Liečnik prvenac pri pokrajinskoj bol-
nici u Arbanasim D.r Ivo Marcelić bio je
od zemaljskoga odbora odredjen za stal-
nog ravnatelja one boluice. Čestitamo!
* • •
U Zagreba je počeo izlaziti ljekar-
nički časopis Aesculap. Godišnja ciena
f. 4. Izlazi dvaput na mjesec, n veliči-
ni „Hrvatske".
• *
Hrvatska pukovnija Šokčevića br.
78. u Osieko, dobila je za svoju zasta-
vu od nadvojvodkinje Blanko dragocje-
nu vrpcu, koju je ona sama „za iiepu
pukovniju" vezla, sa slikom Matere
Božja sa Isusom, uz nadpis: in hoo
signo vinces (u ovom znaku ti pobjeda)
sa posvet m : „Nadvojvodkinja Blanka,
c. i. kr. pješačkoj pukovniji br. 78.* Ovo
odlikovanje primljeno je po cieioj pu-
kovniji najvećim uzhitom.
« *
Kad je na 6. o. m. rišćanski vladika
u Mostaru Serafin Petrović došao u
crkvu u 4 sata iz jutra, da služi litur-
giju, velika većina puka iz'Ma demon-
strativno iz crkve. Osim tu-^a snimise
i zastavu, koja se je preko blagdana
obično vijala pred crkvom.
Kao uzrok izkazu navadja.u sto vladika
drži se čvrsto sarajevske vlade, te bi
ga „vjernici^ rado s toga svrgnuli.
* •
Folnegovićeva „Po«. Brv.a napada u-
pr*v na nepristojan način čestitog otač-
beuika i uglednog hrv. pisca gosp. Eug.
Kumičića, jer ni)e i on podpisao neki
predlog Folnegovićevih nasliednika u
saboru. \Ja malo više hladnokrvnosti i
razbora „Pos. Elrv." ne bi onako stra-
stveno i nepravedno pisala o zastup-
niku brodskoga kotara. Ta on |e danas
kakav bio kad su ga Brodjaui iza-
brali.
* * *
Ovih dana vjenčala se u Mostaru
hrišćanka $karo sa katolikom Filipom
JBlaženićem. S toga ju je politička vlast
držala, na molbu hriščanskog svećen-
stva, tri dana u zatvoru, silujući ju, da
se povrati svom i otcu i uda za koga
hriščanina. Nego mlada nevjesta odvaž-
no je odoljela svakoj sili i napasti, te
ostala vjerna svomu vojnu.
# * *
Pišu nam iz grada : Obzirom na ne
najpovoljnije zdravstvene odnošaje grada
Zadrrf, i na bolesti priijepčive, koje se
to bliže primiču, molimo ugledno Ob-
ćinako Opraviteljstvo, a naosob g. na-
čelnika, koji je i Ovih dana znao obuz-
dati hire nekih občinakih poslužnika,
da jednom za vaada zabrane grdnu ne
podobštinu, pumpanje zahoda iizlievanje
gnjusobe, po bielom danu. Takova gr-
doba se ne trpi više ni po selima, a
kamo li u kakvu gradu naobražene
Evrope. Neki dan smo gledali kako
velik broj osoba koje idu po meso u
Arbanase, trče kao pomamljene zati-
skujuć nos, jer uslied prolievanja
nečisti, zakosnuo jih je takav smrad, da
se mal da ne njeki onesvietise. Svaka
stvar u svoje vrieme. (Kako obćinski
liečnici to trpe! Opazha slagara.)
«
* •
Pišu Nar. Listu iz Biograda, dne 9
eiečnja: Nekidašnji dopisnik „Katoličke
Dalmacije", koji je u broju 88 onako
liepo orisao nedjela, koja se zbivaju od
neko doba u Pašmana, drži, da u tom
selu nema žandarske postaje; doSim,
neka zna, da u večer na Vodokršće,
neki aotonjak zapalio je kuću Krševana
Magiča, koja izgori do temelja, a š njom
•toka, slama i sve što je u njoj bilo,
dok ovaj strašni prizor zbivao se je baš
tis a vis žandarske postaje.
* * *
Početkom veljače povisit će se broj
sudbenih prisluanika (s podporom) u Dal-
maciji za 11.
* * *
Primamo iz pokrajine; Da bi „Dal-
mata" znao što postizava svojim neopra-
nim jezikom i atrastvenošču u politici nebi
nikad izašao na bio dan. Njegovi se re-
dovi umanju, a tomu on najviše dopri-
nosi.
Toliki i toliki negdašnji autonomaši
sada su » tvorili oči i pristaju uz naš
program. Mogli biatuo navesti imerv* vr-
lo čestitih svjetovnjaka, popova i w,no-
uika, koji JU se jednom nazivali autono-
rnašim, a sada su po izbor Hrvati. Ne-
davno jedan od ovih, kada ga zatekosmo
gdje čita Dalmatu, reče nam: s neumje-
renosti D lu a>ova govora vidim, da me-
ni nemože bit drugovanja s njim, pa i
dandanas čitam Dalmatu da vidim po-
nor u koji on vodi svoje pristaše. Mi
smo mu cancro i t. d. Dokaz, da vrsimo
svoje dužnosti toli svećeničke, koli otač~
beuičke. Nasuprot svećenici drugih viera
koji goje tudju misao i t. d. njemu su
svetci iza nje ima samo po .vala. Prispo-
dobite !
Nekolicina svećenika.
* * »
Ifcišo je prvi broj mladenačkog Lista
»Hrvatska misao" u Zlatnom Pragu.
Pročitali smo ga na dušak i ako ne
baš od miline.
Najzanimiviji je uvod i Radićev čla-
nak.
U uvodu urednik kaže što hoće jjHr«
vatska misao".
Odgovor je na upit nejasan. U ko-
liko možeš shvatit onu maglu, izbija na
površinu želja novotarija.
„Hrvatska misao" tuži se na pesimi-
zam, a čut nju, sve što sada imaju Hr-
vati na političkom, vierskom i socijal-
nom polju, to ne valja ni prebijene pare.
Nije li i to pezimizam ?
„Hrvatska misao" Bnuje neku nov u
stranku. Osnova bi joj u politici bilo
hrvatski ili srh&ki, alias balkanski. Ali
to nije novost. To je prekuhana jugo-
slavenska ćorba.
U vierskom pogledu „Hrv. Misao"
hoće kulturu i osUlo na krŠćansknj pod-
lozi, i ovo bi bilo dobro kad ne bi da-
lje misli bile nehrvatske. Veli, da je
novomu časopisu viersko jedinstvo ideal.
Krasno. Ali jedinstvo koje ne bi utvrdio
sabor ni Papa, nego srče naroda. Puste
maštanije /
Na socijalnom polju „Hrvatska misao"
nahodi samo jedno dobro: socijalni po-
kret, ali i ovaj nije joj pak do kraja
pravi. 1 njemu pribada.
0 jednu rieč: što ti više „Hrvatska
misao" govori, to je manje razumiješ
Grehota što se prosjeo otok Juan
JFernandes. Ondie bi, veli H S., u republici
ad usura Stephani Radić najbolje pukla
zora — ribama. Mladež se je unapried
izjavila proti nHrv. misli". Pogodila je.
Nije za nju, ni za narod. (H. K.)
* • *
Ne davuo je i opet o saborskom pro-
računskom odboru u Zagrebu poznati
zastupnik g. Gjurković („srbin") pota-
knuo pitanje o uredjenju interkonfesio-
nainih odnošaja u Banovini. Po sudu
zantupnika Gjurkovića, ti su odnošaji u
Hrvatskoj tako „chaotični", da je skraj-
na nužda, da se već jednom posebnim
zakonom urede. „Kat. L.u mu opaža: Mi
znademo, da se nekomu može nešto
pričiajati sasvim tamnim i chaotičnim,
što je drugomu posve jasno, no ipak
bismo htjeli doznati onaj pravi razlog,
za Što g. zastupnik Gjurković ponovno
u tu stvar dira. Mi gosp. (rjurkoviću
ne vjerujemo, da je tomu jedini razlog
tobožnji chaos, koji u njegovi; shva-
ćanju o toj stvari vlada. Gosp. Gjurković
se je ovaj put našao ponukanim, da
izjavi, kako uredjenje interkonfesio-
nalnih zakona nije istovjetno sa uva-
djaojem civilnoga braka. Kao da je u
Hrvatskoj, tko tako naivan, da bi ta
dva pojma istovjetovao! Izvan svake je
sumnje, da je g. zastupnik tim htjeo
neposredno pred izbore odkloniti od sebe
svaku sumn;u, da on hoće da odpočno
prvi crkveno'poliiičke reforme u Hrvat-
skoj, te da tako ne ostane na njem u
tom pogledu nikakav odium. No neka
nam se ne zamjeri, ako mi još ni sada ne i-
mamo pouzdanja u g. Gjurkovića, te ako
nam nikako ue ide u glavu, za što baš on
ovo pitanje o uredjenju interkonfesio-
soalnih odnošaja u Hrvatskoj ponovno
utiče.
* « *
Danas nam je stigla potvrda za-
pljeno br. 3 „Kat. Dalra "
* * *
Na 17 tek. bilo je u Tiesnom
svečano ustoličenje novog župnika
vič. D. Iva Mirića uz veliko i sr-
dačno učešće naroda.
Tko je j,pravi dalmatinac* ? o- ,
vaj upit sasvim je jednostavan. Ne-
ma sumnje. Ali i odgovor je jedno-
stavan. Pravi dalmatinac nemože bit
ni „Srbin* ni „Talijanac". Oni pri- ,
padaju tudjim plemenima. Ali Hrvati (
nijesu ni Srbi ni Talijanci. Oni su i
dakle sami pravi dalmatinci.
Ako li se pak uzme da to nije ta-
ko. nego da valja sudit po mišljenju,
onu« u Dulmaciji nema ni -ragalog
pr^včg dalmatinca osim C k ma-
da papira, jer „Dalmatau g >ri da
brani talijance, „Srpski glas da on
brani Srbe, „Pravi dalmatinac", da
on brani one koji govore natfci, a
Hrvati brane one koji govore hrvat-
ski. Nitko dakle ne brani one koji
govore damatinski. Dakle je dnima-
tinstvo očita obsjena, Ako nije, do-
kažite.
Na 19 tek pod nečuvenim pritis-
kom vlade i predsjednika dorazpra-
vila je zastupnička kuća proračun
i financijalni zakon. Sad još ima da
trsi nekoliko malih osnova zakona,
pa će biti raspuštena.
* • *
Opet se pronose glasovi o mini-
starskoj krizi u Srbiji (Na zdravlje 1
Op. slag.)
* * #
* • *
Gosp. Joso pl. Lantana izabran
je predsjeduikoui zadarske gospo-
darske zadruge.
• *
U Orebićim našasto je u kraj
mora žeosko mrtvo tielo, osobe od
20-25 god. Po nošnji rek' bi, da je
iz dubrovačke okolice.
* * «
U Carigradu se boje, da bi mogli
buknuti novi nemiri, Nekoji od pos-
lanika dobili su pist a, u kojim se
piše, da će biti nemii*, ako se na-
skoro ne provedu reforme.
* *
U B^u su zadovoljni sa liepim
dočekom grofa Golucbovskoga u
Berlinu.
* • *
Rusko novinstvo tumači putova-
nje našega ministra vanjskih posa-
la kao u odnošaju s Iztokom, da bi
Njemačka žilavije podupirala austro-
ugarsku vanjsku politiku.
Spljet, 18 siečnja : „II Dalmata"
neće da prizna da ima Hrvata u
Dalmaciji, premda vazd& o njima
govori i vazda mu je lingua croata J
na zubu.
„Dalmata" će bit zaboravio, što
se zbilo, nazad 10-12 godina, u
obćinskoj sjednici u Spijetu, i to s
veleuć. Doa Franom Bulićem i pok.
Bajamoritiem. U toj obć. sjednici i
pisac ovih redaka bio je prisutan.
Pri svrSetku govora, što ga je dr-
žao pok. Bajamonti kao viećnik,
zaključio je ovim riečima ; „Sempre
Slavi, mai Grcati!" Na to naš vrli
otačbenik Don Frane B. upita ova-
ko tobožnjeg autonomaša vieeaika
Karla Mladinić-Perišu : n Molim Vas,
gosp. Karlo Periša, kojim jezikom
Vi govorite?* — A Periša njemu
Sisto i bistro: „borme hrvatski!"
Tada naš Don Frane okrenu se na
lievu stranu te pok. Bajamontiu:
„ Traducj, sigr. dottore!" Na to pok,
Bajamonti nije nit proslovio.
* « *
INfajnovjc) viesli.
U Italiji su jako zabrinuti za voj-
bku u Africi. Derviši su se prima-
kli talij. utvrdam u Kasali. Došle
nije bilo n?jedne velike bitke. Tali-
janska vojska skupila se na vrnt na
nos, ali ne dopire nego do 7.000, a
derviša je puno više.
* • *
0 *
Na 18 tek. zast. Biankini u za-
stupničkoj kući, upitao je ministra
unutrnjih posala: I. Zašto poslie bli-
zu dva mjeseca i po nisu bili rie-
šeni utoci o obćinskim izborim u
Makarskoj ? II. Je li istina, da to
oteaanje ima svrhu da produži obs-
tanak vladinog povjerenika na ob-
ćini, eda bude mogao ope* i, vesti
one nezakonitosti i nasilja, 3ja se
dogodiše u Makarskoj pri sab>rskim
izborim rujna 1895 i listopada i
studenoga 1896 ? III. &to misli u-
činiti ministar uuutrnjih posaia, a da
odmah budu riešeni utoci proti ob-
cinskim izborim u Makarskoj?
*
Osim kuge, u Indiji vlada i glad.
Do 37,000.000 stanovnika nahode
se u velikoj biedi i tako će trajat
sve do ožujka. U nekim kotarim
nevolja je tolika da čeljad umiru
od gtada. Vlada će razdielit 40-80
milijuna forinta, ali što je to na o-
noliko ljudstvo?
Sfialivala
Iza sv. vjere najvećom utjehom
nam je bila sućut mnogobrojnih
prijatelja u žalosti nad gubitkom
našeg premilog
Josipa Kanonika Delfina.
