JOSIP FRANE OD PAULE NOVAK
P o
MILLOSTI BOXJOJ
I« APOSTOLSKOGA SIĐALI/TA
A RK l BIS KUP ZADARSKU
CARKOVNJACIM I SVEMU PUKU PR0V0V1RN0MU
P O C, I M L J U J U G H I
VLADANJE NADDARXAVE SVOJE
Godi/ta Gospodinova 1823,
sa ib. Miseca Svibnja»
NAUČNA BIBLIOTEKA
2 903
ZADAR
Hühl IIILHIEM
iib'fSj
H 90»
ZADAR
JOSIP - FRANCESKO NOVAK
PO MILOSTI BOXJOJ, I SVETOGA SID ALI/T A APO/TOLSKOGA
ARKIBISRUP OD ZADRA
SVOMU POLJUBLJENOMU StADDU POZDRAV I BLAGOSLOV
ISako u staromu Zakonu po osobitoj Boxjoj naredbi Xudij
duxnici biahu zazvani na Odpu/tenje oda svih stranaa svita, i
svaki od njih po odpu/tenju svih svoijh vrimenitih dugovaa po^
vracha/ese na svoja dobra, i na parvan/nje ba/tinstvo svoje; tako
u novomu Zakonu s* priličnim navstavljenjem zazvani jesu na
veliko Pro/tenje Kar/chani gri/hici od svih misfaa, i svaki od
njih priraiv/i odpu/tenje svojih duhovnih dugovaa povrachase na
Milost, i na parva/uje stanje od Opravdanja .
Kako u staromu Zakonu u godini odpu/tenja svi sinovi Iz
raelski hodjahu k* poglavitomu gradu Jeruzolima , za ondi poho
diti bogoljubno Tempal Gospodinov ; tako u novomu Zakonu O-
tac opcheni svih virnikaa oda svih stranaa svitah zazivlje u grad
isto ima lieka i za voćke, — o kojih ću u ovom
članku iz dosta prilična izkustva govoriti.
! Najveće bolesti dogadjaju se od neprikladna tla,
(zefflljišta) i staništa; isto im tako škode i jaki mra-
50rt u nevrieme, vjetrovi, vanjske ozliede svake vrsti,
bušenje (vr tanje) i kvarenje od raznih bubica (crvića)
i naravna starost.
I. Smolotok. Ova bolest obično biva kod kosti-
čavog voća t. j. kod takovog voća, kod kojeg se
nalazi jezgra u tvrdoj lupinji obkoljenoj mesom za
jelo; ovamo se broje: Trešnje, bademi (mendule^
Šljive, višnje, šljive trnovače, kajsije, orasi i liešnjaci
itd. i breskve često od ove bolesti pate.
Uzroci su ovoj bolesti sliedeći:
I. ako se voćka u vlažnu zemlju zasadi i %
ako je drvo ili ti granje ozliedjeno (ranitoj, oguljeno itd.
Najbolje sredstvo proti ovoj bolesti jest, da se
izreže smola oštrim čistim nožem sve do zdrava
drveta, pa posije ranu natnaže s drvomazom.*)
Ako je smolotok od pregnojnog zemljišta ili
zbog gnojenja sa životinjskim gnojem proizišo,
tada treba zemlju daleko u okrug izkopati, i s pje
skoiu promjeniti (kao što sam i ja -sam godine 1874.
pokusio na imanju Vukšin Šipku u Hrvatskoj), pa
istog sa zemljom pokriti.
II. Upala. Ovo je sasvim obična bolest, osobito
kod kostičavog voća. — Upala može doći od ne-
vještog podrezivanja drva u nevrieme, od mršave
(loše) zemlje, dalje od mastnog gnoja, zatim od
velike topline ili od proljetnih mrazova i napokon
od vanjske, ozliede, to jest rane, n. p. kad kopač
motikom, lopatom ili kakovim drugim vrtljarskim
orudjera drvo ozliedi.
Ovomu se zlu može doskočiti tim, ako se oz-
lieda (rana) t. j. ona mjesta, koja su upaljena, sa
oštrim čistim: nožem sve do živog drveta izreže, —
pa zaliepi i pokrije drvomazom.
Ako se ovo za vremena učini, moći će se još
i popraviti.
