KATOLIČKA
s Veritatem facientes in charitate, >
\ crescamus in illo per omnia, qui <
< est caput Christus. s
s> (S. Paul. E-ph. IV. 13.) ]
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
........ Vos ipsos, ansiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in iuenda salularMElTii (loctrina animisaue in
Heligionis amore et in ver« fidei professione rol.oran.lis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitar,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
8'vjeti itreillirojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu,
smatra se predbrojnikorn i za
novć. redak. Objave na 4 strani
ZEo^e»di;„nai7V7đlr7lbeV/„'S? 11T!" 8 ^"'T Z,° imrms'?°, 7 1 poSt8r8ki "•°Skovi- - »"»"Ota 'iva oiol« godinu; tko »a »vrh« jodiSte no odbijo li«
Br. 99 Zadar, Četvrtak 21 Prosinca 1882. God. XIII.
Dojđući broj radi Božičnih
blagdana iziti će u nastajni
četvrtak (28 t.)
Božični blagdan.
Božić to je neka magična rieČ za
kršćanske obitelji i kršćanske duše ;
nikada se ćustvo ljubavi ne povisi u
obiteljskom kruguvdo onog stepena do
kojeg na ovaj dan. Čija je to zasluga? To
je upliv onog kršćanstva koje od de-
vetnaest viekova djeluje u ljudstvu taj
plemeniti čin, onog kršćanstva koje
leži da od svega svieta stvori jednu
jedinu obitelj, onog kršćanstva koje
samo zna robstvo tamanit, nevolju lie-
čit, iskrnjega ljubit i podpomagat.
Pa se baš na taj uzvišeni božan-
stveni duh ljubavi danas odapinju od
vlada i vladara najljuće striele, te se
sretnim još smatraju katolici u onim
državara gdje su ministri te svete vjere
kako tako još slobodni, gdje popove,
fratre i koludrice nemeću izvan zakona
il ne gone u progonstvo, smatraju se
sretnim ako im i same biskupe neuta-
mniču ju ! Dotle smo spali, dotle zlobni
duh zasliepio kršćanske države, a to
pokle sve, što dobra i napredna imaju,
stekle su i stiču jedino pod stiegom
one vjere koja ih je izbavila iz tmina
poganstva i dala im u ruke zublju
prave ljubavi i luč prave prosvjete!
Koji tako rade, to su nizki duhovi,
neharni sinovi, koji sami u ove svete
dneve neće za iskrnjega svoga imat
izlieva ljubavi.
Al koji ljube iskrnjega svoga, koji
radostno dočikaju Božične blagdane,
pa slave Nebesku Ljubav koja je za
spasenje propaloga ljudstva uzela našu
u mri u put, katolici naime, nemogu a
da naosob u ove dane ne odpošaljn
na krilim molitve očitovanje svoje lju-
bavi Onomu koji je stupom Vjere i Lju-
bavi, sv. Otcu Papi, usužnjenu u njego-
voj vlastitoj kuci; katolici nemogu a da
se u ove vesele dane ne siete istodobno
osobitom ljubavlju kao svega svieta,
tako naosob, po dužnosti, svoga naj-
bližega iskrnjega, onoga naroda u ko-
jem smo nikli, i u kojem u spasonosno
krilo kršćanstva primljeni.
Te osobito ugodne dužnosti mi
danas vršimo, moleć da Bog razširi
svoje kraljestvo na zemlji, utješi svoju
Zaručnicu i uskori joj slavodobiće, a
blagoslovi naš zlopatnički al mili i do-
bri siromašni narod. Nu pri tom ne-
smijemo neiztaknut poimence i ne česti-
tat od srca vrloj onoj kiti svoje braće
koji se uzhićeno i požrtvovno, neu-
strašivo i postojano bore pod svetim
stiegom Katoličke Hrvatske, kličuć s
Papinim poklisarom „vivat ChroaHa
cathohca
u Zivljela Katolička Hrvatska!
Čestito življela!
Dnevne viesti.
0 uredjenju dušobrižničkih plala ne-
ma iz Carevinskoga Vieća nikakva
glasa, kao da je to pitanje bez ikakve
važnosti! Ma nitko da je o stvari pro-
slovio ! Ovaj nečuveni nemar za živo-
tna pitanja svećenstva, uz nedozvolji-
vanje najnevinijih obrta, kao što su ka-
toličke tiskarne, nije nikakvo jamstvo
za bolju budućnost katoličkog elementa
u carevini. Do koga je pak to Da
nije što do nas samih katolika, do naše
neodvažnosti?
U Krivošijam kod Crkvica u jednoj ba-
raki, gdje su se radi studeni grijali, zaspali
i užegli se petnaest radnika. Jedan je već
umro, a po viestim što odotud primamo, neće
nijedan preboljet. Potanje u dopisu u doj-
dućem broju.
Glasoviti Arabi paša, osudjen na
doživotno progonstvo, ukrcao se na en-
glezki parobrod koji će ga odvesti na
otok Ceylon u Indostan.
Španjolska. Cortes (komore) su španjolske
na okupu i sadašnje zasjedanje ko da ee
biti najvažnije od svih zasjedanja od restau-
racije pa do danas. Maršal Serrano hoće da
pokuša izmieniti ustav od g. 1876 sa usta-
vom od g. 1869, osjegurajuć, tom promjenom,
obraćenje demokrata i republikanaca na
monarhičku miso i njihovu privrženost Al
fonsu XII. sadašnjemu kralju. Poznata su
nastojanja mar šalova prošloga ljeta i jeseni
da predobije Martosa, More ta i ostale vodje
radikalskih stranaka k svojim mislima; i
rek'bi da je postigo svoju svrhu. Slobodnja-
čka dinastička ljevica vodjena je dakle od
maršala Serrano, koji valja da izjavi nje-
zin program i njezine namjere pred Corte-
sani. I sbilja sedamdesetgodišnji maršal
ustao je u Starovieću, da izpuni svoju dužnost.
— Predsjednik ministarskoga vieća, Sagasta,
odgovorio je vojvodi della Torre, pobijajuć
njegove misli. Sagasta, u skupštini koju je
prije držala većina Starovieća, izjavio je o
novoj ijevičarskoj stranci: „Ako joj je cilj
pomiriti slobodu sa vlašću stalne moći; ako
želi okriepiti monarhiju i izrieeno pri poznati
legitimnu dinastiju; ako kani u jednu rieč
smiesiti sjajno svjetlo slobode sa sjajem
prestolja — dobra nam došla; mješte da
joj stavljamo prepona, rado ćemo joj pri-
pomoći. Ali ako stavlja uvjeta, koje mi o
tvoriti monarkiste nemožemo primiti i koji
se suprotive našemu poštenju, tad ćemo se
sa svim našim silama proti njoj boriti". Po
ovom ko da prvi ministar nevjeruje u svem
iskrenosti Serrana i njegovih prijatelja, a
možda se boji da bi mu Serrano mogo
oteti stolicu. Uz to lukav Sagasta, vi-
deć kako je mnoga prednost na Serranovoj
strani, obećaje slobodnjačkoj Španjolskoj
sve ono što i njegov suparnik, ali uviek na
monarhičnom temelju. Možda se Sagasta i
Serrano izmire na temelju ustava 1869. g.,
što bi bilo u volji i kralju Alfonsu, ko što
neki kažu, jer da bi se tim osnovala velika
slobodnjačka stranka, koja bi zadala uda
rac prevratu.
ilž li sv. Petar ti Rimu?
(Konac v. br. 97)
Nu: ako sv. Petar bi u Rimu i tu stolo-
va, zašto Lin i Klit prije Klimenta spomi-
nju se na stolici Rimskoj? To je pripisati
Klimentovoj skromnosti, što je dao predno-
sti toj dvojici; a i providnosti koja je ovim
namienikom Petrovim pod konac I. vieka
za života učenika ljubavi (Iv. Evangj.)
hotjela izvršiti Petrovu vlast nad crkvom u
Korintu. Istinitost Klimentove poslanice Kor.
isti Focij pripoznaje, dočim u njoj kudi sliku
samoleta, pričinjavajući se, ko po svoju, da
nepozna prvobitnoga smisla rieči <poTvt£, pal-
ma, koja se nalazi i u Jobu kod grčkih
prevoditelja i u nas u s. Mis., koje se pje-
vaju po hrvatskih Ž u pali (str. 11. Prinos
s. Iv. Ev.).
Milaš hoće da do 58. god. nije još nije-
dan apostol ni bio u Rimu, jer da Pavao
kaže (Rim. XV. 20): da on nije nikada
išao propoviedati, gdje su drugi prije njega
propoviedali. No Pavao na redku 22 iste
glave veli: To ms i zađrža mnogo puta da
nedodjem k vama (Prev. Vuk.). Dakle na
suprot, Pavao kaže da neko drugi propo-
vieda u Rimu. Te isti nadovezuje na red.
