, ed insi-
gnendo della porpora il primo Arcivescovo Mons.
Haulik d'imperítura memoria, e poi il suo secondo
arcipresule Monsignor Mihalovic nella solenne udienza
data ai Croati da Pió IX. E fu il nostro clero, con
alia testa i suoi venerati pastori, fra'q.uali giustizia
vuole ricordare in prima linea Mons. Strossmayer,
Vescovo di Bosnia e del Sermio, che passerà nella
storia sotto il nome di Mecenate dei Croati, siccome
fondatore dell' Accadeuiia di scicnze, lettere ed arti,
e dell' Université, — e subito dopo i Cardinali Ar-
civescovi Haulik e Mihalovic, — indi tutti gli or-
dini cittadini e popolani, che íecero di Zagabria il
focolare della civiltà cristiana per gli slavi del mez-
zogiorno. Ed ora non sorprenderanno nessuno nè le
parole rivolte da S. E. il Pronunzio al Rev.mo Ca-
pí toi o di Zagabria, nè lo studio da lui posto ad in-
formarsi delle coñdizioni nostre, ed a visitare con
attenzione i nostri istituti, fra'quali il palazzo nuovo
dell'Accademia costruito sul disegno fatto dall'Ar-
chitetto Schmidt, ch' é uno dei più belli che in questi
ultimi tempi sieno stati fabbricati in Austria per o-
pera di questo insigne artista. S. E. il Pronunzio si
fece premura di portare la sua benedizione e di ral-
legrare ed onorare del suo aspetto il monastero delle
Suore di Caritá, moltiplicatesi per grazia di Dio e
per 1'instancabile operosità di quelPuomo di Dio,
vero figliuolo di S. Vincenzo di Paola, il Can. Hop-
perger, per tutta la Croazia, Dalmazia, Bosnia ed
Erzegovina. Sono oltre a 350 suore, impiegate in
tutte le opere di evangélica caritá. A Zagabria il
loro istituto d'istruzione conta 1000 allieve, e non
parlo di quelle suore che si saerificano nei nostri
ospedali, nelle case di ricovero, e nelle carceri. Oh!
i barbari Croati non conoscono il Culturkampf di
quei luminari di civiltà che si chiamano Falk, Gam-
betta, Frère-Orban e Carteret, e bacian le mani e
rícevono come inviato del Vicario di Gesù Cristo il S. E. lasció inosaervato, tutto con attenzione seguí,
molto udi e forse non m'inganneró aftermando che
S. E. il Pro-nunzio si confermó, colla sua venuta a | porporato suo rappresentante. II quale poté veder
Zagabria, nell'opinione, che la Croazia ¿ una sentí | co'propri occhi alcune vittime del Culturkampf
nella avanzuia della civiltá cattolica verso V Oriente, j germánico, una schiera di monache, che vivono sotto
Gioverá qui ricordare che la Croazia — per la sua j Ia regola di S. Agostino, e che furono cacciate dalla
posizione fra tre grandi fiumi: il Danubio, la Sava e j Slesia prussiana, e trovarono ospilalitá nella barbara
la Drava, nonché 1'Adriático, per la rara feconditá Croazia, dove un prete croato Mons. Boroscha, ani-
del suo suolo, per lo spirito marziale dei suoi abi- j 'nato da zelo instancabile, fece fabbricare loro un
tanti (i volte^giatori dell' arraata austríaca, li chiaraó ¡ bel monastero con una elegante Chiesa, visitati da
Pió IX nella ormai storica udienza data loro nel 77), ' S. E. il Pronunzio, il quale vi celebró la S. Messa
per le tradizioni di liberta costituzionali e di statuale j (come aveva fatto anche presso le Suore di Carita)
autonomía onde va orgogliosa da secoli sotto lo scet- e poté benedire quelle povere vittime, a cui non
tro, prima della sua nazionale dinastía, indi di quella pareva vero di poter baciar le mani al degnia-
degli Arpadi e degli Absburgo liberamente scelta
dal suo parlamento, e a cui con torrenti di sangue
simo rappresentante di Sua Santità.
Dopocbè il deíunto cardinale Viale-Prelá, di
in momenti decisívi delle sorti dell' impero attesto ¡ semprc venerata memoria, fu a insignire del sacro
la sua fedeltá, — la Croazia, dico, specialmente dopo j pallio 28 anni ía il primo Arcivescovo di Zagabria,
il rivolgimenío in Oriente che va svihippandosi, é j questa non vide nelle sue mura altro rappresentante
diventata uno de'piíi importanti centri politici e let- 'della S. Sede fuori di S. E. il Pro-nunzio Jacobini.
terari della Monarchia austro ungarica. La Croazia, ! E letteralmente vero quanto Monsignor Pavlessích
Br. 79 íj^adar, Poneđjelnik 25 Listopada 1880. God. XI. KAHLHU
Veritftteia facientee in eh&ritate, »rescamufi in
¡lio per omnia, qui eat caput Christns.
(S. Paul. Efh.' /V. 15.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Petak Ego intejjfm clamito: Si quia Cathedrae Petri jniifit»r, me«« est.
(S. Hieronym. Efi*. JUVt. md Dam.)
Vos ipsos, a^iliantjf,0eo, in dies alaoriter operam Vestram impensnros in tnenda salntari Ecclesi» doctrina, animisqne in Religionis amore et in ver» fldei profeasione
roborandis, (Pio IX u papinsk. listu, Sí veljače 1872 pigaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godina; tko na svrhu jednoga godišta ue odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Kruliotoorcl
Evo nas da jaš štogod progovorimo o nje-
mačkoj slobodnoj stranci. Za najprvo nam je
upitati: čemu sastanci toj jedino-sposobnoj stranci
za vladu? Zar da se razpravljaju pitanja sviet-
skog domašaja ili pitanja koja uplivaju na nutrnji po-
ložaj carevine? Nije li istočno pitanje i dotično
pitanje o izvanjskoj politici barem toliko važno
da bi trebalo da dojedna u pravom smislu rieči
politička stranka razjasni svoje mnienje ob istom ?
