Veritatem facicutes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus,
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, airaliante Deo in dies alaeriter operam Vestram impensuros ia tueaJa salutari Ecclesiae doefcrina anitnisqtie in
Religionis atnore et in verae iidei professione roborandis (Pio lX.upapinsk.Ustu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
Predbrojba traje za cielu godino; IBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 (ior. više — ZA ISOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi,
tk» na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK U Zadru, a dopisi „franco1* na UreA"
aištvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. /O. Zadar, ČetvrtaK X Prosinca 1B92 God. XXIIÎ
Katoličko svečensto i politi-
čke stranke u Dalmaciji.
i
Kad je kod n«s započela borba
ga narodna prava, katoličko svećeo-
stvo, barem u većini, prionulo odmah
nz narod. Drugčije nije moglo ni biti,
jer ne samo što je naše nvećenstvo
niklo iz puka, te kao takovo pripada
paku, put je iste puti, kost od iste
kosti, no se po svojem zvanju ima
zauzimati za svaku dobrobit naroda.
Sveeemk neprestano obćeć s pukom,
poznaje i pučke mahne i pučke vr-
line, i u obće uživa pučko povje-
renje. U takvu položaja nalazeći se
svećenik doisto preveliku odgovor-
nost iuia i pred Bogom i pred na-
rodom, i ako je osvjedočen o sve-
tosti i preznamenitosti svoga zvanja,
OD nemože a da nepodučava svoj
puk u svemu, što je dobro i pleme-
nito. Ali je najglavuija dužnost sve-
ćenika neprestano poticati i nagova-
rati puk na vršenje raznih dužnosti.
Yršenje je dužnosti najprvi i najva-
žniji posao za pojedinoga čovjeka,
i tko to zapušta nezasiužuje ime ra-
zumna stvora. Zanemarenje svojih
dnžnosti jest izvor, iz kojega izlazi
svaka nevolja i pokvareuost, jest
prava kuga, koja okužuje i pojedince
i cielu čovječju zadrugu. Nikakva
čuda dakle što se svećenici muče
da povjerenu im pastvu navedu na
točno vršenje dužnosti S toga tko
je zdrava razuma, tko ima dva zrna
soli u svojoj glavi, priznati će da
katolički svećenik nemože stati pre
krštenih ruku u političkoj borbi, jer
politička pitanja odveć se tiču puka,
pošlo njihovo riešenje odlučuje o
sreći i o nesreći cieloga naroda, da-
kle i puka, koji je svećeniku po-
vjeren. Stari je g čki fiiozoi' rekao
„najprva je dužuost čovjeka spo-
znati sama sebe", a mi tvrdimo, da
istu dužnost ima i pojedini narod,
dapače i pojedini odiel naroda. Pe-
jedinac, ako mu na srcu leži to i-
me, dužan se je skrbiti za dobrobit
svoju i za dobrobit svoje obitelji;
ovo je zakon naravi, koji takodjer
nalaže čovjeku, da se briga i za svoj
narod, jer što je on prema svojoj o-
bitelji, to mu je obitelj u narodu.
Suviše; svaki čovjek ćuti u sebi neku
jaku silu, koja ga k slobodi vuče,
a odalečuje od robstva; ali takvu
silu i narodi, pa bili i najdivlji, ćute,
pa se temeljilo tvrdi, da narav ista
nalaže Jjudem da rade za slobodu
svoga naroda.
Ove se dužnosti nemogu oprorrći,
jer od iste naravi pestavljene, te od-
već razumljive i jasne, i tko bi se
osudio da ih zanieče dostojan bi bio
najvećega sažalenjo. Svećenik znade
kako se svaki čovjek ima pokoriti
zapoviedim naravi, jer što one zah-
tievaju, to je isti Bog odredio, po-
sto zakon naravi nije drugo no prvi
zakon, što je Bog dao svojemu stvo-
renju. Svećenik dakle kad ima po-
ticati ljude na vršenje raznih du-
žaosii, on je obvezan i na poticanje
Vršenja iztaknutih dužnosti; što či-
neć nagovara da se izpanja zakon
božji. Svećenici su postavljeni da
potiču ljude na duševno vršenje za-
vidi božjih, i kid M «Kamarili
tu svoju dužnost, doisto bi pokazali
da nepojme uzrok svoga obstanka.
Ali se što takva može da dogodi sa
pojedinim svećenikom, nipošto sa
cielim svećenstvom, jer od Spasite-
lja postavljeno, da traje do konca
svieta, pa kao takvo ima odgova-
rati svojoj svrhi.
Katoličko svećenstvo dakle kad
je kod nas prionulo uz narodnu stvar,
i kada se je podiglo da se sa svo-
| jim pukom bori proti raznim tlači-
j teljim narodnih svetinja, nije učinilo
i no svoju dužnost; a tko se je o-glušio, taj doisto nije mogao da
bude mirne saviesti.
Evo je prošlo preko trideset go-
dina političke borbe, ipak naš narod
nije postigao ono što ga ide i po bo-
žjem i po ljudskom zakonu! Narodu je
bila pružena po koja mrvica i ništa
drugo, le on nesmije odustati od
borbe, ako i preduge, no ima sve
sile uložiti, da dopuštenim sredstvim
zadobije svoja prava; a u ovomu je
katoličko svećenstvo dužno po svo-
jem svanju uzpomoći narod, dapače
u borbi ima vršiti najglavniju ulogu,
neštedeći ni truda ni požrtvovanja.
Svete stvari uviek su nagazile na
raznovrsina progonstvo, al su iz-
vojštiie sjajnu konačnu pobjedu ; to
će se dogoditi i sa narodnim pita-
njem ; pobjeda je njegova. Mi opet
govorimo: u političkoj našoj borbi,
katoličko svećenstvo ima odrješito
zauzeti svoje mjesto, drugčije izdalo
bi dužnost, izigralo bi svoje dosto-
janstvo i svoj položaj i izložilo
bi se pred budućnoštu. Znamo da
dan današnji neka vrst ljudi zazire
od svećeničkog upliva u politici,
dapače ti bi ljubitelji slobode htjeli
du svećenstvo sasvim izključe iz
takve borbe, eda se oni uzmognu
lašnje domaći -- svoga cilja. Ali
kakvi su to ljudi, koliko se može
uvažiti njihovo mnenje i naklapanje,
svjedoče nam Francuska, Engležka i
Njemačka, gdje se donapokon i sami
Biskupi stavljaju na čelo političkih
stranaka. I kod nas u Dalmaciji ima
nekih, koji iz zahvalnosti, trube da
svećenike nije političko polje, te
često izgovaraju onu: nećemo po-
pova. To sad kažu, ali kad su uz
popovsku i fratarsku pripomoć pro-
drli svojom kandidaturom u raznih
izbornih kotarih, gdje bi drugčije
bili propali, oh! iada se nije vikalo:
nećemo popova! No kad se sjetimo
da naši zahvalni rodoljubi podpuno
sliče drugovom, koji i u Francuskoj
i u Njemačkoj viču proti uplivu
svećenstva; tada ćemo se uvjeriti,
da su današnji tobožnji liberalci svu-
kud jednaki, pa da se proti njima
ista borba ima voditi, jer je nemo-
gućno svako izmirenje, isto ko ni
izmedju svjetlosti i tmina. Uzkliku
„nećemo popova" vrieme bi bilo
suprostavili geslo: „nećemo bezvjera-
ca", Ovim nipošto nenamjeravamo
uzbuditi nerazboritu vjersku borbu;
toga nas Bog učuvao! Mi jedino
kažemo, da se narod ima odreći o-
nih, koji su bez vjere: koji vjeru
drže potrebitom samo za prostu svje-
tinu, eda ju obuzdaju, te kojima su
u suštini sve vjeroizpovjedi jednake,
jer sve sastavljene iz pukih izmi-
šljotina. Po ovomu se dosiže kako
mi neziihijt'uuno, da narodnim za-
f stupnicim budu izabrani sami po-
j povi i svjetovnjaci, koji se u sve-
mu i po svemu pokazuju vjerni iz-
| punitelji crkvenih zapoviedi; nama
j je dostatno, da zastupnici ne budu
f protivnici, nego do prigode i bra-
| niteiji vjere svojih birača, te da tu
! vjeru štuju. Uzprkos ovomu očito-
I vanju jasno kažemo, da bismo odveć
j sretni bili, kada bismo mogli naše
s vjerske i narodne svetinje predati o
I ruke Ijudim, koji se u svemu iz-
| tiču ko osvjedočeni vjernici, kato-
1 lici, i hrvati. Ali takve su naše ob-
stojnosti u pokrajini, da se na što
takva nemože, na žalost, ni pomi-
sliti; imamo se zadovoljiti samom
obranom, a ostaviti drugim čimbe-
nicim promicanje vjerskih stvari No
svratimo se k našemu pitanju.
.leđnom, kada katoličko svećen-
stvo ima da vrsi važnu ulogu u po-
litičkoj borbi, pitamo: uz koju po-
litičku stranku da prione naše kato-
ličko svećenstvo?
pb.
(ioruče pitanje vremena.
(CG) Socialno pitanje postaje danas
sve to više gorućim, i ono će danas sutra
odlučiti sva važnija pitanja, pače upli-
vati će svojom žestinom na isto pita-
nje vjersko ili crkveno. Medjutiin zna-
menit je pojav, da nijedna se ina na-
zovi crkva ne bavi rješavanjem toga
pitanja, osim jedioe crkve katoličke,
pače ine crkve niti se ne usudjuju u-
plitati se u to, jer ne osiećaju u sebi za
valjaoo ujegovo riešenje ni jakosti ni
misije. Na ćelu katoličkoj radiuosti u
toui smislu stoji Vrhovni vodja Petrove
simbolične ladje premudri Lav XIII.
A i tko bi bez Pape, bez prave Crkve
tnogo izliećit moderne rane? Tko, ako
ne ona božanstvena institucija koja je
već prebrdiU i zakopala poganatinu, a
s njom skrsila robstvo, uzvisila že-
nitbu, uzav u zaštitu cienu žene i dje-
ce i nadoaiev ćustvo prava i dužnosti.
Prava jedaakost, bratstvo i sloboda iz-
vire jedino iz duha katoličke erkve i
njezine civilizacije. U njoj se nalazi to
pravo zlato, a sve ino jest satno pa-
tvor, svindl. Tko to nevidi nakon 19
viekova poviesti, može slobodno reć, da
ne vidi suDCa ni mjeseca.
t čiteljsko pitanje u Dalmaciji.
i.
Tko čita Listove, svako malo čuje
žaloetne tužaljke pučkih učitelja ; tko
pako žive na selu svojim očima vidi
njihove jade, kako se bore s gladom i
svakom nevoljom U svakom saborskom
zasiedanju ovo nekoliko zadnjih godina
bude govor o učiteljima. Staneš, pa se
pitaš: što je to? Ili su učitelji tako u-
plivni, da se njihove stvari uviek raz-
pravljaiu, ili su tako nevoljni, te treba
svakog saborisanja da njesto mole? Ili
su tako pogibeljni, da se svakog zasje-
danja na nje naval]uje? — Namjera je
ovim članc ma, da orišu tužno stanje tih
narodnih zlopatnika, te kažu, bi li se
moglo i kako ovomu najpožrtvovnijem
stališu ponoći.
Ako se uzme u obzir, da se pučki
učitelj žrtvuje rodu svomu od 18—20
godina sve do 60 bez ikakve nade, da
se može uzdignuti, da može postati što-
god većim od učitelja, da je vas njegov
život spojen sa mukom ovoga svieta, da
je on onaj, koji uzgaja narod i otvara
mu put k dobrostaoju, taj narod mora
da cješto i žrtvuje za ovog zlopatnika,
za ovog svog mučenika, da barem mo-
že ne udobno, ali barem pristojno pre-
živjeti. Zemlja je dužna da mu pripo-
mogne.
Uzmimo na oko ma koji stališ, uviek
ima nade da postane nešto više svojom
marljivošću i radom, n. p. vojnik posta-
ne frajterom, kapralom, podćastnikom ;
financijalni stražar nadpozornikom, vo-
djom, povjerenikom, a jadan učitelj o-
siaje uviek učitelj i ništa više, pa je on
i zabacio nadu da bude ¿to više.
Tko uzčita ove redke, reći će, a za-
što čovječe božji, zar ne ima dvie pre-
parandije, dvie pripravnice, dvie vjež-
bovnice, zar ne ima nadzorništva? a gdje
su mjesta II. i 1 reda, gdje su mjesta
ravnajućih učitelja na školam II. i I.
reda? — $to bulazniš? Nikakva služba
ne ima toliko stepena za promaknuća
kolike učiteljski stališ.
