DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

5 Veritatem faeientes in charitate, \ crescamus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. < (S. Paul. Eph. JV. i 5.) Ishodi 11 Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in đies alaeriter operam Veslram impensuros in luenda salutari Etrtesi« Strina a«rimišqae in Religionis araore et in ver« fidei professione rokuandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti predbrojtee. — U Zadru, un&pried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. j postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. " Br. 57 Zadar, Četvrtak 27 Srpnja 1882. God. XIII. Glagoljica, latinica i klimentica JŽelja, da se rimsko-slovjenski Misal i Casoslov pretiskaju latinskim slovima mješte glagoljskieh nalazi, ako se ne- varam, dovoljna odziva i medju sve- ćenicima Šibenske Biskupije. Razlozi, koji svjetuju i najkrepčije preporučuju rečenu promjenu slov&, uz pridržanje pravoga staroslovjeoskoga jezika Sv. Cirila, navedeni su dosta pomnjivo u knjižici, prikazanoj Spljetskomu Na- redničtvu od ondješnjega Svećenstva, pod naslovom Memorici sulla conversione dell* alfabeta Glagolito nel Latino itd., te se jedva može naći drugi eh razloga, koji bi tu liepu i pobožnu želju većom ili jednakom snagom podupirali. A1 je učenomu spisatelju rečene M.emorie izbjegla navlastito jedna iz- reka, koja je začudno, da nebijaše od nikoga na vrieme znmiećena, i koju bez dvojbe on s&m nije shvaćao u smislu, koji u sebi ima, i koji je oče- vidan svakomu pametnomu štiocu — Osvrćuć se na prigovore, koji bi se mogli podignuti protiva zamjeni gla- goljskieh slov& sa latinskima u svetoj liturgiji, spisatelj spominje, da bi nje- ki odlični katolici žudili, da se slova glagoljska zamiene sa tako zvanim ćirilskima, ili točno klimenticom, jer se nadaju, da bi se tako slovjenska došle razlučena naša braća lakše sdružila s Rimskom Katoličkom Crkvom. Spisa- telj je protivna mnenja; on se pače boji, da bi ih ova susretljivost Katolika gore u tvrdila u razkolu; on cieni ob- manom (iillusione), ako 1' tko vjeruje ne .samo dokazljivosti (probabilitd) nego i mogućnosti (possibilitd, str. 26), da se klimentičkim slovima približe k nam braća razkolnici. Da cjelovito izrečem što mislim, nemogu pojmiti, zašto ne- bi moguće bilo obratiti Katoličkoj Crkvi razkolnike i primljenjem njihovieh kli- mentičkieh slovši u našu liturgiju; al se slagam ovdje u obće sa spisateljem ; i takav predlog smatram uprav lako- umniem; pa što se tiče mučnoćs u štivenju, razlozi govore rnal ne istom snagom i protiva glagoljskim i protiva klimentičkim slovim, kojieh opet na Bmetnju ima dvoje vrsti; i uvjeren sam da neće dugo proći, te će napredkom sami razkolnici, barem u svieh gra- djanskieh potrebah naći koristno služiti se latinskim slovima, ko što već do- briem dielom u pismu čine (i s&m spi- satelj to dokazuje str. 12); jerbo sami sliepci neće da vide, kako su odavna latinska slova zavladala po svem svietu, i sve se većma šire, te će se po svoj prilici klimentica održati kod Slovjena dokle se bude i vjerski razkol održavao. Evo me sada bliže glavnoj izreci, koja me uprav prisilila, da ova dva redka pišem. Spisatelj skm najbolje zna, da se ćirilskim (štij: klimentičkim) slovima služe u slovjenskoj iztočnoj li- turgjiji naša braća od crkne rimske raz- lučena (str. 25); on zna, da Riiteni ili Malorusi katolici iztočnog obreda, koji se takodjer u liturgjiji služe klimenti- com, višekrat se vide nestalni u vjeri (str. 28), jer ih ruski razkol, oliš mita sličnog jezika, jošter zajedničkim *) Tiskamo kako stoji u ime slobode rieči. Op. Ur. slovima k sebi priteže. Slovjeni dakle, koji se klimenticom jur od početka pa are do sada služiše, ili su okorjeli razkolnici, kao Rusi i Srbi, ili dobro- ćudni al slabi sad katolici sada pak razkolnici Bugari, ili baš ne uajkrep- čiji katolici, kako znatan dio Malo- rusa. Ostali Slovjenski narodi, koji u božjoj službi uzdržaše jezik latinski (i rjedko gdje glagoljski) uztrajaše u ka- toličkoj vjeri: katolici su (izvan mala broja luteraca) Poljaci, Česi, Slovenci; katolici su Hrvati, koje preko mjere nezamami iztočni obred i klimentica; samo Slovaci, radi svestranog magjar- skog upliva, nješto težje podlegoše la- žnoj reformi. Poviest vjerska Slovjen- skieh naroda može se dakle označiti u kratko ovako: oni Slovjenski narodi, koji se primiše iztočne liturgjije sa klimenticom, postadoše, s malim iznim- kami, žrtvom razkola. Možda u tom različita slova nisu ništa kriva, pa ni različiti obredi, ali slova i obredi raz- ličiti već unapried oholim razkolnici m pružiše poglaviti temelj, na kojem o- snovaše odieljenje crkve iztočne od zapadne, jer se vjerojatno razkol ne- dogodi, nego radi političkieh i naro- dnieh protivštinšt, kašnje se tekar raz- kol utvrdi krivovjerstvom, eda stvori nove zaprieke ujedinjenju crkava. Gla- goljica, #!Sti plod i izraz svetieh Cirila i Metoda, njezinieh izumitelja i prvieh uporavitelja, od početka pa uvjek do sada sačuva pravo^jprno katoličko o- bilježje; nju razkol i krivovjerstvo neo- kaljan pa narodi, koji s vjerom primiše glagoljicu od sv. Slovjenskieh Apoštola, bili su svakim razlogom vjerniji nau- kam njihovim, kad, radi nezgodnosti vremena, uprav zanemariše glagoljicu, eda se latinicom tješnje privežu Rim- skoj Prvostolnoj crkvi, nego oni, koji nova klimentička slova uvedoše, ter š njima poduprieše razkol u Isukrsto- voj crkvi. Svrha poglavita u propovie- danju Sv. Braće bijaše duhovno spasenje, što oni činom i rječjti uvjek najbistrije pokazaše da se steći može jedino u Katoličkoj crkvi; slova i jezik smatrahu razložito najboljim sredstvom, da na- rode obrate i prosvietle u kršćanskom nauku; ali uvjek, ko pravi katoiici, voliše svrhi nego sredstvu; i narodi Slovjenski, koji vjerni ostadoše nauku Sv. Apoštola, svrhu njihovu, spasenje dušd, jamačno dostigoše, premda se malo gdje kod katolika održa glagolj- ski jezik i slova u liturgjiji. Kad se ovo predstavi, svaki se pa- metan katolik mora iznebluSiti, netom opazi i razumije sliedeee stavke, koji se štiju u spomenutoj Memoria, i to- liko više, kad promisli, da je ovo pi- smo sastavio svećenik ') katolik, i ka- tolici svećenici podpisali, pa je isto pismo tiskano, bilo predano Spljet- skomu biskupu, i od njega odpravlje- *) Koliko gdjegod, možda uvjek nehot.e, znadu zabrazditi i njeki svećenici, vidi se i u dopisu iz Obrovca u Br. 55. Kat. Dalm., gdje se zovu na prostu odpadnutim (!!) katoličke biskupije obreda latinskoga. Pa će opet drugi svećenik žaliti opanke izderane u putovanju do Rima, a treći se tužit u dragoj Slobodi, što Rim nehtje ove godine dopustiti njekojim latinskim Svećenicimj^n« glagoljsku Misu! Kad bi Rimska Stolica no u Rim, gdje će bit po svoj prilici temeljito proučeno i razsudjeno. Evo dakle tieh rieči: „kl sacro deposito del- alfabeta, Clemente preferiva lo seopo "che S. Cirillo col suo alfabeto si pro« "poneva, e Clemente abbandonando V al- "fabeto (glagolito) ha raggiunto lo seopo, „il bene spirituale delle animei(. (str. 16). Želio bih, da neznam talijanski, ili da mi nikad nije do rukil došla re- čena knjižica, pa da mi tajnom vječ- nom ostane sadržaj njezin; toliko mi se mučan čini smisao navedenieh rieči, loli pogrešan ili baš bezobrazan. Kako je to da spisatelj, koji se u ostalom pokazuje dobriem i prosvietljenijem ka- tolikom, i koji, kako sam jurve spo- menuo, odlučno stoji protiva uvedenju Klimentice u katoličku liturgjiju rim- skog obreda, jer se odatle zlu boji a dobru nenada, kako je to da ovdje ne- sretno naglasuje, da je Kliment zapo- stavivši glagoljicu i uvedši nova slova grčkim sličnija, dostigao svrhu Cirilovu, duhovno dobro dušd? Ja neću odovle zlobno izvadjati, da oni koji glagoljicu pridržaše ili ju latinicom zamieniše, štetovaše dakle u duhovnom dobru, jerbo se ta misao otvoreno neiztiče, ali, kakve mu drago namjere spisatelj i- mao, i koje ja uvjek dobrima želim cieniti, ovdje je svakako bistro i Čisto rečeno, da oni Slovjenski narodi, koji Klimenticu u bogoslužju rabe, i koji su, kako srao gori potanko naveli, u obće okorjeli razkolnici, na pravom su putu spasenja. Neću tvrditi, da je Kli- ment nova slova razkolmčkiem i stra- načkiem duhom, premda povjestničari jako sumnje, da je to učinjeno po volji pricrzenikd Carigradskoj Prvostolnici, jer se za onda još nebijaše došlo do od- lučnog razkola medju zapadnom i iz- točnom crkvom ; dopuštam tamo, kako su namjere Cirilove bile čiste i svete, da su čiste i svete bile takodjer Kli- mentove, al će i meni biti dopušteno, da javno i glasno uztvrdim, da se Kli- menticom nije dostigla Cirilova svrha, spasenje dušd, nego da je na žalost Klimentica bila i jest bedemom iza kojega se brani razkol protiva jedino spasonosnoj Katoličkoj crkvi, da je Klimentica u obće, jedna utvrda osu- djenja i izgubljenja a ne duševnoga spasenja. Šibenik, 24 srpnja 1882. I. V. rV^^IScl^ SSgjipatslie Pivari. Nulla dies sine linea — dakako o Egjiptu. Pri žurnalistici, štono je rieč, saison morte egjipatsko je pitanje druga Kalifornija iliti Peru za novinare. Ali opeta egjipatsko pi- tanje zanima obćinstvo, te baš s toga, pa i obzirom na to što je i našim pomorcima dobro poznata zemlja, što ima na stotine hr- vata, koji su bili tamo n. p. u Saidu, Ismajili, htjela podpuno ugadjati hirim pretjeranaca, zavladala bi brzo u svetom mjestu pogrda razsuća. Tražimo uvjek x u svemu najprije kraljevstvo nebesko, a Crkva Sveta vodjena Božjiem Duhom znat će nam podieliti u zgodno vrieme sve one povlastice, koje mi prosimo, i koje će pripomoći Slovjenskim narodim do većeg ugleda, slave i dobrostanja svjetovnoga. Suecu — mislimo da izpunjujemo svoju du- žnost, ako donosimo potanjih viesti iz E- gjipta. Sad po svom uvodu pro domo, evo što se raznosi po svietu o Egjiptu i njegovim stvarima. Evropejsko obćinstvo za časak je bilo od- vratilo oči sa Egjipta, i svrnulo ih na obale marmorskoga mora. Sastanak u Carigradu, koji se eto od četri tjedna razteže, bio je dao o sebi glasa. Lukava Kapija (jadno joj lukavstvo !) odgovarajuć na istovjetnu notu zastupnika evropejakih velevlasti, da posre- duje u ime Evrope u Egjiptu, ni rieči da bi o posredovanju, već prosto izjavi da će učestvovati sastanku. Topovi ju dakle pri- siliše na taj korak, kog nazad nekoliko dana nebi pod živu glavu bila učinila; tim radje ga učini, što na ovaj način misli oduljiti sa- stanak izčekujuć Bog zna kakovih dogodjaja. Nu Francuzka i Englezka naprosto to tu- mačiše ko odreku na posredovanje, te dok Said paša i Assim paša budu siedili uz e- vropejske poklisare u Kioksu, one će de facto posredovati. Wolseley bje, kako javljeno, imeno- van vrhovnim zapovjednikom englezke e- gjipatske vojske. U ponedjelak stigoše u Aleksandriju prvi englezki vojnici za iz- krcanje. Bilo jih je 1100. Pričuve su bile pozvane, do 2 doj. mjes. vojnici moraju biti pod barjakom. Uz to se hoće novaca, te je u subotu englez. ministar rata Childers iznio predlog o zajmu od 1,300,000 šterlina. Sva englezka vojska za Egjipat imala bi brojiti okd 20,000 ljudi. Francuzka nezao- staje Englezkoj, te je u zastupničkoj kući iznesen već drugi zajam za Egjipat od 9 */2 milijuna; a 5000 pomorske pješadije imalo bi se do koji dan ukrcati u Toulonu. Zna- čajno je, da su u Francuzkoj sve skoro stranke kaele sa egjipatskom vojnom, te kad je nazad nekoliko dana Gambetta, pristajuć uz vojnu i zajam, izjavio da je prvi zajam posve malašan, biskup mu Freppel povikne: sasma dobro ! Dočim se Englezka i Francuzi a oboruža- vaju, Arabi se paša utaborio izmed Kafr-el-Da- vara i Damanhura i gospoduje faktično Egjip- tom. Začudno je današnje stanje Egipta. Tri vlasti hoće da zapoviedaju, pa koju da slušaš. Arabi izdaje tri proglasa, udara na Kediva jer da se prodao Englezima, da iih je po- zvao da pokolju muhamedance i t. d., pro- glasuje sveti rat proti Englezima i u obće inovjernicima (po njegovoj dogmatici!) i daje zapovied da svak njega sluša. Pa kd da mu ni to nije dosta, pozivlje uleme, ve- likaše, paše i druge na skupštinu u Kairu, da viećaju kojom je stazom udariti; te na posliedku udara po milijuna šterlina ratne štibre. Arabi u Kairu i Kafr-el-Davaru u- dara u jedne gusle a Kedive po sred Alek- sandrije izmed svojih novih saveznika, En- gleza, u druge. I on pozivlje ministre ok6 sebe da viećaju, pa izdaje proglas u kom zove Arabija kukavicom i odmetnikom i po- zivlje pukovnike i narod da budu uz njega i Engleza, koji je došo ne da gospoduje, već da uzpostavi mir i red. Ko će prodrieti ? Nama se čini da će jedini englezki topovi i „modre košulje Uz to se opažaju već posljedice ratne dobi. Kako poznato, u Kairu, Damietti, Took- hu, Benti, Kaljubu, Tantahu bilo je strašna pokolja i poginuli su skoro svi kršćani i u obće evropejci. Za Aleksandriju se pako spravljaju crni dnevi. Arabi paša zatvorio

KATOLI s Veritatem facientes in charitate, < ) crescamiis in illo per omnia, qui > est caput Christus. > (S. Paul. Eph. IV. i 5.) j Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitiir, meus est. Religionis Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari T$cflesiay. doclrina animisgue in , '< „. „ . Y'VI . n s amore el in ver« fidei professione rohorandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 f Uvjeti pređl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. •— Za inozemstvo 1 fior i poštarski troškovi. — t'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 64 Zadar, Ponedjelnik 21 Kolovoza 1882. God. XIII. Zadar, 21 kolovoza. Rodjendan Nj. V. našeg kralja pro- slavljen je ovaj put u Zadru neobično svečano uz živo natjecanje gradjanstva s vojničtvom. Gradjani i civilne vlasti imale su Pontifikalnu Misu u sv. Stošiji, pjevanu od Nj. Pr. gosp. Nadbiskupa P. D. Maupasa. Vojnici i oni su imali svoju posebnu Misu sub din na istočnoj strani građa. Posebnoj vojničkoj svečanosti dalo je povoda i dieljenje medalja voj- nicima koji su učestvovali udušenju ustanku. Vojnička svečanost trajala je vas božji dan. U večer su imali sjaj- nu razsvjetu. Po vojničkoj razsvjeti po- čela je razsvjeta gradska, koja se je izticala najljepše pri moru i na moru. Lloydov parobrod bio je naročito unaj- mljen onu večer. Na nj se je ukrcala bila glasba i družtvo pjevača, koje je pjevalo do kasno doba noći. Žao nam je da imamo iztaknut u ovom obćem suglasju stonaciju i to od strane vlasti koje prve imaju dužnost nemutit veselje za vladarev Rodjen- dan. Objavilelj Dalmatinski on nara je sam koji nam tu stonaciju priobćuje, u broju od prošle subote, javljajuć na odličnu mjestu, kako je dio Namjestništva u svečanoj odori prisustvovao liturgiji u hrišćanskoj crkvi. Na Čelu ovog odiela bio je g. savjetnik Avvoscani, koji je kako je poznato, izvjestitelj za bogo- slov ne stvari. Tiem je namjestništvo dalo vjersko- političnu sablazan i kazalo nara po čem imamo sudit vrieđnoit njihove odanosti uzvišenomu Vladaru. Oni nam dokazuju da idu u crkvu onaj dan iz puke formalnosti, jer barem izvjestitelji za bogoštovne stvari neće bit valjda toliko nizke vjerske naobraženosti da smatraju molitve svili crkava jednako pred Bogom uspiešne, niti katolik, dok ostaje takav ide zazbilj da se za^cara Bogu moli u