III Žutica. Ova se bolest poznaje, kada list
na drvetu požuti i prije vremena opada; onda velimo,
da takovo drvo od žutice boluje. Uzrok ovoj bolesti
jest preslabo, plitko i loše tlo i usljed toga nesta-
šica hrane — lišće požuti, kora presahne i voćka
gine. Ovoj se bolesti može doskočiti tim: 1.. ako
bolest dolazi od loše zemlje, presadi voćku u boliu
(zemlju); 2. ako voćki oskudieva hrana, pognoji
zemlju oko voćke; 3. ako su žilice pokvarene iliti
ogrižene, odtrpaj voćku; voćku očisti i s drvoma-
zom jiamaži — i ja kriv, ako se ikad ova bolest
pokaže (pojavi) na voćki.
IV. Vodena bolest. Voćka od ove bolesti oslabi,
gnevje joj nabreknu od prekomjernog soka, lišće
požuti i napokon odpada.
Ova se bolest izliečiti može: 1. ako se suvišno
i bolujuće granje sasvim sieče;2. ako se oko stabla
pospe vapno ili bukov pepeo — pa ćeš voćku
sasvim od ove bolesti izliečiti
V. Pucanje Kore, Izpucanu koru nalažimo obično
kod krušaka — ako je jesen vlažna i topla i kad
zima naglo sliedi 8 jakim mrazom posije takove
jeseni; a i onda, kad mjesec veljača mnogo voća
izmami, a mjeseca ožujka jaki mrazovi nastaju — u
tom slučaju kora puca.
Glasoviti voćar Adam Berg, kaže. Da „treba svu
izpucana koru oštrim i čistim nožem sve do naj-
tanje kože, koja se pod drvetom nahodi, odrezati, i
poslie drvumazoni (vidi a) namazati i krpom ob-
motati".
VI. Suha bolesl. Ova se bolest poznaje, kad
voćka sasvim klone, ili nikako ne napreduje; kad
joj lišće, a i sam plod prije vremena opada. Uzroci
što nam voćka od ove bolesti boluje, veoma su razni.
Ta bolest ili dolazi od velike suše, ili od neplodne
zemlje, koja vlagu u se nepušća, ili od mrava, mi-
ševa, gusenica itd.
Ove uzrohe možeš ukloniti tim: 1. ako granje
sasvim odsječeš ili skratiš nadalje iztjerivanje (gran-
čica); 2 ako ostružeš stablo, te isto opereš i očistiš
od mahovine (o kojoj ću malo niže govoriti); 3.
ako zemlju s govedjom krvlju pomješaš i tako-
vom pognojiš bolestnu voćku, (možeš i s kokošjom
— ako samo imaš toliko); o osobito treba me-
tnuti (ovakovu smjesu) oko žila bolujuće voćke; 4 i
napokon treba često puti ovakovu sa mokraćom
(gnojnicom) polievati.
VII. Sliepi izdanci, (mladice) dolaze od kalam-
ljenja (ciepljenja) na kalamljenom, ili drugom kom
mjestu na drvetu.
Takove sliepe izdanke valja sa motikom od-
biti, pazeć da se nepokvari koren voćke.
VIII. Mahovina, (mah) postaje obično, kad se
posadi drvo u vlažno zemljište (tlo), zatim kad je
u sklopu, gdje neima propuha, i napokon od mršave
(loše) zemlje.
Čim se mahovina na voćki pokaže, odrpah
treba marljivo i pažljivo istu očistiti. Najbolje je to
učiniti u mjesecu kolovozu (augustu) posije kiše,
dok je mahovina mokra, s drvenim nožem ostrugati
ili ma kakovim drugim tupim orudjem; nu paziti, da
se kora nepovriedi; u kolovozu je — kao što rekoh
— zato dobro, jer nose leptiri svoja jaja najradje u
mahovini.
Umni voćari preporučuju ovakovu voćku ma-
zati s vapnom i žutom zemljom (vidi a), i to s vrlo
dobrim uspjehom; pa ne samo da se voćka od ma-
hovine kroz to očisti, nego i bolje raste.
„Ovo sredstvo mogu i ja iz dosta prilična iz-
„kustva svim naprednim voćarom što toplije prepo-
ručiti".
Završujuć ovo nekoliko rieči ,,o najglavnijih
bolestih naših voćaka", velfm, da sam iste napisao
s najboljom namjerom, te daj dobri Bože, da se
svakomu naprednomu voćaru dopanu, a on da što
veću korist iz njih crpi. },
Nikola Vezić
nadzornik gospodarstva i šumarstva
obćine Drniške.
- -sstsg&o-—
Corrlspondenze.
5) 1. a) Za drvomaz, kojim se mažu rane, zasjeke i druge
ozliede na drvetu uzima se: 3,L žute zemlje (ilovače).
4 vapna.