Budi zato hvala u prvom redu
slavnoj Obcini zlarins' oj, koja se
je neopisivim načinom zauzela, da
bude što sjajuiji sprovod zasvjedoćiv
tim ljubav i harnost prama svome
pastiru, a pokutfav nam ublažiti pre-
teška bol. Budi pak hvala i ugle-
dnom crkovinarbtvu toli zlarinskom
koli lučkom i šepurinskom te svim
bratovstinaai župske crkve, korpo-
racijama i zastupstvima mjesto i ni
i vanjskim. Hvala taLodjer Pre-
Častnoj gg. kanoniku Martinoviću
i Zuriću, te mirskim ž redovnim
misnicima, koji dohrliše na sprovod
prikažavši žrtvu za našeg pokojnika.
Naša hvala budi svoj rodbini, pri-
jateljima, znancima, a nadasve cie-
lom zlarinskom puku koji je obće-
nitim saućešćem ublažio tugu, a
uz njih hvala vječita i gg. obćinskom
liefiniku Dr. V. Galvanu i Dr. B.
Peričiću koji su svim silama pritekli
da bi spasili miljenika našeg.
Dužnost nam je zahvaliti još pre-
častnom kaptolu šibenskom sa svim
mirskim i redovnim gradskim sve-
censlvom, svim c. k. činovnicima i
zastupstvu slavne obćine šibenske,
mnogobrojnim prijateljima pokojni-
kovim koji prićekaše i izpratiše
mrtve ostanke do šibenskog grobišta.
Hvala napokon svima koji bilo
duplirima, učestvovaše sprovodu, te
posjetom brzojavno ili pismeno na-
stojahu tješit nas.
Svima od Boga plača, a od nas
i vječita harnost,
Dok ovim javno zahvaljujemo,
prepornčamo našeg nezaboravnog
pokojnika molitvama prijatelja.
U Zlarinu 19 Siečnja 1897.
Antun^ Irene, roditelji.
Ivan, brat.
Antiva, Luigja, Adelka,
Lucija, sestre.
Josip Marušić, Eugen Pet~
toello, zetovi.
Milka) nevjesta.
Zvonimir, Ljubica, Eugen,
Milka, Josip, bratići.
fr. Ćiril Đ uho vid, fr. Me-
tod Mirić, I. pop Bja
žić, N. pop labulov-
Truta, gojenci.
Otrag malo dana opasno razboli
nam se naša miljenica, mala Katica.
Pozvan naš plemeniti, blagi i vrie-
dui obćinski liečnik Dr, Pro Galzi-
nja, na našu preveliku žalost kon-
statira, da mala boluje od diphte-
ritisa. Premda se je mislilo, da će
naša miljenica Katica preminuli još
one iste noći, kad je pomenuti lie-
Čoik bio pozvan, ipak ju uz b.ižju
pomoć svojom požrtvovnošću, bri-
gom, vještinom i nastojanjem iz o-
ćite i krute smrti otme upotre-
biv odmah injekcije seruma Behrin-
gova — tako, da je sada mal-< sa-
svim ozdravila, sa našu preveliku
radost.
Zahvalni Bogu na tolikoj milosti,
dužnost nam je ugodna, da se ja-
vnim putem najsrdačnije zahvalimo
gori spomenutom našemu vriednomu
liećniku, koji je znao toli umno i pri-
jateljski od nas ukloniti veliku ne-
sreću i žalost.
Da, Bog ti obilno naplatio, nac
dobri, pošteni i vriedni liečnice, a
od na* ti još jedanput najsrdačnija
hvala i vječita harnost.
Pag, dne 9 siačnja 1897,
Obitelji Grge. Rumora-e i
Vida Palčića.
Odpisi „Kat. i>atm.;-
Č. g. „učitelj" — Konavli — Nijesmo,
kd ni narod, za mješovite učionice,
pa ni g ekonom, uzrofta, te izosta-
vljamo onu viest o po kraj. šk. v.
Onaj čl. o mjest. v. ne tiskasmo
da se ne zaplete prepirka.
U ostalom spravni smo vam ič na
ruku.
č. g, D. F. G. — Marina — Obrnusmo.
Zdravo 1
č. g. R; — Zadar — Navala gradiva
prisilila nas, da i ovaj put i ostavimo.
U dojd. broju bit ćete prvi na redu,
pa bila navala još viša od današnje,
č. g. D. J. M. — Vrsi — Naručene
tiskauice odpremljene predjučer. Cie-
na samo 50 novć.
č. g. dop. x. — Kožino — Puno je o-
iobno. S druge ono vitezovo po«tu-
panje može imat i svoju pohvalnu
stranu. Cienimo, da je najbolje izosta-
vit. Ono drago uvaženo. Zdravo I
č. g. dop. — Rab — Radi ćemo uvrstit i
ako nerado čitamo ovakove tužne
viesti.
ŽIVOT
3. L U C I J EJ
opjevan prostim pučkim stihom
od
N. Batistića.
Zadar 1896 — Strana 180
Oiena 50, poštom 55 novč.
— Naručhe —
mogu se upravljati Ured-
ništvu v Narodnoga Lista %
knjižaru L. Mmzanti i sa-
mom spisatelju u Zadar.
)i i mttmfjOfm
Kod Nagradj. 1 i s kantice Vit a Han i $ sinovi u Zadru može
se nabavili uz obaljenu cienu:
S E R C E
za
POBOŽKTB DUŠB
Hiti aba ve Duhovne
za bogoljubno slušati svetu Misu, za razmišljati istine Viko-
vične i /„i dostojno se izpoviditi i pričestili, uz druge tn o-
iitve i pobožnosti
napisao
Kanonik MATE PAVLOVIĆ •
Tajni Komornih Nj. Sv. Leona XIII.
Molitvenik obsiže 592 slranice, vrlo ukusno štampan i
uvezan u platnene korice sa pozlaćenim slovima a stoji samo
— 50 novčića —
Kod iste tvrdke na hod i se na predaju i ^Poljodjelski
Katekizam0,.
Gospin plač
ili " Muka Gospodina Našega lsukrsta
— Ciena 10 novčića —
HV* Tko naruči 10 komada dobiva 1 na dar.
4
$ #
€
€
Stajališta za put Križa (na propup) — Oltare, Krstio-
nice, Osvire, Svete grobove, padpuno i naravno izvršene, Špi-
^ /je sa Gospom od Lurda i Bernardetom.
€ Božične Jaslice
od drva, naravno i umjetno predstavljene, sa mnogo hipova
lp i životinja, i 7« djela ne i podpuno gotove od 35 fior. napried, tako
svakakove drvoreze, umjetno izvedene, prodaje više puta
^ nagradjena
J Kadio tuca za kršćansku umjetnosi
€
$
IVANA KRST. SCHIHALZL f
U S7, ULRIOII (GKODCU^ IIROL. J|
SVETACA
najfiniie izrad;eni. u bojani na ulje po volji, pozlaćeni :
#
4 KM
Veličine ctm. 30 — 40 50 60 70 89 90 100
Oiene 1 a. v. 12.-
Velićim cl a.
_ i5, _ 18.— 23.— 26.— 31. - 37.-
120 130 150 170
Ci^ne f. a. v. 50.— 60. 85.- 105,
30 40 50 60 70
IVopeia, iinjCnije israJjeno, na ulje bojndiionn, bez križa &
(sa križem č«l'-rti dio skuplje): ^
% & % »
£
Veličine ctm, 20 25
Cieue f, a, v. 2.50 3,-
Veličine ctm,
Ciece i a7"v7 17. - 28,-- 35,- 45.- 60,-
4.— 5.- 7.— 10.- 13.-
80 90 100 120 i30 150
fffgp h;o ne odgovara prima se natrag
Kupujte prvi francuski papir m cigarete
„S T A B č E V I ć" jest na prodaju samo
kod trgovca Stjepana tianillliua — Jelša — (Dalmacija).
U kutijam od 250 snopića for. 2.9
100 „ „1,2 »i n %
Čuvajte se imitacije!
STJEPAN GAMULIN.
OBRAČUN
kn : ju Srba i Hrvata
napisao
D. IVO PRODAN
Urednik „Katoličke Dalmacijea
U Zadru
Brzotiskom „Kat. hrv. tisk."
Preostaje nam jod nekoliko iztisaka
ove knjige, o kojoj je nas urednik pri-
mio sa sijaset strana najlaskavija rane
nja, i koje se je s toga već u prva dva
mjeseca raznielo po narodu punu tisuću
iztisaka.
Cienimo, da je knjiga dobrodošla za
bistrenje našega književnoga i politi-
čkoga položaja, te ju toplo preporuču
jemo hrvatskomu obćinstvu. Ciena 'e
knjizi novč. 60. Tko nabavi dva iztiska
ujedno, prima ih franko na kuću uz sam
l fiorin.
Sadržaj je knil.ai sliedeči;
Pristup — Srb&H prigovori (Bosna,
jezik i pravopis) — Srbi,:.-- Toskanom?
Beograd Fiorencom' SU to, ni to. —
Ima i Hrvata štokav^ea — Pritvrda —
O rieči „ča" (i Srbi su čakavci) — I
čakavština dokazuje da su svi ikavci
Hrvati — Srbsko je nariečje ekavština
— Naški nije srbski I. — Naški nije
srbski II. — Naški nije srbski III, —
Naški nijesi'bski IV. — Naški nije srb
ski V. — Granice triju naših narječja
(Pcmoravlje, Podrinje, Posavina) —
Javno mnenje prošlih vjekova protivno
srbatvu Bosne — Stvaranje umjetnih
Srba — Starinska pisma dokazuju hr-
vatstvo Bosne —- O pravopisu I. — O
pravopisu II.— Prilog A. granice hrvatske
države. — Prilog B. — Prilog C.
^ Čiiile vidite i čudite so!
i
c
prate nevjerojatne jeftine cune štitili će
razprodaje
&ENSACIJU
PRAVIH GENFSKIH SATOVA
sa izvrstnim; strojevim i petgodišnjori garalCljOltl
1 goldin remontoir ura sa krasnom kutijom, liepo
gravirauom ili jeduostavnom od pravog Hata tfežko laz-
likujuća, sa liepim goldiri-lancem, prije 10 for., sada
5 75 sa 5 godiš, jamstvom. — 1 sreberra remontoir iz
pravog 13 lot srebra, sa dva zaklope* i izvrstnim tfo-
jem sa 5 god. jamstvom, sa pozlaćenim lancem prije
18 for. sada 9 for. — 1 Vrince of Wales srebrna on-
ker remontoir ura lh rubina, izvrstan stroj 5 god.
jamstvo, sa elegantnim lancem prije 20 for. sada 11 for.
— 1 zlaina gospojinska ura sa izvrstnim strejem, 5 god. jamstvo, sa ele-
gantnim pozlaćenim lancem, prije 22 for.sada 14 for. — 1. islatna re-
monioir za gospodu, sa 5 god. jamstvomprije 55 for. sada 35 for. —
Pecat nik za g< ispod je ili gospodu najnovija fncona. Umoljava se za što
korije narućbe. Svaka naručba obavlja se tako točno, kao da je kupac
sam osobno prisutan. Ne konvenirajući predmeti izmjenjuje ae ili se
novac vraća.
P. F R O MM
BEČ, II, Obere Donauatrasse 107,
skladiite satova i zlatnina
fm
Imamo razpoloživu esela slira-
nu izvrstnog bielog čvrstog, glad-
kog iistoveog papira i svakovr-
stoih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira su
200 obvoja, može se dobit az
cienu od 1:20 do 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
nom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
može dobiti IOIIO takvih obvoja
uz eienu od sama 4-5 £.
f'oštarinu plaća naručitelj,
ti prava
„Kat. hrv. tiskar neu
Ferdinande Zorzoni Droghiere.
Via Donota N. 1. Trieste
Assumo commissioni in importa-
xione ed esporlaiione di qoalunque
articolo.
ŽIVOT
S. LU-OI JB
opjevan rostim pučkim stihom
od
N. Batistića.
Zadar 1896 —'Strana 180
Ciena 50, portom 55 novč.
— Naručbe —
mogu se upravljati Ured-
ništvu „Narodnoga Listaa,
knjižaru L. Mazmnti i sa-
mom spisatelju u Zadar.
Obavlja ttarudbe točna te odprenia prosto poštarine!
TEODOR SLABANJA
•rebraar u Gorici (G6rš). Uiic« Horelii br. 17.
se uljudno preporučuje VeleČastnomu sve-
ćenstvu za izradbu svakovrstnog- crkvenog po-
sudja, iž čistoga srebra, alpaka i mjedovine u
najnovijih i liepih oblicih a po njgnižoj cieni.
Stare predmete popravljam te ih kroz oganj po-
srebrujem i pozlaćujem.
Da si i siromašnije crkve uzmognu nabaviti
razne crkvene stvari, ustanovit će se po želji
prečastne gg. naračitelja plaćanje uz vrlo Nevoljni
uvjete.
Šaljem ilustrovane cienike badava.
tja nnmčfoe točno te odpretna prostt poštairtne !
O. Ivo FrOti;iil5 via%toi< iidavateij, i odgovorni urednik Brzotiskom katoličke hrvats te tiskar ne,
MMMHMBjPii
Ž I V 6 T
S. LUCI JB
gJJ opjevan prostim pučkim stihom
od
N. Batistića.
Zadar 1896 — Strana ISO
Ciena 50, portom 55 novč.
— Naručbe —
mogu se upravljati Ured-
ništvu „Narodnoga Lista %
knjižaru L. Mazzanti i sa-
mom spisatelju u Zadar.
ur
<6 .-.i
LISTOVUI FAFifi
013 voli
, imaap iiaz^io^iožjvar <oielo shrar
na izvrstnoj^ bi e log čvrstog,, glad-
kog liištovBog 'papira i 'gvakovr-
atnih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira sa
200 obvoja, može se dobit az
ciena od 1.20 do 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
lom žnpe, trgo^čke tvrdke i-t. d.,
' može dobiti takvih obvoja,
az ciena od sama 4-5 f.
Poštari du plaća naručitelj
I Uprava
jj nKat. hrv. tiskar ne" ;
?< »sl^v, t-'vvai S^ŽŽ«« « ^ SĆ7 V
Stajališta za Put Križa (na propup) — Oltare, Krstio-
nice, Okvire, Svete grobove, podpuno i narovuo izvršene, špi-
lje sa Gospom od Lurda i Bernardetom.
