NOTIZIE VARIE.
Sono compiuti i lavori tecnici preliminari per
la ferrovia Spalato-Mostar.
Klub desnog središta odluci, u sjednici od 5
tek., izabrat izmedju ostalih i Klaića i Vitezica u
odbor za narodno gospodarstvo, Pučića u odbor za
porezne preinake, i Bulata u odbor za kazneni
zakonik.
Il dep. D.r Monti dimandó 1' appoggio alla ri-
soluzione, con cui invita il Governo a presentare
prima délia fine dell'anno corr. al „Reichsratlr' un
progetto di legge per il prolungamento del tronco
ferroviario dalmato fino a Knin. Noi speriamo che i
nostri deputati non mancheranno d'insistere quanto
prima perché si dia mano anche ai lavori del tronco
ferroviario che deve mettere capo a Zara. Sarebbe
pur tempo che la relativa legge cessasse dall' essere
lettera morta.
Pišu nam iz pokrajine, 6 studenoga:
Čita se u „Narodnom Listu" od 1 tek. mj. br.
86, da će ovogodišnja vanredna podpora rodoljubnom
svećenstvu u Dalmaciji bit odmah porazdieljena, ne-
tom naime prispiju u Zadar potrebiti podatci. Na tu
se viest siromašno svećenstvo mnogo uzradova, ali
bojat se je, da će im biti mala korist, jer iz prijaš-
njeg izkustva lasno se vidi, tko ima, baš ima, a tko
nema, taj u šake puše; gdje se pravo siromaštvo
nalazi, tute se nepruža ni principova gazeta, a gdje
je podobro providjeno, tu se još bolje providja. Sto
vlada pruža siromašnom svećenstvu u Dalmaciji iz-
nosi za 40,000 f., pa najboljem i najgorem dušobri-
žniku moglo bi dopasti po 100 f., a kad tamo jedva
ih dvi tretine primi po 70 f., a ostali? potrebno bi
bilo zapitati vladu, zašto neki ostanu izključeni od te
podpore. Jedan siromašni svećenik.
L' imperiale ginnasio reale e pensionato pei fi-
gli di militari in Serajevo fu aperto ai 6 corr. da
S. A. il Duca di Wiirtemberg. Cinquanta allievi di
tutte le confessioni cantarono 1' inno delP Impero alla
presenza delle autorit^, militari civili ed ecclesiastiche.
Učionsko pokrajinsko Vieće držalo je na 6 o.
m. sjednicu, u kojoj osim inih posala razpravljani
su i ovi: nadzornikovo izvješće o srednjim učionam
u Spljetu; načelne osnove za realke; mnenja o
knjizi „Smrt Cengić Age": podpore što se imaju
udieliti gojencima učiteljskoga Zavoda u Arbanasim
i gojenicama učiteljskog zavoda u Dubrovniku; nad-
zornikovo izvješće o učiteljištu u Arbanasih; učion-
ska pomješća u Kamenom, Hercegnovom, Popovićim,
Kozici i Silbi (ženska učiona); pokujstvo učionsko
u Kozici; učila za gradjansku učionu u Korčuli;
molba, da bi se ustanovila učionska vieća mjestna na
dva mjesta gdje su pomoćne učionice.
Otvara se natječaj na mjesto učitelja jednora-
zredne učione u Zagrudi, i one u Pakoštanim.
11 S. Padre e il generóle dei gesuiti. — Scri-
vono da Roma all' Unione di Bologna: „Fra le mol-
tissime adesioni alla stupenda e memoranda Encíclica
Aeterni Patris, una è riescita soturnamente grata
alla Santità di Nostro Signore, quella cioé dei membri
délia illustre compagnia di Gesù. Di questi giorni
diíatti il r.mo P. Becks, preposito generale si è re-
cato espressamente a Roma per umiliare ai piedi del
S. Padre la piena adesione sua e di tutti i suoi sog-
getti, ai desideri, ai consigli ed agli insegnamenti
contenuti in detta Enciclica. Sua Santità accolse con
vivissima gioia e riconoscenza lo spontaneo atto di
ossequio e di sudditanza del superiore generale dei
gesuiti, e quando esso fu uscito, rivolgendosi ai per-
sonaggi che le facevan corona, Sua Santità esclamó :
Ho parlato con un santo ! Potrei in questo argomento
estendermi molto, riferirvi molti e interessanti par-
ticolari; ma non dirô di più per non oífendere i
riguardi che mi sono imposti dalla delicatezza e dal
carattere intimo della cosa".
Nel comitato per la Bosnia il conte Taaffe e-
spose i motivi che indussero il governo a presenta-
re il progetto di legge; disse essere impossibile la
presentazioue del bilancio provinciale non avendolo
i governi ancora discusso, non trattarsi peró di do-
mande di denaro. Nella discussione generale che ri-
mase interrotta parlarono anche i ministri Stremayr
e Prazak.
Nel comitato al bilancio della Camera dei de-
putati, Meznik ricevette i primi cinque capitoli; il
conte Enrico Clam-Martinitz il preventivo peí mini-
stero dell' interno, Jireczek quello dell' istruzione,
Lienbacher quello della giustizia, Herbst le sovven-
zioni, Czedik poste e telegrafi, Klier le imposte di-
rette/ Plener il debito dello Stato.
I conservatori dell'antica camera prussiana e
i nuovi conservatori formano oggi nel Landtag la base
della vera maggioranza, e lo si è veduto nella no-
mina del presidente. Peraltro non è da nascondere,
che i conservatori si aspettavano di udire dalla bocca
dell'imperatore una parola, che li rassicurasse, che
finalmente sarebbe fatta giustizia alla Chiesa. II si-
lenzio sopra di questo, o tutt' al più una vaga parola,
gli ha feriti nel vivo. E più li tiene in sospeso 1' u-
dire che il ministro sopra la pubblica istruzione e
i culti è per dimettersi, non accordandosi col can-
celliere circa le questioni d'insegnamento e di reli-
gione. Se cosi è, nota il Messaggiere, convien dire,
che sia proprio vero, che Bismark aspetta a deci-
dersi di far abrogare le leggi falkiane, quando sarà
sicuro della vera potenza dei cattolici in parlamento.
Peró, qualche volta il troppo tardi vien per tutti.
II dispaccio segnala le cifre del déficit, risul-
tante dal bilancio presentato alla dieta prussiana,
il disavanzo si puó dire addirittura enorme. Mentre
la situazione economica e finanziaria in Francia è
tale da porre in grado il governo della repubblica
di proporre una diminuzione d'imposte, i prussiani
si trovano di fronte ad una realtà veramente deso-
lante.
Sono morti in Francia due illustri personaggi:
il principe Eugenio di Berghy, grande benefattore
delle istituzioni cattoliche e lo storico russo Soluviev.
Leggesi nella Frunce, che si sta per venire ad
un accordo sull' art. 7 della legge Ferry. Sembra certo
che la discussione della legge al Senato sará ritar-
data al possibile, nella speranza che si possa addi-
venire ad un accordo tra il gabinetto e la commis-
sione del Senato, in vista degli avvenimenti che si
prevedono.
II ministro spagnuolo delle finanze presentó alie
Cortes aperte ai 4 corr. la proposta che assegna
450,000 pesetas per la lista civile della Regina e
250,000 quale appanaggio in caso di vedovanza.
In Inghilterra abjuró non é molto 1' anglicani-
smo sir Orazio Nelson, discendente dell' ammiraglio
di questo nome.
II limes annunzia che 1' ambasciatore turco Mu-
surus assicuró Salisbury che la política estera della
Turchia resta invariata; che il Sultano desidera di
attivare, per quanto sia possibile, le riforme promes
se all' Inghilterra; che nominerk quanto prima Backer
a capo della gendarmería in Armenia e spera che si
riterrá inutile il movimento della flotta. Salisbury ri-
spóse che il governo inglese non potrebbe tollerare
una dilazione e che sotto 1' attuale direzione indolente
1'impero turco dovrebbe cader a brani; che il go-
verno inglese chiede fatti e non parole, ma che, in
vista delle assicurazioni dell' ambasciatore, attenderk
ancora per qualche tempo.
Rimedio nelle mutilazioni. — Nei duelli degli
studenti tedeschi accade spesso che uno dei combat-
tenti spicchi con un colpo di sciabola il naso al suo
avversario. In tal caso, uno dei testimoni raecoglie
la parte distaccata, e, dicesi, la caccia in bocca
perché non si raffredi e conservi la vitalitá. Intanto
gli altri puliscono la piaga, arrestano l'emorragia,
poi si applica il naso al suo posto, lo si fissa con
liste di sparacrappo, e ben presto le due parti si
incollano senz' al tra traccia che una leggiera cicatrice.
Distaccate certe parti del corpo, come naso,
orecchie, pezzi di ca.ine, avendo conservato ancora
la loro vitalitk, possono eífettivamente in circostanze
favorevoli saldarsi al loro posto. In una delle ultime
sedute dell'Accademia di medicina in Francia il si-
gnor Larrey ha riferito questo caso singolare,
Un giovane di 28 anni, falegname, ricevette
un coldo d' ascia sul piede destro. II pollice gli fu
quasi completamente staccato.
II dottor Govory, accorse in fretta, staccó il
pollice, e dopo averio lavato e lavato la piaga, a-
dattó le due faccie del taglio 1' una sull' altra il me-
glio possibile, e le fece stare ben aderenti con liste
di filaccie imprégnate di collodio.
Quando il collodio s' apprese, egli vi pose altre
filaccie sulle prime, e fece un apparecchio per otte-
nere 1' immobilitá delle parti. Dopo dodici giorni la
medicatura non dava odore, il malato si sentiva bene
e chiese d' alzarsi. Dopo 24 giorni dall' accidente, la
cicatrice era completa.
Movimento della marina auslro-ungarica.
Algoa Bay: a. 29 sett. Istria, Sbutega. Bue-
nos Ayres: a. 24 sett. Paolina T., Ragusin. Cher
bourg: a. 27 ott. Blandina P., Soié. Clvlta-
vecchia: a. 27 ott. Paolina S., Tomanovíé. Co-
wes: a. 31 ott. Sara, Matkovié. Delaware: a.
17 ott. Nehaj, Valentín; 19 ott. Rachele, Kasanovic.
Dunkerque: a. 29 ott. Hitar, Randié; Sedmi
Dubrovački, Baburica; Hrvatska, Schnautz. Fe-
camp: a. 24 ott. Osmi Duhrovački, Marinović.
Flessl ga: p. 26 ott. Deseti Dubrovački, Dro
bac, N. York. Forfre» Honroe: a. 19 ott. Maria
D., Negovetić; — p. 20 ott. Zia, Caterina, Thian,
Dunkerque. Genova: p. 29 ott. Plod Tarabochia,
N. York. Gloucester: p. 28 ott. Regulus, Ursičić,
Cardiff. Kingston: p. 30 sett. Giusto dall' Argento,
Fedrigo, Europa. Marsiglia: a. 29 ott. Lidia,
Suttora; Emulo, Savoldelli; 30 Tri Brata, Brozović;
Terzo, Žiga. Natal : a. 7 ott: Olga, Klaćević. Hi.
York: p. 20 ott. Agar, Ivančić, Marsiglia; 15 ott.
Bakran, Pavletić, e Zabulón, Banac, Cork. Odes-
sa: a. 27 ott. Sagittario, Kiselić e Miloš, Gjurano-
vić; — p. 26 ott. Taganrog, Radoničić, Trieste; Vuk,
Emer; Anna Lazarević, Petković e 29 Antonietta
S., Segotta, per Marsiglia; Obilić, Medanić, Trieste;
27 ott. P. Luigia, Mariašević e Moisé Montefiori,
Sarjanović, Nikolajev. Peuarth: a. 28 ott. Regu-
lus, Ursičić. Pernambueo: p. 12 ott. Gerolamo,
Zag&bria, Rio Janeiro. Plymouth : p. 29 ott. Jo-
sip, Kosović, N. York. Queeiistown: p. 27 ott.
Sator, Premuda, Bordeaux; Mimi, Tominić, Lynn
Dock; Flora, Ragusin, Southampton; 29 Forza, Per-
čić, Fleetwood; 31 Achille F., Perčić, Waterford;
1 nov. Crono, Sterk, Ipswich. Santos: a. 24 ott.
Ivo, Matešić. Sharpness: p. 28 ott. Regulus, Ur-
sičić, Cardiff. Suliiia: p. 24 ott. S. Cost, ed Elena,
Miajlović, Livorno; 25 Grahovac, Miajlović, Ibraila.
St. Vineent: a. 28 sett. Lussignano, Gladulić.
Table Bay: a. 2 ott. Leda, Tarabochia. Yar-
mouth: a. 29 ott. Deveti Dubrovački, Gogga.
Cagliari, 27 ottobre. (Teleg.) I periti visitarono
accuratamente le nave a.-u. Podestd, Bazzoni, e tro-
vala che faceva poca acqua, dichiararono che il na-
viglio puó proseguiré il suo viaggio, calafatando
le parti superiori.
tipezia, 27 ottobre. II carico del brigantino
Honor, naufragato sulla Diga, fu completamente sal-
vato. Anche il bastimento fu ricuperato colla massima
parte dei suoi attrezzi, e venduto dal suo armatore
per 1. 1800, in complesso.
Pouillac, 4 novembre. Arrivó felicemente da
Trieste la nave a.-u. Jenny, cap. Leop. Maffei.
ITltiinl dispacci.
IL OU cira, 8 novembere. Le potenze
propongono di nominare una nuova commis-
sione per isciogliere la questione dei confini
greci, senza la cessione di Janina. Colla fine
del raese corrente, 1' ambasciatore, Suvalov
dice il „Morning Post", abbandonerà 1' In-
ghilterra avendo già ricevute le sue lettere
di richiamo.
Costailttliopoli, 8 novembre. Il
„Daily Telegraph" riceve da Vienna esaere
comparse forti bande d' insorti neVdintorni
di Erzerum.