Polako, kume! Evo nas bas na te
klance jadikovce. Dvie preparandije, ta
dva vrška, gdje bi se moglo njekoličak
vriednih učitelja osladit, u nas ostaju
ko nigdje. Na preparandiju se posta-
vljaju oni što imaju svoj kruh, ljudi sa
srednjih učionica, koji nijesu ni vidjeli
pučke učionice, već one normalke dok
su učili, te ti dohode da uzgajaju i po-
dučavaju mlade učitelje, kako će po-
stupati s djecom u pučkoj školi. Profe
sur srednje učionice znati će predmet ko-
liko te volja, znati će ih naučiti teore-
tično sve metode, ali kako će on svoje
znanje upotrebiti u praksi sa malom dje-
čicom, koja istom stupaju u učionicu,
kad nikad tamo nije ni zavirio? Vidjeli
smo „naukovne osnove1* pok. Bakotića
i njegove učionice, a ipak on se može
reći da je bio umnik, pa kako je uspjeo
u svojoj namjeri i d* li su mu bile
praktične? Nakon sedam osam godina
sam se je uvjerio, da je sve to neprak-
tično, jer da nije za našu zemlju, te ih
je već bio počeo izmjenjivati raznim o
kružnicama. Na vježbaonicama i na pri-
pravmcama, ne imenuju se vještiji pu-
čki učitelji, nego se uzmu miljenici ne-
ke gospode, kao nadstojnici preparandije,
da se spravljaju uz put za izpite gra-
djanskih učionica i to većiuom netom
izadju iz učiteljišta, 'te ti poslie tri go-
dine polože izpit, dakako B odlikom, a
onda njima pripada mjesto vježbovnog
učitelja, premda na pučkoj učionici ni-
jesu nikad služili. Kakvi će oni primjer
obučavanja pokazati mladim pripravni*
cim? Stavno gore nego profesori. Nego
i vidimo slučaj dvaju zadnjih imenovanja.
I Ako ćeš nadzorništva, tu ti biva isto
| kao na učiteijištima, ili se pak imenuju
\ ravnatelji gradjanskih učionica, koji ni-
( jesu ni redovitih nauka svršili. Kako
ovi postupaju sa učiteljima? govorit će-
mo u osobitom članku.
Zašto to biva, da se pučkim učitelji-
ma ne udieljuju ta mjesta? Zar tomu
nijesu sposobni? E lako je odgonetnu-
ti; „učitelj nezna, što će reći uza stube,
on je na ravnu i vidi samo bezdno svoje
! biede. To je jedini stališ gdje se trpi
od početka do svršetka, jedina služba
bez promicanja, jedini život bez nade u
bolje", kako je mudro opazila nK. Du.
u svom br 12 g 1888.
Kako se diele mjesta I i II reda vi
dit ćemo u dojdućem članku.
Tal^anci nijesu za zadašnje
stanje.
U „Hrvatskoj" čitamo iz pera
veleuč. g. dra. A Starčevića članak
gdje riše majstorski tužno stanje
legalne Italije. Nezadovoljstvo naj-
bolje se očitovalo pri zadnjim iz-
borim, gdje je malo birača u borbi
učestvovalo.
„Izbor se držao, piše dr. Starčević, u-
nedelju, dakle nikoga nije ručni posao
ustavJjao. Možda je najsigurnije reći da
je pučanstvo ve& sito tih obsenjivanjah}
jer iz njih ntima nikakove koristi, nego
svaki dan pada u to veiju nesreća
Da napomeaemo, polag izborničtvah,
nekoliko primjerah o broju glasavših
naprama broju upisanih izbornikah. LJ
celu Rimu glasovalo je 8(116od 26,832.
U celoj kraljevini broj je izbornikah
većji neg biaše god. 1890 a itako bro|
glasovateljah manji je za 50% !
U 1. izboruičtvu Mletakah glasovalo
je 2,999 od 6, 6127 ; u 7. Napulja 1,912
od 4V141; u 1. Napulja 2,614 od §,839 ;
u 1. Ravene 1,146 od 4,522; u 2 Flo-
rence 1,089 od 4,lSf; u Forli 1,518 od
4,186; u Rimini 1,583 od 5478 ; u Tre-
visu 2,700 od 5,200/ u Cuneu 1,515 od
5,418 j u 1. Parme 464 od 1,743; u 2.
410 od 1832; u Spoletu 1,213 od 4,414,
itd. Sve to-manje do Sacro Sepolero
gde nijt došlo ni toliko izbornikah da
bi se bilo moglo načiniti izborno povere-
niitvo.
Tu imaju čitatelji naslikan u brojkah
duh južnih i središajih Talianah o raarno-
sti za javne posle; severnjaei šumariji-
vie i u većjem broju ovaj put pošli na
izbore, jer su njihovi ljudi u vlasti. —
Tko tu još da dvoji o narodnu jedin-
stvu Talianah i o njihovoj odlučnoj vo-
lji, ako uztreba, braniti svoje sjedine-
nje? —
Genova se u svoj zemlji najgorjepo-
nela, prem su i ostali gradovi svi, više
ili manje njoj slični: u njoj, izm«dju
21.669 izbornikah došlo ih je gUsovat
samo 3,380. —
Genova se uvek smatra talianskino,
al uvek osebnim gradom ; ona je repu-
blikanska i Zeli o sebi. A ni drugi gra-
dovima mgovoriti o stlih, nisu zaljubje-
ni u sjeiinenje ni u njegovep isledice. —
Crkvene viesti.
Crkva je izgubila jednoga od
najodabranijih, najzaslužnijih svojih
sinova: umro je (na osvjet 26 stud.)
stožernik kartažki nadbiskup Dragu-
tin Marcijal Aliemand Lavig$ri$.
U pokojniku, koji se odlikovao
neobičnom radinošću, revnošcu, i
pronicavofiću, osobito tužna Afrika iz-
gubila je svoga rekli bismo skoro dru-
goga Papu,koji je uz Lava XIII najvufo
doprinio ako se Uobraženi sviet »a-
uzeo, za prepriečenje slradoe rob*
ske trgovine, koja je do nazad ne
vele, svake godine mala pradat kao
LMACIJ
s Veritatem facientes in charitate, >
s crescamus in illo per omnia, qui
\ est caput Christus.
(S. Paul. Epli. IV. 13.) |
• '• ". ': • •• •u" Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
•••••• Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operom Veslram impensurus in luenda salulait Ecfte&jsp doclrina. aniroisque j>
Religionis amore el in verae fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojhe. — U Zadru, unapried 7 llor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha rodišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo - Uvr.tbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj uapose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 34 Zadar, Četvrtak 4 Svibnja 1882. God. XIII,
Spljetski kruhoborci.
Napokou „post tot đisorimina rerum,,
do malo bi se imali obaviti spljetski
obćinski izbori. Sva Dalmacija bez raz-
like stranaka napetošću izgleda konačni
uspjeh borbe, koja se u Spljetu od više
godina vodi. Sjedne strane jato pukih
kruhoboraca pod zastavom na kojoj je
napisano: oseremo tutlo! miče i drvlje
i kamenje, služi se najnepoštenijim
sredstvima, razasiplje najpodlije laži
samo da uzdrži nad vodom pluta, koja
jim od davna tone; s druge četa ne-
zavisnih ljudi, traži da poštenjem pro-
dre i da izbavi krunu hrvatskih gra-
dova iz pandža grabežljive zvieri.
Čudne borbe! koja, kad bi sudio po
naravnome pravilu, imala bi se svr-
šiti pobjedom drugih; ali svako pra-
vilo ima svoju iznimku, a ovog puta
spljetski ćaća uhva se da će mu iz-
nimka pomoći, te da će on sa svojim
skutonošam i na dalje harati po pito-
mome Spljetu.
Članci, koje 011 isti pripravlja i tura
kroz svoje tmasto glasilo, navieštuju
jatu njegovih vjerovnika da je pobjeda
sigurna, te da se nemaju bojati za hi-
Ijadice, koje su poslužili svome ćaći,
jer će obćinska blagajna svaku smiriti.
Ludovi! na vieke vjerovali njegovim
riečima, pa čvrsto uvjereni i danas da
je ćaća i dandanas svemoguć, te da
što on reče ono se ima i izpuniti; ali
pametniji, koji nečitaju poskorupno, već
se malo bolje udubu, spaziše da je ćaća
na vraž'jim mukama, pa da oni Članci
nisu no odjek neizvjestna položaja i
potrebe da mu bilo tko skokne u pomoć.
Do jučer je „il vecchio soldato della
libertžl" kako se sara nazvao u saboru,
u svome glasilu udarao na bečko po-
pečiteljstvo i na hrvate „servitori u-
milissimi di Vienna", do jučer je pri-
poviedao svojim skutonošama da je
Taaffe svemu zlu kriv, do jučer je
psovao, i ter kako, pokrajinsku vla-
du, koja je po njem počinila najveću
nepravdu i najgore samosilje; iiajnas
mu je sam Kutschig kriv^. jer se on
»družio sa nafdflHOBT^anfepjni - - „
lizione alla quale & a/falto estraneo
tanto il governo df Vfenna, quanto
quello della provi»qiaX.,Kako se vidi
ćaća nije stavan pobjede, Kako trubi
u svom glasilu,- on metaniše pred ba-
runom Jovanovićem i klanja se natra-
žnjačkoj - feudalnoj - klerikalnoj bečkoj
vladi. Kud ćete gorega poniženja za
novovjekog „Dukljanina" ?
Da bolje proda svoju trgovinu, ob-
vio ju donapokon i austrijanštinom, te
stavlja pečat na svoj pi vi članak: Vica
l' Imperatore ! Viva la Costiluzione ! Ri-
sum teneatis! ko da se nezua ko je
je g. 1866 bio pripravio dvorane u-
rešene i liepu večeru talijanskim ho-
dočastnicima; ko da se nezna ko je
sanjao pa i danas sanja o talijanskom
jadranskom moru sa biserom — Splje-
tom, talijanskim gradom....
Lakrdijaši uzalud vam se prečinjati.
Do malo će puknuti i za vas osuda.
Spljetskima hrvatima Bog pomogo u
borbi za poštenje i hrvatstvo.
Dnevne viesti.
Hrvatski kraljevinski odbor za riešenje
riečkog 'pitanja izabrao si je dne 28
pr. mj.: za predsjednika Karla pl. Mihalo-
vića, za zamjenika prof. dra. Spevca, a za
bilježnika Miškatovića.
Slovenci. Brzojavljaju iz Ljubljane dne 29
Eros. da je Graselli, zemaljski podkapetan, io imenovan načelnikom su 15 proti 11
glasova, a Fortuna (narodne stranke i on)
podnačelnikom — Istog dneva razpravljao
je školski odbor bečke zastupničke kuće o
slovenštini u srednjim učionama i učitelji-
štirna slovenskih predjela. Po kratkoj raz-
pravi većina je odbora uglavila, da vlada
ima uvesti slovenski obukovni jezik po svim
srednjim učionama slovenskih predjela i u
Ljubljani osnovati posebnu slovensku gimna-
ziju; tako isto da uznastoji sve to više raz-
prostraniti slovenski obukovni jezik u uči-
teljištima, gdje se uče slovenski djaci.
Sa Sene. Opet nova dva lista Belley-skog
biskupa izadjoše na vidjelo, znak da su bi-
skupi svi složni proti bezbožnome zakonu.
XIX Siecle, Ferry-evo glasilo, prieti kardi-
nalu Guibertu sudbenom iztragom sbog
drugog pastirskog lista — Prošlih dana od
putovali su dvama parobrodima iz Marsilje
700 hodočastnika, izined kojih 400 svećeni-
ka, put Jerusolima — Baudry d' Asson, vodja
VandeacS, poslao je pismo na popečitelja
Ferry-a, gdje odlučno izjavlja, da neće nikad
pripoznati zakona, koji mu otindje dušu nje-
gove djece. Da neće dati izjave kako izi-
skuje §. 7 tog zakona, niti poslat svoju
djecu u bezbožnu školu; te će radje stoput
platiti globu i poć pet dana u tamnicu, ko
Što će i mnogi drugi, jer da će jim to biti
na čast. — 1 Avinjonski nadbiskup Hasley
izdao je list na svećenstvo svoje biskupije,
u kom jim izmed ostalog preporučuje da
udju u školska povjerenstva ako budu iza-
brani, te da uznastoje na svaki način uz-
protiviti se „bezbožnome zakonu" — Biskup
Soissonski Odon pristaje uz načela parižkog
nadbiskupa; tako isto i Lavalski biskup;
onaj pako Le Puy-a izdao je pismo poput
avinjonskog. — U zastupničkoj kući izne-
soše neki zastupnici više predloga proti cr-
kvi ; kad se bude viećalo progovoriti ćemo.
iz Tarčina proti Zelenojnjivi zametne bitku
na planini Bjeslanici od tri četvrta ure proti
okolo 50 ustaša. I na povratku blizu Rado-
polja zametne se mala bitka. Postajno za-
povjedništvo Foče javlja da u Malovcim na
26 travnja okolo 30 ustaša ugrabiše 300
ovaca, 60 volova. Odsjek Hum naredi noćnu
potjeru, u kojoj ustaše bile poćerani a marva
bi opet oteta.
