U Sutomoru u Špici otvorena je područna br-
zojavna postaja sa službom obdan.
* Apprendiamo oke verra atterrata anche la parte
dei bastioni detta i Quartieroni. Con cio la nostra
riva acquisterd un nuovo importante tratto di ter-
reno che accrescendo 1' estensione della marina, con
ferira, senza dubbio a renderne piu salubre e pura
l'aria, essendovi corrotta non poco per diffetto di una
ben regolata canalizzazione. Ma anche qui, ci dicono,
sara fra breve posto riparo.
hvoz dužica iz Hrvatske god. i879. — U služ-
benom izkazu čitamo, da je iz svih hrvatskih kolo-
dvora tečajem g. 1879 dovezeno u Trst 3,384.203
komada dužica osim Siska, za koji se napose kaže,
da je odanle dovezeno 15,222.854 komada. Iz Barcsa
dovezeno je 3,867.080 komada (i to je naše drvo),
a iz svih ostalih ugarskih kolodvora 6,350.944
komada.
vie locali nella Boemia da eseguirsi entro cinque
anni senza sovvenzione dello Stato.
* II Luogotenente ai S. M. in Dalmazia ha no-
minato il praticante di concetto Francesco Krater
a concepista luogotenenziale.
II ministro pel culto ed istruzione ha norainato
il capomaestro in Imoski Matteo Markovic adispet-
tore scolastico distrettuale pel distretto scolastico di
Imoski.
* lfogli di Vienna seguendo la „Bohemia," nar-
rano che dietro giorni, in seguito ad una perquisi-
zione, furono ritrovati presso il ventenne Raimondo
Battara, nato a Zara e dorniciliato a Trieste, in una
a delle carte compromettenti, circa 70 esemplari del
numero 4 del foglio rivoluzionario V Italia Irredenta,
Gli esemplari erano rinchiusi in due pacchetti che do-
veano essere proseguiti per Gorizia. In seguito tu
fatta una perquisizione domiciliare presso parecchie
altre persone sospette a Trieste e Gorizia. L' esito di
quest' ultima /¡erquisizione non é peranco conosciuto.
Si apre il cancorso pel cuoprimento d' un posto
di capo maestro presso 1' istituto magistrale femminile
in Ragusa e pel conferimento di un posto di aggiunto
degli ufficizi d1 imposte.
Rileviamo dall'4. di <8palato che il giorno 14
corrente l'aqua del Jadro fece (dopo quattordici se
coli) il suo ritorno a Spalato. Numerosi cittadini
erano accorsi ad assistere al primo zampillo.
* II ministro del commercio ha nominato il di-
rettore dell'esercizio della ferrovia di Stato dalmata,
Federico Neumann a sostituito dell'i. r. amministra-
tore dell'esercizio della ferrovia Kronprinz-Rudolph
ed in suo luogo ha affidato la dirigenza della dire-
zione dell'esercizio della ferrovia di Stato dalmata a
Gustavo Gerstel, commissario, della ispezione gene-
rale delle ferrovie austriache.
Leggesi nel Diritto: II ministero italiano a
Costantinopoli ha comunicato ufficialmente al Go
verno in Roma, il decreto col quale la Subblime
Porta, a cagione della apparizione della fillosera ha
esteso a tutte le provincie dell' Impero il divieto d' im-
portazione degli arbusti, alberi, piante, frutti o se-
menze di provenienza estera, che giá esisteva per
il vilayet di Aidin. —
Ci consta poi che la filossera si é manifestata
anche in Sicilia, per cui si vede che neppure le isole
vanno esenti dal terribile flagello.
Raccomandiamo quindi caídamente al pubblico
a cessare dall' importazione di piante dall' Italia.
* La presidenza della Direzione provinciale di
Finanza ha nominati in definitivi aggiunti d' im-
poste gli aggiunti provvisori Luca Florentù e Luigi
Pavisié, ed in provvisori aggiunti i praticanti steu-
rali Pietro Rafaelli e Giorgio Irojanis.
Lo scima suscitato fra gli armeni cattolici
volge omai al suo termine.
Al Santo Padre Leone XIII è giunta la con-
solante notizia che gli ultimi due Vescovi armeni
che avevano aderito a questo scisma arriveranno fra
breve a Roma, e ai suoi piedi deporranno l'omag
gio della loro sommessione.
Cosi il tentativo di destare nell' Oriente e nel-
1'Occidente uno scisma a danno dell'unità della
Chiesa cattolica, che è quanto dire lo scisma armeno
in Oriente e la setta dei vecchi cattolici in Germa-
nia ed in Isvizzera è svanito in meno di un lustro,
di fronte alla fede delle popolazioni, e gli scandali
dati da quei pochi sciagurati, che colla fede avevano
perduto ogni pudore.
Giusta il Fremdenblatt un gruppo di deputati
della Boemia di ambedue le nazionalità si pose d'ac-
cordo per la costruzione di 600 chilometri di ferro-
1 benedettini in Austria. Quest'anno, come ai
; lettori sara noto, si festeggia il XIV centenario della
; nascita di S. Benedetto; sul qual proposito leggiamo
' che il 4 marzo i rap presen tanti dell' ordine benedet
tino in Austria si radunarono in conferenza a Vienna
• per concertare gli omaggi che intendono di offrire
al loro fondatore. In questa conferenza fu stabilito
che in tutte le Badie esistenti nell' impero, come anche
nelle parocchie incorporate all' Ordine, si celebrera
un triduo nei giorni 4 6 aprile. Contemporáneamente
incomincera la pubbiicazione d' una rivista scientifica,
redatta da membri dell' Ordine e, affine di perpetuare
I con un nobile lavoro la memoria del centenario, sará
i data in luce una collezione dei Scriptores O. ti. B.
i imperii austriad hungarici.
Petrov Novčić.
P. Girolamo Mircetta 'Amm. di Slivnica f. 1,
i D. Giovanni Motusié Párroco di Benkovac f. 1,
! Popolazione di Benkovac f. 2, Canonico D. Simeone
PuliSić Párroco S. Eufemia f. 1, Popolazione S. Eu-
j femia s. 50, Parrocchia di Nona f. 4:10, Canonico
I Giacomo Bellan Párroco di Nona f. 1, Cappellano e
I parrocchiani di Bibinje f. 1:30, Parrocchia di Pole-
snik f. 2:50, Parrocchia di Calle 1:251¡,¿, Parrocchia
di S. Cassiano 2.10, Parrocchia di Oltre 1:8, Parroc-
chia di Dobropoljana f. 1:10, Parrocchia di Banjo f. 1,
j Párroco e Parrocchia di Melada f. 2, D.n Pietro
Silvestrié Curato di Zapuntello f. 1, Villici di Za-
puntello s. 66V2, Parrocchia di Selve f. 2, Parroc-
chia di Ulbo f. 1, Parrocchia di Diklo f. 2, Popola-
zione Popovié f. 2, Dn. Stefano Profes. Roglié. arg. 5,
Alcune scolare di S. María 3.6, Popolazione di Po-
lesnik e Suvare f. 1:72, Popolazione di Bocca-
gnazzo f. 1, Canonico D, Simeone Pulisió f. 1, Par-
rocchia di S. Eufemia sol. 80, Parrocchia di Calle
f. 1:14, Párroco e Parrocchia Uglian f. 1. Párroco e
Parrocchia Skabrnje f. 4:41/2, Párroco e Parrocchia
Puntebianche sol. 241/,2) D. Angelo Piasevoli párroco
di Sale f. 1, Parrocchia di Sale f. 1:7, Cappellano
e villici di Bibigne sol. 90, Parrocchia di Savro sol. 44,
Parrocchia di Uglian f. 1:22, Parrocchia Lukoran f. 1,
Parrocchia Kuklica sol. 30, D. Simeone Ušalj pár-
roco Possedaria f. 1, Parrocchia di Possedaria, sol. 941/2
Parrocchia Murvica sol. 59, Parrocchia Brisevo s. 21 Va
Parrocchia Božava sol. 44, Parrocchia Pasman f. 1:20,
Parrocchia Eso piccolo sol. 68, Parrocchia Rastevió
s. 50, Parrocchia Galovac f. 2:1172> Canonico D.
Giacomo Bellan Arcip. Nona f. 1, Parrocchia di
Nona 4:19, Parrocchia di Zaton f. 9, Parrocchia di
Poljica f. 2:7, Parrocchia Verke f. 1 :14V2, D.n
Francesco Marin Capp. Verke sol. 50, Parrocchia
di Brevilacqua f. 2: 50, Parrocchia di Polaca f. 1,
Parrocchia di Selve f. 3, Parrocchia di Ulbo f. 1:75,
Parrocchia di Pago f. 1: 16'/„, D. Vincenzo Segarió
Arcip. Pago f. 1, Cappellania Dignisca sol. 50, Cap-
pellania Gorizza sol 50, Cappellania Vlašić sol. 40.
Moviimto della marina auslro-ungarica.
* Alessandria: a. 23 fob. Aquilone, Mohovié.
Amburgo: a. 29 feb. Arturo, Kosovié. Bordeaux:
p. 26 feb. Enrica, Flamin, Cardiff. Brindisi: p.
26 feb. Sors, Zazevic, Ravenna. Cette: p. 26 feb.
Nada, Sodic, N. York. Cardiff: a. 28 feb. Sulin,
Perovió; Amor, Premuda. Costantinopoli: a. 5
mar. Giordano, Buic Dunkerque: a. 27 feb. Figlio,
Ferian; 29 feb. Milan, Milinovic. Falmouth: a.
29 feb. Hrvat, Perovic. Filadelfia: a. 17 feb.
Mimi, Tominic. Lisbona: p. 25 feb. Cibele, Pre-
muda, N. York; Girolamo, Zagabria. Londra. Ma-
laga: a. 22 feb. Lussignano, Gladulic. Marsiglia:
a. 2 mar. Vodja, Katarinié; 29 feb. Ara, Harabalja;
Drago G., Galovic; — p. 29 feb. Giuseppina C.,
Andreis, Berutti; 1 mar. Caterina Stuk, ötuk, Ca-
gliari; Ljubidrag, Miljan, Costantinopoli; Antal Baóic,
Ragusa. N. York: a. 18 feb. Emilia,T., Radonicic;
Vela, Geletic. Pireo: p. 24 feb. Cosimo G., Gamulin,
Galatz; Catina S., Sarinic, Taganrog. P. Bads : a.
20 feb. Bakran, Pavletic; — p. 14 feb. Blandina
P., Soic, Havre; 15 Conté G., Szapary, Kosulic,
Rouen. Port-a-Prince: a 28 gen. Virginia, Cor-
sano. Rouen: a 28 f. Washington, Kosulic. Sa
vannah La Mar: p. 24 gen. Sollievo R., Morin,
Trieste. Shields: a 28 feb. Amor Fraterno, Krelió.
St Nazaire: a. 25 feb. Anna, Busanió. St. Pierre:
28 gen. Souvenir, Zazevié, Guadalupa-
Priobćeno. *)
S Brača, 15 ožujka.
Bijah jučer u Sutivanu, u nekdašnjoj koljevci
zgoljnih Hrvata. Govoreć s poštenim narodnjakom
Stivanskim o narodnosti, reče mi: „Moj prijatelju!
narodnjaci Stivanski, dobrim dielom, otudjili se rodu,
te jedva ostalo desetak značajnih narodnjaka, koji
ne žale truda niti žrtva, boreć se lavski proti pro-
tivničkoj bujici".
Nu što mi i gore žao bilo jest, kad mi rekcše:
da je protu-narodna stranka odposlala u Zadar u
odaslanstvo nekoga tobož nekdašnjega narodnjaka
„N. L.", namjerom, da naime radi proti istoj na-
rodnoj stranki. Narodna stranka Stivanska upravi
utoke proti carinaru što bi silom snimljena naša na-
rodna zastava (Vidi „Nar. List." br. 11) i još proti
postarsko-brzojavnomu Činovniku. A odaslanstvo podje
predjučer put Zadra namjei om, da valjda zavede la
žitna starije Oblasti, nadom, dakako, ne bi li kod
njih uspjeli naime, da narodnoj stranki dotične Vi-
soke Oblasti povrate utoke, bez ikakvoga uspjeha.
Upozorujem zato na slavu istine i na korist
narodne Stivanske stranke, Visoko C. K. Ravnatelj-
stvo Brzojava, Visoko C. K. Financijalno Ravnatelj-
stvo, Visoki C. K. Zemaljski Odbor, Visoko C. K.
Namjestničtvo i Slavno Uredničtvo „Narodnoga Lista"
i pojedine uglednije činovničke osobe, kojimi nazovi
narodnjak bude izmljoštinami prišpjeo, da se uzmognu
muški i odvažno vladati: P, U. C.
•^Cftfr.ž-'—•
Javna Zahvala.
* Sviem milostiviem gradjanimn, sveštenslvu,
gospodi činovnicima, učiteljstvu, učionama i bra-
fovšlinomo blagodarimo iskreno iz dubanca srdca,
jer su prisustovali zadušnicom i ukopu našega
nezaboravijivog ,|OZtf, te tješili svakom zgo-
dom naše neutješivo roditelsko srdce.
U Korčuli, dne 7 ožujka.
Mile i Vicko Lovrićević.
Ođpisi K D."
* C. gosp. — ,,Un ammiratore" — Korčula — Primismo
cienjeno Vaše pismo. Ne tiskamo ga ciela i med osmrtnicain,
jer bi imao, sliedeć načela Uprave, zapasti Vas po toliko
redak. Hvala pak na mnienju, al je prekasno. Glede „mnogih
dobrih katolika" molimo recite im, da su oni dobri svjetovat
a ne podpomagat. Ni jedan od njih neće bit bio jamačno
predbrojnikom ovoga lista ni onda kad je ovaj nosio samo
talijanski naslov, te njihovo mnienje, tko su da su, nijesmo
mi nimalo držani uvažit. Po njihovom bi mnienju bio stoput
list propao, da nije bilo ljudi koji, osim što svojim mnie-
njem, znadoše i novcem podupirat jedini list što brani onu
sv. vjeru koja je tim mnogim katolicim toliko na srcu.