crkvam inovjerskim. Cemu dakle gosp. Avvoscani i družina odoše u Sv. Iliju, ako ne iz formalnosti ? Nu, kad se tako misli kod činovničkih kru- gova, nije nikakva čuda ako se i dvorski savjetnici, uzprkos zakletvi vjernosti, snadju u kakvoj Galiciji upleteni u iz- trage. Kad se gazi vjersko ćuslvo što preostaje sveta čovječjoj duši? Ništa! Pazite dobro gospođo da s vjerskim ćustvom igre nema. Lako vam je hitat prigodu da ga omalovažujete i Činite padat u puku, al je red dav se pak spomenete što zatim sliedi. Ziv vam primjer Trst. 1 ondje se diže hajka na vjersko ćustvo, da se za tim laglje pro- ture buntovničke misli, jer znadu tko je Bogu da je taj eo ipso i svom Caru vjeran, a tko nije prvo, da lako ne- bude ni drugo. Nego: primili smo Befehl, čini nam se čut gdje nam odgovaraju. Zlo dvo- struko, jer zapovjed takova nema te- melja u državnim zakonima, pošto nitko nemože bit milovan da prisustvuje ino- vjerskim obredima, a najmanje onda kad se zna da se to Čini iz formalno- sti, koja kod Svietle Krune nemože bit sa zadovoljstvom i harnošću Čuvena: bolje je i kod kuće stat nego o vrši vat formalne izkaze u svečanoj odori, svom kralju na čast! Na Kraljev dan uzaptili su u Trstu na Lloyđovu parobrodu došavšem iz Mletaka kovčeg pun buntovničkih proglasa proti Austriji. Osoba kojoj je bio u- prnvljen kovčeg bila je već koji dan prije zatvorena rad sumnje da pomaže puhat u buntovničku vatru. Kallayev rad. Sarajevski List od 13 tekuć, priobćuje još neke premještaje političkih činovnika. Okružili predstoj- nik Emil Mraović premješten je u istom svojstvu u Bihač, mudir u Orešju Josip Marković dodieljen je kajmekanskoj vlasti u Foči, a uprava mudirluka u Arašju povjerena je pristavu Iliji Pe- troviću. Pozor konstatira, da u Bosni- Hercegovini neima vise činovnika Hrvala, zastupnika hrvatske misli. Srpski List i Zastava mogli bi biti kaeli; ipak oni se sliede opirati okupaciji i aneksiji — a Hrvati zagovaraju obe. Zar ih s toga ćeraju iz Bosne? Ili samo da se kuša, pa opet kuša — i ništa neopravi ? Sa juga naše carevine stižu radostne pa i žalostne viesti. Ako je istina što se raznieio po novinama, u južnjoj Her- cegovini bilo je krvava okršaja izmed Poče i Glavatićeva. Po pražkoj Poli- tici i bečkoj Novoj Pressi neki Jova- nović, crnogorski podanik a ruski ča- stnik čeoničtva, bio se kroz Bugarsku spustio u Srbiju; u Usiki da ga srbska straža razoružala; nu njemu podje za rukom (! ?) pobjeći preko Novog Pa- zara u Hercegovinu, gdje ustroji četu. Prošlih dana sukobio se s vojskom na riečici Tari, nu jo bio suzbijen preko Crnogorske granice, te je položio oružje pred crnogorskom stražom — U Cr- noj gori ima 8000 pribjega, koji neće da se vrate k svojim kućama. — Po viestima N. P. na Cetinju se svoje- voljno piedao aust. poslaničtvu neki Hakić iz Novogsada, od glavnijih srb- skih agitatora. Bio je poslan u Kotor, gdje je pred sudom svaku izpoviedio. Kažu da ima mnogo crnogorskih od- ličnjaka kompromitiranih. Iztragu će voditi vojnički sud. Biti će zanimiva. Novačenje n Bvsni. Dne 12 tek. provelo se novačenje u Gackom ; sve u miru. Dva dana kašnje« provelo se bez oprieke i u Ne- vesinjskom kotaru. Oviem je novačenje pro- vedeno u cieloj Bosni i Hercegovini. Najnovije sa Istoka. General Wolseley, glavni zapovjednik englezke vojske, stigo je u Aleksandriju da preuzme zapovied nad vojskom i po mogućnosti započine vojnu — U sjednici sastanka od prošloga poneđjelnika i Francuzka je pristala uz predlog Oortia (vidi „Istočne" stvari" u danas, br.); zastu- pnici za tim izjaviše da se odgode sjednice, jer jih i nije potreba, buduć je Kediv iz- dao dvie odluke. U prvoj javlja gradjanskim i vojničkim vlastima na Sueckom prokopu, da je englezkomu zapovjedniku povjereno da uzpostavi red i da zauzme na Sueckom prokopu sve točke, koje su mu od potrebe za vojnu. Englezi dakle imaju slobodne ruke. — Kako iz Carigrada javljaju, još se nije sklopila vojnička nagodba izmed Kapije i Englezke, jer je veliki Seik ul-Islam pro tivan; neki opeta kažu rad Bairam sveča- nosti — General Wolseley dao je proglas na Egjipćane, u kom kaže da je cilj En- glezke vojne uzpostavljenje mira. — En- glezka će vojska udariti sa Abukira. Jučer se je imala vojska izkrcati kod Abukira i udarati na Abukirske tvdjave. isiočne stvari. Promieniti nam je naslov „egjipatskim stvarima" i nadjesti jim naslov „istočne", jer se sbilja stvari tako razvile da su obu- hvatile cieli istok, te izvan egjipatskoga pitanja, podigla su glavu i razna druga pi- tanja. Dva diva se uhvatila u koštac: s jedne strane Englezka i interesi Evrope, s druge musulmanski sviet, koji se opire posljed- njemu udarcu, kog mu hoće da zada En- glezka. Borba je zanimiva, i kako uviežs topovi odlučuju vise no dosadljivi dogovori mudrih diplomata. John Buli ili bolje Gladstone, koji ovom prigodom iznaša na vidjelo svu svoju di- plomatsku vještinu, k6 da si je zabio čavo u glavu, da na topovima će ostati pobjeda i da gotovi Čini vriede nešto više no pusti zaključci koje skupštine, procrtani na finoj hartiji i podpisani šesterostrukim podpisom. I uprav Gladstone iznenadjuje Evropu go- tovim ćinima. Dok su se zastupnici raznih velevlasti dogovarali u Terapiji o načinu kako da uzpostave prvašnje stanje u Egjip- tu, ukrote Arabija i spase ugled Kediva, Gladstone je dao pucati na Aleksandriju, proćerati Arabija, zauzeti grad i uzeti Ke- diva pod englezko štitničtvo; pa tad liepo izjavio, da gospoda na sastanku mogu i na- dalje dugočasiti se; jer da ono nekoliko fu- nata potrošenoga praha ne mienja položaja. Koji dankašnje, 15 proš., zastupnici predaju Kapiji zajedničku notu; Kapija koleba se ali napokon posluša liepe svjete prijatelja na Sprei i primi posredovanje. To jznenadi Gladstona; ali on fino baca klipove izmed nogu Kapiji i sastanku, dok se sastanku ne smrklo pred očima, te mu bilo izjaviti da, poslie neg je pun mjesec dana viećao, poso o posredovanju i uzpostavljenju mira i reda u Egjiptu pripada Englezkoj i Turskoj, nek si oni taj poso medju sobom urede; sastanak će viećati samo o Sueckomu pro- kopu, jer je stvar zajednička svim vlastima. Gladstone jedva to dočekao, ta lahko je njemu sa Turskom. Sastanak počeo dne 2 tek. viećati o Sueeu i baš Corti iznio pri- jašnji predlog francuzki o zajedničkoj za- štiti Sueckoga prokopa, kad istog dneva Gladstone šalje na dar sastanku drugi gotov čin „zaposjednuće Sueca". Englezku dakle ne boli glava za zaključke sastanka; ona naprosto sliedi svojom stazom, a sasta- nak joj je dobro došo, jer dok zastupnici viećaju- ona pripravlja vojsku i po broju vojske koraca napried. Isti dogovori sa Turskom glede posredovanja pomažu joj, jer joj daju vremena do oboruža i pošalje u Egjipat hiljadi vojnika; što joj nebi bilo pošlo za rukom, da je odmah u prvine pre- kinula dogovore sa Turskom i naviestila rat, jer bi Sultanov proglas na Egjipćane bio podigo kuku i motiku na „crvene ko- šulje", koje u malom broju bile bi podlegle zanešenosti Arabijevih vojnika. Sad je pita- nje dokle će Evropa dopustiti Englezu da napreduje i dali će mu k6 nekad Rusu pred stambulskim munarima poviknuti: stani! Budućnost će nam svaku izporaviti, a nama je pratiti dnevne sgodjaje. * # * Pol. Corr. javljaju da su zastupnici Njema- čke, Ruske, Austrije i dakako Italije pristali uz predlog Italije, da se uzpostavi medjuna- rodna pomorska služba u Sueckomu proko- kopu. Lord Dufferin, englezki zastupnik, izjavi da i on prima predlog, naglasujuć u- jedno privremeni značaj preduzimajuće se mjere i pridržajem da se u potrebi za sje- gurnost prokopa može izkrcati i vojske. En- glezka bi dakle i u ovom slučaju htjela nado- metak onih dvaju rieči „torce majeure", ko u zaključku drugo sjednice, koje su joj slu- žile izlikom da puca na Aleksandriju. Po Corr. Bur. uvjeti bi Englezke bili ovi: 1. Da Engleska bude slobodna u vojni koju je preduzela; 2. Da pada krepost talijanskoga predloga s dnevom, u koji se povrati mir u Egjiptu; a 3. Da svaka vlast u potrebi može izkrcati vojske. Turski odaslanici za- želiše da se o predlogu sastavi zapisnik, sto bi i primljeno. U sjednici od poneđjelnika imala se stvar obaviti. * * * Glede vojničke nagodbe izmedju Englezke i Turske (Englezka je bila izjavila, da će se oprieti izkrcanju turske vojske u Egjipat, uzprkos nalogu ciele Evrope, ako se Turska prije s njom nepogodi glede načina, kako da se provede posredovanje Turske u Egjiptu) brzojav donosi: Kapija je izjavila u sjednici od prošlog Četvrtka, da je pripravna sklopiti nagodbu, ali od onoga dneva nije se ništa ozbiljna postiglo. Po englezkim novinama, englezka osnova vojničke nagodbe sadrža- vala bi sliedeće točke: 1. Vodjenje strategi- ćkih kretanja pripadalo bi englezkomu zapo- vjedniku ; 2. Ustanovilo bi se imenovanje jednoga englezkoga povjerenika kod tur- skoga vojničkoga zapovjednika; 3. Unapried bi se ustanovilo mjesto, gdje bi se imala izkrcati turska vojska. 4 Turska bi mogla poslati u Egjipat samo 6000 ljudi, broj bi se mogo povisiti samo kad bi Englezka pristala. Turska dakako ko suzeren Egjipta, nemože da primi ove uvjete; ona bi htjela da turski i englezki zapovjednik dogovorno ali po sebi vojuju i da se u nagodbi umetne uvjet, da po uzpostavljenju mira obe vojske imaju poći u isto doba iz Egjipta. — Iz Carigrada Reutevovica javlja dne 14 tek.: Sultan dosad nije podpisao proglas proti Arabiju ni nagodbu sa Dufferinom. Lord Dufferin sveudilj hoće da se proglas izdade prije izkrcanja turske vojske. Said Paša svjetuje da se primi nagodba, ali ima druga struja, koja hoće da ju odbaci u sadašnjoj stilizaciji i tvrdi da se nema izdati proglasa. Londonski listovi javljaju, da Abisinjaki kralj Ivan na granici je svog kraljestva sa vojničkom silom, u nadi da će udariti na svoje stare neprijatelje Egjipćane i po taj način učiniti usluga Englezima, nebi li mu ovi pomogli proturiti se na novo do mora.

Veritatem facientes in charitate, crescamus in illo per orania, qui est caput Christus Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak , 'p , E h |V 13.) j Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriler operam Vestram impensuros in tuenda salutari fefe'-doctrfiia an}misq»e in (i. rani. i). • " j Religionis amore et in verae iidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 /Jisaocm'KVfolrčke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvletl »ređbrojtoe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajucu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe no 10 novč- redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. ' ' Br. 66 Zadar, Ponedjelnik 28 Kolovoza 1882. God. XIII. Da dodjemo već jednom na toli nuždni tekući red u upravi, zamo- lismo mnoge veće i manje nase dužnike posebnim pismom na iz- platu predbrojbe po uvjetim na ćelu lista. Ponavljamo ovdje pre- poruku, uz obaviest onoj gospodi koji duguju za više godina i koji dadoše nam razumjet da uzimlju u šalu ispunjenje one svoje dužnosti, na koju ih, osim duševnosti, i ne- poznato im rodoljublje obvezuje, da ćemo, neodazovu li se podpunom isplatom do 10 dojdućega mjeseca, javno ih pozvat po imenu, a uz to i drugim ćemo ih sredstvom pri- silit neigrat se s obrazom i po- štenjem.—Molimo ovom prigodom najtoplije i onu gospodu koja nam Što duguje za slike, knjige, uvrstbe, nek nas se po mogućnosti siete koliko prije, znajuć dobro da nas ti- skarski, financijalni i poštarski troškovi ne čekaju, ne samo za godine ma ni za tjedne, te nam nije moguće, bez velikih neprilika i dosada, svakoj doskoćit utjeri- vajuć jedva polovicu dohodaka. Nezasluženo ! buduć se zna liepo da naš list samo se svojim znojem hrani i da je uz to, obzirom na siromaštvo pokrajine, najniže ciene. Nadamo se po tom da će gospođa predbrojnici dužnici do- stojno uvažit ove okolnosti i ukinut nam potrebu ovih tužba, a od- nosno i prisilnih sredstva. Kako 4a svladamo poteškoće za uve&enje staroslavenštine u crkvi. u. Valja ne poznati sustav katoličke crkve, ne poznati koliko liturgički jezik zasieca u polučenje njezinog jedinog cilja, spasenje duša, ne poznati koliko katolička crkva uvažava i sliedi tra- diciju i u vanjskom obredovnom svom životu,— da se može zahtievati od nje, da ona uvede novi liturgički jezik u službu božju onom brzinom, kojom se sada u državah kuju novi zakoni, koji, ne nalazeć podloge ni korjena u života i u potrebali naroda, mienjaju se smiešnom lasnoćom, raztvarajućom sve socijalne odnošaje. Katolička crkva je još jedina zadruga (izuzmeš li En- glezku) gdje običaj je obilnim vrelom prava. Ona ništa ne improvisira, nego važda nadovezuje novo na staro, — popravlja i izpravlja, ali ne fabricira, kako to Čine moderne države. Ako je istiua da do XVI. vieka starosloven- ština je postojala u službi božjoj u Zagrebačkoj i Djakovačkoj biskupiji, — istina je takodjer da je usljed doga- djaja, kojim je rimska stolica najviše ostala tudja, ona prestala, i ustupila bezograničeno mjesto latinštini. Pokret istočni, faktično približenje istoka k za- padu usljed uslobodjenja mal ne svega slavjanskoga plemena od turskog jarma, zahtievaju da se pripravi onaj most preko kojega, kad odbije ona ura, koju je Otac nebeski sebi piidržao, istočna i zapadna crkva će si pružiti ruku da se nadju u istoj ovčarnici s jednim pastirom. Taj most je staroslovenština, te ga valja malo po malo graditi medju jadranskim morem, Savom i Drinom. Ova možda namiče postepenu i obzirnu promjenu u liturgičnom jeziku svega gore pomenutog predjela, promjenu koju ima rukovoditi Namjestnik Isukr- stov skupa sa Biskupi. Ta promjena lasnije će se sbiti gdje staroslavenština nije bila izkorjenuta, gdje u širjemu ili u užemu okviru još postoji, kako u Dalmaciji i u Senjskoj biskupiji. Ona će se u suprot sporije udomiti gdje joj nije još ni svećenstvo ni narod pri- pravilo zemljište. Ova promjena paka neće nipošto odrinuti latinštinu, kako je to vrlo praktično i mudro iztaknuo DjakovaČki biskup u njegovoj glaso- vitoj korizmenoj okružnici, — nego će se latinština i staroslavenština kod nas zamjenito upotrebljavati, kako se kod nas dotiču istok i zapad. Ali za sve to hoće se vremena: nije tomu dosta izdati naredbu koja bi se uvrstila u diocezanski list, kako neki zakoni u sbornike, da ostanu zakopano mrtvo slovo. Oni koji bi nepromišljeno htjeli u tren oka uvesti staroslovenštinu gdje je nije, radili bi joj o glavi, ali toga se nije bojati, jer Rim takih smiešnih pokusa nije vičan učiniti. Neka se tomu prije svega pripravi svećenstvo, i neka ovo utire u narodu staroslovenštini put. Na pr, u djakovačkoj biskupiji kako u cieloj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini ima hvalevriedni običaj da se poslanica i vangjelje kod svečane mise u hrvat- skoj vulgati pjeva. Toga ne postoji još u Zagrebačkoj, gdje, kad bi se to uvelo, bio bi liep korak napried na stazi uvedenja staroslavenštiue. U senj- skoj biskupiji u suprot uveo se ne- hvalevriedan običaj, da se oni dieli svete mise koji se glasno izgovaraju u vulgati hrvatskoj čitaju a tajne (se- creta) u latinštini. Ovdje dakle posve- mašnje uvedenje staroslavenštine biti će najlasnije i najnaravnije. Ostale biskupije malo po malo će se sa senj- skom modruškom izjednačiti; ali da bude