ATOL!
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo|in dies alacriter operam Vestram impeasuros in tuenda salutari Eccffcmeiri
Eeligionis arnore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^^
am ñusqué- in
¿eJíaHftacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. .više — ZA INOZEMSTVO ,7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu goništa ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. IO.. Zadar, CetiirjrtaJsi, 18 Veljače 1B92. God. XXIII
Zastupnik Laginja i sve-
učilišta.1)
„Hrvatska" u Zagrebu doniela je
0 ovom predmetu nekoliko opazaka,
koje nam se čine veoma zgodae te
ih podpuno usvajamo :
Odkad u carevinskom vieću u Beča
sjede dva dična hrvatska sokola iz Istre,
zastupnici Spinčić i Laginja, možemo
s ponosom reći, da je hrvatska misao,
koju na hrvatskom saboru zastupa stran-
ka prava, zastupana i u onom visokom
tielu. Ne samo da su oba hrvatska za-
stupnika iz Istre vrlo inteligentni ljudi,
nego su oni i radini, zauzeti dušom i
tielom za dobro hrvatskoga naroda, pak
ne propuštaju nikoje prilike, da to i
zasvjedoče.
Dr. Matko Laginja, premda je tek
kratko vrieme u bečkom parlamentu,
imao je do sele već dva puta sgode, da
svoj glas digne za hrvatska prava. To je
tim važnije, sto je u carevinskom vieću
težko uviek doći do rieči, jer se mnogo
govorniku prijavljuje, pa onda kom-
promisi izmedju pojedinih grupa odlu-
čuju, tko će govoriti. Za Laginju je
njegovo muževno držanje tim značaj-
nije, što mu još nije ni ovjerovljen izbor,
i On se je oba puta junački držao i svagda
' na čaat svoje domovine. On se na žaca,
da izazove proti sebi sve svoje protiv-
i nike, već stavlja na kocku i sam svoj
I mandat, da kao inteligentan čovjek,
iskreno i odlučno obrazloži svoje stano-
vište te brani prava svoje otačbine.
Da je zastupnik Laginja svoju du-
žnost najbolje shvatio, dokazuje već i
to, što ga je „N. fr. Presse", o kojoj
se za sigurno može reći, da nam je sve
prije nego prijateljica, prozvala iza prvo-
ga govora hrvatskim Vašat/em, dočim
ga posije drugoga niegova govora, držana
a petak 29. siečnja u 106. sjednici,
prigodom razprave o pravničkom nau-
čnom redu, označujeHeroldom. Razprava
o preustrojstvu juridičkih fakulteta u
Cislitaniji iziskuje svakako, da se ob-
zirom na naše sveučilištne prilike na
nju osvrnemo, tim više, što je dr. Matko
Laginja uticao u tu razpravu onako,
kako to pita interes hrvatske omladine
u Cislajtaniji.
Odgovarajući na upit zastupnika dra.
Jaquesa, glede dozvole polazka inozemnih
sveučilišta, ministar na&tave,dr. Gautsch,
rekao je govorniku, da će vlada ostati
kod dosadanjih propisa, n« ipak je do-
dao : nS obzirom na to, štosu se i njemač-
ka sveučilišta mnogostrano približila na-
šemu sustavu, moglo bi se dopustiti,
da djaci i dulje polaze inozemna sveu-
čilišta. Razumije se samo po sebi, da
će se u odnosnim laredbam što se imadu.
dati paziti na to, da će se oni predmeti,
koji se posebno tiču austrijskih nauka
morati slušati na austrijskim sveučili-
Stim". Time je ministar Gautsch gotovo
izjednačio njemačka sveučilišta s austrij-
skim, pa će mu za to svaki Niemao
s narodnostnoga gledišta biti zahvalan.
Nu što je Niemcim dopušteno, moralo
1 bi biti slobodno i drugim narodim ove
pole monarkije, naročito Hrvatim i Slo-
venoim. Onim hrvatskim sveučilištnim
v djatim iz Cislajtanije, koji slušaju juri-
"i tiičke nauke na hrvatskom sveučilištu
U Zagrebu, moralo bi se pružiti takvih
! polakaica, da svoju strukovnu naobrazbu
^ovrie u materinskom jezika na našem
sveučilištu te možda samo kolokviraju
na kojem oislitavskom sveučilištu iz
onih predmeta kojih se posebno znanje
traži u Cislajtaniji.
Imajući na umu neprilike hrvatske sve-
učilistne omladine, koja je po postojećim
sveučilištnim odnošajim prisiljena, da veći
dio svojih nauka svrši na sveučilištim
gdje se predaje njemačkim jezikom,
stavio je zastupnik dr. Laginja u sjed-
nici od 29. siečnja k § 2. odnosnoga
zakona o preustrojstvu reda nauka na
pravničkim fakultetim Cislajtanije slie-
deći dodatak: „Naukovno vrieme od
prvih šest semestara, što ga austrijski
državljanin sprovede na pravnom fa-;
kultetu kr. sveučilišta Franje Josipa u
Zagrebu te na istom sveučilištu polo-
ženi pravno historički državni izpit,
priznaje se već ovim zakonom". Obraz-
lažući svoj izpravak, dr. Laginja na-
glasio je u prvom redu potrebu nao-
brazbe na materinskom jeziku te kazao,
da je bila neobhodna potreba, nipošto
šovinizam, kad su sabrani slovenski i
hrvatski zastupnici na sastanku u Lju-
bljani od 2. listopada 1890. naglasili
potrebu, da se osnuje pravnička aka-
demija s hrvatskim, odnosno slovenskim
nastavnim jezikom.