O dpi si „K. D.tt
Č- dop. P. B. — Zadarska okolica. — Pošaljite slo-
bodno, primit ćemo dragovoljno štogod znate da je za dobro.
C. gosp. G. Spljet. — Pregledasmo kako je s listom
prec. V. Odovle mu ide redovito, obustavljen nije-, nered
valjda je kod tamošnje pošte. Molimo priupitajte i javite nam.
Nezaboravite nas. Življeli!
Preghiamo isignori associatif che sono
in arretrato col pagamento, di spedire
quanto prima gl' importi dovuti.
Errata - corrige.
Nel num. 85, % pag., 3 col., linea IT, invece di
„Radman" leggasi „Ramadan".
Storia Sacra 2
per le scuole elementar!.
Compendio illustrato della Storia Sacra
dell' antico e nuovo Testamento ad uso delle
prime classi elementan e delle scuole di cam-
pagna, compilato dal Sac. E. Perugini Cate-
chista delle scuole civicbe in Trento. Con
approvazione del R.mo Ordinariato P. V. di
Trento, come puré dell' i. r. Autoritá Scola-
stica con dispaccio ministeriale 28 dicembre
1878 N. 19883, Edizione III. É un bel vo-
lumetto di 80 pagine con 40 incisioni in rame,
e legato in ischiena di tela costa sol. 20.
Rivolgersi a Gaetano Bazzani in Trento.
•'•*"• 1 " « i.
Tipografía di Giovanni Woditzka
N. 66. Zara, Marteđl 3 Setiembre 1878 Anno IX.
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facicates in charitate, crescamus in
¡lio per omnia, qui ost caput Christus.
(S. Paul. Ep h. IT. 15.
Esce il Marteài eà il Venerdi. Ego intérim clamite : Si quis Cathedrae Pétri jungitur, meus est.
(S. Hieronym. Epis. À'VI. ad Dum.)
Vos ipeos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operani Vestram împensuros fri tuenda salutari Bcclesiae doctrina, animisque in Iteligionis amore et in verse fldei professione
roborandis, ^p¿0 ¡\ uei fírev>e, ¿ei Si Febbrajo 1872 atjii scrittori della Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anno anticipatamente íior. 6, — Per la Monarchia Austro-üngarica fior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — L'associazione è obbligatoria per Tintera annata. Chi non avr* dato disdetta alla fine di un' annata, si riterrà associato anche per la seguente. — Le as-
sociazioni e gFimporti di denaro in gruppi, o meglio in assegni postaîi, si dirigano alV Amministrazione della Dalmazia Cattolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alia
Redazione. I comunicati s'iuseriscono al prezzo di s. 10 la linea Inserzioni in quanta pagina a tariffa assai moderata. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si restituiscono.
Zadar, 3 rujna.
Dok su naše vojske kroz bosansko-erce-
govaČke planine i kroz ubojitu ustašku vatru
prodirale, miso o moralnom osvojenju Bosne
bila je naravno kako zaspala. Ali to je miso
poglavita, jer nema jače i vrieđnije sile do
moralne sile. S toga, netom se je eto sada
nešto- malo Bosni i Ereegovini progalilo, sve
se vraća u svoj tek, svaka se na svoje pri-
jašnje mjesto meće. Prihvatio je opet razum
svoju, đa se pita: što ćemo sad?
O cilju nema vele govora; tko u zajednici
kojoj žive treba da gleda neka svi elementi
od kojih ona sastoji budu u «kladu, jer gdje
sklada nije, nema reda a bez reda ni napredka
nema. Ali je sklad, red "dvostruk, ima vanjski
red, ima red duše. Za prvi ne treba Hrvatu
katoliku razbijat glave; za red vanjski država
ciela misli; on, ion najskoli, treba da se oba-
zire na red unutrnji.
Uz to, jednoj svrsi mnogo sredstva vodi.
Da poravnamo nastavse nejednakosti u svakom
smislu i namaknemo sve one sveze, što će
zajednicu provesti do cjeline, od koje nijednoj
česti našeg ujedinjenog zavičaja neće bit zlo,
za to, velju, mnogo puta i putića ima.
Ali nam sva sredstva nijesu pri ruci. Mi,
premda smo u mnogo Čem sretniji i napredniji
od prekodinarske nam braće, ipak nemamo ni
mi sve što hoćemo. Za positivni rad mi nijesmo
još, i cjeć okolnosti pograničnih pokrajina, u
stanju da ogromne podhvate poduzmemo i
brzo ih proizvedemo, ali ipak svak može đo-
prinjet mnogo za rad negativni, za uzdržanje
onoga duševnoga stanja u narodu, što je po
uzpjeh svakog sredstva prvi uvjet i najbolja
podloga.
Sad će u Bosnu i Ercegovinu odasvud i
svakakov sviet. Došle su ove dvije liepe po-
krajine nepristupne bile za zlo i dobro, jer
je narod tamnovao, Čamio, bez obćila i knjiga
bio; sad pak, turat će se onamo, s prvim zračim
prosvjete, pomame ljudske, strasti, obiest, vje-
troglavost; od toga treba da mi narod spasimo,
narod, što je prirodjeno pošten, ozbiljan. Bo-
šnjaci su i Ercegovci većinom ćudi nevine,
tihe blage ćudi; oni divno u svojoj prostoti
razlože; oni se kreposti najdublje klanjaju,
oni istinu iskreno žele i radostno ju grle, pače,
poznato je, kako mnogi i ne znadu da za nju
ne znadu.
Ovaj sveti red duše, treba da uzčuvamo,
kako zlatno jamstvo đa će pasti zid što nas
luči i povratiti će se na pravi put tko je za-
basao, te sveza najača sjediniti će Česti do-
movine da u jedinstvu, slozi i ljubavi napredak
pravi u njoj nam procvati.
Da se pak do negativnoga barem uzpjeh a
dopre, izmedju ostalih sredstva, po nas je bez
dvojbe najsigurnija, najednostavnija i naj-
cjenja štampa. Ovo je dan današnji, u ljudskoj
zadruzi, što preokreće svietom, za vjerom naj-
više. Treba da se ovoga sredstva latimo i mi,
jer će i prot našoj volji u pogranične pokra-
jine uvlačit se knjige koje upropašćuju naraštaj,
i narodim nade ubijaju. Kako da oganj ugasiš
ako ne vodom ? Contraria contrariis ovdje
nadasve. f
Mislimo i premišljajmo o budućnosti, ne
Čekajmo đa nam je bog zna tko stvori. To
je, braćo, naš poso. Boso odlučan, jer, pre-
porodili se Bosna i Ercegovina biti ćemo
Jedni drugim desna ruka, spas; ne preporodeli
se, eto nam živa propast.
— »^sr^g^^-C
La presa di Serajevo.
(Vedi ri. prec.)
Serajevo è situata 4 hiña bellissima posízioiie,
circondata da tre parti da ripidi monti; vi dà adito
la valíala Miljaeka, larga 2000 passi, Le fortifica-
zioni della città consistorio io parecehie trinciere,
parte ín terra e parte permanenti, riunite da un
antico m uro in pietra. I íorti erano armati in tutto
da circa 12 cannoni.
Allorchè il quartier generale giunse al primo
posto d' osservazione, il combattimento si era già
sviluppato su tutta la linea. A poco per volt.i aperse
un fuoco vivissimo 1' intera nostra artiglieria, 52
pezzi. La posizione principale era stata scelta sui
monti Kum ; i vi erano colloeati otto pezzi grossi ed
otto leggieri ; a destra, nella vallata, otto pezzí grossi ;
sui pendí del Debelo Brdo otto pezzi leggieri ed
una batteria di montagna.
Le quattro batterie di montagna della divisione
Tegetthoff vennero collocate sulle alture a sinistra
di Humberg. Il colonnello Frank sorvegliava perso-
nalmente il collocamento dei cannoni.
La posizione favorevolissima accresceva l'osti-
nata resistenza del nemico ; ció nondimeno riusci
alia brigata Villetz di guadagnare terreno rápida-
mente e di spingere sempre più indietro il nemico
che si sentiva minacciato nel suo fianco sinistro.
Alie 10 Ya due compagnie dei reggimeoto di fanteria
num. 49 si avanzarono verso 1' estremità méridionale
della città ch' era fortemente occupata, e vi penetra-
rono. Seguí ad esse bentosto un battaglione; appena
pero le truppe erano entrate nelle vie, dovettero
subiré un fuoco micidiale dalle finestre delle Case.
Ne sorse un vivo combattimento per le vie ín cu i
le due prime compagnie soltanto ebbero 70 uomini
feriti.
I valorosi soldati pero non si lasciarono inti-
morire e giunsero sino ni quartiere turco, dove con-
quistarono due cannoiu iv¡'upp. Contemporáneamente
alcune truppe, dopo superata 1' energica resistenza
al fronte nord della città penetrarono anche per
que3ta parte. Alie 12 il nemico era in ritirata su
tutta la linea. II fuoco d'artiglieria cessô immedia-
taraente. La città ardeva in parecchi punti.
A mezzogiorno e mezzo, il tenente maresciallo
Filipovic alie testa del suo seguito entro in città.
Non appena pero avevamo passato le prime case
che il combattimento sulle vie ineomíncio. I mao-
mettani dalle barricate sparavano contro i soldati.
Ne seguí un combattimento vivissimo da ambe le
parti. 1 nostri soldati erano fuori di sé dalla collera
ed avvennero scene crudeli. Anche le donne presero
parte al combattimento. Esse si scagliavano col-
1' handzar alia mano contro i nostri soldati, si a-
gitavano come forsennate ed andavano incontro alia
morte, indifferenti al pari dei loro mariti.
Alie 8 il combattimento per le vie era cessato
e venne issata la bandiera imperiale sui Konak do-
ve prese alloggio il comandante ed il suo stato mag-
giore. Le nostre per<lite ed il numero dei prigionie-
ri non sono ancora stabiliti; pero il loro num.o é
considerevole. Tutte le vie della cittá sono fortemen-
te occupate al pari delle alture vicine.
La popolazione cristiana che usci dai nascon-
digli dopo terminate* il combattimento, si mostra fe-
lice. Hadschi Loja si b fer i to casualmente al piede,
in una seduta dell'Assemblea nazionale, ed é partito
ieri da qui, dopo inaudite estorsioni. Düe dei suoi
íigli agitatori erano restati qui ed eceitarono nella
notte con molto successo alia resistenza. Fra gli uf-
ficiali feriti si trovano il maggiore Eimaneberger del
52.o, il mag. Dillmont. del 38.o, il capitano Adria-
tinsky del 46.o, reggímento ed un tenente d'arti-
glieria.
Nel pomeriggio il nostro treno di aattaglia e
di bagagli, coi quali si trovava il cons. áulico Rotky
fu roño aggrediti da bande d' insorti, essi peró furo-
no respinti e dispersi dalla scorta. Hafiz pasciá. che
sembra molto compromesso venne trasferito a Brod.
Pogled po svietu.
Ustanak u Bosni i Ereegovini nije više
onako žestok kako je došle bio. Bitke StolaČka
i Sarajevska zadadu nstašam težki udarac.
Turcim je u Ereegovini tako đotužilo da u
Crnoj gori zaklon traže, a u Bosni oko Sara-
jeva ustaše bježe u brda i planine, navlaš,
kako javismo prošli put, Sarajevu u istok, u
goru kod Rogatice. S toga put ovoga varoša
bi poslan glavni četnik Kopffinger i na 25
stigne do Grlasinca ben ikakva odpora. Mnogi
su se ustaše ostavili ustašovanja i krenuše
kući. Naša je vojska hodila tražit ustaše i
put Igman planine. Ali tu su ti5 ne nadjoše
ni jednoga. Vidi se da je na turke dubok
utisak učinio sarajevski boj te klonuše dosta
duhom. Dok vlada strah i smetnja sada bi
sretnije i lašnje naše čete svoju vojničku za-
daću dovršile; ali koja korist, kad pomoć nije
još u Sarajevo stigla.
Posada je u Bišću pojačana. Njoj ide u
pomoć 36 odiel vojske i prve su Ćete došle
u onaj grad još na 2d pr. raj. te cienimo došle
će bit veći dio onamo. Sada nam može bit
srce mirnije, jer je sada u manjoj pogibelji
Weberova pukovina, koja je ovih dana, kako
u popisim priobćismo, mnogo svojih vojnika
izgubila. U isto doba kada je do Bišća doprla
bila predstraža 36 odjela, doprla je u Brod
pređstraža odjela 4.
Szapary valjda nije još u stanju poduzeti
napadanje na ustaše, te je i na 31 pr. mj.
kod Doboja bio? ili bi mogo ali neće prije
nego se sva pomoć primakne, da tako uzmogne
prođriet hitrije i uspješnije ? Uz toliko mu turci
ne dadu mira, već ga tek svakđano napastuju.
Javlja Szapary đa je i na 30 p. mj. po podne
bilo bitke, ali iz - početka samo s topovima, dok
nakon nekoliko ura, i pokle su ušutila četiri
turska topa, na mjesto iz pet .topova turci
stanu sipat pod večer oganj iz pušaka. Puška-
ranje je trajalo sat i po. Ne zna se za gu-
rallegrati e innalza grida di gioia e di ringraziamen-
to, d'affetto al trono del Dio deg-li eserciti. Poi in-
treccia corone e offrile ai prodi che ancor combatto-
no per la tua vera liberta e per la salvifica fede dei
tuoi padri, e riverente e sommessa prostrati innanzi
al Magnánimo e Generoso che regge i tuoi destini e
giuragli eterna riconoscenza. Il laccio che ti fa teso
e stnto spezzato e tu sei salval
Lukoran, 10 setiembre.