6) Evo još jedan predpis, kojeg mi je mnogo put
preporučio bivši moj velecienjeni učitelj voćarstva i vi-
nogradarstva, na višjem gospodarskom učilištu križevač-
konj, Ante Trummer; taj predpis sam već i ja više puti
u svom praktičnom životu s pohvalnim i nahvaljenim
načinom upotrebio. Evo ga :
Uzmi 4 čestice (diela) kravje balege (lajna)
„ 2 „ „ stučena vapna
„ 2 n „ presijanog pepela
» i „ Pjeska;
ili: 45 dek. gram. i 5 gram. proste smole 14 dek. gram.
vinovice, koja se s prvom, uz umjerenu toplinu skuha i
kao tekući drvomaz bez raztopljenja upotrebi.
2. Za manje rane i ozliede na drvetu:
Uzima se 42 dek. gram. bieje ili žute smole
28 „ „ žutog voska
14 „ „ trpentina
14 „ „ ulja ili loja.
Ovo se sve raztopi polako u loncu iliti u tavi
lije se u kakovu posudu, te se ostavi do potrebe.
Dal Contado di Ragusa, 18 gennaio.
Permettetemi che vi scriva due righe in lode
di Maria, che si è mostrata veramente la madre
misericordia e il ritugio de'miseri peccatori nell'oc
casione, delle missioni testé fatte da' rr. pp. Ayala
e Jeramac nella parochia di Valdinoce. Ebbene
tralasciando di parlarvi dell'affluenza straordinaria di
persone d'ogni condizione e d'ogni sesso alie pre
diche cotidiano de'due misfionarî, come anche della
imponente processione, in-nfiai si fe'la chiusura delle
ss. missioni, e alla quale quasi tutta la popolazione
di Valdinoce intervenne; éredo qui conveniente di
render noto al pubblico, che la magnificenza della
pompa esterna delle sacre funzioni fu di molto su-
perata dalla grandiosità de'copiosi frutti spirituali,
che in quella circostanza a Valdinoce si raccolsero.
Imperocchè, eccitata dal Iode vole esempio del sig
Podestà Antonio Lujak, e del suo figlio Vincenzo,
ch' è maestro di scuola, non che de' signori Marino
Skorsur, possidente ed assessore e Giuseppe Zlozilo
e Luigi Vlajki, entrambi possidenti e capitani ma-
rittimi a lungo corso, e di tutti i consiglieri cornu-
nali del luogo, i quali non mancaron di accostarsi
ai sacramenti della penitenza e dell' eucaristía ; la po-
polazione tutta di Valdinoce, meno tre persone, non
fallí alla confessione; e anche varí peccatori, che
per molti anni vissero lungi dai sacramenti, tocchi
dalla grazia divina, si brçttarono a' piedi de' due
missionarî, e con Dio si riconciliarono proprio in
giorno di sabato che è giorno consecrato e Maria,
la quale dolcemente forzata dalle preci che cotidia-
namente le si facean dal po'polo adunato pella con-
versione de' peccatori, erasi finalmente degnata di
toccare quelle anime traviste, e a Dio ricondurle.
Ma sarà ei durevole il frutto delle ss. missioni a
Valdinoce? Lo zelo di quel buon párroco, ch' è
tutt' intento a coltivar bene il terreno dissodato dai
due servi di Dio, e la religiosità del sig. Podestà,
la quale servirá cortamente di eccitamento alia po-
polazione valdinocese a prestare docile ascolto al
proprio pastore, danno fondato motivo a aperarlo.
§!aiije Basne.
Pišu nam iz Kupresa u Bosni, na 10 tek.
Nemojte se čuditi gosp. Uredniče, da vam pi-
šem iz Bosne tužne sada a negda ponosne. Ja sam
davno namjeravao pisati vam, ali nesmjeh nigda,
radi straha da list nedopadne turskih šaka, te meni
i svoj raji, jaoh i naopako! Ipak, bilo što bilo odsle
ću vam Češće pisati, da se i vi upoznate s preko
Dinarskom hrvatskom braćom. A vi budite tako bla-
gonakloni, te mi ustupite mjesta u vašem Katoličkom
listu. *)
Nemogu niti vam smiem opisati uzrujanost, ko-
ja vlada u cieloj Bosni. Nit se znade tko pije, ni
tko plaća. Odkad Rusi osvojiše Plevnu, nema već one
gorde sile osmanlijske. Nigdje u Bosni nečujete pje-
sme ni popjevke. Jurve bi dozlogrdila vamjaukanja
r •*) Drage volje. Budite uvjereni da ćemo željno vaše listo-
ve očekivati. Tko da ne Ijubj tužnu ali vrlu prekodinar-
sku braću! Ured.
turskih balija, pred kojim je drhćao i najotmeniji
kršćanin. Oh! da ste medju nami, da okusite radost
i veselje koje ćutimo odkad fyismo da će Car , au-
strijski, a Kralj hrvatski uzeti Bosnu i Hrcegovinu!