Zar da gospodarstveno pitanje, pitanje o ure-
djenju zastarjelog sudbenog postupanja, kao i o-
no o sustavu poreza, nebi imalo zanimati sva-
kog političkog čovjeka, a nekmo li stranku koja
se hvali sposobnom za vladu? Ne, o svemu to-
mu nema govora na sastancima njemacko-slo-
bodnjačke stranke, za to nju glava ne boli;
njoj se hoće po sto po to demonstrirali. Doli
Taaffe! to je geslo te nazovi slobodnjačke stran-
ke. Nu što su htjeli izjaviti što li posvjedočiti
ti njemački delije ? Zar da se ustavovjercima ne-
će gabineta Taaffova, da mu žele smrt, nebi li
oni tu zasjeli ? Toga nije trebalo da izjavljiva-
ju, to je stara pjesma. Njima dosad malo koji
gabinet bijaše po ćudi. Dobro primjećuje berlin-
ska N. D. A. Z.: „Ljevici dosad nijedan gabi-
net ne bijaše po budi. Neporeciva je istina da
išlo Herbstovo ministarstvo, tako zvano gra-
djansko ministarstvo, neimadjaše goreg neprija-
telja do istog Herbsta.(( Da su ustavovjerci sbilja
prava politička stranka, da j ih u borbi vodi uz-
višeniji cilj, neg li je osobni prkos, bili bi do-
kazali da je Taaffe-ovo ministarstvo u bludnji,
a da su oni na istini, al toga njima ne treba,
njima je dosta, kaže W. A. Z., da dokažu da
uz ustavnu stranku stoji njemačko pučanstvo
carevine, da ta stranka neće da zna za Taaffe-
ovo ministarstvo. Nu prvo ni iz daleka ne do-
kazaše, jer sakupiti na dvama trima sastancima
koju stotinu ljudi ne znnči imati uza se cielo
njemstvo carevine, jer umjereni Niemci Tirola,
Voralberga, gornje Austrije i Štajerske i za-
stupnici njemački desnog središta nisu za stav-
no s njima. S druge strane poznata su sred-
stva kojim su se Herbst i družina služili da iz-
nesu tobože na vidjelo jedinstvo svih njemaca
carevine. Slale se okružnice na sve četri stra-
ne, obćine i politička družtva dobiše neobične
pozive, gdje se plašilo pogibelju njemstva, do-
napokon razaslaše i čestitke koje na dan sa-
stanka morale su poslati obćine i politička druž-
žtva, tako da su sve nadošavše čestitke bile
jedna drugoj slične kd jaje jajetu. Uzmeli se i
to u obzir, da su izaslanici na skupštinu dobili
poputbinu iz obćinskih kasa, tad se lahko shva-
ćaju rieči nekog njemačkog glasila: i opet ne
možemo, a da ne napišemo satiru.
Izjava Kronawettera u Modlingu, da će
mučati samo s toga da ne naruši mir, dokazu-
je nam kakva je to sloga Njemaca. Ustavovjer-
ci mjesto da pokažu da su složni iznieli su u-
prav na vidjelo svoje domaće nevolje.
Nu htjedoše li možda dokazati da je sbog
Taaffe-ova ministarstva u pogibelji jedinstvo
carstva, usta v i niemstvo? Ali toga Ije ne do -
kazaše, ako oni pod ustavom ne razumievaju
hegemoniju Niemaca nad drugim, a pod jedin-
stvom carstva poniemčenje svih narodnosti. Sva-
kako smiešni su ustavovjerci kad govore o po-
gibelji Niemslva Zar je Niemstvo u pogibelji
sbog imenovanja četiriju profesora na pražkom
sveučilištu ili sbog naredbe o jeziku ? To samo
inogu pomisliti glave ustavovjernih vodja, koji
od mušice načinjaju vola, al većina naroda nje-
mačkoga ne uvidja nijedne pogibelji za Njem-
stvo, ako se Slavjanima dade ono što jih po
pravu ide. Puk njemački u Austriji dobro zna
da samo jedna pogibelj prieti Niemstvu, a to je
nesrećno vodstvo, kojim je od nekog vremena
obdareno. Vodje ustavovjerne stranke u osob-
noj borbi za vodstvom metnuše na kocku i u-
stav i slogu, te su na taj način ozloglasili stran-
ku kojoj su vodje, da već niko nedvoji o ne-
sposobnosti ljevice za vladanje. Dakako! mogu
INiemci trubiti do mile volje, da su oni jedini
živalj u carevini sposoban za vladanje, al toga
ne dokazaše dok ne izadju na vidjelo sa cielim
iprogramom. Al ljevici neće se toga, ona nema
programa o najvažnijim pitanjima unutrnje i iz-
vanjske politike, ona ne izlazi s osnovama, ko-
jim da poboljša pučko blagostanje, sva se nje-
zina oposicija vrti oko naredbe o jezicima i oko
osobe Taaffe-ove. „Sastanak drži za dužnost u-
stavovjernih zastupnika kao i pojedinih Člano-
vo stranke sa svom odvažnošću i sa svim za-
konitim (?) sredstvima boriti se proti sadašnjoj
vladi." Sva ta dakle borba ustavovjerne cli-
que nije no za gospodstvo. Njoj se hoće sva-
kako gospodovati i sapinjati njemačkim obručem
nenjemaČke narode, pa bilo što bilo.
Eto čemu ustavovjercima sastanci. Kruha!
kruha! vapi je puk obterećen porezima; vlasti!
vlasti! mastnih plaća i punih kesa! viče ustano-
vjerna clique bečkog parlamenta. Dajte pet-šest
ministarskih listnica Herbstovoj družini; dajte
Herbstu listnicu ministra financija, pak će nestati
„hruhoborskih borba'\ a narodi će Austrije o-
peta jednom kušati liberalnost ustavovjeraca.
Pogled po svietu.
Magjari se naučili no popuštanje hrvala,
pa i sada kada je izabrana nekolicina stupila
s odrješitim pravcem na polje, Magjari ko da
mare i ne mare za odpor njihovih prekodrav-
vskin saveznika.
Iz Pešte brzojavljaju „Politici", da je ba-
run Filipović, boraveć neki dan u Pešti podnio
ministarstvu potanki izkaz o krajiškim fondim,
toli glede njihova iznosa, koli glede uprave. Na
temelji) ovih izknza da će se izradili elaborat,
koji će služiti kao temelj dogovorim. Carski re-
skript o utielovljenju, da će izaći još ove go-
dine i istodobno hiti imenovan carski komisar.