24: Ako podjem u Španjolsku, doći ću vam,
jer se nadam da ću tuda proći i vas vidjeti,
i vi čete me odpratiti onamo, kad se naj-
prije nasitim vas. (P. ist.). Sravniv to
sa onim što prije reče Pavao, da je gotov
i u Rimu propoviedati jevangjeljef t. j. kako
se sam izražava: da se s vama utješim vje
rom opstom, i vašom i mojom (Pr. ist.) —
i vašom, to su dakle Rimljani vjerovali u
Isusa dokle gaje Pavao još progonio. Jasno je
po tom upoznati kakvih darova duhovnih
nosi Pavao med Rimljane, da jih naime
utvrdi u vjeri njihovoj, koja se glasi po
po svem svieiu.... Taj glas za Pavla bi čin,
a za buduće nepobitno proročanstvo. Pa i
Milaš, prem da nije ko Pavao obćenik rim-
ske vjere, svojimi ju spisi čini da se glasi.
Kod Milaša spominje se poslanica Pavlova
Kol. IV. 11., po kojoj veli se da još ni 63.
godine Petar nebi u Rimu. Evo navedenoga
mjesta: Ovo su (neimenovav Pavao Petra)
jedini moji pomagači u carstvu Božjemu,
koji mi biše utjeha. Jeli ovdje govora o
propoviedanju, ili ob utjehi u uzah i veri-
gah odnosno na imenovane pomagače?
Suvišno bi bilo ovdje nizati sve one do-
kaze što potvidjuju da su Pape Petrovi
nasliednici, kad već Klit uporabi u poslani-
cami: Pozdrav i apostolski blagoslov; a Kli-
menta istočna crkva nazivlje prejemnikom
(nasliednikom) Petrovim (ot. kan. 8 pj. tr. 1.)
Dosliedno tomu bi u porabi do XIV. vieka
ustoličenje papsko na istu Petrovu katedru.
S. Injacij ant. veli da svakoj osobitoj cr-
kvi središte je episkop, svima Rim. Pa, kod
Milaša zloglasni, Ciprijan u 55. poslanici
povieda i bor Kornelija na izpražnjeno mje-
sto Fabijanovo, t. j. veli, mjesto Petrovo i
stupanj stolice svećeničke; a u 59. poslanici
nazivlje Rimsku Crkvu Potrovom stolicom
i glavnom crkvom, odkle protiče jedinstvo
svećeničko. Jeli dakle Papa Petrov naslje-
dnik?... što bi se imalo zaključiti kad bi
bilo moguće Petra oduzeti Rimu? Da Petar
ko historički lik nije ni obstojao, a kr-
šćanstvo da je basna; koje je za svoj ob-
stanak, po prilici sinagoge, skovalo Jevan-
gjelja i neke druge komade spisalo, te novi
prot staromu Zavjetu uzpostavilo.... To bi
bila nuždna posljedica od koje nebi niko
mogao izbjeći. J/v,
La Dalmazia allesposizione agricola austro ungarica deir anno 1882 in Trieste.
Impressioni e note del prof. B. Mitrović.
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93, 95).
Non meno che pegli altri prodotti, le con-
dizioni climatiche della Dalmazia sono fa-
vorevoli ali' allevamento dei bachi da seta,
ed č appunto dovuto ali' eeeellenza di que-
ste, se alcuni degli allevatori hanno potuto
eonservare e riprodurre la propria semente
immune da malattia per un corso lunghissi-
mo di anni.
Ma non e cio che preme ali' A. di rile-
vare. Premessi pochi cenni storici sull* in-
troduzione del seme-bachi in Europa, egli
ci racconta come la nostra industria serica,
dapprima fiorente abbia nel successivo corso
Bofferto delle dannose interruzioni, per chili-
dere poi con un omaggio alla gratuita di-
stribuzione di semente effettuata dal nostro
governo provincialo, quasicche questa fosse
sopraggiunta in uno di quei momenti di
„dannosa interruzione" a rendere rediviva
questa patria industria, e quasi che alla
stessa distribuzione fosse dovuto lo sviluppo
che 1' A. vede in provincia „sempre crescente
da due decennii a questa parte" e la ,,spe-
ciale cura colla quale vi si dedico la po-
polazione".
Ma perchfe il prof. Mitrović vuole i 11 u dere
sč stesso ?
Noi non risaliremo col pensiero, sebbene
trascinativi dali' A., ad un' epoca cosl
mota, quando 1'industria serica costituiva,
come dicesi, per alcune contrade della Dal-
mazia specialmente la principale fonte di
ricchezza; chč il con fronto fra lo stato di
quest' industria allorchž Arbe pagava il suo
tributo di vassalaggio alla repubblica veneta
colla pregiata seta di sua produzione, e lo
stato di quest' industria al giorno d' oggi ab-
braccierebbe una storia abbastanza dolo-
rosa per rispetto ai nostri interessi indu-
striali, svoltasi in mezzo a quelle ottime
condizioni che 1' A. stesso ripetute volte ama
di chiamare favorevolissime. Ne vogliamo
prendere per termine di confronto lo stato
di quest' industria nei primi trent' anni del
governo austriaco in Dalmazia, il quale su-
perando 1' interessamento preso per la stessa
dal governo francese, distribuiva quantita
di seme-bachi d' origine pura brianzola; di-
spensava gratuitamente piante di gelso; fon-
dava premii per la coltivazione di questa e
per P allevamento del filugello fino all'am-
montare di f. 100, ed in aggiunta a cio pub-
blicava e distribuiva sempre gratuitamente
opuscoli sulla coltivazione del gelso e sul-
1' allevamento del baco da seta. No, poichč
le resultanze di questi confronti apportereb-tero degli sbattimenti troppo sentiti sul qua-ro prospettico della industria serica in Dal -
mazia, e tanto meno poi lo faremo inquanto
che i limiti di tempo offertiei dali' A. sono
pm che sufficienti a dimostrare il contrario
del suo asserto.
Fu appunto sul principio del decennio
passato, o sulla fine del precedente che la
vita fiorente di questa industria segnava in
Dalmazia i suoi ultimi momenti.
La scossa riportata dali' Italia per le ma-
lattie del filugello negli anni che precedet-
tero il passato decennio, aveva sollevato i
prezzi dei nostro merlaato; e, moltiplicatesi
le ricerche, essi salirono fino ad importi fa-
volosi. In seguito a ci6 1' allevamento dei
bachi andava prendendo uno sviluppo tale
che i piu fanatici mostravansi decisi di ac
cingersi ali' inconsuha impresa di sradicarr
gli olivi per sostitui x\ col gelso.
Senonchč la solerzi.
liani spinse quegli ali«
indagini sulla natura dt
di rimedii in linea terap
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ?
est caput Christus.
(S. Paul. Bpli. IV. 13.) <
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in ilics alacriler opcrara Veslram impcnsuros in luenda satoari
Religionis amore et in vera-fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
' 'J
Bnl!' nni(BfSqiie in
SeDalmaeije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Gpis. XVI. ad Dam.)
liv let i nre«ll»roJl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojlm biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i r.a nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na X strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 100 Zadar, Četvrtak 28 Prosinca 1882. God. XIII.
I đojđući broj radi blagdana
ođgodit nam je za tjedan.
Austrija, Njemačka i Ruska.
— Odkad je ruski ministar za izvanjske po-
sle, Giers, krenuo iz Berlina i "VVarzina
put Italije u pohode kćeri, da se na po
vratku prorazgovori i u Beču, novinstvo
triju sjevernih carstva stalo voditi čudnovatu
borbu uvodnim člancima, službenim priob-
ćenima i brzojavnim viestima. Predmet je
je toj borbi s jedne strano njemačkoaustri-
janski savez a s druge oboružavanje Rusije.
Borbu je zanajprvo zapodjela kolonjska
K'ol. Zeitung, koja kažu da je u ovom po-
slu bila nadahnuta; jer, nadovežuju, kad se
Bismark pripravlja na djelovanje, tad za-
najprije započme objelodavanjem diploma-
tičkih spisa. I sbilja prvi članak kolonjskoga
(već brzojav javlja i drugi) bavi se sa austro-
njemačkim savezomsklopljenim nazad tri go-
dine u Beču, kad je Bismark pohodio au-
strijanskoga Cara. Članak odkrije nekoliko
novih okolnosti.
Evo toga članka:
„Najvažnji dogodjaj posljednjih godina,
koji je, odkad se sbio, vladao političkim po-
ložajem Evrope, jest savez sklopljen g. 1879
izmed njemačkoga carstva i Austro-Ugarske.
Mi smo tvrdili da se je radilo, ne o prostom
zapisniku, podpisanom s jedne strane od
Bismarka a s druge od Andrassya i Hay-
merlea, dali o savezu po svim pravilima
sklopljenu, sa podpisima cara Wilhelma i
i Franja Josipa. Bio je označen dan 15 listo-
pada 1879 ko dan u koji se sklopio taj
savuz. Sad pako, formalno sklopljenje sa-
veza od nedavna bilo je potvrdjeno od pri-
obštajfi., koji su imali službeni oblik i bu-
duć da stvar nisu zanijekali ni u Berlinu
ni u Beču, držati nam ju je istinitom. Mi
smo danas u stanju doznati stvari, jamčećza
točnost, koje potvrdjuju da obstoji savez po
svim pravilima.
