za sramotu! Jeli u obćini? Tko je pr-
vi? Katić, Borović, Vojvodić! Jeli ma i
u kakovoj drugoj skupštini, u kcjoj da
s« radi o dobrostanju Knina, pa ma i
visoke se politike tical >, prva mjesta
zapremaju gorirečena gospoda, A imali
g. Matkoviciu u takovim skupštinam
mjesta? Ima! Al kakovo je to mjesto?
Prvi medju zadnjima. Gospodine Matko-
viću, tk vi ste bar čovjek, koji se hoće,
da nešto razumi, pa ste takosliepi! Ne-
vidite da Vama na sramotu sluge go-
spodare, da Vam medju sobom mjesto
davaju to toliko da Vas zasliepe; dok
ri takovim ponašanjem stieete mržnju
eielog ugladjenog pučanstva, kojemu je do
dobrostanja rodnoga mjesta, gubite upliv
u prostom narodu, jer njihove trude, ko
i Vaše puštate da pridošlice razgrabljuju
i strastima svoje kese du udovoljavaju.
Vi tako sliedeći moralno propadate,
i neugodnu budućnost porodu namjenju-
jete. Promislite!
Branimir Kninski!
Boka-Kotorska, 18 travnja.')
„Srbski Glas", uredjivan od razpopice
maloga Savice, u 10 br. ima dug dopis
iz Kotora, koji se bavi minulim kotor-
skim izborima. U ovome dopisu kao i
u svim ostalim, iz ovih strana, ima više
laži, grdnje, klevetanja, potvore i de-
nuncijacija, nego li samih rieči. Namjera
mi je bila čekati što će oni pisati, a
nadah se, da će barem ovog puta sra-
miti se svojih nedjela, ali prevarih se!
Da štovani čitaonici bolje shvate kakvim
je duhom napisan spomenuti dopis od
početka do kraja, doslovce vadim kako
počiualja, da se tako vidi ujedno koliko
je nedosljednosti ovdje pisac profe-
sor iznio. Glasi: „poslie trodnevne borbe
u općinskim (!— po obćinakom nadpisu
grba imalo bi stati „opštinskim") izbo-
rima podlegosmo prividno i pošteno pred
nepoštenjem. Mi Srbi, kao i ostali naši
drugovi (t. j. okorjeli autonomaši) bez
razlike vjere i političkog načela, učinili
smo, što je bilo moguće (a i nemoguće),
ali protiv klevetanja i laži, protiv ko-
rupcije, prijetnje i nasilja, nije bilo mo-
guće boriti se. Bezdušnici, kojim za re-
ligiju nije stalo koliko ni za lanjski
snijeg (bit će 8avica uzdahnuo!) ....
pod plaštem katolicizma, znali su mase
te religije protiv pravoslavnih tako da
uzbune, da izgledaše e se približuje su-
dnji dan. S toga smo im sasvim pustili
polje trećeg tiela .... Dalje pri-
povieda o toj našoj „Pyrrhovoj pobjedi"
zatim opet o vjerskom fanatizmu i ostalo
šta nemože, nego bizantinac napisati. A
sad da vidimo koliko ima ovdje istine
5 kako su se baš izbori obavili. Trogo-
dišnji rok stare obćinske uprave bio jje
iztekao, još na 22 aprila 1891, a listine
bjehu izložene za nove izbore stoprv na
26 septembra. Kotorski katolici, Hrvati,
sakupiše odbor od svih stališa gradjan-
stva, preko trideset seljaka, stare boke-
ške hrvatske krvi, i složno, sporazum-
no, zakonito i neumorno pripravljahu
se. Odboru na čelu bijaše dični hrvat-
ski rodoljub, gosp. Ivo Giunio predsje-
dnikom, a podpredsjednikom drugi čelik
poštenjak, Dr. Pezzi. Došli i uređeni
dani izbora. Na 7 biralo je III tielo.
Naših se sakupilo odasvuda, liep broj,
402 birača. Svi dostojanstveno, predvo-
djeni bvalevriednim odborom, podjose
na obćinu. U obćini već bijaše saku-
pljena šačica' srbsko-autonomaških bira-
ča, koji kad vidješe veliku većinu, po-
vukoše se. Naši tako jednoglasno iza-
braše povjerenstvo zatim naših 12 vie-
ćnika jednoglasno. Iza izbora čuli su se
uzklici: „Živjela Hrvatska ! Živio Star-
ćević!" — Na 9 biralo je II tielo, koje,
kaže dopisnik, dobili smo mi Srbi. Da
vidimo kakova je to pobjeda! U drugom
tielu glasovalo je naših 15 zakonitih, a
protivnih 10. Drugi predsjednik, mjesto
načelnik Jovović pri biranju povjeren-
stva odbija šest naših zakonitih puno-
moćnica, i osim toga, prima jednu ri-
šćansku nezakonitu, i tako protivnici,
Srbo autonomaši, dobivaju svoje povje-
reustvo, u kome ulazi c. k činovnik po-
rezni Žime Domanćić, negda gorljivi
Hrvat (a sad? poturica gori od
turčina!). Nasilje Jovovića, liberalstvom
nadahnuto povjerenstvo, u većoj mjeri
ponavlja, koje opet odbija 7 naših za-
konitih glasova, a pušta dva protivna,
nezakonita. Politički povjerenik na za
pisniku prosvjeduje!_ Evo te srbske po-
bjede II tiela i u Šumadiju brzojavno
javljene! Pošto i ovako, ako se može
reć dobiše II tielo, u večer, sastase se
u „Srpskoj Čitaonici*", da se dogovoraju,
kako bi i l. tielo dobili. Tu Vam se
goste, piju, napija se srbskoj obćini srb-
Bkom Kotoru, srbskoj Boki itd. sve do
zore i napokon odrediše dokinuti naših
12 glasova, da tako dubiju većinu, i to
sve u ime slobodnjačtva! Dolazi i vrie-
me biranja I tiela (dneva 10). Dižu se
cedulje. Povjerenstvo naše. Srbi problie-
diše, misleći, ss da će i naše povjeren-
stvo postupati kao ono njihovo, ali jok!
Izostalo ie pred, brojeva. £7r,
Nije u nas onakvo poštenje! Počelo se
glasovati. Naši dobiše u sve 54 glasa,
a protivnici sa svom mukom 52 i tako
naša većina, naši viećnici biše odabrani.
I tako propade srbska kula na ovom
srbskom primorju, u ovoj srbskoj Boki,
pod ovim srbskim nebom, gdje na>i srb-
sko sunce srbski grije! I trebalo je da
bude tako; jer nepravice, koje je ovaj
mirni katolički i hrvatski puk dosta
mirno podnosio, više su dozlogrdile bile
„Svaka sila za vremena". Ovako ste
zbilja podlegli, dopisniče pošteni pošte-
nijeg „Srbskog Glasa, i vi a i s vami
oni katolici autonomaši, koji su bili i
jesu sliepo orudje u vašim rukama i
koje sažaljujem, želeći da jednom otvo-
re oči. Podlegli ste, ali ne pošteno i kao
junaci, kako tvrdiš, tamoani dopisniče,
već upravo nepošteno (podlegoste) Kle-
vetanje, laži, prietoje, korupcije, nasilja,
denuncijacije kod nas nije bilo, gosp.
profesoru, jer se takvim sredstvima po-
šteni i miroljubivi starosjedioc, ove hr-
vatskom krvlju natopljene grudi zemlje,
nije nikada služio a i neće, jer ima o-
braza, nego ste se vi poslužili a i slu-
žite se, kako vas svak više pozna a i
kako se mogu iz ovog dopisa donjekle
uvjeriti, štov. čitaonici. Još nadalje u
dopisu mirnom dušom veliš o I. tielu: I
„Mi ft. j. Srbi) dobili smo 52 glasa (22
srbska a 30 autonomaška>, a protiv.
54, pak neka pošteni svijet sudi, jeli
pobijedila naša stranka, stranka libera-
lizma (! bit će u riečima) i poštenja
(! u riečima) ili njihova (t. j. raša ka-
toličko-hrvatska) najgnusuije reakcije".
Koja je stranka liberalizma i poštenja
vidjelo se i kod izbora II tiela, a kod
I. još i bolje. Naše je naime povjeren-
stvo pustilo sve glasove protivniku, ne
odbaciv nijednoga, što je začudilo i sa
mog mjesto načelnika jovovića, koji je
pri svrhi glasovanja I. tiela (sbog gri-
zodušja, ako ga ima!) lekao našem po-
vjerenstvu, da je vitežki i bratski po-
stupalo. Koja je stranka upotrebljavala
najnedopuštenija sredstva, to više i
vrabci ovdje znadu. U I. tielu rišćansko
srbska nemate nego samo 22 glasa, a
dobili ste ih 52, i tp uprav prietnjom,
nasiljem i prevarom. Za vašu stranku
glasovalo je i neumorno agitiralo većina
sudbenih činovnika,- glasovalo je njeko-
liko poštarskih, poreznih, divonskih,
vojničkih činovnika; obćinski činovnici
izim jednoga cigloga, zatim liep broj
profesora itd. A jesteli zbilja sve to
postigli liberalizmom? Jeste! U ime li-
beralizma Preosvešteui Gerasim u oči
izbora prvoga tiela i na dan izbora ide
u generala, da ga moli, neka naredi
njemu podredjeniem voj iičkiem činovni-
cima, da za liberalnu njihovu stranku
glasaju. U ime liberalisma stihotvorac
pop Javo, poznati lukavi slogar, u de-
set ura Doći ide u činovnika dobra po-
štenjaka, Hrvata, i nagovara ga neka
za srbsko-autonomašku listnicu glasuje.
U ime liberalizma c. k. škol. nadzornik,
poznati f^natičar i nečuveni agitator,
Kulišić ide sa Drom jKTvekvićem u žen-
sku učionicu, da pomoću učiteljice skloni
muža joj Bolića, da glasuje za Srbe. U
ime liberalizma, dubrovački odrod, ka-
tolik Srbin, moroplovne učione prof,
Radulović (onaj Radulović katolik, koji
je jednom prigodom u skupu srbske
dubrovačke omladine držao govor, i u
njemu izreko, da je sveta „pravoslavna
vjera" i tako pogazio vjeru Svojih o-
taca!) penje se na stol u javnoj go-
stioni, na svačiju sablazan, i tu saku-
pljenim oficirima ocrnjuje, onako kako
srbski jezik zri a, naše kandidate, u zviez-
de kuje srbske i na njemački je-
zik prevadja proglas srbsko-autono-
maškog odbora. U ime liberalizma gi-
mnazijalni profesur Petrović — Njegu-
šić (onaj pr< fesur, koji u školi dopušta
učenicima, da nastavni jezik nazivlju
„srpskim" proti odredbama starije škol.
vlasti, koji dopušta, da U istim škol.
čitankama, od vlade odobrenim, fana-
tizani rišćanski učenici brišu svugdje
„hrvatsko ime" i zamjenjuju ga sa
„arbakim* itd. itd ) ide u^kuću jednog
poštarskog činovnik», da glasoje za.
njih. Ovom je činovniku sin učenik i
slab u predmetu agitatora; c. k. profe-
sora Petr. Njegusića.. U ime libera-
lizma poznati „Srbin" c. ; k. prof.
Jakšić ide u kavanu na „rivi", da
nagovori jednog činovnika nek glasuje;
istog Jakšića liberalizam goni da ide u
družtvuf drugih 6'rba do dva puta u di-
vonu, da zaklinje osvjedočena jednog
Hrvata, da za njegove da glas svoj. U
ime liberalizma Dr. Kvekvić ide do
četiri puta u bisk. ordinarijat, da skloni
okorjelog autonomaša, kanonika Marti-
nellia na glasovanje. U ime liberalizma
idu Dr. Kvekvić i c. k. profesur Ra
dulović, dva puta u Dobrotu, nagovoriti
jednog činovnika, da im glasuje. U ime
liberalizma, isti doktor, po velikoj kiši
i oluji, trči na Peluzicu i klečeći kumi
i zaklinje vojničkog lieinika, da »a
njegove ortake glasuje. U ime libera-
lizma na sudu se čini najveći pritisak
od starijih prama podredjenicima itd.
Sve u ime liberalizma! Još bih imao
1 dugu ćitulja, da se poslužim riečima
zastup Brajkovića, da iznesem, da se
vidi što ne čine ovi naši protivnici i
kakva sredstva upotrebljavaju, i to sve
u ime liberalizma, bratske ljubavi i sloge,
ali prepuštam, jer je i ovo dosta* Do-
pisnik „S. G." nije mogao navesti niti
jedan sluč»j pritiska ili nasilja, koji je
sa naše hrvatske stranke počinjeu, nego
se je običnim „na srbska" frazama o-
borio, da bi ovu našu sjajnu hrvatsku
pobjedu omalovažio. Isti „Srbski Glas"
br. 12 od 25 donosi dopis iz Kotora,
tako podli, bezobrazni i denuncijantski,
da ne zaslužuje ni odgovora. Pri svrhi
pak, čudim se dopisniku, a i „Srb, GUU
što nariču za Kotorom. Ta glasoviti
„Srbobran" javlja, da su u I i III po
biedili Srbi katolici, a u II. pak Srbi
ručani! Ostalo je dakle na istome: Srbi
izgubili, srbi dobili, jedino što se vje-
rom razlikuju, što mislim da neće ni
malo smetat liberalnoj bratiji; jer je
glavno, da su na upravi ostali srbi, da
je i danas erbska kula, srbski Kotot, u
srbskoj Boki, u srbskim rukama. E se-
non riđi ! Do vidova!