Da sabato p. p. fino oggi abbiamo avuto la
grazia di ospitare ira di noi il nostro amatissimo
Mons. Arcivescovo, il quale, non attendendo aile
gravi fatiche, venne a consolarci colla sua visita
pastorale ed a consecrare il nostro tempio testé
eretto. Il solenne rito ebbe luogo Domenica, festa di
Maria Santissima. La funzione ebbe principio la sera
antecedente alie ore 7 y2. Pórtate proeessionalmente
le reliquie de' martiri dalla casa parochiale alla cap-
pelletta eretta dirimpetto alla porta maggiore, quivi
fu solennemente cantato il Mattutino e le Laudi de
comm. pl. mart., indi a turno i sacerdoti che vi si
trovavano facevano le vigilie fino aile 4 a. m. di
Domenica; cominciarono di poi le ss. Messe e nello
stesso tempo si recitava F ufficio del giorno. Aile
7 a. m. S. E. Reverendissima iniziô la consecrazione ;
indi fu messa solenne, durante la quale un sacerdote
terme un discorso relativo alla circostanza. Verso le
6 p. m. S. E. diede al popolo giulivo ed esultante
di gioja la benedizione col SS. ¡Sacramento. Non vi
fu qui anima, che in questo giorno non accorresse a
vedere questa funzione prima mai veduta. Si vede-
van'o vecchi e giovani e madri coi loro bambini. Inter-
vennero non pochi anche dai villaggi circostanti.
Diede maggior lustro alla sacra funzione un' eletta
comitiva di signori e di signore venuti qui a respi
rare l'aria sana de'nostri monti. L'addobbo esterno
délia chiesa fu eseguito con molto gusto dal M. R.
párroco del luogo Don Luca Krasié, le cui presta-
zioni ed il cui zelo meritano spéciale Iode. Da ogni
parte si vedevano bandiere simroetricamente disposte,
e festoni di mirto circondavano tutta la chiesa nnen-
dola alla vicina cappelletta.
Questi villici conserveranno imperitura memoria
dei pii benefattori, che cooperarono ail* adornamento
del nuovo tempio. Pregheranno eterno riposo alla
grande anima di Pió IX, il quale pochi giorni
prima di volare a Dio élargi un ricco calice per
questa Chiesa. lnalzeranno caldi voti al Signore af-
finchè conservi e dia vittoria al generoso nostro Im-
peratore e Re, il quale dalla sua cassetta privata
provvide questa chiesa di ricchi apparati. Non di-
menticheranno I'amato Pastore S. E. F Arcivescovo,
il quale prima di lasciarci élargi allo stesso scopo
una generosa oblazione. Siano poi rese grazie aile
distinte signore Perina Tolié, Marietta Salghetti,
Antonia Cigala, Antonietta Perini, Carolina Fortis,
Marietta Rolli, e Marietta Ponte, le quali e con ar-
redi sacri e con denaro soccorsero largamente la
neoeretta nostra Chiesa.
Il giorno 8 setiembre resterà sempre impresso
nel cuore di questa popolazione e questo nuovo
tempio le sarà, di certo, sprone per farla progredire
sempre più sotto F aspetto spirituale e materiale.
le miserie del poverello. Coito e distinto conoseitore
dell' arte chirurgica il signor Dimitri, non ostante
F eta avanzata, fu instancabile nelF eserzizio della
professione. Egli dopo molti anni di assenza, invita-
to dal Comune, non a guari faceva ritorno fra noi;
ma per pochi mesi soltanto, non potendo di piü.
Ora delle sue utili prestazioni parla il popolo colla
commozione che dimostra oggi mentre si accomiata
da un medico galantuomo. La stima che il Dott. Di-
mitri gode in tutto il paese, produsse spontanee ma-
nifestazioni d' affetto in occasione della sua partenza
da qui. L. S.
11 comitato delle dame costituitosi a Zara fin
dal principio dell1 insurrezione Erzegovese eolio scopo
di raccogliere oblazioni per i profughi nel nostro
territorio, ha stabilito di continuare la sua opera
raccogliendo filaccie, biancheria ecc. a favore dei
nostri prodi soldati, che restaño feriti nella guerra
di liberazione delle provincie sorelle. II compito as-
suntosi dalle caritatevoli signore e cosi cristiano da
non aver bisosrno delle nostre raccomandazioni.
Oggi è parti ta per Sinj la 1.a compagnia della
Landioelir sinora qui di stazione. Fu rimpiazzata
con una compagnia proveniente da Knin, la quale,
lo siamo sicuri, lascierà fra noi, sotto ogni aspetto,
la stessa ec.cellente memoria, come F altra, che, per
superiore disposizione, ci abbandona.
Ieri, munito dei conforti religiosi, passava da
questa a miglior vita il Consigliere di Luogotenenza
protomedico Dr. Michele Milkovic. ,
Ci scrivono da Orebic, 9 corr. : Ieri, appena a-
vuta la notizia della presa di Trebinje, il rev.mo
decano D. M. Stuk invitava le Autorità del luogo
al solenne Te Deum. Le Autorità corrisposero volen-
tieri alF invito ed al dopopranzo ebbe luogo la sa-
cra funzione col concorso di popolo numeroso. Sul
campanile della chiesa sventolava il vessillo impé-
riale. Fu splendida F illuminazione delle case degli
impiegati qui residenti e delle seuole fatta ieri sera
stesso.
Elatta, 7 setiembre.
Si, la religione é F egida sicura per ben ope-
rare. Tributiamo il ben meritato encomio all' esiraio
medico signor Dimitri, che si restituisce a Curzola
sua patria. II Dottor Dimitri dimorava qui ancor gio-
vine per oltre dodeci anni, prodigando le salutari sue
cure con generale soddisfazione. II di lui cuore nu-
tre sentimenti nobili perché non dimenticai principi
religiosi, e come parti da qui uno strenuo propugna-
tore della veritk, parti pure un anima teñera verso
pana za BVanovce III Reda obreda staro hrvatskoga,
podignut od Biskupa Nikole VI godine 15LI, i to
novcem: viri speetabilis Petri de Draganich patricij
sibeniccnsis. ,.Da im je dao Samostan (bit će po svoj
prilici bio na mjestu gdje je danas crkva sv. Jere
sa grobištem) cum ejusdem coemeterio et turri aereo-
que tintinnabulo, itemque domum exiguam eidem. ad-
nexamu. To da se mjesto tada zvalo „Sustipan" ad
caput vallis Macherinae (l)
Bože moj težke li su štete Mletčani Hrvatim
i cieloj Hrvatskoj nanieli! Oni na vjeru i prevaru
s križem u ruci razoriše Zadar; oni s križem u ruci sa
zemljom sraziše našu dičnu prestolnicu Biograd, hr-
vatsku perjanicu na moru! Oni, da nepredadu Tur-
cim naš dični, znameniti hrvatski grad Knin, zapa-
liše ga i porušiše, u kom ostade na garištu stotina
samih plemićkih porodica i to koncem šestnajstoga
vieka (!!); oni, ključ posliednjeg zaklona, grad na Ci-
koli „Ključice", takodjer porušiše! itd. Turci su zau-
zeli bili Skradin godine 1523, i držali ga više od
160 godina, ali ga ne porušiše. Ali medjuto, to go-
dine 1537, dodje Admiralj brodovlja mletačkoga „ Pi-
saurus" i za čas predobiv Skradin do temelja ga ra-
zori — golo aequavit. — Eto nam dike sjajne Skra-
dina u ruševinah od Bićina do mora! Turci uklo-
pivši mir s Mletčani iznova grad podigoše, donji diel
do mora i uzduž brda (urbem raedificarunt) i nešto
ga utvrdiše. Ni Stolna Crkva neostade uzgor: Aedes
Javljaju nam iz Hrvatske, da je na obćoj uči
teljskoj skupštini bilo preko 700 učitelja iz svili juž-
nih pokrajina. Preko zasiedanja doliećalo je odasvud
silu brzojavaka, neke od nafbdličnijih osoba, kao od
preč. biskupa Strossmayera, od hrvatskog bana Ma-
žuranića, od bar. Filipovića, Jovanovića i Brandau-a.
Secondo relazioni del 3.0 corpo d' armata da
Doboj, le perdite subite dagl' insorti il giorno 5 corr.
superano i 600 uomini. Sjena, luogo all' est di Ka-
torsko, ribocca di feriti turehi.
Annunziano da Berlino, in data 10 corr. Nobi-
ling e morto quest' oggi, alle 2 3/i del poineriggio, in
seguito ad una paralisi polmonare.
Annunziano da Leopoli 11 corr: II principe
Leone Sapieha, fu maresciallo provinciale, e morto
questa notte in Krasiszge presso Przemysl.
Naši su domobranci u bitci kod Livna, 15 kol.,
potvrdili junačke predaje svoga zavičaja, te: Nikola
Dedić, Ivo Šimurina i Alekša Novaković biše odli-
kovani srebrnom kolajnom hrabrosti I reda: Pavao
Labor, Mate Zunić i Ivan Marenzi biše odlikovani
srebrnom kolajnom hrabrosti TI reda: a biše javno
cathedralis, quae bellorum turbinibus labefacta cor-
ruerat, nihil p.taeter rudera et aliquid parietum (!)
semirutorum extaOat. Nu pretvoriše crkvu sv. Frane
iz džamije u Stolnu, godine 1697, a ta je ista i dan
danas prosta župnička crkva s naslovom Opatovska.
Uzgredno čini mi se shodno navesti ono što go-
vori o žalostnom i porušenom Skradinu, očevidac on-
dašnjih nesgoda skrarlinskih, nad-djakon Karlo Ru-
beis: „ . ... Ferreo temporis dente attrita (civitas)
vix abjeeti ruris faciem demonstrat. Tribus ex par-
tibus Titiov flumine alluitur (jer se Krka izlieva u-
prav pod Šibenikom, a prije, gdje su sada perivoji
i šetnja sjeverno od grada, čak do „Bažane" razliev
je bio rieke Krke, te je činila poluotok skradinskij
Decern millia et ultra haec civitas olim inco-
larum pascebat. . .. nunc ducentos! Cathedralis pro
nunc assignata olim Turcarum delubrum; nam anti-
quae t.ot tantisque bellorum fragoribus concussae, vix
vestigia apparent Extat unica Abbatia, nuncu-
pata s. Joannis Baptistae in castro Bribir, (još je
ciela, ali pod imenom ss. Joakitna i Ane; do neda-
vno bila katolička, sada na žalost grčka, kao što je
pretvorena crkva sv. Petra u Klancu kod Drniša!)
a fratribus Subić, Comitibus dicti castri ereeta et
fundis satis provisa perpetuis, nunc nec fundos, nec
reditus habet (crkvena oprava i ruho misničko pre-
neseno je u crkvu skradinsku. Dobra crkvena gdje
su? Znam da još nije pukla parnica, koju vode Fra-
pohvaljeni: Miho Dujaković, Jakov Jerković, Nikola
Triganović, Filip Malenica i Nikola Zec.
Annunziano da Belgrado che nel territorio fru
Novavaroš, Sjenica e Novibazar vi sono 15.000 mao-
mettani insorti, che fortificano dapertutto le loro po-
sizioni.
L' ufficio telegráfico Sventska dichiara che la no-
tizia della comparsa del choléra in Isvezia è priva
di fondamento.
II numero delle persone che annegarono presso
Londra col vapore Principessa Alice sarebbe di 700.
I palombari dicono d' aver trovato gruppi di 5 e 6
cadaveri.
Na tek. oko podne, udare turci Livnjani na
bataljune Cikoševe brigade kod Han Prologa, al na-
padaj bi sjajno odbijen od 3. bataljuna 21. pukovnije,
bez gubitaka.
11 P. Denza é stato di questi giorni a Parigi
per assistere alle conferenze metereologiche, di cui
fu presidente. Prima che i membri della conferenza
partissero, il ministro Bardoux li invito ad un pran-
zo solenne, in cui si fecero molti brindisi alia scien-
za metereologica, la quale, per i progressi che gior-
nalmente va facendo, massime in Italia, per gli studi
dell' umile frate P. Denza degno continuatore del
compianto maestro ed amico P. Secchi, sembra de-
stinata a portare in un tempo non lontano preziosi
vantaggi anche materiali a tutte le nazioni. E poi
si dirá che gli ordini religiosi non coltivano le scienze!
11 Mo mingpost annunzia: Midhat pascik parte
per Parigi. II colonnello del genio Home fu nomi-
nato a delegato inglese nella commissione per lare-
golazione dei confini bulgari.
II Times ha da Costantinopoli 10: II ministro
delle finanze, Kiani pascià, fu sostituito da Ruhdi
Eífencli.
La Pol. Corr. ha i seguenti telegrammi :
Costantinopoli, 9. L'uccisione di Mehemed-Ali
ha provocato una vera costernazione. La Porta ha
deciso di prendere energiche misure militari contro
gli agitatori della Vecchia Serbia ed Albania. Rin-
forzi verranno spediti anche nella Macedonia, dove
pure si notano gravi indizî di possibi perturbazioni.
Finora sono partiti 35,000 russi.
A teñe, 9. Condurioti ebbe îstruzione di dar no-
tizia alia Porta della circolare greca spedita F altrie-
ri alie graadi Potenze, chiedendone la mediazione, e
di dichiarare che la Grecia non rinunzierà giammai
ai diritti attribuitile dal Congreso di Berlino.
Nel nostro num. 61 nella persona di due scel-
lerati, Barrée Lebiez, che assassinarono etagliarono
a pezzi ima lattivendola per rubarle i denari, mo-
strammo dove riesca F istruzione senza la religione,
e quali sieno le conseguenze delle nuove dottrine
che fanno discendere F uomo dalla scimmia. Sabato
mattina alle 5 e mezza Barré e Lebiez espiarono il
loro delitto : dopo F esecuzione di Troppmann nessu-
na esecuzione aveva tratto tanta moltitudine alla piaz-
za della Roquette. I due grandi colpevoli non si mo-
strarono insensibili alle consolazioni della religione.