Znamo da je savez izmed njemačkoga
carstva i Austro-Ugarske bio sklopljen za
opredieljen rok, biva za pet godina. Traje
dakle do listopada 1884. Ali bud se je pri
kušnji pokazao izvrstnim (savez) i obećaje
i u buduće toli veliko jamstvo za mir oba-
dvaju carstva, može se računati na prođu
ljenje istoga.
Savez je obranbeni a jezgra mu je: da
ako jedno od dvaju carstva istodobno bude
napadnuto na dvie strane, drugo je carstvo
dužno da mu pomogne. Ovo je za stavno
najjača zaštita, koju možeš suprotstaviti
svim mogućim francuzko-ruskim izaziva-
njima. Takov savez izmed Istoka i Zapada
toli je ne vjerojatniji, u koliko je protu-sa-
vez već gotov čin. U ostalom savez neiz-
ključuje da jedna država pomogne drugoj,
i kad bi bila napadnuta i samo a jedne
strane. To odvisi od okolnosti.
O ugovoru ovoga važnoga saveza dozna
jemo novih potankosti. Zna se koliko je
stalo truda, dok se navelo cara Wilhehna
da ga podpiše. Knez je Bismark bio dovršio
dogovore u Beču s austrijanskim ministrima
u prisustvu cara Franja Josipa, ali nije
mogo osjegurati da će mu poći za rukom
sklonuti svog prejasnog gospodara da prista-
ne uz to. Stavio je pitanje njegovog kan-
čelirskog mjesta. Čitalac će se spominjati da
je grof Oton von Stolberg-Wernigerode pošo
u Baden-Baden, gdje se tad vladari nalaz,nhu,
da dobije Carevu privolu. Tvrdi se da je
knez Bismark pomogo grofa pišuć svakog
dana caru i pridodajuć svakomu pismu
mali „promemoria". Ti Bismarkovi „prome-
moria" od g. 1879 cienc se ko male maj
storije.
Bilo je težko caru podpisati savezni ugo-
vor, obranbeni dakako ali ipak naperen
proti Rusiji, smatraj uć on temeljem svoje
politike srdačni odnošaj sa Rusijom i sa
svojim dragim prijateljem Aleksandrom II.
S toga, podpisivajuć, stavi uvjet da se oba-
viesti u Petrogradu o ugovoru i da se na-
znači cilj, izključivo pomirljivi. Rek'bi da
ugovor uprav nesaobčiše u Petrogradu. On
u ostalom neprieči, da dvie savezne vlasti
goje najprijateljskije odnošaje sa Rusijom,
ko što se danas, srećom, sgadja. Jamči nam
za to isto putovanje g. Giersa u Warzin
(k Bismarku), što se znanjem i željom Cara
sbilo. Jasno je da savez dvaju careva ne-
pripušta u svoje krilo drugih država, česa
radi netemeljite su viesti o skorom ekloplje-
nju saveza izmed triju careva (austrijanskoga,
ruskoga i njemačkoga) ali takov savez nije
se uglavio ni g. 1872 (to nam se nekud
čini nevjerojatno, jer se to dosad barem dr-
žalo kO nekakvom političkom dogmom. Ured.
„K. D.") u Berlinu i ruski kančelir, knez
Gorčakov, tvrdio je onda: 11 n'y a rien
d'bcrit. Sasviem tiem radujemo se da je
odnoŠaj triju careva, kako ga prozvaše, na
novo postao srdačan i miroljubiv, jer g.
Giers zastupa umjerenu i pomirljivu politiku
i nastojanja panslavista naperena su proti
Giersu ništa manje no proti Austriji i
Njemačkoj".
Ovako K'oln. Zeitung.
Ob ovom pišu službenomu Prager Abend-
blattu iz Beča: „Uvidja se u ovdjesnjim
političkim krugovima u izvadjanim K. Zeit.
novi dokaz, da austro-njemački savez ne-
može se pojmiti no ko miroljubivi savez
koji, jer mu je ciljem uzdržanje mira, iz-
ključuje uprav pripust treće države, koja bi
mu dala protu-savezni značaj. Ali ovo izklju-
čenje ne prieči da Be drugi približe mislima
ovog saveza".
Berlinski pako dopisnik londonskoga
Standarda hoće da štogod više dozna.
Glavno je ugovoru, piše taj list, gdje se
opisujo temelj saveza. Ovaj je sućno obran-
ben, ciljajuć jedino na uzdržanje sadašnjih
posjeda dvaju carstva; biva, Alsacije-Lorene
za Njemačku a Tirolja i Istre za Austriju.
Osjeguran je i položaj Austrije na balkan-
skom poluotoku, uključujuć to osjeguranje
napadnu vojnu u nekim okolnostima".
Sto se napokon tiče ruskog oboružavanja,
službena Pol. Corr. napućuje svoje čitaoce
na dopis poljskoga Czasa iz Varšavije, koji
u bitnosti kaže: „Sve viesti o nogomilanju
većih vojničkih sila u kraljevini Poljskoj,
o sakupljanju vojske od 400,000 ljudi, što
bi skoro bilo polovica ciele ruske vojske,
spadaju u carstvo izmišljotina i laži i u-
klanjaju se svakoj ozbiljnoj razpravi.
Dandanas nemožeš u zemlji, kO što je
kraljevina Poljska, okupiti vojsku od 40.000
ljudi, bez da sav sviet to ne sazna. Sve
viesti o uzmnažanju ratne sile u kraljevini
Poljskoj proste su, kako rekosmo, izmi-
šljotine ; svako poveće kretanje vojske, da
se je sbilo u posljednje doba, bilo bi po-
znato zanajprije upravi željeznica, ali uprav
toj upravi, što ja duševnošću mogu uztvr-
diti, nije ništa o tom znano".
Napokon da stvar bude u svem podpuna,
ta novinarska borba preniela se i u zastupn.
ugarsku kuću. Sasviem da izvanjski odno-
šaji carevine spadaju na odaslaništva, ipak
magjari kad god mogu prave iznimke, tk
itako je gosp. Tisza, predsjednik ugarskoga
ministarstva, uvjek pripravan da igra di-
plomatičku ulogu. U sjednici od 20 tek.
zastupnik skrajne ljevice Ugron stavi sliedeći
upit:
„Sto je istina u stvari, da se je izmed
Carevine s jedne strane i izmed Njemačke
s druge sklopio savez, i jeli ministar-pred-
sjednik voljan podati ob istom razjašnjenja,
na koliko je godina bio sklopljen, i dali za
sve ili samo za stanovite slučajeve vriedi?
Dali ministar-presjednik zna o ratnim pri-
pravama na sjevernim granicama carevine i
dali su se poprimile mjere, da jim se u svim
okolnostim uzpješno opre?" — Na to ministar-
pred. Tisza odgovori: „Sasviem da ja na
takov upit za čas nemogu odgovoriti na
svaku točku, ipak ću, bud se je uprašatelj
pozvao na obći nemir, izjaviti; da spomenute
novinarske viesti (ob oboružan ju Rusko) stra
nom su sasviem netemeljite, stranom prećerane,
i da dan danas evropejski mir nije nimalo
u pogibelji „(Povladjivanje) — Ugron se
nezadovoljava odgovorom, jer da nezna na
što se odnose rieči „netemeljite" i „prećerane",
ili na viesti o savezu ili na viesti o oboružanju
Rusije — Tad Tisza po drugi put odgova-
ra: ja mislim, da sam se dosta jasno
izrazio, ali ako nisam, to ja sad odrješito
izjavljam, da ne samo rieč „netemeljite",
dali i rieč „prećerane" jedino sam razumio
i razumijem odnosno na ratne viesti.
Dnevne viesti.
h Vatikana. Čitamo u Osservatore
Roma/to: Sv. Otac primio je jučer u
podne (17 tek.) u posebnu audienciju
N. V. Velikog Vojvodu Kostantina
Nikolajevića i Velikog Vojvodu Ko-
stantina Kostantinovića. Vojvode, obu-
čene u vojničku odoru, pratili su na-
mje8tnik pukovnik g. Litvinov, po-
bočnik velikog Vojvode Kostantina,
linijaški kapetan Zelenu, pobočnik
Carev, na službi velikog Vojvode Ko-
stantinovica, i g. de Buteniev državni
savjetnik (koji sad vodi dogovore sa
sv. Stolicom) i t. d. Sv. Otac primi
Njih. Vis. na pragu svoje sobe i dulje
se vremena s njima najvećim zado-
voljstvom razgovarao. Za tim je primio
sv. Otac i pratnju velikih vojvoda. Kad
su se oprostili sa sv. Otcem, veliki
Vojvode podjoše pohoditi državnoga
tajnika sv. Stolice, stožernika Jakobinia.
Sutradan je složernik Jakobini odvratio
posjet. — Prigodom Božičnih blagdana
sv. Otac je naredio apostolskoj milo-
sti vnici da se pripravi 150 postelja,
sa svom potrebom i razdieli med uboge.