Božične Jaslice
od drva, naravno i umjetno predstavljene, sa mnogo kipova
i životinja, izdjelane i podpuno gotove^od 35 fior. napried, tako
svakakove drvoreze, umjetno izvedene, prodaje više puta na
gradjena
Radionica za kršćansku umjetnost
IVANA KRST. SCHHIALZL
U SI. ULRICH (GKODCU), 11ROL.
KIPOVI SVETACA
najfinije izradjeni, u bojam na ulje po volji, pozlaćeni:
Veličine ctm. 30-40 50 60 70 89 90 100
Ciene f. a. v. 12.- 15.- 18.
Veličine ctm. 120 120
23.-
150
26, — 31,
170
37.
Ciene f. a. v. 50.— 60.— 85.- 105.—
Propela, najfinije ixradjena, na ulje bojadisana, bez križa
(Sa križem Čdtf rti dio skuplje) :
Veličine ctm, 20 25 30 40 50 60 70
Cieae f, a. v. 2.50
Veličine ctm, 80
Ciene i. a. v. 17. -
3,
90
4,— 5.-
100 120
7.— 10.-
130 150
13.-
2ž, 28.— 35,- 45.— 60,-
Šio ne odgovara prima se natrag
ERNEST KRICKL I SCHWEIGER
c. i k. dvorski dobavljači svilenih i crkvenih tkanina
„ZUR IVEISSEN TAUBEa, BEČ, 1. Kohhnarkt 2.
OBRAČUN
umedju Srba i Hrvata
napisao
D. IVO PRODAN
Urednik „Katoličke Dalmacijeu
U Zadru
Brzotiskom ' „Kat. hrv. fisk."
Preostaje nam još nekoliko iztisaka
ove knjige, o kojoj je naš urednik pri-
mio'sa sijaset strana tiajlašltavija 1 mne- .
nja, i koje se je s toga već u prva dva |
mjeseca raznielo po nabodu punu tisuću (
iztisaka. j
Cienimo, da je knjiga dobrodošla za
bistrenje na|eg% književnoga i poeti-
čkoga položaj^ t°pl° preporuču
i'em'o hrvatskomu obĆinstvu. Ci^na 'e tnjjzi nc$g. 69. T^o nabavi dva iztiska
ujedno, prima ih franko na kuću uz sam}
1 fiorin.
Sadržaj je knjizi sliedeći:
Pristup — Srbski prigovori (Bosna,
jeaik i pravopis) — Srbija Toskanom?
Beograd Fiorencom? Ni to, ni to. —
Ima i Hrvata štokavaca — Pritvrda —
O rieči „Ča" (i Srbi su čakavci) — I
čakavatina dokazuje da su svi ikavci
Hrvati — Srbsko. \t nariečje ekavština
— Naiki nije srbski 1. — Naški nije
srbski Ih — Haški nije srbBki III, —
Naški nije ai'bski IV. — Naški nije arb-
ski V. — Granice triju naših narječja
(Pomoravije, Podrinje, Posavina)
Javno mnenje prošlih vjekova protivno
srbstvu Bosne — Stvaranje1 limjethiH
Srba — Starinska pisma dokazuju hr-
vatstvo Bosne — O pravopisu I. — O
pravopisu II.— Priiog A. granice hrvatakt
državo. — Prilog B, — Priiog C.
Tekom ovoga mjese-
seca šaljemo muk te
svim vel*'Č88tnim žup-
ničkifn Uredim i Sa-
mostanim austro-ugar-
ske Monarh'je naš sto-
prv izdau, providjen
sa oko 550 slika cr-
kvenih komada, tiskan
u velikom obliku
j . Nu pošto je lako mo-
/ff gu^e, da pri odašilja-
T nju blizu 12.000 izti-
' saka bude izostavljen
koji župnički Ured ili
Samostan, s toga mo-
limo u tom slučaju da
nas dobrostivo obznane,
eda uzmogneiSio odmah
poslati jedan iztisak.
Kod Ntigradj. 1 iskamice Viialiani sinovi u Zadru može
se nabaviti uz obaljenu cienu:
BISE R c E
za
POBOŽ NB DUŠE
iliti Zabave Duhovne
za bogoljubno slušati svetu Misu, za razmišljati Istine Vi-
kovične i za dostojno se izpoviditi i prićestiti, uz druge
moli(ve i pobožnosti
napisao
Kanonik MATE FAVLOVIĆ *m-
Tajni Komornih Nj. Sv. Leona XtlL
Molitvenik obsiže 592 slranice, vrlo ukusno štampan i
uvezan u platnene korice sa pozlaćenim slovima a stoji samo
— 50 novčića —
Kod iste tvrdke nahodi se na prodaju i „Poljodjelski
Katekizam a.
Gospin plač
ili Muka Gospođina Našega Isukrsta
— Ciena 10 novčića —
Tko naruči 10 komada dobiva 1 na dar.
4
Čujte vidite i čudite so!
prave nevjerojatne jeftme cime sliedeće
razprodaje
SENSAC IJU
PRAVIH 1GENFSKIH SATOVA
sajzvrs'nim strojevim i petgodišnjon garaicijom
1 goldin-remontoir ura sa krasnom kutijom, liepo
graviranom ili jeduostavnom od pravog zlata težko laz-
li> ujuća, sa liepim goldin-lancem, prijv) 10 for., sada
5.75 sa 5 godiš jamstvom. — 1 sreberna remontoir iz
pravog 13 lot srebra, ea dva zaklopca i izvrstnirn tro-
jem sa 5 god. jamstvom, sa pozlaćenim lancem prije
18 for. sada 9 tor. — 1 Prince of Wales srebrna an-
ker remontoir ura 15 rubina, izvrstan stroj 5 god.
jamstvo, sa elegantnim lancem prije 20 for. sada 11 for.
— 1 cospojinska ura sa izvrstnim strcjem, 5 god. jamstvo, sa ele-
gartnim pozlaćenim lancem, prije 22 for.sada 14 for. — 1. zlatna re-
mov'oir cc. gospodu, 8a 5 god. jamstvomprije 55 for. sada 35 tor. —
PevAnik gospodje ili gospodu najnovija fncona. Umoljava se za što
korije rarućbe. Svaka naručba obavlja se tako točno, kao da je kupac
sam osobno prisutan. Ne konvenirajući predmeti izmjenjuje se ili se
novac vraća.
P. t R O M M
skladište satova i Zlatnine
BEČ, II, Obere Donauatrasse 107,
l
Obavlja uaručbe točno te odprema prosto poštarine!
TEODOR SLABANJA
srvbraar a Goriei (G5rz). Ulica Morelti br. 17.
se uljudno 'preporučuje Telečastuomu sve-
ćenstvu za izradbu" svakbVrštnog'Crkvenog po-
sudja, h čistoga srebra, pipaka i iiijedoviae u
V*"- ii: ? najnovijih i Iiepih oblicih a po najnižoj cieni.
j.. • SUire predmete popravljam te ih kroz oganj po-
SKl'brujem i pozlaćujem.
Da si i siromašnije crkve uzmognu nabaviti
r -^ne crkvene stvari, ustanovit će se po želji
piečastne gg. naručitelja plaćanje uz vrlo povoljne
uvjete.
Šaljem ilustrovane cieriike badava.
O^Bvijn tt ryči>e točno te odprema prosto poštarine ! ^
II ivo FfOlaftj via^taik iidavatelj, i odgovorni urednik Brzotiskom katoličke hrvatske tiskar ne,
- Bi
^aslanik
¿nao vješto i
razne prepirke deli-
-^e naravi. U jednu rieč, bio štovan
i ljubljen od svakoga koji je imao sreću
upoznati ga, a to najbolje dokažuje si-
jaset čestitaka prispjelih mu prigodom
njegova naimenovanja.
Danas bi takodj&r namješćm kao za-
častni kanonik prepoštovani Dn. Josip
Grimani, svećenik darovit, uman i po-
božan, ljubljen i poštovun od svojih gra-
djana i starešina.
Dvie samo da rećem o vanjskoj sve-
čanosti. Bojat se je bilo zla vremena,
ali rek bi da se i sama narav osmjeh-
nula hvarskim svečanostim. U nedjelju
osvanuo liep dan u ovom krasnom po-
dneblju. Oko desete prečastni kaptol,
mnogo poštovani svećenici, mnogobrojni
prijatelji, znanci i štovatelji uz otmenije
gradjanstvo odoše da dignu svečare. U
to zvona zazvone, glazba zasviri a po
vorka se uputi put stolne Crkve. Pro-
lazilo se kroz brštanove slavoluke. Kuće
su bile urešene sagovim, zastavam i ze-
lenim viencim. Po uglovim vidjalo se
vise prigodnih sastavaka, a sve je ovo
tako bilo uredjeno i ponamješćeno da si
mogao zaključiti: ubavi Hvar zna svoju
svojim učiniti.
Poslie crkvenog obreda bi sjajna gost-
ba kod Presvietloga Nadbiskupa Bisku-
pa. Osim svečara bilo je pozvano sve
hvarsko svećenstvo i glava političke i
obćinske vlasti. Preko sobeta u dvoru
je svirala glazba vješto i divno po iza-
branom programu, a u dvorani se dizale
nazdravice u kojima osobito su se izti-
cale zasluge svečara.
Na zaključku mog dopisa, od pune
duše želim svoj trojici liepo zdravlje na
korist Crkve i naroda.
Iz Dalmacije, na 10 veljače.
Molim vas, gosp. urednice, ustupite
mi malko prostora u vašem cienjenom
Listu, da uvrstim ovo malo redaka, eda
tako barem ovime dadem donjekie odu-
ška ćustvu pravice, a i zadovoljstvo svim
učiteljima.
Znadem da će ove novosti malo za-
nimati obćinstvo, ali neka i ono ovime
upoznade bolje jade i nevolje pučkog
učitelja. — Nema druge, tako je, pa pik!
— „Sit gladnu nevjeruje." Jadni li smo
ti mi pučki učitelji, ma baš ono što se
kaže, jadni u svemu i po svemu. Eto,
hoće nam se i ove hude sreće ! Uz ma
8tnu plaću što primamo za onakav trud
i za onakovu plemenitu svrhu, moramo
jošter, kad smo prepomješteni u koje
drugo mjesto, ili kad stupimo prvi put
u službu, čekati tu blaženu plaću, tako
rekavši do sudnjega dana. Ma zašto to
— kad je jedan put učitelj prepomješten,
ili je stupio prvi put u službu, nedo-
žnači mu se odmah plaća, koja mu pri-
pada? Ili misle, da učitelji primaju ma
nu s neba, pa im ne treba plaće ! O-
vakovih sreća i još stoput gorih, pučki
je učitelj pun i prepun. A sada nam se
nameće ovo pitanje: Hoće li se ikad
tomu mučeniku poboljšati ekonomično
stanje?! To je duboko i neshvaljivo pi-
tanje za svakoga, zato pustimo ga neka
spava na hartiji!!! a gonimo napried
ovu gori spemenutu stvar, koja se može
riešiti su malo više pomnje na učitelja.
— Je li liepo da se trudimo i mučimo, a
ne beremo uz to nikakve plaće? Ne,
zaisto ne. — 0.... istina je, da nam
neće poći ništa izgubljeno, ali u Otće-
našu stoji: „Daj nam ga i danas" (mi
učitelji jedemo svaki dan, neznam da li
to čini svatko!!!) Sada promislimo malo
na mlade učitelje, koji su teke dovršili
svoje nauke i time njihovi roditelji iz
crpili sve svoje sile, pa sada kad su
namješteni u službi, misle jadnici, da
su im prestale Tantalove muke, a kad
tamo na žalost moraju ga opet primiti
na svoja iztrošena ledja i hraniti. A za-
što to? Jer plaće još nije primio, a o
zraku nemože da žive, za to valja pod
silu da se komu obrati. Pa zar je ovo
liepo? - Ja neću suditi, već puštam
pošteno obćinstvo, neka to ono učini.
Nu opet s druge strane nebi bilo po-
hvalno, da jedan učitelj stopro došao u
novo mjesto odmah se zaduži u ime
svoje plaće, koju će tekar primiti poslie
toliko mjeseca, jer naravski to je lzpod
njegove čaati. Ali metnimo da se je
taj učitelj zadužio, ko što zbilja mora,
lave, pa ljudi čekajuć
njegovu namirbu, stanu
o njegovu poštenju, a
ivati njegov značaj, či-
pi njegov ugled, koji je
ku u školi i van škole,
•ari, naime je li on primio
, već samo govori; on neće
je 1. .. — Ovakim i sličnim
itelj je obasut, a ni kriv ni
-.iarije vlasti morale bi uzeti u
ozir ove neprilike i žurno dosko-
pomoć ovim nevoljam.
Učitelj.
Bol, 6 veljače.
S običnog mrtvila razbudila nas go
spodjica hunjavica uz pratnju dvaju siu
čaja grlice.
Pleše se ali zabave izpadaju štono rieč
ni slano ni začinjeno, krabulja ni za
liek — blažena ta hunjavica ....
Da slika bude čim vjernija, znajte da
nemamo iiečni'&a. Natječaj bio dvaput
otvoren, ali badava, čekaj da vidimo.
Liečniku bi dobro bilo u Bolu — jer
Bol nema odlomaka jer živež nije skupa
a jer je i plaća dobra: suviše iznad
Bola imade selija, koja se začala nebi
pozivati slučajnoga sor duojtura.
Uz sve to, naše mjesto materijalno
znatno, orijaški napreduje, ulice se šire,
privatne se kuće grade, krivulje ustu-
paju mjesto pravim crtama. I ove go-
dine potrošit će se u obćinske puteve
dvie hiljade .... na ovo bi dobro bilo
da promisli Slavni Odbor Dalmatinski,
ili kako se još inače zove, pa da udieli
obilatu podporu našoj obćini.
Biskupa ni još ne vidjamo i ako ga
nestrpljivo čekamo. Pitanje prenosa naše
matice s kraja u sredinu varoša, to je
životno naše pitanje. Od župne crkve
do krajne kuće dobar je kilometar, pro-
mislite na udobnu šetnju zimskom bu-
rom, koja baš vraški duva, i na ugodnu
promenadu ljetnom žegom, koja se žari
iz goletina nad mjestom, a tad ćete i
mati podpunu sliku toga rajskog reli-
gioznog stanja. Župnik i ako čovjek
mlad, pun dobre volje i revni vršilac
svojih dužnosti, u)[neugodnu je položaju,
viernici rado bi vidili svoga pastiera
med njima — Vi koji bolje poznajete,
kateketiku, pastirku, ili kakojostezna
nosti zovu, doći ćete prvo od mene do
zaključka, da je neobhodno potrebito da
župnik bude stanovao u sredini varoši.