Za nalog koji ste nam dali, težak nam je s više raz-
loga, pa Vas najuljudnije molimo, da nam ga hlagoizvolite
uztegnut. Ostajemo u nadi da ćete nas i unapried vriednim
Vašim perom počastit. Uz to duboki naklon.
Ć. gosp. V. .1. S. — Šibenska okolica — Nije Vam
došo, jer uzapćen. Nezaboravite nas. Srdačni odpozdrav!
*) Za pisma pod ovim naslovom Uredništvo ne uzimlje
na se nikakve odgovornosti, osim koliko zakon iziskuje.
Alessandria. 2 marzo. (Tel.) Oggi arrivó qui
felicemente da Livorno carico merci diverse il brik-
scooner a.-u. Pola, cap. Pietro Begna.
Havre, 28 febbraio. La nave austro-ungarica
Aurora 1 cap. Ivanéic, qui arrivata da Nuova Or-
leans con granone, ébbe una traversata burrascosis
sima che la fece íaticare in tutte le sue parti. Le
pompe agottarono acqua mista a granone e la ruota
del timone fu rotta da un colpo di mare.
Deposito Apparati ed Arredi ecclesiastici
di
FERDINANDO BONICELLI
in Lussinpiccolo.
Il sottoscritto si pregia di rendere noto clie
ond' essere in grado di poter pienamente corrispon-
dere a qualsiasi ordinazione, ha fornito testé il Suo
Deposito di ogni Sorta di Stoffe e broccati per Pa-
ramenti, come pure di Baldacchini, Bandiere, Sten-
dardi, Piviali, Pianete, Dalmatiche, Veli Ornerali,
Ombrelli, Cuscini, Stole, Strati mortuarî; ed inline
di qualunque articolo per uso di Chiesa, nonchè di
oggetti si in legno che in métallo, come : Candelieri,
Crocefissi, Lampade, Ostensorj, Reliquiarj, Fanali ecc.
Le commissioni si eseguiscono con tutta solle
citudine a prezzi modici e franche di ogni spesa
d'imballaggio.
FERDINANDO BONICELLI.
FABBRICA CANDELE Dl CERA
della
Ditta Giovanni fratelli Millin
Perzagno - Dalmazia
Forma e bellezia esterna — Bonlá
intrínseca della cera — Stoppini preparati
chimicomente, in modo che le cándele non
colana mínimamente. — Prezzi ridottissimi.
D. Ivo Prödas, vlastnik; izdavatelj i odgovorni urednik. Tiskarna Ivana Woditzke.
Br. 29 Zadar, Petak 16 Travnja 1880.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
¡11 o per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Ef)h. IV. 13.)
Izhodi u Utérak i u Petak
répt&Èr
Ego interim claniito : • •
Si quis Cathedrae Petri jnagi'tur, mens en
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad liuv*. )
roborandis,
Vos ipsos, auiiliante Deo, in dics alaoriter operam Vestram impen9uros |ri tuenda salutari Ecclesise doctrina, anintis^ue in Religionis amore et in ver» fidei profeeaione
(Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 18T2 pisaocim Katoličke Dalmacije.}
-y mz ÜB
IL 7 A DE JUGES A BERLIN.
Pod ovom izrekom, kojom je nje-
koc glasoviti francuski novinar po-
hvalio sudstvo u Berlinu, povraćamo u
sviet onOmadne uzapcena pak evo oba
izbavljena ona dva naša dopisa. Ki-
ćena su ko dva brata svata, da, ako
i kasnije, izadju pak častnije. Njihova
sloboda i pojava budi u nam iskrenu
harnost i uzdanje u Zadarsko sudstvo,
koje, u saviesti svoje nezavisnosti i
zvanja, našlo da dopise, sliedećom
odlukom, nedužne proglasi:
N.ro 1216-crim. 80.
Al Molto Rev. Dn. Giovanni Prodan — Zara.
Visto il gravame dell' i. r. Procura di Stato
in Zara contro il Deliberato dell' i. r. Corte di
Giustizia di I. Instanza in Zara 19 Maržo 1880,
N.o 948 con cui veniva levato il sequestro pro-
vocato dali' agravante Procura sopra gli articoli
sotto il titolo „Vješti za Zadarsko Namjestnistvo,
e S Otoka Brača dne 7 Ožuika," inseriti nel Pe-
riodico „Katolička Dalmacia" 23: Veljače 1880:
Br: 15: che si štampa in Zara D. Ivo Prodan
proprietario editore e Redattore responsabile.
Esaminati gli atti rassegnati con rapporto
22 Maržo 1880 N.o 989
Sentita I. R. Procura Superiore di Stato
Visto che nei sequestrati Articoli non e dato
di ravvisare quelle conturaelie di leggi, ed adu-
zione di fatti non veri o svisati, coi quali, si cer-
chi di vilipendere le disposizioni o decisioni delle
Autoritk, od istigare altri ali' odio, al disprezzo
od a inuover infondate querele, contumelie di leggi
ed add uzi oni, che pel §. 300: C. P. si rendono
necessari per costituire il delitto di sedizione; ed
accolti anche i motivi addotti dalla prima istanza;
L' I. R. Tribunale d' Appello Dalmato quale Corte
di Giustizia di II. Instanza respinge il gravame
dell' I. R. Procura di Stato in Zara.
Locche s' intima alle parti per notizia e norma.
DaW 1. R. Corte di Giustizia di /. Inst.
Zara, 12 Aprile 1880. II Presidente Paitoni.
Evo sad dopisa: f
mesti imim n zadarsko mieštmštvo.
Iz donje Dalmacije, prvih ožujka.
Meni je poznato, braćo! da po austri-
janskih Biskupijah bijaše god. 1833 svim
župničkim predstavnicim zakonom propisano,
da svako tri mjeseca imaju slati neposredno
na okružne glavare, na tiskanih obraznicah,
izpise, a to samo kroz to doba od mrtvih,
(a ne od živih i vjenčanih): one pak izpise
(takodjer na kamopisnih obraznicah) živih,
vjenčanih, ujedno i mrtvih samo jednom na
godinu, i to popratnicom na svoje Deka-
nate, a ovi opet imali su jih pošiljati na-
dležnim okruž. uredom najdalje do 5 Stud,
iste god. U8ljed Naredbe Dvor. kancelar, od
18 Ožuj. 1819.
Mi paka u Dalmaciji imadjasmo i ima-
mo, pače jošte u životu biva (!), Vladinu
Oznanu već od god. 1816, koja na br. 20
I. Instr. str. 8 nalaže, da dušobrižnici imaju
svoje tromjesece živih, mrtvih i vjenčanih
odpravljati na...; dalje u istome broju bi-
stro kaže, da jim se ima liste kamopisne
slati; opet na str. 14 tko ima jih dobavljati
i platiti, kako su to jurve braća Svećenici
Imotskog kotara dokazali. — Dakle, pre-
Častna braćo, mora se reći da, ne po za-
konu, nego po tvrdoglavosti svojoj Vladin
vrhovni Činovnik hoće da udari na vas no-
Tf
vu impostu, novi potez, o kome jošte došle
niti u „Reichsrathp^ nebijaše govora, niti
onda kad su nam svib. 1874 od rdjava
starog gvoždja novi Jozefinski zakoni kovali.
Nu, Čujte me dalje!
God. 1835 dne 20 Lipn. Nj. Veličan-
stvo izvoljelo narediti, da svaki dušobriž-
nik ima svake godine dva napisnika od živih,
vjenčanih i mrtvih tvoriti ; da jedan Origi-
nal ili Matica ima se sadržati pri župnič-
kom uredu, a drugi t. j. izpis vjerno i toč-
no izvadjen iz Originala, i u svemu njemu
suglasan, da se ima šiljati na NaredniČtvo
svoga Biskupa (sbog sigurnosti — i pogi-
beli, ako bi koji izginuo, da se ondje može
naći). — U obriz troška za tiskane obraz-
nice ili tablice istom previšnjom c. kr. O-
dlukom bje naredjeno, da se potrošak za
nje ima ubrojiti u račune Crkvene.
Najposljednji pak Zakon, pomnjite! bi
dan na dvor od Ministarstva unutrnjih po-
sala dne 24 Pros. 1852 pod br. 29.898,
koji čisto kaže, da dvogubku ili Duplicat
odsle netreba već slati, nego samo jednu
tablicu od živih, tako i od mrtvih, tako i
od vjenčanih (u sve pet jih imade) uradje-
nih po novih statištičkih naputcih, i ove
pojedine prepiše da se ima do 31 Prosinca
svake godine najdalje do 20 sliedećeg Sječn
odpraviti na (sad) kotarske urede, a u velikih
gradovih na gradsko poglavarstvo iliti Magi
strat. Glede troška za pečaćenje ovieh sta-
tističkih tablica isto c. kr. Ministarstvo u-
nutrn. posl. dne 30 Listop. 1851 br. 20
474 odluči: da za rečene tablice za dušo-
brižnike imadu se skrbiti vrhovne Vlasti
zemaljske (pokrajinske^), po isti način i za
razaslanje istih u dovoljnom, dostatno po-
trebitome broju Exeraplara; i dodaje se, da
sbog toga dušobrižnici imaju svake godine
mjeseca kolovoza Biskup. NaredniČtvu na-
javiti, koliko jim Exemplara takih Obraz-
nica potrebito biva za svoju župu.
Ja nenahodim ni u Vladinoj Instrukciji
od god. 1816, niti u onoj Carskoj od god.
1835, niti u najskrajnoj Ministarskoj od
god. 1851, da dušobrižnicim bijaše naprćen
trošak za tiskane tablice ni tromjesečne, ni
godišnje, a jošte manje za matične knjige:
za trošak ovieh nalazim u knjigah naših
crkovnjačkih spisatelja „da se imaju pro-
vidjati od crkvene pjeneznice, budući paka
da u našoj zemlji imade mnogo Crkava si-
romašnih, s toga Obćine moraju o tome
misliti". D. A. bivši Župnik.
S otoka Braća, dne 7 ožujka.
Ako za prvi put usudjujem se ova dva slovca
na svietlo dali, to jedino zahvalili mogu pučkom
Učitelju; jere viših škola nisam pohadjao, buduć
da mi stanje dopuštalo nije, nego jedino tri
prva razreda kod pučkih Učiona.
Harnost dakle moja vječnja ima biti prama
ovomu prvomu prosvjetitelju, i iz harnosti hoću,
da u novinam izkažem što u srcu pram njemu
ćutim. Nemože da srce nekosne svakom pošten-
jaku i ljubimcu obće prosvjete, kad uvidi teški
položaj, u kom se nalaže vriedni i svake po-
hvale zaslužni naši pučki Učitelji.
Ovog pripravnika najmudrijih i najviših
ljudi, koji zaposjednu najčastnija mjesta u gra-
djanskom družtvu, vidiš Čamiti u velikim ne-
' SUSjj r
srećam. Pa kako ćeš da ga barem nepomilu-
ješ kad mu biedi doskočiti nemožeš??
Nek se svak uvjeri da pučki Učitelj meće
temelj svih znanostih, jere on uzme djetešće
od malenih nogu te ga nauči najprvo latinicu,
pak čitanje, pisanje, računa, slovnice, povie-
sti, zemljopisa i risanja^ te eto ti ga tako uz-
gojena, da dječak od 12 godina u dosta se stvari
k znanju uputio. Lasnije je gosp. Prof. Gimnazija
i Realka, jere oni poemu davati nauke mla-
dencu koj je uvježban barem u čitanju i pi-
sanju, te oni po koji sat na nedjelju zabavni
su u nauku, a naš zapušteni Učitelj držan je
po Ućionskom pravilniku 5 sati na dan s glu-
pastom djecom vezati se med četiri crna za-
puštena zida. A zašto sve to ? Za kukavnih
93 novčića! Kako neće dakle srce venuti puč-
kom Učiteljstvu, kad vidi, da c. k. financialni
službenik, bez nauka, bez prosvjete, jest bolje
plaćen i priličnije odjeven nego on ? Po škol-
skom pravilniku svakomu stavnomu Učitelju
nakon pet godina službovanja pristoji mu se
petoljetnica, ali kod naših Učitelja sve je drug-
čije. Sasvim da zakon to naredjuje ipak ako
će ju dostignuti valja da ju tri godine prosi
i tako ti izadje osmo mjesto petoljetnice. Kad
se nemisli za bolje njihovo stanje, zašto im
se barem nedade ono što ih po zakonu idje?
Prvo su Učitelji tako bili plaćeni da su jedva
mogli crnu kavu popiti, a preko svega dneva
zube si čistiti; a sada hvala Bogu mogu pu-
rom ručati, i tako po Iječničkom prepisu lah-
kim trbuhom u postelju ići. Pa kakvim srcem
može ovaj ljubimac napredka oko mladog na-
raštaja pomlju uložiti ? Sasvim da njihova plaća
sastoji od kukavnih dnevnih 93 novČ: ipak
Visoka Vlada pozivlje ih da izplate fi. 1:50
za nekakvu „naukovnu osnovu" — koju još
nedobiše — prieteć im, da, ter se sami pred-
brojiti neće, da će im se ustaviti od mje-
sečne plaće. Ova je baš nova! Zar nezna
vlada da plaća jednog činovnika prvo nego
se primi ona se rnzpoloži? Vladatelji dakle
sada su uoblašteni prisiliti nesretnog Učitelja
da se prebroji na ovo ili na ono, i ako hoće
mogu im još narediti da cielu plaću na pred-
brojbe potroše? Pa čime da živu? Učitelji
plaćaju i „Naredbeni List" pa ga kod nas neki
nedobiše imade 6 mjeseca. Ej pravice! da bi
se takova jedan put izkorenula izmedju veli-
kih, i malih, onda bi nam vedriji dan svanuo!!!
Nek Vam budu dakle dragi Učitelji ove
dvi crtice med tolike neharne, kao biljeg moje
harnosti koje sam vam dužan. Žao mi je do
duše što je vaša služba zanemarena i zapu-
štena u vieku prosvjete i napredka. Ako vaše
starešine zanemarili su vas i spavaju, nadajte
se da nespava, nit vas je zanemario Onaj či-
govom jedinom pomoću živete, koj će vam
i njima nagradu po zaslugi dati. Niste ni vi
sami zapušteni, još je jedan od poglavitih sto-
žera ljudske zadruge koj se može s vami
sjednačiti, zapušten: Svećenstvo. Ova dva po-
glavita elementa o kojim visi napredak, i do-
brostanje države u najgorem stanju!!