Starina Bokelj.
Domaće Viesti.
Br 2874 kaz. t. g.
M. P. Don Ivanu Prodanu
u Mjestu
ODLUKA
U ime Njegova Velič. Cesara!
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 16.
Travnja tekučeg Br. 2420 C. K. Drža-
vnog Odvjetništva Zadarskog;
Odlučuje:
I. Da sadržaj uvodnog članka pod
naslovom „Veliki Petak" uvrštenog u
prvom i drugom stupcu prve strane Ča-
sopisa „Katolička i almacija* Br. 23, i-
zašiog u Zadru dne 14 Travnja 1892
pod uredništvom Don Iva Prodana, sa-
činjava zločin smetanja javnoga mira
previgjen u §. 65 a) K. Z.:
II. Da sadržaj članak pod naslovom
„Istarska Dika" uvrštenog u trećem i
četvrtom stupcu druge strane istoga ča-
sopisa, sačinjava prestupak bunjenja po
§. 300 K. Z.:
Hl. Da sadržaj članka pod naslovom
fiDvie mjere" uvrštenog u prvom i dru-
gom stupcu treće strane rečenog Časo-
pisa, sačinjava zločin smetanja javnoga
mira previgjen u §.65 a) K. Z.: i
IV. Da sadržaj četvrte točke članka
pod naslovom „Sta upropašćuje naš na-
rod?" iz Hercegovine VI. uvrštenog u
petom stupcu treće strane više rečenog
Časopisa i koj počimlje riječima »Glas.
H." Bog jedini zna koliko" i „svršuje o-
nima „fcako to vidimo kbd drugih listo-
va", sačinjava prestupak bunjenja po §.
300 K. Z., te s toga potvrgjuje zaplje-
nu Časopisa, naregjuje zabranu svakog
daljnjeg razširivanja zapljenjenih člana-
ka i točka naregjuje uništenje zaplje-
njenih primjeraka i onih koji bi una-
pried zaustavljeni bili i raz3tavljenje do-
tično tiskopisne sprave. —
To se, dotičnim razlozima, dostavlja
uredniku Don I. Prodanu i obananjuje
c. k. Državnome Odvjetništvu. —
Razlozi;
Vigjevši da se sadržajem članka pod
pod I uznastoji razdraživati na mržnju
i preziranje proti upravi državnoj Au-
strijanskoj, te da se u ovome članku
nahode obilježja zločina smetanja ja-
vnoga mira po §. 65 a) K. Z ;
Vigjevši da se sadržajem članka pod
II, uznastoji-razdraživati na mržnju i
preziranje proti jedinim organim Vlade
u obziru njihova uredovanja, te da se u
ovome članku nahode obilježja postupka
bunjenja po §. 300 K. Z\
Vigjevši da se i sadržajem članka pod
III, uznastojirazdraživati na preziranje
i mržnju proti upravi državnoj: Austri
janskoj u Bosni-Hrcegovini, te1 da se i
u ovome članku nahode sva obilježja
zločina smetanja javnoga mira po §.65
a) K. Z ;
Vigjevši napoko da sj sadržajem to
čke pod IV uznastoji razdraživati na mr-
žnju i preziranje proti jedinim organim
Vlade u obziru njihova uredovanja, te
da se u ovoj točki nahode sva obilježja
pristupka bunjenja po § 300 K Z.;
Bi osugjeno kao u odluci. —
Od 0 K. Pokrajinskoga Sudišta
Zadar 19 aprila 1892.
C. K. Presjednik
Bena.
* %
Na 12. tek. mj. otvara se hrvatski
sabor u Zagrebu.
* * *
Kao svake godine, tako će i ove,
prekosutra ovdje naseljeni pripadniei
spljetske biskupije svečanom Misom
proslaviti blagdan svoga Pokrovitelja
sv. Dujma, Služba božja bit će u crkvi
OO. Franjevaca.
i budemo upoznali i ćutili svi, tad će ne-
stati ljudi što slave efemerne pubjede
u prestolniei Banovine, tad neće nit
izvanjski suvraž uci moći zaprečiti o-
noga, za čim teži svako plemenito
hrvatsko srce — ujedinjenje Hrvatske.
Riečki Hrvati znadu to i ćute. Živili t
Kastav Spinčići, na 1$, Travnja 1862.
Vjek. SpinSi6.
* * «
jugoslovenska frakcija Hohenwarto-
va kluba imala je pjednicu, u kojoj
se viečalo kako da se drži gledom na
predlog mladočehu o obtužbi ministra
pravde. Zaključak još nije stvoren.
* « *
Vrbgorska obćiua, sliedeć primjer
spljetske obćine, koja je imenovala či-
novnika niemca prvim svojim počastoim
gradjaninom, podielila je tu istu čast
upravitelju režije duhana dru. Josipu
Kriiklu.
Živjela materijalna pitanja!
#
* «
Presvietli g. kapitularm vikar, biskup
Janko Pavlesić u Zagrebu upravio je
na presv. g. prelata i kanonika Dra.
Fr. Ričkoga službeno pismo, kojim ga
moli, da mu, posavjetovav se sft sve
ćenicim i svietovnjacim iz Zagreba,
izjavi mnienje kako bi se pedesetgo
dišnjica biskupovanja sv. Otca Lava
XIII. dne 19. veljače 1893, u Zagreb.
nadbiskupiji najđhodnije proslavila.
*
• «
Prekovelebitska vlada obnašla je
dozvoliti iz Zagrebu dohodaka izpra-
žujene nadbiskupske nadarbine zagre-
bačke za dogradnju prvostolne crkve
zagrebačke za godinu 1892. pripomoć
u iznosu od 20.000 for.
*
* «
O. Miškov završio je predprošle nedje-
lje svoja korizmena prupovjedanja u »rkvi
vlč. 00. Domenikanaca, u Dubrovniku
na podpuno zadovoljstvo dubrovačkog
puka. „Crvena Hrvatska" , piše: Kroz
cieiu korizmu sviet je gomilice vrvio
u crkvu da iz njegovih rječitih usta
sluša božju rieč u svome materinskom
hrvatskom jeziku. Sto je pak najzna-
menitije jest da je njegovo propovie-
danje dobra ploda donielo, jer upravljeno
jedino na veću slavu Božiju, sahranu
duša i izkorienjenje bogumrskih poroka,
što truju naš družtveni život. Uspome-
na 0. Miškova ostaće za dugo usadje*
na u srcu dubrovačkog puka. Sve podle
potvore „Dalmatovih" piskarfi padaju
pred istinom i pred opće poznatim fa-
ktima. Onaj vanredni stečaj dubrov.
puka na svaku i pojedinu propovied
0. Miškova, dokazom je da ovaj puk,
kad ima koga da mu liepo propovieda
u materinskom jeziku, ne mari slušati
talijanske propoviedi, ma bile i najbo-
lje tt
* * *
Ministar unutrašnjih posala odobrio
je osnovu za gradnju vozne ceste od
granice dalmatinske-hercegovačko kod
Graba, kroz Mrčine, Pičeti, Ljutu do
Grude, u sklopu sa sredozemnom cestom
u političkom kotaru dubrovačkom ; te
je i odredio da dotične radnje, koje se
imaju svršiti kroz dvije godine, budu
povjerene vojničkoj upravi, uz dopri-
uesak iz političke zaklade od for.
§6,000.
* « *
Kotarski sudac s Orebića g. Grgur
Cantu dolazi u Zadar kao tajnik pri-
zivnog sudišta, a pristav g. Mate Maroli
ide kao sudac na Orebiće.
* * *
Vlč. gosp. Vjekoslav Spinčić poslao
je riećkim Hrvatim sliedeć* krasno za-
hvalno pismo :
Gospodo i bratjo.
Srdačno Vam zahvaljujem na čestitci
izraženoj mi u pripisu 1. t. m. Dao
Bog te se izpuoila Vaša nada, da najme
moja „žrtva" urodi neprocienjivim plo-
dom za pospješenje odkupa našega na
roda! Dragovoljno, iz svega srca, sla-
stno, doprinašam neznatnu žrtvu — pri-
pravan svako doba na veće, — ako se
je postupkom sa mnom približio hrvat-
ski narod i samo za korak svomu od-
kupu. A to držim i ja da je. Upoznalo
se je i domaćih i tudjih neprijatelja.
Sinovi razcjepkane domovine upoznaje-
mo se i tim sve jače, upoznavajuć se,
ćutimo sve veća svoju moć; — a kad
ju bude uposB&U većina n%g, kad ¿u
* * *
Pišu nam iz Božave: Harač, rajo, rajo
harač, od prilike ovakom besjedom naši
zakupnici zimus utjeraše dohodak ma-
slina. Dovedoše vještaka iz Birbinja da
procieni rod maslina, a kada uvidj« se da
on odsieca po pravici, s mjesta ga od-
praviše k svojemu ognjištu a zamieniše
ga nekim svojim rodjakom, koji dakako
bio jim je uslužniji. Dobro je da ee
znade, da je neki Sorić iz Prekog zaku-
pio od vlade imanje, koje joj je ovdje,
a zatim da ga je ustupio našim seljan-
cim U. i Z. uz njeku nagradu, a narav*
ski je da je ovo tvgovanie na uštrb ovih
seljanaca, a donekle i držav. blagajni,
jer pod zakupnici hoće da izbiju iz do-
hodka i zakupninu i nagradu koju daju
Soriću itd. Vlado, molimo, budi okatija,
te nas otmi ovoj gospodarstvenoj nevolji.
*
* *
Vrli hrvatski pjesnik i naš čestiti
prijatelj g. August Han trbašić proma-
knut bi na čast doktora prava.
*
« *
Upit dra. Gossmana i drugova u
stvari prof. Spinčića stavljen u carevin-
skom vieću na groja Taaffea, glasi :
„Odpuet od Blužbe zastupnika na ca-
revinskom vieAu i u saboru, Vjekosla-
va Spinčića, u njegovu svojstvu c. kr.
profesora na učiteljskoj školi u Gorici
koji pokazuje drastičnim načiuom pod-
puno političko bezpravje državnih Či-
novnika te državnih učitelja u Austriji,
učinio ja pitanje o uredjenju službene
pragmatike t« disciplinarnoga prava,
neodvisnoga ed samovolje vladajućega
sustava za spomenutu kategoriju drža-
vnih službenika, — vanredno oštrim.
Podpisani stavljaju stoga na grofa
Taaffea kao glavara državne uprave
pitanje, da li je on voljan visokom
carevinskom vieću podastrieti predlog
glede uvedenja službene pragmatike te
državno učiteljsko osobl je ?" — Beč
26 travnja 1992. Dr. 0«8smannnt kn6»
Liehtenttein, Muth, prof. Schlesingtr, dr.
Lu$g«rt Ph. W. Hanck, prof. Kaistr,
prof. Dr. v Hofmann- ValUnhof, prof.
Richter, prof. dr. Faust, Polzhofer,
Biegl$r, Jax vitez v. Troll, Schneider,
Schitder,"
* # *
G. namjestniku Dalmaciji imenovao je
kotarskoga privremenoga povjerenika
Rudolfa baruna Buschmanna i namje-
ništvenoga pero vod ju Boža Kalebića pra
vim kotarskim povjerenicima, a namje-
Stiištvenoga perovodju Ivana kneea Voj-
novića Užićkoga privremecim.
Dalje imenovao je namjestcištvenoga
perovodju Vicka Lanevu kotarskim pri-
vremenim povjerenikom, namjesništvene
privremene perovodje Antuna Brilli i
OskaraLobmejera pravim perovodjama,i
Eerovodne vježbenike namjesništvene lovrića pl. Rendić - Mioćevića, Eraida
Pavišića i Stjepana Szilvu pl. Bzilvasa
privremenim namjestništvenim perovo-
djama. J *
* «
Puljetkovanja po „Srpskom Bukoaru
— „Miloš Obilić bio je srpski junak",
str. 58; „Sveti Sava bio je prvi pro-
svjetilelj srpski^, str. 59; „Hilandar je
srpski manastir u Svetoj-gori," str. 60;
„Dušan Silni bio je car srprki,u str. 63;
„Djemo Brdjanin spominje se u srpskim
narodnim pjesmam," str. 69; »Velika
je zasluga Vuka Karadžića za srpski je-
zik i pismo,® str. 71; „Hercegovci imaju,
najčistiji jezik sr pskiu) str. 72.'). —
gSrpski Bukvar" priredili su gg. „sr-
bin" H. Grkinić (član pokr. uč. vieća)
i I. Cabrić bivši nadzornik uč. zadar.
kotara) „za osnovne škole (u Dalmaciji)*.