Osim toga milostivnik je podielio i
drugih pripomoći u novcu; te se je
skupa potrošilo za uboge 12.000 lira
starstvo u velike hvali što je Sv. Sto-
lica uplivala na odluke irskoga bi-
skupstva, da budu umjerene.
hmedju Rusije i Vatikana sklopljen
je po „Germaniji" ugovor sa sliedećim
točkama:
Uzpostava ruskog poklisarstva kod
Papinskog Dvora; sloboda utamničenim
poljačkim biskupima; nadbiskup Var-
šave, Felinski, bit će povraćen na
svoju stolicu ; bit će imenovano devet
biskupa u sporazumu Rusije s Vati-
kanom. Osim toga: biskupi će pred-
lagat nove župnike za važnije župe a
za manje važne župe imenovat će
župnika sami; država će imat nekakvo
nadziranje nad Sjemeništima. Pa još:
misnici imaju znat jezik ruski gdje
puk govori ruski; u drugim mjestima
odnosno na jezik uživaju podpunu
slobodu. Glede napokon grčko-sjedi-
njenih, ruska vlada pušta slobodu u
povraćanju u krilo katoličke crkve.
Zloglasni Oberdank, koji je ono htio
za tršćanske izložbe pokušat ubit N;
V. našega kralja, bio je straćen na
20 tek. u Trstu. Talijanski buntovnici
u Rimu proizveli su zato izkaz pred
palačom Chigi, gdje stanuje austro-
ugarski poklisar kod Quirinala. Izkaz
je bio ponovljen i sutra dan. Mnogi
su bili uapšeni, ali izkaz je postao
faktom, a taj fakat neće pomoć po-
voljnijim odnošajim izmedju naše dr-
žave i Italije. O apoteozi pak Ober-
danka u talijanskim liberalskim novi-
nam donosimo s izvornim navodima
na drugom mjestu poseban Članak.
Englezka i Vatikan. Javlja se da će se
skoro povratiti u Rim englezki zastupnik
Errigton, koji će, u koliko se tvrdi,
službenim načinom nadovezati dogo-
vore, koje je već englezka vlada za-
počela sa Vatikanom, o nekim pitanjima
crkvene jurisdikcije. Englezko se mini-
Ljubljanske obdinske stvari. U kakvom su
položaju ljubljanski slovenci i kako jim se
boriti proti njemačkom pritisku, vidjeti je i
iz ovog dogodjaja, koji pripovieda Slovenski
Narod. Po novici k školskomu zakonu pu-
čkih škola, koju je nazad tri godine po
predlogu njemškutarskoga zast. Vestenecka
primio kranjski sabor, ustupilo se jedno
mjesto u zemaljskom školskom vieću i
ljubljanskoj obćini. Njemškutarci su tim
držali da su si za uvjek osjegurali glas više
u školskom vieću, jer mislili da će ljubljan-
ska obćina ostati na vieke njemačka. Ali
segodišta uz spljetsku talijansku pala i ljub-
ljanska njemškutarska obćina, a navrsiv se
šest godina odkad postoji pokraj, školsko
vieće ministarstvo je naredilo da obćina
bira novog zastupnika. Izbor je bio na
dnevnom rodu dne 18 proš. ; ali nijedan
njemškutarski viećnik nije došo u vieće, pa
buduć da sadašnje obćinsko vieće ne broji
no 27 viećnika, jer trojica se zahvališe (je-
dan je od te trojice slovenac), a slovenci ne
broje no 15 glasova, niemci pako 12, dočim
je potreba da bude barem 16 viećnika, da
se može viećati, to su njemškutarci na ti
način osujetili izbor. Njemškutarci bili bi
nastavili svoje vojevanje, ali se bojali da
vlada ne razpusti obćinu, te da kod novih
izbora neizgube još nekoliko glasova, te
s togačetri dana kašnje dodjoše u obćinsko
vieće, u kojem je bio izabran narodni
profesur Suklje zastupnikom obćine u zem.
šk. vieću.
Na 24 tekuć, bio je pred Sv. Otca
Papu grof Alfons Lefebvre de Bčhaine,
novi poklisar francuske republike kod
Vatikana.
U i!r*>!>
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.
Per Inserzioni e Avvisi rivolgersi presso 3PIR1DI0NE ABTALE. -t'i;.
di birra, parecchie sorbettiere dt diverse mi-
sure, taroii in legno e marmo, sedie assortite,
panche etc. e tatto ciò al m!gUor< ofi^reate:
Si diffidano i signori compratori alla visita
di lutti gli oggetti fino a) giorno soindioato.
Andrefe Rade
caffettiere.
Alcune Opere vendibili presso Spi-
ridione ArtcUe libraio-tipografo
in Zara :
Babió F. Toma. Cviet razlik» tuiriss dubovnoKa-•n: 2-Nannak Dr. Emanuele. Statistioa della Monarcbiii
aastro-uDgarioaDer leHcaole oiedie. Ver-
«iooe itallaita di Oimeppe Mazzokni. 1
voi. in 16. Zar» 1876 fior. -.50
Radiò Mloé. Andria. Korabijioa pisma evetoga.
0 Zadrn 1851 fior. 1.-
Ha1ltlibilb«r Fr. Mannaie pratico ani libri fon-
diari, seeondo le vigenti leggi austriache.
Trad. dal ted. con note del dr. Ag. Ma-
Hwéié. 1 voi. in 16 Parte I. Zara 1877 fior. 1.60
Ktzmanió A. Sestdeset ucenjah Primaljstva iz
Primalje. Dila b' jedoim malim Riénikom
likarskoga nativlja i narodnib ricih, uk rrevod na jes&ika italijanskoni i nimackora, sa 37 slikah lunetnutih radi boljeg izja-
1.00
1.—
1.50
1.40
1.40
senja. 1 voi. in 20. U Zadrn 1875 . fior.
Looioa Ab. 6. Manuale di Geografia della I)ai-
ina/ia (in corso di »taD)pa) — Zara
1878 fioi-.
per gli asBuciuti ' fior.
NaJllni. Prontuario al&betioo ragionai» di tutte
le leggi fl norme politico-aoiministrativc
valevoli pel regno di Dalmazia. 1 voi. in
16. Zara 1871 fior.
Naai Angelo. Zara <i i suoi contorui desoritti al
forestiere 1 voi. in 16. Zara 1878 fior.
OffloiJ velike nedilje U Zadru 1H71 . . fior.
Paróió 0. Dragutin. Riecnik Slovinsko-Talijiin-
iki, 19U fior.
— Vocabolario Italiano-Slavo (Illirico) Zara
1868 fior.
Par6l6 P- Carlo A drammatica della lingua
slava, (ili). &'ec(mda eJi/i. corretta ed au-
mentatu coQforni« ai programmi mi-
nisteriali. Cìn corso di stampa) Zara
1878 fior.
Petrlcll Or. A. La deiini/.ione del bollo data da
Vincetr/,0 Gioberti, esaniioata in sè e
nei uuoi fondamenti. 1 voi. in 16. Zara
1875 fior.
Prospetto cronologico della storia della Dal-oiaeia con riguardo alle provinuie slave contermini. Seconda edizione notevol-mente accre«ciuta l voi. in 16. Zaia
1878 fior.
Rleói uajvai^uijn potrebe i Domaci ra/govori, u brvuteki i talijanski jezik. U Zadru 1877 fior. -.40 Simonii A. Suianjutvo sreóno. Zadar 1871 fior. —."M Staréet^ Simo. Homelia. Enjiga 1. [[. U Za-dru fior. 1.50
Stooklummer Leop. Relazione sulle oondizioni
eoonouiobe della Dalmazia. 1 fase, in 16
Zara 1878 fior. -.50
VocaMI di prima ueuessilà e Dialoghi fami-gliari ital. e slavi. Zara 1877 . . . fior. -.40
NB. Tutte le suddette si spediscono verso rivalsa
postale.
B0MB0J5I PETTORALI
di PLANTAGINE,
efficaoÌBsimi oelle affezioni polmonari e
del petto, oelie tossi, tossi convulse
raucedini, e catarri bronchiali.
1.60
2.-
Qoesta inapprezzabile pianta
che la natura produce pel bene
e la salute delPumanità, con-
tiene in sé il segreto fino ad
oggi occulto, di mitigare i
processi infiammatori della
mucosa del sistema tracheale,
e procura con ciò la pronta
guarigione de-
Biccome noi
con questo nostro prodotto garantiamo la pura
aombinazione dello zucchero colia Plantagu,
raccomandiamo di porre attenzione alla nostra
Marca di Fabbrica giudizialmente registrata,
ed alla nostra firma, le quali cose assicurano
la genuinità dfìi nostro prodotto.
Vittorio gi^tiNildt & Sòhne
I. r. Fabbricatore privilegiato., •
Viema, Wiedea AUeegasse N. 48.
la Farmacia di
(50-50)
La scattoia ba il prezzo di soldi 35.
Deposito per Zara presso
Carlo Pietro Bianchi,
!. -
0 LIO NATiJRAl^
DI FEGATO DI MERLUZZO
DI J. SERRàTAlilO i
Preparato a freddo
IN TERRANUOVA D' AMERICA.
È tm fatto deplorabile e notorio come al comune Olio di pesce del commercion
comperato a vii prezzo, si giunga, con particolare processo chimico di raffinazione,, a,
dare 1' aspetto dell' Olio bianco di fegato di Merlufigo, che poi si amministra per uso
medico.