Daj Bože da se sada u proljeću, kao
zmije iz mrtvila, probude velikaši vaše vlasti,
te ruke na posao stave pak dH i vami jedanput
izteče zraka ako — i ne sunce — boljeg
stanja, da tako prosvane nam, a vami bolji
napredak nego je do sada bio, što od srca
želi vaš harni Učenik. X. W.
MJÏÏ JL^.
Br. 31 Zadar, Petak §3 Travnja 1880.
m
Veritatem facientes in charitate, cieseamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
('S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utoéàk i u Petak Ego interim ulamito : Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. Hieronym. Efts. XVI. ad Oam.j
roboi andis,....
Vos ipsos. aujuliante Ueo, in ilies alaeriter operam Vestram impensuros in nda salutari Ecclesiee doctrina, aniinisque in Religionis amore et in ver« fidei profeesione
(l'io IX u pšpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisttocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 6 iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojuiftain i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
,francott na Uredništvo. - Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
Rimsko Pitanje.
v.
Katolički sviet gleda gnjevom, nit propušta
prosvjedovat u mnogoj zgodi proti Pjemonte-
škom nasilju n Rimu. Casovite političke okol-
nosti toj su politici išle na ruku. Obe države
zaštitnice: katolička Francuska i Austrija,
bijahu od protestantske Prusije poražene, i u
isto doba ustravljene od proti-crkvenoga ne-
znabožnoga slobodnjaštva; ali će se one jedne
i drugih osloboditi, one će se povraviti na
svoje katoličke predaje, jer su te uzko skop-
čane sa njihovom državnom dobrobiti. Nit se
je varati, da današnje anormalno stanje u
Francuskoj može na dugo produžiti: francuski
je narod u svojoj cjelini katolik, nit za dugo
će dopustiti da bezbožna struja bude vladala
sudbinom te prvorodjene kćeri katoličke Crkve.
No Italija nehajem gleda u svoju buduć-
nost, upinje se u svoje jedinstvo tu jedinu
njezinu-dogmu, što je za nju V unurti neces-
sarium; dočim mi od naše povjestnicom u
ruci znademo joj odgovoriti da taj njezin
„unura necessarium" jest Papa slobodan^
neodvisan, kako mu to dolikuje. Za nas svje-
doče deset viekova izkustva; dočim slobodnja-
štvo nemože se oslonuti no na dvadeset pro-
šlih godina. Naših deset viekova bjeločano
svjedoče, da Papa slobodan doprinio je Italiji
pravu blagodat; a dvadeset godina slobod
njaštva urodilo po Italiju svakom nevoljom.
Nema gore po narod kad se ne odzivlje
Božjim odrebam, a zlorabi darove Božje Pro-
vidnosti. Taj narod pedepsan je svojom kaz-
nom, a to po logjici prirode i Providnosti.
Italija, uz vas svoj prividni sjaj, jako je mo-
ralno spala, i to ne samo u mnenju drugih
naroda, no i svoga. Italiji već nitko nevje-
ruje, iskrena saveznika ona nemože da nadje,
nje se niko ne boji, a to sve prouzrokovalo
njezino neiskreno ponašanje. Ona je kod sebe
izgubila svako zadovoljstvo u sadašnjost, a
nedaj Bože, da joj nestane i jedine utjehe
nevoljnika, biva uhvanja u bolju budućnost.
Bog je ostavio oporavljive narode, no je
Italija stigla na onaj stepen zadružuog života,
kad narodi počmu padati i stavno propadaju.
Njezini vlastiti sinovi dnevice u svakakove
jadikovke udaraju, da oplaču njezino kukavno
stanje. Ozbiljni i poštovavani Jačini ga crta
ovako; ,,ko da će se Italija početi ujedinjivati
na novi način: nezadovoljstvo se jednako pro-
stire kroz sve njezine pokrajine. I nije bez
temelja. Nema naroda na svietu kog više tište
upravni porezi do taljanskoga. Blagara nas
uhvatila pod grkljan, da nemožemo ni krknuti
Prepleteni stroj upraviteljui zamrsuje sam ci-
novnikluk, za koji kano da narod živi. Nigdje
na prosvjetljenom svietu manje javne sigur-
nosti što u nas. Naše najveće obćine na rubu
su propada. Ima osuda porotičnih s kakvih
nam se pred Ijudim sramiti. Urote posvud
tajfto ruju, u državi u kojoj je slobodno bje-
ločano za svaku se miso zauzimati. Puko
ortačarstvo zavadja javnu upravu. U knjRev-
nosti hvaste na izobilj, svakojake ČrČkarije i
krupnih rieči; a malo jedre misli. U obrtu
malo poštena teciva. Svak se razmeće pravima,
a malo tko da se podvrće dužnostima. No-
vinstvo slobodno dalje i dalje muti i hmuća jav-
nim mnenjem. Sve to veću jagmu za plaćam,
i za lakim dobitkom, podjariva krivi odgoj.
Pretjerano Čovjekoljubje prama zločincim,
pokazano željom da se ukloni osuda na smrt
i još koječim; dok sp bez obrane puštaju
slobodni ljudi sadirani, zarobljeni, zaklani.
Ljenčarenje nezamjerano".
Pri ovim prizorim svakomu iskrenomu
katoliku zavapiti je Jeremijinim plačem nad
tom okorjelom grešnicom: Italijo, Italijo, obrati
se Gospodinu Bogu tvomu. Inače, što se do-
godilo od Zudija koji progoniše Isusa, može
se slučiti i od Italije progoniteljice njegova
Namjestnika. Božji je sud tanak, u pamet
dakle.
IL „DALMATAtt
che si guarda nel suo specchio.
Dunque al punto culminante! II Dalmata
*e, per concomitanza e collegialitá, il suo con-
fratello dal programma parrallelo, sono due or-
gani tutt' allro che buoni patrioti e buoni au-
striaci, non solo, rna la qualifica di buoni cat-
tolici fa loro diffetto anch' essa ? Sissignori, ai
due orgnni fa difetto anche la qualifica di buoni
cattolici. La dimostrazione anzi riesce superflua,
perché il cattolicismo, che sia tale non solo di
nome ma anche di fatto, non sa dove stieno di
casa 1* antipatriottismo e lo spirito degli arruffa-
popoli. dolí cosi familiari al Dalmata ed al-
T Avvenire che orcimai lutti ne devono essere
convinti fino aW inappettenza (V Avvenire 19 aprile
1880). Ma, se non fa di niestieri che il Dal-
mata e 1' Avvenire s' assoggetlino a fare da spie
di sé stessi, per pro vare che la qualifica di buoni
cattolici non é d» essi ambila, e tutt'filtro che
superfluo lo sproriarli a dimoslrare fin dove e
come essi rigettino da sé P infamia di essere
due organi devoli al medio evo, o di quei che
apprestano ngli scismatiei i famosi "autos-da-fe"
d' una volta (il Dalmata 28 gennaio a. c.) o colla
croce adosso ne fauno macello (il Dalmata 1. c.)
Chi sa che contemporáneamente non ne riesca
di scoprire il numero dei cavalli di forza ne-
cessari peí ispalancare i battenti deJIa loro bocca
e farli di fiata in fiata snocciolare paternostri ed
ardere di zelo contro chiuftque non tenga loro
bordone.
* *
sono scagliati contro la Katolička Dalmacija
perchč ha fatto in quel! 'incontro il suo dovere?
contro la Katolička, tea rii aver piantato nel
cuore di questa povera nostra patria un altro
pugnale avveienato, il croatismo-callolico (d Dal-
mata 28 gennaio a. c.)?
* * *
11 grecismo difeso ! ed il clero caltolico.... ?
vitupéralo. Il Dalmata, ad eseuipio, ha prediletle
1' espressionî : venticinqne parrochi contadini (il
Dalmata, 28 gennaio 1880), i pastori campa-
gnuoli, i preti e frati del contado, che reelutano
tutta V ignoranza délie campagne. E perché tanli
enfemismi in loro favore? Non è forse vero
che gli slavi cattolici si sentono ora nettamente
staccati dagli ortodossi, quelli piegatidosi ad oc-
cidente e questi (col Dalmata e P Avvenire in
compagnia) ad oriente (il Dalmata, 15 febb.
1879) ? Il Dalmata segue in tal guisa per be-
nino le pedate delP Avvenire, che si distingue
solo per una minore dose d'ipocrisia. L' Avv. in-
fatti é piú energico nelle sue espressioni. Egli
vi saprà dire di sacerdoti cattolici, che essi so-
no addirittura manipoli di preti intriganti e oscu-
rantista un branco di tonsurati.
* * *
La forma délia religione nella Serbia ha
una supériorité sulla forma délia religione presso
gli altri popoli slavi, probabilmente gli slavi cat-
tolici, in primiš i croati, griacché uno scismati-
co non cambia I'essenza délia sua forma reli-
giosa per la differenza di territorio su cu¡ viva.
Cosi dichiarano i popi delP Avvenire. quasi per
giustificare con ció la defezione religiosa del
confratelio di Zara, che, alla sua volta, arde an-
che esso i suoi incensi piú odorosi alio scisma.
I cittadini di questa illustre cattolica città ne
dovettero de visu andaré persuasi in occasione
délia prima solenne proepssione délia comunità
greco-orientale di Zara. Quan,i fnrori non si
Meno male ^eró se gl' insulti del Dalmata
e del!' Amenire ^ndassero a ferire i soli preti
cattolici; ma pur ^oppo la provincia deve avere
P umiiiazione di védere che v' hanno suoi figli i
qooli non si peritano sostenere, col loro obolo
e colla loro opera, periodiri i quali, come non ama-
no la patria e lo Stato, cofi non amano neppure
il Papato. E pencare che le peculiari condizioni
religiose dei nostri paesl ímprimono al poco ri-
spetto ed all' odio verso il Papato un caratter.e
di speciale gravita, appunto perché esigono una
devozione ed nn attaccarnento tanto piú ampii
e saldi, quanto piú, grandi sono i pericoli onde
é minacciata la fedé cattolica in quesle provincie!
* *
#
Ma, e non ve l'abbiamo delto colP italiano
Crispí, giá ai 24 ottobre 1877: io voglio libera
chiesa in libero stato, cioé, una alia illimitata
liberta delle confessioni religiose, una illimitata
liberta delle opinioni. Voi credete nel Papa e
noi no, lascinteci pensare a modo nos tro, ne ab-
biamo diritto; vi dimenticaste forse che abbiamo
accettate, senza commenti, le parole del Crispi
(il D. 1. c.): il pensieroin qualunque forma sorga,
dev essere assolutamente libero. Eppure il Dal-
mata contottoció non vuol e?sere chiamnto li-
béralo, ateo anche meno! Conseguenza Dalma-
tescal Non vuole?ma vuole si essere fedele al
Crispi, il quale diceva esso puré ,,io son ben
lontano dalP essere ateo" ,,ma qualora un giorno
gli atei fondassero presso di noi una chiesa, ¡o
li lascierei fare, come a qualunque «Itra cre-
denza..." (il Dalmata I. c.). Appunto come fn d
Dalmata, giaccbé, come spiegare il cattolicismo
accanto alio scisma ? II successore di Pió nono.
diceva il Crispi nelle colonne del Dalmata {I. c.),
sia pura quelclie si vuole, accondiscendente o
litigioso, reazionario o liberale (gíacché al Va-
ticano havvi un parlita liberale) per /' Italia ció
puó essere indifferent<e. V Italia ha la legqe sulle
guarentigie e vi terrá femó in caso che il Pa-
Br. 36 Zadar, Petak if Svibnja 1880.
VWilatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
fS. Paul. Eph, IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
——
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitur, mens est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.j
roborandis,,
Vos ¡paos, auxiliante Deo, in dice alacriter operam Vestram impensuros in taenda salutari Eoclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in ver® fidei professione
(Pio IX u paptnsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. '_ Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Agrarni odnošaji u Bosni.
Najteže domaće pitanje u Bosni to je za
stavno pitanje o uredjenju agrarnih odnošaja.
Ovo bo pitanje nije da zanima samo dio pu-
čanstva, nego pučanstvo cielo, a najdublje se
zasieca u materijalnu dobrobit pokrajine. S toga
prva briga, koja tare naše vlasti u Bosni, jest
-iteiga o trećini; o njoj se najprije zametla
rieČ, a njoj će se jamačno najkašnje doć vrha.
Odmah po zaposiednuću Bosne, kad je
bosanska vlada uzela u obzir agrarne odno-
šaje izmedju begova i kmeta, vidilo se da
ona, sliedeć duh pravde, naginje na onakovo
riešenje pitanja kakvo se hoće a da se kr-
šćanim stvori povoljniji položaj. Nego Bošnjaci
turske vjere, posjednici, gospodari, stali se
opirat, te Ylada, bojeó se nereda u doba kad
je istom počela uredjivat Bosnu, ostavila je
pitanje o agrarnim odnošajim neriešeno.
Bosanska vlada nije sve do danas skoro
ništa promienila obzirom na postojeće agrarne
odnošaje, ona je pače uzela za temelj stanje
koje je bilo za turske -vlade, najme tatorzvani
zakon od 24 Sefera 1275 (1859), proglašen
pod Omerpašom.
Ipak bosanski bezi nijesu zadovoljni,
nego se tuže. Oni su nazad dana poslali vrhu
agrarnog pitanja i jedno odaslanstvo u Beč:
tri turska prvaka: Mustafu hadži Šarića, Esada
Eolovića i Salih agu Softića.
„Srbske novine" potanko su, al netočno,
o odaslanstvu bilo obaviešćene. Po tim no-
vinara, ima vremena da se bosanski muhame-
danci dogovaraju. Napokon da su skupili
1600 dukata i odlučili poslat odaslanstvo u
Beč, s nalogom, ako im se u Beču ne oda-
zovu, da odputuju i potuže se redom kod svih
ostalih vlasti podpisateljica berlinskog ugo-
vora. Ova zadnja Čest viesti ima bit vise
želja „Srbskih Novina" nego što drugo, jer
se po bečkim novinara zna da je ono tursko
odaslanstvo u Beču izašlo bilo pred kralja i
pred zajedničke ministre, ali nijesu donieli sa
sobom nikakve pisane molbenice, nego samo
punomoćje i jedno pismo kojim jih preporu-
čuje poglavar zemaljske vlade. „Presse" do-
daje da bosansko mnhamedansko odaslanstvo
nije ni vidilo turskog poklisara, a da je to-
liko kivno na Austriju koliko podmeću „Srbske
novine", bilo bi se barem kod turskog pokli-
sara na Austriju izjadalo. Po „Pressi" oda-
slanstvo je istom u Beču sastavilo raolbenieu
glede trećine i ostalih agrarnih pitanja.