Nu kad vlada ne kani uzeti u obzir
tu želju, moralo bi se po njegovu
mnienju dozvoliti hrvatskoj i sloven-
skoj omladini, da se naobrazuje na
hrvatskom sveučilištu, pošto se i na tom
sveučilištu predaju svi predmeti kao i
na ostalim cislitavskim sveučilištim. Tu
da politika nema nikakva posla. Tu je
po sriedi pitanje odgoja te pitanje pra-
vedne sudbene uprave u onoj poli mo-
narkije. Drugo pitanje (političko) doći
će i bez toga na red, jer je na bujnom
stolu, što se pruža od koruških Alpa
do Zemuna božjim prstom napisano,
da veze, koje one pukove zajedničkim
jezikom zajedničkim običajim te bratim-
skom ljubavi spajaju, ne mogu ljudi
razriešiti, barem ne za uviek. Te je
rieči dr. Laginja izgovorio uz odobra-s
vanje Hrvata, Slovenaca i Mladočeha.
Na rieči dra. Laginje odvratio je
ministar nastave, dr. Gautsch, da se
polazak vanaustrijskik sveučilišta mora
prije svega učiniti ovisnim o tome, da li
ta sveučilišta imadu uredbe, koje su
barem slične uredbom na austrijskim
sveučilištim. Formalni posljedak nastao
bi onda, kad bi se što promienilo na
hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, jer
bi tek tad moglo doći da kakve pro-
mjene zakona u Cislajtaniji. Ministar je
molio, da kuća odbije Laginjin izpra-
vak, što se je, razumije se, i dogodilo.
Nu dr. Laginja naglasio j« hrvatsko dr-|
žavno pravo te misao narodnoga sjedinje-
nja. Za to je „N.Fr. Presse" o njemu rekla
da je adario u velikohrvatsku trublja i
u svrhu veliko hrvatske državne misli,
da Laginja želi, neka bi hrvatski i
slovenski djaci iz Cistajtanije polazili
zagrebačko sveučilište.
Zastupnik g. dr. Laginja drži se u
bečkom parlamentu posve kao pravaš.
Steklištvo se eto pojavilo i u samom
carevinskom vieću. Dioničarsko glasilo,
znalo je u oči izbora Laginje, pak i
posije izbora njegova, više put reći, da
će se pristaše stranke prava Spinčić i
Laginja, u bečkom parlamentu držati
kao obzoraši. Nu svatko razuman mora
uviditi, da u ta dva odlučna istarska
sokola nema obzoraštva, a ma ni mrve.
Obzora&ki prijatelji sjede liepo u Ho-
henwartovu klubu, očijukaju sa svakim,
kupe mrvice, a svojih mandata ne
stavljaju na kocku. Spinčić i Laginja|
stoje, glasuju i rade uz Mladočehe, i!
ne propuste nikoje sgode, da ne bi na-
glasili hrvatsku državno pravo, hrvatsko j
jedinstvo, slobodu i nezavisnost, naravno,;
umjereno i lojalno.
Stvar koju je dr. Laginja potakao,
vrlo je važna. Obzoraši, koji sjede u
bečkom parlamentu, morali su to već
davno učiniti, kako bi barem duševno
i kulturno jedinstvo naroda bilo izve-
deno. Predlog dra. Laginje opravdan je
s višega državnoga gledišta, koje svako-
mu državljaninu mora omogućiti, da
radi i djeluje u svojoj domovini, te da
i na pravom vrelu crpi znanje. Budemo
li neprestance i složno radili u svakoj
grani javnoga života onako odlučno i
muževno, kako to čine članovi stranke]
prava u Hrvatskoj te Spinčić i Laginja
na carevinskom vieću, mi ćemo i u naj-
kraćem vremenu postići liepe resultate.
Nestati će brzo ograda i zaprieka, koje
nas diele', bude li hrvatsko sveučilište
ono stecište, koje će misao slobode,
nezavisnosti i jedinstva Hrvatske raz-
sadjivati po svim hrvatskim pokrajinam.