To je naša želja; za tim vapismo, evo prodjoš,^ de-
bela četri vieka, za to Boga molismo. IJvala dragom
Bogu, da će i nami granuti sunce drage slobode f Vi
uemorete pojmiti našu radost. Da vam je * vidjeti
kako je sada veseo onaj što cio život proveo u rob-
stvu, neznanju i mrtvilu. U Bosni neČuje se sada
vike Turaka. Ali i kod nas kršćana zamrla je sta-
ra slava, ne čuje se pjesme ni popjevke. Nakon sto-
ljetnog ' sna nespominju se već kao prije Jbrv&t-
ski junaci, Lubići Paval i Mladen, Ivaniš Hrvat', Be-
rislavić, Hrvoja Hrvatić, naši kralji i vitezovi, naši
sbori i slava-JHMrtvi muk vlada Bosnom, ali u prsi-
ma bosanskih katolika-Hrvata vrije krv junačka, ži-
vu živci predaje, duše si sapču na medjusobnii u-
tjehu i radost. Razgovarao sam se sa Fratri Franci-
scani, koji su jedini u Bosni, i oni ' si tu in ekccssu
laetitiae, poradi dolazka hrvatskog kralja u Bbshu;
razgovarao sam se sa knezovi (glavari) sela naših, pa
sami ne dokučuju, da su vriedni toga aočekati. Svak,
s kraja na kraj Bosne, veseli se, od mrava i 'ptice
do kmeta i kmetice, svak je radostan, i jedva Čeka
sretni dan kad će prvi vojnik austrijski prekoračiti
našu medju. Nežalimo truda i muke, pregaramo sve
što smo do sad pretrpili, kad nam je dao Bog, da
će nas naš otac i dosadnji jedini zaštitnik kralj hr-
vatski pod svoje žezlo uzeti. Oh! koliko li ti se la-
ni ustravismo, kad mislismo svi da će nas uzeti po-
da se Srbija! Zlo bi tada bilo po nas, pa gore neg
došle, ako bi bila srbska vlada prama katolieim u
Bosni, onaka kakva je u svojoj kneževini. 8 velikog
uzhita što mi srce obuze, kad sam jutros pročitao
knjigu, što mi piše pobratim iz Dalmacije, da će
Austrija za sigurno u Bosnu, zaradi toga, velju,- ne-
mogu vam na dulje pisati; to ću dojdući put. Mi
smo jur započeli molit Boga za našeg otca, pokro-
vitelja, a odsle Kralja Franu Jozipa. Vi, sa svom
preko-dinarskom i preko Velebitskom hrvatskom bra-
ćom, budite nam zdravo, te nam se radujte na spa-
su i slobodi. Mi smo Hrvati bosanski kao u Austra-
liji, nejmamo pošta, nejmamo ništa, što je vami Bog
dragi dao, te vam i ovaj moj list šaljem preko Li-
vna i Prologa, Bog znade hoćeli stignuti u Zadar?
Mi smo svi složni, kad će k nami Austrija? već si
dovikujemo proti Turci: Dirumpamus vincula eorum,
et projiciamu8 a nobis jugum ipsorum! X. Y.
I
NOTIZfE VARIE.
Questa Societá Cattoliea di Secolari praticanti
tenne la Domenica decorsa, 20 corrente, nel proprio
Gabinetto la generale adunanza stabilita dal §.11
del proprio Statuto.
La seduta venne aperta alie ore 11 a. m. eolia
recita dell' Actiones nostras.
In presenza di molti membri e di S. Ecc.
1' Ill.mo e Rev.mo Monsignor Arcivescovo, 1' onorevole
Presidente della Societá sig. Commendatoré Nicolö
Cav. Giuriceo dopo invocato il Nome ÖS. di Gesü,
di Cui ricorreva la festa, tenne un lungo discorso,
accennando nell' esordio la sua rielezione, e quella
dell' intera anteriore Rappresentanza nelle carrche
finora occupate, ció che interpretó come atto di fi-
ducia per parte dei soci. Manifestó la di lui ricono-
scenza per la recente onorifica distiüzione di Com-
mendatore conferitagli da Sua Santitä come a Pre-
sidente della Societá stessa. Espose poi nella I.a
parte 1' andamento, e 1' attivitá spiegata dalla So-
cietá durante il decorso anno 1877 tanto , nel
campo morale, e religioso, che in quello di cristiana
caritá; rilevava infine nella parte Il.a 1' attivitá della
stessa pel materiale suo prosper amento. Chiuse il Sig.