Nu, za sve da je odaslanstvo došlo u
Beč da jedino tu svoje tužbe iznosi i da je
od Kralja i od njegovih ministara bilo prim-
ljeno dosta prijazno, ipak, sudeć po jednoj
poluuredovnoj izjavi u „Pesther Lloydu", raol-
benica odaslanstva, težnje i želje muhameda-
naca zastupanih onom trojicom, ne učiniše u
mjerodavnim krugovim nimalo povoljan utisak.
A i naravno je, ako je istina da je glavna
tužba odaslanstva proti zakupnicira i proti
povraćenim bjeguncim,
Turci u Bosni ne bi htjeli da se pro-
miene postojeći agrarni odnošaji. Na to naša
vlada nemože pristat. Takove želje ona ne-
može odobrit, jer bi to bilo sve jedno kao
odobrit robovanje i zloporabe.
U peticiji nahode se sliedeći redci, što
mogu služit za oznaku ciele tužbe: „dasvako
istinu ljubeće zakonodavstvo, što se tiče nji-
hova posjeda i drugih njihovih zakonitih prava,
mora primati dosadašnje običaje njihovih po-
sjedovnih i gospodarstvenih prava,,.
Na ovake uvjete (¡ršćanski stanovnici
Bosne neće nikad pristati dobre volje, jer
tada bi jim se, u glavnom, op et povratila turska
vremena.
Dobar je znak što spomenuta poluuredov-
na izjava osudjuje te želje i, odnoseć misli
na turke i kršćane, gospodare i kmete zove
one tlačiteljim a ove potlačenim.
I s rodoljubnog pak gledišta sramota je
da su Bošnjaci muhamedanske vjere, osim na-
vedenih redaka, iztakli proti bjeguncima, proti
jednokrvnoj im kršćanskoj braći, sliedeće: „da
su se u ove krajeve (u Bosnu) od vajkada iz
daleka doseljivali svakajcyi ljudi radnici i za-
kupnici i u njim se naseliUi. da se danasjieo-
dlikuju ničim osim što svojom ljenosti, kao i
svojim simpatijam za panslavizam, i imaju to-
liko prava na svoja zemljišta, koliko na iz-
gubljenu sjenu." Nego, opet govorimo, dobar je
znak što naša vlada ne pristaje uz te želje ni
tužbe Bošnjaka muhamedanaca, te, kad se budu
riešit agrarni odnošaji u Bosni, bit će kako
god bude, ama po tursku neće bit više.
„Dalmatovim" poviestnicarima.
(V. br. 33, 34, 35).
Medju mnogim ostalim dokazim, koje mi
navedosmo, da dokažemo neistinitost smrti kralja
Zvonimira, kako ju pripovieda Kronaka,- bijaše
u br. 16 Kat. Dalm. takodjer ovaj, da je ovo
naime neistinito, jer da poziv Zvonimira sa strane
papine na prvu križarnu vojnu bude njemu smrt
prouzrokovao, poviest križarnih vojna, koja je
toliko sitnica zabilježila, bila bi i ovo zabilježila
i pristojno žigosaia; čemu nema traga u poviesti.
Evo doslovce naših rieči, kako smo ih mi
bili na obranu naše teze metnuli:
„Poviest nam pripovieda, kojim su se odu-
ševljenjem narodi i kraljevi odazivali papinim
pozivim na križarne vojne, kako je ciela Evropa
odjeknula papinu glasu, kako su svi narodi za-
padnog svieta planuli na ovu viest, te na oružje
skočili; pa smrt kralja Zvooimira uslicd ovog po-
ziva i oglušenje Hrvala na papin poziv, bio bi
unicum u poviešti križarnih vojna.
S toga, da se zbilja bude zgodilo ovo, bilo bi
svrnolo na se obću pozornost ciele Evrope, a
poviest koja je toliko sitnica zabilježila u ovom
veličanstvenom ratovanju Evrope proti Aziji, bila
bi bez dvojbe u svoje knjige i ovu jedinu crnu
točku u prvoj križarnoj vojni, ovu crnu točku
sa strane Hrvata, zabilježila i pristojno žigosaia
Ovomu pako u cieloj poviesti nigdje traga.
Tko protivno ovomu sudi, nepoznaje poviesti,
ne shvaća duha onih vremena."
Ovaj naš silogizam Anonymus C preveo na
talijanski jezik, i dobro preveo; razumio dakle
u čemu njegova snaga sastoji; on ti ga dapače
' hvali: il sillogismo non pad essere piu serrato,
pa u kraće ponavlja ga, pridodavajuć mu pri
koncu svoj zaključak ovako. „La Kronika Hr-
vatska circa alla morte di Zvonimiro racconta
il falso — la sloria universale di tutta Europa
non ka tenuto conto di questo delitto (ubojstvo
kralja Zvonimira) — dunque chi lo vuole o d
un ignorante o un ebete".
Pošto je Anonymus C ovako tle pripravio,
on ti ga stao po njemu orati, i naš argument
obarati.
Najprije će nas s visokog svojeg položaja
ovako Anonymus C apostrofirati: "Ha egli (Bu-
lić) sfogliato tutte le pronache, tutti gli itinerari,
tutte le storie di quell'^poca e le posteriori, da
poter osservare che in nessuna parte d' Europa
volö la fama di quella macchia nera (ubojstvo
Zvonimira) sul nome croato?„
Poslie ovoga nasaditi će Anonymus C svoja
tezu: „II fafto storico (macchianera — ubojstvo)
da cui e discesa la narrazione alquanto alterata
della Kronaka Hrvatska, esiste, carissimo signor
ispettore^ . „,,. . .« pa ća ju dokajBatiiz one wira-
mensa farragme di cronaćhe, <r itinerari e <fi
storie, di cui il Michaud ha composto fa sua bi-
blioteca delle crociale," u kojoj biblioteci "si
trovano pure gli serit/i di Raimondo de Agiles,
Guglielmo Arcivescovo di Tiro, ed Alberto d' Aix,
che per noi Dalmati sono della massima im-
portanza".
Iza ovih priprava imali bi očekivati, da će
nam ubojstvo Zvonimira pripoviedati ova tri pi-
satelja „dei quali i primi due furono testimoni
oculari dei falti che narrano, ed il terzo scrisse
cid che udi narrare dai crociati stessi." v
bto dakle pripoviedaju o ubojstvu Zvoni-
mira — o toj macchia nera o toni delitto o tom
fatto storico? Ni rieći! „Eh si che dalla sua (di
Zvonimiro) morte alla prima crociata, non vi
sono che sei anni" viče nam na sve grlo Ano-
nymus 67 A mi ćemo pitati: Jeli istina, da u
Biblioteci Michaudovoj o križarnim vojnam, da
u toj „immensa farragine di cronache, d' itine-
rari e di slorie" nema spomena o ubojstvu? je
li istina „che la storia universale di tutta Evropa
non ha tenuto conto di questo delitto?" Jest, go-
spodine C, jest, to vi sami dokazaste!
A pošto kanonik Raimund de Agilis, Vilim
tyrski nadbiskup i Albert kanonik u Aix (Aqua),
toliko su sitnica zabilježili o prvoj križarnoj vojni,
o potežkoćam koje su vojski}, prolazeću kroz
Hrvatsku i Dalmaciju, kroz ovu „barbarsku„ zem-
lju, snašle, zabilježili, dapače, kako .Anonymus
C podvikuje, che mentre I' Europa tutta avea
risposto alla voce del pontefice ed era corsa
alle armi, i soli CTOati non solo non presero
alcuna parte alla prima crociata, nnzi armata
mano si opposero al passaggio di quei eserciti
per il loro territorio, pošto su sve ovo zabilje-
žili i sve ono što Anonymus C fuse lateque
pripovieda, cieni li on da oni ne bi bili i onu
macchia nera„ onaj delitto, da ne bi bili zabi-
lježili uzroka ovomu oglušenju Hrvata na papin
poziv, tojest umorstvo kralja Zvonimira; da ne
bi bili zabilježili da je Zvonimir život izgubio
s toga što je svoj narod htjeo prisiliti da uče-
stvuje prvoj križarnoj vojni ? A pošto ovomu u
cieloj poviesti nema traga, opetujemo zaključak
2. j Dalmaciji Br. 46.
U sijed blagdana list izlazi danas
prepolovljen.
Zadar, 29 lipnja.
Da tko sintetično prikupi sve ono što se
ovo zadnjih doba sbiva u cieloj našoj domo-
vini, da prouči onu nit koja se prepliće kroz
ove dogadjaje, te omjeri naš današnji položaj ;
nebi se doisto imao čemu radovati. Mnogi
slučaj dokazao nam je, kako jedan može biti
vriedan strukovnjak a odveć slab političar,
kako se može biti zaslužan Mecenat, a opet
zagovarati neku nesretnu politiku, koja iz te-
melja podkapa narodnu zgradu; i kako čovjek
kad se preko svoje saviesti uprti u neke ne-
volje, lako da svoj značaj žrtvuje.
Naš je današnji položaj, navlas u Hrvat-
skoj, usred neke nesretne i nesviestne politike,
odveć čudan. Tamo o nagodbi sa Magjari, i
današnjoj narodnoj stranki u većini, koja je
i Vladina stranka, tako se Čudne pjesme pje-
vaju, da svakoga poštenog Hrvata rumenilo
oblije, te pita: gdje je staro hrvatsko po-
štenje ?
Neka malodušnost i neznačajnost zavla-
dala, da je uprav zdvojiti o položaju Hrvat-
ske. Ugarski Budim, ta razbludna Kapua
hrvatskih zastupnika, činio im zaboraviti
najhitnije interese i ponos njihove pokrajine.
Današnji položaj i dogodjaji, što se u Hrvat-
skoj sbivaju, neće doisto u poviesti spominjati
najdičniju nje dobu. Medjutim cio hrvatski
narod od Dunaja do jadranskih obala upire uči
u ljude koji sada ravnaju političkim kormilom
u banovini, a ti ljudi po njihovu ponašanju,
doisto ce dobiti od naroda zasluženu na-
gradu.
I najmanji uštrb koji se voljno doprinosi
narodnomu interesu, to je veleizđajnički zločin,
a sud narodni treba da ga kazni, pa taj
Čovjek liepo imao i velikih zasluga napram
narodu.
Hrvatski velikaši i dostojanstvenici, Vami
je čuvati i braniti ponos i prava vaše po-
krajine. Dosad mi ostali Hrvati gledali smo
nekom simpatijom i počitanjem na vašu zemlju;
sad nemojte da vaše neopravdano postupanje
u nami uzbudi neko nepouzdanje, nemojte da
vaša zemlja izgubi onaj ugled, što ga je
dosad imala kod svoje braće, te u velikih
narodnih pitanjih da nebuđete od ostalih Hr-
vata smatrani ko ljudi najmanjom sumnjičavi
i šaremetni.
Dalmacija, uz sve svoje potrebice i ne-
voljice, opet nije na najgorem položaju; pače,
kako danas stvari postoje, hrvatska misao
od nje ima očikati svoj spas, ona najodlučnije
u ovom poslu može uplivati. Pa uz svu tvr-
doglavost Niemaca, kojim se hoće da sve po-
niemče, uz svu bahatost Arpadovih sinova,
koji bi htjeli da sve skuče pod Magjar or-
szag, uz težnje ulatnog talijanca, koji bi htio
da, po običaju, jagmi, kida; uz srbsko idealno
historičko pravo o Dušanovu carstvu, te bi
htjelo da i Kinu posrbi; opet dalmatinski
hrvati, pregnu li voljom, mogu mnogu preprie-
čiti. Ama nevarajmo se: kažimo odprto sva-
komu što smo i što hoćemo ; hrvatska misao
netreba da već provire kroz neke oportunitete,
red ju je ustožiti, a na Čvrstu i nepomičnu
temelju, do konkretnosti ju svesti, a da se oba
nju lomi svaka protivna sila, odkle mu drago
došla. Jer popusti malo ovomu, malo onomu;
obziri se sad na desno sad na lievu, ostat
ćeš uvjek u neizvjestnosti, a tvoje težnje
smjernim željam. I.
Pogled po svietu.
Wiener Zeitung priobćila je na 23 tek.
pismo carevom rukom pisano, u kojem N. V.
Čestita knezu — nadbiskupu u Gorici, Groll-
mayeru,jer mu Bog dao da navršuje dvadeset
i petu godinu biskupovanja.
U kakvom su stadiju sada posli preko
Velebita, neka služi za žalostili dokaz brzo-
javka od 24 iz Zagreba, koja nam donosi, da
je Ban prostio Saboru Szaparvevu izjavu, koja
kaže: spravan sam zatvorit novootvoreni tečaj
magjarskoga jezika kod Ravnateljstva financa,
netom bude ustanovljena na sveučilištu katedra
za magjarski jezik \ Ovu je izjavu hrvatski
ban pročitao kao radostiju viest i kao takovu
Sabor velikom većinom primio na znanje!!
„Parlamentar" doznaje da je na 18 o. m.
ustavovjerni ministar barun Horst posle mi-
nistarstva domobranstva izručio ministru pred-
sjedniku Taaffeu.- Zdravlje da nikako nedo-
pušta gospodinu generalu vodit dalje posle,
te je grofu Taaffeu trebalo preuzeti upravu
ministarstva domobranstva, dok popuni kabi-
net. Kako se kabinet ima popuniti, da se ništa
pouzdana nezna. Ali to se zna, da se i mi-
nistar barun Korb-Weidenheim sprema na od-
stup, kao i to, da se ministar financa barun
Kriegsau, koji je na dopustu, nikako nekani
vratiti na svoje mjesto. I Stremajr da čeiz-
stupiti iz ministarstva, te će trebati imenovati
Četiri pet novih ministara.