Barré diede al sacerdote tutte le prove di un since-
ro pentimento. Dopo aver ricevuto il perdono di Dio,
chiese anche a Lebiez perdono di quanto avea detto
0 fatto prima e dopo il processo per diminuire o to-
gliere la propria responsabilità. Lebiez lo perdoné
di gran cuore, ed aggiunse al sacerdote: „Ditegli
novci (Conventuali) Sibenički zaradi dobarâ svoga
Samostana na Bribiru). Na posljedku zaključuje tu-
žni svoj opis Rubeis ovako: „Messis multa, operarii
pauci, nam triginta et ultra oppida et castra a tribus
soli.s Fratribus 5. Franchci minorum de observantia
ex coenobio S. Mariae de Visovac, reguntur ! ! !" —
Tako je bivalo i u Kninskoj Biskupiji. U današnjoj
Biskupiji (selo m? sjever Kosova polja, na iztok
Kninu) nema več desetak katoličkih obitelji; dočim
prošlog vieka bilo ih je na stotine. U spisih stare
katoličke župe sv. Jere u Kninu, nalaze se imena
obitelji katoličkih, štono su danas („vlaške") hrišćan-
ske! Radi malog broja naših svećenika, puk malak-
savao i slabio u vjeri, a naletili svakovrstni popovi
1 kalugjeri u bježanju iz Srbije, i stali narod hri-
šćanit, kako to obširno i učno znade kazati učni Dr.
Cerineo rukopisom još učnijeg zadarskog Nadbisku-
pa Zmajevića. Tako nam je plakati sudbinu katolika
Hrvatske okolo Karlovca i širom „Hrvatske Turske"
gdje nadošlo sijaset kalugjera, što podigoše manasti-
re, pomnožaše župe, postaviše blizu eparhije; te na-
rod hrvatski mnogi zavedoše na grčko krivoslavje,
kao pod Sedeslavom, Domagojem nevoljnimi vladari
osmog vieka! Bog će dati da će sinuti sunce vjero-
zakonske istine, kadli tad li i našoj zašloj braći grčko
iztočnjacim ! Ako li Rusija sada primi kalendar rim
ski, tada se ponešto utire put sbliženju našemu! Daj
Bože !
N. 75. Zara, Limecli 7 Ottobre 1878. Anuo IX
KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate. creseamus in
illo per omnia, qui est caput Cliristus.
(S. Paul. EVh. ¡V. 1ô.
Esce il Lunedl ed il Venerdi. Kgo interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, mcua ost.
(S. Ilieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante ï)co, in dies alacrîter operam Vestram iinpetisuros in tuenda salutari Ecclesiœ doctrina, aiumisquc in Religionis ainore et in ver» fidei professîone
roborandis, çpio /A ref Bri>ve de, 3I perajo 1S72 agli geriUori delta Oalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un auno aniicipatamente fi or. 6. — Per la MonarcMa Austro-ïïngarica iior. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 i il oro. — L'associazione è olibligatoria per V intera ¡innata. Chi non avrà dato disdetta alla line di un'annota, si riterrà associait) anche per la seguente.— Le as-
sociazioni e grimporti di denaro in gruppi, o ineglio in assegni postnli, si dirigano al Y Amminislrazione délia Dulmazia Ca/tolica in Zara. Le corrispondenze affrancate alla
Redazione. I comunicati s'inseriseono al prezzo di s. 10 la linca. Inserzioni in quarto pagina a tarifïa assai inoderata. Un N.ro separato s. 8.1 manoscritti non si restituiscono.
Nestašica svećenstva u Dalmaciji.
Kud se čuje, to se svak sebice tuži na
veliku nestašicu svećenstva. Biskupom dalo se
u miso te stali na svaku ruku nastojat, kako da
tomu doskoče.
* I zbilja osobito za ovo zadnjih vremena,
sve to riedji bivaju oni koji se Crkvi posve-
ćuju, te ako igda to danas upravo zaliega
ona Spasiteljeva: žetva je obilna ali je malo
poslenika.
I kod nas u Dalmaciji evo nekoliko vre-
mena da ta oskudica sve to jačom postaje,
pa, budeli ovako sliediti, do malo godina Bi~
skjipi će se na velikom čudu naći. Ove godine
n. p. u svem centralnom Zadarskomu Bogo-
slovlju, kažu da ih nije bilo nego samih 29.
Kotorska Biskupija nema no cigloga jednoga,
a ima dvie godine da se nije nijedan od tamo
redio; te je takova oskudica u svećenstvu
postala, u Kotorskoj Biskupiji, da je kadgod
sam presvietli Biskup prinužđen danom sve-
tašnjim da pođje na selo te reče svetu misu.
Spljetska Biskupija, koja masa do preko
140 hiljada duša, lani je cigla dva iz Zadar-
skog Bogoslovlja imala redjena, dočim ove
godine samoga jednoga; sreća Bog i Omiški
zavod koji daje svake godine liepi broj sve-
ćenika, inače bilo bi loše.
U Dubrovačkoj pako Biskupiji, u moje
znanje, dojđuće godine neće bit nikoga za
redjenje; a Sibenički Biskup moli na sve
strane, eda bi mu odkle kakva svećenika,
jer ih je odveć slab.
Zadar i Hvar na boljem su klancu ; rek
bi da ih tamo, najpače u Hvarskoj Biskupiji,
i zalihe došle ima.
Potražimo li uzrok toj nestašici, lako joj
je u trag ući. Veliko je doisto i sveto sve-
ćeničko zvauje, ali svećenički stališ ogromnih
žrtava zahtjeva.
U šamoti dušom i tielom od rane mla-
dosti do najzadnje starosti, bez igdje ikoga
da te razgovori i u potrebi na ruku bude,
zemlja pod tobom, nebo nad tobom, oko tebe
krš i litica, uza te neumjetan i ubog: to je
župnički život kod nas u Dalmaciji.
Da tko dragovoljno privoli tomu životu,
tomu je značaj tvrdji od tvrdih klisura, koje se
u muliloj samoći nad njim naklapaju. Hoće
se bre velikog zvanja i junačkog srca, na
današnji zeman prigrliti svećenički stališ.
Klobuk i raztrižena dolama danas ko od
mode prezire svećenika; na pravdi Boga svak
nanj, svakomu je kriv. Od Vlade zabačen;
ako ti baci ono plačice, to jedva da možeš
živariti, dočim poslužniku suda na dan da-
našnji masnija je plaća negoli ikakvu župniku.
Ono ti kućice Bože vidiš! Jedva da se
možeš zavriet, pa neka bi sve i to, nego na
nijestih pusto zja, mogle bi vrane kroza zid
prolićat, a kad vrieme okrene na kišu reda ti
raztvoriti kišobran da te nestopi; a to sve
posije 16 godina tvrda i naporna nauka!
Uz sve te okolnosti, jeli dakle kakova
Čuda, da ih se mnogo odvraća od svećeničkog
stališa? Nakon toliko godina nauka, otvara se
svakomu zgoda da može na drugu ruku udob-
nije i manjim požrtvovanjem živi ti, s toga
mnogi posije nego prodjn nauke, bace sa sebe
crnu haljinu, pa se dadu za drugim zvanjem.
U svako je doba najpače naša Vlada po
Dalmaciji primala velike usluge od svećenstva
svake ruke; te da je sreće, ko što nije, imala
bi iz petnili žila nastojati da se množa sve-
ćenstvo, mjesto da dnevice propada; a to bi
ona jamačno postigla, : kad bi se drukčije
prama svećenstvu podnašala, biva upriličiv
mu udobniji stan i povišiv mu plaću.
Nije li sramota, da se svakim časom
činovnicim povišuju pbće na stotine, dočim
sam siromah svećenik, red je da se prodje
su kukavnih 150 do 300 fior: na godinu! Pa
najpotla Vlada nedaje od svoga. Nego prava
je rieč: u koga nož u toga i pogača. Vlada
na svećenieim štedi, dočim u druge svrhe, siplje
pust novac da je Bogu plakati. Takovo postu-
panje kod nas se zove: štediti na čep a pro-
lievati na kašnik.
Teško li ga onomu tko Čeka iz sela za-
čine ; te kad bismo mi izčikali pomoći od Vlade,
a da nam posli na bolje okrenu, eto ti nas
belaju! Danas je najbolja ona: uzdaj se u
Boga pa u se i u svoje kljuse, jer je zeman
došao da svak za se a Bog za svakoga; pak
red je da mi nastojimo kako da toj nestašici
svećenstva doskočimo. Ali o tom još u ovom
listu govora bude.
Lettera del nostro S. P. Leone XIII
all' Eminentissimo Card. Lorenzo Nina.
(Contin. e fine.)
La cosa é notoria e confermata da f'atti quoti-
diani. Le solenni doglianze mosse dal Nostro Ante-
cessore Fio IX, di felice memoria, nella memoranda
Allocuzione concistoriale del 12 marzo 1877, posso-
no ad uguale ragione ripetersi anche da Noi, colla
giunta di altre non lievi, per i nuovi ostacoli frap-
posti all' esercizio del Nostro supremo potere. Per
ferino, non solo dobbiauio lamentare, mme 1' ¡Ilustre
Nostro Antecessore, la soppressione dei Religiosi, che
toglie al Pontefice un valido aiuto nelle Congrega-
zioni, ove si trattano i piu rilevanti affari della Chie-
sa; non puré dobbiamo dolerci che si tolgano al cul-
to divino i ministri con la legge sopra il reclutamen-
to militare, la quale tutti indistintamente costringe
al servizio delle armi: che vengano sottratte a Noi
ed al clero le istituzioni di carita e di beneficenza
erette in Roma o dai Romani Pontefici, o delle cat
toliche nazioni, che le posero sotto la vigilanza della
Chiesa; non puré, con immensa amarezza del Nostro
cuore di Padre e di Pastore, siamo costrctti a ve-
dere sotto i Nostri occhi i progressi dell' eresia in
questa stessa citta di Roma, centro della cattolica re-
ligione, ove impunemente templi e scuolc eterodosse
s'innalzano in gran numero, ed a scorgere il perver-
timonto che ne consegue, specialmente di tanta parte
di gioventü, alia quale viene propinata un' istruzionc
scredente; ma, come se tutto cio fosse poco, si ten-
ía di rendere vani gli atti stessi della Nostra spiri-
tuale giurisdizione.
Le é ben noto, signor Cardinale, come dopo
1' occupazione di Roma, afíine di tranquilizzare in
parte le coscienze dei cattolici, altamente preoccupati
della sorte del loro Capo, con pubbliche e solenni
dichiarazioni si protesto di voler lasciare in piena li -
berta del Pontefice la nomina dei Vescovi alie di-
versi sedi d' Italia. Ma poi, sotto il pretesto che gli
atti della loro canónica istituzione non veni vano sot-
toposti al plácito governativo, non solo furono nega-
te ai novelli investiti le rendite delle loro mense, ca-
gionando cosi un gravissimo dispendio alia Sede a-
postolica, costretta di provvedere al loro sostenía -
mento, ma, con gravissimo danno delle anime alie
loro cure affidate, neppure si vollero riconoscere gli
atti di episcopale giurisdizione da loro emanati, quali
sono le nomine alie parrochie e ad altri ecclesiastici
beneíicí. E quando, per ovviare a questi mali gravis-
simi, fu dalla Sede apostólica tollerato che i Vescovi
d' Italia, nuovamente eletti, presentassero le Bolle di
nomina, e d' istituzione avvenuta secondo i canoni,
non per questo divenne pin tollerabile la condizione
della Chiesa; che, nonostante la presentazione voluta,
a molti Vescovi per vani motivi si continuó a negare
le rendite e a disconoscersi la giurisdizione. Quelli
poi, che possono conseguiré 1' intento, veggono le
loro domando rimesse dall'uno all'altro ufficio eas-
soggettate a lunghissimi indugi: ed uomini rispetia-
biíi, per virtú c dottrina distinti, giudicati dal Pon-
tefice degni di occupare i primi gradi dell'ecclesia-
stica gerarchia, sono costretti a subiré l'umiliazione
di vedersi sottoposti a segrete e minutissime inqui-
sizioni, a guisa di gente sospetta e volgare. Lo stes-
so venerabile fratello da Noi destinato ad ammini-
strare in nome nostro la Chiesa perugina, quantun-
que gia preposto al governo di un'altra diócesi, e in
essa legalmente riconosciuto, dopo lungo tempo at-
tende ancora invano una risposta. Cosí con infelice
astuzia si toglie alia Chiesa colla sinistra mano quello
che, per r¿igioni politiche, si finse di darle colla di-
ritta.
A rendere pin grave lo stato delle cose per
non poche diócesi d'Italia si vollero recentemente
metiere in campo i diritti di regio patronato, con
pretensioni cosi esagerate e con si odiose misure,
che al venerabile Nostro fratello, l'Arcivescovo di
Chieti, con giudiziale intimo non solo si contrasta la
giurisdizione, ma inoltre si dichiara irrita la sua no-
mina, e si disconosce lo stesso suo carattere episco-
pale.
Non é Nostra mente fermarci a mostrare l'in-
sussistenza di tali diritti, che d'altronde viene rico-
nosciuta da molti anche della parte avversa. Ci ba-
sta solo di ricordare che 11 Santa Sede Apostólica,
alia quale 6 riservata la provvista dei Vescovati, non
fu sólita concedere il diritto di Patronato, se non a
quei Principi che molto bene avessero meritato della
Chiesa, sostenendone le ragioni, favorendone l'ain«
pliazione, accrescendone il patrimonio; e che quelli
che la combattono, impugnandone i diritti, appro-
priandosene le sostanze, addivengono perció solo in-
capaci, socondo i canoni, di esercitarlo.
1 fatti, che abbiamo finora toccato, evidente-
mente accennano al proposito di continuare in Italia
un sistema di sempre crescente ostilita verso la Chie-
sa e mostrano ben chiaro qual sorta di liberta le sia
riservata, e di qual rispetto si voglia circondare il
Capo della religione cattolica.
In questa condizione di cose si deplore vole,
non ignoriamo, signor Cardinale, i sacri doveri che
C'impone l'apostoíico ministero; e cogli occhi fissi
in cielo, colF animo confortato dalla certa speranza
del divino aiuto, Ci studieromo di non fallirvi giam
N. 84. Zara, Yenerdi 8 Novembre 18T8. Anno IX.
KATOLIG AGIJA
Veritatem facientes in charitate. crcscamus in
¡lio per omnia, qui est caput Cliristus.
fS. Paul. Eph. IV. IS.