Prinosna kvota sjedinjene Hrvatske zajedničkim
hrv.-ug. poslovim, da će se ustanoviti pulem
kraljevin. odbora u kojim će biti zastupana i kra-
jina. Nu nadostavljaju, odkad izadje carski re-
skript do utielovljenjn da će valjda proći idvie
godine. Pitanje o zastupanju krajine na ugar-
skom saboru da će takodjer biti uredjeno po
kraljevinskim odborim i dotična zakonska osno-
va, ujedno sa predložim o administrativnim i fi-
nancijalnim odnošajim krajine, da će valjda biti
predložena ugarskomu i hrvatskomu saboru u
zasjedanju dojduće godine.
Iz Zagreba pak brzojavljaju „Politici":
„predloži zapovjedajućega generala Filipovića o
utielovljenju krajine bili su u Pešti nepovoljno
primljeni, jerbo ugarski državnici neće za živu
glavu da brzo rieše pitanje o utjelovljenju kra-
jine."
Eto kakvi su Magjari, saveznici za nevolju. 1
Pa da ih hrvati nakon toliko izkustva još glade |
i mažu, davajuć neprestano od svoga! Ele je '
to samo ovoga vieka moguće.
Zajednički proračun za 1881 izkazuje u-
kupnu nečistu potrebu od 116,815.985 for., a
odbiv svotu pokrića od 3,337.548 for., ukupno
čistu potrebu od 113,477.437 for. Od toga po-
kriva višak carinskoga dohodka 3,769.613 for.
(napram 5,542.500 fr. za 1880), po čem preo-
stuje potreba od 109,707.824 fr. (napram
99,243.341 fr. za 1880).
Na kraljevine i zemlje« zastupane u care-
vinskom vieću, odpada 70 postotaka, t. j.
75,259.567 for. (napram 68,080.931 for. god.
1880), a na zemlje krune ugarske 30 posto-
taka, t. j. 32,254.100 fr. (napram 29,177.542
fr. g. 1880). Za Bosnu i Hercegovinu za god.
1881 ministarstvo pita u ime vanredne potrebe
vojake 1,707.000 fiorina manje nego na tekuću
godinu, jer je lani ministarstvo primilo za Ijeto-t
8,045 000 a ove godine pita samo 6.338.000. f.
Od nekoliko vremena sve se to postojanije
i ozbiljnije govori, da će se car ruski Alek-
sandro odreći vladanja i imenovati prestolona-
sljednika regenlom. To mnenje podkriepljuja nje-
mačke i franceske novine tom okolnošću, koju
posve ozbiljno pripovjedaju, da se je car na
tiho pred nekoliko svjedoka, medju tima mini-
star rata Miljutin, vjenčao 19 srpnja po starom
u dvorskoj petrogradskoj kapeli. To u pota-
njem izvješću pripovieda „Koln. Ztg.", veleć, da
je Aleksandro tim hotio urediti svoj odnošaj sa
Dolgorukicom radi djece, koja su već proizišla
iz odnošaja s njom i radi buduće djece. Petro-
gradski dopisnik bečke „Pol. Corr." tvrdi ta-
kodjer da se car sprema urediti odnošaje s Dol-
gorukicom, dočim iz Pariza potvrdjuju viest „Koln.
Ztg.ft i tvrde da sć nova supruga nalazi s ca-
rem u Livadiji, gdje da se misli i nastaniti.
Hekoliko opazaka.
Hode vuk dlaku, ali dud neće.
(V. br. 74, 75, 76, 77, 78.)
Valja nam svrhom zamjeriti, i ako preko vo-
lje, g. Dn. Ivu Stojanoviću, da mu je Gjore loša
radnja, i ako što se jezika tiče tu ima dosta du-
brovačkih osebina.
Biti će Gjore koliko hoćeš sujeslovac, zelenjak,
mješanija veličanstva i podlosti; biti će prvi dio ta-
nana ironija, gdje (sic) se dokazuje jadno sadašnje
uobće pokvareno dieloredje, a drugi dio gdje se uz-
visuje mnogovrstnijem razlozima dieloredje, biti će
sve kako Don Ivo piše, ali mi nalazimo da to nije
tako: a to jer su Gjorini prigovori i lakrdije prem
očiti, a obećani razlozi veoma jadni; tako da prosti
čitalac (a tieh ima ponajviše) opaziti će i spomenuti
ono što ćemo i mi zamjeriti, (a g. spisatelj nek nam
oprosti, jer svak zna da Gjore kroz njegovo pero,
Br. 86 Zadar, Ponedjelnik 22 Studenoga 1880.
Verilateiu facientes in eharitate, crescamus in
ilio per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Efh. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Petak
—**ÎP^P
Ego interim cl&inito:
Si quia Cathedrae Petri jnngi'Bi-, mene est.
(S. Hieronym. Epis. VI. ad Dam.)
roborandis,.
Vos ipaos. auxiliante Deo, in dios alacriter operam Vestram impensaros in tae^da salutari Ecolesiae doctrina, animisque in ReligionÍ6 amore et in ver» fidei professione
(Pio IX u papittsk. listu, Sí veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom*i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. »'
Pri koncu smo g. 1880 a još
čekamo od mnogih naših pred-
brojnika zaostale predplate! Da
nam to prekomjerno otezanje stva-
ra uprav ogromnih administrativ-
nih neprilika, lako može svak do-
hvatit tko pomisli, da našemu listu
nema skoro nikakvog drugog do-
li od ka osim same predplate. To
bi pak svak još bolje shvatio kad
bi doznao u cielom obsegu kako-
vih i kolikih protivština, u ova
zlokobna vremena, stalo nas i stoji
nas vršenje svojega zvanja. Moli-
mo za to najtoplije nek nam se
predplate namire što ikad prije.
Inače, nije nam već nikako mo-
guće napried
Njemački liberalni meeting u Beču.
U prošlom broju nagadjali smo, sudeć po
broju učestnika, da njemački liberalni meeting u
Beču, nekmoli strovalit Taafeovo ministarstvo i
uzvitlat bog zna koliko prašine; bio je došla
kukavan meeting. Ne samo nije nadmašio oče-
kivanje nego je bio mnogo izpod očekivanja.