uspješno ima se to obaviti sporite non spinte, ostavljajući velik djelokrug slo- bodi i znanju pojedinaca. Evo ima kod nas popova koji su od godina i godini dobili od sv. stolice dopust da čitaju sv. misu u staroslavenštini, jer su znali, jer su želili, jer ih je vuklo srce za tim. Uzorni nam je primjer dao Pavlinović, koji još i kao podgorski župnik, pak kasnije kad je sjedio kod Franovaca u Beču kao narodni posla- nik, čatio je sv. misu u staroslaven- štini, te bi znao svuda izkopati gla- goljski misal, kad ga nebi sobom nosio u sanduku. To se sbivalo pod Piom JX., kako se sad sbiva pod Lavom XIII. Ugledajte se mladi svećenici u njega, kako se ugledao mladi glagoljaš Ma- tešan i drugi, a svjetovnjaci publiciste namjesto odapinjati svoje striele proti dalekomu Rimu neka nišane bliže praga svoga. U crkovnih stvarili biva kako u svjetovnih: zahtievati sve od vlade, a stojati prekriženih ruku, to je lašnje ali je bezuspješni posao. Svemu našemu hrvatskomu svećen- stvu u Banovini i u Dalmaciji pruža se prilika naučavati se staroslavenštini, il u gimnaziji, il u bogoslovju. Ne Čini nam se da je u Banovini najsgodnije vrieme odabrano da se staroslavenština po klericih nauči u gimnaziji, jer ostaje vremena do redjenja da se ona zabo- ravi. Ako smo dobro obaviešteni; u bogoslovnom zadarskom zavod« pre- dava se staroslavenština u I, u II. i u III. tečaju. Ovo je bolje, ali bi još bolje bilo kad bi se predavala u lV.om. Kako stoji stvar u Djakovu i u Senju nije nam poznato. Medjutim bilo kako bilo, — ueka klerici jedanput naučenu sta- roslavenštini! ne zabace u kut, nego sliede makar po malo vježbati se u njoj sve do misnićtva, tako da uzmognu odmah s dozvolom svoga starešine u njoj misiti. Tim će se najlašnje i naj- sigurnije utirati put staroslavenštini u crkvi, jer „ignoti nulla cupido". Da- pače i svećenici koji nisu ostarili, a zaboravili ju, ili ju nigda ne znali, mogu joj se naučiti, i naučiti će joj se budu li imali volju, a dobiti će ju kad se budu osvjedočili da će se sta- roslanvenštinom sniziti malo po malo onaj zid, koji nas razstavlja od naše zabludjele braće. A oni kojim lasno ne ide staroslovenština, dapače sve- ćenstvo u obće imade drugih načina kako se velikom nalogu Otca kršćanstva odazvati, razprostirajući naime medju narod pobožnost naših ss. Apoštola, propoviedajuć mu o njihovom spaso- nosnom djelovanju, o nepokolebivoj njihovoj vjernosti prama Petrovoj Rim- skoj stolici, i upućivajući narod da se molitvom uzornim životom, i djelima kršćanske ljubavi zabludjeuoj svojoj braći približi. Mi držimo, da će ova sredstva biti uspješnija od najdublje i najspretnije polemike, jer ovom samom može se djelovati na mali broj izobra- ženika, a da se ne dopre do nižih slojeva naroda, koje valja zadobiti. Katoličko svećenstvo neće ničim toliko djelovati na sbliženje dviju crkava koliko ponašajući se prama istočnome onim duhom kršćanske krotkosti i lju- bavi, kojemu, kad je spojen s uzornim životom i pristojnom naobrazbom, ne- može se za dugo odolievati. Jer ljubav je jača od smrti, jedina je kadra svla- dati bludnju i mržnju i glupost. Za- ludu je tražiti svakojakih liekova, te sazivati u pomoć slobodu, civilizaciju, znanost, narodnost i samu staroslaven- štinu da se razkolu učini kraj. Ponizna, te po svietu i po visokih nosiocih svje- *) U tu svrhu dobro će djelovati bratov- ština svetih Ćirila i Metoda za sjedinjenje obiju Crkava, o kojoj čuli smo da će na- stojati Zadarski Nadpastir. Biskup djako- vački je za tu spasonosnu svrhu utemeljio zakladnu misu. tovnih načela prezirana sredstva kr- šćanske molitve i ljubavi sjediniti će istok sa zapadom. Nije usahnula još ona božanstvena: „vince in bono ma- lum". Koliko bismo bili sretniji u naših privatnih i javnih odnošajih, koliko bi si pojedinci i narodi štedili suvišnih muka i poraza, kad bi ostali vjerni ovoj Spasiteljevoj zapovjedi, kad ne bi odvraćali šilo za ognjilo, nego nasto- jali svladati zlo dobrim. Dnevne viesti. ,,Ung. Post." i „Nov. Presse" pri- maju iz Zagreba, da će se hrvatski Sabor sastati na 1 listopada i bit će mu predloženo za viećanje o: prora- čunu god. 1883 i promjeni zakona o inartikulaciji (pozakonjenju) krajiških naredaba. Tršćanska trgovačka komora zaklju- čila je jednoglasno upravit N. V. Caru i hrvatskomu kralju adresu odanosti prigodom 500. godišnjice od kad je Trst s Austrijom. Za 17 dojd. rujna očekuju u Trstu posjet N. Vis. Carevića Rudolfa i Ste- fanije. Ministar Kallay nastavlja svoje pu- tovanje po Bosni. Na 23 t. bio je u Cajnici a sutra dan u Foči. Kod Čaj- nice došo je k ministru ustaški vodja Ferhad beg Herenda izjavljujnć mu da se pokorava. Pišu iz Aleksandrije, 24 kolovoza: Viest „Agence Havas" : Englezi nastoje da uzpostaviv izravnu željezničku svezu medju Suezom i Kairom, dodju brzo u Kairo. Brod „Nautilus" ugovara sAbu- kirom radi predaje zarobljenika (Austrij- ska topovnica „Nautilus", kako ja- vlja Seymour, opazila je, ploveć kraj Abukira, na tamošnjim tvrdjicam bieln zastavu, te je uslied toga poslala na kop- no jedan čamac su nekoliko ljudi, koje su egipatske Čete zarobile. U Čamcu bi- jahu jedan častnik, brodski liečnik dr. Kamilo Theumur, jedan pomorski voj- nik, jeđau podčastnik i osam mornara. Ur.) Austro-ugarski konsuo umolio je Wolseleya, da Arabi paši izjavi, da zarobljenici nisu Englezi. Žica iz Londona, 25. kolovoza: Ju- trnji listovi javljaju: Wolseley došao je u Nafischeh. Obćenito napredovaje očekuje se u nedjelju. Kažu da je gu- verner Kairske tvrdje pripravan, da tvr- djicu, u ime khediva preda englezkim četam. Englezi nastoje da dodju u Kairo izravno iz Sueza, te popravljaju zato stari željeznički put medju Sue- zom i Kairom.

atin. Veritatem facientes in charitate, > crescamus in illo per omnia, qui ' est caput Christus. ) (S. Paul, frpli. IV. 13.) ; Izh.odi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in luenda salutan TTtinaiLJlpF.lnna animisgue in Religionis amore el in verse fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Catheđrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti predbrojlte. — U Zadru, unapried 7 fjor. ni* godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poatarski troškovi. — f'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo. — Uvrstfae po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. fer. 71 Zadar, Četvrtak 14 Rujna 1882. God. XIII. ITjekoliko rieči našoj „Slobodi". IV. Ima ih koji nieču Papi pravo na zemni posjed, temeljeć tu svoju protivnost na Kr- stovim riečiin: moje kraljestvo nije od ovoga svieta. Krstovo carstvo nije odista svietsko carstvo ili država, a da bi se moglo i smjelo reći, da je od svieta, nu njegovo kraljestvo ili njegova crkva jest „na" ovom avietu ustanovljena za nas, za ljude, a bor- iue ne za duhove ili angjele, da bi bila u zraku ili ne na ovom svietu. Što je pako na zemlji treba od zemlje da živi, ili treba tu zemnoga posjedovanja, makar ono bilo kraljestvo duhovnoga smjera, ili držanstvo duševnoga spasa. Krsta danas na zemlji nema onako, kako je bio tečajem tridesetitri godine, a da bi mogli i smjeli računati na njegovo zemno živovanje. On za svoga vrho- vnoga namjestnika nije mogao odabrati i postaviti nego čovjeka, kao što je svoju crkvu za zgoljne ljude utemeljio i ustanovio, pa je kao takovoga imenovao i postavio av. Petra, kao vidljivoga kralja i glavara svoje crkve na zemlji, da od svakoga dru- goga zemnoga kralja i vladara slobodno, neodvisno i samostalno upravlja Krstovom crkvom. Nije li tako? Ako jest, pitam, kako će papa neodvisno i samostalno upra- vljati crkvom Krstovom na zemlji, ako ne- bude sam neodvisan i samostalan od sva- koga kralja i državnika zemlje? A takav može biti samo onda, ako posjeduje samo- stalno zemljište, ne da bude tobož zemni kralj poput inih zemnih kraljeva, nego da bude neodvisan i samostalan kralj, vrhovni upravljat' ! j i vladar kraljestva Krstova na zemlji, neodvisan i samostalan u svojoj u- pravi, kakvim ga je postavio sam Krst. To su uvidili carevi, kraljevi i narodi već u staro doba kršćanstva, da se samo na taj način može i dade govoriti o samostalnosti i neodvisnosti vrhovne uprave crkvene, pa su papi razvojem poviesti dali i udielili zemni posjed, koga je on zakonitim putem primio i uzdržao. Dakako s početka crkve uije to moglo odmah biti, osobito u vrieme krvavih progona, ali kao što se nijedna u stanova na zemlji u svojoj klici ili zametku neukažuje savršenom i podpunom, nego se tek vremenom razvija do svoje podpunosti: tako nije se mogla ni ustanova papinstva u prvom početku ukazati podpunoma razvi- jenom, nego trebalo je vremena, da se do svoje podpunosti i cielosti razvije. A sad poviest nas uči, kako i u koliko se je to dogodilo, kako se je to sbilo s duhovnoga, kako sa zemnoga gledišta, ili kako se je duhovna papina vrhovna vlast razvijala i razvila sve do dogme nepogriešnosti dog- matične, a svjetovna mu vlast do uživanja zemnoga posjeda, t. j. do patrimoniuma sv. Petra, samo i izključivo u tu svrhu, da sa- mostalno i neodvisno može upravljati Kr- stovom crkvom. Takva uprava bila je po obći boljak, pače po isti napredni obstanak crkve bezuvjetno potrebita vazda i u svako vrieme, a boljega i izdašnijega sredstva zato nije i nemože se naći, nego što je zemni posjed papin, barem ga nismo od protivnika naših nigdje čuli, koji se toliko zemnomu posjedu papinomu protive, kao da je u tom tko zna kakovo zlo ili nesreća po narode. A ako je to bila velika potreba za vrieme starije, naposeb srednjega vieka, može se i punim pravom reći, da je danas jošte veća, da u toliko smiešanoj i pomućenoj vrevi svietskoj neodvisna i samostalna bude vr- hovna uprava crkvena, proizlazeća sa stoli- ce sv. Petra. 1 tko se pristojno bavi s povišen, te točno i triezno izpituje položaj stvari svieta i naroda, mora odmah u prvi čas priznati, da drugčije nije i drugčije biti nemože, ako se želi i hoće polučiti obći spas naroda — i unaprediti zdravi boljak čovječtva. Ja mislim, da sam stvar ako u kratko, ali posve bistro i zdravo izveo i dokazao, baveći se i sam s poviešću svieta i razvo- jem života čovječtva, naposeb s odnošajem crkve napram državam i obratno, t. j. od nošajem vjere napram spasu ljudskom. Nebi htio prenagliti se i nikomu se nametnuti, učitelj naš jest Gospodin, ali na svaki način preporučiti mi je svakomu, tko se hoće da bavi s povješću naposeb na polju javnosti, da istinito poviest razmatra, kao što hoćemo, da nam je svim zdrav um i zdravo srce, a da se nitko nepusti zava- djati u sliepo po ljudih, kojim nije do svete istine ni do božjega prava stalo, nego do svojih hira i paklene zlobe, u kojih nije tražiti spasa ni po čovječtvo ni po domo- vinu. A ako igdje treba opreznosti, to ju treba na ovom polju, da se inače najveće svetinje naroda, naposeb hrvatskoga tako lahko- umno nebacaju u blato vragu na volju, na- rodnomu spasu na nevolju. I ovim ću zaključiti dosta bolnim srcem, što opažam, da u mili mi hrv. narod javna i to hrv. štampa unaša duhovnu filokseru, korupciju, i nevjerstvo, a onamo se tuži na svestrani nazadak i skvarenost naroda, koja nebiva naglo, nego se lagahno u srce narodnoga života uvuče. Tim više pako mora boljeti, kad se vidi da to radi čeljad, koja govori i tvrdi, da se bori za istinu i pravo. C. G. Čudni li su ti ljudi oko sušačke Slobode! Dok je Lav XIII. turao u sviet svoju znamenitu encikliku i bu- dio iz mrtvila zaspano slovinstvo; dok su ugledniji svećenici i svjetovnjaci, prihvativ se u bratsko kolo, okupljali pojedine grane slovinstva i pripravljali hodočašće u Rim; dok su katolici slo- vinske krvi pratili srdcem i umom svoju braću hodočastnike k grobu Isukrsto- voga namjestnika; dok se ljudi vješti na peru trudili da prokrče put glago- lici sušačka Sloboda nehajno je sve to gledala, pače su mnogi njezini prijatelji žalili to natražnjačko hodo- čašće, a drugi se tješili da će to po- moć politici. Sad pako kad se prokr- Čila staza glagolici, kad je Rim pri- stao na želje slovina; sati kad je cr~ kovnoj poglavici prevaliti mnogo jadi- kovih klanaca, da što prije obeseli svoje sinove, slovine na jugu — diže se S/oboda sa divaua, na kom se istočnom bezbrigom odmarala od bitaka proti „njemstvu" i „narodnjačtvu", da opaše britku ćordu i da udara po... ali ni ona nezna po čemu. Grehota da ćorda nije njezina, no si ju je uzajmila kod ne- kog mladog hrvata, kom u žilama teče južna krv. Nu da vidimo, što li sve bunca Slo- bodin, kako da rečemo, suradnik. Od- govarajuć na tri Članka, koja neki ro- doljub napisa u našem listu, mladi pisac, ko lakrdijaš! u cirkusima, pokle je izpuškarao dvie tri, skače preko plota i obazire se na obćinstvo, da vidi hoće li mu se smijati. Obćinstvo se u cirkusu lakrdijašu smije, jer — jer je lakrdijaš; pa mislimo da će neki bit pleskali i mladome piscu i đovi- knuli mu: ala si nasamario „apologiste,, rimskih papa. Nu je vragolan mladi pisac, pa bismo se okladili, da se i on sam sebi smije. Neka ga! Jaoli peru pod mlađom rukom, uz vruću krv. članci su se bavili o zabrani u Hr- vatskoj a ne u Dalmaciji, gdje je nije bilo; prazna su dakle brbljanja što pisac govori o dalmatinskom svećen- stvu, puku i t. d. Nek pisac dokaže, ako mu je do istine, da nije bilo ne- mara u narodu i nižem svećenstvu Ba- novine. Ali on toga nemože dokazati i s toga savije vience oko ćela sve- ćenstva spljetske biskupije, koje rad svoga rodoljublja u svakoj se prigodi iztiče; ko da je naš pisac biedio s ne- mara spljetsko i u obće dalm. svećen- stvo. To je nepošteno podmetanje. Ni u ovom članku nemože da izo- stane „Švaba" i „madjar" -— pod kojim bi imao biti štovani pisac naSih uvo- dnih Članaka. „Da ovako napiše Švaba ili Magjar, piše mladi pisac, koji pro- putuje jednom našom zemljom, ni po žalosti " — Liepe rieči, ali pisac naših Članaka nije htio ružiti svećen- stvo Banovine, on je u obće konsta- tovao, da se tamošnje svećenstvo malo brine za glagolicu; ko je pisao gore no i Švaba i Magjar o svećenstvu u Banovini, to je pisac Slobodinih „Dnevnih pitanja" • ipak Sloboda tiska u svom li- stu : „pomenuti stavak (našeg pisca Op. „K. D.") zaudara skrajnom drzovitošću". V. Cim zaudaraju spisi tvog šef-sura- dnika, sušačka Slobobo? U ostalom kad bi nam bilo do polemike, mogli bismo upitati mladoga pisca: zna li on da trećina od ono dvanaest svećeuika, koji se podpisaše pod pozivom „braći sve- ćenicima" neodrža rieči; zna li on da se i prošlih dana vidjelo gdje mladići odgojeni u Prieku mise latinski, da tim tobož dokažu, da sn nešto više; zna li.... ali neodkrivajmo naše nevolje. Mi pouzdano čekamo da Rim reče svo- ju u prilog glagolici.... Sloboda (i nje- zini pisci) neka sliedi obožavati naj- veće neprijatelje papinstva i katoličtva, širiti pogubna novovjeka načela i bri- nuti se (risum teneatis !) za spas ka- toličkoga pučanstva Hrvatske kroz gla- golicu, biva; nek sliedi igrati ulogu lakrdijaša ma bilo kojega cirkusa; ko~ god će joj ipak ostati haran, a narod će opetovati s pučkim guslarom: Nešto biše Sušačka Sloboda! drago, biva da predteče irredentistične izkaze, ako jih pripravljaju. h Bosne. Pester Llotjdu pišu iz Sa- rajeva, da je uslied umora kod puto- vanja u Foču ministar Kallay morao tri dni ležati. Nu