Esce il Lunedi.ed il Venerdi. Ego interim cl&mito: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, meus est.
(S. ilieronym. Efis. XVI. ad Dum.)
roboraadts,
Vos ípgos, auxiliante Deo, in dies alacriter operain Ves train impensuros in tu«:nda salutari Ecclesue doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX net Itreve dc< 21 Febbrajo 1872 agit .terillori delta Dalmazia Cattolica.)
Condizioni d'associazione. — Per Zara per un anuo aniicípatamente fior. 6. — Per la Monareliia Austro-Ungarica flor. 7. — Per Testero per un anno fran-
chi 15 in oro. — 1/associazione è ohhligatorîa per Finiera annata. Clii non avrà dato disdetta alla fine di un1 annata, si riterrà associato anche per la seguente.— Le as-
sociazioni e gl'importi di denaro in gruppi, o meglio in assegui poslali, si dirigano all" Amminislrazione della Dahnuzia Cattolica in Zara. Le corrispondenze alfrancate alia
Redazione. I comunicati s'inseriscono al prezzo di s. 10 la linea. Iuserzioni in quarta pagina a tarilí'a assai modérala. Un N.ro separato s. 8. I manoscritti non si restituiscono.
Zadar, 8 studenoga.
Koliko su truda i muke vidjeli diplomati
dok su u Berlinu našarali ono ugovora, a sad
koliko da ga i nije. Vidi mu se krepost samo
u onomu što je komu koristno; za drugo tek
dojedna vlast haje i nehaje; najmanje pak
Rusi i Turci: Rusi, jer njima odnosno naj-
manje ugovor dao, a Turci jer njima samim
oduzeo.
CarigJadska vlada pustila je sebe i ugovor
na sudbinu, pa što bude. Vlada Petrogradska
ne tako: ona se obzire na ono što je bilo i
što joj je milo, te bi htjela da i opet bude;
sustjepanski je ugovor Moskovu rumena ja-
buka koju bi htio, pa baš i na maču, da
iznovice zadobije.
Okolnosti pomažu Rusiju po sedam za-
kona; pa i sam berlinski ugovor, koji, pnstiv
joj cielu godinu dana dok sasvim izčisti
s balkanskog poluotoka, pjužio joj je sto
zgoda da se nastani u Bugarskoj ko u sebe
doma; da odtrgne barem moralnom rusko-
bugarskom zajednicom po Balkana od druge
južno-slovinske polovice.
Mnogi se i medju nama tomu od svega
srca raduju. S toga je bdit da bujica krive
il prećerane ljubavi ne zanese možda i onoga
koji stranputicom ne želi. Ima bo medju nama
ljudi što na ime Rus poraahnitaju od veselja,
lete maštom kao Ikaro, kad tudj glas Čuju, a
svoje im ime biva deveta; oni svakoga vide
PODLISTAK.
Postanje svjetovne papinske vlasti ili
pedeset godina talijanske historije
(724-774.)
Napisao NATKO NODILO.
Kakova to knjiga? kakov to povjestničar?
(Nastavak.)
VIII.
Nodilo — pragmatik.
1. Na str. 10. čitamo: „Uvigjalo se papi da
povriegjeni crkovni oprost danka svaki mu odpor
opravdava; ali na nezakoniti onaj nijek planu car.
Osorni Izaurijanin odluči s vladičanske stolice dignuti,
a i smaknuti buntovnika, pa bio on i prvi svestenik
rimske crkve".
U svojoj knjizi govori ovdje N. N. prvi put o
carevih atentatih na papin život; ovaj nam atentat
predstavlja kao prvi, a kao povod i uzrok navadja
mu papin nezakoniti nijek poreza. Svemu pak ovomu
navadja kao izvor historični, bez dotičnih rieči, samo:
Anast. Vita Greg. 11.
Prije svega vidimo koliku vriednost ima Ana-
stazij za Nodila. — lzpravljajuć Gregoroviusa, koji
„misli da Anastazij mrsi hronologiju;" oprovrgavajuć
„visokoučenoga Muratori-a", koji takodjer drži, po
Teofanu, da „istom ikonoklastvo dade povoda papinoj
oporbi protiv cara", Nodilo piše: „Za što pak mi
se ne bi pouzdali u hronologično poregjanje pisca
žića Gregorijeva (to vam je Anastazij), ja ne uvigjam.
Po svoj prilici on je suvremenik, dok je Teofan
prije nego svoga. Imaju razlog, ako eharitas
nije ordinata.
Rusija nastoji, kažu oni, da Balkan cio
slobodan bude. Da bi Bog dao, iskreni! tu
želju; al nije sloboda zamienit gospodara
s gospodarom: Tursku s Ruskom.
Turci dakako Bugarim odraažu, al im i
Rusi ne pomažu. Dokaz najbolji neiskrenosti
a previjanosti ruske imamo baš 11 sustjepan-
skom, ugovoru, koji je manje mario za Srbe i
Hrvate nego sara Magjar Andrassy; sve što
je u Sustjepanu PetrograJ pitao bilo za Bu-
garsku. Nije li sebična dakle ruska politika?
nju ne nadahniva načelo sveslovensko, nego
golo načelo rusko.
Pa da bi sve Rusija i najbolje namjere
imala, nje osobit i Čest doticaj s Bugarim
pogibeljan je s više uzr Kad 11 nas vape
svetu Rusiju, koji joj ništa dužni nismo, kako
neće Bugari? A to i po Bugare i po nas
velika šteta.
Po nas nada sve u svakom smislu. Bu-
garska uz Rusku neće nikad imat po sve
slobodne ruke. Bugarska neće uz Rusku nikad
zapamtit što je samoslalni razvitak u knji-
ževnosti, u narodnosti, a lako se može pretopit
jezerce bugarsko u more rusko. Turci nijesu
odnarodili 11 pet viekova Bugarske, al može
Moskov to i u samih pedeset ljeta.
A nije li pravednije s gledišta narodnoga,
književnoga, da Bugari, ako se imaju ujeđinit
svakako pozniji. Iz cijele vijesti Anastazij eve vidje-
ti je, da on pripovijeda nešto drugo od Teofana..."
Sad znamo koliko je Nodiiovo pouzdanje u Anasta-
ziJa-
Nu, prije ovog atentata, što stoji u savezu sa
porezom, Anastazij piše 0 drugom jednom atentatu,
i evo kako: „Post aliquos dies Basilius dux, Jorda-
nes ehartularius, et Joannes subdiaconus cognomento
Lurion consilium inierunt, ut pontificem interfice-
rent. Quibus assensum Marinus iraperialis spatharius,
qui Romanum ducatum tenebat, a regia missus urbe
imperatore mandante hoc probavit, sed tempus inve-
nire non potuerunt: quia Dei judicio dissolutus et
contractus est, et sic a Roma recessit". Ovdje imamo
zapovied carevu, da smaknu Grgura II; zapovied,
koja ne stoji u nikakovom savezu sa nikakovim
porezom; zapovied, o kojoj nam Anastazij govori
prije neg ob onoj, sto ju Nodilo spominje. Za što
je ovo Nodilo prešutio? za što je ostavio Anastazija,
pouzdanje svoje? Jer to preliepo ide u njegov plan:
prije svega stavimo porez, pa nijek poreza, za tim
tek carevu odluku, da se papa smakne! Eto tad
pape lopova, a cara poštenjaka!
Obazrieti ću se još ovdje na nešto za mene
malo važna, al što je dosta važno, ako želimo poznati
Nodila.
lzpravljajuć Gregoroviusa i Muratoria reko je
Nodilo: „Iz cijele vijesti Anastazijeve vidjeti je, da
on pripovijeda nešto drugo od Teofana". Stavimo
jednu viest pokraj druge.
Anastazij piše: „Paulus vero exarchus impe-
ratoris jussione eundem pontificem conabatur inter-
fieere, eo quod censum in provincia ponere praepe-
diebat, et cogitaret (exarchus, ovo pravom umeće
Nodilo) suis opibus ecclesias denudare, sicut in cae-
teris actum est locis".
s kim da se ujedine sa Srbim i Hrvatim ? Ne
napućuje li na to i položaj i poviest?
Ni ne reci pak ništa glede vjere. Svak
zna da nećo ruski razkol pomoć raskolu bu-
garskom, da se na izvor istine povrati.
Po tomu zlo radi kogod podpomaže
ostvaranje ruskih težnja. Imale bi u nas sve
novine u tomu složne bit, branit bugarski
narod, za nj pitat bolje dane, al uz to širtt
i kriepit miso moralne samostalne uzajemoosti
izmedju balkanskih plemena. Bolje za sad i
po Bugarske samosvojne, nego da do koje
doba sve ovamo bude tudje.
II concorso đe'Cattolici alie urne
grandemente temuto üa Marco Minghetli.
. - ^ . ,,II suflragio universale in Italia fa-
rebbe luogxr m Parlamento ai cle-
ricalismo, che ha nelle moltitndini
radici assai profonde". M. Minghetti,
Discorso di Legnago, 26 ottobre
1878.
\
E noto ai nostri lettori come 1' ottima „Unitá
Cattolica", difendendo i diritti conculcati della Chie-
sa, abbia sin dal principio della nuova situazione
política creata nelP Italia addottato le parole ,,nč elet-
tori né eletti" quale suo prograrama, da cui non si
scostava mai. Non credeva cioé consulto di tollerare
che i cattolici d' Italia prendessero parte alie elezio-
ni politiche; senza volerneli pero ritrarre dalla par-
tecipazione alie elezioni araministrative. Ora lo stes-
so egregio periodico con due suoi articoli ha de-
Teolan piše: „Comperto ejus proposito (de
proscribendis imaginibus, i ovo je Nodiiovo) Grego-
rius papa romanus Italiae ac Romae trubuta ad
ipsum deferenda prohibuit".
Nijeku poreza sa strane Gregorija navadja
Anastazij kao uzrok, što je eksarh namierao oplie-
niti crkve; Teofan navadja kao uzrok, što je car
Leon bio odlučio uništiti ikone (slike i kipove). To
pako imao bi znati Nodilo, da je u crkvah, osobito
rimskih, bilo slika dragocienih i kipova od suha
zlata i čista srebra. Oplieniti crkve, kako veli Ana-
starij i zabraniti a i konfiskovati ikone, kako razlaže
Teofan, bilo bi dakle jedno te isto. Iz ovoga mogu
sad i manje oštroumne glave uvidjeti, da, navadjajuć
nijeku poreza isti uzrok, spomenuta dva pisatelja
govore 0 jednom te istom nijeku poreza. Tko toga
ne uvidja? — Sveučilistni profesor Nodilo, — Za
sto ? — On ne navadja nikakova uzroka, a ne bi ni
ja znao navesti drugoga van ovoga: jer neće da
uvidja. Ovo je opazka jedna: druga je sliedeća.
Kada tko, bio on i sveučilištni profesor, pobija
„visokoučenog Muratoria4', dužan je navesti svoje
dobre razloge: Muratorievo ime to zahtieva. Proti
ovom velikanu u historiji, osobito talijanskoj, nije
dosta reći kako govori Nodilo, na desno „ja ne
uvigjam", na lievo „vidjeti je".
Treća opazka veli, da Nodiiovo umovanje,
kojim hoće te hoće, da ovako reda dogodjaje: naj-
prije popis poreza, pa papin nijek poreza, odavle
sukob med carem i papom, a tek za ovim vjerska
raspra 0 ikonah; da to umovanje dakle ne stoji na
zdravih nogah, neg na papirnih štulah. Uvinuti No-
dilu i ove štule nije težko.
Gregorij piše Leonu u prvgm listu „ . .. deeem
annos recte ambulasti" (vidi Nodila str. 9.). „Po
ovome dakle tvrdo stoji, veli Nodilo, da je do te
Br. 2. / Zadar, Ponedjelriik 5 Sječnja 1880. God.
Veritatem facicntes in charit&te, crescamns in
¡lio per omnia, qui est capnt Christue.
(S. Paul. Efh. IV. 15.)
Izhodi u Poiiedjelnik i u Ego interim o)«mite: Si quis Cathedrae Petri jnngitur, roeue est.
(S. Hieronym. Epis. X VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taenda salu tari Ecclesi® dootrina, animisqne in Religionis amore et in ver® fldei professione
roborandis,.... (Pio IX u fapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.) '
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, ¿aljfi
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani ur. veoma niskih cienn.- Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 5 sječnja.
I I ođjelo nešto odlučuje u ponašanju. Dužni
smo Časti svomu zvanju, svomu položaju, al
ni ođjelo nije pri tom zaboravit.
Odjelo se „Katoličkoj Dalmaciji" evo
mladim ljetom nešto promienilo, sasma se
pohrvatilo, ona se kape prihvatila.
Ima dakle dvostruko sada razloga „Ka-
tolička Dalmacija", poput katoličkog hrvatskog
naroda, držat se Čvrsto, što ikad Čvršće onih
predaja, koje hrvatska majka sincim svojim
mliekom u dušu prelieva: nepokolebive lju-
bavi i odanosti napram vjeri svetoj i rodnomu
kraju: sve za vjeru i za dom.^
Da se prvoj svetoj dužnosti kakogod
odužimo, da red ljubavi sliedimo, da s Božjim
blagoslovom nastavimo vršenje težke ali uz-
višene svoje zadaće i u novom ovom odielu
a novim ljetom, deder najprije odmah ljetos
još jednu svečanu priliku svietu pružimo, da
spozna: kako mučenički hrvatski narod, buduć
junak mimo junake na bojnom polju, nije zato,
r ni sada, manje junak u borbi za vjeru svetu;
j za koju su mu sinovi u prvom redu na Istoku
za toliko vjekova siromašna al plemenita i
poštena prsa svoja pušćanomu zrnu i oštromu
macu dragovoljno, s uzhitom izlagali.