Obćina je učinila svoju, predstavnicom
na biskupa, biskup čovjek pobožan i
uvidjavan držim da će povoljnu riešenju
privesti ovo pitanje.
Tko se ne boji kunjavice ni grlice,
to su vam naše učione, zvono neumo
ljivo para uši svojim škvičećim zvukom,
a vrata se kod mužke širom otvaraju,
kod mužke, jer su obe učiteljske žen-
ske sile inflencane. Čujem da je mjest
no Vieće predložilo zatvor učione, ali
pošto još naredba zatvora prispjela nije,
red je držati da je i starija Vlast in
fluencana.
Do vidjenja, gosparu uredniče !
Mademoiselle injluencija.
mnogima preobrazi u upalu pluća. Usiied
ove bolezti zapinju nam poljske radnje
i trgovina, a djeca slabo pohadjaju školu.
Nu jedanput kad smo spomenuli školu,
vriedno je i o njoj štogod do, kažemo.
— Nema u najnevoljnijem mjestu Dal
raacije goreg stana za školu, kao što je
na Visu. Gdje ćete da bude gore — gdje
je sada škola, tu je nekoč bila kasarma,
koja se do sada nije nikada popravila.
Sada promislite kakova mora biti ta
škola! Pod nevaljan, vas je gnjio, stube,
vrata, prozori, sve je to zub vremena
iztrošio. Prije nego čovjek udje u tako
vu školu, mora da učini zavjet, da ga
Bog usčuva, da se pod njime ne stvori
jaz, a o prašini se negovori, nje valja
da se nakusa do mile volje. Pa gdje
ćete, da roditelji šalju svoju diecu dra-
govoljno na ovakovu školu! Ono je špila
a ne hram prosvjete. Ja više neću ništa
kazat, već puštam, neka drugi sude, je
li ovakav stan pristojan i zdrav za školu ?
S toga morale bi starije školske vlasti
svojski se zauzeti za ovu ne malo važnu
stvar i po tom da "provide takov stan
za školu, koji će više odgovarati svojoj
svrsi nego li ovaj. x.
Domaće Viesti.
f Na 8. o. mj. preminuo je na
Rieci Zdravico Šuperina svećenik
biskupije senjske. Jaka i zdrava pred
dvie godine uhvatila ga se zlosretna
sušica, koja ga evo sada i pod crnu
zemlju spravila. Nije imao sreće, da
okusi lakoću bremena i sladkost jarma
Spasiteljeva u vinogradu njegovu,
nije mu Providnost božja dosudila,
đa uzradi na polju kršćanskoga uz-
goja naroda svoga, kojega je svim
srcem ljubio. Ovako mlad shvaćao
je on dobro narodne potrebe, a svom
željom plemenite svoje duše čeznuo
je, da im uz pomoć božju, sa svoje
strane i udovolji. Već kao bogoslo-
vac dao se na ozbiljni rad; prevo-
dio je i izvorno sastavljao, pak će
doskora i „Sbor duh. mladeži u
Senju" pod tisak sa prevodom kra-
sne knjižice Liguorieve: „Pratica di
amar Gesu Cristo", plodom njegova
rada. Bio je r dopisnik našega Li-
sta i suradnik knjiž. „Hrvatske", za
koju je sastavio više liepih članaka,
medju ostalim, obsežan prevod iz
Chateaubrianda. S njim Iegoše u
grob sve liepe nade, koje je svatko,
tko ga je iole poznavao, u nj posta-
vljao. Ganuti nad grobom ovoga
vriednoga svećenika, liepa značaja
vrla rodoljuba, kličemo: Našao u ne-
beskoj domovini, šio a zemaljskoj
naći nijesi mogao!
* * *
S Visa, dne 9 veljače.
I ovdje, kao što je po ostalima mje-
stima Dalmacije, pojavila se je ruska
hunjavica te je jadan sviet ustravljen,
misleć da će ga sasma upropastiti i uni
štiti. Zbilja kako i uebi, kad čovjek vidi,
da ovaj nemili gost kuca mal da ne na
svaka vrata i da je došle nekoliko svo-
jih žrtav& sahranio u hladnu raku. Eh,
onda mu nije zamjeriti, svakom je draga
svoja koža! U ovom je mjestu na ža
lost znala hunjavica prikovati na postelju
i nekoliko odličnih osoba, medju ko-
jima je i naš dični pomoćnik D. Grgo
Pećarević i naša neutrudljiva učiteljica
Kuničić. — Idje im na bolje — kako
čujemo do skora će vani. Sretno im!
Čudnovato je sada gledati ovaj sviet,
odkad se je pojavila hunjavica, kako
vrvi u ljekarnicu i u mesarnicu, da na-
bave stvari potrebite i propisane od Ije-
kara; netom izadje jedan vani, iz jed-
nog od ova dva dućana, ako im se može
kazati dućani, eto ti odmah drugih pet
na vrata, da udju, tako da cieli Božji
dan ljekarnica i mesarnica su pune svieta.
Tuskoro rad velikoga trošenja usiied
ove bolesti, ponestalo jo bilo u mjestu
mesa, ali odmah srećom sutradan prispje
parobrodom nekoliko volova iz Spljeta
— da ne, naopako u ovoj prigodi bez
mesa. Iz ovoga se dade odmah prosuditi
na kojem smo stepenu sdravlja, ili ti
bolje, u kojem se stanju zdravstvenom
nalazimo. Imademo u mjestu dva ob-
¿inska liečnika, ali po duši valja kazati,
nemaju sada u ovoj vatri niti časa po-
činka, vidja se ih po vas dugi dan obi
laziti kuće bolestnika; dakle i njima
leži na srcu jadan narod. Zato živili, a
od naroda im harnost! Sudeć po čienje-
nicam, čini nam 8e, da je bolest počela
jenjati, te da je prilično prama vremenu
i umanjila svoj obseg, ali opet s druge
strane, da je postala kobnom, jer se
f Prekosinoć preminula je u ovdješ
njem samostanu koludrica sv. Marije Kata
Maračid.
* # *
G. Namjestnik udielio je crkovinar-
stvu u Silbi for. 50.
*
* *
Vrhovnom odlukom dopušteno je spljet-
skoj obćini, da može graditi kazalište.
*
* *
U ovdješnjem samostanu 00, Fra-
njevaca prepoviedati će korizmu, hrvat-
ski, veleuč. gosp. Dr. Josip Marčelić
ravnatelj bogosl. zavoda.
*
* *
Osim već navieštenog piolazka vrlog'O.
A. M. Miškova, korizmena propoviedaoca
u Lošinju, bili su ovdje takodjer na pro
lazku odlični propoviedaoci O. Stiepo
IvanČić i O. Nikola Bilić. Prvi odputo-
vao je u Trogir, a drugi jučerašnjim pa
robrodom u Bakar. Ugodno nam je što
se probiru ovako isvrstne sile za rieč
božju, jer skrajno je vrieme, da se od
lučno stane na kraj i preprieči širenje
bezvjerstva, koje prieti, da će opoganit
i ove naše zemlje, što su se svedj vje
rom odlikovale.
* *
Predzadnji „Dalmata" imao je nešto
proti našoj vještici, gdje smo o talijan-
skom postupku u Africi rekli, da prave
komediju. „Dalmata" se ljuti, a to je
sve što je znao odpovrnut. On istodobno
vriedja, a to je njegovo glavno bogatstvo.
Dakle o tom gitarda e passa.
U zadnjem pak broju osvrće se na žu-
pnika u Arbanasim i zar mislite da ga u-
zimlje u obranu ko što bi pravedno bilo?
A da! Ne samo što ga ne brani, barem
u ime reda, nego rabi rieči koje su ko
stvorene, da se nemiri dogode. Mi neće
mo prosudjivat ovaj postupak, jer se sam
osudjuje, nego upozorujemo na nj nad
ležne vlasti, koje vrlo dobro znadu tko
ima pravo a tko krivo, i od koga i radi
kojih uzroka potiče se pučanstvo na ne
rede i odpor. U interesu je duša i reda,
a u časti je vlasti, da se neki obćinski
ljudi ne promeću dalje s političkih svr
ha, u kamen smutnje. Diximus.
Ministarstvo potvrdilo je izbor Angjela
Katalinića kao predsjednika i Vita Mor-
purga kao pod pred. trgovačke komore
u Spljetu.
* *
Primamo iz Zadra, 17 tfoljj»*«' Nrt^ao
svalio oe u more njeki Karuc rodom
iz Arbanasa, čovjek oženjen. Spasili ga
obćinski redari. Hoće, da je bio natru-
šen Čujemo pako, da je i jedan gra-
djanin isto bio u more pao.
* * *
Slavno upraviteljstvo „Slavjanskog na-
predka" u Spljetu javlja nam, da će danas
držati veliki narodni ples.
* * *
Namjestništveni podpredsjednik, pl.
Pavić, imao je čast prošastog ponedjelj-
ka da bude primljen u audjenciju od
Njegova Veličanstva kralja. G. Pavić
povratio se je u Zadar.
#
* *
Na 15 o. m. otvorio se u Velikom
Ižu poštarski ured, koji će se baviti
prometom listova i vozne pošte, i u isto
vrieme služit će kao sabirni ured po-
štarskih štedionica.
* * *
Iz benkovačke obćine, 13 veljače:
Prošaste sedmice u župi Lišane — 800
duša — umrlo samih katolika 14.; a
na selu Stankovci — 1200 stanovnika
u jedan dan osvanulo 5 nosii&. „In-
fluenca" ne probire; kosi B reda!
*
* *
Spljećanin Franjo Suppć piše sada
operu, koju će svršiti do konca ove je
seni. Libretto opere sastavio je Adolf
Schmal.
* * #
Izišao je broj 4. šaljivo-sat. časopisa
„Komarca", koji je uviek liepo, duho-
vito i patriotički uredjen. Na prvoj
strani nosi slike dra. Barčića i dra.
Mazzure, a pod njima: „Slogom rastu
male stvari a nesloga sve pokvari".
„Jedan s ove drugi s one strane, da se
prava narodna obrane". Sada su ure-
dnici „Komarca" Kamilo Zajčić Todo-
rov i Miško Dokaznić. Ovako „Obzor",
što i mi podpuno usvajamo i odobravamo.
# * *
Dokaži napadnikove nečiste na-
mirnice, ja ću jih očistit zanj. Na-
padnik je podla udvorica a toga, što
na ime drugih nepiše lažno prot ob-
ćini; što krive križe nepotvrdjuje
svjedočim, kojih nema na ovom ni
onom svietu. Mije istina što niječeš
o D. Mati, činovnicim, utocim i vladi,
čija je prostačka pjesma o Omiša-
nim? Tko ju je razpaćavao subotom
na pazaru u Omišu ? Tko jamu ko;
svakom Omišaninu i njihovu napredk
neizključuje ni D. Matu. Koliko j
dušobrižnika iz Poljica i po čijen
naputku došlo na zadnji pastirsk'
sbor? — Istina je, da šalješ u Za
dar preporučena pisma na činovnika
B. u kom pitaš, ako potegneš utoke,
hoćeli se odmah ustrojit novo obć.
Upraviteljstvo. čestitajuć (1) odllč.
Cinuvnlku, P. , nnpq<i«j p^tflflng & <~
novnika T. činovnika L. napastuješ
kd vrag dušu. 0 tvojim tužbara na
činov. M. prot ćinov. B. već i ko-
koši kokoću. Da ti je vlada u žepu
i... hvalio si se u krčmi A. č. kad
si zvao vietnika B.; a da si na-
čelnika zvao vladinovcem, uvjeriti
ćeš se iz svojih spisa 1888. Rad
„Bivšeg" nepomože: »ja tvrdim"
već pobij navedeno. SadaDjem na-
čelniku i tajniku nemože se kazati,
da su antiklerikalci samo zato, jer
tebi nisu poćudni; jer su odbili du-
han i pršute; jer nisu dali lažnu
svjedočbu osobi o kojoj si se sam
zlo izrazio u obć. Uredu. Kumira,
kog zoveš sramotom 19 vieka, kad
ti treba, kumiš Bogom i krstnim
imenom, a na 7 kolovoza proš. god.
obetaješ mu svoj glas za tajništvo.
Veliš, „znaj, da je sveto u sva-
Čem, pa i u politici okrenuti na bo-
lje." Po tom na bolje kreće tko
pleća okreće političarim koji ne-
štuju 2. 4. i 8. zapovied božju, ko
ni 2. i 3. crkovnu, a ruže 6. sakra-
menat, koji uče: ljubi sebe (svoje
slavohleplje) nada sve, a svog iskr-
njega radi sebe; koji na 7 kolo-
voza proš. god. u obćinskom uredu
izjavljuju, da u politici netreba po-
štenja, koji dnevom i noću siju ne-
slogu, razdor i nemire u mirni puk.
Kad pozivlješ u svoju stranku sve
hrvate, poštenjake, razložnjake, i
rodoljube, označi i raztumači ta če-
tri sveta imena, nek sviet razumije
sjajnosti nove Edisonove svieće, što
razsvjetljuje stranku, u kojoj ce, po
riečima njezina proroka, njezine pri-
staše „vazda će sjediti na svoiem
mjestu" u obćini. Tako Muhamed o-
biće svojim vojničim, koji poginu u
ratu, da će uviek sjediti za zlatnim
stolim u ženetu — Na tvoj polemi-
čki dvoboj, vazda sam gotov, a) o-
stavi u magazinu: laži i uvrjede.
X.
Po izvještaju travničkoga nadšumara
A. Geschwinda ubijeno je god 1889 u
samom kotaru Travniku 28 medvedova,
115 starih i 45 mladih vukova.
Prftobćeno. ')
G. Nemiru,
Omiška krajina.
Na tvoj „Poljičanin" (nepoljićanin)
odazivlje ti se, koji ljubi Poljica,
nemrzi Omiš; štuje poljičane, ne-
psuje Omišane; ponosi se poljičkom,
a diči Omiškom prošlošću; raduje se
Omiškom dobru, a neveseli poljič-
kom zlu; koji lovi po gori lisice, a
ne po slajam kuniće; koji se mitom
nelieči. Tvoj napadnik nije na ob-
ćinskoj službi ni Časti, pa mu ne-
može ni odzvoniti. Nije zlo sticati,
al je zlo da o njem puk pjeva:
„Procviliše Srijanski težaci,
„1 Trnbuški nevoljni prosjaci,
„Pa proklinju, jer je za nevolju,
„Kamatnika u Gornjemu polju..."
') Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve od-
govornosti.
Odpisi „Kat. Dalm.«
0. g. x. — ovdje — Liepa hvala na
prevodu. Evo danas doštampano. Sr-
dačan pozdrav!
Č. B. — Bakar — Šaljemo Vam počam
današnjim brojem. Podmireno do po-
lovice svibnja. Srdačan pozdrav 1
0. g. J. O. — Metkovići — Poslasmo
Vam sve brojeve od početka godine.
Bratski pozdrav!
č. g« p. — pokrajina — Primismo i
uvrstit ćemo rado, jer onakvi predmeti
ne samo se ne protive nego se pod
puno sudaraju s programom našega
Lista. Da smo Vam preporučeni, pa
bilo i na odalje razmake. Zdravo!
č. g. Ij. — Metkovići — Šaljemo po
nalogu, br. 1—8, uz pismo i bratski
pozdravl
č. g. O. P. — Žao nara je što Vam
nemogosmo došle obširno pisat, kč što
nam je i želja i dužnost bila. Novo
pismo, i ako „uzgred", otvorilo novo
polje. Orehota, što se i onamo ne stupi.
Glede onoga „glavnoga" i mi smo za
via facti. Uz to spravni smo obielo-
danit radnja i sa ikavštinom. T&, na-
pokon, Srbi ciele knjige i po ciele
novine obielodanjuju svojim plemen-
skim nariečjem. Ako itko, barem oni
nas ne bi mogli biedit partikulari-
zmom. Ergo, sa harnošću.... Bog Vat
dragi poživio zdrava i vesela k6 što
Vas žive Redu i Rodu dićnal
godine.
u Belgiji traje mandat pokrajinskih
zastupstva četiri godine; ali se polovica
zastupstva ponavlja svake dvie godine.
Ovih Duhova obavljeni su izbori jedne
polovice Kao i dosad, liberalci su po-
biedili u pokrajinara: Brabaotu, Hainaltu
i Liegeu. Katolici su pobiedili u : Luxem-
burgu, Namuru, Anverai, Flandri izto-
čnoj, Flandri zapadnoj i Limburgu. Po-
krajine gdje su pobiedili liberalci, broje
2,860.000 stanovnika; a one, gdje su
pobiedili katolici, broje 3,111.000. Osim
toga u liberalnim pokrajinama znatna je
manjina katolika; dočim je neznatna ma-
njina liberalaca u katoličkim pokrajinama.
NagOdbeni odbor zabacio je pred-
log Mladočeha, da se u obćoj sabor-
skoj razpravi ujedno razpravlja o svim
nagodbenim predlozima. Rieger je izja-
vio, da su nagodbene punktacije obvezne
satno za članove konferencije, a ne za
sve pristaše stranaka. Kod svakog pred-
loga bi se moglo predložiti da se pre-
dje na dnevni red.
Srbski Kralj Aleksauder pošo je u
$abac samo na jedan dan k svečanosti
Obrenovića. Milan ondje ostaje za ciele
svečanosti, kao glava obitelji.
Novo izašli ukaz srbskog ministra Gjaje
odredio je imenovanja i premještenja
mnogobrojnih upravnih Činovnika.
inzeigpr" javlja: Ca-
vlja posve povoljno.
,u, sprovadja dan na
. audiencije i obavlja
) doći u Kiel nadvoj-
-nd, da izvide pomor-
tbrecht upravio je na
dtkea, povodom njegova
vora u reichstagu, brzo-
mu je izrazio svoje odo-
/eterburgskaja Gazeta" prati ve
i zanimanjem nastojanje i rad mla-
tio češke stranke, koje oduševljava pravo
slavensko otačbeništvo, Ruski List
kaže. kako su MladoČesi svojim radom
i odlučnošću postali važna činjenica u
Austro-Magjarskoj a tako bi mogli i ostali
Slaveni, kad bi se više zanimali zt svoju
narodnu stvar.
Petrogradski „Graždanin" dobiva viest
iz Bukarešta, da u Rumunjskoj vlada
nezadovoljstvo radi nepostignute neod-
visnosti, ako se Rumunjska ne priključi
trojnomu savezu, ma da je pod njema-
čkim uplivom.
Carnot, predsjednik francuzke repu-
blike, kako je poznato udario je, od ne-
koliko vremena, u šetanje, a taj ugodni
posao olakoćen mu je Čestim manje vise
ofieijoznim ovacijam. Bio je ovih dana
i u Avinjonu i u Nimesu, gdje su mu
se došle predstavit i crkvene vlasti ra-
znih vjeroispoviedi, koje su se na razni
naćin u svojim govorim spomenule i Boga.
A1 predsjednik republike kani da neće
da uficijozno da Boga priznade pa od-
govara, no o Bogu nihabera! To mn se
zamjerilo i prigodom pari&ke svietske
izložbe, Bože moj dokle smo spali! Pa
će još liberalstvo imat obraza nekomu
predbacat bezumlje, glupost i fanatizam
i.... kukavičluk!
U Genovi je uapšen jedan ženijiaki
častnik, što je izručio Francezkoj pla-
nove o utvrdjenju granica.
Njemačka vlada kani uvesti porez na
Niemce koji su u inozemstvu, pa neza-
dovoljuju vojnoj dužnosti.
Nemoj crnit, p
catio ne od me:
ćutiš još živu sa]
neda ti da se ta
cem: kad si to p:
bila pamet po s
meuitoga rodbinsl
ti reče one besj
se da sam vidio
i baš koncem XI
ne hvatja: ja ti
H reko: fiat a\
od tebe ako i malo
Tvoja plemenitost
jsa mnom plebej-
stalno ti se razlila
anah tvojega ple-
stabla, te uzhićen
a§ zlatne: sjećam
0 još toga ludjaka
vieka. Bdja se zlata
tko sam, a ti ako
nisi podla kukavic^ bezobrazni klevet-
nik, i ako se nestidiš tvoje plemenite
krvi, van sa podpisotn i kazati ću ti onda
tko si ti. «
Matulina Petar.
•-.vr-
iti Bukovice, 27 svibnja.
Prošle godine dvorski savjetnik gosp.
podpredsjednik PavM obašao je neka
mjesta naše Bukcv»e£.. Ovih dana po-
vratio se da obadje na koja onda nije
mogao, a to su Mi^eiića r Petrovacrkva,
Nunić, Bjelina, Medvidja, Rodaljice, Br-
gut, Popović pa odavle preko Benkovca
u Zadar. Prvi je put, u koliko mi zna-
demo, da. dvorski savjetnik ovakav po-
hod obavlja, ima sobom gosp. kotarskog
Poglavara Fekete i gosp. upravitelja
Grošetu.
U svakom mjestu gdje dodje prividi
crkvu i župničku kuću. Doistine, što
nekoliko daria u ovo potroši nijo dan-
guba, pošto jedino ovako svojima očima
može se osvjedočiti kakve su nužde u
jednom, kakve li u drugom mjestu te
kakvim potrebam prednost dati. Dao
Bog da nam sve u dobri čas doskočeno
bude.
Domaće Viesti.
Nagodbeni odbor u Pragu u svojoj
sjednici od 27. p. mj. — riešio je pred-
log o skoliskom zemaljskom viećti, koje
će dakle biti razdieljeno u dva odsjeka.
Odbačen je predlog dra. Gregera da
predsjednik i njegova dva zamjenika u
školskom vieću imadu poznati oba je-
zika, Za predlog glasovaše mladočesi i
staročeh dr Trojan.
Primljen je predlog Va&atva, da se u
zakonu rieči „zemaljski glavni grad Prag"
zamiene sa riečima: „kraljevski zemalj-
ski glavni grad Prag."
Odbijen je predlog Mladočeha da se
školsko vieće »ma sastati u plenumu ba
reio četiri puta na godinu.
Velika se je razprava razvila, kada
da zakon stupi u krepost. Mladočeh Ku-
čera je predložio da bi zakon imao stu-
piti u krepost poslije no bude odobren
novi izborni red, te zakon o uporabi je-
zika. Proti ovomu se očitovaše Clam i
Rieger. Predlog Kučere je odbijen.
Za nj glasovaše mladočesi i Trojan.
Španjolsko starovieće potvrdilo je za-
kon o sveobćem pravu glasovanja.
Židovi su se pomamili što su se neki
Listovi usudili izniet na vidjelo list o
izdajničkom umorstvu u Damasku, ko-
ji Smd i mi preveli u pro&astom broju,
pa su na nje navalili kako na gadne
klevetnike. Tako i „Austrijski tjednik",
komu je urednik rabin D.r Bloch, na-
pao na bečki „Vaterland" nazivljuć ga
gnusnim osvadačem. Ovaj da mu ne o-
stane dužan u br. 148, 31 p. stavlja
pod nos razjarenomu odvjetniku talmu-
dovaca i drugi list o istom predmetu,
autentičan list majke umorenoga dje-
teta, u kojem je potvrdjeno sve što je
rečeno u listu objelodanjenomu, uz o-
bećanje da će bit podane do potrebe
sve ostale potankosti. List je bio upra-
vljen poznatomu antisemiti Eduardu Dru-
mondu, nosi nadnevak 10 Svibnja t. g.
i tiskani prvi put u „Universu". Ka-
rakteristično je u ovom poslu što svi
liberalni Listovi mramorkome muče. Ja-
dna majka tuži se da su Židovi svojim
novcem sviet podkupili, a cienimo da
je tužba na svom mjestu. Kako bi bu-
čili kad bi se radilo o kakvu samo-
stanu ii o koludricam!
Na tisuće Alsacijanaca pohitilo je pre-
ko Bvajearake u Belfort, da sudjeluje
kod dočeka predsjednika Carnota,
—J—
Silba, 29 svibnja.
Dopisniku i7 Silbe 15 tek. br. 40 po
štenoga „Dalmate*.
Imao si i vremena proma^gati tvoj
članak, ali ipak ne odgovori mudro ;
koliko si u njem istine kazo, vidi. Sto
se tiče vriedooga urednika nK. D." moje
obrane ne treba; poznamo ga liepo a
baš jer ga poznaš, za to se na nj bacaš.
Siećaš li se one pričice o pravičnomu
Aristidu i zanešenooiu seljaku?.... Na
tvoj „Matulina" ili „Ludovina" i ne o-
vrćem ae, to diete nebi bilo reklo. A
a čega bih se zacrvenio, neznam ; valjda
radi ubojstva, brodolomja, paleža, lupež
tine, mutnih izvora, i radi sto takvih tri-
čarija? Paše ni vidio nisam, čibuk ta
kodjer mo ne užgah a sličnost, koju na-
laziš med menom i robom jest ona, koja
je med menom i tobom. Varaš se kruto
da bib se ja sretnim nazivo, kad bih i
mao brevetto ili patente tvojih štićenika,
jer, znaj, makar palac ali ipak se sma-
tram većim od njih. Čuj: učio sam kroz 5
godina domaće škole, u Zadru dovrših
svu 8 gimnazijalnih, a sada vršim služ-
bu namj. učitelja i tim se ponosim, pa
ja bez patente u budućnost gledam bolju.
Koliko vriede tvoji brevettati znaš do-
bro, a zar novac čini sretnim? Reći ću
ti još, da nisam nikomu nikad džepe
mjerio. Potrudi se do sjemeništa pa ćeš
znati i trubi u sviet dali sam svojevoljno
odstupio ili sam bio prognan odanle.
Nije sramota^ pošteno raditi, pa i svinje
pasti, a da preživeš, nego je velika sra-
mota ne steći, kad možeš, i još otčin-
stvo protepati. Da, to je sve što naho-
dis sramotna (?) kod mojih, a to si eto
i po stoti put opetovo; imali još koja
kap žuči tvoja kneževska krv na me i
na moje, slobodno je izlij, a da te dalje
ne muči. Smiešno što mi preporučuješ
IV. zapovjed, kad imaš se za &to u prsa
tući; ja sam s roditelji u podpuuoj slogi
i oni ljube mene koija njih; nikad je
nisam nit naj manje uvriedio, nit na njih
rake dizao niti ća do tamnice doveo.
Jučer su svrčile po zadarskim crkvam
toli već popularne pobožnosti na čast
Majke Božje.
U dojednoj crkvi bilo je mnogo vier-
nika koji su pristupili na svetotajstva:
u crkvi OO. Franjevaca, 00. Kapucina,
u crkvi sv. Marije1), u crkvi sv. Simu-
na; nu osobito u crkvi sv. Krševana,
gdje je propoviedao vlč. O. Bontempo
na obće zadovoljstvo i s velikim uspie-
hom, i u crkvi OO. Tretoredaca, gdje
je propoviedao, kd što već bi javljeno
u svoje vrieme, preč, presv. arhidjakon
D. Grgo Raičević /^rvatski). Ovogodi-
šnje propoviedanje u crkvi sv. Mihovila,
ne samo radi odlične osobe koja se je
podvrgla ovomu trudu, nego i radi pre-
krasnih a svakomu shvatljivih govori,
ostavit će dugotrajnu uspomenu, i do-
priniet će nadamo se, da se ovo prelie
po i dušama prekoristno bogoljubstv'o to
čvršće ukorieni i razgrana u ovom gradu.
*
* *
Čujemo, da će Njeg. Preuzv. gosp,
nadbiskup u dojdući utorak odputovati
put Rima ad limina.
*:
* *
Izišo je br. 9 „Hrvatske" sa sliedećim
sadržajem :
Matičine knjige za godinu 1890:
Podgorske pripovjedke VjenceBlava No
vaka; Psyche, komedija u 3 čina, na-
pisan Ivo Vojnović 'oboje ocienio F.
H. Š.). — Iz Horacijevih epoda (pre-
veo O. B.): Rimskome puku — Moralni
potezi (pribrao A. Laus Starogradjanin):
IX. Umjerenost, proždrlost, pijanstvo.
— Sii benedetto! Rinaldi, pohrvatio 0.
p. M. — Narodno blago (sabire po
Bosni K. Gubić: Tri sestre). — Blaž
Pascal (njegov životopis, djela, doba,
uvod na prevod njekojih njegovih „Mi-
sli*, napisao Lucius, fli. — Druge ćudi
(nastavak idealnog romana I. Edhora,
preveo Cvjetko Srienpiao, konac) — Na-
rodne pripovjedke. Mornar i seljak. —
Novine. — Bala i satira (C. G.) —
Odgonetke i nove zagonetke. — Odpisi.