sada da mu je bolje, te da će kad posve ozdravi u Mostar; a za tim će iz zaposjednutih pokrajina, bez da podje u Beč, odputovati u Peštu, gdje će stignuti oko 25-26 ovog mje- seca, da učestvuje razpravama zajedni- čkoga ministarstva o proračunu za g. 1583. — Barun Plenker, novi ravnatelj financija, imao je dne 6 tek. sa obitelju stici u Sarajevo; i odmah preuzeti iz ruku dvorskoga savjetnika Christa u- pravu ; tim bi nova vlada bila ure- djena. Sad da vidimo djela! Kranjski se je sabor okupio dne 4 tek., i slovenski zastupnici, koji su u manjini rad pritiska i svakojakih ue- podobština kroz posljednje izbore po- činjenih od njemškutarske vlade, do- šli su u sabor, sasvim da se mislilo da će ostati kod kuće. — Dne 7 tek. Dr. Vošnjak upitao je vladu o obnovi kotarskih nadzornika, po prilici pri- morja i drugih carevinskih pokrajina. Dnevne viesti. Na svom putovanju Car je dosad svu- kud liepo bio primljen. U Trstu se u velike pripravlja. Cielo je obćinsko vieće glasovalo 15 hiljada forinta za svetkovine. I u Gorici ne stoje prekri- ženih ruka austrijanci a ni pulicija, koja je mnogobrojna da učini ono što talijanskomu ministru Zanardelli-u nije Položaj u Egjiptu nešto se bio po- goršao za Engleze posljednjih dana, jer jim je bilo omučno obskrbljivati vojsku hranom i drugim potrebnim stvarima. Sad ko da stvari okreću na bolje uslied žilavosti generala Wolse- ley-a. Iz Kasasina u Egjiptu brzojav- ljaju dne 9 tek: Neprijatelj je jutros rano udario na oba krila englezke voj- ske. Po živom okršaju neprijatelj je bio suzbijen sa znatnim gubitcima (250 mrtvih i ranjenih). Arabieva vojska brojila je 13,000 momaka su 12 topo- va, od kojih su joj Englezi pet oteli. Englezi su mnoge Arabievce zarobili; njihovi gubitci nisu znatni. Sutradan došla su u englezki logor Četverica Arabievih Častnika, koji su bili pobjegli iz Kafr-el-I)ewara, te su izjavili da tamo nema no 6000 ljudi, većinom u godinama i slabih; i da su mnogi voljni predati se Kedivu. La Ncisiiićt (flre^o-Serviano i / in Ualiiiazit). (v. br. 07). Cap. IX. Erezione del veseovato cattolico Zahulmiense- Stciguen.se. Covgetture sulla residenza del veseovo greco-orientale promosso da S. Saba. Monastero Basiliano. Persecitzioni contro i veseovi cattolici di Stagno. I Francescani. IM. penisola Ratanea c&duta alta Repubblica di Ragu sa. Veseovo scismatico intruso indi espidso. Cnnvevsione degliscismatici e Patareni di Stagno e Canali. Saggia e cristiana po- litica della repubblica di Ragusa verso i nuovi sudditi. L' antico principato o županija della Za- hulmia si estendeva oltre quel gran monte detto IUum, Kulm o Hum, verso ponente, ed

Veritatem facientes in charitate, crescamus in illo per omnia, qui est caput Christus. (S. Paul. Epb. IV. 15.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak z A. D R Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecfl^^^^^i-ariinh^ie in Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito Si quis Cathedrae Petri meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. jungitur, ad Dam.) ilvjeii pre«ll»ro jl»e. smatra se j> »ove. redak lie. — U Zadru, uaaprieil 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na evrhn godišta ne odbije list »redbrojnikom i za nastajuću godinu. —- Predhrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franoo" ua Uredništvo. — Uvretbe po 10 . Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 73 Zadar, Četvrtak 21 Rujna 1882. God. XIII. Molimo čč. gg. pređbrojnike koji nijesu popunili prerlplatu za primi- euća se zadnja tri mjeseca tek. godine da to isvole učinit što prije. Istu molbu upravljamo onoj gospodi koji nam što duguju za već prošle mje- sece. U oči hrvatskoga sabora. Nemojmo tražiti pravi u- zrok naše slaboee dru- gdje van u našoj neslozi. K. Vojnović, u saboru g. 1878. Do nekoliko dana biti će na okupu sabor Banovine ili kako mu okrpljena nagodba udarila službeni naslov, re- Uquicie prošastih vremena: „sabor kra- ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije", da vieća o nekim važnim poslima,, kako raznose diple kavalira Pejačevi- ea. Kad se jednom, onda bilo sad se spominjalo, sakupljali hrvatski zastu- pnici da u zagrebačkom saboru vođe borbu proti neprijateljima Hrvatske i i suzbijaju madjarske pokušaje; hrvat,^ ma gdjegod koji bio, s nekim odušev- ljenjem pratio rad braće u Banovini i ponosom je znao reći: tako se hrvat za domovinu bori! Tad se punim pra- vom moglo tvrditi (ako i nije u tim saborima bila zastupana ciela Hrvat- ska), što je neke godine d.r Košta Vojnović doviknuo svojim drugovima na zastupničkim stocima:... „vi gospo- do, koja ste ovdje, vi moralno zastu- pate cielu trojednicu, vi ste sabor eiele naše trojednice". Danas se kolo hrvatske sreće izvrnulo. Narodna stran- ka, ta stranka koja je sebe gradila spasiteljicom Hrvatske, ta stranka le- gla pod viencima ubranim s revidirane nagodbe (g. 1873) i držeć da je re- vidirana nagodba, uz ključ i sve druge nevolje, tvrdi i neosvojivi kašteo hr- vatske samostalnosti i slobode, predala u ruke banu-pučaninu, kako je ona nekom uasladom i nekim ponosom zvala Mažuranića, ključ tvrdog ka- štela, da se Ivica briga, a ona legla u hladnik pod granate lipe uz Golaše i Porkolle, koje je začinjao Tokaij. Tad je praktična politika bila spustila krila nad patres patriae Banovine. Nu na stran slike i prilike; govo- rimo jasno! Kroz tri-četri godine što je postao taj tvrđi kašteo, ta tobož in melius revidirana nagodba, ta magua eharta hrvatskih slobodština postane, gorku nam je istinu ispovjediti, utvrdom, sa kojo su magjari i magjaroni dizali u lagum i ono malo preostale slobode hrvatske: utvrdom, s*\ koje su magjari pucali na hrvatski jezik, na hrvatske činovnike ; na hrvatsko domobranstvo, na hrvatske šume, na hrvatski novac.... na sve što je nosilo to prezirno ime hrvatsko. Ža vladanja narodne većine i njezina bana Mažuranića, magjarski se jezik malamalo provlačio po pošta- ma, brzojavima i željeznicama, ma- gjarski se golotrbi 11a liepe slali preko Save i ukućivali po nagodbenoj Hrvat- skoj magjarski je činovnik sisao i posljednju kap hrvatske krvi da napuni/ „zajedničku" kasu; sipali se milijuni „zajedničkoga" novca, da se ljepšaju magjarski gradovi i da se hrvatska Rieka otudji Hrvatskoj; sjekle se kra-] jiške šume, da se grade željeznice; koje su imale dati posljednji udarac hrvatskoj trgovini, a sve blago navr- nuti u tor „brata" tnagjara... Ali ko da nabroji sve zlo što je naniela Ba- novini ta revidirana nagodba pod za- štitom narodne stranke? Današnji ža- lostili položaj u Hrvatskoj na duši je te stranke, koja đostav se g. 1H73 ve- ćine i svoje vlade zanieka sva svoja prvašnja politička načela i spravi hr- vatskomu narodu hiljadu Capua, da se, zadovoljna svojim zastupničkim dnevnicama i mastnim plaćama, kojo si bila izposlovala, nagleda hrvatskoga naroda gdje prolazi izpod „magjarskih roz madjarsku pustari}! u, gdje je imalo! na vieke. Sve što je svjestnijega u hr- vatskom narodu stoji uz oposiciju ; ali nek oposicija složno udara i baci na stran neka medjusobna neporazumljenja pred obćom pogibelji, koja prieti na- rodu. Hrvati s ovu stranu Velebita istim pouzdanjem gledaju obe oposicije i neluče Starčeviće i Vojnoviće, Fol- negoviće i Kamenare, gdje se radi da se obrani domovina, U slogi je jakost! Kad je nakon punih šest godina pomicala zviezđa bana Mažuranića, narodnjačka družinica kroz svog Josu poviknu: le roi est mari, vire le mi! i praktičnim samelekima primi bana kavalira, Laciku iz Našinaca, tog rio\ vog Mojsiju, koji je hrvatski narođ| imao provesti i uvest ga u teći rnlieko i med — sloboda i samo- stalnost Hrvatske. Kapitulacija bijaše prvi čin novog bana. Po drugi put revidirana nagodba, lanjski izbori po- kazaše Čemu se od toga bana može nadati hrvatski narod. Uzmicanja, uz- micanja, pa opet uzmicanja. Pod Pe- jačevićem nagodba se kiši ko i ođ- prije, dapače crescit euado. Eto nam hrvatski listovi s onu stranu Velebita svakog đneva donose novih povrieđa nagodbe. Nije bilo dosta, što se po- slao u Zagreb financijalni ravnatelj David, da stavlja 11a bubanj pučki krvavi trud u vrieđnosti od nekoliko stotina za sam forint; već se eto u Osieku ukućilo neko novo financijalno ravnateljstvo, pa neka pjeva §. 22. na- godbe, ta itako nagodbe obvezuju samo slabije. Nije li dosta financijalno, eto i neko novo šumarsko ravnateljstvo, uz magjarski jezik dakako. Jeli to pravo? Magjaru je dakako pravo, a kavalir- ban, koji je zasjev bansku stolicu svečano obetao, da će braniti nagodbu proti svakomu kršenju, pušta da „braća" preko Save rade po svom ćeifu. Zalostno, a još žalostnije, kad se\ baci pogled na današnji hrvatski sa- bor, gdje vlada većina, koja je u sva- ko doba pripravna položiti oružje, akc^ ga je ikad i imala, i krenuti u ma gjarski tabor. Eto već leib-organi ban Pejačevića i magjaronske većine naj vieštaju svietu da će se valjat i ovoga puta povući pred magjarskom baha- tošću i još jednom zasvjedočiti, da ta nagodba uz sadašnjega bana i sada- šnju saborsku većinu nije no izliodište svih magjarskih preuzetnosti; nagodba koja obvezuje samo hrvata, magjaru je itako ne treba. Nil, dokle će ista u- mjerena oposicija, neođvišnjaci, stati jedino na temelju okrpljene i sa svih strana probušene nagodbe? Nastalo je vrieme, da se sva opozicija okupi u jedno kolo, vodjena najprije idejom hrvatskoga prava. Težak je poso oporbi; ona će po svoj prilici i ovoga puta podleći brojnoj većini, ali je moralna pobjeda njezina Židovsko pitanje. Prošlih se dana sastao u Draždjanima, u Njemačkoj, protužidovski sastanak. Na sastanku se razpravljalo o raznim stvarima, a napokon su odboru bile predane razne teze, izmed kojih i ove: 1. Sadanji je položaj Židova pogibelj za nje same i za sve kulturne narode, za gdjekoje narodne već sada uzrok materialne propasti. Medjunarodno sdruženje u svrhu, da se slomi premoć židovstva, neobhođno je nuždna kul- turna zadaća kršćanskoga svieta. 3. Upliv Židova počirna na bezobzirnom, Često bez- dušnom sticanju i porabi novčane moći, na neprijateljstvu proti kršćanskomu državnomu i družtvenomu životu i t. d. Članovi su sa- stanka bili sve slobodnjaci i protestanti. l#o soisma GJreco-SeiTiano in Dalmazia. (v. br. 72). Gik lo stesso Golubinski avvertendo che a Stagno fin dai tempi remoti risiedeva il veseovo cattolico, dubito della veracith, delle predette indicazioni, ritenendole probabilmen- te erronee 1). Michele Lequien nella sna opera: O- riens Christianus, enumerando i luoghi di residenza dei veseovi, promossi dal Santo piit volte mentovato, scrisse: episeopos duo- decim instituit qui in monasteriis morarentur. Primim Zaliulmiae in monasterio Panegiae. 2) II P. Martinov nel codice da lui esami- nato lesse: in C'holmia in Stopa in Templo B. M. V.3) Stagno fin dai tempi di Porfirogenito non fu mai ehiamato con altro nome: mi diedi quindi a ricercare se mai vi fosse in Erze- govina, o ai suoi confini qualche localitk cbe portasse il nome di Stopa. Ai confini dell' Erzegovina, or nel terri torio austriaco tra le dne cure di Ošlje e Topolo giace un villaggio che attualmente conterra noti piu d'un centinajo d'anime col nome non gia di Stopa, ma Stupa. Tuttavia non sarebbe un assurdo il supporre che questa Stopa coll7 andare dei secoli subito avesse si lieve mutazione, come 1' hanno su- bita tante altre. Nel linguaggio popolare la conversione d' un o in u suol lacilmente av venire. Cio avvertito dir6 quanto mi venne scritto intorno a Stupa o Stopa dali' abate don An- tonio Liepopilli, parroco un di di Os/je, in- telligente e assiduo cultore delle patrie me- morie. „Dritto sopra Ošlje, e precisamente sulla sella formata dal susseguente sollevarsi di due colline, si vedono dei ruderi ammassati, sgombri quk e lk per formare un campo di semine, nonehe avanzi d' un edifizio che fa ') Vidi Crkva Katolička i Vjeroizpovjedanje Iz- točno u Boki Kotorskoj str. 19, 20, 32. -) Tomo II. Parisiis pag. 319. 3) V. Annus Ecclesiasticus Graeco-Slavicus etc, etc. pag. 43. 44. supporre uua ehiesa. I paesani vorrebbero esservi stato appunto quivi una ricchiasima ehiesa greca, poscia distrutta, e sul colle al settentrione una citt& fortificata. il sito lo denominano Bjela lokva da una couca di marmo bianco, nella quale lavano la biao- cheria. Osservato il sito e gli avanzi dei rottaini, senza dubbio si pu6 ritenere easervi stato quivi secoli fa una ehiesa, della quale la parte aneor intatta e un edifizio quadrato, cui fa capo un locale, fatto a modo della foglia di rosa, formante cogli angoli interni un quasi perfetto circolo. L' edifizio quadran- golare sbocca in un andito selciato. Vuole un'antica tradizione che entro vi siano na- seosti vasi santi e preziosi arredi. Visto che il campo da seinina occupa buona porzione dei terreno sul quale Borgeva 1' edifizio, non po8so dare una piu precisa e dettagliata descrizione. Aggiungo che a Stupa secoli fa abitavano le nobili e doviziose famiglie dei Radovići, e che la chiesuola di S. Pietro, ristaurata da Matteo Radović, porta lo stem- ma della sua prosapia, come pure lo por- tano due grandi lapidi aepolcrali collocate avanti le porte delta stessa chiesuola." Questi dati e leinduzioni che ne derivano, potrebbero far credere che Stupa gia la Stopa dei Martinov. Dir6 tuttavia che la sarebbe niente altro infuori d* una semplice congettura, meritevole dol riguardo dovuto piu o rneno a tante altre che in qnestioni siffatte soglionai avanzare. , .. {Sliedi). Zorna obuka. Svakomu narodnomu učitelju poznato je, da je pravi temelj današnjemu obučavanju: Zorna obuka, koja punim pravom zauzimlje prvo mjesto u narodnoj učioni. Njom uči- telju je valjano započeti u prvom razredu, ako želi da i valjano dočme u gornjim raz- redim, pa s toga neće biti 8 gorega ako dvie proslovim o zornoj obuki. Osnovom propisano je za I. raz. I. po- ljeće: Imenovati predmete koji se nalaze u Školi (mjesec 1); imenovati dielove kuće i domaće pokućtvo (2 raj. škole); imenovati dielove mužkog i ženskog odjela (3 mj.); imenovati najpoznatija stabla i najobičnije kućno posudje (4 mj.); imenovati poljska ratila (5 mj.) — Sad nastaje pitanje: dali uz „imenovati" poje- dine predmete — stvari — osnovom propi- sane, imade se istodobno i „opisivati" ili samo imenovati ? Stojeći na propisanu, razumievalo bi se: samo imenovati, nu njekoji, koji hoće da ciepidlače, tvrde, da nije dosta imenovati, pače da se mora i „opisivati" propisane stvari i to po zor. ob. Kobalja. — Ovakovi donose u prilog svojoj tvrdnji, da prosto i- menovanje predmeta je sa svim materijalno i protivno današnjem duhu obučavanja, pa s toga, da se mora skopčati i opisivanje. Da je na prosto imenovanje materijalno, to neću nijekati, ali drugčije nije moguće, pa upravo nisu van puta ni oni koji drže, da se moraju samo imenovati predmeti. Da je htio sastavitelj osnove da se i opišu pred- meti, to bi doisto stavio bio: i opisivati; a kad to učinio nije, razumieva se samo ime- novati a ne i opisivati. Nije pako iz samoga ovoga razloga da se mora izostaviti opisivanje I. poljeća, a dr- žati se samoga imenovanja predmeta; imade ih i drugih, koje ću ja u kratko navesti zornom obukom i osnovom pri ruci.