„8 pski Bukvar" pečatan je g. 1890 u
Beču u „c. kr. nakladi školskijeh knji-
ga" — nepromienjeno prepečatanje tek-
sta od godine 1888. -— „Srpski Bu-
kvar" rabi se kao početnica u svim
grčkc-iztočnim učiouicam pokrajine, a
počamši od druge učionske godine i u
svim katoličkim učionicom: po njemu
bo uče ćirilicu. Ob ovom potanje do
koji dan u člancim »Pokrajinski Sabor
i naši pučki učitelji", — p. —
* • *
\) Začudno nam, Sto nijedan »aapunik
ob ovom nije podigao svoj £las ui
Sabora. 0$k JW«0v
Veritatein facientes in charitate,
«rescamns in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
zrr > • • -—- • i»—l
Izhodi u Ponedjelnikii u Četvrtak.
-OOO^OOO—
.wisque in
itoftičlće Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. HIERONYM. EFIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros. ia tuenda salutari MčSNfcjaSe
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapned 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
3E3iJr» 4. 7.
Pokrajinski Sabor i naši
pučki učitelji.
II.
0 novim čitankam zapučku nastavu.
- Hrvatski sina, ala ti ga se od-
čepilo zadnjeg zasjedanja protiv či-
tanaka, da je ijude na vladinoj sto-
lici muka spopadala. Osobito se od-
likovao zastupnik Bjankini, koji prvi
otvorio vatru. Kresnu li, kresnu!
Samo jednoj mora mu se prigovoriti.
Po mnienju č. Bjankinia, kriv je
„ledeni sjevernjak sa vrtoglavnih
visina vladinog presidiuma" ; bolje,
do vlade je, što obuka pri pučkim
Školam hramlje, što su pučke škol-
ske knjige polutanske. Tog mnšenja
smo i mi, ko što smo i onog: da
gkole „toliko više uspievaju i od-
govaraju svojoj zadaći, koliko ma-
nje visoka vlada uaieće u nje svoj
fatalni prst, i prieči njihov naravan
1 slobodan razvitak" ; te je očevidna
činjenica, da sa sadašnjim čitankam
„vlada snuje pravo zločinstvo du-
ševnog umorstva proti hrvatskomu
narodu u Dalmaciji*. 'Nego, razila-
zimo se u mnieuju gdje zast. Bjan-
jiini hoće: „da naše škole krasno
napreduju, gdje vrši, i kad može
vršiti u njima neposredno i slobo-
dno svoj upliv visokocienjeni i ob-
ćeštovani (šteta, što ne reče i —
občelj ubijen i!) muž, kojemu je po-
vjeren njihov nadzor/'A evo zašto.
Jer pokrajinski nadzornik pučkih
škola ne posjeduje u školskom pi-
tanju svoje „slobodne volje", „slo-
bodnog svog upliva" ; na oj djeluje
„ledeni sjevernjak" —: on je, onaj
vladin „fatalni prst". Dokaz nam,
gto je pokrajinski nadzornik po svoju
brisao, izpravljao, popravljao, kla-
štrio sadržaj štiva novih čitanaka.
Nazori Č. Bjankinia o pokrajinskom
nadzorniku temelje se na krivoj
predpostavci, jer je poznat pokra-
jinski nadzornik kao Slaveno-„Srb."
Zast. Bjankini nuzgrednim kadjenjem
pokrajinskomu nadzorniku mnogo je
naškodio — i ako nehotično — u-
čiteljima, koji su pod disciplinarnom
iztragom zbog čitanaka; a za uzdarje
dobio je plaću, da ga je vitez ubro-
jio medju „lažljive i himbene rodo-
ljube44 !
O čitankam progovorio je i g.
Zore, ali ne kao zastupnik naroda,
»ego kao c. k. učionski nadzornik
dubrovačkog kotara. On niječe Bjan-
kiniu, da je iz čitanaka hrvatsko
ime „izpugano ili omučanoK '). Za
dokaz navadja njekoiiko cilaeija,
izmedju kojih i ove iz „Treće či
tanke": štivo 59, strana 108 „po
nalogu hrvatske i ugarske kraljice
Jelisave"; štivo 101, strana 205:
učinici sv. Metoda nadju utočišta....
u Hrvatskoj" (Po čitanci glasi: „Nje
govi — sv. Metoda — učenici, pro-
tjerani za tim, nadju utočišta koji u
Hrvatskoj, — razumije se: sadašnjoj
Banovini — koji u Bugarskoj");
štivo 106, strana 214: „Ban primor-
ski Pavao Šubić postane glavurutn
Dalmacije i Hrvatske" (ali, u či-
tanci se nastavlja: „i pošto podloži
Bosnu, nazva se god. 1299 ban
•) ^Objavitelj Dalmatinski" broj 24 t.g
Četvrtak 33 o.- 1892 «wwi'mpW'aBMWi«^ — God. XXIII
Dalmacije i Hrvatske i Bosne")'
Da ne duljimo navodima g. Zore,
izjaviti nam je, da so njegove čila-
cije više odnose na pokrajinu Hr-
vatsku nego li na naziv hrvatskog
naroda. Po svojoj teoriji g. Zore
mogao je uztvrditi, da ni u „Srp-
skom bukvaru" nije hrvatsko ime
„izpugano ili omučano"; jer i u
njemu stoji: strana 61: „Zadar je
glavni grad Dalmacije a Zagreb
Hrvatske" (dobra opazka! Ur.)
Začudno nam je sto gg. hrvatski
zastupnici, pri rešetonju novih čita-
naka, oepopaljetkovaše srbstvo „Srp-
skog bukvara". Po njem bio bi se
opazio kontrast u vladinu postupku.
U „¡Srpskom bukvaru" na strani 58
stoji: „Miloš Obilić bio je srpski
junak"; strana 59: „Sveti Sava bio
je prvi prosvjetitelj srpski"; strana
60: „Hilandar je srpski manastir u
Svetoj-gori;" strana 63: „Dušan
silni bio je car srpski" ; strana 69:
„Djemo Brdjanin spominje se u
srpskim na rod im pjesmama". Ni u
ovom sav srbež „Srpskog bukvara".
Strana 72: „Ercegovci imaju naj-
čistiji jezik srpski1,1. Dakle, her-
cegovački jezik je „najčistiji jezik
srpskia!! Tako „Srpski bukvar".
Dočim i sam prorok „vasionog srb*
stva" Vuk Karadžić u „predslovlju"
svoje „Pjesmarice", u kojoj je o~
bjelodauio njekoje svoje pjesme e-
kavskim, a druge ijekavskim govo-
rom, priznaje: „Da sam sve za-
pečatao hercegovački, onda bi rekli
Sremci, a osobito varošani i varo-
ške: pa što ovaj nam sad nameće
horv atskij jezik l" Još je ko-
ješia debela u „Srpskom bukvaru".
Po njemu slavenstvo iztovjetno je
nsrbsivua, Strana 68: „Cirilo je bio
prvi apostol slavenski, koji nam je
i ova (srbska, „Srbskog bukvarau!)
pismena sastavio". Jer na strani
71 i ova se čita:- „Velika je za-
sluga Vuka Karadžića za srpski je-
zik i pismo* Te ne shvaćamo, če-
mu i na strani 68 mjesto „Germani
i Sloveni", ne stoji: „Germani i
Srbi bili su u prastara doba jedan
narod". Tako barem, obstajalo bi i
u pošlosti i u sodašnjošti i u bu-
dućnosti : „Srbiu svi i svu dali
„6rbski bukvar" i dandanas je pro-
pisana „Početnica" za sve ko-li
rimo-katoličke, to - li grčko-iztočne
„osnovne (pučke) škole" rase po-
krajine; iz njega uče djeca (,,sr&-
skull9\) ćirilicu; i „srbsko" pi-
smo ! —
Kroz usta škol. izvj. viteza Pe-
ričića vlada uzela u obranu čitanke.
Slaba joj obrana! Prigovoru, što u
naslovu čitanke ne zovu se hrvatske,
vitez Peričić razjašnjuje: „Na čitan-
kama ne ima etnografskoga nadpisa",
„jer ga nema ni na Čitankama dru-
gih naroda u Austriji i van Austrije"!!
A „Hrvatska početnica" u Istri;
a „Srpski bukvar" kod nas n
Dalmaciji? {argumentum ad homi-
nem. Ur.) „Što se u čitankam zove
naš jezik „hrvatski ili srbski", to
„nije svojevoljan i izmišljen naziv,
već plod napredka (?!?) poviestne
istine (sic!)"; one „odgovaraju na-
šim narodnim okolnostima u pokra-
jini" !! Dak'e, hrvatstvo je istovje-
zastupnika Puljezia: „da u novom
izdanju (čitanaka) ime naroda i je-
zika hrvatskoga ne bude pritajeno,
kao ni ime naroda i jezika srbskoga?u-
Vitez Peričić tvrdi: da je zastu-
pnik Bjankini „krivo shvatio" štivo
o kralju Zvonimiru; jer po Čitanci
^upravo je kralj hrvatski, a ne kralj
srbskiDa je Zvonimir prikazan
kraljem srbskim, toga zast. Bjankini
nije ni uztvrdio; on je uztvrdio, da
se o hrvatskom kralju Zvonimiru
govori kao o hrvatsko-srbskom kra-
lju. A imao je podpuno pravo. Pošto
je Zvonimir bio kralj iz domaće
loze, iz hrvatskog naroda, morao bi
biti i hrvatski kralj; ali po „uvodu"
štiva niječe se ime hrvatskog na-
roda: ono bunca o njekakvu „hrvat-
skom ili srbskomu narodu. Dakle,
Zvonimir, kao domaći sin, bio je
hrvatski ili srbski kralj!! Pozivati se:
da naziv „hrvatski ili srbski44 „od-
govara podponoma odnošajima hr-
vatsko srbskim u Vil.om stoljeću,
kad su Hrvati i (čemu ne reći: ili;
Hiti!) Srbi prešii na Balkanski po-
luotok ;" izkrivljuje se historija. I
vrabcim već je poznato, pri svom
doseljenju, gdje se udomiše prvi, a
gdje nastaniše drugi, samo nije —
vitezu Peričiću! Po vitezu Peričiću:
„Gdje je govor o drugim hrvatskim
kraljevima, prije Zvonimira i posije
Zvonimira, nigdje nije spomenut
naziv srbski, nego hrvatski"! Ali
ono „hrvatski" neodnosi se na na-
rod, nego na tadašnju Banovinu;
radšta i u čitanci stoji: mjesto pod
zajedničkim vladarom: „Dalmacija
bijaše pod istim vladarom hrvat-
skim kraljem Tomislavom" ; pa:
„Petar Krešimir veliki kralj hrvatski
dalmatinskite: „bio je izabran
u ioj državi (hrvatsko - dalmatinskoj
Dmitar Zvonimir".
Slabi su razlozi viteza Peričića i
u obrani, što se u Istri rabi „Hr-
vatska početnica" mjesto naše „Prve
čitanke (Početnice)" u početku Njoj
namienjene. Istra se poslužila mi-
nistarskom naredbom 23 studenoga
1869 br. 3495 i onom 25 ožujka
1873 br. 1418 gdje se kaže: „Dru-
ge pokrajinske škobke vlasti mogu
zatim u svojem djelokrugu dopustiti,
da se tekst uvede u učionicu njihova
područja. Ne pristaju li pak na taj
predlog, moraju o tomu izviestiti
ministra bogoštovlja i nastave, i pri
čekati njegovu razsudu". Pa tako je
i bib. Hrvatska Istra postigla je, uz
svoje talijanaško pokraj, škol, vieće,
— „Hrvatsku čitanku": a mi Hr-
vati Dalmacije, uz tobož svoje po
kraj. škol. vieće imademo — Po-
četnicu, hrvatsko-srbske Čitanke, sa
„Srpskim bukvarom" !
$trossmayerova okružnica.
(v. br. 45)
XVIII.
Još aamo u ovom obziru jedno. Pri
izminuću podaničkih odm šaja nastala je
dioba šuma i pašnjaka u ime stare služ-
benosti. Tora prigodom su, barem ovdje,
mojom voljom i odlukom obilno i šumon.
tno „srbstvuPa kako ovu tvrdnju f i pašnjaci providjene obćine. Te obćin-
nategnuti sa poprimljenim zaključkom ske šume valjalo bi k probitku goapo
darstvenoga stanja i bolje narodne bu-
dućnosti čuvati k6 oko u glavi. Sto se
pašnjaka tiče, vjerojatno je, da su ti pa-
šnjaci u malih seoskih Občinah zapušteni
u šikarje pretvoreni. Bdo bi dakle u
obćem interesu da <»e razdiele i pod plug
stave; ali drugčije je kod većih obćina,
koje tri do četiri hiljade stanovnika bro-
e i koje sve uvjete zdrave i uspješne
obćinske uprave posjeduju. Taka je ob-
ćina od četiri hiljade duša, u kojoj ja
živim. Ta je obćina u ime pašnjaka se
dam stotina jutara dobila. Pitam ja: nebi
li dobro i probitačno bilo, nebi li go-
spodarstvenomu i prosvjetomu interesu,
nebi li budućnosti odgovaralo, da su se
od tih sedam stotina jutara tri do četiri
stotine jutara u jedno spojila i tada ili
iznajmljivala ii pbćenitom snagom obra-
djivala, a dohodak u obćenite svrhe pro*
svjetne, školske, crkvene itd. upotreblji-
vao? Reklo se, što reklo, meni se čini,
da bi to posve shodno i cieloj obćini
vazda na korist bilo, osobito pako siro-
mašnijemu dielu pučanstva, na koje se
vazda osobiti obzir uzeti mora.