La difficoltà di distinguere questo grasso raffinerò, dall' Olio vero e medicinale
di MerluAXo indusse la Ditta Serravamo, a farlo preparare a fredd» con processo af-
fatto meccanico da un proprio incaricato di piena fiducia sui luogo stesso della pesca
in Terrannova d' America. Esaèndo in tal modo conservati tutti i caratteri naturali a
questa preaiosa sostanza medicinale, V Olio di Merluzzo di SerrmaUo può con sicu-
rezza essere raccomandato e quale potente rimedio e quale mezzo alimentare ad uq
tempo, conveniente in tutte le malattie che deteriorano profondamente la vmtrieione^
come a dire le scrofole, il rachitismo, le varie malattie della pelle, e delle membrane
muscose, la carie delle ossa, i tumori glandulari, la tisi, la deboleena ed (dtre malat-
tie dei bambini, la podagra, il diabete ecc. •— Nella convalescenza poi di gravi ma-,
lattie quali sono le febbri tifoidee e puerp&rcdi, la miliare, ecc. si può dire che la ce-
lerità del ripristinamento della salute stia in ragione diretta con la quantità sommini-
strata di quest' OUo.
"CARATTERI DEL~VERO OLIO DI FEGATO DI MERLUZZO
PER uso MEDICO.
V OLIO DI FEGATO DI MERLUZZO MEDICINALE ha un colore vkrdiccio-aureo saporé
dolce e odore del pesce fresco da cui fu etitratto. È PIÙ' RICCO DI PRINCIPJ MEDICAMENTOSI
DELL'OLIO ROSSO 0 BaUA'O: QUINDI PIL^ ATTIVO. SOTTO MINOK VOLUME. Perfettamente
tieulro non ha la rancidità dcfjli altri olj di questa natura, i quali olirei (Ma minore loro efficacia,
irritano lo stomaco e producono effetti contrari a quelli che il meddco vuol ottenere, epperò DAN-
NOSI in ogni ^maniera.
Depositari: (jittavecchia,^oiìis,\onìf>rì. Lussinpiccoló : yìvì&DÌ ; Macarsca-, Pojani; C&^rafo/a, Zo-|
vetti ; ^poiafo : de Grazio; Scmiona. Corubolo : Zara-, Bercieh ; Tm« Andi'ich ; Ragusa: Drobaz;'
Sebenicò Beros : Verlica AIjinovieb. 36". •
SdhneHtte «nit wfrkiich sobmerziose
H £ I L U IV «
finden geschlechtskranke Herren und
Damen in der seit vielen Jahren be-
stehenden Ordinations-Anstalt dea eme-
ritirlen Seeundar-ArztPs
D r. G R 0 S S,
Wien, Stadt, Bothenthurmstrasse 11 (eilf) vis-
a-vis der Wollzeile, vou 9-5 und an Feiertagen
vou 10 3.
Alle Folgeu der Selbstschwàchung,
Pollutionen, Samenflusz, Ueberreizung
und die Scheinbar unheilbaren Man-
nesschwàchen, die frisch entstandenen
(in 8 Tagen) und veralteten Harnròh-
renfiùsse, Striktur^n und Harnhlasen-
Katarrhe, wéiszer Flusz und Unfrucht-
barkeit bei Damen, Hamorrhoiden und
die s^hilitischen Haut-, Hals-, I^asen-
und Knochenkrankheiten und Gescbwtìre
w^rden radik^ und ohne Borufsstorung
geheilt. gl^ Aach brieflieli.
Vapori Postali della Società
I. e V. FLORIO & €ofii|)
Linea di Venezia.
Parte per Venezia il Venerdì alle ore 4 pom.
Arriva da Venezia il Giovedì alle ore 6 ant.
Linea di Ancona,
v^er'àttce'Ba il Giovedì alle ore 9 ant.
Arrim da kmtin». ìì Venerdì alte , ore 9 ànt.'
Preaei: per Ancona: con un pasto: Lposto
L. 31; II. posto L. 21; III. senza il pasto L, 11.
Per Venezia I. posto L. 31 ; 11. L. 23 ; IH.
L. 11 senza pasto.
N.B. Pel I. e 11. posto nel prezzo è comprèso il
letto. La Società accìSrda il 30 per cento di sconto
pel viffiietfo di andat^ritorno valevole per due mesi.
pef ì)'firsone à" o^ni cómziò^ in 'iàtP
le provmcìe della Monarchia.\ ' ' ' ^
V Olìerte sul? aO0d.. v
HMsért^^iii èt Vogiè*.
^ ^ ^ -A n^, A- ^ fJt-' ^HÉft ^ it
MERLI, NASTRI,
FRANGIE e BOTTONI
come pure
tutte le specie
di articoli di moda per signore]
raccomanda la ditta
Alessandro Brandt
Vienna,
Neubau, Kirchengasse 8.
NB. Da osservarsi specialmente |
una grande partita di merli bianchii
e colorati per abiti al metro da
soldi in su. (5-6)1
Campioni ad inchiesta gratis.
...«MI* «IVMk
BIBITA ALL'ACQUA
esclusiva alia dita R. Vlahov Sebenloo.
QuesU bibita perfezionata dalla dita di Ro-
mano Vlahov venne riconosciuta bmnda sa.
lutare em)nentemente efficace contro il mal
di mare, usandone come bibita va presa nella
dose di uno a due cuechiai da tavola, me-
scolata con acqua o vino, eccita maravigliosa-
mente r appetito. •
Si vende presso tutte le liquorerie ristoratori, botteghe da caffè.
I falsificatori sono puniti di multa e carcere
a norma delle vigenti leggi.
Fiasca da L. 1 circa, costa fior.' 1:50, ai
Signori Consumatori all'iogroeso sì' diffalca
lo sconto.
DEPOSITARI: Zm D. Qodena, G. De-
eorsi, 6r. Lestuzzi, C:'Marocco, P. Budak,
G. Bramnovichy^p'àhUì: Ant. Dalbello, P.
Marocco, Q. Scarizza-, Ragusa: G. ScrùJbo',
Cattare: E. Fwcomcfc; Stagno: G. Fereggia;
Traù : iì. Trojan. (17-24)
Farmacia e Drogheria SERRA VALLO
in TRIESTE.
Pillole Antiemorroidaii
di BRERA.
Liberano bUndùmehte dalle 'ostruzioni, op|UfÌazionf
stitichezza di corpo. iiiàpii^eitzà. elaUa gonlittza
di ventre, dai fiati erùttl addi; dalla palpttatioM I-
sterica ed ipocondriaca del cttore. dipendente dal Un-
tore degli umori, dai dolori di te«ta e facilUano la
mestruale ripurga, acquistando in ogni caso lo sto-
maco maggior forza e migliorakdosi gli umori per
cui ^convengono « tutti senza eccezione.
È poi sicuro specifico contro V emorroidi — Co-
stano 25 soldi la scatola. (i) 1
Deposito in Trieste presso la farmacia J. Serra/oallo
Polvere impalpabile di Riso
bianca e color di rosa, chimictmente preparai.per
abbellire e ringiovanire la pelle. Soldi 10 U pauo.
Deposito presso la farmacia, J. Serravano. (.4) i
CARTA "RIGOLLOT
PER SENAPISMI.
Adottata in tutti gli Spedali ài Patigi. ^w&uto^e
e Spedali militari dalla marina framese e da quella
Beale inglese. , , . . .
Per assicurarsi dalle cQntraffmoni.
^wi tfl COitùB* — ,, « . „
Di questa importante speciaUà. U Gaszelta it ot-
cupà negli anni 1868. p. 6. e 1869 p. 38.
Trieste: Deposito generale M speduiane aa j. Serravailo. ^ ^^^ *
Pezze Ti Brescia.
Deposiio in Trieste presso la farmacia J. Serravailo.
Depositari: Cittavecchia. Gonfalonieri;
colo : Viviani ; Macarsca ; Pojafli ; Curzola : Zovetti ;
Spalato : de Grazio; Scardona : Corubolo : Zara : Ber-
cieh ; Traiti Andrich; Ragusa: Drobaz-, Sebenico
Beros; Verlica Aljinòvicli.
Corso de^li JBifettì e dei €ainlil
all'i. Ti Bojm pubblica in Vienna
1. Debito pubblico.
Rendita in carta . . , .
Rendita in argento . . .
Rendita in oro ... .
Prestito dello Stato del 18(50
2, Azioni.
Azioni della Bau sa nazio
naie . . ... .
„ dello Stabilimento di
eredito . . . . .
Corso dei CàmM dfellà
Borsa medesiiaa.
Londra, per 10 lirè sterline
Argènto, per 100 fiorini .
Napoteoni d'oro . • - •
Zeccbiui im^wiali, , •
100 marcia imperiali va-
iti ta germanica . . V •
Corso medio iav. a
28
giugno
1
luglio
2
luglio
64 35? 64l5| 64 ^
66 86 74 70!