KATOLIČKA Veritatem facientes in charitate, j crescamus in illo per omnia, C[ui < est caput Christus. (S. Paul. E«ph. IV. 13.) j Izhodi u Ponedjelnik 1 u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in ilies alacriter operam Vestram inipensuros in tnenda salutari Ecflesf^'^^Tmff^fMnTisqne Religionis amore el in verse lidei professione rohorandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim cl a mito : Si quis Cathcđrac Pofri jungitur, mens est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti predbrojfoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; fkn na svrhu godišta no odbij« list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfranco" na Uredništvo, — Uvrstbe pa >0 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 80 Zadar, Ponedjelnik 16 Listopada 1882. God XIII Crni Glasovi. Kad smo na ovom mjestu pisali u oči hrvatskoga sabora, naglasili smo kako politika popuštanja od nekoliko godina vlada u krugovima zagrebačke vlade i njezine stranke u zagrebačkom saboru, koja je sada u pretežnoj ve- ćini. Ta politika popuštanja najbolje se zrcali u poslu sjedinjenja krajine. „Sjedinjenje krajine" ko da je postalo „bete noir„, kojom magjari plaše po- štovanu saborsku većinu, ili „hervor- ragendsten kroatischen Patrioten," kako jih zove neko ugledno češko glasilo, koje zaboraviv prošla vremena, od neko doba, kad govori o Hrvatskoj, nemože da neprinese žrtvu na otar Češko -ma- gjarskoga prijateljstva. Godina je i godina da se proteže to sjedinjenje, i žrtava prinieše u to ime hrvati nezasitnomu magjarskomu mo- lohu — ali ipak, po najnovijem ba- novom dopisu, sjedinjenje i upravno iz- jednačenje obćih područja podpuno još izvedeno nije. Čudno li se to sgadja, kad je hrvatima vraćati, što jih po naravnom i pisanom pravu idje. Krajine je načelno nestalo već god. 1867, a banatsko-srpske županije već su prvim studenoga g. 1872 bile sdru-; žene Magjarskoj, dočim se je za hr- vatsku krajinu htjelo punih devet go- dina, dok su došli odpisi od 15 srpnja prošle godine, kojim se naredjivalo u- tjelovljenje krajine. Sabor je hrvatski još proš. svibnja prihvatio carske na- redbe o krajini; te je u osnovi zakona ob inartikulaciji krajiških naredaba bio i § 4, koji je ciljao na to, da odmah s prvim proračunom za g. 1883 bude na okupu hrvatski sabor sa krajišni- cima, te da razpravlja i o proračunu za krajinu. Cio je sabor, pa i vladina stranka, primio taj § 4; ali eto sada nakon nekoliko mjeseca banova dopisa, kojim javlja da § 4 osnove ob inar- tikulaciji krajiških naredaba nije dobio previšnje potvrde, te pita da sabor prihvati § 4 sa promjenama, koje je vlada učinila. Dakle po banovom do- pisu imala bi se poroditi anomalija nigdje nevidjena, da će ono 44 zastu- pnika iz krajine, došav u hrvatski sabor, imati pravo viećati o proračunu gra- djanske hrvatske, a o proračunu kra- jiškom ne, jer taj bi se ustanovljivao k6 i dosad, tom razlikom da mješte generalne komande, bio bi ban. Nu evo kako bi taj § 4 zakonske osnove imao glasiti: „Počamsi od god. 1882 pak do obnove sada postojeće medju kraljevinom Ugarskom s jedne strane, i kraljevinami Hrvatskom i Slavonijom s druge strane financijalne na- gode, imati će se svake godine prinos za pokriće potrebština autonomne uprave sada s kraljevinami Hrvatskom i Slavonijom sje- dinjenoga krajiškoga područja obziruć se na ujednostručenja postiziva usljed utjelovljenja krajine, — ustanovljivati closadanjim načinom, s tora samom razlikom, da djelokrug, što ga je u ovom pogledu dosada vršio glavar kra- jiške uprave, prelazi na bana." Ovim dakle §.om 4, kako dobro reče u odboru K. Vojnović, obustavlja se ustavno pravo na neizvjestno vrieme; dapače ovo je uprav obustavi} enje li- stova ; jer glavno pravo ustavno pre- tres je proračuna, bez kojega nema ustava. Obustavlja se dakle ustav do „obnove... nagodbe", kako kaže banov dopis, biva do g. 1888 a i dalje, jer ko kaže da će se baš te godine ob- noviti nagodba ? Zar se dogovori, ko što nas izkustvo uči, nemogu raztezati i koju godinu ? Ovo je četvrta ciena za krajinu. Prva je ciena, nametnuta Hrvatskoj za dobitak krajine, bila financijalna na- godba od g. 1880, uz velike žrtve sa hrvatske strane, jer se izmed ostaloga odbilo od hrvatskih glavnica milijun i po forinta; druga je ciena bila smanjenje broja zastupnika, te će krajina slati u (sabor samo 44 svoja zastupnika; treća |je ciena bila uzakonjenje krajiških na- redaba od 15 srpnja prošle godine, uz oblakšiću sačuvanja proračunskoga prava. Sad eto u ime četvrte ciene htjelo bi se alaliti i to pravo. Nu dali će se s tim svršiti žrtve sa hrvatske strane? „ 7i ste me bagatelizirali, reko je dne 9 tek. u odboru đr. Vojnović, kad sam prije tri godine govorio o prvoj Zwangslagi; moje rieči su se obistinile — i došla je još druga, treća, evo sad i četvrta Zwangslage (prisilni položaj). A doći će još i pefa! Naime: ili ćemo kod obnavljanja nagode g. 1888 prihvatiti onakav postotak za krajinu, kako će Ugarska htjeti, ili će ostati provizorij i na dalje, i ostati će ad infmilum obustavljen ustav naš. Sub lias furcas Catidinas ćemo doći"! Hoćeli hrvatski sabor i ovu najno- viju žrtvu prinieti ? U odboru za inar- tikulaciju krajiških naredaba bilo je o tom razprave i većinom se glasova zaključilo da ostane prvobitni tekst, kako ga je sabor primio prošloga svibnja. Sad je čekati što će na to sabor i dali će većina odstupiti od svoga prvobitnoga osvjedočenja. / Oberdanka. — Triest. Zeitung javlja, da je Oberdank, pokle ga jo izpilalo gra- đansko sudište, bio poveden u vojničku tamnicu, jer mu je još odgovarati rad disertacije u ratno doba. Metnuše ga u posebnu stanicu, koju straže dva vojnika. Oberdank još ima na sebi košulju okr- vavljenu u rvanju sa žandarom Ron- kija. Njegovo je ponašanje ciničko i provokantno; drži se ko da mu nije slalo, što se s njim sbiva. I'isu iz Gradiške primorskim listovima, da je tamo dno 8 tek. bila osobita sve- čanost. Po misi, kojoj prisustvovaše sve vlasti, žandarstvo, veteranci i t. d., ka- petan žandarmarije u Trstu podao je žandaru Apoloniju srebrni krsl sa krunom, a srebrni prosti krst žandaru Tomasini, koji su pronašli i uapsili Oberdanka. Pučanstvo je mnogobrojno prisustvovalo. Rektor novo-ustrojenoga češkoga sve- učilišta dobio je pravo virilnog plana Češkoga sabora. Dnevne viesti. Pungolo piše: uapšenje u Florenci neke osobe upletene u iztragi tršćanskih fakta k6 da je mnogo važno. Od mnogo vre- mena austrijansko redarstvo bilo je ja- vilo u Rim, da se je skrio u Toskani neki učenjak, na kojega je bila pala sumnja da pripravlja bumbe. Iz Rima se je ponovno i vruće preporučivalo Flo- retinskoj Prefekturi da izpipa i uapsi tu sumnjivu osobu. Ali kroz više nedjelja bila su uzaludna nastojanja florentinskoga redarstva sasviem da se svim željezničkim prostajama naredilo da paze. Za prolazka omnibus-vlaka put Pisloje, na postaji Šesto vidjelo se okupljeno pet šest zna- menitijih toskanskih radikalaca, koji, ušav u odiel drugoga razreda, susretoše se sa nekim gospodinom civilno odjevenim, te se s njim izljubiše. To upade u oči re- darstvenim poslovačima, koji skočiše na vlak i stigav u Prato najaviše uapšenje onomu gospodinu. Kad on to čuje, po- brka se, probljedi, te pane u nesviest. Po preslušaju saznalo se, da mu je ime Ragosa i da je lučbar, rodom istranac. Sad se Ragosa nalaci u Vidinskoj (Udine) tamnici." — Ragosa je onaj čovjek, koji je Oberdanka pratio na putu u Trst, i koji je pobjego kad su žandari uapsili U Budimpešti prikazan je na 12 t. mj. proračun za g. 1883: Redoviti troškovi 288,842 002, više za 451.689. Prelazili izdatci: 6,503.276 više za 3,000.829. In- vesticije 21,771.885, manje za 7,639.456. Izvanredni zajednički izdatci 5,588.351 za 8,343.659 manje - ukupno 32,211.484 manje 12,530.597. Redoviti prihodi: 280,732.758, više 4,597. 732, prolazni prihodi 2,291.711, 8,VO 1.077 manje — ukupno 301,029.869, manje 3,606.345. Deficit 21,681.615, manji za 8,924.252. Žica iz Budimpešte 11. listopada do- nosi sliedeće viesti: Ovih dana imeno- vali ee grofa Pavla Szechenyia ministrom trgovine, a baruna Kemeny ministrom obćila. — Tisza odputovao je u Beč, da izviesti kralja o popunjenju kabineta. —- Barun Pavao Sennyoy odlazi boravit u Opatiju kraj Rieke, te će se ukloniti političkomu životu. Sa juga, Brzojavljaju P. Lloydu iz Ko- tora, da po viestiina s Cetinja, odnošaji su vrlo napeti izmed naše carevine i Crnegore. Na Cetinji da su đvie stranke; jedna za Austriju, koja bi htjela popustiti Beču; druga za Rusiju, koja hoće da tjera stvari do skraj posti, Crnagora da sasviem loše vrši zapoviedi neutralnosti, I prošlih dana neko- liko oružanih vojaka pobjeglo iz Bosne i Hercegovine i da su bili prijazno primljeni u CrnojgorL Crnogorcima je najzalije što Austrija gradi tvrdjave u Krivošijama, i što neće da se pogadja sa ustašama. Svečanost posvete stolne crkve n Djaltovii. u. Djakovo se već 30. rujna uresilo zasta- vani i, da dočekuje goste. Sve sama hrvat- ska trobojnica do trobojnice lepršala na kucah, a bijaše uz trobojnice više carskih i papinskih zastava. U subotu već se svi hodočastnici skupiše u Djakovu, posljednji med njima nadodjoše s daleka puta članovi „Kola", „Danice", i „Zore" i vatrogasnog družtva sisačkog. Kao što na programu označeno bijaše, u 8 sati naviesti hitac iz topa djakovčanom, da im je kuće razsvietliti. Razsvieta bijaše zbilja liopa a liepša bi još bila, da nije kiša, koja u šest tek sati na večer prestala, mnogomu zapriečila nuž- dne pripreme na prozorima učiniti. Da ogledamo razsvietu i transparente. Transparent kod Kolina: Biskupski grb izkićen arabeskom uz sliedeći nadpis: Otče i sine mile nam domovine živio ! Na zasta- vi: Sve ti Tvoje djelo blagoslovio „Bog", vienci ciela kuća izkićena. „Velik si Ti spomenik Ti još veći: ži- vila naša domovina" „kod ral. Eeichmana. Slava dičnomu sinu Hrvatske St.ros ossmaveru U Madridu skupština bivših Carlista zaključila je, da se Joynne, sin Don Car^ losa, proglasi vodjom španjolskih legi- timista. General Alison imenovanje zapovjed- nikom englezke vojske u Egiptu. Wol- seley dao je na 13 t. mj. na čast egipatsko- ga kabineta diner. On odlazi na 20 t. mj. kod St. Recha. Štedionica sa iampicami urešena na 200 korida. Doleneića kuća sa 60 svieća i lampiona. Župska crkva rasvietljena sa 150 lampica papinskom zastavom i transparentom sa naclpisom: „Najstarija vesela je kćerka, što joj majka divotno Je li epa". Samostan milosrdnice najljepše i najsjaj- nije ukrašen. Lepršalo je do 10 koje na- rodnih, koje papinskih zastava. U portalu stajaše ogromna rukom vezena slika Stros- smajerova, izkićena vienci, cviećem i ma- njimi zastavami; nad vratima bijaše tran- sparenat u velikom svietlu, koji prikazivaše novu stolnu crkvu umjetnički izvedenu krasnim nadpisom: „Doklegod je ovog hrama, Strossmayeru cvast će slava". Osim toga bijahu svi prozori, 80 na broju, krasno ze- lenilom i cviećem okićeni, a uprav čarobno razsvietljeni. S desna i s lieva na prvom spratu u sre- dini samostana bijahu takodjer namještena dva transparenta sa sliedeći mi nadpisi: „Našem Strossmajeru koji novu eru u Slavenstvu stvori Bog nek plati gori! Vječna ide hvala XIII. Lava, koji očinski se brini da Slavene sve sjedini!" Kuće glavne ulice, pače i pokrajnih bi- jahu zastavami, vienci i cviećem ukrašene, tako, da se medjusobno n at jecahu. Slavoluci podignuti u svih glavnih ulicah sa zastava- ma, cviećem, zelenilom i lampioni ukrašeni, Dundjerovića šumarnika vlast, bijaše kuća ukrašena zelenilom i množinom svieća, te transparentom sliedećim nadpisom: Živio! Podticatelj slavenske liturgije Josip Juraj Strossmayer. Jer jer dulje trebalo čekati na „Kolo" i „Danicu" nije se* mogla bakljada na nre- čeno vrieme obdržavati, već nešto kasnije poslie devet sati. .Veličanstvena bakljada uz svirku voj- ničke glasbe pošla od podžupanijske sgrade k stanu Nj. Preuzvišenosti biskupa Stross- mayera. Baklje nosili sami djakovcani, a va- trogasno družtvo pravilo špalir bakljadi. Prispjev k stanu Nj. Preuzvišenosti bisku-

Veritatem facientes in charitate, crescamus in Mo per omnia, qui est caput Christus. (S. Paul. K-ph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Đeo, in dies alaćriter opcram Vestram impensuros in Inenda salutari animisqne m Religionis amore et in verse fidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim elamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, mens est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) _ ] carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije lii smatra se"predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franoo" na Uredništvo. — Uvretbe po 1 Uvjeti pre<ll»i,oj',e' — V Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini fior se prei ...... novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju list 10 Br. 82 Zadar, Ponedjelnik 23 Listopada 1882. God. XIII Opet njckoliko rieči suda- čkoj „Slobodi". i. C. G. Mislio sam bio, da će „Slobodin" pisac dnevnih pitanja osvrnuti se bar na moje u ovom listu orisane, posve pravedne i zdrave zahtjeve glede primata kao u obće glede svetosti katoličke stvari u Hrvatskoj; nu „Sloboda" nije samo pronašla za nevriedno osvrnuti se na one moje posve pravedne i zdruve zahtjeve, nego pače kao na uztuk stala je nadalje navaljivati na najsvetije u- stanove katolicizma i na rodoljubivo naše katoličko svećenstvo. Mislila si je valjda „Sloboda", da će tim biti gotova stvar, ako uvrsti u njekakvom dopisu iz Dalmacije (u br. III) porazbačene rieči, s kojim! hoće da dopisnik, kao delija iz busije, na jedan hitac puške tobož smrvi one sve bistro i čisto na temelju zdrave poviesti i posve ozbiljne nauke izvedene zahtjeve. U tom posve ozbilj- nom poslu zaboravila je sigurno „Sloboda", da se na taj način nevojuje s Ijudmi, već da toli ozbiljna stvar zahtieva kamo li oz- biljniji postupak, nego što se može reći, da je postupak u toj stvari „Slobodin" površan, nedolikujući, da nerečem djetinjasti. I to je zbilja prežalostna činjenica novinstva ove ruke, što inače ništa neznačujućim riečim neizkusnih i na površnu naobraženih, pa s toga u sve dirajućih a ništa pravo nera zumećih većinom mladjih ljudi poklanja tko zna kakvu važno3t. Žalostno je to najpače po jedno glasilo, koje si je stavilo geslom, da će vojevati za istinu i pravo. Ne samo to, nego isti slagari „Slobode" stali su prišivati svoje šuplje opazke o stvarih, o kojih ni pojma nemaju, a niti je od njih zahtievati, da bi se visokim i du- bokim inače studijom pomenutoga predmeta bavili. Nije li to sramota po jedan list, da takva što u njemu bude, što mora osuditi svaki sviestni prijatelj same stvari? Tim samo list gubi od svoga ugleda i glasa, a takvim postupkom jamačno je već „Sloboda" u hrvatskoj publici mnogo izgubila, i gubiti će sve to više, ako se neprodje tjerati tako površni i nedolikujući zanat, pa se neda na zdravo polje posve istinitoga i ozbiljnoga rada na obći spas hrvatskoga dobra. Ova opomena budi „Slobodi" tako ozbiljno rečena, kao što ju je ozbiljno i zaslužila. Ja sam na temelju poviesti razvio po- sve pravedne i zdrave zahtjeve crkvenoga primata i njegovog zemnog posjeda, a nisam nikomu diktirao anatemu, niti izvadjao koju novu dogmu. Ako nam je sveta