Ovim prelazim na treći dio papinske
okružnice, to jest:
c) na radnike i poduzetnike, koji sa-
mi mnogo doprinieti mogu, da se radni-
čko, gospodarstveno i družtveno pitanje
mirao i sretno rieši. isve ono, što se od
radnika i imućnika u to ime zahtjevati
može, jest, da se osamljenosti svoje o-
tresu i da se vazda živo sjećaju onih
svetih rieči pisma: nu zao čas osamlje-
nomu, jerbo ako pane, neima nifeoga,
tko bi ga podigao? bolje je, da su dvo-
jica u družtvu, nego svaki o sebi, jerbo
uživaju blagodati družtva svoga, ter ako
jedan padne, drugi ga podupre." (Ecel.
IV. 9. 12 ) Ja se jo& iz svoje mladosti
siećam obrtničkih i zanatlijskih sborova,
koji su pod zaštitom crkve i zakona
Božjega obstojali i pod zastavama svo-
jima često put službi Božjoj i svetčani-
ma provodima (procesijama) prisustvo-
vali- U takom sboru svaki bi član svoju
pomoć i zaštitu našao, osobito pako strani
djetić ili Čovjek našao bi o svom obr-
tničkom ili zanatlijskom sboru ne samo
svjeta i utjehe, nego i stvarne podpore
i pomoći. Nije bilo tadar, k6 danas, one
osamljenosti, koja stranoga čovjeka o-
sobito tišti i skoro u zdvojenje baca. O-
vo je nenaravni položaj, ter je čovjek
naravnim svojim razumom i aaravnom
svojom težnjom pozvan i njekim načinom
prisiljen, da se druži i brati, da ono,
što nigda osamljen dostići nebi mogao,
u družtvu i po družtvu postigne. Ovo
čovjeka jedino brani od one sebičnosti
i nesitosti ljudske, koja osamljenu siro-
tinju rad u opake svoje svrhe zlorabi.
Odtale je proizteklo i samo javno druž-
tvo, koje državom zovemo. Sklopili se
to jest svojevoljno ljudi i uredili se po
zahtjevu zakona Božjega i naravnoga u
družtvo sa svetom svrhom i nakanom,
da u obćem dobru svaki pojedini steče
zalog i uvjet, zalog pravi i uvjet pravi,
svoga vlastitoga dobra. Ovakve družtvo
zove se javno družtvo, jer je osnovano
na javnom pravu, na javnom dobru ina
onoj uzvišenoj po samom Bogu opre
dieljenoj javnoj svrsi, koju država i na-
rod ujedinjenima silama postići ima. U
takom družtvu svaki pojedini, i neosje-
ćajuć skoro, svaki dan viša dobara i
prima, nego bi sam za sto isto godina
steći mogao. Dašto, da svako ovakvo
družtvo ima, ko što je jur rečeno, biti
prava i živa &lika i prilika Božjega za
kona, Božje istine i pravde otajstvom
svetoga križa posvećene i na prave i
istinite nužde i potrebe cieloga naroda
uporavljene. Ovo na najnutarnije biće
kršćanske države spada. Sveti Toma
akvinatski u svojoj Summa theoiogiae
(I—II.) quaest. 13.) ovako o tom govo-
ri: „lex humana in tantum habet ratio-
n9tn legis, in quantum est secundum
rectam rationem et secundum hoc ma-
nifestum est, quod a lege aeterna deri-
vatur; in quantum a ratione recedit,
sic dicitur lex iniqua et sio non habet
rationem legis, sed magis violentiae eu-
jusdam", — to će reći: država je Bo-
žjega: porekla i tiem je na zakon upu-
ćena, koji je Bog sam u sviet čovjeka
upisao; u koliko je pako država kršćan-
sko družtvo posvećeno svetim odkuplje-
njem, u toliko je upućena na zakon sv.
evangjelja. Zakon dakle, koji se nebi osni-
vao ni na ćudorednom zakonu naš« svie-
sti, ni na zakonu sv. evangielja, nebi
bio zakon, nego samo nepravda i njeka
vrat silovitosti. — Ovo valja upravo da>
nas sto put opetovati. Ovo sveti otac
papa Lav. XIII. opet i opet ponavlja
veleć; „caveat reapublica ne quidquam
sub specie utilitatis publieae statuat, quod
ratio non probet. Eatenus enim obtem-
perandum legibus, quoad cum recta ra-
tione adeoque cum lege Dei sempiterna
consentiant" ; to će reći : država dobro
paziti mora, da ništa pod izlikom javne
koristi nezapovjedi, što bi proti umu bi-
lo; jer se zakonu samo u toliko poko-
riti valja, u koliko se sa zdravim umom
i sa vječitim zakonom Božjim slaže. To
je ono: oportet obedire Deo magia, quam
hominibus (Act. V. 29.), to jest: va-
lja slusati Boga više, nego ljude; od
čega žalibože danas njeki državnici to-
iko zaziru.
Ali kô što je javno državno družtvo
na pravu naravnom i na volji Božjoj
osnovano, tako je isto i svako skromno
^privatno) družtvo na istom pravu i na
istoj Božjoj volji osnovano. I <>no je,
prem manje, ali ipak pravo i podpuno
družtvo; pak mu je obzirom na svoju
soštenu i plemenitu, skromnu svrhu slo-
bodnom biti. I skromno družtvo kô i
državno, u užjih dašto granicah svojih
i u suglasju sa obćenitom svrhom druž-
tva, ima se slobodno gibati, slobodno
raditi i nastojati, da svoje namjere i na-
kane postigne. Ovako raditi znači uje-
dno i obćenitu svrhu države živim i isti-
nitim načinom promicati. Družtvo drža-
vno je po naravi i svr3i svojoj pozvano,
da takva družtva ne samo ne pači, ne-
go pače ih podupire i podpomaže. Druž-
tvo državno, kad bi svojevoljno takovim
družtvima na put stajalo, protuslovilo
bi njekim načinom samomu sebi i ra-
dilo proti samoj svojoj naravi i proti
samomu biću i postanku svomu. Ovo jo
glavni uvjet svake slobode i svake pro-
svjete i svakoga napredka u državi. —
Ovo sveti otac papa Lav XIII. u ovoj
strani svoje divne okružnice čvrsto i
neoprovrzivo dokazuje. Tako na pri-
liku veli sveti otac: „privatae socie-
tates, quae in civitate existunt, et par-
tes ejusdem veluti sunt, universe ac per
se non est in potestate reipublicae ne
existant prohibere; privatas enim socie-
tates inire concessum est homini jure
naturae; est autem ad praesidium juris
naturalis instituta civitas, non ad inte«
ritum: eaque si civium coetus sociari
vetuerit, plane secum pugnantia agat,
propterea quod tat» ipsa, quai» coetu»
svrha da podkopaju simpatije Bugarske
za RuBiju i Srbiju,
Iz Pariza, 11 tek. p< tvrdjuju viest,
da je ministar vanjskih posala g. Ribot
naredio zapremu „Slavnih otoka" i nekih
manjih otoka koji su na sjever Mada
gaskaru (izmedju Madagaskara i Ko-
mora).
gvak otimlje!
Stambulov bio u Carigradu. Prisustvo-
vao je selamliku i za tim bio primljen
u Sultana.
U Afganistanu pobunili au se Hazari
proti Emiru. Ovaj kupi vojsku od 40.000
ljudi, da uduši bunu.
U Maroku pobile su ae Sultanove i
ustaške čete. Ustaše su pobiedili, te su
Sultanovci morali ae zaklonit u grad
Aoger.
Euglezka je vlada obielodamla diplo-
matičku knjigu o poslim s Marokom.
U knjizi englezki poslanik Evan Smith
pripovieda, kako ga je Sultan htio pod-
pitit su 28.000 lira sterlina.
Srbska regencija zahtieva, da se prije
aazova skupštine postigne konačni spo-
razumak zbog izbora regenta, jer ona
ne će da dopusti, da u tom pitanju od-
lučuje radikalna većina.
Viesti iz Masove javljaju, da u Har~
raru vlada žalostno stanje. Žetva je
bila u tom kraju vrlo slaba. Glad i ko-
lera bacaju pučanstvo u grob, te je sta-
nje sve žalostnije pod nevaljanom u
pravom gouverneura Ras Makonnena.
dekada cvatuća zemlja sada posve
propada.
U Berni u Svajcarskoj medjunarodni
kongres mira otvorit će se na 22. tek. mj.
Kod Heisingfora sukobila su se dva
parobroda „Ajax" i „Ruueberg". Frvi
je potonuo te ae utopilo do 90 osoba,
koje su se vraćale s izleta, samo 10 ih
ge spasilo.
Knez Bizmark dovršio je svoje „po-
pularno gostovanje", kako njegovi po-
luslužbeni protivniei nazivlju njegovo
putovanje. Ovi au sad prestali na nj
navaljivati, te su to prepustili t. zv. ne-
zavisnim Listovim. Medjutiin, rugali se
ae službeni i poslužbeni Listovi tomu
„gostovanju" kako mu drago, jedno se
nemože poreći, a to je, da je Bismark
danas najpopularnija ličnost u njemačkom
carstvu. Ako je car Vilim htio odpustom
Bismarka prepriečiti natjecanje Biamar-
kove dinastije, on je postigao protivno.
Bivši kancelar sad je popularniji, nego
je ikad. prije bio. U Njemačkoj prodire
svo to više uvjerenje, da je krivo uči-
njeno začetniku njemačkoga carstva. Ve-
ličajne izjave, koje su učinjene Bismar-
ku, toli su sjajne, da ae takove prire-
djuju samo krunjenim glavam.
„Journal de St. Petersbourg" trudi se
ponovno da dokaže, kako su krivotvo-
reni oni spisi, što ih donaša „Svoboda"
a da potiču tobože od ruskih tajnih spisa.
Pretrogradsko „Novoe Vremje" piše,
da se je nenadano promienilo lice par-
nice u Sofiji što se tiče političkog nje-
zina diela. Ponajprije da se opaža, kako
je njemačka, a pogotovo austrijska štam
pa, stala sumnjati o valjanosti objeloda
njenih spisa i o pravdoljublju Stambu-
lova. Uzrok ovomu preokretu jest bo-
jazan, da su sadašnjoj bugarskoj vladi
odbrojeni dani. Ž'ce su na bugarskom
stroju odviše napete, te bi muzika mo-
gla svršiti s prevelikim nesuglasjem. Od-
sutnost kneza Koburga za vrieme sma-
kuuća ne samo da ne svrgava s njega
krivnju radi meteža u Bugarskoj, nego
ta odsutnost pokazuje da je kano igra
čka u rukama Stambulova.
Zadra, u oči Velike Gospe
^ »K. D." štio sam prošastih dana
Utaknuto pitanje o bolestnim župnicim
0ve Nadbiskupije, koji su usilovani sklo-
ni se u bolnicu, ako jih bolest zate-
To je nepristojno i žalostno za sve-
itnajuć vlastito bratimsko druž-
Ne ima vele vremena neki župnik,
koji je upisan u gori rečeno Družtvo,
tužio mi se da od Družtva ima male
koristi za izvanjske popove, dočim grad-
ski uživaju puno veće koristi, i zdvo-
jevaae, nebí li ae imao odreći toga Druž-
tva. Da je sasvim nuždno da se usta-
novi mjesto gdje izvanjski popovi, mogu
prenoćiti kada u grad dodju i gdje, ako
obole mogu se liečiti, a da ne budu u-
silovani ići u pokrajinsku bolnicu, to
svi priznaju i vapiju, ali na žalost, ni
tko o tomu se ne bavi. Ja ću reći svo-
ju, pak župnici, na koje spada stvar,
neka bolje promotre, združe se te odlu-
če. Rečeno Bratimstvo irnade do sada
liepu glavnicu i kuću na tri poda. Dobrop
Nebili se moglo u toj kući ustauoviti
jedan pod u rečenu svrhu? Zašto ne?
Moglo bi se, na primjer, kojoj nesum-
njivoj poštenoj obiteli dati badava stan
u istoj kući, sa dužnošću da bi imala
držati čiste i uredjene one sobe namie-
njene župnicima; a kada bi koji obolio,
ista obitel da nastoji okó nemoćnika,
ua pristojnu nagradu. (Dobra vam je.
Ur.).