*
« _
f Na 30 profi. svibnja preminu u Go-
spodinu u rodnom mjestu u Smokvici na
otoku Korčuli Dinko Tomašić pitomac
središnjeg sjemeništa. Bio je darovit mla
dić i pobožan klerik. Nemila mušica u
najljepšem cvietu milosti ote ga svojoj
rodbini i družini, koji $ft polagali liepih
nada u nj. Ovo je drogi ove godine iz
U. teka. Duša im se raja nauživalai
* i;' • *
„Narod" ima u zadnjem broju podlistak
proti njemčenju. Evala mu! Gonimo tu
za razu!
• * ;;V
') Ovdje je za učenice propoviedao vlč.
D. A. Pavlović. Diug$i se je godina
samo čitalo.
S radoSću opažamo, da i nakon od«
lazka veleuč. g. Dinka Politea spljetski
„ Narod" jedini je Časopis, koji uz „Ka-
toličku Dalmačiju" zove Njegovo Ve-
ličanstvo našega vladara, onim 6to je za
nas, i kako ga naš narod zove, naime
kraljem. Čemu i „Nar. List" ne sliedi
ovaj primjer?
* # *
Ministarstvo udielilo je za uzdržavanje
poljodjelske učione u Gružu f. 5000, za
poljodjelski vrt f. 800, za „Gospodarski
Listu f. 500.
* *
Namjestništvo povisilo je adjutum od
500 na 600 f. za namjestništvenog pe-
rovodnog vježbenika Lovra pl Rendić
Miočevića, a udielilo je adjutum od 500 f.
vježbeniku Niku Županoviću.
. .... : <• .* - :<-.>•. 1 y ;-/•'= > • ••-'« « •
Wiener Zeitung javlja, da je Kralj u-
dielio umirovljenomu župe upravitelju u
donjem Stolivo i počastnomu kanoniku
lvanoviću zlatni krst za zasluge s krunom.
*
« *
Spljetski „Narod" donosi uvodni čla-
nak Mrtvilo gdje se tuži, da je naša
omladina pospana i bodri ju, da se budi.
To je vrlo pohvalno. Nego „Narod" je
kratke pameti, pa nezna tko gleda na
svaku ruku da našu mladež ušika. Pospa-
nost naše mladež, „pomanjkanje zanosa",
to je proizvod, a čimbenici su proizvoda
„Narodu" veoma blizu. Kad u upravlja-
jućim narodnim krugovim svi spavaju
ko zaklanif od koga da se mladež nauči
bdenju? Kad neki — i to mnogi — na-
rodni upravljajući krugovi, u ono malo
trenutaka što s protezavicom i zievanjem
posvećuju radu, najradje se klonu mla-
i, izbjegavaju je, preziru je, i sma-
traju prvom „rodoljubnom dužnošću'
podstrić joj krila u poletu, kako da se
uz takve okolnosti mladež oduševi ? A
da i ne govorimo, o pravcu, o nijednom
pravcu narodne stranke. Kad vam na
pr. „prvaci", kao što je i veleuč. Dr.
Čingria, stanu nazivat čisto hrvatstvo
„griehom", u sto — molimo vas — da se
mladež zanese ? Ako je rodoljublje hr-
vatsko grieb, kako da se mladež osokoli?
Ne, ne, gospodo okö „Narodau ; mla
dež nije pospana, nego je pospana na-
rodna stranka; a muk mladeži, nje grobni
muk, nije drugo, do prosvjed radi neiz-
vjestnosti i pospanosti kojom se od ne-
kog doba narodna stranka odlikuje.
Nek narodni ljudi poduzmu ozbiljan,
dosljedan, izvjestan, odlučan rad za spas
Hrvatske nam domovine, ili nek ne prieče
one koji u tom smislu preko pospanih
narodnih glava nastoje, pa ćete vidjet,
da je hrvatska mladež, uz sve otežću-
juće okolnosti, još kadra, da sebi lice
osvjetla.
* * *
Upraviteljno Sudište, rasudom 24 trav-
nja o. g., odbilo je tužbu Ivana Petko-
vića-Kovača glede kupovštine zemljišta
,,Zlinjau na Blatu Korčulanskom: jer U-
praviteljno Sudište nenadležno rasudji-
vati dali je kupovština potrebita bila ili
škodna po obćinu; jer na upravitelja ob-
ćine, za razpusta vieća, padaju svi posli
načelnika, opraviteljstva i vieća.
* *
Zem. odbor doznačio je pripomoći u
plaće lugara obćine Selaike fior. 40, ob-
ćine Prominske fior, 100, obćine Suću-
rjanske fior. 40.
* * *
Mutni običaj uveo se u neke naše
novine (a medju te u nSmotru* i „Nar.
Li8tu). Zovu njemačkoga cara cesarom!
Istina je, da car i cesar dolazi od iste
grčke rieči Kaisar, ali i djeca znadu,
da naš narod samo za rimske cesare pri
držao naslov cesar, a za sve ostale u
zimlje variantu car. Čemu, da se ne
poštuje taj naš narodni običaj? Hi ba-
rem, pošto sada nijedan vladar nije za-
konito rimskim cesarom, čemu, da već
i rabimo rieč cesar za ikoga, a najma-
nje pak za protestantskog vladara?
Doisto i sa slavenskog gledišta po
stupak „Smotre" (ne čudimo se, ali) i
„Narodnoga Lista" ne dade se nego
pokudit; jer čemu se onda i ruskoga
cara cesarom ne zove, kö što tako zo
vete cara njemačkoga?
Dakle ili sve samo carevi, i to je naj-
pravilnije, ili ako ćemo obilovat napram
komu, to obilujmo (i to jedino) napram
austrijskomu caru, kao jedinomu koji
sjedi na onom prestolju gdje su do o-
voga vieka sjedili „rimski cesari"1).
Ministarstvo poljodjelstva pj^^upilo
da podale osobitih odredfba gjfj«k iz-
brane pale kozam, kako je S$b(>r tra-
žio zaključkom 6 kolovoza 1880.
» « *
v) Tako na dlaku radi i naš narod.
*
* *
Kako saro već priobćili na 12, 13, 14,
16 i 17 proq. mj. bi ovr^tn izbor ao«Ag
obćinsko^ zastupništva u KjsUnjain. Pr«
glasovanju za izborno povjerenstvo tre-
ćeg izborništva, kojemu je učestvesale
677 birača, dobila je Jaokovićeva stitankf
356 a Maleševićqva 321 glas, a pri gla*
sovanju za obćinske viećnike rečenog
tiela ova zadnja se je uztegia a bili su
izabrani kandidati Jankovideve stranke.
Za izbore II. i I. pajko sliedio je iecnpdju
stranaka dogovor, usljed ćesa bilo je i-
zabrano po 12 kandidata svake stranka,
*
* *
Pišu nam iz Trogira, 25 svibnja; —
Na 7 tek. bio je naš sudac u Spljetu, vje-
rojatno s dozvolom svojih starečina. Vje-
rojatno je, da i ostale pute, šio on prelco
godine zalazi u Spljet, to biva • do-
zvolom starešina. Nego ipak ne da se
tajiti, da su oni sadčevi izleti oa uitrb
javne koristi, te s toga bi mu )ih morali
ili uzkratiti, ili ga poslati drugamo, po-
daleko od zavičaja, i tim bi ga oni eaisto
izliećili od sadašnje nostalgije.
*
* *
Ministar predsjednik kao ravnatelj mi-
nistarstva unutrašnjih postla imenovao
je gradjevnoga pristava, Stjepana Na
zora mjeroikom za gradjevnu državnu
službu u Dalmaciji.
» • *
Prizivni sud dalmatinski premjestio je,
na njegovo pitanje, kanceliftu kod Is-
tarskog Suda u Vrlici Ivem* Pekića na
kotarski Sud u Makarskoj.
* • •
Zadar, 28 svibnja; Prije nego doka-
žem presidijalnoj „Smotri" na poziv br.
42, molim ju da razjasni, čemu je na-
redilo predsjedništvo da čitiovnici u nje-
kim odjelim c. k. Namjestnifitva predu-
gi je dobnik, najme ne od 5-7 ved do 8
sata p. p. i koliko je iz prošle gftdifte
bilo spisa kroz prve mjesece t. g.' *
* •
Primamo iz grada: Grozni primjeri
razuzdanosti što su nam ih počeli pru-
žati neki uzgojni naši zavodi, a pooa-
pose ovdješnja vladina gimnazija, i tre-
pet koji obuzimlje sve misaone ljude
pomišljajuć na budućnost, rek' bi da nije
još podpuno otvorilo oči starijoj vlasti.
Nešto se doisto čini, ali skoro rekli bi-
smo preko volje, a svakako poduzete mje-
re za obezbiedjenje dobra uzgoja, uz o-
kolnosti koje sada kuže družtvo, odveć
su nedostatne. Mi smo stalni da • i još
nešto namjerava poduzet u prilog dobrh
uzgoju mladeži, ovomu prvomu i glav-
nomu zvanju svih na svietu učevnih za-
voda ; nego nemože nam u glavu, k*ko
se ni do dana današnjega, u koliko
nam je barem poznato; nije niti p»«t*
maklo proti klatarenju učeće mlađpži.
CJz razkvarene društvene odnošaje, us
sto napasti po neiskusnu, lakoumnu i
neobuzdanu mladež, nije li to kao htjet,
da se pod silu izkvari kad se za otele
duge sate bezkazneno skita bez Dadcera,
kad druguje ma s kim bilo, pa ne •!*(>
obdan, nego često i u večer do kasna1) ?
To je, bez dvojbe, glavna krivof% ae
strani roditelja, ali mislimo da ufrajo!
zavodi imaju pravo i duinost ravnat Ime-
nicima i van zavoda, barem do pf^
mjere, i da roditelji i oćitelji imajt|or-
žat sa jedan itap, pa gdja se, u»
bolja volju, vidi ipak gubavih
odstranit ih, da se oielo stado ne
bavi, k6 što se dogodilo sa kojim,
redom, u kojem j* lani bilo angjeTat*)
a ove je godine gjatola. Nadošo je ba-
lile čas, da obćinstvo mora, da
želit neka nestane naiih učevnih zavofa ;
a to je odveć žalostno. Videant conpitpe.
Nekoliko graijaria«
*
* •
I ova je draga i ako nije liepa! —
Otvoren je natječaj u Pokrajini za dru-
gog učitelja kod škol. R. S. Učitelj «•
natječao i primi dekret, a kad tame qa-
domirena mu je plaća kd podučiteJjn.
Dolazi pred pok. nadzornika, a on fa
odprati veleć t to nisu moji posli! Da
čiji su ?
* « «
s) Opazit nam je, da obstoji već naredba»
po kojoj gimnazijalci nesmijo »tat va-
ni, sami, poslie Zdrave Marije. Op. Vr.
•) Znamo no imenu aa neke uftenike
koji »tt Uni bili pravi aaor dobrote^
imn ^tvM jrari
Drugro izdanje
Veritatem facientes in oharitate,
orescamus in illo per omnia, qui
ost oaput Christus.
(S. PACI. £PH. IV. 13.J I
h i
izhodi u .i'onedjeinik i u Getvrta&.
... \ os ipsos, auxiliante Deo. in đies alacriter operara Vestram împeiisuios m tuenda salutari Eeelesiae doctrina aiiiinisque in Keli-
gio'nis araore et in ver» íidei profession« roborandis.... {ï-io IX ' ùpaptnsk. lista, ¿1 veljače 187 M pisaoeim Katoličke Dalmacíj«..
Ego iuteriin olamito :
Si quis Cathedrae Petri juugitnr,
meus est.
(S. liiHBONYM. EPIS. XVI. AD DA*.
TL VJEFL PHËDBHOJBË : — U ZADRU, uuapried 7 fior.' na "god'iuu."'Î>o OSTALOJ CAHKVINI ' à fior. Tko gaostaw » rasDmroi» plaça i !ior. — ZA JSOÏKMSTVO 7 lior. i poslarski troškovi. l'redbrojba traje za oielu godinu:
uto na svrhu godišta ue odbije list smatra ae predbrojuikom i za uastajucu gođiau. - Predbrojbe » novac, iiajboije postarskom doznakom, šalju se na
ništvo. — Uvrslbe po 10 nove. redak. Objave ua 4 straai uz veoma mzku eieuu. Svaki broj napose 10 noveioa. ilukopisi se vi utaju.
Zaaar, 4 ĆewrtaE 1S90,
»vu KATOLIČKI-; OAIMACUK u Zadra, a dopisi „franco" ua Ured-
Br 5-3fc ¡^•«•»•11111 •• l l Hl WH — HiHII—IH »III« lH< HllnHi
Moguće, da dojdući broj, cjeć dva
zasebična blagdana, •isadje na po
arka, ili bude odgodjen do dojdu-
ćeg četvrtka.
« i hf'T* Ili
ima mnogo gospode predbrojnika,
koji unatoč poziv im u Listu, i po-
sebnim pozivim, još se oglušuju
vršenju svojih dužnosti. Svak zna
s kolikim je tegobam skopčano ure-
djivanje i objelodanjivanje neodvi- \
snih časopisa, a osobito takvih ko-
jima je sva podpora jedino u točnu
isplaćivanju predplatd. S toga sta-
vljamo na dušu svakomu rodoljubu
ovo pitanje.
Okorjele dužnike, koji su višekrat
bili pozvani a muče, ako ne pri po-
šiju dugovanu svotu kroz tekući mje -
sec, zvati ćemo ih, po običaju dru-
gih novina, na sud i na ukor ob-
ćinstva. Želimo, da se to nikomu ne
dogodi, ali je do predbrojnika: iz-
bor vatre ili vode.
Kad se dogodi, nek se poslie ne
tuže, da nijesu bili navremno opo-
menuti.
KAOICEVO SLAVJË.
li.
Kad 9ti se braća primicala dično-
mu Zvonimirovu gradu, nastila je
obća žurba. Spljet je bio ko goro-
stasan mravinjak. Svak se žario na
obalu, svakomu srce od radosti silno
kucalo, jer će eto prvi pul nakon to-
liko vjekova ugledat skupni bratski
posjet. Nema veće Velebita, bratska
ga je ljubav prebrdila, pa izravnala.