Bilježimo da je i *Agr. Ztg." regi-
strirala govor zastupnika dra. Laginje
i držimo, da je njemački organ vladine
stranke time upozorio našega novoga
predstojnika za bogoštovjc i nastavu,
neka bi sgodnim predlogom išao u su-
sret intencijam dra. Laginje. U toj
stvari imao bi naš predstojnik za bo-
goštovjc i nastavu dobru izliku u ne-
čim samoga ministra nastave dra. Gau-
tsoha, koji je pokazao veliku susretlji-
vost prema misli, da se austrijskim
sveučilištnim gradjanim ne stavljaju
prevelike zaprjeke glede polazka nje-
mačkih sveučilišta. U tom pravcu imao
je ministar dr. Gautsch više podloge,
da bude susretljiv prema polaženju
hrvatskoga sveučilišta, dok i sad već }
prvi državni izpit na zagrebačkom šveu-f
čiliitu vriedi na cislitavskim sveučilištim
a discipline 3. i 4. tečaja našega juri-
dičkoga fakulteta odgovaraju gotovo
sasvim disciplinam na tamošnjim sveu-
čilištim. Ako bi pako trebalo, da kandidat
prava uči ipak još koji predmet, koji se
na hrvatskom sveučilištu n« predaje,
onda bi se i tomu dalo doskočiti tako,
da iz dotičnoga predmeta kolokvira na
kojem cislitavskom sveučilištu. Time]
bi se učinio most, da se hrvatskoj i!
slovenskoj omladini omogući polazak'
hrvatskoga sveučilišta te naobrazba u
materinjem jeziku. Time bi u prvi mah
bilo udovoljeno bitnim potrebam naše
mladeži, a jednako bi i glede forme
bilo udovoljeno teritojalnomu položaju
i vlasti tamošnjih sveučilišta.
Raduje nas, da je baš pristaša stran-
ke prava potakao ovo važno pitanje na
carevinskom vieču te ga muževno ob-
razložio. Mi smo uvjereni, da se pravi
glas naroda hrvatskoga, i to muževan
glas Čuje samo onda, kad za hrvatska
prava ustane pristaša stranke prava,
koja u svojem požrtvovnom radu ne ide
za osobnim koristim —> Nas
u tom jedino spasonosnom i jedino o-
opravdanom radu nemože smetati prazna
vika protivnika ni poruge naših nepri-
jatelja, kakve se na nas često siplju u
njihovim njemačkim glasilim
hrvatsko pravo mora pobiediti.
Vjera u vojsci.
Kako doznaje „Vaterland®, izašla
je uputa na zapovjednike četa, da
nastoje, kako bi se više gojio re-
ligijozni duh u sboru častničkom i
kod momčadi. Hvala Bogu! Tiem
smo počeli i dobro prepisivati. 0-
dakle, ne treba da kažemo.
Konzervativna stranka i njezini
zastupnici, kaže dalje „Vaterland",
već su mnogo puta sjetili na nuždu,
da se u vojsci većma goji strah
Božji, te da »e vojniku dade više
vremena, da azmogne obavljati one
vjerske čine, koji su svakomu nu-
ždnif da u sebi njeguje strah Božji.
Primjera radi neka se pogleda ono,
što su u tom smjeru rekli g. 1890.
u delegaciji u Budimpešti delegati
Ivan »Thurnher i Dr. Kathrein (ovaj
u svojstvu izvjestitelja); i na po-
četku spomenuta edredba posve od-
govara onomu, kako se je takodjer
u sjednici delegacijskoj izrazila Nj.
Preuzvišenost ratni ministar, „da je
strah Bolji temelj ćudorednoga života
i najmoćnije poticalo na vierno izpu-
njivanje dužnosti."
Nu crkvene parade, na koje ide
vojnik po zapoviedi svaki mjesec
možda jedan put, ne mogu dopri-
nieti, da se učvrsti u njem strah
Božji. Samo neprekidno izpunjivanje
religijoznih dužnosti, što je običa-
vao svaki vojnik saviestno činiti u
kući roditeljskoj, podržaje vjeru bu-
dnom i daje vojniku moralnu snagu,
da vierno vrši službu, s toga neka
se takodjer dade vojniku vrieme i
prilika, da obdržava zapoviedi Go-
spodnje i zapoviedi svoje Crkve.
Ovaj zahtjev stavio je takodjer
prošle godine u proračunskom od
boru zastupnik Dr. Kathrein i ujedno
je naglasio da je vojniku jedva mo-
guće, zadovoljavati svojim religijo-
znim dužnostim, ako ga redovito u
nedjelje i svetke drže cielo prije-
podne u vojarni. Moralo bi ipak mo-
guće biti, reče govornik, služba u
nedjelje tako urediti, da bi vojnik
imao pred podne prosto, da sluša,
kako mu je dužnost, sv. misu.
To želimo i mi, završuje „Va-
terland", i mnogi, veoma mnogi ro-
ditelji će sigurno mnogo manje ća-
titi breme vojne dužnosti, kad budu
znati, da njihova djeca, prema ple-
menitim namjeram vrhovnoga go-
spodara rata, ne samo da nisu priu-
čena u izpunjivanju religijoznih du-
žnosti, već da su k tomu kako
treba i poticana.
Bazuzdanost ubija narode.
Nedavno smo spomenuli kako u
Frartcezkoj pučanstvo pada, tako da
je u tom za polit, budućnost France-
zke najveća pogibelj. Kazali smo tako-
djer kako se u pomanjkanju vjere
i morala ima tražit pravi uzrok
tomu opadanju.
I veleuč. Dr. Ante Starčević bavi
se ovim pitanjem, temeljito i bistro,
u broju „Hrvatske" od 8 tek. Do-
nosimo po cielo njegov krasni čla-
nak, na razmišljanje rodoljubima:
„Mimogred napominjasmo da /ran-
mfa mw\*m na 6r#/u pada. Mislilo
se da se to zlo nebude naskoro u veliko
opaziti, a opazilo se već kod lanjskoga
popisa, koj se obavlja svakih pet £odinah ')
Službeni su izkazi proglašeni. Radi se
o god. 1886-90.