Beč, 1 svibnja: Službeno se javlja na 29
travnja: Na sjevernoj granici Dragaljskog
polja drugi bataljun lovačke tirolske puko-
vnije zametne kratku bitku sa novim po
kazavšim se ustašama, koji biše potjerani.
Jedan lovac lahko ranjen.
Novi crkveni zakon u Pruskoj. Tunekidan
smo javili, da su katolici u pruskoj zastu-
pničkoj kući održali pobjedu, jer su uz po-
moć konservativaca pronieli novi crkveni
zakon sa nekim promjenama. Taj zakon
došo je i u gospodsku kuću, te je ovih
dana povjerenstvo o njem viećalo i primilo
ga sa malim promjenama. Sad se eto raz-
pravlja o njem i u istoj gospodskoj kući.
Po najnovijim viestima, koje primaju bečke
novine gospodska je kuća već primila prva
dva §. crkvenog zakona, po predlogu po-
vjerenstva.
Tiesti o ustanku.
Beč 1 svibnja: Podmaršal Dahlen služ-
beno javlja na 29 travnja u večer: Kod
Meštrove - planine i Vučevabrda ima još
biti pojedinih ustaških četa od 100 do 200
ljudi, kojim bi medjuto bojno zemljište o-
graničeno, zaokruženjem granica. Ima malih
pograničnih sukoba — Pojedine pak četice
pokazuju se još često i u kotaru Foče i u
Neretvanskoj dolini. Proli ovim amo i tamo
pokazujućim se ustaškim četam, bile su sa
strane postajnih zapovjedništva velikom o-
kretnošću zametnute potjere. Od 25 do 26
travnja posade u Konjicu i Tarčini odoše u
potjeru put Bielomice, Umoljane i Zelene
njive, gdje odjel vojske koji bijaše otišao
Petrov Novčić
sakupljen sredstvom Biskupskog Naredbeni
štva u Hvaru kroz godinu 1881.
Hvar. N. P. Presvietli i Prepoštovani bi-
skup Andrija d.r Ilić franaka 80 u zlatu. —
Pragospodin Stjepan Siminiati, Predstavnik
stolne crkve for. 5. — Prepošt. Dekan, Pra-
gosp. Ivan Kačić Dimitri for. 5. — Prepošt.
kanonik, Petar Lukšić tor. 5. — Prepošt.
kanonik Domančić for. 3. — M. P. dn. Ivan
Paulović for. 2. — M. P. d.n Franjo Kasandrić
for. 2. — M P. dn. Joso Grimani for. 1. —
M. P. dn. Miho Novak nov. 50. M. P. d.n
Jakov Novak for. 1. — M. P. d.n Antun
Devecchi nov. 50. — Dumne Benediktinke
for. 5. — M. P. d.n Pavo Marinković for.
1. — M. P. d.n Ivan Luxio nov. 50. —
Nekoliko učenika pučke škole for. 2. —
Ana Obuljen nov. 50. — Jaka Stambuk nov.
50. — Antun Paulović for. 1. — Sakupljeno
u stolnoj crkvi for. 33.91. — Sakupljeno u
crkvi Duruana Benediktinka for. 6.33. —
Svega ujedno for. 75.74 i fran. 80 u zlatu.
Brusje. M. P. Župnik, d.n I. Plančić for.
1. — Sakupljeno u crkvi for. 3. 89 '/a- —
Svega skupa for. 4.90.
Grabje. Sakupljeno u crkvi tor. 4.30.
Starigrad. Sakupljeno u crkvi svetoga
Stjepana i u crkvi svetoga Roka for. 49.45.
— Sakupljeno u crkvi Dominikanaca for.
12.60. — Svega skupa for. 62.05
Dol. Luka Stančić nov. 40. — Sakupljeno
u crkvi for. 25.44. — Svega skupa for.
25.84.
Vrbanj. Sakupljeno u crkvi for. 22.20.
Svirče,. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Sv. Nedjelja. M. P. d.n Antun Kulješ for.
2. — Sakupljeno u crkvi for. 4.40. — Manda
Antonjević nov. 20. — Dinka Kuljiš nov.
20. — Šimun Maćanić nov. 35. — Antun
Plenković nov. 20. — Antun Plenković Din-
kov for. 1. — Jakov Plenković nov. 20. —
Braća Maćanić nov. 17. — Marin l'lenković
nov. 10. — Mate Maćanić nov. 50. — Miho
Plenković nov. 20. — Bortul Parsić nov.
25. — Mate Maćanić Vinkov nov. 10. —
Ivan Sćepanović nov. 10. — Ivan Kolumbić
nov. 10. — Juraj Parsić nov. 51. — Ivan
Milatić nov. 30. — Juraj Grabačić Lovrin-
čić for. 1. — Ivan Grabačić nov. 20. —
Svega skupa for. 12.34.
Vrboska. M. P. župnik dn. Luka Lučić
for. 1. — M. A. Bertopelle for. 1. — Kate
Bertopelle for. 1. — Mare Kovačić tor. 1.
— Vinko Gabelić nov. 50. — Sakupljeno
u crkvi for. 27.50. -- Sakupljeno takodjer
u crkvi kroz sv. poslanstvo tor. 15. — Svega
skupa for. 47.
Jelsa. M. P. župnik dn. Niko Gatnulin
for. 2. — m. p. dn. Mate Gamulin for. 2. —
Klerik T. Gamulin nov. 50. — m. p. d.n Vinko
Bojanićfor. 1. — Kuziua Ant. Gamulin for. 1.
— Niko Gamulin aov. 50. — Niko i Antun
Duboković for. 5. — Marjan Marchi nov.
50. — Sakupljeno u crkvi for. 18.41. —
Svega skupa for. 30.91.
Pitve. Sakupljeno u crkvi for. 6.
Vrisnik. Sakupljeno u crkvi for. 18.18.
Sućuraj. Sakupljeno u crkvi foj. 3.60.
Gdinj. M. P. župnik d.n Niko Grčina for,
3.50. — M. P. d.n Šimun Vučetić, žup. za
mjenik, for. 1.20. — Visković Ivaa Veli nov
10. — Visković Ivan Petrov nov. 33. Ivan
Curin nov. 10. — Petar Curin nov. 10. —
Ante Seputić nov. 10. — Viško Visković
nov. 10. — Visković Ante nov. 20. — Ma-
rija Visković Bosko nov. 20. — Marija Ću-
rin nov. 10. — Marija Bilčić nov. 20. —
Marija Torneić nov. 10. — Hajduk Kata nov.
10. — Sakupljeno u crkvi nov. 57. — Jedna
pobožna žena proseć za svoju obitelj Bla-
goslov sv. Otca for. 1. —Svega skupa for. 8.
Bogomolje. M. P. d.n Juraj Petrić for. 1.—
Sakupljeno u crkvi for. 4.44. — Svega skupa
for. 5.44.
ZastražiŠće. M. P. d.n Josip Matković for.
2. — Crkovinarstvo for. 1. — Kata udova
Matković nov. 50. — Stjepan Kuzmičić gla
var nov. 40. — Dinko Lučić za se i obitelj
for. 1. — Nikola Rubin nov. 20. — Anka
Rubin nov. 10. — Juraj Mateljan nov. 30.
— Lucija Mateljan nov. 10 — Lucija Ku-
zmičić nov. 20. — Anka Mateljan nov. 5.
— Mara Serković Mateljan nov. 10. — Ivan
Kokić nov. 20. — Anka Kokić nov. 10. —
Antica Jerković nov. 10. — Anka Beros nov.
10. — Antica Fistonić nov. 20. — Jelina
Jerković nov. 10. — Josip Zeučić nov. 20.
Antica Zaninović nov. 10. — Matij Kuzmi-
čić nov. 20. — Anka Kuzmičić nov. 10. —
Mara Zaninović nov. 6. — Jakica Dragiće-
vić nov. 5. — Kata Dragićević nov. 5. —
Luka Dragićević nov. 4. — Antica Dragi-
ćević nov. 4. — Vica Mateljan nov. 4. —
Juro Marijan nov. 10. — Ivan Stratiot nov.
20. — Luka Zaninović nov. 5. — Kata Andrija-
šević nov. 10. — Antica Jerković nov. 10.—
Luka Stratiot nov. 30. — Antun Dragićević
nov. 5. — Manda Stratiot nov. 20. — Do-
bra Andrijašević nov. 10. — Manda Mateljan
nov. 20. — Antun Kokić nov. 10. — Frane
Marijan nov. 8. — Sakupljeno u crkvi for.
1.09. — Svega skupa for. 10.
Vis. M. P. Nadžupnik dn. Juraj Zude-
nigo f. 1. — m. p. d.n Cvjetko Marasović
for. 1. — m. p. d.n Ap. Zanella for. 2. —
m. p. d.n Stjepan Simininti for. 1. — Kuzma-
nić Rade for. 3. - Ana Zanella f. 1. •—
Ivon Kolesar for. 1. — Antun Topić for.
1. — Roko Bradanović for. 1. — Matij
Bradanović for. 1. — Petar Dojmi di Delu-
pis for. 1. —Marko Lučić Rochi for. 1. —
Nikola Gjakša for. 1. — Šimun Puhalović
nov. 60. — Niko Kargotić nov. 60. — Ja-
kov Ruljančić nov. 50. — Mate Siljić nov.
50. — Jakov Žitko nov. 50. — Stjepan Za-
gora nov. 50. — Grgo Ivčević nov. 50. —
Angjeo Mazzucchelli nov. 50. — Grgo Pe-
ćarović nov. 50.— Andrija Zambarlin nov. 40.
— Stjepan Dorotić nov. 40. — Dinka Ku-
čić nov. 40. — Iv. Dinko Macchiavelli nov.
40. — Jelica Vlastelica nov. 40. — Barbara
Bilić nov. 40. — Ante Verduljak nov. 40.
— Mate Restović nov. 40. — Bakulić udova
pok. Ante nov. 40. — Lukra Mladinić nov.
40. — Bradanović udova p. Petra nov. 50.
— Pera Pusić nov. 35. — Petar Lukšić
Bilka nov. 30. — Ante Fan6 nov. 30. —
Stjepan Trudnić nov. 30. — Petar Mužina
nov. 30. — Mande Radišić nov. 30. — Ana
Gizdavčić nov. 30. - Pavao Kučić nov. 30.
— Antica ud. Pećarović nov. 33. — Rocchi
Ante nov. 20. — Ura Pećarović nov. 20. —
Vjekoslav Fiamengo nov. 20. — Niko Pe-
ćarović nov. 20. — Ante Perić nov. 20. —
Jakov Zambarlin nov. 20. — Andrija Peri-
bonio nov. 20. — Serafin Paut nov. 20. —
Lavra Puhalović nov. 20. — Ivan Krstitelj
Tarolfi nov. 20. — Ante Marinković nov.
20. - Grgo Vlastellia nov. 20. — Marko
Puhalović nov. 20. — Braća Kuljiš nov. 20.
— Braća Marasović nov. 20. — Mate Tomić
nov. 20. — Vinko Pećarović nov. 20. —
Mande Marasović nov. 20. Ivan Darlić nov.
20. — Stjepan Bartučević nov. 20. — Ivan
Zaccaria nov. 20. — Franjo Mardefcić nov.
20. — Andrija Borčić nov. 20. — Ante Ru-
ljančić nov. 20. — Ivan Ruljančić nov. 20.
— Doma Ilić nov. 20. — Ilić Andrija nov.
20. — Fabijan Fabrio nov. 20. — Ivanića
Caklak nov. 20. -- Ante Pastrović nov. 20.
— Ante Ilić nov. 20. — Ivan Ilić nov. 20.
— Ivan Bakulić nov. 20. — Roko Mužina
nov. 20. — Mijo Bakulić nov. 20. — Josip
Radišić nov. 20. — Luca Skirković nov. 20.
— Viško Ivulić nov. 20. — Ivan Saljanić
KATOLIČKA
s Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui :
est caput Christus.
(S. I'aul. Kph. IV. 13.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvr
Vos ipsos, auxiiiaule Deo, iu dies alacriler optram Vestram impensuros in luenda salutSTf -Eoetesi« -dodrina animisque in
Religionis araore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri juugitur,
meus est.
(S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbirojtoe. U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i pogtarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu eodinu; tko na evrhu godišta ne odbije smatra se pređbrojBikom i za nastajuća godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franeo" na Uredništvo. — Uvratbo po
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 36
list
10
Zadar, Četvrtak 11 Svibnja 1882. God. XIII
A moralni interesi?