Ali reći će tkogodj: to je sve dobro
i liepo, ali popovi gradski nebi bili tomu
nakloni, jer bi izgubili najmovinu diela
kuće. Prvo, odgovaram, da popovi grad-
ski, cienim, nebi toga uradili, jere se
tiče njihove braće svećenika, i jere je
u sebi djelo ljubavi i kratjanskog za-
društva i reći ću, uzora svećenstva.
Ali datum non concessum da bi se to
zgodilo, ima i tomu lieka; to jest da
se svi vanjski svećenici upišu u Bra-
tovštinu i tada oni bi imali većinu gla-
sova u skupštini, i oni bi sami razpo-
lagali imovštinom društva. Dixi non
surdibus.
Iz zadarske okolice, 6 kolovoza')
Čitao sam u „Katoličkoj Dalm." u-
vodni članak u br. 48 koji mi se je tako
dopao da sam ga dva tri puta pročitao.
Tako sliedite i napried, brez oklievanja,
udarajte pečat na obraz onim izdajicam
koji au nas utamanili i predali na mi-
lost i nemilost najžešćih naših dušmana,
a onitobož kao naši zastupnici, kao naši
povjerenici odlučuju o našoj sudbini a
da itko išta nezna niti čuje, negoli go-
tove čine, jer rade o glavi siromašnog
puka.
Uztrajte u borbi a pobjeda je naša,
ili vaša, jere uz vas (novi hrvatski klub)
stoji ne samo omladina nego i stari
borioci, koji su digli u viđinu i srbo
hrvata Klaića, i Borčića i italo-hrvata
viteza Vrankovića, te $upuka i ostalu
braću im. Nego čujem da lija Klaić
lija, te bi želio opet da se stvar vrati
na staru stazu, a ja mislim da toliko še-
storica koliko i vi ostali pozvati u klub
poznate dobro i bolje nego ja one lije,
ali koliko meni se čini, i koliko jih po-
znajem po izkustvu od blizu 30 godina,
oni če vam sve obetati ter vam pa sla-
gati. Držite se tvrdo, i nedajte se, da vas
podkupuse, a ako bi došlo do njihove
kapitulacije, svakako, nemojte niti vi u
njihov klub niti njih primite u svoj, nego
dogovarajte se (nipošto Ur.) klub i
klub te zapisnike vodite (sto zapisnika
ne vriedi gdje nije roboljublja. Ur).
Ovoliko sam mislio za doDro izraziti
vam gospodine, te vas zamoliti da ovo
mojih nekoliko besjeda uvrstite u vašu
„Katoličku Dalmaciju".
Iz Šibenika, 1 kolovoza.
Ovih dana po naredbi viteza ¿Supuka
imalo je oćutiti velik udarac ovdješnje
„hrvatsko pjevačko družtvo Krešimir1*.
Bi mu zanijekan učitelj, a zapriećeno i
uztegnuće pripomoći, a sve samo s toga
što nije htjelo na /Supukovu zapovied
sbaciti sa časti predsjednika značajnog
hrvatskog sina i vatrenog borioca Autu
Zorića Nije srbinu vitezu pošlo za ru-
kom niti da se razpu3ti družtvo, što je
željno očekivao, jer bi ono i bez obćin-
ske mršave pripomoći nastavljalo i u
napried te bolje uapievalo; alijepoatigo
da bude osujećen dolazak bečkog hrvat-
skog tamburaškog družtva „Zvonimir"
koje obigrava Dalmaciju sa obćim odu-
ševljenjem i zanosom. Jedino družtvo
kaje imaše pravo poći u susret braći
Hrvatom, bijaše Krešimirovo; dakle i
mao je Ante Zorić kano predsjednik i-
stoga, nazvati dobrodošlicu miloj braći,
i to je ono što je predvidjao $jpuk i
toliko ga je peklo; te ne magav dostići
što je želio, ala da se ruši, što se je sa
teškom mukom uzdiglo.
$upuče! $upuče! nijesu ti dosta stari
griesi; stao si srbakati i Hrvate progo-
niti, Hrvate koji su te sretna učinili.
Dopro si do slave kako malo tko i to
jedino i isključivo pomoću Hrvata ka-
toličke vjere, a ne nikad pumoću hrišća-
') Primamo ovaj dopis od staroga i ve-
oma zaslužnoga narodnoga borioca.
Uvršćujemo dragovoljno, kao glas iz
naroda, to toliko ; jer je svaka prepo-
ruku nama u ovom smislu auvisna.
facta docent.
na, nazovi Srbđ toli tebi milih i dragih;
a ti ovako odvraćaš! Neharan si, te za
to druga pedepsa zateći imade; a treća
te pedepsa čeka jer si unesrećio obće
dobro obćinu.
Narod naš i preveć tereta i nameta
svake vrsti imade, ali onaj nametnut
mu od tebe postao mu je nesnoŠljiv.
Dao si izobila dokaza da nemaš srca,
jer za nezasitne tvoje hire progonio si
i zlostavljao one koji su ti bili kovači
sreće; i sada drugo negledaš nego da
uništiš one koji žele odstranjenjem tvo-
jim usrećiti Šibenik.
Poručuje ti, Ante, osviešćeni hrvatski
narod, da se kaniš svakog daljnjeg u-
plićanja u javne poslove gdje se bavi
o hrvatstvu i obćem dobrostanju, jer si
ga izigrao, gadno pravario. Akoli je co
vjeka sretna bilo, taj si ti Supuče ! hr-
vati su te katolici u zviezde kovali, bili
bi te na svojim ledjim nosili za živa,
a po smrti uzdigli tebi spomenik, da ti
ovjekovječi ime; ali razočaran sada želi
dolje s tobom ; sam si kriv nesreći Svojoj.
Junaci Cesi sbacili su vodju Riegera,
koji nije niti stotu skrivio, negoli si ti
hrvatim; pokazali su oni tim činom da
jim je do načela a ne do osobe, pak bila
cna za prosio doba koliko mu drago za-
služna. Još jednu poruku; predaj u ja-
vnost obćinske račune pak se povuei u
Krku i tamo sprovedi mirno zadnje dne-
ve ; inčije i taj će ti mir biti na kocku
stavljen; ovo ti poručuje jedan tvoj de
sni prijatelj.
Kistanje, polovicom kolovoza.
Čovjek kad hoće da što pobija, ili se
na obranu čiju diže, ne idje mu poso za
rukom ako ne čita ili ne razumije ono
što čita. Ovo se opaža i kod dopisnika
S Kistanja u „N. L.tt br. 62 gdje brani,
proti dopisniku „K. D.tt poreznoga pre-
glednika. Mi ne tražimo tko to piše,
nit nam je za to stalo, pa bio i sami
taj činovnik, nego pazimo na ono što
piše, i pitamo ga, da nam kaže: u ko-
jem broju i u kojem dopisu „K. D," bio
napadnut činovnik poreznog Ureda kao
rodoljub ili kao hrvat? De, dobri bili;
nadjite i kažite; a dotle ja ću vam re
ći; da je u ,,K. D,u činovnik poreznog
Ureda bio napadnut rad nemoralne sa-
blazni njegova suložcištva. Ob ovoj ne-
moralnosti, ako se nevaramo, i sam je
Urednik „N. L." kao zastupnik u sa-
boru svoj glas podigao, a „K. D." da
ima mučati? Pa bio taj gospodin rodo-
ljub-hrvat koliko mu drago, neće biti za
Hrvatsku koliko je Parnel za Irsku, pa
što je oni plemeniti narod od svoga Par-
nela uradio? a uprav samo zbog nemo-
ralnog privatnog ponašanja doviknuo mu
je: „doli nedostojni sada iz našega druž-
tva". Dočim kod naa bi dopisnik htio,
da jedan koji viče: hrvat sam ili štogod
na talijanskom jezika napiše, sve damu
pak bude dopušteno? Ne dragi, gospo-
dine dopisniče, još nešto od svojih pri-
staša zahtjeva čisti pravac hrvatskoga
programa. Ovo upamtite, vi i svi koji
bi bili vašega kroja, i gledajte na dušu,
koja je jedina.
Jelša, 1 kolovoza.
Dan 4 kolovoza ostat će neizbrisiv u
srcima Jelšuna; jer nas pohodi tambu-
raški zbor hrvatskoga akademičkoga
družtva Zvonimira u Beču. Netom se
je saznalo za njihov dolazak neopisivo
veselje zavlada cielom Jelaom. Doček
bio sjajan, dočekasmo ih gruvanjem mu
žara, glazbom i hrvatskim trobojnicam,
vaa puk dotrča na obalu da ih vidi i
da ih pozdravi. Kad se je parobrod pri-
bližio obali, klicanju „Živili Tamburaši l"
„Živila Hrvatska" \u nije bilo ni kraja
ni konca, jer narod bio oduševljen, da
je bilo divota. Vas dan Jelša bila kao
nevjestica u pirnom ruhu. U večer bila
rasvjeta, množtvo ae naroda iz bližnjih
sela zgrne u Jelšu da čuje svoje milo-
zvučne hrvatske tamburice. Koncert je
trajao od 8 sati do 10 i pd u dvorati
Narodne Cstanice, koja je bila dubkom
puna kao šipak zrna, a pred njom na
stotine ae je naroda šetalo, a poalie sva-
koga komada oduševljenu odobravanju,
klicanju i pleskanju nikad svrhe. Kon-
cert je izpao divno da nije mogao bo
lje. Poslie koncerta bio je plea. Oko po-
noća avak je otišao mirno kući osvje-
dočen da ipak Hrvatska ima nešto svo
ga. Sutradan narod odprati pjevanjem
rodoljubnih pjesama Tamburaše put Sta-
rogagrada, odakle na 6 t. krenuše u Vr
banj, a na 7 t. brodicom odputovaše u
Selca ua Braču.
Živili tamburaši! Vjerujte, da će Vam
hrvatski narod biti haran, jer Vašim
putovanjem širite hrvatsku glazbu i hr-
vatsku sviest. Živili!
Nunić, početkom kolovoza.
Ne prude izjave. Neka gospoda amo
na mjesto da se smire uslied mojih iz-
java u prilog istini, oni se nasuprot
gore uzrujavaju. Jadni živcil To se vidi
po dopisu u ,11 Palqaatitt br. 60 (a
stanja). Gospoda dopisnici vele, da znadu
da su dopisi u „K. D." moji, (a u „N.
L." ?) Da bude još i „S. G." tiskao svoje,
sako su mi biii rekli, da je u odpisim
obećao, možda bi i ono moji bili, u gla-
vi ove gospode dakako.
Najprvi mi dojavi ovo uvjerenje go
apode na Kistanjah g. Pavasović, bivši
obćinski tajnik, u dućanu S. J. Za ovim
izrazili se i drugi i tako sliedile izjave
a za izjavam evo i dopisi. Prvi tvrdi
da su pisati kod obitelji J. S. u Erve-
niku, dočim drugi veli: nella villa di
Nunich. Koji bolje laže? Prvi obranu
pruža na činovništvo, a drugi dvojicu
osobito iztaknjiva da su uzor katolici-
hrvati! U „Dalmati" jim katoličanstvo,
pa i hrvatstvo! Prvi veli: „nella K. D.",
a drugi: nella „Kat. Hrvatska". Trebalo
bi da dopisnik kaže gdje izlazi „Kat.
Hrvatska" ? a do odgovora neka se Dal-
matovi čitatelji misle komu da vjeruju.
Sfu,oliš ovih, imaju i drugih ljepota. Prvi
kaže da sam za bivše obćine bio de-
spota u njoj ! U ovoj obćini nema ka-
tolik-hrvata ni hiljada, dočim, što »e Brbi
zovu, ima ih do 8 hiljada. U vieću bila
su 4 katolik-hrvata, a 32 „srba"; i u
ovom razmjeru Dalmatov dopisnik na-
lodi despotu popa katolik-hrvata! Ala
glave, Bože dragi! Suviše, nije prave ni
zgode despotom biti, jer ne stanujem u
iistanjah nego u Nuniću, dalećina do 12
sm., a na Kistanjah jednom ili dva puta
mjesečno zbog službe odem pak se kući
vratim, na obćinu bez potrebe nit sam
išo dok je u svojim rukam bila, niti mi
je stalo ići sada kad je u rukam vla-
dinim.
Moralni dopisnik upućuje me, da ae
bavim svojim duh. stadom. Ovaj ne go-
vori da se često zalićem na hladište u
samostan na Krci, to je ostavio dopi-
sniku iz Skradina. Kad biva i kakav
tamo moj boravak prolazim,ovo bi naj-
bolje bezobraznomu dopisniku mogo ka-
zati kad bi mu do ruke došlo g. upra-
vitelj, ili koje drugo lice iz one kuće.
Kaže da katolici na Kistanjah živin-
ski živu. Mogo bi mu ovdje reći što
sam u Žegaru pk. Jovanoviću na upit:
dali Nadbiskup za neke nerede znade?
ja mu rekoh: i te kako da znade, ali
crkva nema bajunete, pa ih nema ni za
neke kršćane u Kistanjah koji kršćan-
skoga nemaju nego što se u župničko-
me Uredu nahode ubilježeni da su kr-
šteni, i za ovakve su dušobrižnici i de-
spote i nemirnjaci i Bog ti ga znao šta
još. Ipak je za čudo kako taj živinski
život ne sklone barem neke da se za
prikladnije mjesto ne poataraju?