Francezka ima god. 1890. dušah
38,343.192; povećalo se kroz zadnjih 5
god. za 124,289, a za 5 god. pred
ovimi, za 545,855 dušah. Lep nazadak.
32 županie napreduju, a 55 županiah
nazaduje; god. 1886. napredovalo 58,
a 19 nazadovalo.
Pariz ima 2,447,957 stanovnikah;
povećao se za 103,407 dušah ; njegovo
je povećavanje jako raslo od god. 1872 —
81. pa henjava od god. 1882—91.: onda
biaše od 417,231, a sada je od 178.934
dušah. — Broj stranjskih . umalio
se za 13,416 dušah; ali ovo je zato jer
su mnogi stranski primljeni za Franceze,
naturalizirani. —
God. 1880. biaše porodah 838,059,
naprama god. 1889. manje za 42,520
dušah; a umerlo je 876,505 dušah, na-
prama pervašnjoj godini više za 81.572;
sklopilo se 269,332 braka, a njih
7,455 razstavilo se, t. j. sklopilo ih se
manje za 3,602, a razstavilo vide za
671 naprama god, 1889.
Nemorali se reći, da je taj narod
teiko bolestan ? Pa kako vredni repu-
blikanci tumače nesreću zemlje ? Jedni
kažu da je ged. 1890. infiuenza mnogo
ljudih pokosila. Ali veitaci kažu da
ova bolest nije o sebi pogibelna, i da
od nje same nitko neumire.
Ona samo nemilo protrese i oslabi
Čoveka, pa ga ostavi, za to nikoga
čvrsta i drugačie zdrava nekosi, nego
nosi samo detcu i starce, stvorove koji
su slabi već bez nje, pa ih ona oslabi
još većma, ter umiru samo odslabljine.
Nu je li influenza kriva da se manje
ljudih rodilo i »Ženilo, a da ih je više
iz braka stupiU f 1
Kažu da se sada pokažuju posledice
krize od prie 36 godinab, zaoštrene
velikim pomorom god 1854—5., i da
je god. 1870 — 1. poginulo mnogo me*
makah, pa zato nemože biti porodah,
buduće se oni nisu oženili.
Tko neljubi francezki narod, ako je
koliko razuman, mora se tomu tuma-
čenju smehati, a nami je nad njim za
plakati. Šta? U svakoj zemlji običava
biti vanredna pomora ; ali što se jedne
godine izgubi preko mere,zna se slede-
¿ih godinah naknaditi.
Meka oni ljudi pogledaju popise fran*
cezkoga pučanstva sa velikoga prevrata
i za carstva, pa će naći većje pove-
ćavanje pučanstva, i to jer se za rata
radjaju čvrstija detca, krepčie se uzgoji-
vaju, pa ih razmerno premalo umire.
God. 1870 1. rasmerno, franeezkih
vojnikah nije skoro ništa poginulo,
buduć su kod Sedana i u Metzu cele
vojske zarobljene. Ali koliko je onda
Nemacah poginulo, pa kako se plode?!
Istina je da je ovo nečista pasmina i
već zato da se redovito jako povećava;
ali i Francezi su se do ove republike
bolje plodili. —
Nedavno je zabranjeno nekoj sramotan
igrokaz u kazalištu predstavljati. Slavni
Boileau reče: što se nesmi videti,
neka se pripovedanjem razloži; na kod
nas je, vapije pravi Francez, došlo da
se pokaŽuje ito t$ nebi smilo ni pripo-
vedati.
i) Držimo se pravopisa kojeg« i pi«»q
Hrvatski sabor u Zadru.
Sjednica od 28 ožujka.
Prisutna 24 zastupnika.
Zapisnik predjašnje sjednice odo-
bren bez opazke.
Zore pita vladu o gradnji puta
kolovoza okolo grada Dubrovnika
kroz Posat;
Gjorgji pita vladu o Stonskoj
priežbi;
Perić o glađu i nevolji u selu
Zagvozdu;
Bjankini o gradnji crkve u Ar-
banasim.
Pavić odgovorit će na ove upite
u jednoj od dojdućih sjednica. Uz to
odgovara Dru. Čingriji o gradnji žup.
»tana na Pilama u Dubrovniku, da
nova gradjevna osnova lani dobila
odobrenje, te da će u proračun g.