Obćinsko opraviteljstvo s načelni-
kom d.rom Bulatom i dočekni odbor
in corpore, narodna glazba i hiljade
i hiljade klobuka i kapica, gospode
i gospodja, staraca, mladića i dje -
slavlje, ali ukupno hladnije, jer pri- ^
suinost narodnjaka smrzavasa mno~
giiu plam duše. Narodnjaci bin su
primljeni rječitim.... mukom, Dovik-
nulo se nekomu pače i pereat; ali
htjelo se, da onaj dan neugodnosti
nikoga ne ožaloste, te se nije niti
jedan glas odazvao, što svesrdno o-
dobravamo.
Nabrajat sve što je sliedilo za do-
čekom bilo bi predugo. Koći ćemo
u kratko, da je veselje i slavlje pre-
stalo jedino snom, a to u kasno doba
noći
Sutradan po staranju odbor;* braća
su vodjeui, da razgledaju znameni-
tosti grada, bogati dragocieni muzej,
zvonik i solinske slavne starine. —
Domaćin bio je preo. arkeolog Don
Frano Bulić. U Solin odputovaio se
posebnim vlakom. Tu se veselo pro-
šlo nekoliko sata u onoj divnoj pri-
rodi i medju ouim još divnijim u-
spomenam, koje toli rječuo pričaju
avietu: pobjedu kršćanstva nad pogan-
štinom i hrvatstva nad latinstvom.
Preko odmora obilni doručak uz ne-
prestane zdravice, Izticale su se po-
nosom i rodoljubljem osobito zdra-
vice preč. Bulića, d.ra Trumbića i
d.ra Trinaestica. Bilo je i narodnjač-
kih zdravica, ali su ostale poku-
njene ; jer je i ovdj^ čista hrvatska
misao svugdje pirovala svoj pir. —
Ovdje se možda prvi put pokazalo:
kako čist pravac i pravo otačbe-
ništvo brzo svlada proiivništvo. Is-
tina se sama nameće; njoj se ne o-
doljuje.
U večer u Tociljevoj kafani, već
smo javili kako je teklo. Obćma se
podniela dično.
I oodje uz sve veselje, opažalo
se ipaii dvie nejednake struje, mje-
rodavnu narodnjačku i uzvisitu struju
neodvisnu pravašku. .Narodnjaci satni
sebi vikali živio! naime zastupnici
zastupnicitn, frvi im odapeo zast.
Borčić, a kašnje nastavljali obćinski
činovnici; pa i to, nakon što su se
već izredale bile nazdravice svim
glav«ijim pristašam čista pravca.
Ked bio uzoran, podpun, svestran,
podnašanje mladeži ponosno, dosto-
ih je sa zanosom, d s¿-većega je iva
pomislit možeš".
Sa Mostaranim stiglo je i ujikovo
pjevačko druztvo.
Žalimo što sa okolnosti prepne-
čile dolazak dičnog m >starsko-du-
vanjsko-lrebinjskog biskupa, ') koji
bi najbolje okrunio b;o kitni vienac
svojih kršnih duhovnih sinova.
* *
čaraca pritišće s kraj na kraj pro-
stranu obalu. Evo parobroia, ("Dal- I jaQstVenJ, ah oduševljeno. Samu viku:
macija i Sibil), ali eto i zaglušne | živio d,r Ktaić popratilo psikanje.
vike, eto burnih, urnebesnih po-
zdrava. Glazba svira, grla viču i pje-
vaju; klobuci i ubrusci mašu —
Povorka silna, impozantna triumfalno
već kreće u grad, uz neprestane o-
vacije, osobito pravašima. Netom kre-
Glazbi pleskalo se sa svih sirana,
uprav burno. ttodoljubniji komadi
morali su se opetovat. Obćinstvo slu-
šalo ih je stojeć i pratilo ih pje-
vajuć.
Oko deset sata počeli su se ućestnici
nula povorka s kraja na kraj odjek- raziiazit, da sutra ranije ustanu za
nula davorija stranke prava. Protu-
misli, protu stranke ižcezavaju u va-
lovju ¿ista patriotizma kojim je ob-
ćinstvo oduševljeno, ko što izčeza-
va orahova kora u morskoj pučini.
Odlikovani su osobito d.r Tuškan,
fovacijom), Harambašić, Folnegović,
d.r Banjavčić, Kumičić, d.r Boroša
i sva pak u obće prekovelebitska i
istarska braća. Ljepšega, imponenti-
put u Makarsku; svi neizmierno za-
dovoljni, osobito ljubitelji prave hr-
vatske misli, videć da im je i ovdje
kraljica srca biserovom krunom o-
krunjena bila.
* #
U oči slavlja već su se nalazili u
Makarskoj braća Hercegovci i Bo-
jega dočeka u Spljetu se ne pamti I šnjaci, koji su stigli naročitim paro-
od vajkada.
Nakon prve istarske i prekovele-
bitske braće stiže i nekoliko zadar
skih „narodnjaka" puro sangue, ali
istodobno i još nekoliko hrvatske
braće, kao d.r Amruš, načelnik gJav-
noga grada Zagreba, d.r Vitezić, prof.
Smičiklas i t. d. Doček d.ra Amrušu
i hrvatskoj družiui takodjer pravo
brodom (Malta) skupa sa Neretvanim.
Bilo ih ukupno 170; samih Herce-
govaca polovica.
Prekodinarska naša braća-došli su
većinom u svojoj krasnoj narodnoj
nošnji. Dobar dio još mladi ko ka-
plja, svi stasiti, uljudni, krasni, i živo
oduševljeni.
Pučanstvo grada Makarske primilo
Na 20 u jutro rano počelo vrvjet
pučanstvo iz okolovina, uz sviranje
pučkih glazbila, pod barjacima i u
dimu praha.
istodobno dolazilo i brodova i bro-
dica iz primorja i s otočja, svt na-
kićeni ko neva. Medju njima brod s
Trpnja, brod iz Jelše, i brod braće
Dtdolića iz Selaca, vas u zelenilu i
barjacima, da ga je biio ljepota gle-
dati. Na njem selački načelnik go^p.
Totno Didolić.
Ono isto jutro, doplovi iz slavnog
Dubrovnika neočekivana kila od idi)
duša, najviše iz grada, a nešto iz
okolovina i s otoka iiorčuie. U pa-
robrodu bili su inedju ostalim: d.r
Pero č;ngrija, prof. Luko Zore („sr-
bin", jedini prisutan na svečanost»),
veleuc. proi. bogosiovja 0 Frano
Uccellini, preč. prag. D. Malo Pista,
župnici Crnica, Zlovečera, Bačić (mla-
dji iz Konavaia), Baća, Jorićević,
tajnik biskupske Kurije vič. D. Mate
Raičević, vič. D. v. Medini, s nji-
ma vlč. žup. Jerinić, Seatić i kita
drugih odiičuieh itca. Malo koji kraj
bio je surazmjerno obilnije i dičmje
zastupau.
Dolazak Dubrovčana proizveo naj-
veći i najugodniji utbak i izazvao
jravi entuzjazam. Doveli su soboai
i svoju hrvatsku glazbu. Pozdrav sa
već sakupljenim gostima nije mogo
)it srdačuiji, živahuiji.
Još su falili samo gosiovi sa sje-
verne strane: iz Spljeta.
o > ——.
Fitanje o sjediiijeiijti priid
Kaćićevim sponieDikoiii.
Ovo naše glavno pokrajinsko po-
litičko pitanje, poznato je, kako je
krivnjom narodne stranke zainjih
doba biio sasvim zamrlo: vlaii ne
išlo po ćeifu, pa ni vladinovcim ne
ugadjalo.
Ali nije bilo nastalo samo mrtvilo,
bilo je nadošlo i nešio gore; jer se
to pitanje biio u neku ruku ko svr-
glo s dnevnoga reda: odgod.lo se
ad kalendas, kao da mu već nema
niti smisla!
U svom programu g. 1885 za
carevinsko vieće narodna stranka
nije se udostojala niti dotaknuti se
te, ipak osuovue, glavne točke
svoga programa !
Da se doskoči toj grdnoj pra-
znini, naš List one iste godine iznio
je pitanje na pretres u javnosti, nek
') Od svih hrvatskih biakupa oije nit
jedan prisustvovao! Neki krive radi
toga odbor za svečanosti, jer da nije
pozvao svakoga u redu, izostaviv i
Strossmayeru, i Štadlera i Posilovića
i Markoviea i t, d.; drugi pripisuju
odsustvo drugim uzrocitu, i mislimo,
da potonji pogadjaju.
se ne reče, da i nanod odobrava
muk i nemar svojih „zastupnika*4. A
da preues nude u^pjošmji, otueloda-
nisino i naročitu brošuru gdje smo
žigosalt postupak mutavo narodne
gospode, isoja je imat » neei i za
poreze, i nove žrtve, i nagodbu, etc.
eic, samo ne za ono k čemu ju
duz.iost najvišu stezaia.
Naš glas pred narodnom strankom
bio* ipak v o \ elamautis in dese rio
Mari ona sto ju na rodoljublje po-
zivlje.s !
Pa kamo sreće da je odgovoreuo
samo s nomarom ! Isio se i dalje, te
ovdje u Zadru, uprav iz glavnog logo-
ra, kao ua odgovor „utopijam- „Kato-
ličke Dalmacije", nasiala b ia prava
propaganda proti sjedinjenju! Hazlozi
biii svake vrsti, a najviše: da smo
mi sretniji, pa čemu da se idemo
hvatat nevolje, da su prokovelebi-
ćani izkvareni, nemaju srca da se
s Magjanm bore, dali su se zaula-
rit, zavladala korupcija, beznačajnost,
i t. d. U jednu neč, goro su govo-
riii o SVOJOJ braći preko Velebita
neki glavni narodnjaci, nego što o-
iičavaju diplit i sami talijanasi; a
neki, da i u lom prodnjače, bacaii
don.jpoiion i proklestvo na one koji
bi o sjedinjenju nastojali, pa biio
kad !
Srećom, daj danas daj sutra, udri
ovako, opari onaiio; uesto novinstvo,
a nešto izravno i sam narod, oso-
)iiO svećenstvo, učiteljstvo i omla-
dina: svi počjii dizat hajku radi za-
vrg iuloga pitanja, pa se nešto od lani
}robudilo,
Nego daleko smo još bili, od pri-
jašnjega zanosa, kad nadošia hora
Kačićevu slavlju.
i uu ti! Taman a S.beniku, gdje
je sieio nekomu narodnjačkomu ma-
taduru, koji se je opirao pohrvaće-
nju kiiba i îzticao se kao antiane-
sionista prve vrsti; taman u Šibe-
niku, prigodom doiazka braće, pala
na svečanoj večeri rieč o sjedinje-
nju i sa zanešenjein i svestranim
odobravanjem primljena. „Antiane-
sionbta" sam poslao odjednom pri-
staša sjedinjenja a tout prix. Od
Šavla do Pavia!
Ali i drugdje zapodjela se rieč o
sjediujeuju. 0.;im Folnegovića pra-
vaša, iztakla se ta misao i u Spljetu,
i to na više miesta, od strane samib
Obzoraša. Fa* da li bez odziva? Ne,
nego uz takvo oduševljenje, e bi
reko : kamenovat će onoga koji i
samo pisne proti.
Napokon u Makarskoj sjodinjenje
braće s braćom, to je bio oboi va-
paj: u svim govorima, u svim sa-
stancima, u svim mjestima, pitanje
o sjedinjenju bilo je predmetom ne
više razpravljanja, nego jedino odo-
bravanja.
Ovo je neprocienjen politički u-
spieh, ovo je jrava hrvatska pobje-
da, što nam ju neumrli Milovan da-
rovao i kojoj će zamašne posljedice
pokazat nedaleka budućnost.
Uz to: ne vidili sade narodna
stranka: je li nije li sjedinjenje na-
rodna želja, zahtjev, vapaj? Je li
smjela očekivat glasnijega i jedno-
Goa. XXI atwaiiTrrn mri rin-fi
dušuijegu plebiscita s*~ puaaj* ?
l>vidja u sada, koli je bila zaba-
') „¿Ta sjedinjenjeu ili ti nekoliko o
pazaka — narodnomu proglasu i t. d
sala kad je pustila, da neki tor neki
prvaci, vladi i svomu srcu za volju,
svrgnu to pilauje sa dnevuoga reda?
Nu elo: Narod je progovorio;
čekamo odziv njegovih zastupnika.
Nil Dejauovu grobu.
Na pr. mj., kako već u kratko
javismo u broju od '¿6 pr. mj., u-
puti se u podne sa Makarske obale
put oudješujega grobišta malena kita
tu desivših se pravaša. Kita je istom
nekoliko koraćaja odmakla bita, kad
stanu ju siiedit i družit joj se nove
kite i starije i mladje braće, svi
željni da svojom pnsutnošću poča-
ste uspomenu mladog pregaoca za
narodna prava, našega višegodišnjega
sudruga, suborca i suradnika, neza-
boravnoga Ante Dejana. Uzput pje-
valo se davorije stranke prava. To
pjevanje pobudi pozornost c. k. po-
licije, koja odašulje brže bolje za
povorkom počastnu svoju stražu, liepu
ćeticu: četrnaest oružnika. Ovi se,
treba, pripozual uit ne primakoše
grobišta, nego ih se nekoliko prisloni
uz bližnje masline a većina šćućuri
u nekoj kući, da vidi: hoće li grmjet
zemlja se tresti.
Kad je povorka stigla na grobište,
ona je brojila više stotina ljudi,
)remda nitko ne bio ml zamoljen
nit pozvau, pace se najsukromuijim
načinom htjelo posiupal. Bilo i go-
spodja.
U grobišlu povorka napravi kolo
oko pokojnikova čednoga groba. Ža-
lim stupi na sriedu mladi olačbenik
iz Spljeta vrli Dr. Ttumbić i prozbori
sliedeće od prilike slovo, uz obće
ganuće :
# * *
Na ovom mjestu bio nam je za-
plienjen govor što ga je držao cienj.
gosp. Dr. Trtcmbić u pohvalu pole.
Ante Dejana. Dalje ne idemo, nego
se samo desnom i lievom krstimo!
* * »
Prazni prostor napunjamo odlu-
kom i sliedećim raznim vieslima.