Presidente il suo dire con un tríplice Etviva a Sua
Santitá l'immortale Sommo Pontefice Pio IX; a Sua
Maestá 1' augusto nostro Imperatore Fraccsco Giuseppe,
ed a tutta 1' Imp. e Reale Sua Famiglia, noncHé a
Sua Eccellenza il nostro Arcivescovo Monsignor
Pietro Doimo Maupas; evviva, entusiásticamente ri-
petuto da tutti i presentí.
Dopo ció il Sig. Cassiere Simeone Boara lesse
il resoconto della gestione sociale riferibilmenté al-
l'anno 1877. Parló indi Sua Ecc. Möns. Arcivescovo
manifestando la sua compiacenza d' avere per la
quarta volta assistito alia generale radunanža e ri-
le vó poi come Sua Santitá volle riconoscere le utili
préstazioni di. questa Societá Cattoliea, col decorare
il Sig. Presidente, e palesare cosi il suo gradimento
anche all'intera Rappresentanza. Sua Eccellenza en-
comió, e ringrazió il Sig. Presidente e gli onorevoli
membri della Rappresentanza per la loro benefice azio-
ne spiegata in tante occasioni anche durante I' ^nno
1877, osservando, come la Societá Cattoliea viene
per tal modo i o appoggio alia S. Chiesa. Con pia-
cere accentuó i 1 mérito dei soci per aver promosso
ed attuato il Pellegrinaggio Dalmato a Roma nella
fausta ricorrenza dell' Episcopale Giubileo dell' im-
mortale Pio IX. Lodó 1' attivitá dimostrata nel fare
collette a pii scopi, e nel sovvenire la languente
umanitá, esprimendo il suo desiderio, che la Societá
estendesse la caritatevole sua opera coli' istituzione
delle tanto utili conferenze di S. Vincenzo di Paola.
Zadar, 8 veljače.
Slavizam je 11a Balkanu ovaj krat zavr-
šio krvavo kolo. Primirje i uvjeti mira ko-
načno su na 31 sječnja na Marici u Drino-
polju podpisani.
Ovu je viest, kao ostali sviet, i ruski na-
rod uzhićeno primio. Vlada ju prioboila svojim
običnim načinom, tutnjavom topova, državljani
ju pozdravili veseljem srdaca. Sto tisuća ma-
tera u Rusiji zakukalo s užasnoga rata; 0-
stale taru suze; jer se nadaju ugledati žive
svoje sinove.
Hoće li se Drinopoljskim primirjem uve-
sti u Europu bratski sporazumak i odalečiti
od Istoka krv, prah i olovo?
Odgovor visi 0 uspjehu budućeg euro-
pejskog kongresa. Njemu su veliki prijatelji
ministri naši i ministri engleski. Njemačka, 0
kojoj se mnogo sumnjilo, jurve je pristala i
ona, pristala je još prije Rusija a do ovoga
Časa biti će mu Čestitale, koja rado koja preko
srca, i ostale europejske države.
Engleska mu se i Rusija došle rek' bi ne
vesele. Morski ris i sjeverni stric gledaju se
mrko kao i došle. Tri dana po Drinopoljskom
primirju odtisnu se s Malte engleska oklop-
njača „Rateigli" putBesike a za njom „Achille"
i „Devastation". Kao na odgovor „Agence
Russe", GorČakovljevo glasilo, dan za tim javi
da Car pregledajuć Wiborg pukovniju izusti
ove znamenite rieči: „Ja vam se radujem na
primirju; njemu su povoljni uvjeti, a ta slava
pripada hrabroj našoj vojsci, koja je dokazala
da je za sve kadra; nu još smo daleko od
svrhe i treba da stojimo spravni dok nam po-
aje za rukom utanačiti mir stalan i Rusiji
pristojan. U to ime pomoz' Bog "
U doba kad se Europa spravlja da se o
miru dogovara ove su izjave sarkazam. Još
je gori znak što se nova vojska u Rumunj-
sku zgrće. Neprekidno se pomaljaju preko
PrBta nove puške i novi jatagani. (jemu to?
ćeiflu 44 nova batalijuna što imaju dohvatit
oružje uslied ukaza izdana sama tri dana po
primirju?
Po tomu tko bi jamčio da sadašnje pri-
mirje ne bude u veliko što je u malo bilo cr-
nogorsko-tursko primirje prošle godine?
Uzdamo se da toga bit neće. Turska po-
pušta. Erzerum je u ruskim šakama, a ni po-
dunavske grdne tvrdjave nijesu već turske.