1893 bit uvršteno 2.000 f. kao prvi
obrok trošaka za gradnju. Zori o
odstranjenju pogibelji na cesti kroz
klanac Orsola, odgovara, da će do-
tična osnova bit što prije podastrta
vladi na odobrenje. Bjankiniu odgo-
vara o prodaji soli u Biogradu, da
je prodaja soli povjerena privatnomu
obrtu i da je g. 1886 vlada išla
obćini u susret, dozvoljujuo joj tro-
mjesečni rok za plaćanje crne soli,
ali obćina očitovala, da ona nemisli
poduzet prodaju soli pod svoj račun
i odgovornost. S togu ministarstvo
prekinulo dalje dogovore. Nego, ako
obćina misli pristat na uvjet mini-
starstva, neka se javi i dobit će
dozvolu. Odbija prigovor, da se
vlada ne skrbi za marvogojstvo i
protudokazuje, uz opazku, da vla-
dine namjere na nalaze podpore kod
ostalih pokrajinskih čimbenika. Ku-
lišiću o postupku kninskog pogla-
vara g. Karabaića odklanja odgovor
na upit, ali primjećuje, da u koliko
bi bilo opravdanih tužuba, vlada će
vršit svoju. Bjaukiniu o žalostnom
stanju javne sigurnosti u selu Raz-
vadje, odgovara, da se uije uzpo-
stavila ondje oružuička postaja, jer
je blizu oklajska postaja i jer
premještenjem postaje u Razva-
dje otegotilo bi se uadgledanje ja-
vne sigurnosti po ostalim selima.
Istomu odgovara o dozvolam drva-
renja za selo Kolane, da kriva ob-
ćina, koja kasno šalje prijave. U
ostalom vladi nije stigla nikakva
tužba radi zakašnjenja.
Žmirić pita rieč za lično pitanje.
Predsjednik mu je dava, ali ga
opominje, da će mu oduzet rieč, ako
se odaleči od ličnoga pitanja.
Žmirić-. Visoko zastupstvo vlade
i Častna gospodo desnice i ljevice!
Prošlih dana (na 26) u svom go-
voru ') htio sam dokazat obstanak
J) Mi smo ga u izvadku priobćili u
prilogu broja 20. NegO evo danas
nekoliko neobielodanjenih tekstualnih
izreka. O Buzolićevoj „nome vano
senza soggetto" odvrati: „frase umi-
liante". „Noi potremmo vendicarei ca-
povolgendola: „soggetto vano seuza
nome" (smieh). Ma noi non iseende-
reiao mai tanto in basso (Buzelić:
dopochč lo avete detto". Smieh). „Dr.
Cost, Vojnovie d' ingegno e di cuo-
re ; risponderebbe (> uzkraćivanju
talij. jezika).... varrebbe come gettare
in mare il capitano nel momento del
massimo pericolo"..,.. „Vojnović h im-
parziaie".... „La loro tamiglia fuggen-
do dalta Boama trovb asilo a Venezia."
/Spominje Domicijana i Nembroda. —
„1 Croati hanno detto che egli (Nem-
brod) deriva da „nemoj brate". Opo-
minje svećenike na ljubav iskrnjega:
„ama il prossimo..., non fare ad altri."
„Abbiamo il § 19, ma inutile, e mo-
neta fuori di corso". „Nel trattato di
Vienna fu sbranata l'idea della na-
zionalita come quella ;inconsutile di
G. 0.".... La nostra madre Italia si 6
svegliata lo stivale ha messo gli
speroni".
Govoreć o pjevanju, reče da se pje-
vaju „ben altre canzoni "(nego ona o
si) u „Sokolu" i „Sjemenistim^padoda:
„Non garantisco" ...t.„bisogna che la
giovenlu si sfoghi con innocue canzoni."
„Qui sotto terra aono i monumenti
latini o italiani. Di Croazia non un
doeumentoj non un monumento, 1' u-
nico: »aoorrerie, vaudaiiami" (Buzolii:
talijanske narodnosti u Dalmaciji.
Begenišio sam što Austrija i Nje-
mačka pružaju danas ruku Italiji.
Govorio sam o simpatijam dalmati-
naca za Italiju Netom sam izašo iz
saborske dvorano stali me saliećat
sa svih strana, predbacujuć mi, da
sam „iredentistaMoj dugi život
javnog poslovača nije bio dostatan
da me obrani od te osvade. Primjer
mojih sinova, revnih vršitelja svoje
dužnosti, takodjer nije bio dostatan
za obranu. Govori zatim o nekom svom
mncnju dalu kao financ. odvjetnik u
Mletcima za povratak nekih 20 slika
duždevoj polači. 0 dlaci da radi
toga ne bio uapšen. Ali N. V. kralj
{govornik plače) reko: Žmirić je
„un gatantuomo".
Kad N. V. kralj bio u Dalmaciji
odlikovao je na osobit način govor-
nika. Govornik veli, da se znojio za
Austriju i žrtava radi nje podnio i
da bi se stidio („mi vergognerei di
sedere in queslo luogo. se nutrissi
questi iniqui sentimenti verso quella
sacra immagine") kad bi tako hudo
ćustvovao prema onoj (kraljevoj)
svetoj slici*.
(Sad ze prelazi na nastavak ras-
prave o Školskom proračunu; ali ovo
ćemo doniet obširno pod naslovom
„Srbsko-hrvalska razprava").
Nakon razprave o školskom pro-
računu, prelazi se na točke 2—6
dnevnoga reda, koje priobćismo u
broju od 28 ožujka. Sve ove točke
biše tršene bez razprave.
Sjednica od 29 ožujka.
Prisutno 27 zastupnika.
Čitaju se upiti na vladu.
Bjankini pita vladu o uredjenju
čikole, hoće li i kad bit izvedeno
e la vostre chiese, reg ilatevi da croati).