Pozivlje Nadbiskupa da podigne de-
moralizanu vjeru! Sretne li nadbiskupije
naše, sretna ga li joj pastira kad joj u
pomoć pritiče, da iz nemoralnosti nad-
biskupiju podigne, moralni Dalmatov do-
disnik-s Kiatanja! Pa i vladu na obra-
nu zove. Ali, učena glavo, pazi da ti s vla-
de, gdje je zrno soli više, dilemom ne
odporuče: ili zaslužujete da Vas po Li-
stovim žigosaju, ili ne? ako zaslužujete,
okrenite in melius i stvar svršava; ako
ne zaslužujete, tad napadaji do vas ne
dopiru. Nije li tako, učene glave? Jest,
uvjera vas uprav onaj koji jednoč čo-
ban bio a danas je pop, makar i začudo
to bilo dopisniku iz Skradina ; uvjera
vaa onaj kojega ste izazvali i nemirnim
nazvali! zar za to što jedan ili dva puta
mjesečno na Kistanje dodjem i kući sc
vratim? Dužnost je, pa se mora. U kući
ako sam koji put što nemiran, osobito
ljeti, to su .,..uhe krive. Blago vam»,
mirnjacim, koji BO U ovakvim neprili-
ka m ne nahodite. D. F. 1.
Dubrovnik, 10 kolovoza.
Naš „Dubrovnik" (od papira) napre-
duje, k6 rak; s obće poznate latinice,
uletio u polje „srbijaaske" ćirilice. Ovo
smo mi i ubrovčani jedva i čekali, jer
dok se latinicom piše, i slučajno ga pro
čitaš, a ovako valjalo bi, da stvorimo
kastu tumača, k6 nekad bilo u Misiru.
Nego njega mala briga, da li ga tko
čita ili ne; propast nemože dok ima no-
vaca, a toga kažu da mu nefali, jer i
daleki fondovi pomažu. Pače očekuje se
da stane zamišljat osnove o vlastitoj po-
laii i o češćem izlazenju, k6 što čini
mukte dieljeni zagrebački mu pobratim
„Srbobran".
Naši autonomaši (ne talijanaši, jer se
oni u talijanaše nedadu) odvraćaju se
rek' bi, od vlaha. I njima, i baš tiem,
dionice porasle. Otvaraju već od ove
zime naumljeni „Casino" ili ti „Gabi
netto di lettura". Naša im vriedna „Cr
vena Hrvatska" ne zamiera radi toga
jer da je „pravo da i oni imadu dru-
štveno sastajalište, osobito sada kad je
i obćina u njihovim rukama".
Ovdje se pronio glas, da će brzo novi
izbori za Carevinsko Vieće. Jeli mogu
će?! Ili je glasu dao povoda preokret,
pa se netko nada da će nakon pouzda-
niea šestorici, banuti koja nepouzdaniea?
Da Bog da, jer ovako nemože napried
Ovdje nitko nemože, da se dovoljno na
kaje, sto je Borčić naš gradski Kastu
pnik, pa nas onako tuteŽ&t časti i srp
k »ko-hrvatski razgovor*,
Glede vlasti mi smo, k6 i u Rimu u
ljetno doba : bez ministarstva, t. j. na-
šeg kot. poglavarstva, jer nam je g.
poglavar Ragazzini na dopuatu. Bolje
aâ nj, inače naš g. barun Gondola odu-
zeo bi mu pozdrav,1) a tada kuku lele l
Stvari na obćini idu po sedam zako-
na: načelnik pi&e obćinski testamenat.
Ima deBet araka in quarto. Vale!
Ni na Kraljev dan nijesmo ostali
)rosti od sapljene!
Kad je List bio vas gotov i na-
bavljena pošta za gg. predbrojnike,
eto U pečata, i stan tu.
Priredjujemo drugu ediciju, kao
obično.
Na mjesto zaplieojena dopisa iz
iercegovine, evo odluke kojom nam
se dojavlja uzapt:
Br. 277-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti Br. 51
političkog Lista „Katolička Dalmacija"
izlazećeg a tiskarni Katoličkoj hr-
vatskoj.
Naredjuje se c. k. Gosp. O. Vračku
da uz prisutnost Upravitelja gorere-
čene tiskarne, stavi pod zvanični
pečat cieli tiskopisai sastavak Lista
i da zaplieoi sve primjerke istoga.
Od o. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 18 Travnja 1892
Nasso.
častnom Gospodinu Dn. Ivu Prodanu
Uredniku Kal. Dalmacije
u Zadru.
„Biač", starodavna hrvatska prestol-
nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti O. Š. Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite. Po na-
govoru prijatelji, koji s velikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dato je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz oienu od 30 n.
franco.
Ferdinando Zorzoni Droghiere.
Via Donota N, 1. Trieste
Assume commissioni in importa-
zione ed esportazione di qualunque
traicolo.
Domaće Viesti.
Br. 6932 kazn. 92
Gosp. Don Ivu Prodanu
uredniku „Katoličke Dalmacijeu
Mjestu
U Ime NJegora Velič. Cosarai
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 6
Augusta tek. Br. 4853 C. K. Državnog
Odvjetništva zadarskog.
Odlučio je:
Da sadržaj uvodnog članka pod na-
slovom „Pokrajinski Sabor i naši pu-
Čki učitelji" uvrštenog u prva Četiri
stupka prve strane časopisa „Katolička
Dalmacija" Br. 49 izašlog u Zadru dne
3 Augusta 1892 pod uredništvom Don
Ive Prodana, sačinjava postupak pred-
vidjen u §. 300 K. Z., te B toga po-
tvrgjuje zapljenu časopisa, naregjuje
zabranu svak->g daljnjeg razširivanja
zapljenjenog članka, naregjuje uništje-
nje zapljenjenih primjeraka, i onih koji
bi unapried zaustavljeni biii i razsta-
vljanje dotične tiskopisne sprave.
To se dotičnim razlozima dostavlja
uredniku Don Ivu Prodanu i obananujje
se C. K. Državnome Odvjetništvu.
') Ovdje g. dopisnik govori ironično de
futuro, ali po nCrv. Hrv.« od 6 tek*
»k to vtć obistinilo, C/r.
liWiiiiBMfiiililIBI um»
Danas je bila pokusna saborska sje-
dnica. Sastalo ih se samo 17, te pred
sjednik nije ju mogo ni otvorit.
* * *
Načelnikom u Zagrebu izabran je,
kako se očekivalo, MoŠinskil I on je
glasovao, — i to za Dobro je počeo.
* * *
Doznajemo od prijatelja koji je bio
prisutan sastanku arkeologa u Spljetu,
da je preč. velezaslužni D. Frano Bulić
bio per acclamationem imenovan pred-
sjednikom. Odlučeno je držat formalni
arkeologički sastanak za kršćanske
starine. Prvo mjesto gdje će se taj sa-
stanak držati biti će opet naš bieli
Spljet.
* *
Saborski predsjednik javio je o-
dreku zaat. Dra. Špalatina.
*
* *
„11 Dalmata" se tuži što su Pašmanci
prigodom svečanosti na Malu Gospu iz-
vjesili i ove godine trobojnice. Bit će
bile bez grba, pa kad ih vlada trpi,
sto je njemu za to. Tuži se takodjer,
da se ove godine udaralo preko službe
božje u crkvi svjetovnih komada, a
lani crkovnih. Mi eienimo, da je sve
protivno. Svakako svietovni komadi ne
bi bili za Crkvu, ne samo gdje koji
Hrvat udara, ma ni za one Crkve gdje
udaraju talijana&i.
*
* *
U Ninu su bili ovik dana izbori. U
trećem tielu pojavila se oporba, nu medju
Hrvatim. Listnica sadašnje obćine dobila
je 180 glasova, a protivna 49. U dru-
gom tielu nije bilo ni kakve borbe; sve
Hrvati čista pravca. U prvom pojavili
su se nenadno .talijanaši, koji su bili
dali gdje koju punovlaaticu Hrvatima, sa
novim poznijm punovlastieam i tako do-
bili 9 glasova. Hrvati su imali ih 13.
*
* *
Veleuč. gosp. Dr. Buić iz Spljeta, od
noseć se na viest koja nam bila ono-
madne priobćena iz Spljeta (glede po
pravašenja vlč. zast. Bjankinia), piše,
da: „častni Bjankini, pred nekoliko dana
kad je bio ondje na prolazku nije nje-
mu užinio nikakove izjave." Žalimo')!
Medjutim iztaknuti nam je, da je ure-
dništvo „N. L." takodjer od svoje strane
poreklo onu viest u odpisima (broj 71,
7 rujna) ali načinom koji ne odgovara
istini. Rečeno je: „Sasvim je netemeljita
ona viest o izjavi našeg urednika pred
Drom. B. u Spljetu, i znam• da j« bio
poslam odntsni izpravak". Tko ovo čita
raogo bi pomislit, kao da je Uredništvo
K. D." primilo taj izpravak, a da nije
htjelo, ili barem nije joa htjelo (prije
danas) obielodanit ga. Da budemo na
čistu, izjavit nam je, a to će nam
posvjedočit i sam veleuč. Dr. Buić, biva,
da je izpravak bio poslan onaj isti dan
kad je zadnja „Kat. Dalm." bila već
predata i na poštu, to jest na 7 tek., a
da je stigo u Zadar istom na 8 tek ,
dakle dan kašnje, nego je bila objelo-
danjena „K. D." i nego je bio obielo-
danjen i onaj broj „N. L." gdje se go-
vori o izpravku kao o već poslanu.
A kad smo već na stvari, neće bit su-
višno, ako i još nešto razjasnimo. U od-
pisu „Nar. Lista" nastavlja se, nakon
gori donesenih rieči, ovako:
„U ostalom naš urednik ćuti se pra-
vašem od prvog dana kad je još otraga
Četvrt viska razumio, što je hrvatstvo i
koja su mu prava, po rukopisu „Misao
Hrvatska" nezaboravnog Pavlinovića.Taj
rukopis, koji se kod nas sad nalazi a
originalu najbolje svjedoii kako su pravi
Hrvati u Dalmaciji uviek bili pravaši,
i još onda kad stranka prava prsko Ve-
lebita nije imala ikakve organizaeijt
Ovo se nama čini da je moglo izostat,
jer ovo nije rodoljubno; ovo je pljuska
stranci prava, a uza nju i istini. Svak
zna, i pravaši i nepravaši, da organiza-
cija stranke prava siže puno dalje nego
Da četvrt vieka. Ako ona nije nekad i-
mala puno zastupnika, to neodlučuje
nema ih ni sad. Pa hvala Bogu. I hr-
vatska stranka u Dalmaciji nema ih o-
vaj čas puno. To nemari. I jedan sam
čovjek može zastupat cio narod i bit
odsjev njegove volje i njegov poklisar,
a taj čovjek i virtualno i realno, uklju-
čuje tada u sebi cielu stranku.
Ali sve i da je istina, da je stranka
prava dobila svoju organizaciju s om
stranu četvrt vieka, to, ako itko ne bi
l) 1 očekujemo od g. dopisniku razja-
šnjenje, Ur.
joj imao nekud predbaeivat onaj koji
želi bit smatran „pravašem". Što se ono
pak veli, da su „pravi Hrvati u Dalma-
ciji uvjek bili pravaši", to je nepromi-
šljena izreka, koja graniči B budalašti-
nom. Jer bi u te „prave Hrv. pravaše"
morali ubfojit i Dra. Klaića sa svom druž-
bom sadašnjom i prošastom, neizuzamši
ni t. zv. Srbe prije odciepljenja. A tad,
kako bi „Nar.List" opravdao „Hrvate pra-
vaše" koji supr-g&e ćttvrt vieka svi a je-
dnoj stranci bili? S toga gornje rieči uobla-
šćuju osvjedočenje, da onaj koji je napisao
odpis u „Nar. List" nit nezna pravo što
je pravaštvo. A tim se tumače i ona
tolika protuslovja što smo u zadnje doba
doživjeli oda strane ovog onog člana
šestorice, u „Nar. Listu", protuslovja
koja u velike žalimo, j«r mute pojmove
u narodu, a kod pametnijih stvaraju stru-
ju protivnu onoj koja je u interesu še-
sterice, a osobito u interesu dobre hr-
vatske stvari.
* * «
Iz pokrajine, početkom rujna: Na
znanje svećenstvu u pokrajini, a naosob
bračkomu, hvarskomu i viškomu : Prono-
si se glas po srednoj Dalmaciji, da je
na glasovitom narodnjačkom sastanku
u Spljetu, jedan od šestnaesterioe, častni
kapetan Niko vitez komendator Dubokc-
vić, pri otvoru istoga, čim zasjeli, opa-
zio : častimo se Što medju nami nema
niti jednoga popa\ Ovo je hvala uspo-
meni popa Pavlinovića i svećenstvu,
koje ga je diglo!