66 45 74 801 113 60113 80
851 844 -
g53
116 35116 15 101 30,101 — » 33 9 31 5 54j 5 50i
57 55' 57: 45
66 55
64 80
114 -
844 '
257 40;
115 70
6 44|
57 20:
Dr. VINCENZO de BENVENUTI imprendilore editore e redattore responsabile. Tipografia ì&tlB]I)IÒKf'iìltìlLB).
biamo spiare e cogliere i momenti fa-
vorevoli allo inspirazioni della grazia;
proporzionando i nostri discorsi, il
tuono, le maniere alle disposizioni co-
nosciute del fratello errante, al credito
che noi godiamo presso di lui, a tutte
le circostanze che possono facilitare il
successo della correzione.
Quando si pensa alla moltitudine
delle ingiustizie sofferte dai grandi
del cristianesimo ; quando si pensa alle
persecuzioni, alle calunnie, ai dispregi
di che furono abbeverati i santi, e
alla gioia con che li sopportarono, e
alla pazienza con cui aspettarono la
manifestazione della verità senza pre-
tendere ìq questa vita, alla delizia
che provavano a sfogarsi soli con Dio
e che i loro sfoghi erano azioni dì
grazie, e tutto ciò perchè erano umili,
allora si sente profondamente il motivo
che indusse alla soppressione della
Katolička.
Ha letto, don Giovanni Prodan, il
Sacrosanto Concilio di Trento? Senta
egli che parole d'oro; che sante pa-
role (che rinfrescano il sangue e fanno
tanto bene al cuore) sono dirette ai
Sacerdoti. Non vi è cosa che più am-
maestri gli altri continuamente alla
pietà e al culto divino, quanto la vita
e r esempio di coloro, che si sono de-
dicati al divino ministero : poiché, es-
sendo innalzati dalle cose del secolo
ad un luogo più eminente, gli altri
rivolgono gli occhi ad essi, come ad
uno specchio, e da loro prendono ciò
che hanno da imitare. Onde importa
assai che i chierici, chiamati alla sorte
del Signore, compongano la vita e
tutti i loro costumi in tal guisa, che
nulla manifestino nell'abito, nel gesto,
neir incesso, nel discorso e nello scri-
vere e in tutte le altre cose, se non
ciò che è grave, moderato e pieno di
religione.
Ma quando moderata, grave e piena
di religione fu la Katolička Dalma-
cija f Un vecchio cattolico.
La guerra attraverso i secoli
Nei tempi primitivi, gli uomini si sbra-
navano, selvaggiamente fra, loro, spinti so-
lo dalla forza brutale dell' istinto feroce.
A mano a mano, che la società veniva
costituendosi, la lotta istintiva tra uomo e
uomo si estese tra famiglia e famiglia,
tribù e tribù, città e città, nazione e na-
zione, migliorando successivamente i mezzi
ed i metodi nel condurre la guerra.
Però la guerra, se ha prodotto grandi
mali all'umanità, ha anche spianato la via
del progresso.
E, riflettendo sulle vicende che la sto-
ria c'insegna, si deduce facilmente che la
civiltà, per raggiungere il grado attuale,
ha dovuto sorpassare i dolorosi eppure
necessari intoppi delle guerre ebraiche,
assirie, caldee, medie, lidie, egizie, perse,
greche, romane, medioevali e moderne, al
pari di piccola sorgente che, lottando con-
tro mille impedimenti, diventa gradatamen-
te ruscello, fiume, mare.
David, in Israel; Nino, in Assiria; Na-
bucodònosor, in Lidia; Kamesse II ed A-
prieo, in Egitto; Ciro e Dario, in Persia;
Temistocle ed Alessandro, in Grecia; gli
Scipioni, Cesare e Costantino, nella Roma-
nità; Carlo Ma^o, Federico Barbarossa,
Carlo V e molti papi nel Medio Evo ; Wa-
shington, Napoleone I, Garibaldi e Moltke,
nei tempi moderni, sono stati gli ostacoli
principali che il progresso ha dovuto in-
contrare e sormontare nel suo glorioso ed
incessante cammino.
Il movente delle guerre fu quasi sem-
pre r ambizione delle grandi conquiste ;
r aspirazione dei barbari di diventare ci-
vili, mediante l'invasione; le quistioni re-
ligiose, economiche e di campanile.
Anticamente, la guerra era una condi-
zione normale della .società. Poi, questa
normalità si è venuta diradando, riducendo-
si a periodi più o meno brevi a seconda
che il sentimento umano si faceva strada
nelle coscienze dei governanti e che le a-
spirazioni dei popoli venivano scemando
per r esaudimento di esse ; .sicché, oggi,
se non è per una ragione relativamente
giusta, la guerra non può avvenire.
L'ideale della guerra, nei primordi del
l'umanità, era la lotta per l'esistenza; in
seguito furono gl'ideali della patria, della
conquista, della religione, della nazionalità,
che la tennero sempre di moda ....
La guerra sta per finire il suo ci Ao.
Essa dovrà scomparire dalla faccia del
mondo col trionfo della scienza, col trionfo
della vera civiltà.
Finché esisteranno usurpatori stranieri
ed oppressori nazionali la guerra sarà
sempre una necessità giusta, dalla parte
degli oppressi, ingiusta da quella degli
oppressori. E si potrebbe evitare solo
quando coloro che opprimono riconoscessero
i propri torti, ed appagassero le giuste
aspirazioni dei sofferenti
Oh, guardate gì' infelici cretesi, che si
ribellano a due secoli e mezzo d'infamie
musulmane ; guardate i greci, che ricordan-
dosi ii essere tali, sorgono a difendere i
fratelli oppressi e fanno guerra ai turchi!
guardate i volontari stranieri, che, anelanti
di libertà e di progresso, vanno a combat-
tere per l'indipendenza ellenica ; guardate
gl'italiani, che, in quella terra d'eroi, rin-
novano r epopea garibaldina ! Ecco, essi
lottano contro la barbarie, e cadono per
la civiltà !... Evviva i forti ! Evviva i ge-
nerosi !... Ma i greci sonu traditi : potevano
vincere ; ma le grandi potenze, che si van-
tano civili, non hanno voluto. L'alemanno
aiuta il turco ; il funesto concerto imi^one
a re Giorgio, che non è greco, d'ingannare
quel popolo, il quale ancora lo sopporta e
gli paga r impiego di regnante... Oh, po-
tenze civili, dovevate essere voi a procla-
mare r indipendenza dei Balcani, ricacciando
il turco in Asia; invece, pei vostri interessi,
avete abbandonata la culla della civiltà !
Tremate!— Quell'abbandono è la vostra
colpa!... Maledetti i traditori! Abbasso i
prepotenti! Evviva gli elleni disgraziati!,..
E Cuba?... Guardatela: un secolo essa
lottò titanicamente contro la tirannica op-
pressione della madre patria. Gli Stati
Uniti scescero in campo a difenderla, fa-
cendo guerra alla Spagna. È una genero-
sità senza confronti quella degli americani !
Sarà disinteressata? I cubani combatterono
per r indipendenza assoluta della loro isola.
Se, poi, conquistata l'indipendenza, vorranno
far parte della confederazione americana,
0 se si ribelleranno contro i nuovi padroni,
essi sono in pieno diritto. I popoli estrin-
secano liberamente la propria volontà, de-
cidendo essi stessi del loro avvenire. Così
si spiega il diritto delle genti. Cuba, oltre
a Portorico ed alle Filippine, o presto o
tardi, sarà libera, poiché le cause giuste
trionfano sempre. Mandiamo un saluto ai
cubani vincitori. Evviva Cuba libera! . .
Il programma della civiltà moderna è
r emancipazione delle colonie, l'indipen-
denza della nazionalità, la federazione dei
popoli, la redenzione delle plebi, 1' egua-
glianza sociale e il benessere umano, me-
diante il lavoro, l'istruzione, l'educazione,
r amore e la pace per tutti.
Quindi, la guerra fra gli uomini viene a
scomparire, poiché essa è il perfeziona-
mento della barbarie innalzata a sistema
di civiltà.
La guerra è duello fra due nazioni, come
il duello è guerra fra due uomini.
Quale diritto ha l'uomo di uccidere l'al-
tro uomo?
E quale obbligo hanno gli uomini di due
nazioni di assassinarsi scambievolmente per
gl'interessi di pochi eroi da poltrona e di
pochissimi orgogliosi commedianti?
I popoli, malgrado le frontiere, si amano
fra di loro, perchè lavorano e soffrono allo
stesso modo. Sono pochi furbi e parassiti
che li spingono al macello reciproco . .
*) Frammenti d'una conferenza tenuta dal publi-
cista Giuseppe Marini all' Accademia «Pensiero e
Fede" di Roma.
Dal corpo dei nobili dovevano essere
eletti i giudici, i consiglieri, gli avvocati,
gli esaminatori e gl'inquisitori sopra us ire
e testamenti.
Dodici nobili sono deputati dal podestà
e dai giudici per sorvegliare le vendite di
animali grossi fatte dagli slavi. Due nobili
sono destinati ogni anno dal consiglio gene-
rale per verificare la potatura degli olivi.
Due nobili sono eletti dal Consiglio di caso
In caso per verificare le terre che possono
essere pastinate tra Visocca e Santa Maria
di Zugnavo. Quattro nobili sono eletti di
caso in caso per verificare le successioni
in terre comunali ch'erano possedtite da
persone morte senza discendenti sino al
quarto grado. Tre nobili sono eletti per
verificare la salutifera portata delle barche.