Žmirić: cosa importa, il regalo siac-
cetta anche dal turco „II diritto
storico non vale contro il naturale"....
nnazione americana" (!)...»
Nakon eto je donio raznih citata,
da dokaže što je narodnost, zaklju-
čuje:
„La sintesi si é : la nazionalíta
e 1' estrinsecazione della propria com-
pleta personalitä, inalienabile senza
la propria volontá,"
....„Venezia... ci diede la lingua, per-
fino la ercce di Cristo". Imamo 19.
statuta sa dubrovačkim. Počimlju od
12. vieka. Napisaoi su najprvi „con un
cattivo latino, continuano con un cat-
tivo italiano e terminano con un buon
italiano". „II solo statuto di ¡Vleleda
fu scritto in eroato." Napoleun velik
g. 1809 kroz proglas gjenerala Du-
masa reko je dalmatincima: „vi ren-
do alia vostra patria". Qod. 1809 u
nekom soietu na čast Napoleunu re-
čeno je: „se l'llliria donna obblia
sui lunghi anni, é opra di lui" (Na-
poleuna). Dalmacija je „terra latino
italica" „Venezia,.. ponte di passaggío
dalla tenebra croata alia luce italiana".,
„morlacco proprio del croato", dalma-
tinac ne zaslužuje „lo spregiativo di
di morlacco". God. 1809 nadv. Ivan
reko o Dalm. „avviliti come siete non
siete piü italiani". Zatim govori kako
su nekad bile škole izključivo talijan-
ske, zakoni idem, izvjestitelj za Dal-
maciju svedj talijanac, Činovnici ita-
liani passati in Dalmazia", „pergamo"
„teatro", imena dućana, ulica i t. d.
sve bilo talijansko. Pri kraju priča o
ljubavi dalmatinaca napram mi et. re-
publici. Spominje 16.000 dnlmatiuskih
vojnika („schiavoni") koji se pri padu
republike nalazili u Mletcima i ne htjeli
ostavit Mletke. „Quei poveri sehiavom
erano croatiOni su zakopali zastavu
sv. Mat ka. Da bi ju odkopali, pita sa-
dašnje: „avreste cuore di calpestarla" ?
„E necessario il nostro sacrifizio a
voi?... Expedit unum hominem pro
populo mori... noi siauio piu di uno,,
domandiamo giustizia e nulla píü;"
t. j. „possibility di pacifica conviven-
za, senza nuocere gli uni agli altri".
Tako su mislili pravi Hrvati g. 1861,
koji porUČiše: „domandiamo solo l'u
nione del sentimentó... non tocchere-
mo la lingua italiana, i vostri funzio-
narii, le vostre leggi".
Vi ostanite Hrvati, a mi neka osta
nemo što smo, manjina. Neka svak
govori i piše kako hode. Dopustite
talijanske učionice po gradovima i
večim mjestima. „Che la lingua degli
ufficii sia a piacimento. Vívete e la-
sciateci vi vere M.
to uredjenje, radi zdravlja ¡ koristi
stanovnika obćine drniške.
Pavić odgovara Periću o gradnji
župne crkve u Proložcu. Kaže da za
Dalmaciju država troši 325.490 f.
na godinu u bogoštovlje svrhe i da
je do g. 1890 dopriniela od svoje
8,915.700
Isti odgovara Bjaukiniu o tro-
šnom stanju župske kuće u Ra-
dunicu Zlopoljske župe.
Vidović pita Zem. Odbor radi
nekog nameta od 50 novČ., što da
je udarila šibenska Gbćina, rek1 bi iz
osvete, na svaku ribarsku ladju iz
Zlarina i šepurina, jer su ova dva sela
glasovala za talsjanaškog kandidata.
Prelazi se na prvu točku dne-
vnoga reda: preporuka vladi za u-
stanovljenje okružnog suda u ¿Šibe-
niku.
Šupuk:^ Lani prigodom dolazka
N. V. u Šibenik obćina zamolila je
preko presv. prag. biskupa, da Ju
se ustanovilo okružno sudište u Ši-
beniku. Odavna pozna se ta potreba
i nužda. Zato jur nazad 10-12 go-
dina bi to pitanje podneseno Sa-
boru. Onom prigodom sve su vlasti
pristale; samo vlada nije pronašla
shodno rad ekonomičkih uzroka. Iz-
vidi dovršeni pokazuju, da bi usta-
novljenje ovog suda doniejo toliko
moralne koliko financijalne koristi
Šibeniku, dočun mala bi odatle šteta
nastala po grad Zadar. Nu Zadar
ima toliko blagodati, te može lako
žrtvovat tu malu iskru. Završuje iz-
lićuć nadu, da će Sabor „nasloniti
taj njegov predlog; nada se i od
vlade, da će i ona „nasloniti" taj
njegov predlog.
Pavić izjavljuje, da je politička
vlast, u interesu pučanstva živo po-
duprla molbu šibenske obćine (do-
bro !).
Dr. Ivčević zagovara predlog. Ovo
pitanje visi već od 80 godina. Sve
su se stranke složile i poduprle
stvar, koja je korislna i s obzira
»bodnosti i s obzira poboljšanja u
hitrom trsivanju posaia. -Dokazuje
korist i s moralnog vida, pa zaklju-
čuje preporučujuć predlog (odobra-
vanje j.