Pri vrevi koja je nastala u Spljetu
radi nastajućih obćinskih izbora, nema
nijednoga glasa da upozori Srce dal-
matinskog primorja na dužnost koju
ono ima: obazriet se, pri biranju, lišma
na temelj svakog pravog i uznositog
napredka, na moralne svoje probitke.
Dvie su struje što se otimlju o pr-
venstvo u gradu Spljetu: padša auto-
nomaška i rastuća narodna. Od ove
dvije, koja Spljetu bolje jamči za mo-
ralne interese ? Tko je i s daleka mo-
trio Bajamontovo načelnikovanje, ,,Av-
venirovo pisanje, odmah odrješito od-
govara: D.r Bajamonti i „Avvenire"
nemaju sposobnosti da Spljet u moral-
nom pravcu napried potiskuju. Oni ne-
znadu nego za „diga", „ferrata" i
„acquedotto" et similia, i samo u ko-
liko je tu Dr. Bajamonti prste imao. To,
istina je, ulazi takodjer u dužnosti grad-
skog načelnika i obćinskog glasila; branit
materijalne obćinske interese, to je
pače jedan od najpoglavitijib zadataka
svakog rodoljuba, ali to uije dosta.
Koja slava imat liepih kuća, ako u
njim stanuju podhvatnici, kamatnici i
drugi sebičnjaci? koja korist od tea-
tara, ako se u njima najmanje uzgaja a
najviše kvari, za pravu se, t. j., za svoju
se domovinu prezir postostručuje, a za
tudju se ćustva ražigaju ? Liepo je vi-
djet krasnu šetnju, al koja korist, ako
nijesi u njoj siguran mirno provesti
deset časa ? Šta vriedi liepa ulica ako
se u njoj pjana i psuje ? Treba dakle
imat pred očima najprije moralne in-
terese, i to tim više, jer kroz ove masa
naroda napreduje.
Ako pred ovakovo zrcalo iznesemo
D.ra Bajamonta i njegove ljude, oni,
akoprem pod odjelom vrstnih poduze-
tnika, pokazuju se bez ikakva zanosa
i rađa u ime vjere, dk vjere, „liberalče"
Bajamonti, koju ti kao samohvaljeni
liberalac slabo cieniš, kako ju slabo i
poznaš; uz vjeru hoće se pak prosvjete,
za koju se kroz toliko godina i uz
tolika sredstva nije od strane svrgnute
obćine u Spljetu skoro ništa, a u oko-
lici po gotovu ništa, učinilo. I ono što
ima u tom obziru, bilo je il biva više na
štetu, nego na korist, buduć se pod
rdjavim načelima izleglo. Bila „Disci-
plina", da psuje svećenstvo, ustao ,,Av-
venire" da ni Boga ne štedi; svira
„mušica" da bude bržim povodom
smutnje razćukanoj izkvarenoj fukari,
i t. d. U jednu rieč predjašnja obćiu-
ska uprava u Spljetu nastojala je naj-
više o tom kako bi stvorila vrst tali-
janske oaze, za uživanje spekulantima
i buntovnicima, na ruševinam slaven-
ske misli i prirodjene Slavenima bla-
gosti i pobožnosti.
Ovo su fakta, koja umni Spljećani
dobro pojme i pristojno uvažuju i koja
će im bit, nadamo se, jedina na stiegn
kroz nastajuće izbore i svu dalju borbu
za svestran preporod njihovog divnog
i slavnog zavičaja. Tiem će i njih o-
duševljivat najnaravnije domaće geslo:
Sve sa vjeru i za domovinu. Ovo sveto
geslo svih nas okupit ima, av najskoli
srce dalmatinskog primorja: Živio ka-
tolički i hrvatski Spljet!
JLi^^^i^JL)
Dnevne viesti.
Na 6 t. u Carevinskom vieću nasta-
vljajuć se razprava o novom carinskom
cieniku, na stavci 12 (ulje), odbor je
iznio predlog da se, u interesu pamu-
čne obrtnosti u Dalmaciji, daća na i-
nostrani pamučni proizvod povisi sa 4
na 8 f. Bi primtjeno.
Pogovara se da će za nasljednika
Szlavyu, bivšem ministru zajedničkih
fiuanca, bit imenovan grof Coronini,
talijan iz Gorice. Poznato je kako je Co-
ronini bio predsjednikom zastupničke
kuće i ustavovjerac pa u zadnje doba
ostavio družinu, jer vidio da s njima
pošten Čovjek nemože imat posla. Ma-
gjari su strašno graknuli na glas da
će nemagjar ovaj put zasjesti na u-
pravu zajedničkih financa.
h njemačkog Reichstaga. Na 8 tek.
predsjednik njemačkog Reichstaga pri-
obćio je zastupnicim da se je careviću
Vilhelmu rodio sin. To je prvi put da
se novom njemačkom carstvu rodio ua-
sljednik.
Pišu iz Londona, 7 tek., da su lord
Friderik Cavendish i državni podtaj-
nik Jrske, Thomas Burke, bili ubijeni
iz puške, na 6 t. u večer dočim su
se šetali u parku Fenice u Dublinu.
Govore da će usljed ovog ubojstva,
počinjena od zločinaca radi političkih
uzroka, podkralj Irske Spencer dati o-
stavku. Irci misle držat meeting u Hy-
deparku, da osude ubojstvo, jer «e
njim uanaša ljaga irskomu narodu.
Viesti o ustanku.
Boka Kotorska, 6 svibnja: Budva je sada
postala središnja točka bokokotorskog u-
atanka. Prvi se nemiri pojavili nad Budvom
(u gornjim Poborim) na 2 t. Već toga dana
bilo žestoka puškaranja. Od Alemana ostao
ranjen jedan poručnik i 4 vojnika. Od 36.
lovačkog bataljuna nitko. Alemanci još isti
dan popališe u Poborim kuće i pošto im je
nužda bilo hodit sad tamo sad amo, poga-
zili su i usjeve. Poborani pobjegoše preko
granice i ako je vjerovat crnogorskom kor-
dunu, biše razoružani. 36. lovački bataljun,
nairue samo ga jedna satnija susrela u večer
lovce došavše iz Kotora; ovi ju pozdravili,
kakono ti svoje, ali skoro u zao čas, jer
satnija 36. lovačkog bataljuna, misleč da su
ustaše, htjela da odpozdravi zrnom. Po sreći
zapovjednik nedao odmah naredbu Feuer;
uz to oni drugi zavikali hurral ovi im od-
vratili, spoznali se, i minula ih tako bratska
bitka.
Na Poborane bio je otišo, svojevoljno, i
jedan Budvanski žandar. Hodeć posklizla
mu se noga, zapalila mu se puška i tane
mu probilo glavu. Još je živ ali nije moguće
da preboli.
Poborani su sada mirni, barem ih nije
čut. Uzrok govore da su Paštrovićani,
koji da su bili obećali i oni poć u od-
metnike, pa se, u dobar njihov čas, pre-
domislili. —
Beč, 6 svibnja: Doznalo se je da, kad su
ono bježali od naše vojske, 38 Pobofana
bilo razoružano na crnogorskoj granici. Gornji
su Pobori sasma opustili, jer svi stanovnici
PODLISTAK.
Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina
pravoslavlja.
Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor
Bogoslovije
(Piše A. Franki.)
(Vidi br. 35.)
2) U razpravi o izhodjenju Duha svetoga g. Milaš
naveo je točno, što i tako nije težko, nauku obiju cr-
kava, da najme po učenju pravoslavne crkve sv. Duh
izhodi od Otca, a po učenju katoličke crkve od Otca
i Sina; ali jednu i drugu nauku (to kažemo, a doka-
zati sada ne možemo) obrazložio je veoma netočno. Nu,
je li g. Milaš protumačio ove dvie nauke, kako se
zbilja mogu protumačiti, da se oprieka odstrani? On
toga nije ni pokušao protumačiti!
Po je-lnoj nauci počelo sv. Duhu je Otac, po
drugoj sv. Duhu počelo je Otac i Sin. Ovdje sad treba
izpitati, u kojem smislu rieč počelo uzimlje sv. Jovan
Damaskinjanin, glavni zastupnik jedne nauke, i s njime
mnogi iztočni i nekoji zapadni Otci, a u kojem smislu
uzinilju počelo malne svi zapadni i nekoji iztočni Otci.
Jedni uzi miju onu rieč u najstrožem smislu, kao počelo
prvobitno, počelo bez počela (irpoxaTapTt*i} ama), i tad je
Otac, i samo Otac, počelo sv. Duhu; drugi uzimlju
onu rieč u smislu širem, bez obzira je li počelo bez
počđa, je li počelo od po&ela, i pazeć poglavito na akt
izhadjanja, i tad je sv. Duhu počelo Otac i Sin. Ako
se ova rieč ovako opredieli, pa točno dokaže, tad je
jasno, da one dvie nauke, koliko i glase različne, ipak
nisu opriečne; već, razmatrajuć istu stvar s dvaju gle-
dišta, točna je nauka jedna i druga. Zar ovo pitanje
nije dosta važno, da se i g. Milaš malko s njime za-
bavi? A on o njem ni rieči!
U djelcu Dvie poslanice dvaju pravoslavnih epi-
skopa učinjen je ozbiljan pokušaj, da se protumače i
u sklad dovedu ove dvie nauke. G. Milaš imao je u
rukam to djelce, imao je dakle povoda, kazati svoju;
nu on voli, evo što, pisati str. 157: „počeše učiti o
ishodjenju Duha svotoga na način, koji prolivurieči
svoj dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi i koji u-
pravo da kažemo nas iznenadjuje..." čemu da se ovdje
više čudimo? Priznavanju, da ga ovakovo tumačenje
iznenadilo, u čem stoji priznavanje, da g. Milašu ova-
kovo tumačenje sasvim je nepoznato, i da on o njem
nije nikad razmišljao i nikad ništa čitao ; ili njegovu
peremptornom sudu, da se ono tumačenje protivi svoj
dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi ?
Malo kasnije na istoj strani piše g. Milaš: „Ra-
doznali bi bili, da li braća Peronova znaju, kako pišu
ti novi rimski bogoslovi? Kako se takav način pisanja
slaže sa onim, što l'erone piše?" Valja spomenuti, da
pišuć o izhodjenju Duha svetoga g. Milaš uzeo je za
nišan Perrone-a i njegove Praelectiones theologicae,
koje navadja po izdanju XXXI. A u ovom istom iz-
danju, u knjizi V. na str. 284 navedeno je dokazivanje,
koje je na šire obrazloženo u djelcu Dvie poslanice.
Ondje će g. Milaš naći „što l'erone piše", odanle može
uvidjeti, „da li braća Peronova znaju, kako pišu ti
novi rimski bogoslovi", pa može i spoznati, da li se
način tumačenja ove nauke u Dvie poslanice protivi
„svoj dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi"? G. Milaš
nek pogleda naznačenu stranu, pa nek sudi sam sebe,
a mi ćemo suditi, kako on u šestom odielku piše o
sv. Cirilu i Metodu.
0 svetoj braći, piše g. Milaš, da su krstili cara
Borisa (str. 324), da su pronašli liepu ćirilicu (363);
Ćiril bio je stariji, Metodije mladji brat! Ovo su takve
stvari, da se moramo čuditi, kako jih g. Milaš može
slati u sviet. Da je sv. Ćiril u Rimu umro i sahranjen
bio, g. Milaš neće da izrično kaže (327); a da je u
Rimu za episkopa rukopoložen, toga mu nikako ne
treba kazati. Pripovieda u ostalom, da Hadrijan papa
poslie smrti starijeg brata.... „hirotoniše mladjega brata
Metodija i pošlje ga u Moravsku" (327); pripovieda
iz pisama pape Jovana VIII, kako je ovom papi sv.
Metodije „ustmeno i pismeno, verbis et litteris, obećao,
da će ostati vjeran pravoj nauci" (320); kako je papa
Jovan VIII branio protiv njemačkih biskupa (331),
„koji su samovoljno sebi dopustili osuditi od njega
(Jovana VIII) lično zavisećcg arhiepiskopa Panon-
skoga (Metodija)..." a na str. 368 ipak piše: „Od
Rima u nikakvoj zavisnosti nije stojala njiova (svete
braće) apostolska djelatnost..." A kakav uzrok navadja
za svoje umovanje g. Milaš? Evo kakav: „Jer nije ih
Rim nego Carigrad na propovjed k slavenitna poslao"!
Al upravo to je jasan dokaz proti onomu, što g. Milaš
hoće da izvadja. Carigrad šalje svetu braću na propo-
vjed k Slavenima, a sveta braća obće s Rimom i s rim-
skim papama u ono doba, kad je Carigrad i Rim bio
u raspri!