„Vaterland" kaže, da će se ministarstvo
opet popuniti umjerenim ustavovjernim ele-
mentim, da se značaj kabineta nepromieni. Po
najnovijim vještim gorispomenuti su ministri
jurvevodstupili i nasliednici im imenovani.
Oeski sabor počeo je razpravu o preinaci
izbornoga reda. Odbor je imao predložiti, da
se preko vladine osnove predje na dnevni red,
a taj će predlog, ako se veleposjednički za-
stupnici možda u zadnji čas neodluče za
njezinu razpravu, biti bezdvojbe primljen.
Nu čini as, da se u Češkim krugovim nenadaju
ničemu povoljnomu, jer „Politik" i „Nar.
Listyi4 zahtjevaju neka vlada razpusti sabor
Upravno povjerenstvo za Bosnu kod za-
jedničkog ministarstva u Beču bilo je ukinuto,
ovih dana, a posli povjereni zajedničkomu mi-
nistarstvu financa, u kojem će se zato ustro-
jit posebni odsjek za posle bosansko-hrcego-
vačke.
U Rimu su bili nazad dana obćinski iz
bori. Katolici su održali sjajnu pobjedu proti
mntikašam što su talijanskoj vladi na raspo-
loživost.
U berlinskom Saboru nastavljaju razpra-
vu vrhu predloženih crkveno-političkih zakona
s polovičnim uspjehom. Neki su paragrafi sasma
odbačeni, neki primljeni, a neki ublaženi; te
bi svakako zakon imao steć, konačno, ne naj-
nepovoljniju formu.
Brzojavljaju iz Versalje u Francuskoj, da
je na 24 tekućega odstupio cio ured onog dr-
žavnog odvjetništva, volio nego pristat na de-
krete od 29 ožujka, naperene proti ređovim
katoličke crkve.
Arbanasi, kako piše „Havas", opet su se
počeli oglasivat. Oni su očitovali žicom ber-
linskoj konferenci, da neće nipošto pristat
na odluke koje ciepaju njihovu domovinu, niti
da su skloni skučit vrat pod tudju vlast. Ar-
banasi mole zatim punovlastnike u Berlinu,
nek promisle prije, pa odluče, a da će im
Arbanija ostat veoma harna, ako tako urede
stvari, da se nedodje do krvi.
Dopisi.
Spljet, 21 lipnja.
Jučer u najboljem redu bi u ovom hrvatskom
gradu obavljena tisuenica uvedene glagoliee u službu
božiju. Divno je bilo vidjeti kojom je radošću naš
narod prisustvovao crkvenoj svečanosti. Naši rodo-
ljubni Franjevci na Dobrome oduševljenjem — kojim
su se vazda odlikovali za sve što je po narod dično
i koristno nakitiše izvanredno svoju crkvu. Ve-
ličanstven nadpis čitao se je nad velikim vratima,
nakićenim zelenilom i zastavam, u pohvalu S.
Rimske Stolice i slavljanskih Apostola Cirila i Me-
thoda U devet sati iz jutra, praćena narodnom
glasbom, pod našom dičnom hrvatskom zastavom,
velika povorka gradjana svake ruke uputi se iz pro-
storija Napredka preko obale k crkvi. Svakomu
pade u oko, s kakvim ponosom išao je na čelu uz
druge prvake dični starina naš plemić Mihovio
Tartalja — što njemu budi na čast i diku, a ple-
mićkoj ruki i njegovim potomcima na izgled —
Množi ja naroda jur bijaše se sgrnula u crkvu i oko
nje. Pred crkvom prvaci narodne Čitaonice i Na
predka dočekaše Presvietloga našeg Biskupa, koji,
imajuć uz bok preč. kanonika Devića, Vale i Zu-
liana, svi obučeni u svetčanom odjelu, udje u crkvu
uz davorije narodne glasbe. Svakomu na licu sjalo
neko izvanredno veselje. Preč. Kanonik Velikoga
Varoša Župnik D. Ante Vušković glagoljski započme
S. Misu a djaci našega Sjeminišta, ova tvrda nada
crkve i domovine, glagoljski vješto glasbeno izpje-
vaše. Pres. Biskup na svršetku udieli blagoslov gla •
goljski, a Djakon Mise glagolski pročita S. Proštenje.
Zatim Poštov. G. Bariša Grgić držao prigodni liepi
govor. Njemu budi na čast, da je onako vješto znao
iztaknuti djelovanje S. Braće kod našega naroda;
narodnju ljubav preko tisuću godina, najškoli u ovoj
Biskupiji, napram glagoljici, a nada sve brižljivost
Sv. Rimske Stolice, da ovaj dragulj od svakoga na-
padanja uzčuva preko toliko vjekova našemu narodu.
Svečanost crkvena dovrši su Tebe Boga hvalimo,
s dotičnim molitvama i s blagoslovom Presvetoga
Svetotajstva podieljenim od Pres. Biskupa. Sve bi
izpjevano glagoljicom. Pod večer svirala je glasba
na obali, i pred dvorom Presv. Biskupa sa oduše-
vljenim Živio! uz neizmjerni broj pučanstva. —Na
rode, nezaboravi da tvoj Biskup i tvoje sveštenstvo
uza te je vazda kad je do tvojeg pravog blagostanja,
naći ćeš jih vazda na braniku za te i za tvoje sve-
tinje, bude li do potrebe: čuvaj postojano što ti
pradjedovi ostaviše u baštinstvo kao sveti amanet
— vjeru — a uz vjeru privrženost i odanost S. Sto-
lici Rimskoj. Dobro usadi u pamet i u srdce dana-
šnju svečanost; i onako kako si činom pokazao
mnogobrojno učestvujući svetoj božijoj službi, da
ljubiš ovu tvoju svetinju, tako u naprieda vazda —
sustopice sliedeć tvoje dične hrvatske predje — od-
važno koračaj pod križem i hrvatskom zastavom na
obranu tvoje Vjere i Domovine.
Hagusa, 22 giugno.
Una parola, sulle nostre scuole, suggerita da
patrio ajfetto.
La scuola dev' essere il tempio della sapienza
e della morale, 1' istruttore ne dev' essere il sacer-
dote. Nella scuola deve aleggiare un' aura di gravitk
e di decoro. A ragione il celebre C. Cantu diceva :
„Fra i maggiori benefattori va contato chi istruisce
nelle scuole, principalrnente primarie vero pro-
gresso essendo il prepanare una generazione migliore
della nostra". Ma obime! la gioventu ai giorni nostri
o tradita, 1' istruzione ć guasta! purtroppo, in molti
luogi, i profanatori si aggirano pel luogo santo, traf-
iicando 1' errore e la menzogna, e propinando alia
gioventu lento veleno per sacrificarla poscia sull'al-
tare del vizio!
Noi vediamo infatti uscire dalle famiglie gio-
vanetti modesti e bene educati, e dopo aver fre-
quentato poehi anni le nostre scuole divenire irreli-
giosi, immorali... — E perehe si gran dispendio di
forze morali irequentando luoghi ove dovrebber anzi
acquistare maggior vigoria ?... — Egli e, risponder6
col sullodato Cantu, „perehe ali' allievo non basta il
cibo del corpo e dell' intelletto; bisogna farne un
uomo; e 1' uomo e un essere intelligente e morale.
Le scuole che non si propongano per principale
seopo la morale, avessero a capo il maggior fisico,
il piu sublime filosofo, a un buon padre fanno ombra"
(Cantu, Conf. XL, Buon senso e buon cuore).
La Provvidenza pero volle donare alle nostre
scuole Civiche e popolari masehili e femminili un
caro sacerdote, quasi a custodia del mistico giardino.
E questi il ben noto Don Antonio Maffioli. Da tre
anni, in qualitk di catechista, si presta con raro
esempio di abnegazione, per la nostra gioventii. II
bene che arreca, fungendo questa carica, pu6 sfug-
gire alio sguardo degli osservatori superficiali, ma
colpisce giustamente 1' indagatore giudizioso e spas-
sionato.
Egli, sostenuto sempre dal solerte direttore
Adamović amante di^soda e morale disciplina, pro-
cura d' inserire nel cuore dei giovanetti forti principi
roligiosi, facendo loro conoscere che senza fondamento
religioso ogni edifizio cade e ruina, e tanto sono
calde le sue parole e piene di affetto e di unzione,
che i giovani alle case loro ne parlano con amore
e rispetto. Per loro non risparmia iatiche; dopo tre
ore di scuola continua, durante questo mese, ben
volentieri consacrava un' altr' ora per preparare i
novelli comunicandi addottrinandoli sopra questo
grande sacramento di amore e premunendoli onde
Br. 48
V'eritatem facientes in charit&te, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
—
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngiter, meus est.
(S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.J
ipsos. auviliante Deo, in dies alaoriter operaiu Vestram impenšuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina, aniinisque in Religionis amore ct in veraj fidei professione
roboi andis,... . (Vio IX u papinsk. listu, 21 iieljace IS72 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Katolici Francuzi i Dekreti od 29 ožujka.
i.
Na 30 prošloga mjeseca navršilo se je
tri mjeseca, rok ustanovljen dok se poemu u
Francuskoj izvađjat u djelo zlokobni dekreti
zimus skovani proti crkvenim redovima.
S toga je sada katoličanstvo obratilo po-
glavitu svoju pažnju na ovu znamenitu mien u
progonstva, kojemu je fraucuski narod od
svoje nesretne Vlade podvrgnut. Pažnja je tim
naravnija čim i dan danas po zvanju, ako i
ne po djelovanju, pa i po samom broju, Fran-
cuska biva najodličnija katolička država; a
kako ne kad trideset je i osam milijuna katolika
u Francnzkoj: peti dio ciele katoličke crkve.
Da u Francuskoj ima mnogo zla, da je
u onoj darovitoj zemlji, gdje prebujno kato-
lička vjera cvieta, sila gnjileži, dokaz su i
ovi dekreti, koje samo paklena mržnja proti
katoličkoj crkvi i nje redovitu izmislit i složit
mogla. Podla, sliepa mržnja, koju ne peru sa
vladinog lica ni oni uzroci, bez kojih ni ljudi
Bismarkove ruke ne bi katoličke redove pro-
ganjali : nema francuskoj Vladi ni zlomišlje-
nih kukavnih političnih interesa, da anti-
liberalno, divlje postupanje izpriča. Jer tko
nezna da u Francuskoj sve jedan narod, sve
jedna vjera; sve katolici i Francuzi? Nema
tu ni anglikanske, ni protestanske ni raz-
kolničke većine.
Ali, ako u Francuskoj poplavila zloća,
ima u onom narodu još vjere i dobrih diela.
Pariz sam dao je ovom prigodom sjajnih do-
kaza, da i u njem uza svu huku i buku lo-
povštine ima Čistih duša, vedrih, čela, poštenih
lica. Mi ćemo se osvrćat i na zlo i na dobro,
jer ne bismo bolje osude progonstvu francu-
ske vlade našli do u mirnom, dostojanstvenom
i veličanstvenom odporu ogromne većine fran-
cuskoga naroda.
Evo nas dakle na 29 mjeseca lipnja, u
oči velike vjerske borbe u Francuskoj. Došle
sve su bile male bitke; sada je bitka obća,
i formalna.
Vladini skutonoše pod frakom i sbodežem
imali su zapovjed da najprije nategnu svoje
striele proti Isusovcim. Kakvi su, oni bi bili
još nazad mjeseca ne samo Isasovce protje-
rali, nego sve ujedno crkvene redove. Mišljahu
da je sva francuska kakvi su oni. Al su se
ljuto prevarili. Zloglasni § 7 i dekreti od '29
ožujka to su najbrže postigli, da su katolici
listom ko jedan čovjek na odpor skočili.
Dva milijuna podpisa predato je u raznim
prosvjedim Senatu. Uz ovaj narodni ogromni
„plebiscit" stoji jednoglasni glas francuskih bi-
skupa, koji su baš po francusku i ponavlja -
juć primjere prvih vjekova kršćanstva stali
na obranu vjere, slobode i duševnosti. Po
svoj Francuskoj ljudi odlični sa svoje učenosti
i drugih vrlina metli Se da narod predvode:
knez Falloux, de Chesnelong, Lucijan Brun,
Baragnon, Jacquier, Boyer de Bouilanne,
Albert de Mun i t. d. i td. nose zublje pred
sugradjanim, kupeć ih na mnogobrojne sa-
stanke i kazujuć im kojim će putem udarit i
kojih se sredstva prihvatit. Pa svi u obće
pošteni ljudi i dobar dio vladinih pristaša,
srameć se ić za vladom u podlom podhvatu
proti mirnim a prezaslužnim sudržavljanim,
metli se u odpornike, te se mnogi i svoje
službe odrekli.
Većina skoro svih francuskih sudišta
izjavili su da nemogu odobrit vladine dekrete.
U samom Parizu, jedan od najglasovitijih
odvjetnika, gosp. Roussk, od ne vele vremena
Član Akademije, sastavio je jednu knjigu o
stvari, al takovu da je izišo na preveliki glas,
s nje sadržaja.
Al ministri hoće silom, da uduše sviest
potlačene pravde. Oni, znajuć da tek dojedan
sud proti njihovom postupanju, proglasiše da
je dojedan sud nekompetentan sudit parnice,
koje će Isusovci otvorit proti administrativnim
vlastima, i boj se da će ustrojit posebno sudište,
a tu će namjestit dakako ljude svoje misli!
Dokle dopire i čega.Je kader današnji
izopačeni sviet! Ni svoga ne poštuje, i u
privatna dobra dira, samo nek je na njegovu!
Sabor dalmatinski.
Peta je sjednica bila na 2 tekućega.
Prisutni: predsjednik, vladin povjer., zastup-
nika 29.
Iza pročitana zapisnika.
Trigari se tuži da je nešto jučer pričuo da je
lovcim zabranjeno prolaziti preko zemalja zatvore-
nih ogradom.
Monti opaža da u zapisniku talijanskom nisu
točno navedeni njegovi predloži.
Botteri kaže da je u zapisniku rečeno, da mu
je predsjednik digo riee. Nije mu je digo, već mu
je nije dozfolio ; a tu ima razlike. — Osim toga o-
paža da je u zapisniku rečeno da je bio pozvan na
red. Po propisim pravilnika da se to nemože uvr-
stiti bez dozvole sabora
Predsjednik čita mu brzopisno izvješće.