Mislili su, vas će Beč planut u svjetlosti one
večeri, a tamo samo gdjegdje koju ulica onog
samog diela grada u kojem se je obdržavnla
skupština; nadali su se: vas će Beč na sastanak,
kod tamo baš onaj isti dan bečlije, same rad-
ničke ruke, sakupe se i oni u svoj meeting, nu gdje
je učestvovalo 4000 duša, te puna 1000 duša
više. A i ta vriedi d« ju čovjek ne zaboravi:
radnički naime meeting u svojim govorim i re-
solucijam radio je indirektno a dielom i direktno
proti govorim i resolucijam meotinga veliko nje-
mačkoga. Tim su dakle veliko-niemci baš od
svojih sunarodnjaka i sugradjana čuli: dalje od
nas!
Ovaj svečani fiasco stranačke njemačke skup-
štine dobar je znak vremena, koma se mi ve-
selimo, jer glasoviti veliko-niemci to su ti oni
dobri ljudi što su gledali sapet ruke katoličkoj
crk-i u Austriji i Njemačkoj; a u politici stoje
uz one mirobljubive gradjane koji uzdišu za Deutsch-
tumom, za njemačkom velikom domovinom,
od Baltika do Jadranskog mora.
Naravno, da su uz to njemačke „neodku-
pljenike" napravljali sebi ßasco i neodkupljenici
dalmatinci talijanske krvi. Da, i naši neodkuplje-
nici iz Spljeta poslali su bili tamo svoje puno-
ovlašćenike; te su tako i oni imali prigodu da
pleskaju rukama veliko-njemačkom govorništvu
dra. Koppa i drugova mu.
Nego, o čem su najpače govorili niemci na
toj skupštini? 0 tom najviše: ako Austrija hoće
da jo$ požive, treba joj gladit jedino niemce, jer
taj njihov iznimni položaj to je neobhodnim
uvjetom obstanku države (staatsnotwendige) i
bez njega da bi nestalo s lica Austrije ono po-
teza civilnosti, što ih je došle niemstvo, to se
zna samo snincato niemstvo. pribavljalo ; nesta-
lo bi onog ,,das .culturelle Geprage des ôsterr.
Staatswesens...." !
¡\iemci na ovoj skupštini branili su i poli-
tično ujedinjenje austrijskih Niemaca. Zanago,
kad na to misle Startni, Smeykali ne dolazi im
ni na kraj pameti, da bi tada i Slaveni uza-
jemnost propoviedali, jer pojedini ogranci našli
bi se u manjini. A što bi Niemci napram: dva
milijuna Rusina, tri milijuna Poljaka, sedam mi-
lijuna Čeha, tri milijuna Hrvata i Slovenaca?
Ne bi ostalo nego bježat k divu Bismarku.
Javismo da se brzo otvara Carev, vieće.
Njemačka mu se dakle liberalna stranka pri -
bliža s jednim novim svečanim neuspjehom na
čelu. Mišljahu meetingom ujedinit se i jedinstvom
se ojačat, te silnije jurišat na ministarstvo; al
nebuduc im to pošlo za rukom, a buduc pak nak-
nadni izbori za zastupničku kuću u Ćeskoj i
gornjoj Austriji izašli povoljno za desnicu; mi-
nistarstvo Taafeovo moći ce još slobodnije o-
voga zasiedanje vršit ulogu izjednačenja; samo
bude li odlučno tim pravcem udarilo.
Srbska vlada poslala je u Bodim-Pest
svog parižkog poslanika Marinovića, da nastavi
dogovore o utanačenju carinskog i trgovačkog
ugovora s Austrijom, koji su kako je poznato
bili nazad vremena prekinuti, usljed Ristićeve
oprjeke.
Prošli ponedjelnik sastalo se je u Galcu
podunavsko povjerenstvo, čije razprave i zaključ-
ke politički sviet velikom napetosti izgleda. Tu
će se o tom raditi, da se uredi imenovanje po-
vjerenstva, koje ima upravljati i nadzirati du-
navsku prugu do željeznih vrata, i imenito da
se rieši prepirka o pitanju, tko ce predsiedati
povjerenstvu.
U franceskom senatu bio je na 15 t. na
dnevnom redu Buffetov upit o ministarskoj krizi
i o izvadjanju ožujskih dekreta. Buffel je doka-
zao, da je Freyeinet zalo izašo iz ministarstva,
što nije bio sporazuman sa svojim drugovim, koji
nisu htjeli pristati da se politika kabineta pro-
mieni onako kako je on namjeravao; dokazom
tomu dn je Freycinetov govor u Montaubanu,
kojemu nije nijedan ministar prigovorio, premda
je Freycinet bio reko, da je provedba drugoga
ožujskoga dekreta odgodjena.
Buffet obazire se zatim na izagnanje re-
dovnika, pa veli da se je redarstvo ponašalo
kao zločinac ^velika bnka) i da su redarstveni
činovnici počinili zločin, za koji će biti još de-
set godina odgovorni. Napokon navaljuje govor-
nik žestoko na vladu.
Potres u Hrvatskoj
U Zagrebu na 15 tek.
Obzor, nastavljajuć groznu kroniku, u broju
od 262, piše, iz med ostaloga:
„Sad gdje nam se je svima mir povratio, mo-
ramo i sami priznati, da toli naše, koli viesti ostalih
zagrebačkih dnevnika bijahu pod utiskom užasa ka-
tastrofe ponešto pretjerane. Zagreb je doduše lebdio
u groznoj opasnosti, nu ona ga je sretno minula, —
tri još sekunde potresa bile bi dovoljne da ga pre-
tvore u hrpu ruševina, ali on je danas spašen. Ra-
njen je, ali nije smrtno, štete su silne, ali nisu ta-
kove, da se nebi mogle nadomjestiti. Trebat će tomu
morda 4—5 godina, dokle Zagreb nastavi cvasti
onim cvietom, kojim je započeo posljednjih godina;
ali uz patrioticno požrtvovnost svih njegovih gra-
djana i ciele zemlje, ova rana može se posvema
zacieliti.
Dobro je gradski načelnik Mrazović, primivši
u subotu strane novinare, primjetio, „da gradu Za-
grebu nije posluženo time, ako se njegova nesreća
pretjerava i predočuje kao gotova propast; jer time
se doduše pobudjuje milosrdje, ali se ruši kredit, a
Zagrebu treba danas kredita,, ne milostinje. Zagreb će
vlastitim radom, štednjom, neumornim nastojanjem
opet doći gdje je bio. Mi nećemo prosjačiti, nego
trebamo novac na pošten povratak".