Pripovieda g. Milaš na str. 325: „Rimski papa,
Nikola I, pozove dakle Kirila i Metodija u Rim, kuda
oni podju 867 godine". Na ovo neka samo dodadu či-
tatelj i Milaševe knjige što se čita na strani 247 : „i
odreče (Nikola) svoje priznanje Fotiju", i što se čita
na strani 249: „i Nikola bude (u Baboru od Fotija sa-
kupljenu) jednodušno proglašen nedostojnim svetoga
prestola i odlučen od zajednice crkve", pa nek sude,
kad su sveta braća ipak u Rim, na Nikolin poziv,
pošla: jesu li stojala uz Fotija i Carigrad, odkud su
med Slavene došla, il su stojala uz Nikolu i Rim, od-
kud nisu bila došla, al kamo su, pozvana, pošla? Gosp.
Milaš ne bi, da je pozvan, pošo na opravdanje u Rim,
jer njegova „djelatnost ne stoji u nikakvoj zavisnosti
i^C.Cbg
^ÍUÍLÍI. — ,,
btn • c 2 8
^UKA
Veritatem iacientes in chantate,
oresoasuas m liio por omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Miođi u fonedjelíüii i u Četvrtak.
tí ipsos, auxiliante I)eo, in dies alaeriter operam Vestram impensuios m tuenda saiutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
amore et in verse iidei proí'essione roborandis.... (¿Jio I A. u papinsk. listu, 21 vcljace 187 2 pisaocim KATOLICKE DALMACUJA.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. EPIS. XVI. AD DAB.
H
\ 06
gionis
d VJE'I'i PKEOSiiOJBE: — U ZADRU, uuapried 7 fior. na godTmT. Po OSTALOJ CAKEVINI 8 fior. itko Z(JLOstane s PUKOPLATOM plaća i iior. više — ŽA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi.
tKo na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikom i za uastajuću godinu. ••— Predbrojbo I novac, najbolje postarskom doznakom, šaiju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo"
^ aiitvo. — livrstbe po 10 nove. redan. Objave na 4 strani uz veoma nisku cieuu. Svaki broj napose^ 1uovfeića. Jiukopisi se ne vraćaju. ^ ^^
Br. 16 ' " ^¿sLd&L-r, Fonec^elBi^ ie Ozu] Iš^bl lael. " God. XXII
Predbrojba traje za oielu godinu}
na Ured-
TJgg'W
Ovaj broj zakasnio je za jednu
poštu, a postoje u četvrtak blagdan,
dodajemo danas po arka u naknadu
za dojdući broj.
Današnji izbori.
Od šest izboruištva gdje se danas
borba vodi u Dalmaciji, tri se odli-
kuju osobitom važnošću i ¿astmom,
a u ostala tri teče dosta gladite.
Gladite teče u Spljetu, gdje je iz-
bor D.ra Bulata siguran, jer je pr-
vak spljetske stranke dao izjava i u
vierskom i u hrratskom obzira, koje
su ili zadovoljile ili barem smirile vier-
sku i rodoljubnu opreznost onamo-
šnjih birača. Mi se, uz takve uvjete,
radujemo izboru d.ra Bulata, jer je
uz njegov izbor skopčana uspomena
0 novom čislo katoličsom i hrvat-
skom pokretu, odnosno uspiehu, a ta
je uspomena iiepa.
Još se, u neku, više radujemo iz-
boru zast. Perića, jer je njegovo iz-
borništvo jediuo gdje se je sveće-
nika proturiio. Da ii bi ta sreća bila
dopala našu braću, kad bi se i ono-
mu izborništvu namećaio kandidate
kao negdje drugdje ? »Spletke, var-
ke i ostalo možda bi bile i onamo-
snju ćeličnost, ne nadvladale, ali vje-
rojatno smele ili osujetile. Nu ono
izborništvo, odgojeno Pavlinovičem i
kitom toiikih drugih rodoljuba vedra
1 odlučna značaja, loga namećanja
ne dopušta i evala mu! Narod i
jedino narod treba, da u izborim pro-
govara. To je jedini put, jedina pri-
goda gdje se narodna rieč u ustav-
nom djelovanju čuje, pa tu prigodu
treba čuvat kd ženicu oka svoga.
U Dubrovniku ga Korčulom iza-
bran je, uz prilično mirne okolnosti,
zastupnik prvak d.r Klaić. Sve-
ćenstvo je ogromnom većinom u o-
vom izborništvu bilo ili pasivno ili
dosta hladno, i pravom, jer d.r Klaić
uz g. Šupuka, jedini je koji, u koliko
znamo, nije biračima nikakve poruke
poslao, osim preporuke: da ga biraju.
U ostala tri kotara bilo je borbe;
ali raaličite.
U Kotoru bilo je borbe izmedju,
da tako rečemo starosrba i miado-
srba, izmedju Vojnovića i d.ra Kve-
kvića i pobiedio je ovaj zadnji.
Kvekvićevim izborom odpao je
jedan od narodnjačke družbe, i mi
se tomu ne žalostimo, jer „srbin", bio
stare ili nove škole, za našu katoli-
čku i hrvatsku stvar ne proizvadja
razlike. Pače i ako ćemo u mlado-
srbinu imati odrješitoga protivnika,
ali imati ćemo ga i otvorenijega, a
a to je više dobit nego gubitak.
Drugo izborništvo gdje seje vo-
dila borba, bilo je izborništvo šiben-
ske biskupije. Ondje su se križale tri
kandidature: donekle neka pravaška,
pa osim toga kandidatura pravašnjega
zastupnika narodnjaka D.ra Masov-
čića i urednika Bjankiuia. Ovaj je
'zadnji podlego rek' bi spletkama sa-
mih svojih zadarskih suodboraša
Ali od svih izborništa nigdje ta-
kve borbe, kao u izborništvu Zadar-
Benkovac, uz dodatak, da, ako je
drugdje suprotivšiina bila više oso-
bna nego drugo, ovdje je bilo po
sriedi sasvim i jedino načelno pitanje.
Ovdje su bile tri kandidature (a
zadnji čas iznikla i četvrtka): wrb-
sko-autonomašiia, u osobi urednika
Bjelanovića, uarodnjačka u osobi g.
Dapara, kandidatura nove čisto ka-
toličke i hrvatske stranke (stranke
prava), koju ima čast da zastupa naš
List, a napokon kandidatura D.ra Au-
touiettia.
Kandidat srbsko-autonomaske koa-
licije dobio je 74 glasa, D.r Anlo-
nielti9 glasova rabskih. 0 ostale pak
dvie kandidature red je da rečemo
koju obširnije.
Narodna stranka, ova velika i i-
skreria ljubiteljica svećenstva i čista
hrvatstva, oprla se, već iz prvine,
svakoj kandidaturi katoličke hrvatske
stranke. U tu svrhu rabilo se sva-
kih sredstva: pritisak na ljude koji
su po svom položaju odvisni od ua-
rodue stranke, varke dočim se izna-
šalo pred neuki puk izmišljotina ka-
kvih bi se i najgori cigaui stidili.
Tvrdilo se donapokon, da katolička
hrvatska stranka, ova smrtna i naj-
ljuća protivnica iredente, leži za
Italijom!!! E se non ridif Šio nas
najviše snebiva, tomu bezobraznom
varanju naroda, doprinašali su svoj
kamenčić i neki knezovi^ kojima ba •
rein ime i plemstvo analu je nedo-
pustit, da im kroz mzke postupke
ugled potamnjuje.
Kad su takvi bili veleporeznici i
knezovi, promislite kakvi su istom
imali da badu skutonoše i kruho-
borci, osobilo videć gdje lepršaju
banknote i svjetluca kovani novac.
A sve se to radilo, da se uduši,
ako je moguće, onaj grozni „dušma-
ninu, kao što je čisto katolička
i čisto hrvatska misao! ¡Nečuveno!
Tiem sredstvima, tako nedoličnom a-
gitacijom, naravno, katolička hrvatska
stranka, istom odpočeta i k tomu rabeća
jedino poštena sredstva, izgubila je
prvašnju brojnu većinu! Ali ipak ueće
bit nijednoga narodnjaka koji, i proti
volji, nepriznaje, barem u svojoj duši,
da je prava moralna i to sjajna
moralna pobjeda na strani katoličke
hrvatske stranke. Njezina četa, ma-
lena ali junačka, bila je pravi i slo-
bodni izraz narodne volje, ona je imala
uzvišen ideal vierski i otaćbenički
pred očima, te sviestna, vedra čela
i ponosna ostala je nepodmitljiva na
mezevu, s prezirom i sa sažaljenjem
gledajući one neke koji pod priti-
skom i još koječim žrtvuju vlastita
načela i osvjedočenja. Uz takve o-
kolnosti značajnije i plemenitije ljude
u većini rumenilo je oblivalo, videć
na što su ih spletke vlastitih kolo-
vodja dovele, nu baš zato U isti
ljudi, i ako su nepohvalno u pogreški
uztrajali, videntes meliora javno su
priznavali, da je na manjini dika, na
manjini zastava, na njoj moralna po-
bjeda. Višekrat i na više miesta i
pred više osoba sami benkovački
odlićnjaci, koji su prvi i pronieli
čisto katoličku i hrvatsku kandida-
turu, te čiji glasovi po prava i po uaj-
elementarnijoj pristojnosti, nijesu se
smjeli ubrajat u narodnjaštvo, ti isti
odlićnjaci, koji su kandidata katoli-
čke hrvatske stranke pri prvom do-
lazku u Zadar, uslied prije slobodno
utanačena dogovora na Benkovcu,
pozdravili poljubcem i riečima: „ži-
vio naš zastupnice-*; ti isti odlićnjaci
11 »MMI im w rnrmy r - — ,i1»*«T »l»»« HI.J.IIIIJ; im i
javno su i zadnju većer u prisustvu
većine i manjine žalili škripac u koji
ih je narodnjačko upiicmje dovelo i
izjavljivali očito, da prvenstvo svojih
simpatija goje za dičnu, neokaljanu,
svetu zastavu manjine.
Uz takvo razpoloženje duhova na-
rodnjaci su uvidjali, da je pogibeljno
po nje, ako se manjina i većina u
razpravu uvedu, osobito kad oporba
— pozvana — stupila pred većinu
i odčitala istinito stanje stvari i ži-
gosala narodnjački postupak.
S toga, netom je oporba došla u či-
taonicu, u oči izbora, neki načelnik ne-
otesano prekinu i razgovore i dogo-
vore, pozivljuć da se namah izjavi tko
je za koga. iNa takvo neuljudno preki-
danje, oporba je kd jedna duša o-
stavila, kd što je morala, da svoj
ugled spasi, narodnjačku dvoranu, uz
oduševljene uaklike „živio" svomu
predioženiku.
Taj dostojanstveni postupak ma-
njine iznenadio je narodnjake, te ovi
kašrije molili i kumili da se dogo-
vori nastave. Ali oporba nije bila
voljna da joj se zaušnice davaju i
bila je odlučila glasovat za svoga
predloženika, a jedmo u užim izbo-
rim, da se spasi izborJr.štvo, podu-
priet narodnjačkog kanflidata.
Nu u jutro obazn;»lo se, daje na-
došla pogibelj, da u prvom biranju
prodre predloženik srbsko-autono-
maške koalicije. S toga oporba sa-
stala se na Uredništvu našega Lista
i u podpunu sporazumu sa našim
urednikom odlučila promien ti prva-
šnju odluku i već u prvom biranju
glasovati za g. Dapara.
Istodobno naš urednik brzojavio je
oporbi u Benkovcu, moleć ju da gla-
suje s ostalom oporbom. Brzojavka
je glasila :
„Učitelju Roči. — Benkovac. — Na-
stala očita pogibelj u arbiko-autoooma-
ške koalicije. Mohai Vas i drugove, za
ovaj jedini pat, pristat uz narodnjake,
da se spasi izborništvo. Amo sioošoja
oporba isto. Prodan.«
Oporba u Benkovcu valjda sum-
njala o autentičnosti brzojavke pa u-
pitala našega urednika:
„Primio brzojav, da u prvim izborim
glasujemo za narodnjake. Je li istinit?"
Na to uaš urednik odpovrne :
„Učitelju lioci. — Benkovac —' Ugo-
vorismo i u prvim izborim za Dapara
radi nastale pogibelji. Prodan.« '
Tiem načinom ciela oporba gla-
sovala za g. Dapara i svojom po-
žrtvovnošću i velikodušjem spasila
izborništvo i onemogućila izbor gosp.
Bielanovića.
Ovaj je dobio 74 glasa, a narodni
predloženik samih desetak više, jer
su Rabijani dali svoje glasove za
D.r Antonietti-a, i odatle je bila i
nastala pogibelj.