Botteri govori da on nije čuo rieči Bačića: nek
ga se iztjera iz sabor.rice, jer da bi se bio inače
vladao. Pita da budu izbrisane iz zapisnika i pozi-
va se na sabor.
Đačić izjavljuje da ih je izustio razjaren, što
zastupnik Botteri svojim sramotnimjponašanjem vriedja
dostojanstvo sabora. — Zapisnik ovjerovljen uz pri-
mjetbe Monti-a.
Kulišić pita vladu o sredstvim poduzetim proti
škrljevu.
Messa predlaže da zemaljski odbor zaprosi od
ministarstva zakon proti patvaranju ulja.
Botteri se tuži što mu jučer predsjednik nije
dao naustice obrazložiti upit. Poziva se na sabor.
Predsjednik odvraća da mu to pravilnik za-
branjuje, pošto izrično kaže da se upiti imaju čitati.
Botteri. čitajuć svoj upitić\ pita vladu znade li
za prošnju starogradske obćine da se ustroji ondje
gradjanska učiona i što kani učiniti. — Za tim pita
predsjednika što je htio jučer reći kad je žalio da
Dema proti njemu zakona kao u Englezkoj, i jeli
imao na pameti slučaj koji se je tamo zadnjih dana
sgodio, jer nemože dopustiti da predsjednik vriedja
neodvisnost zastupnika.
Predsjednik izjavljuje da mu je uprav žao što
naš zakon nema naznačene one mjere poduzete zad-
njih dana proti nekom zastupniku u Engležkoj, jer
bi je jučer bio uporabio proti Botteri u, da občuva
dostojanstvo sabora.
Botteri: I taki predsjednik
Predsjednik : Zovem Vas na red.
Botteri se poziva na sabor.
Predsjednik pita sabor dali se ima zastupnika
Botteri-a pozvati na red. (Primljeno jednoglasno).
Sliedi dnevni red, te se razpravlja o kaznenim
odredbam proti poljskim prestupeim.
Monti pri § 14 htio bi da se globe obale. (Za-
bačeno). Pri § 15 predlaže izpravak kojim izmedju
ostalog zove odgovorne roditelje radi prestupaka što
svojevoljno Čine djeca, koja nisu dovršila četrnaestu
godinu.
Klaić se protivi, jer je tim kaznena odgovor
nost raširena mjesto stegnuta.
Nakon kratke razprave, kojoj učestvuju Ljubić,
Botteri, Monti, Makiedo, § 15 kako ga je Monti pre-
dložio povraćen je odboru da ga prouči.
Pri svršetku drugog poglavja, gospodarski od-
bor predložio je dva nova §§ — 17.ti i 18.ti — po
kojim selo ima nadoknaditi štete počinjene od ži-
vina, kad njim je gospodar nepoznat ili od ljudi kad
su nepoznati. Za ta dva §§ izviestiteljem je Borelli,
pošto se s njima Ljubić neslaže.
Masovčić zove varvarski taj zakon, koji se pro-
tivi duhu vremena.
Ljubić kaže da je još god. 1875, na sastaneim
kod namjestništva, preporučivao da se ukine odred-
ba, po kojoj je selo dužno platiti, kad se poštetnik
nezna; pa je ovo načelo branio i kod gospodarskog
odbora.
Makiedo preko srdea brani ove §§. U ovom
smislu obstoje odredbe koje još u gornjoj Dalmaciji
nije došlo vrieme da ih se ukine. Ti §§ propisuju
neku vrst medjusobnog prisiguranja.
Messa odgovara Masovčiću da ako je zakon
varvarski, on je i izazvan od varvaržl.
Monti čini razliku medju 17 i 18. Glasovati
će proti prvomu; a glede drugoga htjeo bi znat ra-
zumiju li se tu i zlobne štete, jer samo za te on bi
želio da selo nadoknadjtije ili barem kada su štete
znatne.
Ljubić eieni da se tu neradi o zlobnim štetam.
— On čuje da su neki predgovornici baš utuvili u
glavu, da će § 17 baš uloviti do ciglog poštetnika;
s toga će još koju dodati da dokaže kako je to vi-
šekrat bar nemoguće.
Iskrenije bi bilo očitovati, kako n. p. gosp. Ma-
kiedo i očituje, da bi ovaj §. 17 bio kao neki pra-
vilnik „družtva posiguranja od poljskih šteta". Samo
što se govorniku čini čudnovato ovo novo družtvo.
U druga družtva da udješ, treba da moliš, treba da
plaćaš; a u ovo bi primali bezplatno, bez molbe,
pače bi silovali ulaziti, i proti volji.
Borelli najprije izjavlja da su svi osvjedočeni
kako se ovaj zakon neće izvršivat, niti donieti prak-
tične koristi. Brani gospodare proti Ljubiću.
Pavlinović pita dolikuje li razumnu zakonu,
dolikujeli pojmu prave države i redovitih odnošaja
zadružnih, da se u zakonske ustanove za obranu polj-
skoga imanja, opet uvlače iznimne naredbe, koje
su samo mogle biti opravdane, kad u iznimnih ob-
stojnostih, bez redovite zaštite, bez cjelovita zakona?
„Oastni zastupnik Makiedo žali da jeprinudjen
za ova dva paragrafa glasovati, jer da to iziskuje
naše stanje. Ja to odlučno niečem. Iznimnih zakona
stanje naše poljske sigurnosti danas ne iziskuje. Što
je god o tom častni knez B(?relli ovde spomenuo,
spomenuo je o jednom kotaru, imenito ob obćini
Biogradskoj. Ali mi ne krojimo zakone za pojedine
kotare, nego za cielu Dalmaciju; pa za ovu ja mi-
slim da nam iznimnih zakona ne trieba.
Oastni zastup. Messa spomenuo je da je ovi
zakon izazvan od varvara. Ja ću mu možda to priz-
nati ako mi prije iztumači koje on misli da su var-
vari: ili oni što bez kore hljeba, i lišeni otčevine
nastupaju od nevolje, pa možda i od zle volje na
tudje imanje ; ili oni koji ono isto imanje posvojiše
derući i kamateći pri oskudici, i gladnoj godini si-
romašna težaka. Tko je veći varvar ! poštetni potreb-
njak, ili bezdušni kamatar koji ga je svalio u po-
trebu, prisvajajuć na p. dan oranja za desetak liorinti;
uzimajuć dvadesetak fiorinti za vreću hrane? Gdje
ima takih varvara, gospodo, za te i tražite iznimnih
zakona; ali nemojte cieloj zemlji namećati iznimne
terete i drakoničke kazni. Nije kud: ili dajte nam
zakon da vlada našim poljskim redovitim odnošajim;
ili odstranite svaki zakon na proglasite iznimne na-
Br. 54 Zadar, Utorak 27 Srpnja 1880. God.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
«t^S^It&n
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitar, mene est.
(8. Hieronym. Efts. AVI. ad Dam.)
roborandis,.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecolesise dootrina, animisque in Religionis amore et in vera fiđei professione
(Pio IX u pafinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried G iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. Uvrsthe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Molimo gg. predbrojnike koji
su zaostali s predplatom, osobito
koji nijesu još namirili lanjsku,
ni predlanjsku, da se pospieše na-
mirit svoje dugove, nek ne bu-
demo za uzaludnim molbam pri-
siljeni postupat drugčije.
Vlada u Zadru i vlada u Beču.
Donoseć izvješće trinaeste sjednice sa-
bora dalmatinskoga, javili smo Čitateljica, kako
je onoga dana, osim ostalih upita, bio i je-
dan upit zastupnika Simića o srpskom listu
Zastavi, kojoj je po višoj naredbi bio zabra-
njen ulaz u pokrajine zastupane na Carevin-
skom Vieću.
Mi ovu viest ni onda ni kaŠnje nijesmo
popratili nikakvom opazkom. Priobcili smo
ju ravnodušno, ni radujuć se ni tugujuć na
nju. Čekali smo, da Čujemo što će odgovorit
srpskim zastupnicim u hrvatskom zadarskom
saboru austrijski činovnik Dr. Josip Antonietti
u ime zastupane zadarske vlade; jer je pita-
na bila (2) "Je li i u koliko je c. k. zemaljska
vlada sudjelovala pri izdanju ove zabrane? i
(3) Je li voljna c. k. zemalsjku Vlada prepo-
ručiti c. k. ministarstvu da dolična odluka što
prije opozvana bude?
Zadarska se je Vlada, po našem mnie-
nju, našla u škripcu usljed ovog upita, jer ko-
liko god fraze prebirala, nikad ne bi bila mo-
gla odgovorit na upit a ne odat svoje prave
posebne politične nazore. Sreća po nju Sabor
se zatvorio. Zatvorio se s tiezakomtosti broja
t. j. odstupom srpskih zastupnika. Jeli se ovo
slučajno dogodilo ili ne, to nam je manje stalo.
Više nam je stalo to: nastojat da mi barem
odgovorimo na upite srpskih zastupnika, izra-
zujuć naime svoje smjerno mnienje o stvari;
jer je dugo čekat do novog zasiedanja. Možda
i pogodimo.
Srpski list u zadnjem svom broju priob-
ćuje od rieči do rieči upit srpskih zastupnika.
Po njegovom mnienju ovaj je upit u Saboru
bio pročitan uz opču pažnju i saučešće.
Donekle i mi smo toga mnienja; jer slo-
boda štampe zakonom zajamčena nema bit su-
hoparno slovo: to je cio sabor znao, te što
Srpski list, dakako samo interpretative, o općoj
pažnji i saučešću reko, nije sasma bez temelja.
Obćinstvo se je moglo čudit na glas, da
je Zastava zabranjena i zato, jer zna ako
je Zastava antiaustrijski list, da je takav u obće
i Dalmata i Avvenire i sam Srpski List. Svi-
ma je težište extra statum. Kad je dakle o-
vim novinam u Cislitavi prosto, Čemu da
nebude prosto i Zastavi?
Nego, motreć bolje, ovako umovanje nije
posve ne tvrdu; jer zabrana Zastave, buduć
se tiska u Translitavi, imala je poteć od bečke
Vlade, i od nje ima bit i potekla. Mi bismo
zato na drugi upit srpskih zastupnika u dal-
matinskom saboru odgovorili negative. A i zato,
jer je Zastava, prije nego u Cislitavi, bila
zabranjena u Bosni i Hercegovini. Imaju li ta-
mo zabranit Zastavu, bečka i bosanska vlada
neće bit pitale zadarsku vladu; jer zašto u
tom slučaju nepitat i sve oitale austrijske vlade,
barem zašto nepitat vladu preko velebitsku?
U ostalom da je Zadarska Vlada što i
sudjelovala u zabrani, tomu neznamo kako bi
se moglo pripisat ikakve važnosti; jer bi
ta okolnost bila u protuslovlju s drugim o-
čitim, poznatim okolnostima; pa i ne bila
s njima, a Čini nam se mučno da ne, u ni-
jednoj svezi. Srpski tist, koliko god ignorirao
katolički hrvatski elemenat što žive u Dalma-
ciji i njegov organ Katoličku Dalmaciju, nije
toli peregrinus da nezna, da je Katolička Dal-
macija crna pred oćima Zadarske vlade, naime
pred N. P. gospodinom Namjestnikom baru-
nom Rodićem. Ona je dakle od svih pokra-
jinskih novina najopasnija! Da je pred N.
P. gospodinom Namjestnikom i Zastava, kako
Katolička Dalmacija, dosljednost bi bila do-
vela N. P. baruna Rodića da nastoji zabranit i
Srpski list, koji nije nego Zastavin mladji brat.
A Srpski list najbolje zna, da mu ni kotarsko
Poglavarstvo, ni Državno odvjetništvo, ni ri-
šćansko biskupstvo, ni Zadarsko namjestništvo
nikakvih neprilika nestvara. Ergo
Na treće pitanje srpskih zastupnika na
dalmatinskom Saboru, mi bismo takodjer od-
govorili niječno; jer kud ćete da zemaljska
Vlada bude voljna preporučiti c. k. ministarstvu
da dotična odluka što prije opozvana bude,
đočim u nas u pokrajini odnošaji zemaljske
naše vlade napram pokrajinskim novinam ostaju
kakvi su ? Mi po tom cienimo da opća pažnja
i saučešće, kojijem je u saboru upit popraćen
bio '), neće imati ulicaja na zemaljsku vladu
niti će ona htjeti i znati protumačili ga be-
čkomu ministarstvu 2). — U ostalom mi žalimo,
gdje se evo drugčije u Zadru i drukčije u
Beču sloboda štampe shvaća i tumači; žalimo,
u interesu ne samo katoličke vjere i hrvatske
narodnosti, nego u samom interesu Austrije,
gdje se u nas proti katoličko-hrvatskom gla-
silu, organu mira, reda i Čistog austrijskog
osjećaja, postupa onako kako u Beču proti
organu što ne krije, već očito pokazuje, da
mu sva ova svojstva fale.
Pogled po svietu.
Viest koju smo javili kao budoću o imeno-
vanju baruna Calice na mjesto privremenoga
poslanika Dubskyn u Carigradu, sad je već fakt.
Wiener Zeitung jur donosi da je N. Veli-
čanstvo Car imenovao baruna Calice za austro-
ugarskog poslanika u Carigradu.
Izmedju slrieljača, koji su učestvovali pri
strieljačkoj svečansti u Beču bilo je mnogo, oko
tisuću, Tirolaca: tek deseti dio svih slrieljača.
Tirolci su se prikazali u narodnoj nošnji i u au-
strijskom smislu, a to je ujelo pangermaniste,
V Srpski list, br. 28. 2) Idem.
jer su tirolci većinom niemci. Al neće centra •
listini bit bilo drago vidjet ni Poljake, jer i njih
bio dobar broj, a svi takodjer u narodnom o-
dielu i s uzlikom u poljačkom jeziku: nek žive
Poljska! Ako se svemu tomu doda da se čuo
i magjarski eljen, lako je dohvalit, da i uz od-
sutnost čeha, strieljačka svečanost bila je is-
kaz baš protiva izkazu namjeravanomu.