„Ali kako rekosmo: požrtvovnosti treba, patrio-
tizma i muževne odvažnosti. U ovakovih se momen-
tih pokazuje moralna snaga naroda. Pravom nam
utjehom služe i ponosom nas napunjuju rieči koje
današnja ,,W. allg. Ztg." o zagrebačkoj katastrofi u
uvodnom članku donosi. Neka ih naši čitatelji
saznadu:
„Pučanstvo glavnoga grada hrvatskoga čini se,
da takvu nesreću, koja ga je stigla, podnosi načinom
muževnim Nepokolebiva hrabrost bijaše svedj
jedna od najprvih karakternih crta Hrvata, stanovita
žilavost u oči pogibelji, a taj značaj i sada se po-
kazuje. Sabor, gradsko zastupstvo, oblasti nastavljaju
svoj posao. Neima plina, pak se pali petrolej, —
neima vrućih jestvina, pak se zadovoljuje s hladnimi,
— nemože se stanovati u kucah, pak se stanuje u
kolih i pod vedrim nebom. Ali svatko radi dalje,
kako može. Uredi ureduju, brzojav radi, trgovci
neće da čuju o moratoriju i stavljaju svoj ponos u
to, da svojim obvezam zadovolje kao da je sve u
najboljem redu. Uzprkos strahovitom dogodjaju ne-
čuje se ništa o javnoj nesigurnosti, ništa o zločin-
stvih proti tudjem vlastničtvu. Zemalja se trese u
svojih temeljili, ali ni zakon, ni red ni kredit nije
potresen. Kronika nesretnih dana, u kojih se opažaju
takove krieposti, sačinjavati će neprolazno častni
list u poviesti Hrvatske i Zagreba ; narod koj je po-
kazao toli hrabru ćut, može s pouzdanjem gledati u
budućnost. Zdravo zrno, koje je u njemu, pokazat
će se i zajamčiti mu uspjeh na svakom polju čo-
vječje djelatnosti".
Nadalje veli isti list, da je pogledom na su-
ćuvstvo, koje je sva Evropa pokazala za Segedin,
dužnost ugarskoga sabora, da za Zagreb sve učini,
što se iole učiniti dade. „Sva Austro- Ugarska neće
mirovati, dok se nepodigne novi, ljepši Zagrebi!"..,.
„Pak ako komu može služiti utjehom u biedi da
ima srdaca, koja š njim osjećaju, tad neka stanov-
nici Zagreba budu uvjereni, da ih gradjanstvo glav-
nog grada monarkije rad hude nesgode srdačno sa-
žaljuje, a rad njihova odvažna držanja da im se
iskreno divi, — a tako morat će se osjećati svagdje,
gdje ima sućuti za ljudske jade, i smisla za dosto-
janstvo i muževnu odvažnost".
Ali u potonjoj predpostavi bečki se je list
prevario. „Jer primjerice izlazi list koj se zove
„Pester Journal'' i koj jučer donosi članak pun
bratinske ljubavi. Tu se veli, da narav često kazni
bičem objesne narode, ovakove elementarne nesreće
da su opomena takovim bogomrzkim narodom. Ra-
zorenje Zagreba da je pravedna kazna za podkapa
nje ugarskoga integriteta.
Ali mi dovikujemo prekodravskoj braći, da uz
ovakove popratnice nećemo i netrebamo njihove po-
moći. Naš ponos bit će uvieke dosta jak, da i u
najvećoj biedi odbijemo pomoć bahata prostaka, koj
će nam to kroz sav svoj život pod nos bacat, i već
nam sada svoju „milostinju" unapred spočituje.
Br. 3
V H ! Zadar, Četvrtak 13 Sječnj God. XII
Veritatem facientes in charitate, cresc JIUS in
illo per omnia, qui est caput Christns,
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
—^Win
Ego interim clamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngitar, men» est.
(S. Hieronym. Efts. AVI. ad Bam.)
roborandis,,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensuros in ttienda salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije,)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Uprava Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništva Uvrstbe po 10 novč. «redak. Objave na 4 strani um veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 13 sjeenja.
Ima nekoliko dana, da šaka iiberalnca voli—
koniemaca u Gornjoj Austriji gledaju 11a svaku
ruka pobunit mase proti sadašnjem ministarstvu!
Od ljudi kojima skoro ništa nije sveto može
se država nadat svačemu. To nam je, da ne
idemo daleko, u malenoj slici ali sjajno dokazao
i naš Spljei; gdje je malo smutljivaca obratilo
bilo onaj inače mirni grad u mjesto da svie-
sivomu i nezavisnomu rodoljubju nije bilo spo-
kojna života. Ondje nemoralna politika proizva«
djala je nemoralnost gradskoga družtva. baš
kako sada kušaju da bude u Gornjoj Austriji.
Gospodi kojima je načelo: Niemci svi i
svuda, te koji neće da znadu za ravnopravnost
svih narodnosti u Cisleitaniji, grof Taafe i
njegova austrijska politika naravno krvavi su im
pred očima, ajos više zato, jer je pomirljiva po-
litika dobrahno i vjeri prijazna.
S toga, jednom kad su se u Carev. Viecu
obrnula kola niza stranu po centraliste, vebko-
niernci kušaju sredstva kakva im nadahnjiva
njihova politična strast; prenašaju politiku u druš-
tvene odnošaje, ne bili i Gornja Austrija po-
stala neka vrst Irske, premda za po sve druge
cilje i uzroke.
Polje, koje su odabrali centraliste iz Gornje
Austrije, s kojeg da masani na Vladu jurišaju,
to su porezi: al po socijalističku. Pošto je naime,
vlada nastojala uvesti novih poreza, i! dala
preinačit sustav poreza prijašnjih, a puku naj-
draže plaćat što manje; centraliste nastoje, da
izazovu nezadovoljsljstvo u puku, priliazujuć
Vladu opasnu po Niemce i zato jer da namje-
rava obleretit njemačke zemlje porezim oduzetim
zemljama češkim i poljočkim!! Niemci ovdje
dakle kriju politiku pod ćesu. Da ovoj svojoj
buntovničkoj struji dadu kakva oduska, urekoše
seljački meeting; al taj bi zabranjen.
Nije se htjelo nego to, da se veliko-niemci
Gornje Austr je i gore uzpale proti Vladi, te
pošalju izravno k Taafeu u odaslanslvo gosp.