Glasuje se poimence. Glasuje sa
da 26 zastupnika. Glasuju proti sami
Bene venia i Trigari.
Prelazi se po tom na 11. točku
dnevnoga reda: proračun ueionske
zaklade za g. 1893.
Učestvuju u razpravi Tartalja,
Trigari, Buzolić, Bjelanović, Klaić
i Cingrija kao izvjestitelj.
Izvješće douieti ćemo u dojdu-
ćem broju.
Pri il. naslovu: „nagrade kateke-
lama" uzimlje rieč zast. Ljubić. Na-
zad 2 godine glasovan je zakon, u
namjeri da se poboljša ekonomično
stanje kateketa. 1 pokrajinsko škol-
sko viece priznalo je tu namjeru
zakonu, i odmjerilo nagrađena na-
čin pravedan; te katekele mnogih
miesta dobili priličnu nagradu. Ali
njemačka ermeneutika nehodi, da na-
redba pokrajinskog škotskog vieća
ne odgovara zakonu. Moguće. A
pošto se katekete u mnogim mje-
stima nemogu radi mnogih sata po-
dučavanja bavit nikakvom drugom
službom i pošto je pokraj, školsko
vieće prisiljeno pr>hvatii se tumača
što ga zakonu daju u Beču, govor-
nik predlaže, da se nagrade kate-
ketama za g. 1893 odmjere u iz-
nosu u kojem bile za g. 1892. A
za onapredak nek se dade nalog
Zem. odboru, da spravi zak. novicu,
da gdje su 2 ili više učionica, imaju
se smatrat u nagradam, kao jedna
učionica. V
Cingrija predlaže, da ovi Ljubi-
ćevi predloži prodju na Zem. Odbor,
da ih prouči i o njima izviesti.
Ljubić nema ništa proti tomu.
Zatim se primaju ostali naslovi uč
proračuna i zatvara se sjednica.
* * *
Izvješće o sjednici držanoj na 30
ožujka priobćismo u broju od 31
istoga mj.
0 sjednici držnnoj na 1 tek. iz«
viestismo u broju od 4 tek. mj.
* *
0 jutrnjoj sjednici 2 travnja pri-
obćujemo na drugom mjestu. Istoga
dana po fiodno držana je razprava
o proračunu poljodjelske zeklade. 0
njoj ćemo izvieslit pod naslovom
„ Poljodjelska razpravaUčestvovali
su u njoj. Tartalja, Trigari, Bjan-
kini, KulišićTruxay i iavj. Cingrija.
Zadnja sjednica od 4 teli. mj.
Sjednica je počela ujutro u 10 sata.
Prisutno 25 zastupnika. Zapisnik
predjašnje sjednice bi odobren bez
opazke.
Stigla je jedna molbenica učitelj-
ske pripomoćne zadruge na Pagu.
Bjankini predlaže, da bude izru-
čena Zem. Odboru sa preporukom
(primljeno).
Bjankini čini upi! na vladu, zna
li, kako se mesarim u Zadru stavijaju
svakojake zaprjeke i kako se brani
sušenje i talenje loja van grada.
Benevenia pita vladu, jo li joj
poznato, da su u obćinsko povje-
renstvo u Staromgradu za dieljenje
obćinskih dobara izabrani sve sami
pristaše obćine.
Bjankini pita vladu, je li joj po-
znato, da se pučanstvo Knina i Vr-
like nevjerovatno umnožilo u po-
pisu pučanstva, osobito u selim
gdje su grčko-iztoćnjaci. Broj se
pomnožava očito u stranačke svrhe,
da se uzdrži premoć grčko-iztočnog
pučanstva {„Srbi" : laž !)
Kulišić odbija napadaj Bjankinicv
na njegovu obćinu. Pučanstvo se
zazbiij znatno umnožilo, jer odanle
nitko ne seli i jer evo 10 godina,
da nije bilo nikakve pošasti.
Pavić ako mu bude moguće radi
kratka vremena, odgovorit će na
upite danas.
Odgovara Bjelanoviću o vojn. vje-
žbam, da nije istina, da su mnogi
vojnici nastradali, niti da se vježbe
drže po najvećoj vrućini. Vježbe budu
od 1 trav. do konca lipnja, a one
domobranstva od 15 kolovoza do
15 rujna,
Gojkoviću odgovora, da njegov
upit ide pomorsku vladu u Trstu i
da će ga namjestništvo rado onamo
dostavit.
Prelazi se na dnevni red: izvješće
0 radu Zem. Odbora.
Bazprava trajala je do 2 sata po
podne i bi opet nastavljena u 7
sata u večer. Učestvovali su Zore
kao izvjestitelj, Ljubić (izjavljujući
da neće glasovat za predlog, kojim
se moli vladu za pohrvaćenje ureda,
jer da se toliko puta molilo pa se
stidi sklapat dalje uzalud ruke. 0-
vaj je predlog kašnje izostavljen, te
nije ove godine glasovan. Ljubić
je završio prosvjedujuć proti vladi
1 poručujuć joj, ako se ne nakani za-
dovoljit napokon narodnoj želji, da
ju čeka: den gnjeva, dies irae). Go-
vorio je za tim." Vidović, Žmirić,
Bjelanović, Bjankini, Puljezi. Čin-
grija.