Naš bogobojeći, daroviti narod još je,
usljed starih predsuda, potičucih od nepozna-
vanja ili zlobe, od mnogih preziran i najo-
pačnije opišivan. Kad ni najsjajniji alem koji
se u kruni njegovoj zrcali: tvrda vjernost
vječnomu Rimu, nepokolebiva odanost Rim-
skoj Stolici, nije od svake sumnje čist!
Da te magluštine izčeznu na jedan mah
pred suncem čistih iskrenih srdaca katoličko-
hrvatskog naroda u Dalmaciji, a ujedno, što
je takodjer, ako ne nuždno, a ono barem veoma
koristno, ojača se u našem puku katolička sviest
napram razkolničkom duhu koji nam na žalost
primorski i zagorski naš zrak sve to gore
kuži; dobro bi bilo, i mi to želimo i u velike
ovim hrvatskom katoličkom narodu pelimo, da,
po mogućnosti, kako mu siromaštvo dopušta,
javno vjeru svoju posvjedočuje a ljubav svoju
sv. 0. Papi izkazuje redovitim godišnjim Pe-
trovim novčićem.
To je za nas ne mala čast moć branit
Isnkrstovog Namjestili ka na zemlji a moć
obćeg Pastira svete katoličke crkve obskrblji-
vat onim sredstvima, kojih ga je lišila bun-
tovnička lupežka ruka.
Koliko tko može, al neka niko ne zao-
stane u tom plemenitom podhvatu: svi pravi
sinci imaju hrlit na pomoć zajedničkom Otcu
svomu.
Mi smo pak katolici Hrvati osobito Rim-
skoj Stolici dužni, jer nam je svedj ona bila
najbrižljivija majka i, dočim nosila pred nama
zublju vječnih istina, nije ni našu vremenitu
čast i moć zanemarila; i na naš se je ugled
svojevoljno obraćala, i krunu mu slala. Petrov
novčić neka dakle bude znak osobite naše
harnosti, i nade.
Milodare mi ćemo dragovoljno bilježit
kao i došle u našemu listu, pa bilo da se
izravno na nas slali, neka ih preko nuncija
Rimu poklanjamo, ili se dotičnim Crkovnim
starešinam dostavljali.
II lupo a difesa delF ovile.
Il Dalmala, quel famoso Dalmaia d' onde
si rovesciarono tante offese alie credenze ed
a' costumi délia grande maggioranza de' Dal-
mati e tanto vitupero a pubblici funzionarii ;
il Dalmata, eco i'edele de' periodici d'oltre
mare in quanto contengano di ostile a Roma
papale, o di canzonature agi'insegnamenti del
Sillabo; il Dalmata — stupite o cieli ! —nel
suo N.o 1 dei 3 eorr., tutto tenerezza pella
fede e moralità pubblica, tutto riverenza verso
i nostri Padri e Pastori, tutf ossequio verso
le legittime autorità civili ; si commuove e grida
I' aliarme contro 1' organo religioso, che, liorri-
bile dictu ! a tutti ed a tutto ordï F estremo
eceidio semplicemente coll' eliminare il suo
titolo italiano La Dalmazia Vattolica e pre-
sentare in fronte col nfrjvo anuo il solo slavo,
esattamente corrispondente, Katolička Dalma-
cija. Non è forse questo il caso di ripetere :
„praeclarum custodem oviumu ! e dire al vec-
chio istrione: va, forbiti almeno le fauci dal
sangue, copri le zanne, fa che sieno dimen-
ticati, se non riparati, i tanti danni che ar
recasti ail' ovile di Cristo in Dalmazia e
poi allora, Demonio fatio Frate, snoeciolando
paternostri, potrai scimiottare il eredente, lo
zelante, il divoto, con qualche speranza di
successo, almeno presso i semplici. A prolun-
garsi di qualche istante la vita che gli fugge
(colpa quel Bruto di Katotička Da'mac ja cui
grida : Tu quoque), novello Luigi XI.. il po-
vero Dalmata si dibatte convulso in ismorfie,
delle quali sarebbe crudeltà domandargli ra-
gione. Qualis vita finis ita, come visse cosi a
suo tempo morrà il Dalmata, evitando sempre
la seria polémica con noi, e gigante invece
asserendosi e trionfando in insinuazioni contro
a; supposti autori de' nostri articoli, ed in
iscambiare l'accessorio col principale, la forma
colla sostanza.
Come più e più volte per 1' addietro, cosi
anche oggi a si leale e terribile av versan o
noi ci limiteremo a rispondere semplicemente:
che v'importa di sapere chi è che scriva?
badate che cosa abbia scritto ; che conta a
favor vostro il titolo del nostro Periodico?
leggete e giudicatene il contcnuto. Sul campo
oggettivo saremo, come sempre. a vostra di-
sposizione. Finché lutto il vostro forte sarà:
versare anche su noi la vostra inesauribile
cornu-copia d' insulti vi lasceremo fare 1' Or-
lando furioso, quanto mai vi piaccia.
Ci consta positivissimamente che un co-
mitato, troppo poco nobile ed appassionatis-
simo, costituitosi in questa cattolica città, si
di verte a denigrarci e cerca di persuadere i
nostri abbuonati a non sostenere ulteriormente
il nostro giornale, adducendo a pretesto che
quest'organo cattolico della provincia, si sia
scostato dal suo sacro programma, e, „dato
un calcio al Ve iyelou sia disceso a fare pro-
paganda di „panslavismo"! Noi per grazia
del Cielo non abbiamo bisogno di difenderci:
la Chiesa ed il popolo h con noi, noi ed il
popolo siamo colla Chiesa e tutti colla Sua
Pietra Angolare. Abbiamo un Dio per nostro
giudice ed i nostri Superiori ecclesiastici: essi
conoseono bene le nostre opere, che non ven.-
gono consúmate nelle tenebre, ma in piena
luce. Preghiamo quindi pubblicamente i signori
componenti il comitato e 1' autore o gli autori
dell' infame e maligna calunnia lanciataci
contro a portare un solo falto, una sola parola
in conferma delle loro asserzioni. Frattanto
le rigettiarao con isdegno ed orrore. — Con
sommo rincresciniento ci siamo decisi a ver-
gare queste poche linee. Vae illi per quem
scandalum renit!
—_
Pogled po svietu.
Zadnjih dan», kako je paia sluđen, led i
snieg počeše kopniti po svoj srednoj Europi.
Ti em voda u prilocim raznih neka, a najskoli
Dunava, silno nabrekli» le prieti potopom mje-
stim na nizku. Gdje gdje tolika se je silna voda
u rieku izlila, da je do desel i do dvadeset se
noga nad obično podigla. U Bocu s toga podu-
zimlju n-i vas mah radnje, da osiguraju kuće i
skladišta što su u pogibelji. 0 Ugarskoj ovaj
put nema rdjavih viesti, jer sn planine daleko
od nje, te ondje ne odlučuje kopneći snieg i
led nego povodaji, a lieh u ovaj čas nema, pa
ni užasnih njihovih posljedica.
Na 31 prošloga mjeseca bio je podpisan
u Beču od austrijskih i njemačkih punomoćnika
privremeni austro-njemački trgovački ugovor.
Nema tek ništa nova u njoui, jer privremeni
ugovor nije nego dosadašnji ugovor, koji će,
s molim, odnosno neznatnim, preinak.im vriedit
još za nekoliko mjeseca, od 1 tekućega do 1
srpnja 1880.
Ruska se spominje progonit Poljake, sad u
jednom snd u drugom kraju njihove tužne kra-
ljevine, al eto se spomenula nazad dana učinit
joj i nešto dobra, premda ne jamačno iz veliko-
dušja, koliko od straha. Nihiliste, ova opaka sekta,
neriaju vladi u Petrogradu, eto ima već neko-
liko godina, nikada mira, pa Vlada nije rek bi
voljna stvarat sebi novih neprilika i šija u pro-
ganjanju katolika Poljaka. Ona ih sada ina/e i
za drugi razlog, jer naime boji se da joj Au-
striju u dogovoru s Njemačkom u zgodan č«s
ne iznese na sriedu poljačko pitanje. A i treća
je: Austrija se primiče federalizmu, te si tiein
stiče sve to jače kako vjernost Galicije tako i
simpatije poljačke kraljevine u Rusiji. Nego slabo
će pomoć Rusija samoj sebi i nepoznatomu
svomu ugledu, podieliv Poljacim nahodećim se u
carstvu jedino obćinsku samoupravu i novi
red u sudbenom postupanju. Ali eto bolje išta
nego ništa ; od zla dužnika ....
Crna gora pita odšetu od Turske zato što
joj čini držat vojsku na nogama, i hoće da joj
pripukli Carigradski siromah izbroji 2 milijuna
franaka. Uz toliko, kako sam Muktar paša br-
Br. 11. Zadar, Poneđjelnik 9 Veljače 1880. God. XI{
Veritatem faoientes in charitate, orescamus in
¡lio per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15J
Izhodi u Poneđjelnik i u Petak
——
Ego interim olamito :
Si quia Cathedrae Petri jtmgitar, mena eat.
(S. I Iter any im. Epi». XVI. ai Dam.)
roborandís,.,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dice alaoriter operam Vestram impensuros in tuea«U salutari Ecclesiœ doctrina, animisque in Religionis amore et in var« fldei profession« /•n.'„ FV .. •< <•»• • . ir , lî'L. n.i (Pio IX u papins<(. u3lHj n veljače Î872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstV^7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godila ne odbije list smatran je predbrojnikoi»^ ta nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, salji^
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma riizku cumu. SvaVi broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 9 veljače. renu glavu! A kakav je većinom župniČhi | giustificarlo ? So tra il selvaggioe l'Orango non cor-
stan na selu navlas zagorjem naše pokrajine? j re differenza °he <}* 9rado .perché non potremo as-
T v i ' - , m • i. :i „i • i v ¡ soggettar quello ;ille sorti di questo, chiuderlo in una Jos malo pa ce pos vanos casus, post lo ti je zjata spi la, slamom jal sevarom po- | (li [err0 e farnQ ¡, {¿hcl ¿apo di im serra.
fot discrimina rcrinn, napokon doc red u ca- krivena, uzko i zadusito, zidovi izpukli, tavani ¡ gi¡0? Percho eondannare le carnifieine degl'indígeni
revinskom Vieéti i na pretresanje zakonske razpali; okrene li kiša propada ko kroz rešeto, je | Amoricani (dodici milioni circa di vittirne)? perché
preosnovane Stremayrove osnove. li povodanj spliva, tako da ti je navlas zimi ' il traffioo infame dei negri? E in vero che hanno
Ministar Stremayr, poznat po hvaljenim kad se okiši čamit u neprestanom brlogu. ! liiai Prodicato 0 Víin predicando quei carneíici anti-
njegovim predloziuia a zaslužan skoro u svemu Vjetar i led te odsvahle probija, bolest ti
kako je ono u gradjenjn župnieke crkve na je gotova. Sad ja pitam: moželi ne samo
Orebićima, brz kako ptica na širenje božje slave : svećenik, no koji um drago ljudski stvor ži-
i katoličke crkve, bio bi, on kao on, mislimo, ote- vjet.i n ovakovom stanu ?
zao do sudnjega dana ovn stvar, al nije vino po. Ja znadem da su svi e. k. uredi tako
što prije bješe, te je bilo red gospodinu mi- sjajni i uredni da ih se ni car nebi stidio,
nistru bon yre med gre uhvatit se odioznog , znam i to, da fali li i najmanja stvar u ka-
pitan ja. kovom uredo, tu se napravlja i načinja, pače
Nego nije istina svedj da témpora mu- | i preko reda. Pa kad e. k. Činovnik kakovim
lanlur et nos in iliis, jer onaj gosp. ministar j poslom dodje u selo, u koga će? u župnika.
koji je kumovao zakonim da se šapne kato- ! Pa ti ft up niče daj jest, pit, konakovat. Biedan
lička crkva, i sada si, svojim predložim» o j župnik daje. Činovnik se vrati u grad, pak
kongrui, one dične vience vije: vience neu- j ti stane prigovarati: u kući nui je gnjusno,
velile slave, najskoli kod najsiromašnjeg sve- \ nevoljno i tako i ovako, pa ti sve izkrene na
ćenstva, svećenstva dalmatinskog. Ali vrieme | župnika, dočim ni slova na vladu, koja neće
dodje 'svakomu vrba, nijesmo više pod zaptom đa" župniku dostojan stan napravi.
liberalnog absolutizma, koji nam došle nije
dao ni življet ni umriet, i koji smatra ogro-
mnom svaku i najmanju žrtvu u dobre svrhe.
Lako je g. namjestiku prigovarat i ko-
riti da župnici nedrže u redu svoje stane, ali
nek se prvo poštara da bude priličan stan,
Pa naše su želje sasma umjerene; naše i pa će ga onda župnik moć i držati u redu.
svećenstvo ne zahtieva da preko noći zasegne
na milijune, kao Što se radilo u nekim c. k.
prostranim đvoranara, nepitamo nego da nam
se pruža što nas po pravici i pristojnosti ide.
Al bit umjereni to ne znači pitat od vlade
milostinju, znači pokazat da koliko nas muči
ovo moljakanje toliko vas, vladini ljudi, po-
nizuje nebrižno, da ne rečemo što drugo, po-
stupanje prama svećenstvu. Nas rumenilo oblije
kad promislimo u kakvoj zadrugi živerao i
s kakvim ljudima imamo posla. Bilo bi vrieme
da se napokon prestane radit na uhar zli-
kovcim. Zar će se stat ozbiljno mislit za sve-
ćenstvo istom ako se nadje lopov, da na ka-
kova popečitelja ili drugog dostojanstvenika i
u Austriji zažeže revolver? Vrieme bi bilo
da Se prizna, kako je i Bismark počeo pri- j „format«, hanno un ca'rattere selvaggio 0 f'eroce,
zna vat, da nema nego katoličko svećenstvo, j resistono a t-ulti i tentativi di cir.ilizzazione; i 2>ra-
katolički moral, što zna iztriebit Nobilinge. I fJre8si th'Uu uomini non Janno clte »^rminarli«.