Osmanlije da i hoće oprieti se ne mogu. Što
te Viktorija i Aleksandro, St. James i Petro-
grad ratnim pripravam pozdravljaju, vjerovatno
je, da je to obiestna a ne ozbiljna prietnja:
dime preko mora silne oklopnjače da podstrižu
krila ruskoj samovolji i bahatosti; vojni zbo-
rovi i pukovnije marširaju da se u kongresu
diplomatski dogovori zametnu veće po ruso-
fil&ku, a oporba bude slabija.
I Grci osvajaju, ali, po izjavi Delyanne-
sa, oni proti Porti ne ratuju. Oni ne namje-
ravaju drobit Tursku, nego branit Grčku. Je
li kraljevina od sebe takovu politiku prihva-
tila, ili nje korak ima služit u budućem sa-
stanku za primjer Austriji i Engleskoj, a možda
i Italiji i Francuskoj, po kojem će one u ime
istoga načela pitati i za se koju aneksiju?
La protesta contro 1' „Osservatore
Cattolico".
Si é parlato e scritto molto in questi giorni di
un articolo dell' Ossercalore Cattolico di Milano, e di
un indirizzo che alcuni preti della stessa citth, e dió-
cesi hanno mandato all'Arcivescovo per protestare
contro il detto articolo. Che i liberali si sieno sca-
gliati contro quell' ottimo giornale per un articolo che
il Regio Fisco non ha potuto incriminare, la cosa si
c&pisee fácilmente. Essi approfittano di ogni circo-
stanza per combattere un giornale ch' essi vorrebbe-
ro distrutto, per questo solo che si oppone a loro
principí. Tolsero pretesto da qualehe frase, che sa-
rebbe stato forse piü prudenza 1' omettere, per isma-
niare contro i cattolici. Essi mutarono il dolore di
una morte si repentina e funesta in odio contro il
sacerdozio cattolico, e speculando, per cosí diré, su
d' od cadavere per far propaganda d' errore, si trin-
cerarono dietro una tomba per assalire l' altare.
Quello pero che seinbra difficile a potersi spie-
gare é "che col liberalismo si unirono dei sacerdoti
a protestare contro il foglio cattolico, per rendere j „sentimenti cattolici dell' Osservatore, e die confida
cosi piu grave 1' attentato contro il cattolicismo ec- | „col concorso di Dio di non bruciar inai grano ben-
citatosi innanzi a un tumolo che dovea inspirare pie- j „che piccolo d' incenso all' idolo del liberalismo qua-
g' intende e si pratiea oggi giorno, e la Chiesa
„riprova e condanna", aggiunge: „Dichiaro che non
„ebbi mai intenzione di far comeche sia male all' Os-
servatore, che direttamente e di proposito propugna
„qui da noi i principi del Cattolicismo e i diritti
„della Chiesa e del Sommo Pontefice ; ma unipamen-
,,te di persuaderlo e impegnarlo a ottenere il bene
„in altro modo che a me parrebbe migliore. Dichia-
„ro che io mi persuadeva che 1' atto mio, com' era
„di sua natura privato, sarebbe restato sernpre tale".
Finalmente conchiude la sua dichiarazione con que-
ste parole: „Tanto per raio conto: credo pero che
„dei soscrittori all'indirizzo in discorso non sia il
„solo in tali sentimenti".
Anche il R. Don Domenico Fontana in una
lettera ch' egli dirige alio Spettatore, che avea pub-
blicato 1' indirizzo all' Arcivescovo colle soscrizioni,
si dichiara dolente di questa pubblicitk, e dice: „ lo
„in buona fede credeva di parlare unicamente a Sua
„Eccellenza, e non di sonare la tromba sui giornali.
„lo, sapendo che 1' Osservatore e scritto da preti, e
„vedendo secondo me, un modo meno conforme alia
„caritk, ho ereduto atto di carita unirmi ad altri nel-
„la preghiera a S. E. perche usando della sua auto-
„ritii e carith, li avvertisse inter te et te, ma nulla
„piu. L' aver dato quell' indirizzo alia pubblicitii e
„cosa che io ne prevedeva, sospettava, altrimenti
„come atto contrario a' miei sentimenti non vi avrei
„apposta hi mia firma". Alludendo finalmente al te-
legramma di condoglianza per la morte del Re tnan-
dato a Roma da Mons. Calvi il quale si dice — in-
terprete del Clero — conchiude: „Piuttosto io pub-
„blicamente protesto contro chiunque ardisce pub-
„blicamente chiamarsi interprete del Clero, fosse pu-
,,re costui un Ulustrissimo e Reverendissimo Monsi-
„gnore del nostro Duomo, ma che non e il mio Ar-
„eiveseovo".