Svoj im postupkom oporbn, prema
onoj facta loquuntur, dokazala je
jasno kd sunce, kako su daleko od nje
osobnosti i strasti i koli ju plemenito
ćustvo vodi i kako joj samo uzvišena
načela pamet rasvjetljuju. Nu prema
ovomu velikodušnomu i požrtvovnomu
postupku oporbe, kako ružuo, kako
nedično iz'gleda prkos, samovolja i
sve ostalo orudje što sujQarodnjaci
i ovom prigodom upotrebili, da osujete
izbor predloženika katoličke hrvat-
ske stranke!
Dan prije izbora, osim ostaloga,
oni su prosipali glas, da je oporba
u siozi sa rišćanim, a s oporbom i
naš urednik, a kad tamo naš urednik
s oporbom zauzimlje se, svojevoljno,
da spasi izborništvo i onemogući iz-
bor rišćanina g. Bielanovića.
U oči izbora ,,N. L.w iznio en-
trelilet gdje stilom, lažim i mistifi-
kacijam sebe dostojnim, htio osu-
mnjičit rad katoličke hrvatske stranke,
a to u času kad njoj nije bilo na
vrieme razkrinkat taj podli postupak
jer su se izbori imali držat prije
nego je imao. i mogao izič ovaj broj
l,Katoličke Dalmacije". Zašto ni\l.
L." nije prije izasuo ouu torbu iažj
i sumnjičenja ? tflh, naravno, „K. D.^
bila bi, kd svedj, uzpostavila u cieloj
njezinoj čistoći svetu istinun a onda
kamo bi se bio djeo pakoštni. na-
rodnjački cilj ?
Pa ipak, eto naše osvete! Eto
razlike izmedju našega i narodnjač-
kog rada i postupanja I Oni su rova-
rili, svakakvim se orudjetn poslužili,
a našim je urednik i oporba u odlu-
čnom časa odvratio spasom izbor-
ništva i samopriegorom!
* *
*
Vriedno je još da spomenemo ve~
levažnu izjavu koju je oporba pri-
obćila d.ru Klaiću prije glasovanja i
koju je čeličnjak g. uć. Lorini po-
pratio sa nekoliko zgodnih opazaka
u istom smislu i duhu, uzbudjujuć
odobravanje i udivljenje same na-
rodnjačke družbe.
Izjava glasi:
nSokupljeni birači kotara zadar-
skoga čisto katoličko-hrvatskog pro-
grama zaključiše jednoglasno u do-
govoru sa svojim predlozenikom vlč.
D Ivom Prodanom, da će još za
ovaj jedini put žrtvovati svoja po-
sebna načela, da spase izborništvo
protiv koaliciji srbsko-autonomaškoj
glasujuć za kandidata Dapara, u-
vjereni da će centralni odbor po
stanju stvari bit već dosada raza-
brao, da valja računati sa Čistom
voljom naroda i biranih birača, da
se osujete pogibeli koje se podižu sa
protivničke strane kad se uzdrma
povjerenje i dišiplina 1;i
Ovu su izjavu podpisali il odobrili:
Dn. Pilip Crvarić — Dn* Ivo Milić —
Dn; Petar Vekiardo — Dn. Angjeo
Piasevoli — Dn. Joso Alfirević — Dn,
Hinko Brnetić — Dn. Marko Božaić —
uč. Petar Lorini — Ot. Alfons Mrsič
Anton Maštrović — Stipe Gačina
— Sime Šešelja — uč. Pave Roca —
Dn. Mate Zorić — Ivan Brkić —
i k tomu većina silbanjskih birača.
Ovom izjavom pričvršćena su uz-
višena načela koja nadahnjuju oporbu
i koja su utrla put k ostvarenju nove
mlade i očito jediuo spasonosne čiste
katoličke hrvatske stranke.
Mi se ponosimo, što smo dopri-
nieli, i ako malo, k tomu uzvišeno-
mu pokretu, Oko njega, a ne oko nos,
ima da se okupi sve što je umna,
neodvisna, iskreno rodoljubna i zna-
čajna. Osoba našega urednika tu ga
neulazi nego u koliko, kd šio reče
pred biračima i d.r Klaićem vrli o-
tičbenik g. Lorini, u koliko osoba
g. Prodana predstavlja čisto kato-
lička i hrvatska načela, te tkogod
bude ta načela usvojio i vieroo ih
i dosliedno sliedio, postaje stožerom
o koji se oslanja naš vierski i poli-
tički preporod.
Bože daj, da tih stožera bade na
sve strane, i to nepomičnih, eda li
se što prije dovinemo do ostvarenja
božjeg i hrvatskog prava.
Biogradska bitka.
I Na 12 tekućega mjeseca u Bio-
gradu, na ovom divnom hrvatskom
•primorju, gdje ; se nižu tolike mile
uspomene slavne hrvatske prošlosti;
bila se je preznamenita izborna borba^
koja će, ostavit itepu i trajnu uspo-
menu u povrešti našega preporoda.
Pri iapadu narodne stranke prvi
je bio, doisto, napredni Benkoyac,
ovaj krasni gradić naših Kotara, koji
je od strane naroda razvio zastavu
katoličke i čisto hrvatske stranke.
41» poznate spletke o^ujetUe su
Benkovčanim slavu, da (u zastavu
dalje pronesu.
Prihvatili su ju s toga drugi kra-
jevi, naime, uz Sale i Silbu, bieli
Biograd 1 divni Nin, ova dva sada
na žalost zapuštena mjesta, al koj i
nam ipak oba dozivlju u pamet do-
maću hrvatsku dinastiju i starinsko
naše pravo. LNego u :\inu prošlo tiše:
ondje je vojaka i njezini častnici
bila ne okupu i spravna, ali razbor
manjine nije doveo do izbornog o-
kršaja.
Tim je žešći imao da bude boj
u bielom Biogradu, te Biogradjaru
zapala je čast, da su prvi omjerili
se sa narodnom strankom kd prava
katolička i čista hrvatska protustranka.
Do četiri stotine birača stoje na
poprištu. Naš« pod egidum trobojnice,
a narodnjaci pod egidom knezova i
novca.
Našim na čelu vidiš od prvoga do
zadnjega sve župnike i vrlije rodoljube
one obćine, koji sviestei svojih sve-
tih! vierskih i domovinskih dužnosti
stoje nepomično kao klisurine pred
udarcem irarte«, spletaka i mila,
Pouzdanjem a pravicu i poštenje
rec|aju se naši na glasovanje i nad-
maluju, unatoč i varkama i splet-
kama i novcu. Sve do jednog sata
naf su napredniji, kad eto jada iz-
nenada: osim toliko naših koji biše
izkjjučeni, osim ciela jednog sela
kupljena, naših četernaest zadnjih
glasova, koji su imali da odnesu
pobjedu, tih odlučujućih četrnaest
glasova s naše strane, koji su stali
još u pričuvi, nakon što ja narod-
njačka vojska svu već zairu iztrošila
bila, tih četrnaest naših glasova od-
bilo se s izbornih vrata i nepripu-
stilo na glasovanje.
I tako i tiem načinom pripade
narodnjanim većina!
Ali dok stoji, da već ni jedan
narodnjak nije imao da pristupi, dok
stoji da je dakle njihov broj bio
svršen; kad bi se bilo pripustilo na
izbore to naših četrnaest glasova,
jer svi osnovani i zakoniti, ne samo
moralna, nego i brojna većina, očito
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.
KATOLICK
Veritatem facientes iu cliaritate,
crescamus iu illo per omnia, qui
est capul Clirislus.
(S. faul. F.pli. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
V«s ipsos, aiuiliiDl« Deo, in dies alacrilcr operam Veslram impensnros in tu<*nda salutari tertesj* itoctriiia. animisque in
lleligionis dinare cl in veru' litici professione roborandii,... (Pio IX. u pnpinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronvm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 lior. na godinu. — l'n ostaloj carevini 8 lior. — Za inozemstvo 7 flor. i poštarski troškovi. — l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije
smatra se pvcdbrojnikom i na nastajaću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poslarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po
novo. redak. Objave na 4 strani ur. veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. "
lift
10
Br. 50 Zadar, Ponedjelnik 3 Srpnja 1882. God. XIII.
lli-vatslii Itan kroz
Krajinu.
- Prošlih dana sbilo se nešto kod uaše
braće preko Velebita, što mi, ko hr-
vatske novine, neraožemo mukom mi-
moići.
Prvi ustavni hrvatski ban proputo-
vao kroz bivšu vojnu Krajinu, da raz-
vidi stanje tamošnjeg naroda, da sazna
za njegove nevolje, da napipa rak-
rane, koje od vjekova tište taj dio hr-
vatske kraljevine. IVJi nezuamo u koliko
je ban postigo cilj svoga putovanja;
mi nećemo sad izpitivati dali su zbilja
bili od srca svi oni sjajni dočeki, koje
mu krajiški Hrvati pripraviše; ali mi-
slimo da nećemo pogriešiti, ako uztvr-
dimo, da je hrvatski ban grof Pejačević
imao što naučiti u svom putovanju, pa
i uvjeriti se da u Krajini, uzprkos sto-
ljetnoj vojničkoj upravi, nije još izumro
hrvatski duh; te da većina tamošnjeg
hrvatskog pučanstva nevjeruje do u
hrvatsko pravo, u ono pravo, koje, ne
samo Magjari, dali i doglavice prvog
hrvatskog dostojanstvenika potražiše
izmieniti ga s magjarskim gospodo-
- vanjem.
Ako zagrebačke službene novine i
pripoviedaju o nekom „triumphu", loša
je to utjeha grofu Pejačeviću; jer kad
bi to i bilo istina, „triumph" neidje
ni njegovoj osobi, ni onoj politici, koju
je njegova vlada na zator hrvatskih
prava kroz ove dvie posljednje godine
tjerala; onaj bi „triumph" hodio pr-
vomu hrvatskomu ustavnomu banu, koji
polazi u krajiški puk (zvao se on Pe-
jačević, ili kako drugo); te bi se imao
tumačiti samo onim iznimnim stanjem,
11 kom se kroz toliko vremena nalazio
tamošnji narod, koji se već od dulje
vremena obiko komandi, po kojoj je
primao i bivše krajiške generale; pa
lahko daje i sad po istoj komandi primio i
Njegovu Preuzvišenost grofa Pejačevića.
Sasviem da su na putu pozdravljali
bana ljudi „zvanični", koji ili nisu mo-
gli ili nisu htjeli reći istinu i iznieti
pred kraljevog povjerenika jade i ne-
volje onog naroda „u ime" kojeg po-
zdravljaše bana; ipak našlo se neod-
visnih i značajnih rodoljuba, koji su
prstom uprli na biede krajiškog pu-
čanstva i iznieli njegove želje pred
bana.
* Starac Vrdoljak u Rakovici, a Milan
Pavlović u Križpolju učiniše rodu glas.
Vrdoljak je govorio do po sata pred
banom, pa mu izmed ostalog potanko
uabrojio sve nevolje, koje proizlaze iz
tobožnje nagodbe sa Magjarima; spo-
menuo otvoreno dične Zrinjske i Fran-
kopaue, pa tad iztako i današnje ne-
voljno stanje Krajišnika.
Milan Pavlović u Križpolju otvoreno
izjavi što je dalo povoda sjajnom Vlada u Beogradu predložila je 11a
dočeku. „Putovanje Vaše preuz 0- 1 27 pr. mj. skupštini zakonsku osnovu,
stati će u vječnoj uspomeni krajiških po kojoj se zastupnici, koji polažu
Hrvata osobito sa razloga, da su jim mandat, da prekinu radnje skupštine,
davne želje i vapaji uslišani, što su imadu kazniti sa 1000 dinara. Knez
naime ravnopravni prekupskoj braći." je podpisao zakon 0 omedjašenju slo-
Evo dakle uzroka, s kojeg je na mnogim bode štampe,
mjestima sjajno dočekan grof Pejačević.
Ali ne manje je važno čuti što kaže
g. Pavlović 0 stanju tužnih Krajišnika
> »koje je doista Vašoj preuzviš. po-
znato". „Narod biva danomice siro-
mašniji, oskudica 11a hrani i novcu
opaža se po cieloj našoj domovini....
Ote brdine bile su svjedoci njekada-
njoj slavi krajiških Hrvata; bile su
svjedoci junačkim borbama djedova na-
ših proti silnom dašmaninu ; ote brdine
bile su svjedoci nekadanjeg bogatstva
a sada žalibože svjedoci jadnika, koji
se bore proti glađu".