Solovieve, Passanante. | Von-ei bruciarmi la mano, se avessi scritto que-1 ste parole!! Lhe orribile distinzione tra lndiara e
S toga mi pitanje o župničkim kućam, mećemo
na dušu našim zastupnicim, te nek se oni iz
petnih žila zauzmu, a da vlada stane svim po
redu župnicim u Dalmaciji graditi nove luiee.
Jer napokon dušobrižnik uz sve nevolje i
nedaće koje podnosi u zabitnoj župi da barem
bude imao priličan stan, kako to dolikuje
njegovom stališu i položaju.
Al M. R. Padre Stefano Zlatović.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879
e n. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 1880.)
Biiclmer dk nna mano ali' aiuieo nell' inutnanaf
teoria e a pag. 1<S2 eselama: „GI'indiani delPAmeV
cni eranio e piccolo e singolarmente con
o
,nca, il
[Jzdamo se u Carevinsko Vieće, gdje su uomini! Gl' lndiani, perche resistono ad ogni tenta-
chi e moderni, venditori di carne umana come di quel-
la del tonno, se non che tra il selvaggioe 1'Orango
¡única differenza è di grado? Che i selvaggi resistono
i a tut.fi i. tentadoi di civiltàf Q.uegli sciagurati debbo-
I no pur rallegrarsi che la loro teoria possa diventar
teorema della scienza; e potranno all'uopo citarne
gli squarei più brillanti, godendo in pace i denari
dolí' assassinio, se mai softísma di atroce materiali-
smo scampar li potesse ail' abbominio dell' umanità,
alla giustizia vendicatrice di Dio ed al capestro del-
1'Inghilterra. coliare d'onore che loro compette. Max
MiiUer fulminando l' esecrando tentativo di accomu-
nare il negro coll' Orango „non mi ricordo, scrive7
„aver veduto uno scienza più degradata, che nel ti-
„tolo posto sopra la ])agina di uno scritto americano,
„in cui tra il profilo di varie specie d' uomini, il pro-
„filo della acimmia si faceva parer più umana di
„quello di un negro (lett. I.)"
„Per moite razze il miglioramento intellettuale
„e morale sembra impossibile". (Boccardo). Ció che
riesce doloroso a dirsi, non ô che un selvaggio fe-
roce e ignorante abbia in dispreggio i suoi fratelli,
si bene che una questione si indegtia abbia potuto
insorgere mai tra uomini inciviliti. Una scienza de-
gradata, caro Padre Stefano, puó umiliare il negro
al di sotto della scimmia, o per dir meglio urniliar
sé stessa sino a questo atroce confronto; maMiiller,
citato da Alcssandro Humbolt che dimorô a lungo
tra i selvaggi, (Cosmos pag. 303) ci osserva, „che
nle razze umane sono forme d' una specie única, ed
„aggiungo : rigettiamo come conseguenza necessaria
„la distinzione desolante di razze inferiori, razze su-
„periori. Certo vi sono famiglie di popoli ¡ più su-
„scettivi di coltura, più incivilité, più illuminate, ma
„nessuna è più nohile dell'altra, tutte sono fatte e-
„gualmente per la libertà".
(Continua.)
< » -,
Una favola.
zasjeli elementi bolji od dosadašnjih, a to • tiv0 di civilizzazioue, non hanno quel carattere di
najvišom zaslugom svećenstva. VieĆU mećemo ' creatura perfettibile che e proprio doli' uorno? „Re
na dušll i na poštenje pitanje O kongrui. Al j „sistono a tutti i tentativi di civilizzazioue! i pro
to nije naša jedina nevolja. Ima i druga pre-! l'Vssi ,l0,ljini. """ fanno eho ^tcrminarli!!"' ^ , • IJU j * • • Venssimo! La miestione, ladre Metano, capi tale, tczka, koiu vrlo dobro poznadu nasi zastupnici .. • ,1 ,' • -i-i i • r
.1 J ,1 . . 1 questione pm eho accademiea, poiehe la- soluzione di
1 koju nadamo se nece, do prigode, zapustiti,.^ importa sentenza di vita odi morto perreliquie
Tko je god zalazio našom krševitom Dal- | di nazioni, che vanno cacciato da deserto in deserto
macijom bit će doisto opazio kukavno stanje j innauzi la clava di Caino.
župničkill kuća. Siromah župnik samac dušom | La l»iu atroce tirannia da una parte, la pili de-
gradante servitú dali' altra, 1' obbrobrio in i tielom, bez razgovora i utjehe, na zabitnom
selocu provodi svoje dneve. Vedro nebo nad
njim crna zemlja pod njim, naokolo sama
divljač i pustoš. Kroz težke i svakovrstne
dužnosti, kroz trude i napore svake ruke uz
oskudice, požrtvovanja i svake nepogode, 011
je lišen svake utjehe, oliš one, koju mu pribavlja
njegova saviest, iza kako je duševno izpunio
svoje dužnosti. S toga, da barem taj ljudski
»tvor ima prilična stana gdje će zavuć umo-
eceo le sorti ineluttabili del genere lunano, se, per
castigo di Dio, per demenza o malvagità d'uomini,
le teorio poco anzi esposte riuscissero a prevalere.
Che abbian dominato in tempi barbari ; che abbomi-
nevole avidità di denaro si argomenti risuscitarle, è
vero ; ma che la scienza debba lasciar loro un bre-
vetto, non solo di amnistia ma di approvazione, sa-
rebbe troppa infamia.
Esaminiamo queste orrende teorie. Se il traffico
dei negri fu classificato tra i delitti infamanti, come
dovremo qualificare quelle dottrine che tendono a
II ,,Dalmataft col suo confratello ,,1'Av-
venire" non sono avari di inginrie al nome
croato, che è pur quello della grandissima
maggioranza del popólo in Dalmazia, e che a
loro rabbia non puo cssere 1' Hrvatski altri-
menti in italiano tradotto che Croato. II „Dal-
matau e per lui quel tale che sta rovistando
in certe oscure cronache fatti riguardanti gli
antielii Re di Croazia e Dalmazia, nel n. 7
di quest' anno discorre di certo trucidamento
e maledizione di Re Zvonimiro.
Tutta questa favola 11011 regge all esame
storico, e per ricacciargli in gola le parole
maledette, gli eitero il bran o dello storico
Iguazio Aurelio Fessier, cappuccino, che scris-
se la storia di Unglieria e paesi annessi, in lin-
eo m une, gUa tedesca, storia pregiata per le fonti autore-
voli, cui attinse, tanto che il Vescovo e storico
Michele Horvath scrisse la Prefazione alia
nuova edizione: Brockhaus. Leipzig 1867.
Ivi a pag. 179, vol. I, sta letteralmente
riportato :
La parte occidentale del paese fra la
Drava e la Sava, 1' odierna Croazia formante
parte del Regno Ungarico, pria Pannonia Sa-
via, già sotto Arpad conquistata, apparteneva
Br. 14. Zadar, .Petak 20 Eeljace 1880. God. XI.
Veritátem faoientes in oharit&te, crescamus in
¡Ho per omnia, qui est capot Chrigtns.
(S. Paul. Eph. IV. IS.)
Izhodi'u fonedjeliik i u Petak Ego interim olamito: Si qnis Cathedrae Petri jnngitur, meas est.
(S. Hieronym. Kyis. XVI. ad Dam.)
roborandis,,
Vos ipsos, auriliante Đeo, in dies alaoriter operam Ve&tram impensuros in tnonda salutari Ecclesiae doetrina, animisqae in Religionig amore et in vene fldei profeasioae
(Pio IX u papintk. fittu, ti veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga-godišta ne odbije list smatran je predbrojnikćm i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.^ — „^J^tbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
ŽIVIO LAV XIII!
To je bio radostni uzklik, koji se s ovu
stranu dvije godine orio po katoličkom svietu, lo
je bio jednoglasni pozdrav, kojeg je svaki o-
dani sin katoličke Crkve, na krilim vjere i
ljubavi, slao svomu Otcu.
I mi smo taka tim uzklikom zahupili, da
pozdravimo novog Papu, prvog Svećenika naše
Crkve, Isnkrstova namjestnika na zemlji. Pa
danas kad se uprav navršuje dragi god Nje-
govog sretnog vladanja, opet tim uzklikom
pozdravljamo velikog Papu, a da mu tako našu
odanost i ljubav pokažemo.
Bože, nedokučivi li su putevi tvoji, neiz-
mjerna li je Dobrota, tvoja! Tvoja je Provid-
nost poznala da Petrova ladjica, ako nikad
to danas plovi na uzburkanom moru ljudske
zloće i opačine, da iznemogloj ruci preminu-
log Pape težko je već držati kormilo; pa Ti
o Bože, koji se titraš po okolišu zemaljskom
uz čudnovati preplićaj ljudskih zgoda, podig-
nuo si novu Čilu silu, da ravna tvojom Crk-
vom, a ljudsku zadrugu privede k luci spasa.
Lav XIII poklonio se Božjim odlnkam,
zahvalio svemogućoj Providnosti, koja ga o-
dredila na veliko zvanje. Svojim visokim i
oštroumnim pogledom pronikao je u svoje doba,
shvatio je svoju veliku zadaću, uvjerio se da
jedina Crkva može od propasti spasiti dana-
šnju zadrugu, priznao je da namjestnik Isu-
krstov može biti jedini i pravi liekar onim o-
gromnim ranam, koje toče ljudstvo, da je on
jedini kadar pružiti pravog melema zadruž-
nomu razpadu.
D&, sv. Otac Papa ima veliku zadaću da
vrši u ljudstvu, njega sasretaju velika pitanja
vjerska, umna, obiteljska, zadružna i polička
koja on treba da rieši. Vjeru da širi i ustoži
a da zloduhni vjetar danasnašnjeg vieka neiz-
puhne tu biljku života i vječnog spasa iz srca
pravoviernih. Um ljudski koji je na žalost uz
novovjeku tobožnju znanost stranputno zaba-
sao, da privede onoj istini i svjetlosti vrhu-
naravnoj, van koje sve je bludnja i tmica. i
Obitelj da svede u granice kršćanskog braka !
izgulivjuiz brloga putenog saloznietva, u ko j
je ju gradjanska ženidba uvalila, učvrsti onaj |
neprekidni vez kojim kršćansko svetotajstvo !
spaja muža i ženu, a povrati onaj mir, po- j
štenje i pokoj, te ueobhodne zahtjeve pravoj \
obitelji. Da spomene ljudstvu kako smo svi 1
jednaki pred Bogom, a sinovi smo skupa jed-
nog otca nebeskoga, pa da se izravnaju oni
odnošaji izmedju sluga i gospodara, da se
iztriebe ona pogubna načela na kojim se temelji
komunizam i socijalizam, te dvie najgrdnije
rane našeg doba. Da ozriači prave i zakonite
granice posluha i zapoviedi, prava i zakonita
prava, prave i zakonite dužnosti puka i vla-
datelja.
Lav XIII svojom otčinskom skrbi i svo-
jim pronicavim okom omjerio, uvidio kako
nad današnjom Evropom visi neumolni Dama-
klov mač, a na njem ubilježeno: rat, prevrat!
Podzemna otajna struja izniela kroz za-
drugu u vis svoju gnjusnu zastavu, na kojoj
krvavim slovim pisano je; rat Crkvi, Bogu
i svakoj vlasti. Taj gnjusni stieg, koji dosad
ležao zakopan u brlogu, uz neke užasne do-
gadjaje podigao jedan kraj; mnogi se na taj
užasni prizor ustravili, premda se još nisu o-
svjedočili da u borbi budućnosti socijalizam
zapremati će ono polje, koje današnja ne-
sviestna politika otimlje kršćanskoj ideji.
U to druga se zastava podigla nad Va-
tikanom, da pod svoj osjen okuplja sviestna
i umjerena, veličanstven glas zatrubio cielim
svietom -- exalta quasi tuba voćem tuam —
ubitačna rieč bi izušćena proti komunizmu,
socijalizmu i nihilizmu, a da se prevareni sviet
sviesti Na tu gromovitu rieč sviet se zabe-
zeknuo, katolički sin ju primio sinovskom oda-
nosti, vladari užasom i smišljenjem, prevratna
guja odjekom osvete. I zbilja opasnost koja
prieti zađrugi da padne u čeljusti socijalizma,
prignula je i okorjele duhove, da posluhnu
onu rieč, koja se drngda slušala prezirnom
hlađnokrvnosti.
Borba izmedju istine i bludnje, te dobra
i zla, drevna je koliko i vojujuća Crkva na
zemlji. Nu ta borba se prižestila uslied pro-
tenstantiškog prevrata, a našeg vieka postala
ljuta, užasna i obća, kako nigda do sad.
Oštroumni i brižljivi Papa to uvidio, za-
vikao zabludjelomu svietu: ceritas liberabit
vos, sama vas istina može spasiti; te stao za-
govarat filozofiju Tome Akvinskoga, tog ne-
dohitnog genija kršćanskog mudroznanja, koje,
ako zaslužuje to veličanstveno ime, po njemu
ga steklo; dočim prepredena umovanja ne-
kršćanskih nadrimudroznanaca prazna su slama,
nitli to dično ime zaslužuju.
Neznabožna struja kriknula da Lav XIII
zadao je zadnji ubitačni udarac umu ljudsko-
mu, da je on uništio potonji ostanak slobode,
koji je još katolicim bio ostao u krugu mnenja,
0 velikim pitanjim, koja drmaju ljudsku saviest.
Nego slobodni katolički sviet pozdravio u tom
pojavu genij velikog pape, obezbieditelja čo-
vječjeg razuma, spasitelja ljudske zadruge.
Quod Apostolici i Aeterni Patris to su dva
sjajna dragulja u neumrloj kruni Lava XIII.
Usljed toga on se punim pravom može
pozvati Lumen in coelo, po onom glasovitom
nabrajanju rimskih papa, dočim mi od naše
zahvaljuljemo vječnomu Tvorcu, izvoru svake
svietlosti i dobra, što nam je poklonio toli
vriedna pastira kroz ova opasna vremena. Ne
samo ko katolici, nego i ko Hrvati mi odu-
ševljeno pozdravljamo Lava XIII.