istina i pravo, to ju tražimo, gdje se nalazi, a na- lazi se u istinitoj i spasopravnoj katoličkoj crkvi. U našem predmetu nepita se i nego- vori o kakvoj dogmi, nego imade se raz- pravljati pravo i zdravo, da li je po sve- stranu i istinitu neodvisnost pape potrebit mu zemni posjed ili ne. Svak, tko ima zdrave oči, zdrav um i zdravo srce mora dopustiti i priznati, da se o svestranoj i istinitoj ne- odvisnosti papinoj, kao što ju zahtieva pod- puna neodvisnost vrhovne crkvene uprave, a u današnjih po crkvu crnih i neugodnih okolnosti, nemože govoriti bez zemnoga pa- pinoga posjeda ili patrimbnija s. Petra. Po- četkom crkve bilo je moguće i bez rečenoga patrimonija, ali okolnosti i potrebe tako su se tečajem poviesti razvile, da to danas ni- kako moguće nije, da bi papa posve neod- visno i slobodno mogao upravljati na zemlji Isukrstovom crkvom bez u tu izključivo svrhu uručenoga mu zemnoga posjeda, pa- trimonija s. Petra. Tko pako misli, da je to ipak "moguće u današnjem tiesnom i crnom položaju pape napram ostalim mogućnikom zemlje, neka izvoli navesti sredstva, koja bi mogla prihvatiti crkva, a da joj vrhovna glava sbilja i svestrano bude nedvisna od ma koga vladara, ili od svih vladara skupa. Tako bi se doskočilo bistrenju same stvari, a ništa se nepolučuje, pače ogorčavaju se duhovi i posve se nedostojno uzimlje i smatra predmet, kad „Sloboda" (br. 119.) na prostu ruku zemni posjed papin krsti proklestvom, pod kojim da se je papa morao uplitati u politička pitanja i trpiti, što kao papa da nebi smio ni mario, a sada u tom pogledu slobodan da može, ako hoće, biti pravi papa. — Gdje je u takvoj razpravi samo zrnca du- bokoga i zdravoga razmišljanja? A da je danas u tom pogledu papa slobodan, to može reći samo onaj, komu su vrane mozak iz- pile i koji razumije položaj stvar,i kao one, koje su ga na krst nosile. (Na uzvratak „Slob." br. 73.) Dakle se je papa imao samo radi zemnoga posjeda baviti politički mi pitanji, a nije li zar svećenstva u obće, pape naposeb naj- svetija dužnost svetom istinom katoličkoga kršćanstva čistiti i bistriti pomršene političke idee, kad idu na zator istine božje i naro- dnoga prava, kao u obće na zator spasa eovječtva? Nespada li na svećenstvo, u prvom redu na papu solju istine božje za- soliti i zasladiti sva — pa i politička pita- nja tičuća se narodnoga spasa? Ako pak spada, što ni „Sloboda" valjda zanijekati neće, našto onda miešati zemni posjed pa- pin kamo nespada, i udarati na nj bez sva- koga uzroka ? Papa je po svetoj svojoj du- žnosti uvjek do sada, pa će i u buduće, po- stojano i neustrašivo osudjivati svaku ne- pravednost imao on zemni posjed ili ne, i biti će uvjek pravi papa, jer ga takvim ne- čini posjed svjetovni, nego previša naredba od Isukrsta ustanovljenoga crkvenoga ustava. Ili zar je koristno po domovinu, ili je stvar pravoga rodoljuba odbijati onu ruku, koja je još jedina u silnom vrtlogu svietskoga nasilja znala neustrašivo stati na braniku istine i prava po obći spas ? A što se u našem pitanju papinoga zemnoga posjeda tiče, to ga nitko živ neproglasuje dogmom, samo na temelju istinitoga povjestnoga raz- vitka, a u današnjih težkih okolnostih on je za svestranu neodvisnost i podpunu slo- bodu vrhovne crkvene uprave neobhodno papi potrebit, pošto boljega i drugoga u tu svrhu sredstva nema, koje bi moglo velikoj toj i absolutnoj potrebi crkvene uprave do skočiti. onog proglasa, u kora su taljanci bili pozvani da ne posjete tršćansku izložbu. Tužba se oslanjala na okolnost, da su proglasi bili priobćeni bez dozvole vlasti i bez dotične biljegovke; a bila je od- bačena od sudišta, jer da su se samo dva oglasa zaplienila, đočim su tri o- sobe okrivljene. Svakako je stvar važna, jer i ovo nam novi dokaz da Irredenta ne samo živi već i ruje. Hrvatski je sabor držao sjednicu u pe- tak, na kojoj je razdieljeno izvješće odbora ad hoc glede inartikulacije krajiških nare- daba i odbora za promjenu poslovnika. Starčević je interpelirao glede vojnika, koji se preko zime šalju na dopust a Valušnig glede nesreće mosta na Dravi. — Odbor za inartikulaciju kapitulirao je; ban je obetao da će se proračun za krajinu razpravljati s proračunom g. 1884 i javio da je bio po- tvrdjen izborni red za krajinu. Vojnović je ostao na sami. Živio! Dnevne viesti. Prije no se otvori carevinsko vieće, po nastojanju zastupnika Nabergoja i Tonkli-a sastati će se slovenski za- stupnici u skupštinu, u kojoj će raz pravljati o lrredenli i poslovenjenju srednjih škola na tršćanskom primorju. Irredenta. Čitamo u talijanskim li stovima, đa je prošlih dana pred Mle- tačkim sudištem bila razprava proti trgovcima Dragutinu Scarpa, Aristidu Giani i Angjelu Donndoni, svi iz Coze (Chioggia). Bili su obtuženi, jer izložili na prozorima svojih dućana iztisaka Irska. Kako javlja parižki Monde svi su se irski biskupi, izuzam dublinskoga nad- biskupa, izjavili u prilog novoj „ligi rada", utemeljenoj od Parnella i dopustili svećeni- cima svojih biskupija da se mogu pridružiti toj ligi, kojoj je cilj pomagati zakupnike protjerane, koji su ostali bez kuće i kućišta. Oberdank, poznati nosilac bumba, koji je s bumbama htjeo proslaviti dolazak carev, bio je od vojničkoga suda osudjen na smrt, jer pobjego iz vojske. Mati mu je pošla u Beč, sa tršćanskim odvjetnikom Nakićem, da prosi kod cara za sina; dočim je Ober- dank sasviem nehajan. Francuzko hodočašće. Dne 15 tek. mjeseca sv. Otac primio je francuzke hodočastnike, koji se vraćali iz Jerusolima. Potanje u dojd. broju, jer nam dopis iz Rima zakasnio za ovaj broj. Izbori u Pruskoj. Dne 19 tek., kako smo jur javili, bili su prvi izbori u Pruskoj, bi- va biralo se „izbornike", koji će dne 26 tek. birati zastupnike. Po brzojavkama iz Berlina, u glavnom gradu (Berlinu) izabra no je 2900 naprednjaka, seeionista i naro- dnih slobodnjaka proti 750 konservativaca. U Vratislavi, Kraljevcu, Gdanskom, Fran- kobrodu na Maj ni i Wiesbadenu pobjediše naprednjaci, u Kolonji i Trieru katoličko središte. U Poznanju i Vratislavi od potrebe će biti užih izbora izmecl njemačkih strana ka i poljaka. — Slobodnjaci su dakle do- bili nešto više glasova. Posljedna je zastu- pnička kuća sastojala iz 431 članova, od kojih: konservativaca 108, konservativaca slobodnjaka 52, katoličko središte 77, na- rodnjaka-slobodnjaka 85, naprednjaka, 57, seeionista 18, poljaka 19, nepripadajućih ni- jednoj stranci 15. Svečanost posvete stolne crkve u Ujakovu. IV. Poslie mise svečana se povorka vratila u biskupski dvor, gdje su primane čestike i pojedine deputacije. Adrese primao dekan d.r Voršak. Biskup Strossmayer došao u dvoranu u pratnji knezova Sapieha, d.ra Riegera, Stulca i svog dvorskog svećenstva. Prvi stupio k biskupu zamjenik banov veliki župan Kršnjavi, zatim je pređstav ljanje išlo ovim redom ; 1.) Kaptol djakovački sa svećenstvom, predvodio preč. opat i kanonik Gašpar Radić. 2.) Prvostolni kaptol zagrebački s kano- nici Veberoin i Račkiem, te svećenstvo nad- biskupije, na broju njih 50 svećenika. De- putaciju predvodio preč g. kanonik Veber. 3.) Svećenstvo pečuhske biskupije, pred- vodio ga papinski prelat i kanonik-pojac Troll. 4.) Umjetnici kod gradnje crkve, predvo- djeni slikarom Seitzom. 5.) Franjevci redo države sv. Ivana Ka- pistrana, predvodjeni državnikom Ivom Rodićem. 6.) Franjevci bosanski, predvodjeni žu- pnikom u Orašju Baltićem. 7.) Zastupstva gradova, trgovišta i obćina: Zagreba, Osieka, Karlovca, Križevca, Siska, Koprivnice, Broda, Djakova, Jaske, Raje- vogsela, Andrievaca, Niemaca, Garčina, Mir- kovaca, Podvinja, Privlake, Otoka, Županje. Sva zastupstva predvodio načelnik gla- vnoga grada d.r Hofmann. 8.) Akademija znanosti i umjetnosti, za- stupana po svom presjedniku d.ru Račkomu, članovih Markoviću, Pilaru i Veberu. Predsjednik d.r Rački pročitao a zatim uručio adresu akademije. 9.) Hrvatsko sveučilište u Zagrebu, za- stupano po rektoru d.ru Franji Markoviću, d.ru Konstantinu Vojnoviću, Gjuri Pilaru i d.ru Gustavu Baronu. Rektor d.r Marković pročitao i uručio adresu. 10.) Matica hrvatska u Zagrebu zastupana po svom tajniku Ivanu Kostrenčiću, odbor- nicih d.ru Blažu Lorkoviću, d.ru Fr. Mar- koviću, Tadiji Smičiklasu i Cvj. Rubetiću. Tajnik g. Kostrenčie pročitao i uručio adresu. 11.) Državno činovničtvo u Djakovu, predvodjeno upraviteljem podžupanije Mar- tinom Šestakom. 12.) Sv. Jeronimsko družtvo, predvodjeno drom. Konstantinom Vojnovićem predalo a- dresu. 13.) Arheologičko družtvo „Siscia" u Sisku. Predvodio predsjednik Jagić. 14.) Učiteljstvo srednjih škola: osiečlca velika gimnazija i realka. Predvodio ravna- telj Mato Gršković. 15.) Učiteljstvo pučkih škola zastupalo učiteljsku zadrugu, učiteljstvo podžupanije jastrebarske i podžupanije djakovaČke. Pred- odio školski nadzornik Ivan Filipović. 15.) Pjevačka družtva „Kolo", „Danica", „Zora", „Dunav", „Zvono" i gomb. „Sokol". Družtva se predstaviše barjacima, a sva predvodio d.r Ivan Zahar. 16.) Vatrogasci iz Siska i Djakova. 17.) Djačka družtva „Zvonimir" iz Beča i „Hrvatska"* iz Graca. Priveo ih mladi dalmatinski pop glagoljaš Ivan Matešan. 18.) Vlastelinsko činovničtvo. Trgovačka komora u Zagrebu izjavila brzojavno, da ju zastupa njen podpresjednik Gjuro Crnadak. Grad Varaždin poslao vrlo liepu adresu. U dva sata obdržavan je svečani banket u biskupskom dvoru, komu je pozvano bilo 88 gosti. Drugi se banket obdržavao u sje- meništu, treći u velikoj gostioni. Preuzvišeni gospodin biskup Strossmayer nazdravi Nj. Svetosti Leonu XIII., zatim Nj. Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I. Zanosnu zdravicu naviesti gostovom na o- stalih banketih 21 hitac iz topa, a glasba zasvira carevku. Drugu zdravicu nazdravi senjski biskup Posilović biskupu Strossmayeru, iztičuć mu

HU'3' DALMACIJA Veritatem facientes in charitate, crescamus in illo per omnia, qui est caput Christus. s (S. Paul. E«ph. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros in tuenda Ifalutar^ Ecrlesise doctrina animisqne in Rcligionis amore el in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače Jtafflličjke Đalafftfcije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvtctt nređtoirolbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — J'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra sc predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO nove redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 87 Slavensko hodočašće u Berlin. IV. „Svi bi se narodi po sre- dišnjaškom predlogu imali pokloniti njemačkomu jeziku, ko tobože državnomu„Na- rodni List" a br. 1. godine 1881. Kamo je zagazio „Nar. List" sa svojim državnim jezikom njemačkim, ako se nije zgrozio došle, nek pomisli Časkom samo na posljedice, i uvjerit će se, da je, u ovom poslu, pao preveć nizko; te ga tamo narod nemože sliedit, bez povrjede svoga dostojanstva i svoje Časti. / , 1 zbilja, metnimo da vlada, usvojivf načela „Narodnoga Lista", prezre sla- vensku pretežnost, prezre federalistienu narav i federalistični postanak carstva, prezre, što se nas naosob tiče, naše; hrvatsko državno pravo poviešcu i za- konom i samom nam krvlju naših ju- naka zajamčeno, a uvaži kao jedino dobre i pravovaljane navedene izreke „Nar, Lista" : da zamjena pokrajinskih sa njemačkim jezikom državnim koristi narodom, da uz pokrajinske jezike svi Či- novnici moraju točno poznavat i njema- čki^ što bi odatle zakonito sliedilo, kad bi se zakonom ptfipoznao ') jedinim dr- žavnim jezikom jezik njemački? Evo nekoliko posljedica, sine ira, na prosto i bez pjesničkog nakita: Taj bi zakon stvorio 100.000 nie- maca više, jer bi činovnici postali odrti niemci po onoj: gori poturica nego turčin, te i mi u Dalmaciji, koji smo došle imali samo dvie narodnosti : ogromno pretežnu hrvatsku i mikro- skopičnu talijansku, imali bismo do koju godinu i nekoliko hiljada iz inteligencije njemačke, koji bi, uz vojničke posade, podporom Jvlade i mogućeg niemstva u carstvu, postali faktor moralno ravan hrvatskomul To je za misaone ljude jasno ko sunce, al, ako ima tko da sumnji, n/ek promisli što je došle od nas činio; i kolik je upliv imao državni talijanski /jezik, premda nije imao u carstvu naslona nego na kukavna pć milijuna/talijana, pa i to tamo i amo razpršanih. Sada već uvlači nam se niemština, kad to zabranjuje temeljni zakon u- stava, a Uto ne bi bilo uz toli elasti- čan zakoln o državnom jeziku njema- čkom^ Ojdm ah po prihvatu zakona mi bismo mo/gli očekivat cielo jato nie- maca, barem na sve više urede, jer kod nas nema nego malo ljudi da znadu ta^no njemački; a kad su nam se ukrcaj niemci pod državnim okri- ljem hajdfe ih ti goni! PC us dužnost činovnika da moraju poznavat, točno njemački (i talijanski, govori ,,l$ar. List" !) neide li uzporedo nužda da <se ustroji njemačkih škola, il barem da se u našim učionam dade njemačkomu jeziku mjesto ravno hr- Zadar, Četvrtak 9 Studenoga 1882. God. XIII. J Taj zakon uz izdajstvo naših zastupnika, u koje izdajstvo, uzprkos preporukam „Nar. Lista'V^i nevjerujemo, mogo bi lako pro- driet, je? poznato je, da već ima u Carev. Vieću us\av0vjeraea niemaca skoro koliko svih Slavena zajedno. Ta okolnost čini Članke „Nar. Listaj donekle odlučujućim, u prilog niemstvu. Sramota! vatskomu (i talijanskomu) ? Koju nam dakle liepu narodnu stečevinu nudja narodno glasilo ?! Ravnopravnost nje- mačkoga i talijanskoga jezika sa hr- vatskim u našim zavodim za naobraz- bu ! Tim bi nam se, očito je, povra- tile sve nevolje talijanske kulture uz dodatak gvozdenog obruča niemstva! čestitih nas tada?! Kukavni hrvatski narode, kamo te vode! Po uvedenju njemačkoga jezika ko državnoga po želji ustavovjeraca, tre- balo bi dakle odmah započet novu ne- dogledm narodnu borbu, koja bi nas stala stoput više jada nego dosadašnja, jer niemstvo je sila kojoj se i ogromna Rusija jedva opire a kamo li bismo mi slabići, imajuć uz to proti sebi i vladu, i zakon, pa 9 milijuna niemaca u carstvu, a njima za ledjim europej- sku njemačku diktaturu poduprtu od tri milijuna bajuneta i od naobrazbe koja i „glavi" ljudstva, oholom Parizu pr- kosi ? Pa čemu nam stvarat potrebu te nove očajne borbe, iz koje bismo, ako i ne razbijene, svakako krvave, glave izišli? čemu nudjat nam posredišnja- šku „nesmisao" državnoga jezika nje- mačkoga, da, osim činovnika, i naši župnici dodju u veliku nepriliku pri dopisivanju sa višim i najvišim ure- dim ? Zar nebi bilo i njima nuždno to- čno poznavanje njemačkoga jezika, je- zika tada uglednoga i koji bi pak sam bio moda i ujedno mito i preporuka pri prošnjam, pri nezgodam i u hiljadu o- nih drugih škripaca u kojim se nadje s godine na godinu ova il ona zadru- ga, ovaj il onaj stališ, ovaj il onaj dio naroda ? Njemački jezik postao bi lako, osim što sredstvo odnarodjivanja, i sredstvo narodne demoralizacije. Na tu nas smrtonosnu meku želi nasukat naše gore list?! Ako je to njemu ko- ristilo nek ide, narodu je štetno, i mi ga nećemo sliedit. Hrvati smo i hrvati hoćemo da ostanemo „makar na nas navalile svega svieta sile". Mi u tudje ne diramo, al i od svoga nedamo. Mi nijesmo provincia (silom oružja za- dobivena zemlja), nego država koja si je svojevoljno habsbursku za svoju hrvatsku dinastiju izabrala. Ova dinastija, svedj miroljubiva i pravedna, štovala je i štuje naša prava i naš jezik, da i sam prestolonaslje- dnik, sliedeć primjer svoga uzvišenoga otca, nezadovoljava se njemačkim je- zikom, nego znajuć da je on za na- rode a ne narodi za nj, ući slaven- ske jezike pa i jezik hrvatski. Ta, po nas toli dična, tradicija mi nećemo do- priniet da izumre u otrovu jedinog dr- žavnog jezika njemačkog, mi ćemo ju gojit, stojeć uz svoje pravo, sigurni, da ćemo tim, koliko od nas zavisi, spasit čast svoga barjaka, dostojanstvo svoga naroda, i prištedit ljubljenoj slavnoj vladajućoj kruni ono neizmjerno čislo kušnja koje bi naravno, iz nenaravne i usilničke, centralistične, novo popri- mljene politike „Narodnoga Lista", proiztekle. Dnevne viesti. Hrvatski sabor. U sjednici dne 4 tek. zas. F. Folnegović stavio je na bana interpelaciju glede napadaja novosad- skoga lista Srpski Narod nav predstoj- nika unutrnjega odiela b. Zivkovića, pitajuć ga misli li Živković pozvati pred sud ,,S. N." da obrani čast svoju i naroda. Ban odgovori da je uvjeren, da je sva ona pisanija lažna. Folnego- vić se nezadovolji odgovorom i reče da će biti primoran iznieti stvar pred sabor u formi predloga, da se vidi ko je gentleman, komu li valja podviknuti : dolje nedostojnil Interpelacija je po- budila silnu sensaciju; ljevica i gale- rije su pleskale, a obćinstvo primi pred sabornicom Folnegovića (stranke prava) sa živio. Stvar se neće jedino ovim riešiti. Obširnije u dojdućem broju. Slovenski službeni jezik u Ljubljanskoj obćini. Od mala, posljeđnim naknadnim iz- borima, sloveni su zadobili tri-eetri glasa većine u ljubljanskom obćinskom vieću. Njemački se uslied toga načelnik odreko i slovenci izabraše svog načelnika. Ovih pako dana izdaše nekoliko zaključaka glede u- vedenja slovenskoga jezika u obćinu, kO službenoga jezika: 1. S prvim sječnja 1883. g. slovenski jezik ima biti izključivo služ- benim jezikom u obćenju sa strankama i uredima u onim mjestima, gdje slovenci stanuju, za tim u kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji s dodatkom, da po- dnesci, kad bi bili prineseni u njemački je- zik, biti će riešeni u istom jeziku. 