G. Pavlović ne samo je spomenuo
materijalne nevolje tamošnjeg naroda,
već je stavio na srdeo banu i dobrobit
cielog hrvatskog naroda: „.Jošte Vam
preuz. gospodine osobito na srdee
stavljam, da pozovete krajiške Hrvate
Čim prije na sabor, da štitite prava i
cjelokupnost kraljevine Hrvatske —
U to ime Bog poživio Vašu preuz.
svietli bane" !
Izjava nije mogla biti otvoritija, te
je i iznenadila grofa Pejačevića, koji
lukavo odgovori: „Budite uvjereni da
ću braniti hrvatska prava (!?) — imajte
povjerenje u Vašega bana a okanite
se jalove politike".
Odgovor grofa Pejačevića za čudo
sliči odgovorima madjarskih novina na
izjavu g. Pavlovića. Magjarske novine
rugaju se Hrvatima, koji traže uzpo-
staviti staru „hrvatsku kraljevinu";
grof Pejačević zove jalovom politiku,
koja 11a to cilja.
| Preuzvišeni ban promišljajuć u svojoj
palači u Zagrebu 11a „triumph", koji
mu pripraviše Krajišnici, možda dodje
do uvjerenja, da zvao ili nezvao 011
„jalovom politikom" onu politiku, koju
sliedi zdraviji dio hrvatskog naroda;
ta politika do malo će obuhvatiti cieli
hrvatski narod, jer je to jedina zdrava
politika.
Madjari mogu do mile volje krnjiti
hrvatska prava, neharni sinovi mogu i
na dalje izdavati svoju domovinu —
ali kad se narod hrvatski osviesti, kad
miso jedine i cjelokupne Hrvatske
prodre u sve slojeve našeg naroda,
kad „Bog i Hrvati" bude lozinka sva-
komu pojedinome Hrvatu, tad će uspr-
kos i Pejačevića i Tisza hrvat biti
slobodan u svojoj domovini — Hrvat-
skoj. Za to nam jamči i posljednje
banovo putovanje.
Mohrenheima za poklisara u Londonu
i Nelidova za poslanika u Carigradu.
Prve dvie sjednice carigradske kon-
ferencije bijahu namjenjene izmjeni mne-
nj&, te se nije razpravljalo nijedno va-
žno pitanje. Do 27 pr. mj. još su se
nadali poklisari, da će i Porta sudje-
lovati na konferenciji.
Sastanak portugezkik katolika. Dne
4 proš. portug. katolici imali su važan
sastanak u Lisboni. Predsjednikom je
bio župnik sv. Jelisave, koji nagovori
svoje sunarodnjake da poput katolika
inih naroda ustroje „katoličke zadruge",
da se tim opru bezbožnoj novovjekoj
poplavi. Pri koncu odlučilo se poslati
zastupničkoj komori molbu, kojom se
traži da se uzpostave u Portugaliji
vjerske družbe i poda podpuna sloboda
katoličkim zadrugam.
Dnevne viesti.
Carsko ručno pismo od 26. pr. mj
podielilo je ministrim Falkenhaynu,
Pražaku i Conradn red željezne krune
prvoga razreda, znak da ministarstvo
Taaffe-ovo uživa podpuno povjerenje
Dvora.
Pišu iz Petrograda, 27 lipnja: Iz-
vedeno je očekivano imenovanje kneza
Lobanova za poklisara u Beču, baruna
0 novom ruskom popečitelju za u-
nutrnje posle, knezu Dimitriju Tolstoju
)išu Independance-i belge: Knez Dira.
Folstoj, rodjen g. 1820 od bolje ru-
ske obitelji, bje uzdignut sa pokonjim
carem Aleksandrom II, koji je bio dvie
godine mladji. Aleksander ga je častio
ljubio u velike, pa i današnji car
goji duboko pouzdanje u Tolstoja. Evo
u malo rieči značaja novog popečitelja:
velikaš je i autokrata; „pravoslavni",
mrsi na katolike i raskolnike. Gr. 1866
bje imenovan obćim odvjetnikom sv.
Sinode; te dade izlieva svojoj mržnji
prama katolicima, u knjizi: Jezuiti u
Rusiji. G. 1869 imenovaše ga popeči-
teljem nauke, te uznastoji porušiti Var-
šavsko i Dorpatsko sveučilište, ko i
sve ostale državne škole.
U doljnoj englezkoj kući izjavio je
Bannerman, da odlazi brod „Orondes"
sa odjelom pomorskih vojnika radi po-
jačanja brodovlja u sredozemnom moru.
h Maroka. liepublique Fran<;aise piše :
Po dopisima, koje primamo iz Maroka,
crnci i arabi pomno prate dogodjaje
koji se razvijaju u Egjiptu. Propoviedi
muhamedanskog svećenstva prosiplju u
puk, da će se do malo Kapija umješati
u afrikanske posle, da je to od potrebe
i koristilo, jer da će Islamu poskočiti
ugled; te da je vrietne da se otme kr-
šćanima rau8ulman8ka zemlja. Traži se
na svaki način da se podjari fanatizam
u Maroku, u Tangeriu, u Fezu i Mo-
gadoru.
Reforme u Rusiji. Uaily Netcs-u ja-
vljaju da su odlučili u Petrogradu od
dieliti političku puliciju od popečiteljstva
za unutrnje posle. General Trepov bio
je imenovan glavom novog odjela, a
podpomagat će mu general Cerevin,
jednom pristavnik zapovjednika trećeg
odjela. General Trepov bio je za više
godina prefektom glavnog grada, kroz
koje vrieme bio je trepet nihilista.
„Reut. Office" javlja iz Aleksandrije
29 pr. mj: Ovih dana zatvoreno je 0-
pet mnogo europejskih dućana i go-
stiona, a novac i vriednostne stvari
odpremljeni su 11a trgovačke brodove.
Carigradska konferenca, po onom Što
se sada misli, rek bi da će zaključit
nek se Francuzka, Englezka i još koja
treća vlast umiešaju oružjem u mi-
sirske poBle. Hoće li to pomoć da se
razmrsi misirski uzao? Bojat se je.
Estcr Solym«ssy.
Imo ove četrnaestgodišnje djevojčice pro-
nosi se evo ima mjesec dana kroz sve no-
vine europejske pa i ostalih strana Bvieta.
Brzojavni činovnici neumorno rade, povje-
renstva se sliede, novci Be siplju, a novin-
stvo piše dnevne Članke, pa ipak stvar još
nije na čistu po mnenju ćifutskih novina i
njihovih skutonaša. U posljednjem broju
obetasmo potanje izvješće : evo ga.
Pri koncu mjeseca svibnja nestalo na
jednoč iz Tisza-Eszlara (u Ugarskoj) neke
kršćanske djevojčice imenom Ester Soly-
tnossy. Mati ju svukud tražila, ali ju nigdje
nije mogla nadi. Kad iznenada se prosu
glas, da je Ester prošla mimo židovsku si-
nagogu, gdje je bivši koljić a sada podrabin
Salamun Rosenberg boravio; u p6 biela
dana da je on namatao djevojku u sinagogu,
tamo ju zaklao, krv spremio da ju uporabi u
uskrsnim obreilima, a tielo bacio u rieku
Tiszu. Dva podrabinova sina (jedan petnaest
godišnji a drugi sestnaestgodišnji) tvrde da
je njihov otac ubio djevojku; dapače stariji
sin Mauricij izjavi da je kroz rupu ključar-
nice vidio otca gdje ubija djevojku.
Čim je mati dočula za to grozno umor-
stvo svoje kćeri pohiti kotarskome sudu u
Daday, da prijavi stvar; ali kot. sudac nije
se cienio nadležnim u tom poslu i odputi
ženu sudbenom stolu u Nyiregyhazu, a
sudbeni stol opet nazad u Daday kotarskome
sudu.
Stvar je bila ozbiljna i dotične vlasti za-
uzeše se svojski da pronadju krivce. Uz to
čifutsko novinstvo nije mirovalo, već lažnim
i izmišljenim viestima htjelo da svakako
zaprieči, da se pronadju krivci. Sad se ja-
vljalo da se je kod Tisza Dob našlo dje-
vojčino tielo ali bez glave, sad da su ju
vidjeli živu i zdravu u nekoj kući kod Szent
Mihaly; sad se opeta tvrdilo da je djevojke
i drugom prigodom više nedjelja bila izo-
stalo iz otčinske kuće. Sve što su god mogli
izmisliti čifuti, sve sc to tiskalo i širilo u
puk. Ali to ne samo nepomoglo, već je još
gore razjedilo puk, koji se stao buniti proti
čifutima, pa je „intolerantnim" katoličkim
župnicima bilo s propoviedaonice moliti puk
da odustane od nereda.
Dne 19 proš. prosu se glas, da su vode
izniele mrtvo tielo E. Solymossy kod Tisza-
Dob (na rieki Tisi); da je to uprav tielo
Ester Solymossy-e, te su čifutske novin®
već bile počele udarati na kršćanski živalj
Ugarske. Kad tamo, što se sgodi?
Sutra dan u jutro (20 proš.) donesoše
mrtvo tielo u Tisza-Eszlar u obćinsku dvo-
ranu. U izpitnom su povjerenstvo državni
odvjetnik Szekely, sveučilištni profesur
Scheuthaner i član pokrajinskog zdravstve-
noga vieća. Evo što ob ovom javljaju službene
i poluslužbene novine:
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate, \
\ crescamus in illo per omnia, qui
< est caput Christus
l „
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
capu Christus. š m, ir . (S Paul. Eph. IV. 13.) ! *os 'ltsos> auxilianle in ®,es alacnter opcram Veslram impensuros in tuenda saicit^i
JU Religionis aniore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872
doclrina anifliisque in
•Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
i vieti predbrojtoe. — V Zadru, unapried 7 flor. na godinu, — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi sfi ne vraćaju.
Br. 55 Zadar, Četvrtak 20 Srpnja 1882. God, XIII.
L'ordre regne a Alexandrie.
Vojvoda Seymour može biti kael
svojom vojnom, a još više uspjehom,
kojeg je postigo. Evropejski barjak
uljudnosti vije se nad gradom velikoga
macedonca, ; straže u modrim košuljama
straže gradska vrata; vojnici svih na-
rodnosti, pa i amerikancij podaju si
ruke, da zapašu gradske bedeme, da
umire nemirnjake i — da strieljaju
plienitelje. „V ordre r&gne & Alexan-
drie" posljednja je viest, koju šalje
vojvoda u bieli sviet; pa i ako je do-
nekle istina da ova izreka sliči mnogo
onoj „I'ordre regne a Varsavie", ipak
Evropa može biti zadovoljna što se
našo, ko je udarcem mača razvezo e-
gjipatski čvor, i na obalama Nila uz-
postavio evropejsku premoć.
Sto bi značilo gospodstvo tobožnje
narodne stranke sa Arabi pašom na
Čelu, vidjeti je iz posljednjih dogodjaja.
Fovjestnica uljudnih naroda nepamti
krvnije i divlije osvete, što no ju dne
12 tekuć, počinuo Arabi paša. Dok su
englezki topovi pucali na tvrdjave, koje
je bila oboružala buna, da jih upotrebi
u svoje sebične svrhe, Arabi je paša
sa Tulba pašom trkao ulicama grada,
da naucka „pravovjernike" na pokolj
krštenoga ljudstva. Narodni prvak uz
pokolj poslužio se i petroljem, da ob-
novi vitežka djela parižke komune.
Rostopšćirie podpaljule Moskvu, da
spasi Rusiju, Arabi paša mrcvari i
podpaljuje po Aleksandrije, da upokoji
svoje srce, željno osvete i krvi.
Kad je Amar nazad dvanaest sto-
ljeća zauzeo Aleksandriju, dade uni-
štiti veliku tolomejsku knjižnicu, „jer
govoraše, ako je u njoj što i u koranu,
tad je suvišna; nije li, tad je štetna."
Arabi Bej, potomak onih starih krvnika,
lieuništuje samo knjižnice, već hara
kud god dopiru njegovi plaćenici, jer,
ili će evropejci poći iz Egjipta, a tad
da neostave traga nek idje i djelo
ruku njihovih; ili je meni za uvieke
pobjeći iz Aleksandrije, a tad osvetimo
sc što bolje možemo.
povjerenicima i zaposjesti Egjipat, te
dogovorno sa Kedivom i bez pačanja
u unutrnje posle uprave, imala bi uz-
postaviti statu quo ante. Zaposjednuće
trajati će šest mjeseca, a troškove bi j
imao platiti isti Egjipat. Sad je pita- j
nje: dali će uz tu notu pristati visoka j
Kapija ? Odgovor na ovo pitanje po-
mučan je, jer tajna obvija misli drža-
vnika u Yildiz-Kioks-u. Po svoj pri-
lici ni ovoga se puta Kapija neće od-
lučiti na posredovanje po želji Ev-
rope; već će njezini lukavi državnici
tražiti da z\vedu nove dogovore. Na
to bi, kako se tvrdi, Englezka i Fran-
cuzka predložile novih mjera. Pomje-
šana evropejska vojska zauzela bi E-
gjipat i Sueski prokop; a tad bi Ka-
pija kruto mogla žalit što se nije o-
dazvala glasu Evrope.