Kirchmayera urednika Linzer Sonntagsblatta
i gosp. Hubmera, načelnika u Alkofenu.
Na 2 takućega grof Taafe primio je oda-
slanstvo, du UJU čuje i odgovori na tužbe. Grof
Taaie ovom prigodom liepo je dokazao, kako je
taj nousišljeni meeting suvišan, jer se Vlada i
bez njega brine za seljake,- i opazio pri koncu
vrlo umjestno, kako napokon, u svim nemiriin,
tko najviše gubi a najmanje dobiva, to ti je baš
seljak.
Uz to centralisiične novine ciene, da su svi
seljaci Gornje i Donje Austrije prešli na njihovo
stranu. Nu ti su ih isti seljaci brzo utjerali u
laž, izkazav jur u dva mjesta svojim konser-
vat.vnim zastupnicim podpuno povjerenje.
Javili smo u zadojena broju da je ruski car
kardinalu Jacobini-u podielio red Alesandra Nev-
skoga u djamaniim. „Germania" piše da je
taj red ponio u Rim posebni carev poslanik u-
jedno sa pismom, u kojem ruski car zahvaljuje
kardinalu za skrb i trud, što je ovaj imao, kad
je u Beču radio oko sporazumka med Svetom
Stolicom i ruskom vladom.
Otvara se na 16t. hrvatski Sabor u Zagrebu,
koji će imat bez dvojbe zamašnih pitanja o
kojim da raspravlja. Bože daj, da se bude
barem ovaj put postupalo u Saboru pošteno,
nezavisno, te po narod i njegovu budućnost
sretno. Mlohavosti, neodlučnosti, ulagivanju nek
bude već jednom kraj!
Više Zagrebačkih štovatelja upraviše na
mlado ljeto čestitku kardinalu Jacobini u izraziv
ujedno svoju radost, što ga je sv. Otac Papa
imenovao državnim tajnikom.
Kardinal Jacobini zahvalio je na čestitkam veoma
prijazno.
U Francuskoj su ovih dana obćinski iz-
bori. 0 ovim izborim zavisit će donekle i bu-
dući izbori za Senat. U Parizu su pobiedili re-
publikanci i konservativoi; jer na 80 zastupnika,
nije bio izabran nijedan član zloglasne komune,
nego 44 republikanca, i 8 konservativaca (3
više nego u predjašnjim izborim.) Kako je s o-
slalim parižkim zastupnicim nezna se još.
vinski odbor, kojemu će biti zadaća, da sa slič-
nim odborom ugarskoga sabora ustanovi broj
zastupnika, koje će posije utjelovljenja krajine
hrvatski sabor slati u zajednički sabor. Ugarski
sabor da neće biti pozvan kralj, odpisom, da i-
zabere kraljevinski odbor, već će samo mini-
ster-predsjednik predložiti neka se to učini.
SANCTISSIMI DOMINI NOSTRI
LEONIS
DIVINA PROVVIDENTIA
PAPAE XIII.
EPISTOLA ENCICLICA
ad Patriarchas, Primates, Archiepiscopos et Episcopos
uuiversos Catholici Orbis Gratiam et Communionem cum
Apostólica Sede habentes
Bogatstva u Francuskoj! Neizravni porezi
dali su državi prošle godine 169,000.000 fra-
naka više nego se je predvidjalo.
Na 4 tek. u večer po četiri su puta ne-
poznati ljudi gledali petroleom upalit Liver-
poolski dock. Lako da to budu irski izaslani
buntovnici, ai nije dokazano. Nastavlja se iz-
traga proti Parnellu. Uz toliko on u Parlamentu
svejednakom odlučnosti zagovara irske interese.
Reče, izmedju ostaloga, da se Irsku nemože
dobit nego velikodušnim djelima; sila da neće
nego umnožit nerede.
Namjestnik ruske Poljske. Albedinsky, poz-
van je bio onomadne u Petrogrfid, gdje još boravi
Kako se iz Petrograda javlja, vlada ondje
ranienje, da je taj poziv u savezu s vladinom
nakanon Poljacima podieliti podpunu gradjansku
ravnopravnost, imenito imenovanjem Poljaka kod
mirovnih sudova, s dozvolom poljskoga jezika.
U obće opaža se s ruske i poljske strane me~
djusobna susretljivost, koja na dobro sluti.
Stanovnici republike Andorra u Španjolskoj
(ta republika utemeljena je god. 805 po Lju-
devitu Pobožnom, sinu Karla Velikoga. Sada i-
ina 17.000 duša) zamoliše nedavno sv. 0. Papu,
da ih uzme pod svoju zaštitu „\ smatra svojim
podanicim". Sv. 0. Papa odazvao se je toj želji,
te je Urgelski biskup po njegovom nalogu pro-
šle nedjelje uzeo u posjed ovu republiku. Istom
sgodom obdržavana je o sve sedam crkava, koje
se nalaze u ovoj republici, svečana zlužba božja.
Kako javlja „Bud. Corr.", dovršene su raz-
prave o krajiškom pitanju, koje su ovih dana
bile nastavljene u Beču sa banom grofom Peja-
ćevićem. Hrvatski sabor da će dakle u prvoj od
dojdućih sjednica, odmah na 16 t. mj., biti
pozvan previšnjim odpisom, da izabere kralje-
VENERABILIBUS FRATRIBUS
PATRIARCHIS, PRIMATIBUS, ARCHIEPISCOPIS ET EPISCOPIS
ÜNIVERSIS CATHOLICI ORBIS GRATIAM
ET COMMUNIONEM CUM APOSTOLICA SEDE
HABENTIBUS
LEO PP. XIII.
Venerabiles fratres salutem et apostolicam
benedidionem.
(V. n.r 2).