Da questi pochi cenni ci pare di poter con-
chiudere nuovamente che il fatto della Protesta di
alcuni preti Milanesi contro 1' Osservatore Catlolico, e
per le persone che vi sono sottoscritte, e per le cir-
costanze che abbiamo accennato, non ha quell' im-
portanza che alcuni gli vorrebbero attribuire.
La contro-protesta libera, pubblica, spontanea
di adesione alle dottrine e alio spirito dell' Osservatore,
che si va facendo ogni giorno con centinaia di fir-
me, e di ben altra importanza, e ci fa esclamare:
O felix culpa dei preti liberali di Milano, che ha dato
occasione a una si bella e grande manifestazione di
cattolicismo generoso nel Clero della stessa Arcidio-
cesi.
Politički pregled.
Naša ministarstva imala su dvojaku krizu :
bolest i ostavku. Jedne i druge uzpoređo ne-
staje. Lasser i Stremayer, što boluju od tu
skoro, idu sve na bolje te će do koji dan opet
priuzeti svoje posle. Druga kriza, o kojoj smo
veće puta govorili, dovela ministre na ono isto
mjesto od kojega su bili odstupili, tako da ie
ovdje ciela pjesnikova slika „tko bi gori eto e
doli a tko doli gori ustaje". Na 5 tek. u beč-
kom saboru bi pročitano pismo carevom ru-
kom pisano da Auerspergovo ministarstvo opet
prijašnje mjesto zauzimlje. Skrajna je potreba
da dovrši nagodba, i ovo je uzrok s kojeg
staro ministarstvo opet cielo u službu stupa.
Valjda se osvjedočiše da bi se bez Auersper-
gova ministarstva kasno do sporazumka bilo
došlo o carinsko-trgovačkom savezu s Ugar-
skom. Predsjednik ministarstva dooitav carevo
pismo nadoda razloge radi kojih on i drugovi
mu bijahu dali ostavku pa zamoli vieće da
što prije začme pretresati nagodbene predloge.
Opet smo dakle na kojoj smo ostali onomadne.
Ista stvar samo što je novi rad.
U sjednici od 1 tek. bila je razdieljena
u bečkom parlamentu zakonska osnova o ugo-
voru s ugarskom vladom da se kuju novi mje-
deni novci u sitnu za 500.000 fior. Mjedenoga
pjeneza li komadim ocl 4 novčića ima sada u
monarkiji za 1,965.663; u novČićim ima
7,087.256 fior. i 753.203 fior. u ponovčićim.
Po tomu, ako carevinsko vieće primi vladin
predlog odsle će bit u našem svielu 10 mili-
juna mjedenoga pjeneza.
Opet nered u francuskoj skupštini. Mi
bismo se tomu čudili da je prvi put. I ovaj
krat Gambeta i Gambetovići pokazali su svoju
radikalsku nesnosljivost: oni su vjerni onoj
„tko jači, taj klači;" većina došla do odluke, po
kojoj hi konservativci imali čistit sa svim iz
sabora! Tko ima oči nek vidi, jeli istina ili
tà, dolore e preghiera.
Un occhiata' pertanto ai nomi dei promotori o
soscrittori della protesta, e non sarà difficile lo spie-
gare un fatto grave certamente in sè stesso, ma che
non ha quell' importanza che si potrebbe forse attri-
buirgli. 11 Clero di Milano nella sua maggioranza è
sinceramente e profondamente cattolico, pio e dotto;
estraneo alla politica, ma affezionato di cuore alla
causa della Chiesa. A spiegare pertanto corne si sia
potuto fare questa protesta, e trovare un certo
numero di soscrittori, è da, premettere, come dice
un foglio Romano, che vive da qualche tempo in
Milano un partito acre nemico dell' Osservatore, il
quale lo veglia con mal celata ferocia, lo sospinge
con ogni genere di rappresaglie, e lo aspetta al var-
eo per soffocargli 1'ultimo grido. Volete conoscere
gli uomini di quel partito? sono quegli stessi che una
volta tecero la prova di giornalisti nel famigerato
Conciliatore di Milano, e che avevano fondata la scan-
dolosa Società Ecclesiastica per introdurre lo scisma
nella Chiesa Milanese. La pérfida impresa dovette
abortire, e gli audaci organizzatori si ritirarono fre-
menti e protestanti nel forzato silenzio. Di questi
molti sopravvivono, e le file diradate dalla morte po-
terono riempire di nuovi adepti, anzi, mercè un com-
plesso di malaugurate circostanze poterono raddop-
piare.