Sada je velik govor po Europi o njemač-
kim častnicim na turskoj službi. Bismark još od
Berlinskoga sastanka a i prije dopustio njemač-
kim častnicim poć tko hoće na tursku služba u
Carigrad. Mnogi odoše. Turska, valjda da se u-
laga Bismarku, stala sad da imenuje Niemaca I
med svoje financijalne činovnike, a financije su
borme dandašnji prva grana javne uprave. Tomu
odgovaraju Francuzi šaljnć svojih častnika u
Atinu. Žao sve to Englezim, koji su vrhu toga
i vladu u Parlamentu upitali. Njemački uredovni
listovi pišu o stvari, za sad barem, s velikom
reservom i s velikim opipom. Tako Nordd. Allg.
Zeit. opaža samo, da su u Engleskoj odviše
stvar uzeli na srce. Nego drugi listovi, kao Wiener
Zeitung i Schwäbischer Mercur iztiču, da Nje-
mačka svojim korakom naglasuje želju, da Tur-
ska ne propane. Ovaj zadnji list piše:
„Bismarkov korak moći će se na prosto
uzeti kao znak, da nije učinjen u interesu Porte,
već Austro-Ugarske. Taj korak je izliev nje-
mačko-austrijiskoga saveza. Mislilo se, doba je
da se na iztoku iztakne njemačko-austrijski upliv
i da se sjeti, da nema tamo samo engleskih i ru-
skih, već i europejskih interesa. Da uz to pojav
njemačkih činovnika u Carigradu znamenuje po-
sebnu opomenu za Rusiju, netreba to razlagati.
Već od berlinskoga kongresa nije mogo nitko
dvojiti, da njemačka politika nije sklona dopu-
stiti Rusiji, da na iztoku po volji gospoduje.
Pruski činovnici svojom revnošću bez dvojbe
će učinili šio god uzmognu, da zadovolje svojoj
zadaći, te okrpe turski državni ustroj; ali je
bez dvojbe od još veće važnosti to, da su oni
na mjestu, ako se državni ustroj i razpadne".
"Novoje Vremja" piše: Dolazak našega
njemačkoga prijatelja u Carigrad, neprouzrokuje
nam ni osobite ugodnosti ni osobite neugodnosti.
Dosada nije jedna država tratila svoju snagu i
svoj novac u Turskoj, da spasi izgubljeou stvar.
U prošlom stoljeću obskrbljivala je Franceska
Portu oficirim i topništvom, Engleska radila
je to ovog vieka; sada pako stupa Njemačka
na staze svojih predšastnika i traži saveznike
ili najmanje uhode na sultanovom dvoru. Rusija
bila je na redu pred Njemačkom, a propustila je
okoristiti se prilikom kad su ruske vojske pro-
valile preko Balkana i stajale pred Carigradom,
a nisu unišle u grad. Mi nevjerujemo, da će
njemački pokušaj, da Tursku financijalno i voj-
nički digne na vlastite noge, napokon imali bolji
konačni rezultat, nego li nastojanja Franceske i
Engleske. Medjutim će Njemačka, paćajuć se u
iztočne posle, promieniti u koječem svoje odno-
šaje naprama ostalim državam, te ovaj do sada
ne sasvim razumljivi korak njemačke politike
može u obće samo pospiešiti riešenje pitanja;
istom kad se bolje razjasni nakana i smiso ovoga
koraka, biti će vrieme, da se ozbiljno naprama
njemu zauzme položaj .... Medjutim viećaju
Br. 56 Zadar, Utorakfs Kolovoza 1880. God. XL EATOQCEA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate, crescamus in I S ll O d Í U UtOr&ík 1 U 3? 6 t čik Ego interim claroito: illo per omnia, qui est caput Christus. : • Si quis Cathedrae Petri jnngiiar, meas est.
(8. Paul. Eph. IV. 15.) |p (S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in ta|feda salutari Ecclesiae doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fidei professione
roborandis, (Pio I.X u papfnsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pred brojite — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštorski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikonš i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. w .
Uviek isti ođnošaji.
Onim što sve misle o nekakvoj slozi,
kojoj je dakako jedino geslo: popuštanje! nek
su na razmišljanje sliedeći redci vrlog Sriemskog
Hrvata.
Posljedice odnošaja stvorenih u doba da
skoro reknemo naše podpune narodne nesvie-
sti, razvijaju se stalnim pravcem, te se uz
pogibelj za narodnu bit hrvatsku stvara kaos,
iz koga ćemo se težko izvući makar da se i
> možemo pohvaliti kulturnimi stečevinami i
j obćenito polučenim napredkom. U Hrvatskoj
• stvoreni i priznati srbizam razastire svoja
krila te zahvaća splohom cielu zemlju, noseć
za obilježje narodnosti vjeru, vojujuć svud
proti hrvatstvu, komu o propasti snuje. Tajiti
se neda, jer to svaki srbski časopis izpovjeda,
jer je to već žalibože usadjeno malo ne u
srdcu svakog sljedbenika grčko-iztočnog vje-
roizpovjedanja, da mu nije stalo do snosljivosti
i mira u Hrvatskoj, do prijateljstva sa naro-
dom hrvatskim, koji jedini kano takav živi i
brani zemlju med Dunavom, Drinom i ja-
dranskim morem. Dokaz nepomirljivosti su
izbori u Sriemu uz druge još nezakonitosti,
dokaz je tomu zapodjenuta agitacija srbstva
proti hrvatstvu iztaknuta i zastupana u za-
darskom „Srpskom Listu." Svaki koji ima
priliku da sudi postupak naših Srba i čita
njihove časopise, taj ako mu je stalo do osvje-
dočenja, ako ima u njem hrvatske sviesti,
morati će priznati, da što se s naše strane
više popušta, s njihove se strane sve veći odpor
pokazuje, a jasno je, da se na ovakovoj po-
dlozi neda graditi sloga, već razdor, vjekoviti
i sve to veći.
Jedina od svih stranaka u Hrvatskoj,
hrvatska stranka 11 Srieuiu i ovo njezino glasilo,
izvrgnuti su napadajem j>rotivnika, koji se još
uvjek gdje je samo moguće upiru, da očuvaju
svoju prevlast osnovanu i ustaljenu u doba
podpune apatije, nemoguću gdje živi već 0-
sviešten narod.
Surov način kojim se vodi borba proti
nama, iztiče se u zadarskom „Srbskom listu",
koji neprestaje napadati naš rad i grditi Hr-
vate u Sriemu nedostojnim načinom. Bada-
važdija dopisnik vukovarski, sipa svoje srpsko
cvieće u dalmatinskomu listu; nenaučiv finih,
rabi prostačke izraze. Nije nam se htjelo u
prvi mah ni spominjati nečastno piskaranje
naših protivnika ni izticati lista, koji je izdaj-
stvom obrovačkih i kistanjskih Srba stekao
posvetu svom programu.
Koliko se i nečudimo postupku naših
protivnika, jer od njih i nismo vični boljega
izčekivati, toliko opet nemožemo da pojmimo
! ono shvaćenje 0 srbstvu u Hrvatskoj, koje
shvaćanje stvara srbstvu uviek iste povoljne
odnošaje njegovom razvoju. Kod nas ima još
uviek ljudi, koji u srbstvu nazrievaju oprav-
dano načelo narodnosti, te nedopuštaju borbe
proti istomu, makar da tu borbu traži hrvat-
ska povjest, da ju traži nužda narodnog ob-
stanka i budućnost Hrvatske. Danas se kod
nas ta borba neodobrava, svi i najžešći proti-
vnici srbizma stupaju u redove njegovih za-
govornika, a tko se danas Čistom zastavom
hrvatstva pojavlja na braniku, proti tomu je
pripravno sve ustati. Danas se s jedne strane
srpstvo nesmatra pogibeljnim, s druge strane
priznava u Hrvatskoj kao faktor s kojim se
računati mora. Zasegnimo damo u povjest od
prošla dva decenija, tu ćemo opaziti kako u
trvenju stranaka u Hrvatskoj igra srbizam
ulogu trećega, koji med dvie boreće se stranke,
dobavlja sebi korist i povlastice. Motrimo samo
razvoj sadanjih stranaka, to ćemo vidjeti kako
se sve uprav natječu, koja će se srbstvu
uslužnijom pokazati, od kojih je svaka da
svojim saveznikom bolje ugodi i na koncesije
spremna. Zar se to tajiti dade, ako se sve
to pred našima očima razvija, kao žalostni
dokaz podpune još naše nesviesti ? Zar da se
još u vieku gdje se eminentno iztiče načelo
narodnosti povadjamo za uspomenami nedavne
prošlosti, koja nam je u kaosu svome ostavila
zarodak dugotrajne i žalostne borbe? A1 sve
to kao da se kod nas i nevidi, a da se ne-
vidi, uz sve spomenuto, kao jasno sunce svje-
doči onaj rezerviran pcložaj, koji se u Hr-
vatskoj uzeo obzirom na naše odnošaje u
Sriemu. Dok se sve tako radi uzvisuje se naš
kulturni napredak, slave se tobožnje stečevine,
dok cieli taj naš rad prati ironija nedoslied-
nosti i razciepkana pravca. Dok nebudemo na
svih linijah jednim pravcem stupali k zaje-
dničkomu cilju neobziruć se ni lievo ni desno,
dotle možemo u Hrvatskoj tek snivati kao 0
objetku u kom bi današnje težnje naći mogle
bitno svoje ostvarenje, postupkom pako svojim
ni govoriti nesmijemo. Na hramu delfijskoga
Apolona bile su napisane rieči: upoznaj sama
sebe, nu mi smo već dovoljno prilike imali
da uz sebe možemo i druge upoznati. Preko-
mjernom sentimentalnošću dotjerali smo do
narodnjnega malo ne razsula, nepoznavanjem
odnošaja ili tajenjem faktičnog stanja kao i
žalostnog postupanja doći ćemo tamo, da će
nam se Hrvatska prije jedinstvenoga naroda,
u budućnosti prikazati pravom babilonskom
kulom. Da svega toga nebude netreba igno-
rirani već pratiti i priečiti razvoj srbizma u
Hrvatskoj.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. MiJinović)
(V. br. 55.)
Sveti Ćiril u Rimu umro.
Konstantinu ne bi sudjeno za dugo uživati
nakon tolike mukotrpnosti postignute blagodati. Bog
dragi htio, kao što je vjeran rimskoj stolici živ bio,
da i mrtav kod nje počiva i svojim Slovenom za
sve njekove pravovjerje zasvjedoči.
Nakon neizrečenih truda i napora bio mu dra-
gocienjeni život shrvan i pade na mrtvačku postelju,
na kojoj do izdahnuća staraše se za mili svoj slo-
venski narod. Reče svomu bratu Methodu: Evo moj
dragi brate! uvjek smo ujedno bivali, krčeći jednom
brazdom, ali evo ti ja padam na njivi, potla nego
sam svoj dan završio. Ti brate veoma ljubiš goru
(samostan), ali nemoj poradi gore zapuštati posla
svoga, jer ćeš po ovomu lašnje spasiti se moći" 1).
( "Ji Legenda Pannonica. cap. 7.
Potla pak nego je sve razredio, i preporučio svoj
slovenski narod i novo mu posvećeno bogoslužje,
pred plaeućim bratom i cvielećim okolo okupljenim
učenikom sliedeću molitvu izreče:
„0 Gospodine Bože moj! koji si sve angjeoske
redove i sve beztjelesne sile stvorio, razapeo nebo i
osnovao zemlju, izveo sva bistvujuća iz nebiatvujućih
u bistvujuća, koji se vazda spominješ onih koji tvoju
svetu volju izpunjuju, boje se tebe i izvršivaju za-
poviedi tvoje; čuj molitvu moju, i sačuvaj vjerno
stado tvoje, komu si bio mene nesposobnoga i ne-
dostojnoga tvoga slugu predpostavio. Izbavi ovo stado
od bezbožne i poganske zloće što no huli tebe. Raz
vrgni trojezičnu stranku, i uzmnoži crkvu svoju;
sakupi svekolike u jednodušje; stvori vrle ljude u
tvojoj pravoj vjeri i u pravom izpoviedanju jednako
misleće; udahni u srca njihova slovo svoga upućenja;
tvoj bo jest dar, što nas nedostojne primio jesi, da
propoviedamo evangelje tvoga Pomazanika Hrista,
blagimi djeli trudeći se, i što je tebi ugodno djelu-
lući. One koje si meni bio izručio, evo tebi jih kao
tvoje opet predajem. Štiti jih svojom mogućom de-
snicom, raztvori nad njima svoje krilo, neka svi
hvale i slave ime tvoje, Otca, i Sina i Duha Sve-
toga« 2).
Zatim zagrli sve naokolostojeće govoreći: „Bla
gosovljen veliki Bog, koji neka nas nedade u plien
nevidivim neprijateljem našim; neka raztrgne mrieže
njihove i nas od propasti i 7, ha vi". Potle toga u 42
godini najradišnijega života, nakon 50 dana bisku-
povanja, god. 869, na 14 veljače predade svetu dušu
Gospodinu. r
Hadrijan srčeno žalio za Cirilom, pak naredi
neka se drži opielo (sprovod), od slovenskih mu
učenika, ne samo, dali i od rimskoga i grčkoga sve
ćenstva, svako po svom obredu, a takom svečanostju
kako se običaje samomu papi 3).
Potla sprovoda pridje Method pred papu mo-
leći ga: „Vriedno i potrebito pronajdoh napomenuti
Svetosti Tvojoj, 0 Apostolski Otče, kako prije nego
iz rodne kuće pojdosmo na službu, koju božjom po-
moćju učinismo, suznimi očima zakle nas majka
naša, da ako bi koji prije povratka umro, neka
preostavši brat umrloga u zajednički samostan pre
nese i ondje častno i pristojno pokopa. Neka se udo-
stoji dakle Svetost Tvoja malenkosti taj dar učiniti,
da ne budem molbom i zakletvom majke moje pri-
silovan ni malo suprotiviti se" 4). Na što papa pri
stade, i zapoviedi neka se u mramornomu liesu sa
njegovim pečatom zapečaćenu sv. tjelo pokojnikovo
sahrani i nakon sedam dana ponese.