Itaque cum tria sodalitia tarn certa Ponti-
ficum maximorum gratia floruerint, cumque opus
singula suurn studio concordi urgere numquam
desierint, uberes edidere salutis fructus, Con-
gregation! Nostrae de propaganda fide baud me-
diocre attulere subsidium et levarnen ad susti-
nenda missionum onera, atque ita vigere visa
sunt, ut laetam quoque spem facerent in poste-
rum segetis ampiioris. At vero tempestates plu-
res ac vehementes, quae adversus Ecclesiam ex-
citatae sunt in regionibus iamdudum evangelica
luce illustratis, detrimentum intulerunt lis etiam
operibus, quae sunt ad barbaras gentes exco-
lendas instituta. Etenim multae causae extiterunt,
quae sociorum numerum liberalitatemque minue-
runt. Et sane cum passim opiniones pravae spar-
gantur in vulgus, per quas mundanae felicitatis
appetitio acuitur, caelestium autem bonorum spes
abiicilur,, quid ab iis expectetur, qui animo ad
excogitandas, corpore ad capiendas voluptates
utuntur? Huiusmodi homines precesne fundant,
quibus exoratus Deus populos sedentes in tene-
bris ad divinum Evangelii lutnen victrici gratia
adducat? Istine sacerdotibus pro fide laboranti-
bus ac dimicantibus suppetias ferant? Restric-
tiores porro fieri ad munificentiam ánimos etiam
piorum hominum temporis improbitate oportuit,
partim quod abundante iniquitate refrixit multo-
rum caritas, partim quod rerun» privatarum an-
gustiae, publicarum motus (iniecto etiam rnetu
peioris aevi) plures in retinendo tenaces, par-
ciores ad largiendum effecerunt.
Multiplex contra gravisque nécessitas Apo-
stólicas missiones premit atque urget, cum sa-
crorum operariorum copia efficiatur quotidie mi-
nor: neque abreptis morte, senio confectis, la-
bore attritis praesto sunt qui succédant pares
numero et virtute. Religiosas enim familias, uh-
de plures ad sacras missiones prodibant, infen-
Br. 9 Zadar, Četvrtak 3 Veljače 188
Veritatem facientes in charitate, crcscamus in
ilio per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. EVh. IV. 15.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim damit«: ' - •*'"'.. Si quis Cathedrae Petri jnngitir, itreus est.-
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.}
roborandis,.,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operam Vestrain impensuros in tuenda salutari Eeclesia; doctrina, animisque in Iteligionis amore et in verse fidei professione^
(Vio IX. u papinih, listu, SI veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godini!. — Po ostaloj carevilli 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
eielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalj^
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „frauco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Tiszofilija hrvatskih zastupnika
vladinovaca.
Sto je tamo s Magjarim glede Krajine ? Na
žalost onako kako se je očekivalo : dosta zlo !
Nesporazumak kraljevinskih odbora, koji je mo~
go siutit ns dobro, nije bio nego baš onake na-
ravi kakvu smo mu u predjašnjem broju pripi-
sivali: gola golcata Ti^zofil ja. Da, Tisza je ote-
zanju bio jedini uzrok, njemu su služili glasovi
hrvatskih zastupnika na zajedničkom Saboru, dok
mu prodre zakon o potrošarini.| Naša bojazan,
da bi on po tom mogo sputit većinu hrvatskih
odaslanika, obistinila se je, i da je Bog dao da
nije onako podpunu.
Na 28 pr. rnj. dovršila je u Saboru glavna
razprava osnove zakona o potrošarini, a na 20
se je glasovalo. Hrvatski zastupnici nijesu se
tada svi nahodiSi u Pešti. Gospodin Tisza, ima-
juć ih za se, pozvao ih je po žici, da lete k nje-
mu. Neboj se, nijesu se oglušili njegovom gla-
su, nego su odmah: dr. Marijan Derenčin, bu-
dući nasljednik, kako se predvidja, zloglasnog
Živkovića i od njega dakle malo različit, dr.
Marko Lončarić i A. Zindl put Pešte krenuli. Uz
to je ban Pejačević, po Tiszinoj želji, posredo-
vao, da pododbor hrv. kraljevinskoga odbora
nesastavi izvješće o neuspiehu dogovora, čineć
lebdit mogućnost sporazumka na uliar hrvatskim
zakonitim zahtievim. Pododbor je učinio po Tis-
zinoj i Pejačevićevoj želji i pričekao je; pa ko-
ju su platu imali hrvatski zastupnici i odasla-
nici za tolike dokaze njihove Tiszofilije? Sto sa
oni tim narodu pribavili? u Saboru: zakon kojim
će hrvatskomu narodu znatno ponarasti porezi;
u kraljevinskim odborirn: pravo slat na zajed-
nički Sabor 40 zastupnika (samo 6 više nego
došle) na mjesto 55, a u Gospodsku kuću tri
na mjesto dosadašnja dva.
Tko je i ovdje svojim dostojanstvenim
ponašanjem obranio čast starog hrvatskog po-
nosa, to je bila nezavisna stranka, jedina stranka
kojoj danas hrvatsko ime i narodna sućut pri-
pada ;jer svih sedam zastupnika neodvisne stranke
glasovali su proti osnovi Tiszinog zakona.
Dobro je sada pri koncu da navedemo i-
mena onih koji su glasovali za nove poreze, i
imena onih kojih su glasovali proti tomu i na-
pokon onih kojih su bili nec frigidi nec calidi,
te su ostali kod kuće.
Za nove poreze glasovali su: Koloman
Bedeković, Marijan Derenčin, Stjepan Josipović,
Nikola Krestič, Svelozar Kušecić, Marko Lon-
čarić,, Iiarlo Mihalović, Josip Miškatović, Viktor
Seitz, Mato Slaclović, Jovan Steković, Dragutin
Strazimir, Jovan Subotić i Ivan Vončina.
Proti novim porezira glasovali su: Josip Be-
ruta, Gjuro Crnadak. dr. Antun Jordan, Ivan
Kukuljević, Franjo Reizer, Franjo TUrk i dr.
Lovro Vidrič.
Dvanaesterica su ostala kod kuće: Josip
Vušćić, Anton Zindl, Jovan Živković, Dragutin
Antoiek-Vrešek, Ivan Bartolović, Vaso Gjurgje-
vić, Petar Horvat, Vaso Kotur, bar. Ljudevit
Ožegović, Stevo Popović, Radoslav Rubido-Zi-
chy, Leopold Šram.
Većina kojim je zakon o novim porezitn
prodro nije iznosila nego 21 glas, te Tisza ima
zalivalit jedino hrvatskim zastupnicim ako mu
zakon nije pao. Pa inak odvraća ut supral
Comitia comitiorum, što su se imala držat
u Bitnu pod predsjedanjem Garibaldievim, bila su
odgodjena na dan 14 tekućega, a to sa sliede-
ćih razloga: jer junak Garibaldi nemože usred
krute zime s Kaprere do u Rim, jer što bude
kašnje da će bit častnije i jer dobro je da co-
mitia budu baš u doba kada se u Parlamentu
bude razpravljalo o obćem pravu glasovanja. Uz
sve to, republikanci se nadaju, ako comitia budu
kašnje, da će broj učestnika bit ogromno veći.