Po podne vladin povjerenik od-
govorio je na neke upite. Medju
ostalim o zapljeni „Katoličke Dal-
macije", da je vladi ta zapljena po-
znata, ali o uzroku nemože reć ni-
šta, jer se vlada drži daleko od u-
pliva na sudbene vlasti.
0 redovničkim župam Pavić od-
govara, da vlada nije pozvala, da
protegne blagodati zakona od g. 1885
o kongrui na redovničke župe. To
se može jedino zakonom u Carev.
Vieću. Nu vlada je dalm. zamolila
bečku, da bi dozvolila privremeno
ekonom, poboljšanje onim dušobri-
žnicima koji posluju na redovničkim
1 župam.
Isti odgovara o nesazivu saboru, da
§ 8 zetnalj. reda odredjuje da se sabor
ima sazvat „po pravilu" svake go-
dine, ali lo ne izključuje, da se može
koje godine sazvat i dva puta, ili koje
godine i nesazvat rad važnih uzroka.
Koji su lo pak važni uzroci koji
su naveli bečku vladu, da ne čini
sazvat sabor, nije ovlašten kazat.
Zatim čita se zapisnik i Predsjednik
drži zaključni govori: Spominje mje-
wec dana napornog rada i kako kroz
to doba, osim koje rneumjestne i
promisljeneu rieči, razprave su tekle
umjereno, na bistrenje pojmova i na
pobjedu „pravice". Spominje harnost
koju će nosit „naša domovina"
predloga dra. Bulata, pa zaključuje
pozivljuć da kao „sinovi jedne te
iste zemlje4' zaboravimo naše brat-
ske zadjevice, pa spominje i opet
„našu domovinu" i završuje sa tro-
kratnim „živio" N. V. caru i kralju.
--¿I.
y
Veleuč. Vjekoslav profesor Spiočič
vod ja i ponos istarskih Hrvata, b o je
cjeć političkog mjsijenja svrgnut sa slu-
žbe i lišen mirovine.
Ovaj je dogodjaj uzbudio u Beču ve-
lik utisak u zastupničkim krugovim i
pripravljeno je o stvari do pet upitana
vladu.
Povratit ćemo se na predmet obširnije
u dojdućem broju.
* * #
G. namjestnik udielio je 50 f. crko-
vinarstvu žup. crkve u Božavi.
*
* *
Pišu nam iz Brača: Dne 31 ožujka
u Mil noj dva djecka (nijedan nije mitio
jedanaestu) igrala se. Igruša našla pla-
kušy. Moji junaci posvadili se, planuli
feó žeravica, pak se i počupali. U dr-
manju jedan, kažu, pripit, keenuo drugo-
ga britvicom u trbuh Rana težka. Na-
de je, da će ranjenik preboljeti. Bilo sud-
beno povjerenstvo. Smiluj nam se, Bože!
*
* *
Pošto bolest kapituhirnog vikara u
Zagrebu presv. gosp. biskupa Franje
Gasparića ide sve na gore, te po mnie-
nju liećnika neima nade da bi mogo
ozdraviti, prvostolni kaptol izabrao ja
za kapituiaruoga vikara prev. g. po-
svećenoga biskupa i velikoga predsta-
vnika Janka Pavlešića, a za zamjeni-
toga čuvara prvostolne crkve (procu-
stos) presv. g. p?eiata i opata, kanonika
dra. Franju Račkoga.
*
* *
Preč. Josip Bezić arhidjakon vrhbo-
sanskoga kaptola u Sarajevu, udaren je
ponovno od kapi i nahodi se u nesvje-
stici. Slaba je nada u preboljenje.
* *
Veleuč. sveučilištni profesor Dr. Ante
Bauer u Zagrebu napisao je knjigu bo-
goslovno-mudroslovna sadržaja, koja
služi na čast njemu i hrvatskoj knjiže-
vnosti. Knjizi je naslov „Naravno bo-
goslovje ili koliko može čovjek samim
razumom upoznati Boga". Knjiga zaprema
I blizu 200 strana u vel. osmini, a zapada
t. 1.20.
Tko želi osnažit svoju vjeru i svoj
duh, tko želi čitat i učit, pa se nakon
čitanja nać zadovoljnijim, ponosnijim i
s većosa težajom k uzvišenu i dobru, nska
nabavi ovu knjigu i pomno se njom po-
zabavi, Časovi koji se u to čitanje ulažu
blagoslovjeni su. Radi njih nema kajanja.
Može se dobiti u knjižari dioničke
tiskare, JelačićeV trg, u Zagrebu.
Odpisi „Kat. Dalm."
C. g. Y. Y, — Komiža. Ugodnom nam
je ato nas počeste evo zasebice ob-
darivatzgodnim i rodoljubnim članci-
ma. Ono „30 travnja" ako je gotovo
pošljite slobodno i vidimo li da rr.oža
be/. zapljenske dosade uvrstit <5emo
„rado. Živjeli!
C. g. Dr. J. — Beč — Podmireno do
konca lipnja, t. g. k6 Sto o|
siečnja mj. Živjeli I