Ora tra i promotori della Protesta contro 1' Os-
servatore Cattolico, che giravano per Milano estorcen-
do con arte ed inganni le firme che furono apposte
alla stessa Protesta sono da annoverarsi tra i primi
il Prevosto Pietro Stoppani e il sacerdote Carlo Te-
sta, i quali faceano parte della famigerata Associa-
zione Ecclesiastic^.
L'Osservatore Cattolico che con zelo e dottrina
difende gl'interessi e i diritti della Chiesa, è un pru-
no negli occhi di tutti i conciliatoristi, ai quali più
sta a cuore l'imita d'Italia, che 1' unità della Chie-
sa; e pero si fanno tutti gli sforzi per abbatterlo,
L'hanno detto essi stessi in varí incontri gli eroi
della Protesta: „se noi lasciamo invita Y Osservatore,
„noi di Milano non potremo mai avere con noi il
„clero della campagna e delle diócesi vicine. I pa-
„palini dell' Osservatore sono quelli che irapediscono
„di buttarsi una buona volta col Re e íarla finita
„colla Curia Romana". Sono parole testuali, e fanno
conoscere lo scopo della Protesta contro l'Osservatore.
Tra questi protestanti sono da annoverarsi al-
cuni sacerdoti che aveano già firmato il loro nome
per la spada d'onore a Garibaldi; alcuni che aveano
maledetto i soseTittori aîî*-0bolo di s. Pietro scriven-
do: il danaro di s. Pietro è il danaro di Giuda che
vende ed assassina 1'Italia... Il poter temporale del
Papa è il sepolcro della religione. E non avevamo
dunque noi ragione di dire ehe la Protesta di quei
Reverendi Milanesi con ha quell' importanza che si
potrebbe forse attribuirle?
Non vogliamo dire che tutti i stoscrittori della
Protesta sieno preti della risma di quelli dei quali
abbiamo fatto cenno; pero a chiarire il fatto delle
soscrizioni e pesarne il valore diremo innanzi tutto
che il Pungolo asseri, senza che fosse smentito, che
1' idea della Protesta col consiglio che recasse moite
firme, venue dalV alto. Qaeste parole bastano a rive-
lare tutto i" arcano e spiegano come parecchi dei sa-
cerdoti che T hanno firmata il facessero senza neppu-
re aver letto 1' articolo dell' Osservatore, solo per in-
graziarsi i Superiori. Infatti da alcune communica-
zioni fatte alla Direzione dello stesso Osservatore si
rileva che alcuni che hanno dato il nome ail' indi-
rizzo confessano di essere stati sorpresi e ingannati.
Altri protestano di non aver potuto leggere l'indi-
rizzo e di aver creduto di sottoscrivere un omaggio
al *Superiore e non una perfidia; un conforto a Mons.
Calabiona per la morte del Re, al quale era affezio-
nato per titoli speciali, non una condanna di altri,
come poi fu dichiarato sullo Spettatore. Altri si scu-
sano di non aver previsto i tunesti intenti dei pro-
motori. Altri infine aggiungono che aprirono gli oc-
chi quando si videro gettati scandalo e zimbello alla
piazza per mezzo di un pubblico giornale; e il loro
nome dato per un omaggio mal dichiarato al Supe-
riore, trovarono abusato per comporre una forza che
per sè stessa basa sopra principî condannati dalla
Chiesa, e ne' suoi effetti sarà rovinosa. Un párroco
firmó a patto espresso che il suo nome non fosse
pubblicato. Quando lo vide sulla Perseveranza se. ne
mostró indignatissimo. Un Prevosto avea rifiutato di
firmare la protesta, e solo acconsenti, quando gli fu
detto che sarebbe rimasto solo a non firmare. Vole-
te di più? alcuni credettero di mettere solo il visto
ad una communicazione curiale. Queste non sono co-
se che ci immaginiamo noi, le furono pubblicate in
Milano stesso sull' Osservatore Catlolico, dal sacerdote
Carlo Bonacina, senza che si levasse nessuno a con-
traddirlo; anzi alcuni hanno scritto e pubblicato es-
si stessi dichiarazioni di ció ch' essi intendevano nel-
1' apporrre le loro firme ail' indirizzo che fu presen-
tato ail' Arcivescovo.
Il canon, onor. Luigi Orsenigo in una lettera
ché ha pubblicato colla starnpa si dichiara dolente
della pubblicità data alla Protesta da lui sottoscritta,
e dopo aver detto che tiene „gli stessi principî e