Nu rimsko svećenstvo, biskupi, i rimsko plem-
stvo i vas grad posavjetovavši se stupiše pred papu
te mu rekoše: „Sasvim nedostojno nam se čini sveti
Otče i Gospodaru, da takoga i toliko proslavljenoga
muža, po komu je toliko neprocienjeno blago grad
naš i crkva naša sretno stekla, dopuštaš budi kakvim
načinom u tudja mjesta odnieti, koga se je Bog
udostojao iz tako dalekih i inostranih pokrajina
k nami privesti, i odovle ga u svoje carstvo primiti;
s toga dopusti da ga mi ovde sa svom častju poko-
pamo, jer je sasvim pravedno, do tako glasoviti
čovjek, u glasovitomu gradu, glasovito mjesto ukopa
bude imati". Dopade se apostolskomu savjet ovi, i
naredi neka se u posebnom grobu u crkvi sv. Petra
sahrani.
Ali Method trči opet Hadrijanu moleći: ,,Za-
klinjem vas, kada mi prvu želju niste izpunili, a vi
dopustite barem da bude u crkvi sv. Klementa sa-
hranjen, koga je tielo sa tolikim trudom i nastoja-
njem našao i ovamo prenio". Bila mu mplba usli-
šana, te s najvećim slavljem sv. tjelo Cirilovo u
crkvi sv. Klementa, ob desnu žrtvenika, prepievajući
prevelike hvale Bogu, koji prevelika čudesa po slugi
svomu dcstojao se je djelovati, častno i pobožno,
bude pokopano 5).
3) Žitje sv. Koustantina. gl. 18.
3) Vita cum Translatione s. Clementis. cap. 10.
4) Op. cit. cap. 11.
5) Vita cum Translatio. s. Clementis. cap. 12.
Br. 63 Zadar, Pétak 27 Kolevoza 1880. God. XI.
Veritatem facientes in oharitate, ¿rescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Ishodi u Utorak i u Petak-
——^s^fep——
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngit«r, mens eat.
(S. Hieronym. Efts. J VI. ad Dam J
Vos ipB08, auxiliante Deo< in die» alaoriter operam Vestram • impensuros in tienda salutari Eoolesite dootriia, animisque in Religionie amore et in verte fidei profeseione
roborandis,.... (Pio IX u papinsk, listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije^)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried G fior, na godinu. — >Za ostalo carstvo 7 fierinav- — Za inozemstvo 7 flor. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatrah je predbrojniki»» i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.>— Uvrstb'e po 10 novč, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
XX deset godina
II.
„Ima još jedna strana opačica za nas ko
katolike, gdje ini nazrievamo ovo deset zadnjih
godina ko najgore naše doba, što smo ga
došle dočekali. Dokaze za drugi broj". Ovako
smo svršili uvodni članak 11 našem broju 62
Evo nas da izpunimo obećanje.
Obratimo se na razne grane javnoga ka-
toličkoga života; gdje da vidimo napredka ?
U čem?
Mi u Kotoru prije N. P. baruna Rodića
nijesmo imali biskupskoga Sjemeništa; nemamo
ga ni dan danas. Mi u Makarskoj prije ba
runa Rodica nijesmo imali svoga Sjemeništa;
nemamo ga ni dan danas.
Mi na Hvaru nijesmo imali prije deset
godina svoga Sjemeništa, nemamo ga ni dan
danas. To isto reci 0 Šibeniku.
U Dubrovniku smo ga imali; eno ga još
nasilnim životom živa; bez povlastica, bez
darovnica. U Spljetu takodjer.
U Zadru imamo niže Sjemenište, što
duhopiri, žive po milosti božjoj, s dneva na
dan, i kao sva katolička mala Sjemeništa po
Dalmaciji, na svoje troškove. Vlada N. P.
baruna Rodica tu ulaže samo svoje... nadziranje.
Naše bogoslovno Sjemenište, ako nije palo
nije ni naraslo; a škrtije živilo ovo deset
godina nego prije. Svjedok sva mladež koja
je tu bila prije i koja dolazi sad. Toliko je
pače u našem bogoslovnom Sjemeništu stiske,
da se, uz svu najizvrstniju upravu, do te skraj-
nosti misli doć: nmanjit bogoslovcim hranu !
A Sjemeništa su crkovna rasadišta, bez
kojih nema crkvi misnika, ni narodu dušobriž-
nika. Sjemeništa su prva briga sv. Crkve; jer
najpoglavitiji uvjet nje života, i Čila i napredna
života.
Ovo se za Rodićeva namjestnikovanja nije
uvažilo obzirom na katolike; jer eto nijedno
naše Sjemenište nije na boljoj nego je bilo.
A mi katolici, kako ti po Božjoj milo-
sti sinovi istine, imamo pravo ne samo da
ne nazadujemo, nego pravo da napredujemo,
osobito imajuć svojih zaklada u državnim ru-
kama, i buduć podanici u katoličkoj državi
katoličkog Apostolskog Vladara.
Mi napredovali nijesmo, a nazadovali
jesmo. Mi smo imali i Sjemenište na Priekom,
kojeg više nema. Imali smo svojo nižu kato-
ličko-hrvatsku gimnaziju u Sinju, i te nam
za Rodićeva namjestnikovanja nestaje! I ovu
su fakta.
Nije laž, mislimo, ni ovo; jer, jedali ne-
možemo vjerovat svojim ušima i svojim očima:
naša braća po krvi, a razkolnici po vjeri, i
bez svojih zaklada nijesu nazadovali a na-
predovali jesu. Sve dakle obratno! U njih se
Sjemenište podvojilo: Evo u Zadru jedno, eno
u Kotoru drugo. A i to je istina nepobitna,
da se je ljetos načinilo rišćanim u Zadru novo
Sjemenište, kojih triest metara dugačko a su-
razmjerno široko; da grčko-istočni profesori
bolju slobodu uživaju i mastniju plaću vuku
negu naši, da njihovi gojenci primaju sve
što im treba od normalnih nauka napried i
broj ih u toliko raste, da će im jedva i novo
Sjemenište bit dosta. Raste ih broj, uče na
vladine troškove, pa, pokle toliko popova ne-
služi, sve da bi i imali na to nagnuća, po-
staju nam Činovnici, odvjetnici, učitelji, pro-
fesori; a to da nam šire, to se zna, katoličku,
austrijsku i hrvatsku težnju i miso u Dal-
maciji! '
. . Nama. u ovo deset godina 0 dlaci se neu-
manjio broj biskupija. Trebalo je pisat, molit,
kumit i zaklinjat; skoro u ono isto doba,
kada rišćani niti moleć niti kumeć, niti zalili-
njajuć i u tom su pogledu u' Dalmaciji po-
skočili napried. I ovo su fakta. Znamo da
sve ne zavisi od Zadarske vlade, al zavisi
mnogo, i ako njoj nije pripisat sve zlo koje
nas je zateklo ovo zadnjih deset godina, bre
joj malo imamo na Čem u vjerskom, obziru
ostat harni.
Zar' harni na tom, što smo malo a malo
na to spali, da nam se pomoć za gradjenje
crkava i župničkih stanova pruža kao milo-
stinja iz privatne blagajne; kako da se tim
ne vraća zajam od crkve primljen, kako da
se fini ne plaća (negovorimo kako!) rad, čh
novničke naravi, vršen od naših župnika. Kako
je pak s izvanrednom pomoći dušobrižnicim 0 tom
se svi liepo spominjemo. I ljetošnja, gdje je?
A kad se pak napokon dieli, čemu ono neke
izključit, nekim više, nekim manje ?
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo i
to zapamtili: prvu rišćansku crkvu na. sred
Dubrovnika, u gradu, u kojem je nije nikad
bilo po dolazkn našeg i srbskog naroda na
jug, od razkola do sad. " .
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo
zapamtili i prvi, svečani, sjajni, .uredovni
obhod, s vojnicim i s glazbom, ovdjeŠujih gr-
ko-istočnjaka. '
Mi smo 0 tom onda nešto progovorili, pa
nam je i tu krivih misli i namjera našasto i
urečena nam iztraga. Ovo je bilo ljetos, dakle
roz desetgodišnje Rodićevo namjestnikovanje.
Nećemo pak 0 pretežkdm 0 užasnom, pojavu
0 demoralizaciji, glede katoličkog duha i di-
scipline, u jednom, došle Bogu hvala ne. vele
zamašnom, dielu našeg svećenstva i naroda.
Mi smo na žalostnćj zgodi, da te ljute naše
rane svojim očima vidimo, svojim prstima ta-
knemo! Mi negovorimo da je svemu tomu N.
P. barun Rodić auktor. Mi samo spominjemo
da je za njegova desetgodišnjeg namjestniko-
vanja i ta nesreća katoličku Crkvu u Dalma-
ciji zatekla.
Mogli bismo nastavit, ove crne uspomene
1 navode, znali bismo dodat ilustracija; znali
bismo dokazat kako se u pokrajini sve nekako
nagoni na činovničku, i kako je sve manje
sviesti 1 uvjerenja, kod svjetgvnjaka i crko-
vnjaka, da sve neulazi u okfug podaničke
dužnosti.
Mi smo se dakle u ovo deset godina
politično i duševno razejepkali, ili bolje1 raz-
trovali; dočim je pak ova perioda za nas ko
katolike bila uprav.... kobna.
Dalmacija N. P. barunu Rođiću.
„Objavitelj Dalmatinski" u broju od prošle
sriede rek bi hoće da nam dokaže, da je sva Dal-
macija učestvovala pri navršenju desetgodišnjice Ro-
dićeva namjestnikovanja, te da smo se1 mi prevarili
rnisleč, .ako je u Zadru sve bilo uredovno i hladno,
da je tako i po ostaloj Dalmaciji. Eno! preko šesdeset
obćina (a nema ih ukupno nego osamdeset) barunu
Rodiču brzojavkom čestitalo. Evo ih po imenu:
Obćine Benkovca, Obrovca, Kistanja, Imoskoga,
Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Šibenika, Skradina,
Tiesna, Zlarina, Omiša, Bola, Milne, Poetira, PuČišća,
Sutivana, Supetra, Sučurca, Lukšića, Klisa, TJrogira,
Lečevice, Novoga kod Trogira, Šolte, Makarske,
Drvenika, Opuzena, Metkovića, Hvara, S^arigrada,
Jelše, Sućurja na Hvaru, Vrboske, Komiže, Visa,
Dubrovnika, »Sipanja, Cavtata, Slanoga, Stona, Kotora,
Budve, Paštrovića, Ercegovnoga, Lastve, Luštice,
Mule, Stoliva, Perasta, Tivada, Grblja, Risna, Pr-
ti arija, Dobrote, Korčule, Lastova, Blata, Janjine,
Orebića, Trpnja, Kune.
Mi najprije neznatno: sto je trebalo tzniet
imena obćina! Po kojem li je to običaju? — Trebalo
je, jer, posto ih je većina Čestitala, to je ukor za
manjinu, i opomena joj. Tako i priobćivanje imena
postaje, po našem smjernom mnienju, neka vrst
presije, i propagande; dakako moguće, jer obćine
siromašne imaju potrebu da im s visoka pomoć kane,
osobito dan danas, kad su vlade del dio stato u
nekim zemljam počele grabit i ključe raja. Možda
operiramo ovako zboreć, al svakako nelažemo.
Naše je mnienje pak, da je Obj. Dalin.} uzdajuć
se uhvatit dvije ptice na jedno prutilo, priobćenjem
imena namjeravao, što iz početka posumnjismo, za:
čepit nam usta; jer, kud ćeš po bogu brate, sve ob-
ćine osim samo ih sedamnaest, a možda kašnje i
ove; to je plebiscit kakva nije ni Napoleon doživio.
Opominjemo uredovnog naseg|kolegu, da se vara
ljuto, ako misli, da ćemo izgubit slast u jelu, zato
što Dalmacija barunu Rodicu Čestita. T& namjestnik
jeibogvas vidio, u ovoj pokrajini; ako mu ne če-
stitaju obćine, da tko će? Pa čestitat za ono što je
bilo, za prošlih deset godina, tu nema ništa izvan-
redna. Malo koja obćina da neće bit sto od Vlade,
ako i.ne baš od privatne kese N. P. g. namjostnika,
primila^ bit d^kle zahvalan, to je dobro, to mi posve
odobravamo. Što ne odobravamo jest propaganda itd.
ut supra, a smjerom put budućnosti. Koliko u ovorp
smislu vriedi plebiscit, ovdje smo a da, Objaviteljem
Dalmatinskim pri ruci, vidimo; hladno i spokojno,
više nego uredovne crtice odaju.
Je li moguće, pitamo, da su sve one šestdeset
i tri obćine znale, bez čije opomene i u opomeni
preporuke, da se je u prošlu nedjelju navršilo deset
godina Rodićeva namjestnikovanja? Ta, da su i na
vratim obćinskog ureda nosile zabilježen dan od kad
je N. P. barun Rodić postao našim namjestnikom,
ne bi obćine onako točno i spravno svoja čestitanja
priobćile bile. Pa, kako je to došlo ovim §estde8et i trima
načelnicima na pamet, i svima baš u onaj dan, da se
od ove godine unapried počimlju slavit godi svako
deset godišta, a ne svako po jubileja (25 godina),
kao N. V. Kralju, i svakoga cieloga Ijubileja (svako
50 godina); il pošto je daleko toliko čekat, zašto
ne svake godine, kao Kraljev rodjendan itd.? Srca
su ćućela baruna Rodica sve deset godina, il ako
nijesu prvih deset, zašto počeše ćućet ga istom koncem
godine desete ? To su za nas prave zagonetke, za koje
ne nahodimo tumača nego ut supra. Objabitelj Dal-
matinski ako nam je dakle što htio dokazat, nije
očevidno dokazao uprav ništa, osim toga, što mi
dotle nijesmo znali, da je i u po krajini napamet
sve bilo uredovno i hladno.
Još ćemo nešto primjetit, moleć ovdje za raz-
jašnjenje. Tko je predsjednikom zemaljskog Odbora
i u kojim je odnošajim s N. P. barunom Rodićem,
s jedne, a što je kao predsjednik Odbora napram
obćinam? Njihov podložnik? njima inostran?
I na ovo bismo želili odgovora. Je li nije li istina
da su mnogi obćinski tajnici, ujedno i c. k. činovnici,