Što bilo da bilo, želiti je da se Što
prije razmrsi egjipatski Čvor, a da br-
zojav pronese svietom : nV ordre regne
en Egypte.Ci
* *
Dok pred Aleksandrijom topovi gru-
vaju, dok vatra uništava ciele pređiele,
dok se po ulicama i kućama bije sdvojna
bitka izmed barbarskoga fellaha i u-
ljudjenoga evropejca, diplomate u Ca-
rigradu mirno sliede viećali: kako da
uzpostave red u Egjiptu. Stvar sliči
onoj priči o liečnicima i bolestniku.
Čovjek je na umoru, liečnici u obli-
žnoj sobi viećaju kako da ga još koje
vrieme uzdrže n životu. Kad nenadani
slučaj prekine njihovu znanstvenu raz-
pravu. Sluga plačućim očima dotrča u
sobu i javi: gospar je umro. Liečnici
ae pogledaju, al će jim stariji: Ovaj
dogodjaj nek ne prekine našu razpravu,
sliedimo razpravljati. Po isti način di-
plomate sliediše držati svoje dnevne
sjednice i napokon poslie toliko sgoda
i nesgoda dragomani svih šest pokli-
sarstva evropejskih velevlasti preda-
doše Kapiji istovjetnu notu. Po onom
što javljaju dobro obaviešteni listovi,
Kapija je pozvana da uzpostavi red u
Egjiptu. Vojska turska imala bi kre-
nuti put Egjipta sa dvama evropejskim
Viesii iz Egjipla.
Dopisnik Daily Telegrapha javlja pred
večer dne 13 tek. sliedeće: Mojim izletom
dopro sam u novu luku i izkrcao sam se
kod kupališta. Našo sam konsularnu čarsiju
(veliki square) svu u vatri. Hotel, koji je
na jednom ćošku čaršije bijaše sav izgoren.
Francuzki konsulat u živoj vatri, ali začudno
ulica iznad konsulata, „Rue de 1' Egliae
Anglaise", koja vodi kafani Paradiso, te je
svakomu evropejcu poznata, nebi nimalo
oštećena. Odtle okrenusmo čamcem i stigo
smo još jednom Pharosu. Kad se približismo,
vidjesmo gdje se mnogo englezkih pomorskih
vojnika i mornara izkrcava. Svi čamci raznih
brodova služili su, da se momčad privede
kraju; ali pojedini odieli neizkrcavahu se u
redu, jer se bilo saznalo, da u gradu nema
neprijateljske vojske. Vozeć napried, nadjo-
smo kod palače množinu englezkih vojnika
sa čamcima. Momčad, obskrbljena puškom
i spremom za fišeke, bijaše najbolje volje.
Sbivali su svakojakih šala, tražili neprija-
telja, koji se bio povuko i pod zaštitom
laživoga parlamentarnoga stiega počinio ve-
like nesreće. Za tim se pospiešili napried i
uočismo skup mornara i pomorskih vojnika
na nekom parabrodu-zastavniku, koji se bio
pripravio, da primi Kediva; koji se dotle
bio povuko prama Ramlehu, a sad se čekalo
na njegov povratak. Castnik-zapovjednik
odvraćao nas, da sami neidjemo napried;
ali smo ipak kušali i proturismo se do Ca-
rina. Istom nekoliko časa bijasrno tu, kad
stigne dio vojnika i mornara sa Invincible-'d.
Ovi se sakupiše na glavi ulice, koja vodi u
grad, i koracajuć s njima napried, opazismo
gdje arapi iz privatne kuće pucaju na voj-
sku, 1 opeta drugih arapa, gdje pliene kuće.
Razvi se u maloj ulici bitka. Poubijasmo
nekoliko ovih arapskih lupeža. Ali prostota
sve to više se množila, i častnik se povuče
natrag, da pojača vojsku. Donesoše sa Mo-
narha kartaču, i s njom se po drugi put
zaputismo u ulicu, i po kratkom ali težkom
okršaju, u kojem na novo pogine petorica
arapa, bje očišćen okoliš. Ali pred nama je
stalo mnoštvo davitelja, a častnik, koji je
sveudilj imao na razpoloženje malu voj-
ničku silu, držaše da je bolje neproturiti
se usried prediela. IJz to veliki broj evro-
pejaca, poimence Grka i Levantijana, koji
od pucaranja noćju i danju bijahu sakriveni
u gradu, udari na našu stranu; izmed njih
bilo nekoliko francuzkih gospodja, čije ža-
lostno stanje moralo je uzbuditi sažaljenje.
Po njima smo saznali, da su se arapi jučer
grozno podnieli. Poubijaše dojednoga kršća
nina, kog su mogli pronaći. Pribjeglice bili
se sakrili u podrumima, u koliko jim je
pomoglo. Spašeni evropejci pripoviedali nam,
da je strašna bila huka pucaranja, ali još stra-
snije jecanje i jauk množine ranjenih arapa
i vojnika, koji su trkali po gradu, krvlju
obliveni, kričuć i vapijuć osvetu. Iznenada
dotrče neki odlični pribjeglica, neki egjipat-
ski bej , nasliednik onoga redarstvenoga
prefekta, koji je podnio, da na 11 lipnja
evropejci budu poubijeni. Iskao je od naših
častnik a štrcaljku, da udune neizmjerni po-
žar, koji je u blizini harao. Pripoviedaše da
su štrcaljke prestale raditi; i da sada nema
nimalo vode u gradu. Pitao je, misle li En-
glezi na novo početi raditi sa vodenim
spravama. Mi ga poslasmo natrag bureau u
lučkih kapetana, gdje se već bilo okupilo
mnoštvo englezkih pomoraca i vojnika. Tad
dotrča na svu prešu šaka sasviem podivljalih
ljudi. Bijahu Kedivove sluge, koji naviestiše,
da isti Kedive u kočiji vozi se uz ulicu
Ramleh, praćen Derviš pašom. Povikose nam,
da Nj, k. Visost traži se zakloniti na en-
gleske brodove. Izmed sluga bio je i Martin
Bej, posebni tajnik Kedivov. Kad nam se
približi i počme s nama govoriti, u isti čas
vidjeh gdje se diže prašina i čuh koturanje
kola. On nam za tim navjesti, da je stigo
Kediv sa Drviš pašom. Nj. Visost bi namah
ukrcan u mali parabrod i odveden u luku,
gdje se, hvala budi Bogu, ovaj vjerni i sr-
čani knez napokon sklonu. Kaže se, da se
je Arabi povuko prama Kesr el-Dewaru,
mjestu za sat daleko od Aleksandrije, gdje
se sa svojom vojskom utaborio, pokle je
uništio željeznicu izmedju ovog mjesta i
Aleksandrije. Bivši amerikanski gjenerS
Stone paša, koji je u velike prijateljevao
s Arabi pašom, izmače sa Kedivom, ali je
obitelj ostavio u Kairu. Ja sam se sadržao se
Kedivovim tajnikom Martin Bej-om, i doznah,
da Kediv i Drviš paša, koji do posljednjeg
časa nehtjedoše se ukrcati, ostaviše palaču
Ras-et-Tin istom kad je započelo pucaranje
i podjoše prama Ramlehu. Tamo su čekali
cio dan. Kedive teškobom slušaše gruvanje
topova i na pare bijaše preplašen. Dojdu-
ćega juira Arabi paša posla odiel vojnika
u palača. Tajnik Martin podpuno je osvje-
dočen, da je to učinio, da oba pobije. Nu
Ragib paša podje k Arabi i zapita oštrim
glasom, da mu raztumači, što znači taj ma-
nevar. Arabi odgovori, da njegova zapovied
neće nanieti u nikakvu opasnost Kediva,
ali da vojska želi držati čvrsto Kediva. Ni-
štanemanje zada rieč, da će zapoviediti voj-
nicima da se povuku; ipak neodrža rieč, i
kako se umuje, još zadnjega časa dao je
zapovied, da se ubije Kediv. Vojnici pako
začuše da dolaze Englezi, ostaviše svoja
mjesta i nehtjedoše ubiti Kediva, koji je u
ono doba sasviem neobranjen stanovao u
palači. Kad je začuo da dolaze Englezi,
posla preda nje doglasnike, da jih pita kako
bi kod njih mogo stići. Na to admiral dade
sve potrebne naredbe .... Aleksandriju je
uprav razorena. Europejski pređi el skoro je
sav do zemlje izgoren, a najbolje su kuće u
arapskom predielu srušene. Neprijatelj za-
prema još dobar dio grada. Nema dosta
vojnika i mornara, da se zaposjednu ulice ;
ali će do sutra biti u redu. Vatra se silnom
brzinom razprostranjuje, i neznam kad će
prestati. Kuća za kućom pada. Svukud je
uništen posjed.
Evo sada važnijih viesti kronologičnim
redom:
London, 14 srpnja. Doglas admirala Sey-
moura iz Aleksandrije pomorskomu vodstvu
danas u jutro u 7 sata javlja, da su pomorski
vojnici zauzeli palaču Ras-et-Tin i zaglavili
topove u 6 topovnica, koje ga nadvisuju.
Aleksandrija sveudilj gori. Kediv je na sje
gurnom mjestu, u polači koju su zaposjeli
700 pomorskih (englezkih) vojnika.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u
10 sata: U ovaj čas izkrcali se neki poljski
topovi sa odielom pomorske pješadije. Još
prije no su se izkrcali palača Ras-et-Tin
bje oplienjena od nekih tuzemaca. Broji se
do 2000 egjipćanaca usmrćenih za pucaranja;
upala praha u nekoj tvrdjavi uništi skoro
cio jedan egjipatski bataljun. Svi jutrnji li-
stovi traže da se odmah podje u potjeru i
razagna vojska Arabi paše. Aleksandrija je
puna plienećih vojnika, koji su dielomice
bili razpršeni od englezkih pomorskih voj-
nika.
— Standard prima u 9 sata i 10 časa:
Grad sveudilj gori. Iz daleka vide se čopori
arapskih plienećih vojnika, koji sliede pla-
čkati grad. — Admirala Symoura obznanise,
da je 9000 ljudi egjipatske vojske zauzelo
položaj izvan grada. On naredi da se na nje
puca.
— Daily News-u javljaju u 10 sata. Vatra
se približava arapskome predielu i obali.
Vidi se, gdje neki ljudi trču kroz ulice go-
rećim zubljama i podpaljuju kuće. Admiral
Hoskins ponio je barjak na Penelope i pu-
tuje put Saida i Ismaile.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u 5
sata pos. p.: Aleksandrija sasviem je poru-
šena; ulice podaju pogled neopisivog pohara.
Francuzki je konsulat hrpa luga. Sve su
glavne ulice oplienjene i u vatri. Dvie tre-
tine egjipatske vojske odbjegoše kroz pu-
caranje. Arabi paša povuko se sa ostalima,
koji opeta nisu htjeli ostati, prama Kesr-el-
Dewaru, prvoj postaji željezničke pruge
Aleksandrija-Kair. O dlaci da nisu ubili Ke-
diva. Arabi paša posla Tulba bej-a sa ko-
njaničtvom i pješadijom, da zaokruži palaču
Ramleh. Nekoliko oružanih vojnika prodre
u dvorane Kediva, i reče mu, da imaju nalog
ubiti ga. Po dugom dogovoru pošlo je za
rukom dobiti 500 vojnika, koji odpratiše
Kediva do Ras et Tina. Tu bi primljen Ke-
dive od englezke pomorske pješadije. Sey-
mour, Colvin i englezki konsuo pohodiše
odmah Kediva.— Mahmud paša i svi ministri,
izuzam Arabi pašu, prikazaše se u Ras-et-
Tin, da se poklone. Odiel pomorske pješa-
dije prodje gradom. Neki plieneći vojnici,
koji su bili stignuti, strieljani su.
— 4 sata pos. p.: pomorski topdžije za-
uzeše jutros tvrdjavu Napoleon — Brodovje
je primilo nalog da ne puca više na tvrdjave,
osim ako budu izazvani. — Amerikansko
brodovje povratilo se u unutrnju luku.
— 28 francuza, koji su ovdje bili zaostali,
pošlo im je za rukom pobjeći iz građa.
— 10 sata u večer: Grad je u svim pre-
dielima čuvan pomorskim vojnicima, kojim
je naredjeno razoružati vojnike a strieljati
plienitelje. Pučanstvo je potaknuto na po-
vratak. Penelope i Alexa,ndra odploviše ve-
i čeras put Porto Said. Vatra napreduje.