2. Po isti način počimljuć s prvim sječnja g. 1883 slovenski jezik ima biti izključivo službenim jezikom u unutrnjem obćenju kod sliedećih obćinskih ureda, biva: kod odpravnog ure- da, živežarnice, najavnog ureda, predatbeno- ga zapisnika, poreznoga ureda, kod grad- skoga liečničtva, gradskog knjigovodjenja, gradskoga zajma i redarstvenoga odsjeka. 3. iznimke su dopuštene jedino glede voj- ničkih vlasti, s kojim je gradskomu zastup- stvu u njemačkom vojničkom jeziku do- pisivati. 4. Sve tiskanice, koje služe za ob- ćenjc sa strankama, i koje su dosad jedino u njemačkom jeziku bile tiskane, tiskati je i u slovenskom jeziku. 5. Načelnik je po- zvan da strogo nadzire nad podpunim pro- vadjanjem ovih zaključaka". — Spljetsko obćinsko vieće želimo da se ugleda u lju- bljanske rodoljube! Izbori Italiji. Po nekim listovima u dojdućoj komori bile bi sliedeće stranke: ministerialci Depretisovi, disidenti Nicotere; demokrati monarhički Crispia; fusioniste desnicQ\ antifusioniste; umjereni radikalci i socijaliste. IJa da nije politička Italija prava ludnica! — Novih zastupnika ima 184; ra- dikalaca je oko četrdeset. Fracuzka u Tunisu. Francuzkoj u Tunisu sve ko po loju. Poznatim ugovorom u Bardo, Francuzka je bila osjegurala za se Tunis; ali to francuzko pravo na Tunis sad je još bolje označeno i opredieljeno novim ugovo- rom, kog je nedavno Francuzka ugovorila sa pokojnim bejorn, i uz koji su pristale sve velevlasti. Značajna je da je Francuzka tražila priznanje od svih evropejskih vele- vlasti, ostavljajuć u zaboravi jedinu Italiju ; ipak talijanci kažu da imaju prava na Tuniz, možda rad ono nekoliko škola, o kojima je nedavno bulaznio pokojni Avvenirel Razprava proti Ivanu Šupuku-Živ- koviću Paškinu iz Drniša (vidi br. 84 i 85) Ostali smo s našim pripoviedanjem baš na tom, kad su se „pobratimi" dielili tamo kod murava po prilici. Dr. Petrićević ostavi druga i podje k svojoj kući; a Supuk? — on tvrdi da su ga napali d.r Mato Grubi- šić i drugovi, svalili na zemlju, te da je on povadio nož i udarao ćoravo, neznajuć dali u vjetar ili u tjelesa udara; ali svje- doci svi poriču Supukovo pripoviedanje. Svjedoci iz Grubišićeva tabora, svi u je- dan glas kažu, da kad se je Petrićević o- dielio od Supuka, ovaj je učinio nekoliko koraka prama Grubišićevoj družini, u isti pako čas da se je digo dr. Mato i goloruk, jer nije imao ni Štapića, pošo je prama Supuku, da pita račun za njegove prosta- čke napadaje. Ta se dva politička neprija- telja i suparnika (sasviem da Supuk U sve- mu i po svemu nije mogo biti suparnikom odvjetnika Grubišića, već jedino kakav agent provocateur na službi bilo kojih stra- načkih ljudi) susretoše; većina nezna što se dogodilo, samo je neko vidio gdje se prama mjesečini svjetluca nož i gdje je Supuk zamahnuo. Al se u to diže i brat dr. Mata, Jero Grubišić, a za njim Skelemi Jero dolazi kad mu se brat, pritiskivajuć rukom ranu na trbuhu, vraćao u kafanu i neznajuć što mu je bratu Supuk opremio, grli desnicom Supuka, koji mu došo u susret s poklikom: „Jero brate, mi smo stari sudrugovi, evo me u tvoje ruke". On hoće da ga umiri, misleć da se je Šupuk pobojao, da ga Jerina družina nebi naučila pameti, ali uz to ćuti na ruci, ko da ga je nešto uštipnulo, bijaše nož Supukov, koji je i Jeri htio zadati rana, ko bratu mu Mati, da mu Skeletu nije prihvatio odtraga ruke i s njim streso tako snažno da mu je nož iz ruka izpao, kog Skelem odalje baci a kašnje podje iskati sa Mijanovićem, te ga nadje. To se sve dogodilo u malo trenutaka, te kad je nož Supuku pao iz ruku, već su i ostala družina Grubišićeva bili okO Šu- puka, Jere i Skeletna; te prosuvši se glas da je dr. Mato ranjen, kogod od njih (jedan od braće Grubišića — sad se upravo ne- spominjemo koji — izpoviedi da je, začuv da mu je brat ranjen, nekoliko puta stapom udario Supuka) dade materijalnu lekciju, kako bi reko D.r Katnić, Ivanu Supuku. — Ali su ovo svjedočanstva Grubišićeve dru- žine (koju „djeverski kozar" šumadijskom finoćom zove „obična fukara"), one družine koju je veleučena rječitost d.r Giljanoviea bacila u maremagnum, kod koje može biti samo političkih strasti a ne političkih na- čela, po tvrdnji istoga doktura (mogo je na- dovezati: experto crede Ruperto; ili kako bi naš zagorac reko: po sebi sudi) — s toga vidimo što kažu gospoda, koju je d.r G. počastio odieliv jih od one dvanaestorice i postaviv jih u posebnu kategoriju (rieči su dokturove, koji jim možda tim htjeo pokazati svoju harnost — troppo onore per tali dottori!) i koje Srpski List nazivlje: najizabraniji ljudi u Drnišu. Oni nisu mogli svaku potanko razabrati, ali d.r Katnić, po istom ,,S. L". tvrdi da se je d.r Mato Grubišić digo prvi i pošo prama »Supuku, kašnje ostali, koji su priečili da d.r Katnić vidi što se na dalje sgadjalo. Dakle i po d.r Katniću bilo bi zasvjedočeno, da kad su se Šupuk i d.r Mato Grubišić sastali oko njih nije bilo nikoga, dakle da Sifjmk nije bio napadnut od ciele družine, izlupan

KATOLI Veritatem facientes in charitate, i; s crescamus in illo per omnia, qui <, Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak / —_— i t'st caput Christus. (S. Paul. Ffpli. IV. 13. »....... Vos ipsos, Štailiante ueo, in dies alacritcr operam Vestram irnpcnsnros in tucnda saliilari T6^e8to4«#hiriinimisqtte in Hcligionis amore et i u vcrai fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim olamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. flieronytn. Epis. XVI. ad Dam.) Siv jeli pre«H»r©Jl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i po.štarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Prcdbrojbe i novac, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacijo u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani ax veoma nisku cienu. Svaki broj napose tO novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 89 Zadar, Četvrtak 16 Studenoga 1882. God. XIII Slavensko hodočašće u Berlin. vs. „Svi bi se narodi po sre- dišnjaškom predlogu imali pokloniti njemačkomu jeziku, ko tobože državnomu". „Na- rodni List" u br. 1. godine 1881. Vidjeli smo kako nazad same dvie godine „Nar. List" nemilo udarao po niemštim, u naročitom uvodnom Članku „Setlja-petlja ciciban". tiskanom u br. 24 one godine. Onaj vatreni al rodoljubni članak nije bio osamljen slučaj, pače ono bilo kako naviešteuje rata niemstvu i drža- vnom jeziku. I evo: U br 34 iste godine, donio je „Nar. List" govor prvaka d.ra Klaića, govor držan u Beču proti njemačkim pučkim učionam za vojnike u Zadru i u Du- brovniku. Vadimo nekoliko značajnijih izreka, s opazkom da ih „Nar. List" ne samo nije pobio nego im dao, ko i eielom govoru, odlično mjesto, pače i on nazvao njemačke vladine namjere kao „nepravedne" i „škođne" : „Ja nalazim, moja gospodo (reče d.r Klaić pobijajuč Herbsta, koji je govorio 0 njemačkom jeziku kao o nekoj dr- žavnoj potrebi) da je to neki osobiti nazor, stavljati njemački jezik u dr- žavne potrebe", pa malo niže: „Posta- viti kao državnu potrebu jezik k6 što je njemački to je što ja nerazumim". U istom govoru d.r Klaić protivio Se 1 uvadjnnju njemačkoga jezika, kao ob- vezna predmeta u naša učileljišla. „I ta čeljad (reče) ima naučiti tri živa je- zika?'"'' „To je nemoguće". Tako se je pisalo onda, a sada „Nar. List" go- vori o činovnicim da moraju točno znat sva ta tri jezika! To je dakle živa pljuska nazorim d.ra Klaića i prija- šnjim nazorim „Nar. Lista"! Pljuska je i ondje gdje „Nar. List" sada brani nuždu njemačkoga jeziku ko državnoga, dočim d.r Klaić kao prvak pred svie- iom to jasno i gla^a> osudio, kad je reko: „Nadalje traži se otajstveno i prikriveno (sad se može i javno i od- krito kad eto narodno glasilo traži za- kon na obranu.. . njemačkoga jezika ko državnoga) uvesti njemački jezik u u- pravu, pa i u nižija mjesta uprave, gdje njemački jezik nije bio priman nuždan ni jedau put pod Bačkom". Pa što mari, častni Doktore, da nije pod Bachom bio priznam nuždan, kad jest pod Ju- rom Biankiuiem? Nakon Klaićeva govora „Nar. List" svako malo vremena povraćao se šibom na niemstvo. U br. 38. (iste g. 1880) odpočeo je niz članaka (Nenjemački narodi na Reichsrathu) naosob da suzbija njemački „Drang", „nasilno niem- čarenjea na obranu „ravnopravnosti" ove „najmanje mjere naših prava" a pro- tiveć se „žalostnom i pogibelnom poku- šaju" koji „težnju ujeđinjujuću" hoće da raztruje „za ljubav kakvoj tvrdoglavoj i nedokučivoj državnoj misli," Iste go- dine „Nar. List" i u mnogo drugo čla- naka napadao je živo na državno niem- čarenje. Ni godine 1881 nije „Nar. List" o tom mučao. Već na mlado ljeto pisa: „SredinjaV n svom bjesnilu, viČuć po taborima- slaveć Josipa II.a kao ne- kog utemeljitelja pravoga austrijanstva, s tngn što je niemčio i državi podre- cljivao crkvu, vičuć proti uzmnožanju i podpomaganju vojske, opiruć se po- reznoj preinaki na uredbu državnoga gospodarstva, nasukali se na predlog o državnom jezik > i na pokujstvo kralje vića Rudolfa. Svi bi se narodi po sre- dinjaškom predlogu imali pokloniti nje- mačkomu jeziku„ ko tobože državnomu, po njim, državno činovničtvo imale bi uredovati^. „Predlog o jeziku opomenuo je sve nenjemačke narode u Austriji, kamo šiba ustavovjerstvo, pod vodjami Šmer- lingom i Herbstoui, Sturmom i „Recli- bauerom". Tim tonom stvar je išla napried u „Nar. Listu" (v. članke: JSjemačko na- tilje u br. 5 g. 1881, Neshodna politika u br. 8 g. 1881, pa br. 72, 73, 74). Pa i tekuće godine još su nam u pameti „Na mlado ljeto g. 1882u, „Po- gubne težnje" (br. 2), pa br. 21, 26, 27, 28, 31, i t. d Nakon toliko članaka u smislu ra- vnopravnosti, slavenske sviesti i uza- jemnosti, sve najedanput doći na sriedu pred čitaoce s člancima, bez opazke, na obranu njemačkoga jezika ko državnoga, to je tako poniznjući i žalostan pojav da je mučno smislit gorega. Došle pisat, (v. br. 85 g. 1880): „Državni jezik u Cislltavi. „Tko pomnjivo motri što se dogadja ovo zadnjih deset godina u našoj Dal- maciji, napornim poniemčivanjem zemalj- ske uprave, srdee mu zebe, i ćuli dužnost da budi narod i njegove zastupnike na pozor i na uztuk tomu ušuljanju drzovita tudjinslva". „Nit mi odbijamo uredovnu njemštinu, s toga što je mrzimo ili je se valjda bojimo da nas ne poniemči. Mi ju od- bijamo, jer držimo da je velika nepravda i nećudoredje; napast je, da se izabrani sinovi naroda prometnu u pitke kruho- borce, u ljude bez srdea za svoj narod; u ljude nesposobne da mu sode, da ga uče, da ga ljube i da njim upravljaju po njegovoj ćudi". 5,Mi upozorujemo naše zastupnike u Beču, da ovomu grdnomu metežu, koji se u nas u najnovije doba sustavno počeo uvlačiti, nastoje svom snagom da stanu na kraj, odkrivajuć mu ne- zakonite i egemoničke pohlepe, te od- bijajuć svaki predlog, koji bi se po- molio, da pod bezazlenim vidom dr- žavne potrebe, lakše uprave, išao bi na to da jezik tudj i nesrodan, kao što je nam jezik njemački, stvori državnim jezikom". „Ali taj jezik nit je potrebit nit ima koristi po cio narod; koji ima pravo na podpuni razvitak i na upravu svoju. A to se ne stiče bez misli i jezika svoga". „Porabu njemačkoga jezika, davno uvedenu u mješovitih zemljah, kano da hoće vlada da sad ušulja i u naše urede i u naše učione, nebi li nas bolje prikopčala Cislitavi. JSas bi tako po vrieme stigla sudbina Koruške, Štajerske i Sležke ; pa bi nam javni život otela njemština, dok bi joj za prkos poma- gala talijanština". „Ne smimo ni mi dalmatinski i i- starski Hrvati, bez pogibeli našega državnog života dopustiti da se naši činovnici goje u njemačke predstraže na ovo tobože njemačko more". „Svaki korak njemštine u upravi ove zemlje to je nasrtaj isa naše državno pravo, koje hoće, ne samo cjelovito jedinstvo naroda i jezika, nego i podpunu samo- stalnost u zakonarstvu i upravi". „Nit nas brani samo državno pravo hrvatsko, živo i dselom vršeno ; nego nas brani temeljni zakon g. 1867, (§. XIX) po kojem su svi narodi u Au- striji ravnopravni u učioni, uredu i u javnom životu. Tomu zakonu ne treba tumača, nego vršenja". Došle pisat (v. br. 89 g. 1880): „Hodovi državnoga jezika. „Nijedna na svietu država nemože da za se stvara jezika; nego stano- vnici države, ti po svojoj potrebi rede sebi jezik. U državi narodnoj, nclreba odredjivati o jeziku državnom, nego je zik naroda biva jezikom uredovnim. Imali u toj državi koji dio stanovnika što go- vori drugim jezikom, ti se prilagode većini, svedjer po svojoj potrebi. :— U državah sa raznojezičnim stanovni- štvom^ drugačje to stoji. Tamo neima biti ni govora o državnom jeziku; jer ta država nije narodna država, i drža- vljani, pošto nisu jedan narod, nemogu ni imati jedan službeni jezik. To neiz- ključuje, da se državljani medjuaobom iznimno nagode, da jedan obćenitiji i napredniji jezik pripuste u neke naj- potrebitije i obćenilije posle, i to kod srednjih vlasti. Ali, ta kadšto sgodna iznimka, nesmi nigdje da bude pravilom, ko što hoće Magjari u Ugarskoj, pa bi za njima htjeli i Nšemci u Austriji; i tako od prividno bezazlena početka, natjerati na muku svakoga neniemca i nemagjara, koji bi imao ikakva po- sla sa državnom vlašću. A tko da s državom nema posla?" „Muke Srba, Rumunja, Slovaka