* * *
Pišu nam sa Stankovaca, 9 rujna: Vla-
da je poslala Čovjeka da razvidi štetu
počinjenu od krupe, i uvjerio se je, da
je sa svim utamanila kud je shvatila.
Računa se da će biti odniela preko 5.000
hekt. mašta u samim Stankovcim, Kiša
obladala svaki dan, jur je u Lugu po-
topila kukuruze. Ako ne oburi, propali
su i oni, pak nam je ove godine mrša-
vo. Bolesti nema nikakve.
* # *
Primamo iz Starigrada, 7 tek. mjese-
ca: Odputovaše danas iz mjesta i oko-
lice trinaestorica put južne Amerike. Ra-
stanak je bio ganutljiv. Još se neće da
okane iseljivanja, neka je mnoge izku-
stvo podučilo, daje svagdje blaga, gdje
je uztrajna rada i volje. Žalit je jer o-
dlaze mlade bile, a roditelji ostaju bez
utjehe i pomoći.
* * «
Pišu nam iz Knina, dne 6 rujna : U
selu Vrbniku kninskog kotara pojavilo
se njekoliko slučaja grlobolje od kojih
dva smrtna u Kninu. Žale se u obće
glavobolje i groznice. Iliju Marića jučer
spopadne na jednom takva bo! u drobu
da je odma na sred varoša u nesviest
pao i od velikog bola silno vikao. Bo-
lest nije još proučena. Svakako naopako
ako ovako potraje.
* * *
U „La Gazette diplomatique", koja
nam je stigla jučer po podne, čitamo
članak gdje se u kratko sjajno pobija tie-
snogrude i neistinite Pazmandieve na-
padaje na Hrvate i Hrvatsku.
U istom broju ima članak veleuč. g.
Dra. JoBipa Franka o adresi stranke
prava.
* * *
NA 6 tek. bila je sjedniea obćinskeg
vieća u Spljetu. Riešeno je medju o-
stalim važno pitanje o zamjeni Poljud-
skoga Samostana sa svetištem u Pojšanu,
te je glasovana dotična osnovna pogodba.
Možemo biti sadovoljni, veli „Narod",
što je sadanjoj obćinskoj upravi pošlo
za rukom osigurati obćiui nabavu Po-
Ijudskoga Samostana, koji u vrieme
pošasti može biti od neprocienjive vrie
dnosti za naš grad, a druge strane što
će glasovito Svetište B. D. Marije u
u Pojšanu biti povjereno zaslužnim O. O,
Franjevcima Države Sv. Jerolima.
*
* *
Ministarstvo trgovine imenovalo je
profesora kimike na c. kr. velikoj realei
u Spljetu gosp. Gjura Dražceviea Jelića
državnim oenotekničkim povjerenikom
za izpitivaaje vina obdrorn na ustanove
trgovačkog ugovora sa Njemačkom.
Gosp. profesor cdputio se je ovih dana
u Goricu, da oadje prouči tamošnju
postaju, pak da ustroji isto takovu i u
Spljeta.
* # *
v Primismo sa zahvalnošću ovogodišnji
Ssmatizam (Imenik svećenstva i župa),
biskupija Mostarsko duvanjske i trebinj
ske. Uredje« je vrlo dobro. Ima kratku
povieat o obim biskupijama.
Iz statističkih podataka razabiremo,
da je u biskupiji (aa klericim i sa 9
sviet. svećenika) 109 crkovnjaka. Duš&
ju u biskupiji mostarsko duvanjskoj
82,710 (dakie i zadnje godine više ti-
suća prirasta), u trebinjskoj 13.618 (ta-
kodjer znatan prirast).
#
* *
Benkovac, 9 rujna: čitali smo u vla-
dinoj „Smotri" broj 69 dopis ovdale
s nadnevkom 19 augusta, u kom na
dugo opisiva, kako je u rišeanskoj Cr-
kvi u Bukoviću bila liturgija za N. Ap.
Veličanstvo, uz množiju puka, koji je
uprav sinovskom ljubljavlju i odanosti
usrdno molio i klečao. Kamo ti pamet,
dopisniče, ta rišćani prigovaraju ka-
tolicim što kleče. Ako su se molili kako
su klečali, doisto nije jim molitva do-
šla do Boga.
* * *
Grohote, 30 kolovoza: Prošlog lipnja
i srpnja „Narodni List." objelodanio
je njekoliko članaka sa Šolte o odno-
šajima ovog pučanstva i obćine spljet-
ske. Ponovno i na više sam mjesta
dočuo, da se drži, kao da bih ja bio
tkalac tizih članaka. Istini na čast javit
mi je, da kad bih se za to mašio pera
pisao bih kao domodorac, a ne kao naj-
mljenik, —
A. Mktdinov učitelj
*
« *
Benkovac, 10rujna:„Objavitelj Dalm,"
donosi da je zemaljski odbor uništio
zaključak Vieća o imenovanju tajnika,
jer ne obavljen ceduljam. Utok je ska-
lupio illlegretii, podpisao ga viećnik
Gulam. Allegretti još sjedi na tajničkoj
stolici usuprot zaključku vieća. Allegret-
^ti-a nije krivit, već one koji ga drže.
Hoće tajnika po svom kalupu. Neka
znadu da jim se slabo tumači i sa strane
političkih protivnika. Čemu dakle ova
samovolja nekih? Viećnik.
S Osora, 7 rujna: izvolite javiti u
Vašem listu promjene u krčkoj bisku-
piji: Oršić pop Mate za duh. pomoćnika
u Basku, a Seraić pop Ivau iz Baške
na Unije za upravitelja, Orlić pop Pe-
tar iz Unije za upravitelja u Sv. Ja-
kov; Volarić pop Ivan za duhovnog po-
moćnika u Osor.
# «
Zetnunsko „Novo Vreme" piše o ši-
riteljim srbske propagande u hrvatskim
zemljama: „Zanimat će vas kada saznali
budete, kakve su zanimljive priznanice
liberali u praznoj kasi disposicionog
fonda zatekli. „Odjek" se uviek hvalio
kako onostrani srpski listovi „Srbobran"
i „Zastava" podržavaju iz uvjerenja
radikalnu vladu, medjutim sada je neo-
sporno priznanicam dokazano, da su
„Zastavau i „Srbobran" od radikala
plaćeni bili. Za „Zaat&vine" kvite, javit
ću vam idućom prilikom obširno, a
ovom prilikom vam saobćavam, da je
ćušnuti Paja i Srbobranac" plaćena
kreatura radikalne vlade bio, U praznoj
kasi dispozicionoga fonda nadjeno je
više priznanica Faje Jovnnovića, vla-
stnika „Srbobranau po kojima je za ovo
tri i pô godine primio 20.000 dinara.
Dakle ćušnuti (po mozgu udareni) g.
Paja bješe prosto plaćeni nadničar, koji
je po nalogu svojih gosa ovo ili ono
piskarati morao. Ovako štite radikali
srbske interese. Dok jedan probisviet
i jedna plaćena mješina Paja Jovanović,
iz srpskog disposicionog fonda 20.000
dinara prima, doile srbski vojnici bosi
idu, dotle srbski učitelji u Staroj Srbiji
i Macedoniji gladuju".
Beogradske „Male Novine" pišu o istoj
stvari ovako: „Srbobrana je bio prost
Jter (spas) na radikalnom lancu, koji
loee iz dispozicionoga valova jer se,
kako doznajemo, u dispozicio^om fondu
nalazi priznanica Paje Jovanovića, u-
rednika „Srbobranau, po kojoj je primio
od radikala %0.000 dinara *
Najnovije vieati vele, da ćak 30,000
dinara.
*
* *
Pišu nam iz okolice, 7 tek. : Nazad
njekoliko dana dodje seljak na neki
ured da kupi soli 20 kila. Činovnik
koji prodaje sô upita ga, kako se
zove, a seljak odgovori da se 2ove Ca-
tra iz okolice Kistanjske. Drugi koji je
ne daleko slušao preupita istoga, ka-
kvo je to prezime? A seljak će pono-
sito.- ež ta i u Zadru je moj rodjak ro-
djeni koji sa zove Čatra, ali je on pre-
vrnuo prezime u Sotru. Ako je istina,
eto onaj seljak kaže, žalit je, što se naši
svomu rodu imenom tudje: Mi smo svi
hrvati jednog plemena, nemojmo se da-
kle stidit svojeg imena.
* « *
hitamo u „ Vienou": „Nečuven napa-
daj na Hrvate.Doala nam je u ruke u
drugom izdanju knjižica, koja se mnogo
liri po srpskim krajevima, a izdao ju
je Miloš Dragić na Cetinju. U njoj je
na prvom mjestu preštampaoa poznata
mndečičeoa pjesma »Dru. Anti Starče-
viću", a onda tumač njezin u prozi od
nekoga Spasoja R. Vuksantmća. Nije
ovdje mjesto, da govorimo o pjesmi,
koja je u jezgri svojoi lijepa zbirka
grdnja i psovaka, nego ćemo iz „tumača"
¡»vaditi struk „mirisava cvijeća", kojim
je taj Srbin Hrvate ponudio. Tu se na-
prosto tvrdi da" u hrvatskoj historiji
„nema ni jednoga čovjeka, čijiui bi se
djelimo oduševljavala omladina" ; iz te
„malene historije štrču imena dvaju
vladara ~ Krešimira i Zvonimira" ; na
pitanje: ,,/Šta su Hrvati imali i Šta imaju?
- odgovara ovako: „Za njih historija
ne zna kao za narod, koji je ikad živio
državnim životom. Ona pominje neko
njihovo koprcanje u srednjem vijeku
boz ikakvog uspjeha, i dalje diže ruke
od njih kao cd naroda ni za što nedo
rasla. Pa kad nijesu ništa bili, onda je
zaista ludorija zanositi se kojekakvim
nacijonalnim fra/.ama onda, kad stenju
pod jarmom tudjinšline„. „U Zagrebu
postoji jedno družtvo, koje nosi naziv
nekog katoličkog sveca, i ono pušta u
narod knjižice od 20 krajcara, ispunje-
ne srpskim narodnim pjesmama, koje
se kod njih zovu hrvatske. Dokle su
Hrvati dotjerali sa svojom drskošću,
jasno se vidi." „Ići u pljačku tudjeg
narodnog blaga, kao što Hrkati pljač-
kaju srpske narodne umotvorine, nikako
se drugače ne može uzeti; nego neimaaje
svoga sobstvenoga" i t. d. — Bilježeći po
svojoj dužnosti taj žalostni pojav ma-
hnite mržnje i duševnog sljepila, ne
možemo se dosta načuditi, kako je mogao
Jovan Sundečić, koji inače propovijeda
slogu i ljubav medju braćom, mukom
odobriti taj nečuveni napadaj na Hrva-
te, dopustivši, da se taj pamflet zajed-
no s njegovom pjesmom štampa i širi
po srpskom narodu. A treba znati da
je ovo bilo izišlo 1. lipnja o. g. na Ce-
tinju.
a• * Ü8
Promj&m u svećenstvu djakovačke bi
skupije. Premještena su gg. kapelani:
ive Svirčevid iz Trnjana u Mitrovicu ;
Mijo Meštrović iz Mitrovice u Lipovac;
Franjo Dumić iz Punitovaca u Županju ;
Antun Frey iz Vrbice u Bošnjake; Stje-
pan Eraković iz Semeljaca u Trnjane;
raladomisniei razmješteni su ovako: Jo-
sip Kralj i ček u Semeljce, Mato Pavić u
Vrbicu, Franjo Tvrdojević u Piškorev-
ce, Ante Barač u Punitovce, dočim je
Juraj Koralič radi bolesti na dopustu.
* *
Izišo je 5. svežčić djela „Dalmacija11.
Sve pohvale koje su zasluživala prva
četiri Bvezka, zaslužuje ih i ovaj 5, ako
ne i vile. Osobito nam je ugodno što
je g. prevoditelj dodao na više miestä
neke opazke na razjašnjenje, ili bolje
na obranu istine, u čisto hrvatskom
smislu.
Ciena je i ovomu svezku kč predja-
šnjim (80 n.) Ovaj svezak ima puno
slika, i liepo, jasno štampanih. U pr-
vom dielu su slike nekih miesta, u dru
gom tipovi seljaka i seljakinja.
Proporučamo djelo najtoplije.
, „ «—-vi».S" «X?-? „.su-—•—-
«.^^Iiattie vieati.
U znanstvenim krugovim vjeruju u
mogućnost, da se napravi dalekozor,
koji bi nam mjesec prikazao lako, kao
da je od nas udaljen samo tri metra!!