Kili je zauzećem Lime veću stanju,da na-
meće uvjete mira pobiedjenoj Peruviji. Ti su
uvjeii, kako ih donosi Temps i kako javlja br-
zojavka iz Pariza na 29 sječnja, veoma težki
za republiku Peruvijanjsku; predat Kiliu Anto-
fagosiu i dotično zemljište; predat ratnu mor-
naricu, dat u ime ratne odštete 500 milijuna
Peru a saveznici Bolivijanci 250 milijuna i dok
se sve to neizplati da Kili ima pravo držat Cal-
lao i rabit rudnike rnjeda i peruvijanski gvan.
Na 30 sječnja u ministarstvu zajedničkih
financa u Beču ustanovila se je i držala prva
skupština rudarskog družtva „BosniaBi iza-
brano osam članova u družtveno vieće. Glavni-
ca družtva iznosi 100 kuxa po 3000 fiorina. Bo-
sanska uprava preuzela je 20 kuxa.
češki zastupnici učinili su odlučan korak
kod vlade radi provedenja ravnopravnosti na
prazkom sveučilištu. Na 27 sječnja bilo je kod
grofa Taaffea odaslanstvo sastojeće iz gospode
dra. Biegera, kneza Lobkovica, Srorna i Kvi-
čale. Odmah se je držala konferenca, kojoj je
prisustvovao i ministar nastave Konrad. Depu-
tacija ostavila je vladi na volju, da pitanje rieši
upravnim ili zakonodavnim putem. Složilo se u
tom, da će vlada sazvali povjerenstvo od čla-
nova „Češkoga kluba" i vladinih delegata, koje
će izraditi, predlog o osobam itroškovitn, a vla-
da će onda po svojoj uvidjavnosti odlučiti, kako
će ravnopravnost provesti. Deputacija je predlog
primila.
„Wiener Zeitung" donosi imenovanje Zy-
blikiewicza za zemaljskoga maršala Galicije.
Brzojavljaju iz Rima, na 29 sječnja: Vlasti
sporazumjele su se u grčkom pitanju, da dje-
luju na Portu, da medjašnicu od 3 listopada
promieni u smislu približavajućem se grčkomu
zahtjevu. Nadaju se privoli Portinoj.
v r
Za dan 5 srpnja 188L
XV. Imenica.
ČČ. gg.: D. Mihovio Pavlinović f. 5, D.
Ant. Maffioli sakupljenih u Sjemeništu u Du-
brovniku f. 2:75; D. Marko Bitanga f. 6 s mo-
litvom : Sveta braćo Cirile i Metode, izprosite
nam od Boga milost da nam se opet sadruze
razlučena braća i sestre sa svetom katoličkom
crkvom, da bude kako na nebu tako i na zem-
lji jedan pastir i jedno stado, da budemo braća
ne samo po krvi, dali t po vjeri. Amen. — U-
kupno f. 13:75.
Po prijašnim Imenicam f. 275:03, 22 !/2
franka, 1 skud i po križanice.
Svega f. 288:78, 22 7, franka, 1 skud i
po križanice.
Mjesto o plaći I mirovini žn-
pničboj. ')
Ako je uprav istina da će se već- za a-
voga zasjedanja na carevinskom vjeću utanačiti
pristojna plaća za župnike, mislim da ce za naša
zastupnike biti koristne i ove moje opazke
Plaća treba da bude tako primjerena, da
moga svi dušobrižnici, nazvali se kako mu drago,
ako ne udobno, barem pristojno živjeti.
Bolja bi paka imala biti za župe raztrkane
u kojima je župniku veći trud; i za župe puno
odaijene od gradova i od varoši, jer mu je tu
i veći trošak.
Gdje župnik nemože brez paripa, a to je
mal ne svuda po zagorju, neka ma bude na-
grada radi skupoće siena, zobi i ostalog, i jer
se često konji razbaljaju i dospiju, pa treba ku-
pit drugog na novo, ili dati svoga za malo a ;v
novog skupo platit.
Neka budu i župnici i puk oslobodjeni oni
od primanja a ovaj od davanja redovne iliti
bira. Za puk to je davanje težko uz sadašnje
ogromne poreze za državu, za pokrajinu i zn
obćinu; a o neku baš i nepravedno, jer seljani
davaju a gradjani ne. Za župnika to je prima-
nje nesgodno i nepristojno i izvor najvećih ne-
prilika. Novi porez za vjerozakonske potrebe
bio bi laglji za seijane a i pravedniji, jer bi uz
seljane plaćali i gradjani.
Ne samo plaća za dušobrižnike nego i nji-
hova mirovina neka bude pristojna. Njih tare
svaka nevolja, pa ih bije dan i noć vjetar, kiša,
snieg i mraz. Veće oni troše svoj život za go-
dinu, nego činovnik i odvjetnik za pet..
Neka im se dakle ne mjeri mirovina po
kalupu činovničkom. Kad je župnik u zagorskoj
i raztrkanoj župi služio od 20 do 30 godina,
to mu je i odveć.
Za sada neću dalje.
O slovenskoj liturgiji.
Iz biskupija: senjske i mođruške.
Na što sami nismo dovoljno mislili, puštajuć se
po staroj navadi mrtvežu u naručaj, na to nas pro-
budjuje predivna papina enciklika „Grande Munus",
da se spomenom sv. Cirila i Metoda prenemo življe
raditi oko probitka i religije i liturgičkoga svoga
jezika u našem narodu. Zato na prvelikoj brigi svi
Otca Lava XIII koju goji za nas Slovene, nikad
nećemo moći dosti zahvalit, ali pokazati ćemo se
na osobiti način odanimi i zahvalnimi papinoj, ljubavi
ako se i sami vatrenije zauzmemo za religiozni na-
*) Gdje gdje mi se ovdje nebi mogli podpuno
složit s č. g. dopisnikom, u drugom dielu,|al pošto
su naši nazori u ovom pitanju dosta jasno i višekrat
izraženi, puštamo članak bez i kakvih opazaka, tim
radje što je ovo glas izkusne osobe, govoreće iz sre-
dine naših župničkih krugova. Uredništvo.