i Niemaca u Ugarskoj, liep su nara iz- gled što bi nas čekalo u Cislitavi od jezika državnoga njemačkoga. IMsmoli zar siti od dosadanje državne porabe jezika talijanskoga, koji nas je raz- bratio, i pretvorio u ljute zlotvore na- rodne midli, množ naših državnih služ- benika ? Budimo svaki čas na oprezu, i suzbijajmo nasrte, ne samo po sa bo- rili. nego i po obćinah; te svedjer pam- timo da bez hrvatske samouprave nema nam jamstva". Ovako krasno pisat onda. a sada nam pričat o nuždi jedinoga državnoga jezika njemačkoga, i pripravljat na tu „nepravdu" i „nesmisao" javno mnienje i naše zastupnike, to je stvar koju se nemože blažom izrekom označit nego rekav, ošim što je nepatriotično i sa slavenskog i sa hrvatskog gledišta, da je uprav i sramotno ! Očekujemo zato svim pravom, da će naši zastupnici, ako dodje na sriedu pitanje o državnom jeziku njemačkom, iz dužnosti i časti, uzet staro stano- vište „Nar. Lista" za pravilo svoga postupanja. - 0 ^eKfl^ Dnevne viesti. Slovenci napreduju u borbi proti niem- stvu. Dne 9 tek. obavio se u Ljubljani izbor zastupnika na carevinsko vieće i bio je izabran jednoglasno su 515 gla- sova slovenski rodoljub Grasselli; niem- ci nedodjoše na izbore. Paziti je da je Ljubljana prije bila zastupana njema- čko - ustavovjernim zastupnikom. Klaić u odaslanstvima. U sjednici od 13 tek. cislitavskoga odaslanstva d.r Klaić, odaslanik iz kola dalmatinskih zastupnika, stavio je nekoliko upita za- jedničkomu ministru financija Kallay-u glede Bosne. Pridržavajuć si, da u dojdućira brojevima donesemo obširnije i Klaićeve upite i ministrove odgovore, donosimo danas odgovor ministra Kal- laya na ponovni upit Klaićev: pozna- vaju li bosanski činovnici narodni je- zik 5 biva, da činovnici koji su u službi izvan Sarajeva poznavaju toliko na- rodni jezik da mogu bez velikih potc- žkoća obćiti sa narodom. U ostalom da je paziti da usvojenje narodnoga jezika stvara potežkoća istim Činovni- cima slovinske narodnosti, pa su ga ipak naučili dosta dobro i mnogi Či- novnici neslovinske narodnosti, tako da jedva ima 10 do 15 činovnika, koji nimalo nepoznajn narodnoga jezika, a ti su u službi kod sredisnje vlade u Sarajevu. Hrvatski sabor svršio je ovogodišnje zasiedanje. Što misli Kallay o Bosni? I. Kad je ono nedavno Kallay bio izabran zajedničkim ministrom financija i uslied toga preuzeo upravu zaposjednutih zemalja, pa kad se je kašnje zaputio u zaposjednute zemlje da jih glavom obadje i svojim se ušima i očima uvjeri o stanju te nove Au- strije, mi smo ponovno očitovali nadu, da će to đonieti koristi tim pokrajinama, da ee ministar Kallay vješt jeziku i običajima onoga naroda napipati barem glavnije rane, od kojih boluju te zemlje i da će za te zemlje nastati novo doba, bolje svakako od prošloga. Sad nakon nekoliko mjeseca mo- žemo bez laskanja izjaviti da se nismo pre- varili u našim nadama, da ako i ne pjeva sve u Bosni i Hercegovini ipak poštogod se pošlo napried, te da se može uzkliknuti sa talijanskim velikanom: eppnr simvove! Miče se! Neke predsude, neke obmane, neka kriva mnenja počela su izčezavati —a to je naj- glavnije. Gospoda u Beču uvjerila su se da nije sve ko što su oni mislili i da starom stazom nemože se napried, ako se žele pre brditi potežkoće, koje se nameću upravi i trajno umiriti i urediti one pokrajine. Kallay je dosta jasno govorio i njegov nam je govor odkrio mnoge stvari, o kojima se dosad dvojilo. Izpovjedi, da ako se i jest bavio stvarima onih zemalja, ipak da nije onamo pošo s gotovim nazorima; ali pred- bježno poznavanje odnošaja da mu je po-

Veritatem facientes in charitate, crescamus in ilio per omnia, qui est caput Christus. (S. Paul. E«ph. IV. il.) Modi u Ponedjelnik i u Četvrtak .... Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesia neligioms amore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. v^pinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaoch Uvjeti pređbrojtoe. — (J pisaocim .Katoličke -Mtfiacije). Ego interim olamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) smatra se^^dbroin^fm^^Ta'ućJ zZ^Tnovi?" ISff? 8 ^ inozemstvo ! fior, i po.štarski troškovi Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list novo. redak. Objave na 4 strani u^veLfa nizL J^tti ^Z^w'lJ^tSo^Z vt?^ " PPaVU ' " * ^ "fran°°U UrednÌètV°- ~ ,0 Br* 95 Zadar, Četvrtak 7 Prosinca 1882. God. XIII. Broj od ponedjeljnika bio nam )e zaplienjen radi je- dinog odpisa. Ne vidimo časa i ure da nam stigne moti- vacija te zapljene, ako po novom čudu bude od starije vlasti potvrdjena. Drugo izdanje, buduć bilo kasno za poštu od utornika, priredismo ga za poštu od sriede. Katolička Hrvatska. I. Danas upravit nam je svečano i iz- ravno svoju rieč katoličkom svećenstva i ostalom hrvatskom narodu. Nastalo je bo za nje neko preozbiljno pitanje, pitanje koje se ne tiče samo zlatne slobode zakonom, kršćanskom uljudbom i prosvjetom zajamčene, nego i same časti i dostojanstva naše Ka- toličke Hrvatske domovine. Pokoravajuć se starijim odredbam, kako je naša dužnost, govorit ćemo samo objektivno, a ostavljamo čita- teljevom oštroumlju i oduševljenju za Boga, Kralja i Hrvate, da popuni što je nama red ostavit prazno. Poznato je, dielom, našem obćinstvu kroz koje klance jadikovce bilo je sjeć „Katoličkoj Dalmaciji" nazad tri godine dana, one naime slavne al i ljute godine kad je, uzprkos hiljadi protivština, metla si na glavu dičnu hrvatsku kapicu. Digla se bila graja obća! Visoka Vlada šalje presidiale kó namećuć se duhovnoj vlasti i silujuć svećenstvo na župam, siluj u c kaptole, silujuć sjemeništa, da se odreku svoga katoličkoga i hrvat- skoga glasila, il uzkrate mu pripomoć i dopisivanje. Sam namjestnik zalazi u zagorske krajeve da širi propagandu proti „Katoličkoj Dalmaciji" ! Uz to i ostale vlasti nemiruju : Državno od- vjetništvo plieni list broj za brojem, a sud zameće devet iztraga, a i od policije se pita može li i ona što. Prepušta se pak ostalo neprijaznom obćinstvu, spletkam i novinstvu. Odbori tajni i javni priete gradjanim, koji drže list i koji radi svoga položaja zavise od bratske susretljivosti, da će ih ostavit Bogom prošeće, ako se „K- D." ne kane ; drugi zavadjaju dobroćudne i kratkovidne podmećuć pakleno da je list u politici porušio se, u vjeri se porišćanio ! pa kad i to nepomoglo stalo se prietit smrću javno i pi- smeno ! Uz to „Dalmata" i „Avve- nire" šibali nemilice rigajuć čega im je god na usta dolazilo i nastojeć osa- mit urednika, nadom da će pri obćoj viki a videć se u samoći il klonut duhom il se skršit prevelikim brigam i pretežkim radom. „Narodni List", koji nam je mogo zgodnom rieči mnogu olakotit, ignorira sve i nikada niti hoće da spomene ljuto boreću se sestru hrvaticu : pušla ju svojoj sud- bini. Grozno ! Al nije ni tu bilo sve. Ekonomičko stanje lista nije moglo a da strašno neoćuti tolike materijalne i moralne udarce, te je bilo red skoro doć do milostinje, il prestat. Kako je pri tom bilo uredništvu, Čiji je poso naslonjen bio sa svim ostalim teretim na jedna jedina slabašna ledja, kako je bilo uredniku ucviljenu, uz ostalo, i najvišom domaćom žalosti koja može zateć sina vojujućega i tugujućega u daljini i za tri godine, rad obćeg dobra, od milih svojih odsutna; to prepuštamo razmišljanju svih kojim u grudim ne bije kameno srce. Ali Bog nikada nezapušta, pravica PODLISTAK. Učenje Leona Velikoga 0 Prvenstvu svoje Stolice, 1 Odnošaji Papa napram crkvenim kanonim. (Napisao O. Iv. Marković) (v. br. 94). I. Evo nas dakle k Leonu Velikom, ovom Papi koga pobožnost, učenost, riečitost, raz- boritost u vladanju, pastirsko nastojanje i revnost, isto lpo i do konca uztrajna brižlji- vost za katoličku vjeru isti Cave nije mogao da nepohvali (Hiat. Litter. Script. Eccl. pag. 278. edit. Colon. 1720). Iz Besjeda (Sermones) i Epistola ovog velikoga Pape, čovjek može najlašnje u laž utjerati one koji hoće da je oblast rimskih Papa nad Crkvom u srednjim viekovima potekla iz Pseudoizidorovih dekretala, i na njihovu se temelju razvila. — S toga nemogu da se dosta izčudim G. Milaau kako on, mjesto da mukom mimoidje Leona i njegov nauk, usudjuje se na nj se pozivati da do- kaže shizmatičku svoju teoriju o jednakosti svedj pobjedjuje. Bilo je jada, neču- venih jada, al je bilo i utjeha. Bilo je strahovanja, al u Zadru i van Zadra bilo je plemenitih srdaca, tvrdih zna- čaja, koji se nijesu dali zastrašit nit su ijednom prigodom propustili osudit najodlučnije nekršćanske napadaje. Slava im! Nu pri obćoj toj vrevi, pri tom obćem mutežu, pri tom obćem vihoru, koji je doprinio samo da gnjilo odpade, a zdravo se ojača, još je nešto divna ugledano. Dà, dà, obéa vika : nepredajte se ! obći uzklik : sve za vjeru i domovinu, za nju i u vatru i u vodu, napried, napried! ta se ugledna vika duševnosti, zakonitosti i nezavisnosti ne samo glasno sa svih strana čula, nego je ona bila predtečom i stvarnih uzvišenih podhvata. Hrvatska radja u duši i u tielu prave vitezove ! Ovu toli po nas častnu istinu zasvjedočila je Hrvatska od Lov- ćena do Sriema i prigodom ljute borbe na načela našega lista. Zemlja koja rodila tolike junake na bojnom polju, da se pred hrvatskom mišicom i silna otomanska sila, kao morski val pred grebenom, ustavila i o nju se olomila; zemlja koja je i na duševnom polju tolike veleume od- gojila, da je kao iz razsadnika i dru- gim narodim imala, bez uštrba svoje slave, koga da daruje; ta zemlja pri zadnjoj mieni borbe, kojoj se niti pro- miču kroz vjekove, pri borbi za Kato- ličku Hrvatsku, borbi kao usredotočenoj u ovo zadnje doba lišma okò „Kat. Dalm.", nije bila zadovoljna dok nije utvrdila sebi stari zlatni glas: neobo- rive junakinje. Bilo je baš u sred crne zime prve godine naše borbe. Snieg mete, eh Bože! Al što to smeta žaru za vjeru i do- movinu ? Što prieči da, i po tom vre- menu, ptice veselice, iz Šibenskog gniez- da, dolete u Zadar, kao poklisarice svijuh episkopa. Biljeg je to očevidni da on nije nikada u izvorna djela Leonova zavirio. Inače bio bi . . . hotomični laža. — Tà pod nijednim Papom ne iztiče se bolje i podpu- nije idea prvenstva Rimske Stolice, što pod Leonom; i ta idea kako iz svakog njegova čina, tako maldane iz svakog njegova spisa odsieva. S toga Quesnell, ovaj zakleti ne- prijatelj preimućtva papinskih, da oslabi utisak vrhovne Papine vlasti nad cielom Crkvom kog čitatelji iz spisa, sv. Leona ži- vahnije osiećaju, po svjedočanstvu istog Ca- saubona (Exercit. 15 ad Ànnas. Baron.), negoli iz. djela većeg broja Papa kasnijih doba, preduzeo je svoje Parižko (1675) iz- danje djelà sv. Leona: kako mu to predba- cuju najvriedniji kritici, Baluze, dom Cou- stant, Anthelmi, Jean Salinas, Cacciari i braća Ballerini. — Fleury dakako sliedi Quesnella. Nego bilo što bilo, nut da vidimo što je u istinu Leo Veliki učio o svojoj Stolici i o sebi. — Njega rusko iztočna crkva u svojoj liturgiji proglasuje stupom vjere u pravo- slavnoj Bristovoj Crkvi, nastupnikom Petro- vim i Petrovim poglavarstvom (načalstvom) obdarenim, glavom pravoslavne Hristove cr- kve, okom blagočestja, propovjednikom istine, pravilom izvjestnim božanstvenog nauka (Sti- jić, Kratki razgovor o iztočnoj crkvi, str. 53; De Maistre, Du Papa, Liv. 1. eh. 10; Ton- dini, Le Pape de Rome et les Papes de l'Égl. Orthod. pag. 126: - ') —). Njemu dakle nemožemo s nekojim protestantim, a poime- nice s Cave-om (loc. cit.), predbaciti často- hlepje ; i njegovim riečima nemožemo drugog povoda pripisati nego osvjedočenje na samoj istini osnovano. Ovdje mi je opaziti, kako neimajuć pri ruci boljega izdanja djela sv. Leona, usilovan sam, na žalost, služiti se s Mletačkim od god. 1748. Velim na Žalost, jer je i ovo skalupljeno po Quesnellovu. Na nekojim mjestim tekst osakaćen, kò u dekretali u- pravljenoj episkopim Mauritanskim ; izo- stavljene neke znamenite rieči, kó u jednoj poslanici caru Marcijanu (Ep. 74) naziv: Leo Episcopus romanae et universalis Eccle- siae ; osim toga : index rerum memorabilium, u koliko se odnosi na oblast rimske Stolice, svećenstva i naroda, da nam priobće ništa manje nego osnovu za usta- novljenje „katoličke hrvatske tiskarne" na obezbiedjenje „Katoličke Dalma- cije" ') ? — Ta je viest u taj mah prosula se munjevnom brzinom i uprav elektrizi- rala sviestno katoličko obćinstvo, te nakon malo sve što je boljega, što inteligentnijega naše krvi u inozem- stvu, i što kod kuće: u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj preko Velebita i Slavoniji, dragovoljno je doprinielo svoj kamičak vjero-i i rodoljubnom poduzeću. Tu su Vam: izvrstni biskupi, kanonici i prosti svećenici; uzorni na- čelnici, zastupnici, trgovci i drugi vi- djeniji svietovnjaci 5 tu Vam je dakle prava kita izabrana. — Nakon predtečnih priprava, i pošto se osigurala dovoljna svota, saučestnici sporazumjeli su se početkom tek. godine na prijateljskom sastanku (uzoru brat- ske sloge i jednodušja u ljubavi na- pram Bogu, kralju i hrvatskoj domovini) sporazumjeli su se i o roku u koji bi bilo najbolje otvorit kal. hrv. tiskarnu, na toliku korist i Čast katoličkog i hrvatskog elementa. Taj rok bio je oduševljenjem predložen i primljen da ima bit dan velikih naših blagoviestnika SV. ćirila i Metoda na 5 srpnja t. g. UoblaŠteni odmah smo se pobrinuli za izvedenje tog veselog i dičnog, tog ne privatnog nego narodnog podhvata, te nekoliko tjedana prije srpnja bila je od Uredništva kao povjerenika po- dastrta sliedeća ponizna prošnja Vis. c. k. Namjestništvu u Zadru: *) „L1 a u ter russe de la brochure Kto prav? (Qui a raison ?), qui forme le seizieme volume de la Buskaja Biblioteka, pubbliée à Leipzig, avance, dans une note, ce qui suit" „Les Grecs ont positivement supprimé dans leurs Menées le passage où il est dit de sain Léon : Tu es le chef de V Église orthodoxe. C' est ce que j' ai vérifié sur les originaux grecs. Cela montre qu' une telle expression ne leur souriait point". (Leipzig, 1861). *) Vriedno je opaza da su zamisli ovoga velikoga podhvata kumovali, po nekom di- vnom slučaju, svi domaći nam crkveni stališi: dominikanci, franjevci i mirski svećenici. nedostatan i nevjeran ; sinopsisi pristrano napram sistemu udešeni; i, — da drugo ne brojim — pri važnim mjestim apostille na okrajcim često varave, a neizbrojno puta sasvim izostavljene: to su mane ovog Mle- tačkog izdanja. Ipak, izuzam samu dekretalu koju sam gori spomenuo i koju ću popuniti na temelju drugih knjiga, ja ću se vjerno ovoga izdanja držati. II. Poznato je kako izmedj Besjeda, kršćan- skog Cicerona, odlično mjesto zauzimlju one što je prigodom obljetnica, svoga povišenja na apostolsku Stolicu držao. — Iz ovih, protiv rimskoj thezi, vadi svoju objekciju naš G. Milaš. — Nut dakle da vidimo što sbilja u njima Leo pripovjeda o sebi i o svojoj Stolici. U prvoj od tih Besjeda pokle bijaše kazao kako čast Svećenika ide k Bogu, i kako je čovječja slaboća po sebi nedostatna a da bi toliko breme mogla nositi, veli da Hrist isti Crkvom svojom vlada, koju je na Petru Poglavici Apostola zbog njegove iz- povjedi sagradio. Zatim nastavlja: „Pa kako obstoji što je u Ilristu Petar „vjerovao; tako obstoji što je u Petru Hrist „ustanovio. I zaista, buduć Gospodin uče „nike svoje pitao: A vi tko mislite da sam „jate Petar odgovorio mu: Ti si Hrist,