Poznato je, da je mjesec udaljen od
zemlje do 350 000 kilometara. Najbolji
dalekozori, medju njima i Rosselov,
kojega veliko zrcalo imade šest stopa
u promjeru, a debelo je 5 i p6 palaca
te važe do 4000 klgr., približava mje-
sec k očima promatrača na 53 kilome-
tra daljine. Približiti mjesec još bliže
samo je stvar tehuike i novca. Uz zr-
calo, koje će im at; daleko veći promjer,
a us to biti tako debelo, da će težit
do 8000 klgr., mjesec će se dalekoz o-
rom približiti posve blizu, naime tri me-
tra od objektiva. Brusači stakla u tvor-
nici u Saint Gobenu u Francezkoj iz-
brusit će takvo ogledalo od staklene
mase. Za tu leću trebati će dalekozor
dugačak četrdeset hvati. Da se mjesec
uzmogne točno i jasno promatrati p0.
trebno je, da bude vrieme posve ja»no
Astronomi, koji drže, da se takav dale.'
kozor može načiniti, misle, da sa iaa"
namjestiti na visini od 10.000 stopa aaH
morskom površinom, gdje zračni slojev1
nisu zamagleni zemnim ^parivanjen)'
Neki učenjaci ne vjeruju podnipošt0 u
mogućnost takva optičkoga usavržeaia
dočim drugi kažu da je to pitanje VJ
podpuno riešeno i da imade nade, da
će prigodom izložbe u Parizu godiQ!
1900. biti dogotovljen taj dalekozor,
*
* *
U pogled vrućine što je do nazad
koji dan vladala po svietu, novinstvo
donoai ove prispodobne brojeve: P
Italiji u mnogim gradovima 88-40 CeK
siusa. U Beču 45-46 Celaiusa.
Vrućina bez dvojbe silna, ali povi«8t
zna i za veću, a svakako nije prvi pUt
da se ljudi peku živi od velike sparL'
God. 1841 na 18 lipnja bilo je u
pulju 38.7 Ceisiusa, u Londonu na
srpnja g. 1852 doprla vrućina do 4j
u Montpellieru na 22 srpnja iste godin!
do 46. Na 8 srpnja g. 1793 u Pari^
bilo je 42l/a. Kadkad i u sjevernoj Eu-
ropi bude velike žege, tako jednom u
Petrogradu 33'/2.
Ovo u Europi. U Africi pak, prip0.
vieda Richter, da jeuMuraiku vrućina
znala dopriet do 56 i 58 Ceisiusa. U
Masaui dopre do 48. Piesak Saharsks
pustinje ima 70 Ceisiusa, a Schefei 0.
pazio je kod Bagdada, da je zemlja i-
mala 78 Ceisiusa vrućine.
* « *
Prosvietljene države 19. vieka nasta-
vljaju revno svoju politiku otimačine;
Englezki satnik Daviš dobio je nalog,
da zaposjedne otoke Gilbert u Oceaniji,
Daviš je oteo 800 pušaka urodjenicim.
Do malo Englezka će proširit svoje
„pokroviteljstvo" (ovako se eufemizmom
zove danas u msdjunarodnim odnošajiin
posjed tudjega) i na arkipelag Elice,
na jug otocim Gilbert.
Otoci Gilbert to je skup 16 nizkih
otoka (najviši otok nema nego malo
metara nad morem), ali veoma plodnih.
Ovi su otoci na sjeveroiztoku Nove
Gvineje. Iznaša se iz njih u Australija
puno ulja kopraha.
Odpisi „Kat, Dalm.«
C'. g. S. V. — Zagreb — Naručeni is-
tisak „Obračuna" odpremismo Vam
u oči Male Gospe. Srdačno Vas po-
zdravljamo!
C. g. S. — Jezera — Šaljemo i srd,
v pozdravljamo.
C. g. Z. — Šibenik — Primismo. Ži-
vjeli !
č. g. V. dr. Opuzeu Izostavljeno zadnji
čas s preobilnosti.
C. g. R. V. —> Prezid — Predbrojismo
Vas na 1 izt. „Uzvišeni i poniženi
Isus".
Č. g. N. G. — Jelša — I Vas, nu na
§ izt.
Č. g. O. N. M. — Hrvatce — Jeste li
primili knjigu „Stanje daŠa"!
CČ. gg. „Brački Hrvati" — Dali ste
dopisu oblik preveć po osobnu, Išlo
bi medju priobćena. Bolje izostavit,
tim radje, jer je onomadne već bilo,
kako znate, govora o onom istom go-
v spodinu. Bili nam zdravo!
C. g. Starina Bokelj — Molimo Vas sa-
dašnju Vašu podpunu i točnu adresa
i gledat ćomo, premda u velika poslu
kd obično, da Vam posebnim pismom
odgovorimo. Uz to, pogadjate. 1 mi
onako mislimo. Živjeli!
Č. g. D, P. M. — Starigrad — Zaai>
malo bi i nas i obćinatvo, jer smo
stalni, da vještak ko što ste Vi, vje-
štački oprema posle. Nu kad ? To Vam
ne bismo mogli označit. Do brzo sva-
kako. Nadamo se. Sto bratskih od-
v pozdrava 1
Ču. gg. G. i dr. — Brač — Začudno
nam je: kako se može uzet kao no-
brana" ono što je g. dopisnik poslao
i što je živ napadaj. Zar jer gleda-
smo ublažit kd što je naš običaj i ko
što nas dužnost steže, tim vise što je
sam naš pOdpis na svemu te mi sami
odgovornost nosimo, a nitko drugi ne-
će da za to glavu razbija? Budite pra-
vedni kadije!
C. g. S. V. — Zagreb — Primismo za
naručeni „Obračun".
Č. g. P. Ž. — Rab — 1 od Vas, za 2
iztiska, danas odaslata.
Naznačite nam neprimljene brojeve,
da Vam ih odpremimo, a unapried
desili se slučaj, molimo otvorenu ra-
klamaciju Srd. pozdrav!
tali smo izjavu i nemožemo ju uvr-
atit, jer je preko mjera duga i jer se
ne drži predmeta. 8 druge strane, tež-
ko, da će itko povjorovat nekim tvrd-
njama, dok čini protuslovi. Čemu ne
stat o sebi i ne pazit jedino na svoje
posle, kako Vam se najboljom namje-
N rom i uprav bratski svjetovalo?
(a. g. dop. x. — Zadar — Dopis o ne-
sretnoj arb. bolniei u dojd. broju.
TORBE ZA MLITO.
Prave mletačke torbe za mlivo
od koka, jednostruke i dvostruke
svake širine, po for. 2.50 na više
prodaju se u Zadru
kod
Beniamina Vukića
napram crkvi Sv. Mihovila.
Oglas.
Traži se jedan Magister Pharma-
ciae, koji bi upravljao ljekarničkim
ormarom, kod jednog obćinskog lie-
čnika, u jednoj varoši od blizu 3000
stanovnika. Za honorar i potankosti,
obratiti se valja uredničtvu „Kat.
Dalm.". DoliČnik mora poznavati hr-
vatski jezik.
BHBl
Ift^tüikt Bttkrumt v Li
L i t u r g i c a!
Benediotionale, — Breviariam, — Gaeremoniale Episco-
perum, — €anen missae, — öraduale, — Horae Diurnae,
Memoriale Rituum, Missae pro Defunctis, — Missale, —
•etavarium, — Officium kebdemadae sanctae, — Ponti-
iöale, Ritaale, — RiUs oeaseeratio»is Ecclesiae, etc.
Katkoliscke Buckkandlung in LaibacL
(R) CS:
os Si sr 2T g »i' g S'
® M 2
a* 3! »: CD
H O-O- et a a s ® a
•fcarlja marméfee točno te odprema prosto poštarine !
Ferdinand« Zorzoni Dvghitrt.
Via Dénota N. 1. Triette
Assume eommissioni in importa-
zione ed esportazione di qualonqoe
traioolo.
Velečastnome svećenstvu
podpisani se uljudno preporučujem za izradbu sva-
kovrstaog crkvenog posudja, iz čistoga srebra, alpaka
i mjedoviue, kao :
pokaznica, kaleža, eestičnjaka, sTiećnjaka,
svjetionica, itd. itd.
u aajAOuijih i liepifr oblicih a po najnižoj cieni.
Stare predmete popravljam te ih kroz oganj po-
srebrujem i pozlaćujem.
Na zahtjev Šaljem ilustrovane cienike badava
odani
TEODOR SLABANJA g
srebrnar u Gorici (Gorz). Ulica Morelli br. 17. %
- • — — |
Obavlja uarnčbe točno te odprema prosto poštarine! fi »
Kneipp u hmtskom prarodu
Našom je nakladom upravo i#ašt#
Liečenje vodom
prokušano kro više od SO godina
i napisano da se po njem
lieče bolesti i gačnra zdraviji
ed SEBASTIANA KNEIPP-A
župnika u Worishofenn
preveo
Prof. Dr. ANTUN LOBMATER
ciena for. 1.20 novč.
Tke pošalje post. naputnicom for. 1:35 novč.
dobit će knjigu franco.
16
«
Duševnu i tjelesnu pomoć ujedno pružajući, župnik i od Boga, mig-
reni lieSnik u jednoj osobi to je župnik Kneipp u Worishofenu.
Njegovo djelo „Liečenje vodomkoje je u njemačkom originalu ds-
živilo već toliko izdanja, i koje je razšireno u svib slojevih njemački
čitajuće publike, izašlo je evo dozvolom njegovom u hrvatskom prevodu,
da se šnjim posluži i hrvatski narod.
Prevod je jasan i lahko razumljiv.
Dao Bog, prodrla i ova knjiga u hrV. prevodu u narod onako, kako
to zaslužuje, i bila ona pomoćnica svimi koji.si žele bilo „sačuvati zdravlje
ili liečiti bolest" kako to g. župnik Kneipp sam veli.
Narućbe prima Knjižara LAV. JELABTMANA
(Kugli i Deutsch), Zagreb Ilica 2. i svaka hrvatska knjižara.
gÜ^^^Üg:
Katolička skarna
Ima u shrani već sgotovljene sve potrebitije tiskanice za naše župnike, kao i tiskanice za naše učitelje a
neke i za obćine; a to sve uredjeno po svjetu osoba vještih rukovodjenju dotičnih posala, i po najnovijim pro-
pisim i zahtievim. Tiskanice kojih se slučajno nebi našlo na razpoloživost, tiskarna se do potrebe zauzimlje da
ih sgotovi kroz 24 sata od naručbe, osim ako to pada u svetce. Tako i nabave posjetnica, listovna papira sa
obvojim i omanje radje u najkraći se rok izvršuju.
Tiskarna poduzimlje i tiskanje velikih djela, hrvatskim slovima (ćirilicu ne rabi). Ciena najumjerenija, radia
veoma solidna i točna. Upozorojemo si. obćinstvo med ostalim na slSeđede tiskanice.
Za vlč. gg. župnike:
7 II. S^'edočba siromaštva za oprost biljegovine
8 Popis osoba sastavljajućih obitelj (Stanje duša)
9 Za bilježenje SY. Misa
12 Ceduljice za sv. Pričest
1 Matica Rodjenih
2 „ Vjenčanih
8 „ Mrtvih
4 Svjedočba krštenja
5 „ vjenčanja
6 „ smrti
7 I. Svjedočba siromastva
13 sv. Krizmu
14 Ukupni Izvadak (Estratto Sommario) (Točno po
15 Prikaz računa (Resoconto) (propisu
17 Dnevnik blagajne
18 Zapisnik
19 Kratki „pregled" crkv. imovine
30 Izvješće o smrti
35 Obaviesti izcrpljene
36 Izvod iz Matica krštenih
Ï
Za sudbenu struku:
10 Postupak u sitnicam — 11 U sudu
Za urede
20 Zapismik za uč.
21 Lj «topiš
22 lavadak o p®hailjanju
28 Minska epomena
24 Popisak djece
25 Knjiga o produzetom učev. gradivu
26 Odpustna svjedočba
27 Dopis mjestnomu uč. vieću
28 Ovlastnica za pred sudom
37 Zemlja na kmetstvo
38 Izkax osoba za držanje vojn. ocevidnosti
34 II. Obrazac C. (t. j. opomena za
prikaz djece).
41 Izvadak iz knjige o pohadjanju
(nova tiskanica)
42 Proučeno gradivo (nova tiskanica)
I 16 Récépissé
Za gg. učitelje:
29 Ucionska obaviest
31 Učionsko izvješće
32 Matica učione
34 Upisnik knjiga
Za razne:
33 Ovlast za izbore
39 Obveznice dužnika obće.
40 Pregled mužkića koji su preminuli i koji nijesu uzeti u vojnike
fiene raznih vrsta teku od */, novčića, do 3 novč., naime nema nijedne tiskanice skuplje od 3, ni cienje od l/3 novčića.
Svi pravi prijatelji svetih, spasonosnih načela, zastupanih djelom i programom od „Katoličke Dalmacije" i „Katoličke hrvatske tiskarnemoljeni su, da, svak
u svêm krugu, nastoje za svestrani podpuni razevat ovoga vjero-i rodoljubna zavoda, kojemu je najprva misao i poglavita želja : koristit katoličkoj vjeri i hr •
vatskoi domovini, jedinim zviedam predhodnicam ovoga Lista i ove tiskarne.