Due nobili sono eletti ogni anno perchè
sorveglino onde i genitori collochino i loro
figli all'arte. Quattro i.obili si eleggono
ogni anno quali conoscitori della moneta
buona e falsa. Loro doveri ed onorari. Due
nobili sono eletti ogni anno pella ispezione
sui boschi e pascoli nel monte Seranda.
Lo statuto fu tradotto dal latino in ita-
liano dall'egregio scrittore e archeologo
signor Giuseppe Alacevich, i. r. consigliere
d'appello in pensione; ed io me ne valsi a
far questi cenni.
Spalato. 5 ottobre 1898.
G. Ohiudina.
(La Une al prossimo numero.)
I NOSTRI CARTEGGI
Cose comunali.
Cattaro, 8 ottobre.
Nella seconda metà del p. p. mese
di settembre la nostra amministrazione
comunale tenne seduta per discutere
il preventivo peli' anno 1899.
Presiedeva il primo assessore signor
Ermenegildo Petrovich.
Arrivati alla rubrica Pausciali d'uf-
ficio, l'onorevole assessore signor Cri-
vich, che si era dato la briga di esa-
minare i conti degli anni precedenti,
propose, che il pausciale di cancelleria
venisse ridotto da f. 650, proposto, a
soli f. 300, giacché dai conti sommati
risultava, che in pochi mesi si erano
dispendiati pel titolo suaccennato f. 75.
Convinta dall' evidenza delle cifre,
r amministrazione, ad unanimia, acco-
glieva la proposta Crivich, riducendo
il pausciale a f. 350.
Il giorno 27 dello stesso mese l'am-
ministrazione fu di bel nuovo convo-
cata a seduta dal signor Petrovich, il
quale fece al signori assessori conve-
nuti ad un di presso il seguente
discorsetto: „Miei cari colleghi, vi ho
convocati, perchè il conchiuso, da noi
preso nell'ultima seduta, non va a
versi al nostro magnifico Clamo di
mondo. E' Vero che le spese di can-
celleria, di riscaldamento, eccetera, pei
nostro comune possono tutto al più a-
scendere a f. 250 annui, ma tal som-
ma non basta al nostro magnifico.
Egli, eh' ebbe il nomignolo di Bismarck
lloydiano, e quindi quello di Cancel-
liere di ferro, ha una straordinaria
suscettività per tutto ciò eh' è cancel-
leria. Egli deve poi sostenere ben
maggiori spese, per altri titoli che
non posso nominare, e quindi pro-
pongo, che sia annullato il primo con-
chiuso, e che il pausciale di cancelleria
sia ripristinato nella proposta somma-
di f. 650.«
Invano protestò 1' assessore Crivich,
invano egli dimostrò, che il preso
conchiuso non poteva essere annullato,
invano fece appello all' amor patrio
dei colleghi, chè, posta a votazione la
proposta Petrovich, fu accettata dal-
l' amministrazione e la cifra del pau-
sciale ripristinata con f. 650.
Il fatto per sè stesso parla elo-
quentemente e non ha bisogno di
commenti !
E poi si dirà che le cariche comu-
nali non son lucrative !
I nostri patres patriae cercano di
stancare il signor Crivich, per indurlo
a rinunziare alla carica d'assessore,
onde non aver più un controllore im-
portuno in famiglia; ma noi speriamo
che il signor Crivich terrà duro e con-
tinuerà a battere la via presa.
Coraggio, dunque, signor Crivich,
ed avanti senza paura ; lasci pure che
i signori dell' amministrazione raglino
a loro talento. Continui nella via in-
trapresa ed avrà la piena approva-
zione di tutti gli onesti e di tutti i
ben pensanti.
Ora ad altro.
Nel numero 77^ del Jedinstvo il ben
noto corrispondente di Cattaro tenta
di far credere, che l'imbrattatura della
porta dell' ufficio occupato dalla Lega
Nazionale sia un giuoco a bella posta
giuocato da noi o dai serbi, onde a-
dombrare del fatto questi croati (po-
veri innocentini !) e ciò in vista alle
imminenti elezioni comunali.
Buffoni e cretini ! Gli autori del mi-
sfatto sono troppo noti e conosciuti,
ma restano e resteranno sempre im-
puniti, perchè, se castigati, potrebbero
rivelare e metter in luce certe maga-
gne, che i capoccia croati non vo-
gliono siano conosciute. Altro che il
pauscialet :o dei 300 galli l
Tutti i disordini, che fra noi succe-
dono, sono sempre provocati dalla fa-
mosa nostra camorra croata.
La grande maggioranza di questa
città è composta dagli autonomi e dai
serbi. I pochi croati, che reggono le
nostre sorti, non per la grazia di Dio,
ma per volontà di chi comanda le fe-
ste, sono tutti stranieri, che al mo-
mento delle elezioni si moltiplicano,
come i pani ed i pesci del famoso
miracolo.
I serbi di Cattaro non odiano la
nostra bella lingua, essi non osteggiano
la Lega Nazionale. Quando il nostro
gruppo fu inaugurato, tutti i serbi più
influenti vi presero parte, dando al
bacile generose oblazioni. Al contra-
rio neppur un croato vi intervenne.
Anzi diversi, che pur si dicono auto-
nomi, non vi presero parte, intimoriti
dalle minacele dei signori croati.
La direzione del locale gruppo ha
dovuto stringer contratto di locazione
pella durata di dieci anni, perchè i
nostri amabili e gioviali croati tenta-
vano con promesse e minaccie dì por-
tarci via i locali sociali.
II proprietario dell' edifizio fu co-
stretto di assicurarlo e così pure furono
assicurati i mobili sociali, perchè al-
cuni figuri si sarebbero espressi, che
i locali sarebbero stati incendiati.
Invidiabile civiltà! Ma essi sono i
beniamini, i protetti e gli onnipotenti,
e tanto basta.
LA GROHTAGA
j^oeietà politica. Appren-
diamo con piacere che la luogotenenza
ha approvato lo statuto della Sodeth
-politica, che darà tutela al nostro partito.
Un' ordinanza del ministro
della giustizia. — Il ministro
della giustizia ha emanato un' ordinan-
za molto importante relativa ai rap-
porti dei funzionari giudiziari di fronte
alle agitazioni politiche. L'ordinanza
è già stata diramata a tutte le presi-
denze dì tribunali d'appello, coli' in-
carico di comunicare il contenuto ai
funzionari interessati.
Ecco il tenore dell'ordinanza: „Il
ministero della giustizia già da parec-
chio tempo ha osservato che funzionari,
appartenenti alla casta dei giudici,
prendono parte alle agitazioni politiche
ed a mene partigiane in modo atto a
pregiudicare V autorità della loro casta
ed a menomare la fiducia nelV oggetti-
vità delle loro sentenze. La legislazione
ha concesso ai giudici larghe prero-
gative, compenetrata appunto dal con-
vincincimento della necessità che al
giudice sia ad ogni modo salvaguar-
data r indipendenza del suo operato.
Con ciò p^rò essa non intendeva dare
al giudice il diritto di poter appoggiare
impunemente aspirazioni che stanno
in stridente contrasto con la sua po-
sizione, perchè ne verrebbe compromessa
V autorità delle decisioni e delle sentenze
dei giudici e n' andrebbe del decoro
della casta stessa. Io mi riterrei —
dice il ministro — affatto indegno del-
l' ufficio affidatomi, se volessi ignorare
questi gravi fatti e tralasciassi di ri
chiamarvi l'attenzione dei presidenti
dei tribunali d' appello, impartendo
loro V ordine preciso ed esatto di pro-
cedere, dato il caso, neW interesse dei
giudici stessi, con tutta serietà e col mas-
simo rigore. L'indipendenza dei giudici
deve esser salvaguardata non solo nelle
categorie superiori, ma anche in quelle
che sono inferiori. Sono convinto che
si riuscirà a combattere con successo
le tendenze menzionate e faccio asse ^^
guarnente su quei giudici austriaci, i
quali, ispirati al giusto concetto della
loro missione, non solo osservano que-
ste disposizioni, ma anche s'adopre-
ranno per indurre ad abban-
donare la carriera di giudi-
ce quegli elementi clie ries-
cono di disdoro alla casta.
Faccio affidamento alla lealtà dei tri-
bunali d' appello, i quali, presentando
le proposte di nomina, dovranno espor-
re francamente ad apertamente tutte
le circostanze e descrivere i concor-
renti in modo che dai particolari espo-
sti si possano trarre le esatte dedu-
zioni circa la idoneità dei funzionari
all' ufficio al quale voglionsi destinare.
Dibattimento coittrayvenzionale.
— In seguito a denuncia del signor Gior
gio Tamino, praticante della farmacia
B'anchi (che tempo fa, mentre se ne stava
tranquillo dietro il banco della farmacia
stessa, venne all'improvviso aggredito e g: a-
vemente e più volte percosso ed offeso dal
farmacista Giovanni Bersa) il Bersa stesso
— che si dichiarò per lingua materna
croato e che, assieme ai testimoni, confer-
mò pienamente V aggressione — venne oggi
condannato dall'i, r. segretario di consiglio
e giudice contravvenzionale Davide Man-
dolfo a 5 fiorini di multa, commutabile in
un giorno d' arresto.