Ova zemlja, ta stoljetna zlopatnica, gdje
je svaka gruda okupana u krvi zatočnika čast-
nog krsta i slobode zlatne, koja svojim po-
kroviteljem ima velikog Jerolima, u Lavu XIII
pozdravlja nasljednika velikog Grgura. Od
ono doba mnoga pusta i crna godinica za
Hrvatsku prošla, al neprošla harnost Hrvatske
prama Rimu, koji njezine sinove i njezino biće
okrsti dvostrukim znamenom kršćanske vjere
1 samostalnosti državne. — Hrvatska ima ve-
liko zvanje da vrši na Istoku, zvanje narodne
slobode i kršćanske prosvjete, a to ona ima
vršiti pod okriljem Petrove Stolice. Dobri Bog
pospješio one sretne Čase, kad zapadni krst
bude sjati na Sofijinom hramu, dočim 11 sudbini
vječnoga Grada istočni čvor najboljeg će rie-
šenja naći.
Sveti Otče, mi sinovi stare katoličke Hr-
vatske, te stoljetne mučenice, padamo pred
'Tvoja koljena, u ovo doba vaja i progonstva
za Crkvu, a da ustožimo svoju hrabrost I svoju
vjeru. Mi Te priznajemo nepogrešivim našim
vodjom kroz one stranputice koje se pred na-
mi križaju; kao svjetlost istine, kroz onu gu-
stu tmicu, koja je na današnji dan zastrla ob-
zorje ljudske misli. Ti budi nam prorok bo-
ljih dana, kad spojeni skupa u vjeri, budemo
dočekali dan božjega milosrdja. Nauči nas da
nosimo križ, bez da pod njegovim teretom
ikad malaksamo, da molimo bez da gubimo
uhvanja, da radimo bez da se umorimo. Bla-
goslovi nas, a da vjera bude sviedjerno sve-
titi naše duhove, da budemo odlučno i bez
prestanka stati na braniku Crkve i domovine.
Ko katolici u Lavu XIII pozdravljamo
velikog junaka katoličkog eposa nešega vieka,
vidljivu glavu Isukrstove Crkve, sveobćeg pa-
stira duša, nepogrešljivog naučitelja istine.
KO Hrvati pozdravljamo tog nasljednika ve-
likog Grgura, a da uz Božji blagoslov Hrvat-
skoj se opet povrate Grgurevai Zvonimirova
doba.
Živio Lav XIII!
Al M. R. Padre Stefano Zlatovié.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879
e n. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 1880.)
Veniamo ad altro punto importante. Che cosa
é 1' istinto, che cosa la ragione ? Bíichner, pagina 340
dichiara che „1' intelligenza dell' anímale si manifesta
„nello stesso modo che quella dell'uomo (scrivono
„anche libri ? Starei per crederlo!) ; non si puó mét-
"ter differenza di essenza, ma solo di grado fra 1' i-
stinto e la ragione." Davvero ? la ragione, che com-
batte 1' istinto, é dunque la radice, 1' evoluzione del-
1' istinto ? Istinto é quello dell' ape, del castoro, che
ab immemorabili fabbricano il lor nido senza mutar
linea, senza che alcuno di essi abbia veduta 1'opera
del compagno, onde la speciale intelligenza loro non
intervenne mai nel lavoro, copiano da un esemplare
che non conoscono, e a cui tuttavia si conformano
in ogni tempo, in ogni paese. L' architetto si na-
sconde dietro essi. Ragione é quella dell' uomo, che
dalla capanna del selvaggio, costrutta assai meno ar-
tísticamente dell' alveare e del nido, riesce a fabbri-
care il Partenone di Atene, il S. Pietro di Roma,
la Notré Dame di Parigi, imprimendo in questi mo-
numenti íl genio di ciascun seeolo, di ciascun popo-
lo in particolare, e in generale la storia del pénsiero
urnano che progredisce. Istinto é quello del cañe che
afierra la preda; ragione e quella dell' uomo che si
sacrifica all'idea del dovere e reprime 1'istinto della
passione, mentre il soddíafarla non dipende piú che
da lui; ed é questo 1'eroismo della virtu. Le pare,
caro Padre Stefano, che istinto e ragione abbiano
base comune? Quali aberrazioni! Ma Bttchner non se'
ne cura.* Se non si puó ammettere differenza di es-
senza, ma solo di grado tra 1' istinto e la ragione;
se gli animali sentono ed hanno idee, compar^no e
giudicano, «cielgono e deliberano, paragonando il
bruto coll' uomo, si avrebbe il diritto di diré, che
1' uomo pelle sue azioni non segue altra cosa che
1'impulso istintivo. Ció avviene quando ó matto;má
per tipo dell' uomo si vorrebbe prendere un matto
od un cretino ? Se la responsabilitá loro, come la
Br. 20. ( ^ X Zadar, Petak li Ožujka 1880. God. XI
KATMA DALMACIJI
' ' I
V'eritatem facientes in ch&ritate, crescamus in IzllOĆliU P 0 U 0 t í 6^1 U 1 k Í U F 8 t Ego interim elamita:
i lio per omnia. qoi est oaput Christus. " -jt Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meug eet.
(S. Paul. Efh. 1V. 15.) —<r^^jf^p (S. Hxeronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alaoriter uperam Vestram impensuros in salutari Bccleei® doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
roborandis, (Pio IX u yápmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. ~ U Zadru, unapried 0 flor, na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorif^ Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu 5 tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnik i za oastajttću godinu, — jkadbrojbe najbolje poštarskom doMJakom, šalju
se na Upravu Zadar, a "dopisi*^^rfiicd'*"' na' tfrFdništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Dne 7 tek mjeseca u Bruselju rukovao je naš carević i kraljević RUDOLF STEFANIJU, drugu
kćer belgijskog kralja Leopolda II i kraljice Marije. Vjerenica rodjena je u Laekenu dne 21 svibnja
g. 1864, nejma dakle šestnaest godina; naš je carević u godini dvadeset i drugoj. Kraljici Marija,
vjerenićina majka, roda je Habsburgova, kći Nadvojvode Josipa Ugarskog Palatina, a sestra Nad-
vojvode Josipa i Nadvojvodkinje Jelisave; tako će se mlada vjerenica vratiti u rod, u domovinu
svoje prejasne majke, na slavni priestol svojih djedova.
0 vjernosti izkušani austrijski narodi vesele se ovoj znamenitoj zgodi, ovoj svetkovini svoje
vladajuće kuće, i željno očekuju dan, kad budu mlađu vjerenicu mogli pozdraviti ka svoju care-
vicu i kraljeviću, kojoj će onu ljubav, počitanje i uzdanje prikazivati, kakvim će ju jednom kao
caricu i kraljicu svoju pratiti. Njezine krjeposti kao i obljubljenost našeg carevića i kraljevića na-
stavljati će stare odnošaje i obiteljske zveze, štono uviek obstojale međju slajnim Habsburgovim
rodom i raznim narodim naše monarkije.
Vjerenike STEFANIJU i RUDOLFA dobri nam Bože blagoslovi!
Br 117
Biuvši odlučen od C. K. Državnog Od-
vjetništva uzapt današnjeg Lista „Katolička
Dalmacija" pod Br 19 od 8 Ožujka tek. god.
izđavatog od Tiskarnice „Giovanni Voditzka"
naloži se C. K. Kotarskomu Tajniku Petru
Valerju da ima ovršiti uzapt svijuh primjerka
istog Lista i metnuti pod zvaničnom pečatom
dotični tiskopisni sastavak
Od C. K. Kotarskog Poglavarstva
Zadar dne 8 Ožujka 1880
Fortis
Gospođinu Odgovornomu Uredniku
Postov Ivanu Prodanu
u Zadru
Ova ad Utter am tiskana Viša Odredba
kazati će našim čitateljim van Zadra, zašto
nisu primili br. 19 ovoga lista.
U tiskarni metnuše nam „pod zvaničnom
pečatom" dva članka. 13 prvom, pod rubrikom
Viesti značajne za Zadarsko Namjestništvo, na-
vađjao je dopisnik iz Šibeničkog kotara ne-
koliko rieči iz jedne poruke Zadarskog Na-
mjestništva, razaslane župnicim Šibeničke bi-
skupije, rieči naime: Giusta parlecipaziorti degtie
di fede lo stato poco buono in cui si trovano
motte.... canoniche, anche fra quelle di recente
costruite o ristaurate, vie ne ascritto in massima
alia poca cura dei RH. Parrochi.... e alia non
curanza di provvedere in tempo e coi propri
mezzi, come di loro obbligo ai piccoli guasti ed
in parlicolare a quellt del tetlo e delle imposte.
Ovaj navod nije valjda uzdrmao živce Dr-
žavnog Odvjetništva, al je uzdrmao živce
katoličkih župnika. Nije čudo što ga dopisnik
popratio kratkim tumačenjem, što se na nj
potužio. II kod nas nije dopušteno tužiti se
javno na javne naredbe?
II je možda neistinito da se vlada skrbi
za župničke kuće di recente costruite o ristau-
rate, a za starodavne i nepopravljene da se
toliko ne skrbi?
IÏ je možda neistinit' da vlada pokra-
jinska, dok ima vremena 2davati naredbe o
župničkim kucam, nije još1 ce, mjeseca ožujka
god. 1880, imala vremem , da župnicim raz-
dieli podporu, odredjenu i à g. 1879? Ako je
ovo neistinito, Što je, kažite nam, istinito ?
Ni u pitanju gosp. dopisnika : „tko će
prosuditi, gdje su piccoli guasti gdje grandi
kao ni u dokazivanju, da t#štete župnici nisu
dužni popravljati, mi nevidimo zaptu dostatna
razloga.
A nevidimo zaptu razloga ni gdje, gdje
se veli, koliku plaču vuče gosg. Jfodić, koliku
g. Antonieti. f
Još manje možemo mi uvidjeti zaptu do-
statan razlog u talijanskom Članku Nadžupnika
u Orebićima gosp. Štuka, tiskanu pod rubri-
kom Priobčeno. To je faktum, da crkva u
Orebićima od toliko mjeseca zatvorena, da
onaj puk od 1500 stanovnika neima javne
službe božje. Gospodin Nadžupnik navadja
date i brojeve spisa odpravljenih i dobivenih
u tom poslu, pa se čudi gdje i kod koga
stvar zapinje, da još neima nikakva odgo-
vora Nije li dužan župnik i javno ob ovakom
stanju govoriti, i nastojati da stvar pospieši
i da mu se il stara crkva otvori, il nova
što prije sagradi? Inače kakav bi on župnik
bio? Nije li nužda golema?
Uz sve ovo mi se zaptu pokoravamo, jer
želimo djelom potvrditi što riečju branimo, to
jest posluh, pouzdanje u Više oblasti, što
uvjek nastojimo širiti med puk i svećenstvo.
Mi nismo revolucionarci ni oposicionalci à
tout prix. Što nam se čini neumjestno, neod-
govorno za katolički narod i svećenstvo, tomu
smo prigavarali i tomu ćemo prigovarati; to
je naša dužnost, za to živemo, od toga nas
neće odvratiti nitko, niti nas itko može za-
strašiti. Iz pune torbe, koja nam stoji na raz-
polaganje, iznašat ćemo zrno po zrno, vladi
pokrajinskoj biti će to na opomenu, narodu i
svećenstvu neće biti na štetu. Državni i so-
cijalni stupovi uz ovako tihane vode neće se
potresti. Bude li zaslužio,.onda nam list za- i
plienite slobodno. Ako pak budućim zaptima
nebudemo mogli uvidjeti dovoljna razloga, ko
što ga nevidimo sadašnjem zaptu, tad ćemo
se pozvati na javni sud, nek sudi med nama
i Državnim odvjetništvom, a za posljedice mi
neimamo uzroka bojati se.
* LETTERA ENCICLICA
DI SUA SANTITA'
PAPA LEIONE XIII
A TUTTI
I PATRIARCHI, PRIMATI, ARClVESCOVI
E YESCOVl DEL MONDO CATTOLICO
AVENTI GliAZlA E COMUNIONE
CON LA SEDE APOSTOLICA
(Continuazione).
Anzi tanto fu lontano, che i Principi si arro-
gassero la giurisdizione ne' matrimoni cristiani, che
riconobbero invece e dichiararono che essa tuttaquanta
é sol nella Chiesa. Infatti Onorio, Teodosio il giovine,
Giustiniano *) non dubitarono di confessare che in
quelle cose che riguardano le nozze, non era lor
lecito di esser altro che custodi e difensori dei sacri
canoni. E se alcuna cosa co' loro editti sancirono
sopra gl'impedimenta dei connubi, ne fecero sponta-
neamente conoscer la cagione, cioé essersi essi presa
tal libertá con la permissione e autoritk della Chie-
sa della quale furono soliti ricercare e con osse
quio seguiré il giudicio nelle questioni intorno l'o-
nestá dei natali 3), circa i divorzi 4), e insomma su
tutte le cose ehe hanno una relazione col vincolo
coniugale 5). — Per tanto fu a tutta ragione definito
nel Tridentino, essere in podestá della Chiesa il
determinare gV irnpedimenti che rompono il matrimo-
nio 6), e le cause matrimoniali appartenere ai giu-
dici ecclésiastici 7).
Né ad alcuno dee far caso quella distinzione tanto
decantata dai Regalisti, in forza della quale distin
guono il contratto nuziale dal sacramento, con questa
intenzione di lasciare il contratto in balia ed in ar-
* Što nosi ovaj znak, to je iz uzapćenoga broja. Ur.
') Novel. 137.
2) Fejer Matrim ex insti. Christ. Pest. 1835.
3) Cup. 3 de ordin de cognit. cognit.
4) Cad. 3 de divort.
5) Cap. 13. qui filii sint legit.
6) Trid. sess. XXIV, can. 4.
"') Ibd. can. 12.