Il Tamino, giovane tranquillo, simpatico
e dabbene, che dovette sottrarsi all' ag-
gressione improvvisa e pericolosa del Bersa,
rifugiandosi nell' interno della farmacia,
interpose ricorso contro la sentenza.
Lia fiera venne compromessa, sabato,
da un tempo grigio e dalla pioggia. Do-
menica, però, si notò per le vio un' anima-
zione straordinaria. Al pomeriggio di do-
menica ebbe luogo la tombola, a beneficio
della società per la soppressione del va-
gabondaggio. Le solite fischiate assordanti,
all'indirizzo dei vincitori.... rientrati. Vin-
sero la cinquina: Anna Ferletti da Zara
ed Antonia Mircetta da Sign; la prima
tombola Stancich Fortunato, bracciante, da
Zara, e Zaninovich Carlo da Ugliano. La
seconda tombola : Antonio Brosovich, sarte,
e Scharpel Giovanni, cameriere. La società
fece un incasso lurdo di 592 fiorini.
liO funzioni alla insigne collegiata di
San Simeone seguirono col tradizionale
splendore. Migliaia di devoti passarono la
magnifica arca d'argento, che racchiude le
reliquie del santo.
Il d.r Coiler. — L'illustre oculista
d.r Cofler — così benemerito per la nostra
provincia — è chiamato a Spalato, per af-
fari professionali ; e vi si fermerà dal giorno
20 al 29 corrente. Avviso ai sofferenti, che,
a Spalato e contorni, avessero bisogno
della benefica opera sua.
Coise di Cittareccliia. — Veritas ci
scrive da quella città, in data del 9 corrente :
«Sere or sono alcuni nostri giovani si
riunirono nei locali del Circolo Phario, ad
un banchetto, in occasione della partenza
d'un loro amico. I nostri giovani cheti e
lietissimi sedettero a tavola un paio d'ore
e dopo uscirono.
Ai nostri generosi avversari, però, non
dev' esser piaciuta nemmeno questa inno-
centissima dimostrazione d' affetto ad un
amico in partenza e si misero in allarme,
incaricando il famosissimo maestro delle
scuole publìche (moli mestrié) ed il facente
funzioni di galoppin comunale ad ispiare
sotto i locali quanto dai giovani si dicesse.
Al famulo, poi, zelantissimo vigilatore della
tranquillità publica, ordinarono di non an-
dar a letto come al solito alle 8 di sera ;
ma bensì di sorvegliare, e, al bisogno anche,
di redarguire i giovani. Cose proprio del-
l'altro mondo!
E così, difatti, successe: i giovani pas-
sarono cantarellando per la marina ed il
solertissimo vigilatore li ammoni, accennando
all'ora tarda; ed essi tacquero; non con-
tento di ciò incominciò però a redarguire
i giovani, imponendo loro di andare a dor-
mire!!! Nientemeno! Imaginate quindi eh»,
cosa avrebbe potuto nascere se i giovani
non avessero usata prudenza, ad evitare
quanto gli avversari appunto desideravano.
Lascio agli onesti di giudicare tutto
questo. , .
I villici ed i contadini, in un certo tempo
dell' anno, ed anche gli studenti croati, so-
glion cantare fino le 3 di mattina; ma il
famulo non si vede mai: ad una innocente
canzone italiana esso però comparisce col
suo ad latus, che si nasconde, il famoso
Nicoletto (moli mestrić) che invece di oc-
cuparsi di cose scolastiche è tutto il santo
giorno nella officina del nostro magnifico
(krojač) al quale impartisce lezioni di—
tromba.
*** La vendemmia bene: i vini pronti e
buoni. Speriamo pire i prezzi. Quest'anno
c' è stato un buon raccolto che talqualmente
migliorerà le condizioni del paese.
*** È vergognoso che durante la sera i
fanali della città siano quasi tutti spenti;
i signori del Comune non sparagnino nel
petn)lio; facciano in altre cose risparmi e
non mettano a repentaglio la vita dei cit-
tadini, chè, con la oscurità, possono facil-
mente accader serii accidenti. Innanzi la
Citaoniza arde un fanale, quello sì, magli
altri no.
*** Da qui non so che cosa altro dirvi :
se non che Cittavecchia è morta ; e, se non
ci fossero le poche signorine, che un poco
inviano un meschino passeggio, guai a noi !
Peggio di Dreyfus all' Isola del Diavolo »
Chi provoca ? — È già la terza volta,
nella notte del sabato, che col vapore Pan-
nonia passan di qui degli studenti dalia
provincia, i quali, con un singolare eroismo,
all' atto dell' approdo e a quello della par-
tenza, turbano la chete notturna con le
grida di zivio hrvatski Zadar ! živila Hrvat-
ska ! Civili hrvati zadrani ! e col canto del-
la Domovina e d'altri inni croati. Appena
il vapore è accostato alla riva le grida
ed i canti cessano prudentemente. Appena
levato il ponte, i canti e le grida si rin-
novano.
La provocazione è premeditata. Quei cari
giovanotti pensano di insolentare gratuita-
mente i cittadini di Zara, e, poi, forse, di
vantare la bella prodezza compiuta.
Ma sabato a notte, convenute alla riva
vecchia moltissime persone, o per mera
curiosità, 0 per accompagnare congiunti
che partivano, la sfacciata provocazione
obbligò tutti i cittadini, ad una pronta,
unanime e imponente reazione. I giovanot-
ti — come al solito — cominciarono a
provocare quando il battello fu in porto, e
poi tacquero sinché il battello rimase ac-
costato, per riprendere gli strilli ed i canti
quando il battello tolse le gomene per la
partenza.
Ma, alle grida di Hvio hrvatski Zadar,
da centinaia di bocche scattò il grido
di Viva Zara italiana ! e la canzone del-
la Domovina venne fatta cessare dalle
canzoni del Sì e della Lega, cantate con
entusiastico slancio. I cittadini, sdegnati
per la provocazione, sfogavano così i loro •
sentimenti, dimostrando ancora una volta
che cosa sia Zara e come Zara la pensi.
Nulla occorse di serio ; ma, se mai, di chi
sarebbe stata la colpa? Chi sarebbe stato
il provocatore in casa nostra? Persone
gravi ed autorevoli — aliene dalla politi-
ca — stigmatizzarono il contegno dei gio-
vanotti provocatori.
Per questo non comprendiamo le ripetute
ammonizioni dei gendarmi rivolte ai nostri
perchè tacessero. 0 perchè i gendarmi, che
pure udirono le grida dei giovanotti croati
di passaggio, e ne potevano intuire, se non
altro, il significato provocatore, perchè non
si recarono a bordo del Pannonia ad am-
monire coloro, che, non provocati, provoca-
vano nel cuor delia notte la tranquilla e
pacifica cittadinanza? Crediamo che il si-
gnor procuratore di Stato, o chi per lui, ci
permetterà questa semplice domanda.
Del resto, che cosa suno codeste grida e
codeste canzoni di significato politico a
bordo di un battello? Per quanto croatofili
siano per lo più i signori ufficiali del-
l' Ungaro-Croata, noi crediamo che il go-
verno ungherese non sovvenzioni già 1' Un-
garo-Croata perchè i suoi battelli debban
servire a dimostrazioni e a provocazioni
politiche. La spettabile direzione della so-
cietà sarà persuasa con noi, che, oltre al
rispetto dovuto ad un'intera cittadinanza,
ci può andare di mezzo la pace e la su-
scettività di qualche passeggere, di senti-
menti opposti a quelli degli urlatori. Delle
signore, sabato a notte, erano impaurite
pei loro figliuoli, che pur dovevano partire
col Pannonia.
Insomma noi interessiamo vivamente e la
spettabile direzione dell' Ungaro-Croata e
r autorità competente perchè prendano tali
disposizioni, che siano atte ad impedire il
rinnovarsi di siffatti scandali.
Noi, che rispettiamo chi ci rispetta, non
intendiamo di essere impunemente provocati
in casa nostra. E la pazienza — si sa —
ha un limite.
*** Ci scrivono da Fiume che parecchi
passeggeri, sbarcatisi domenica mattina dal
Pannonia, si dolsero vivamente del conte-
gno degli studenti croatofili, che tutta la
notte, sin quasi le 2 e mezzo, fecero un
baccano indiavolato a bordo del vapore,
con canti, grida e concioni politiche; finché
li colse il mal di mare. I passeggeri sono
rimasti scandolezzati che il capitano per-
mettesse un tal baccano e una tale provo-
cazione. Ma 0 che? I battelli dell' Zingaro-
Croata sono diventati succursali delle Či-
taonice ? Bisogna che la direzione provveda,
nel suo stesso interesse, assolutamente.
li» P. S. Scrive Videa Italiana.
«Avevo ragione di dire che il direttore
del cessato Pensiero Slavo ha voluto pub-
blicare il proprio giornale in francese, per
potersi ripetere senza apparire monotono!
Fatto sta, che il primo numero della P. S.
è la traduzione quasi letterale dell'ultimo
numero del Pensiero Slavo. In tal modo il
proprietario, direttore ed editore (acci-