#
• «
Br. 259-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo
Državno C. k. odvjetništvo odlu-
čilo je zaplieniti Br. 54 političkog
Lista Katolička Dalmacija izluzećeg
u tiskarni hrvatskoj Katoličkoj.
Naredjuje se c. k. red. povjereniku
gosp. VVračku da uz prisutnost U-
pravuelja gorerečene tiskarne stavi
pod zvanični pečat cieli tiskopisni
sastavak Lista i da zaplieni sve pri-
mjerke istoga.
Od c. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 4 rujna 1890.
GR10NI.
Castnomu gospodinu
Ivanu Prodanu
Uredniku Kat. Dalmacije
u. Zadru.
U Braiiiiju katolici prigodom izbora
dobili IU veliku većinu. I u Japanu,
gdje nema nego 1 katolik na 10.000
stanovnika prodrlo je 10 katoličkih
zastupnika, naime jedan na svakih
30 zastupnika.
Što ima nova po svietu ?
Kod izbora vanjskih obćina u doljnjoj
Austriji pobiedili sa katolici. Izmedju
20 izabranih zastupnika ima li) „kleri-
kalaca" i 5 liberalaca. Za dosadašnjega
je zasjedanja bilo 14 klerikalaca i 7 li-
beralaca.
Parnica baruna Scudiera proti »Var-
terlandu" dovršila je. Obtuženici su pro-
glašeni krivim. Urednik lista „Vater-
land" Karlo Koller .ea^djea je kao pisac
članka na osam'mjeseca zatvora, odgo-
vorni urednik Jakov Rath, o kojem je
predsjednik rekao, da je „Strohmann",
samo na petdeset forinta globe, a sam
List na dvie sto forinti gubitka jamče-
vine te mora objelodaniti osudu. Stroga
osuda Kollera pobudjuje u Beču aensaciju.
„Seiski; Lyaty" javljaju iz Beča, da
da je kralj primio ministra Pražaka u
audienciju i rekao, da želi da se pro-
vede nagodba u Češkoj uzprkos svim
potožkoćama. Ujedno je pitao car za sa-
dašnje stanje narodnih prilika u Mo-
ravskoj,
„Moskovskije Vedomosti" niječu, daje
njemački car kakav posrednik medju
Rusijom i Austro-lJgarskom. Ako car
Vilim zbilja namjerava, da izmiri austro-
ugarske i ruske interese na Balkana,
tad to čini samo iz vlastite inicijative,
jer nema nikakova naloga od ruskoga
cara. U tom se neće ni mnogo postići.
Ti bi odgovori mogli poći za rukom, kad
bi Njemačka stala na obranu, i tad bi
Austrija i Rusija direktno razpravljale.
Ministar srbskih unutarnjih posala Jo-
van Ojaja, upravio je povodom skorih
izbora za skupštinu na prefekte okru-
žno pismo, u kojem kaže, da će samo
tad raditi prama njegovim nazorima i
po svojoj dužnosti, ako budu nastojali,
da bude skupština izraz sasvim slobo-
dne volje birala. Stranku i vladu neka
sudi slobodna volja birača, a ne upliv
činovniitva.
Kao odgovor mladočeskim „Narod.
Listy", koji su najprije zahtjevali, da
medju zapadnim Slavenima imadu širiti
Rusi ruštinu, upravlja Hrvat Heruc u
„Petrogradskoj Blagovesti" poziv na
zapadne Slavene, da oni imadu sami
gojiti ruski jezik i zbližiti se Rusiji. Od
krugova ruske inteligencije, da se može
sada u tom pogledu malo očekivati, jer
da te u Rusiji češće čuje, da se zapa-
dni Slaveni nesmiju miesati u ruske 'po-
slove i Rusiji činiti potežkoća. „Nov.
Vrem." pokazuje tim povodom da za
padno slavenski suplemenici od Rusije
sve zahtjevaju, a sa svoje strane malo
rade.
O budućem držanju hisloričnog plem-
stva pišu „Narodni Listy* sliedeće: Na-
rod će s plemstvom ali i bez plemstva,
udariti svojim putem. Narod neće da
bude odvisan od veleposjednika ili od
vlade koje mu drago. On se pouzdaje
jedino u se i u svoju pravednu stvar,
koja mora, da pobiedi, ako se narod od
šest milijuna duša odvažno digne". —
„Hlas Naroda" tvrdi, da je kolebanju
nagode krivo vladohleplje i nepoštenje
Niemaca, koji neće, da priznaju zvani-
Čni jezik.
>
NAŠI DOPISI.
KBUSTAK
BR18T. )
Na strmoj nrvini, koju od bure nadhi
taju kičeraste Crljene Stine, od podne si-
nje more, ud istoka svija rt Jelov Rat, a
od zapada kruži pitomo Ravanje, u di-
votnu osučaju »legao se 81 dim sa 450
žilavih i okatih primoraca. To vam je
glasito selo Brist, koje se ponosi da dade
rodu velog i slavnog pučko epičkog pi-
snika O. Andriu Kačić-Miošića. Resi ga
krasna crkva, na srid sela, sva ko iz
•ira izdilana su dvi piramidice i lipuš-
nim zvonikom. Do nje je lipa pučka
učiona sgradjena po zemaljskomu odboru
na uspomenu milog Starca. Na domak
lip župnikov nov dvor. Na iztok diže se
palača pokojnoga biskupa Pavla-Klemen
ta Kačić-Miošića, a do iste dvori rod-
bine Milovanove. Selo je napučeno u
vrieme bižanije prid zulumom osman-
skim i današnje porodice pridvodjene
od svojih ujaka Franovac& utvrdiše se
') Opis je izveden vriednim perom vr-
log O. Mate Simida.
Drniš, 22 rujna.
Na 21 tek. mj. mladomisnik Marko
Vežić prikazao je za prvi put Begu ne-
oskvrnjenu žrtvu u svom rodnom mj'e-
stu, Drnišu. Rodoljubi Drniški ovompri;
godom upravo se opošteniše,vte na čast
svog mjesćanina pozvaše narodnu glazbu
i tamburaše iz Šibenika. Ovi stigoše u
Drniš vlakom u nedjelju u jutro, a ta-
kodjer dodjoše iz Šibenika pjevači za
misu. Prispjevši svi ovi u Drniš, glazba
predvodjena crkvenim barjakom, uputi
se veselo svirajuć put kuće mladomisni-
kove, a za njom stupaše mnogo odlič-
ne gospode, što crkovnjaka, što svje-
tovnjaka, da dignu mladomisnika, i da
ga doprate do župske crkve, u kojoj
imaše pjevati prvu misu. Crkva bijaše
puna ko šipak. Prije mise šibenski tam-
buraši udarahu na svojim tamburam lie-
pe melodije u čast mladomisnika. Zatiru
pristupi na oltar mladomisnik srcem pu-
nim radosti i veselja, gdje će danas za
prvi put prikazati svomu Stvoritelju naj
miliju žrtvu. Ovo i pomisao, da se da
nas s njime druživa vas nebeski dvor te
da mu se raduje, to su bile misli koje
su njegovo srce od milinja raztapale; a
bacivši opet pogled na okolo stojeće u
crkvi, morao se je radovati videći odu-
ševljenje i veselje na licu svojih mješ-
ćana. Kod mise dvorili su mnogo post.
ovdješnji župnik fra Mate Kardum, kao
prezbiter asistens, a kao djakon i pod
jakon mjestni župnički pomoćnici. Misu
su odpjevali vrli šibenski pjevači; oso-
bito se je dopao motet: „Tu es sacerdos"
uglazben od poznatog našeg sklada
telja Don Miha Čurkovića. Takodjer pri
svršetku mise šibenski varoški župnik
vještački je izpjevao „Ave Maria", —
Poslie evangjelja naš župnik držao je
krasan govor. Sadržaj govora bio je o
dostojanstvu i časti misnika. Učeni go-
vornik tako je vješto izveo svoj govor,
da se je mnogomu oku suza podkrala;
a osobito pako ganutljiv je bio zaklju-
čak govora.
Na isti način, kao i prije mise, tako
i posije nje mladomisnik bio je odpra-
ćen kući, gdje je pozvanike čekao ru-
čak, a nekoliko posije toga bio je so-
bet. Kad ti na ovom sjajnom sobetu za
počeše nazdravice, više nije im bilo ni
kraja ni konca Izmedju svih na osobiti
način su se odlikovale nazdravice gosp.
Marka Nakića, našeg načelnika; poat.
g. župnika; i nazdravica našeg obćin-
skog tajnika Div Buić-Kovačića. Preko
objeda šibeoaka glazba udarajući pred
kućom zabavljaše gostove. Toga dana
mladomisnik je primio mnogo brzojavka
iz raznih mjesta; osobito se je odlikovala
brzojavka presv. šibenskog biskupa. —
Kad je došao red, da se preko objeda
pročitaju ove brzojavke, brzojavka ve-
izpod pola na omaku Crljenih Stina. —
Nego kad Alah smalakaa i gusari se sma-
koše, mal a mal svi današnji stanovnici,
baš na moru kuće pogradiše. Zbilja, zar
do ciglu more pljuska netom skoči na
valove.
Milovan se rodi u Starim kućam, gdje
se danas po zidinam bršljan penje, a vas
njegov rod uz ostale stanovnike okupi
se na ubavu žalu, tako da danas selo
izgleda k6 mala varošica. Još se samo
kod Stare Crkve ukop čuva, a stari dimi
svi su pali. Brist je u topragu uzak samo
kilometar i strmenit do brda malo više,
al je svaka stina od radine ruka privr-
nuta i harno plodi darom božjim. Oso-
bito su sladke kriše i ukusne višnje.
Kako nijedno selo nije uže u mejašu,
tako i nijedno selo u Primorju nije bla-
gonosnije pri moru, a za brdom ima
lipotu sijanica i podgojene šume. Kada
mrke kore niz Primorje lome i bura sve
na dimove izvitla, u Bristu se u ruka-
vini može i sa svićom u ruci. Puk je
ponosit, bistrouman, radišan, pobožan i
uzda se u se i svoje kljuse.
leuč.gosp. Prodana bi pozdravljena bur
nim, dugotrajnim: živio. Opazismo tako-
djer i brzojavke mladomisnikovih kolega,
častne gospode bogoslovaca: Crvarića,
Ivanovića, Crljenka, Bonačića i Bogda-
nića. —
Posije podne mladomisnik udielio je
svečani blagoslov s presv. Sakramentom.
IJ večer istog dana bijaše ples u pro-
storijam čitaonice uz udaranje glazbe i
tamburica.
Drniš odavna nije upamtio ovakove
svečanosti, a težko da i u napred što
slična zapamti. Evala Drniškim rodo-
ljubim, koji svojim troskom poćastiše
svog mješćanina; evala svoj svojti i rod-
bini mladomisnikovoj, koji liepo poča-
stiše i pogostiše sve pozvanike. Našemu
pako mladomisniku od srca čestitamo,
želeći mu dug život za dobro sv. Crkve
i jadne nam domovine. Živio!
Izpod Zaielima, 20 rujna.
Ne t^ođ'premj stiše sa Studenaca c,
k. oružničkoga pi ^odju Antuna Le-
ontića u Zlosela, a zamieni ga oružnieki
iiihrer Ivan Jusup. G. Jusup, kao prosti
oružnik, službovao je u ovomu kotaru
više godina, na raznim postajam, te je
se vazda izticao vriednim oružnikom i
pravim kršćaninom, čim je omilio i svo-
jim starešinam, koje zastupa i pučanstvu
medju kojim boravi: zato nas pouzdano
sokoli njegov dolazak. Svaka poštena
duša tim više ćuti ovu promjenu, jer
nam je poznato, da je Jusup zubna bol
i dokopajnik lupeštine i noćnih sildžija
vulkanične mladjarije, čemu svemu ima
traga u ovim stranam na uštrb javne
sigurnosti i morala. —
Amo odavna neporosi, da je se sviet
uzvrpoljio i u neprilike udario pri nesta
šici vade 1).
Ljetina gotovo sjamana. Groždja škito,
aopovrtlju ni spomena. Naopako! Ovih
dana jezde po selim izaslanici sa c. k-
Poreznog Ureda utjeravajuć porez i glo-
be. Što se poreza tiče, prilično je umje
ren, ali su globe da Bog učuvao! Oštrina
Šumskoga zakona i neki zasukani lugari,
te nepoimanje vladino o siromaštvu amo
šnjeg naseljenika, dovesti će a i doveli
su biedni zagorski naraštaj do prosjač
koga štapa. Naš zagorac nema ni loze
ni masline, ni broda ni željeznice, da bi
iz takova prometa izbio koru hljeba; nego
on većinom o stoci žive, a kad mu se
ova uništi težkim globam, e pa onda
može i š njim na kolac. Visoka vlada
imala bi uzeti blaži je mjere pri udara-
nju globa prekršiteljim šumskih zakona
i to osvrćuć se na položaj i okolo vštine
svoga hrabroga zagorskog plećaša, koji-
no je lav na bojnomu kreševu za milu
svoju otačbinu, kako nam to učiteljica
poviest priča. Na grlo snaga ulazi, jer
prazna vreća nemože uzgor stati.
vratiti kući ovog listopada, kad na 16
tek. na noć navali mu krv na usta pa
opet drugi dan i tako ga jadnika u kratko
nestane s ovoga svieta; a ostavi u tugi
i plaču neutaživa otca, koji je sve svoje
potrošio a da sina jedinca uzgoji
Danas su bile zadušnice za pokojni-
kovu plemenitu dušu u župničkoj crkvi
u 11 sati. Prijatelji se zauzeše da služba
božja što svečanije izpane; i u istinu
na njihov poziv odazva se što je bo-
ljega u mjestu jednog i drugog spola.
Na mrtvačkom odru viški djaei viših
škola položiše krasan vienac te sasta-
vile epigrafu. Gospodin P. Koničić sa-
stavi takodjer epigrafu i u ime prijate-
lja krasan sastavak u prilici psalma. Na
obćinskoj palači, na čitaonici „viškog
skupa" i na svim brodovim vijahu se
zastave na po stiega, a na mnogim ku-
ćam vidjahu so crni sagovi. Liepa kita
djevojčica, te uglednih gospodja i ovelik
bi oj gospode dodjose u crkvu da se
Bogu mole za p< kojmkovu dobru dušu.
Dobri Nikola, a tko da ne plače za
preranim tvojim gubitkom ? Tko te po-
znavaše, čekaše mnogošta od tebe, a sad
te tako rano ote nemila smrt! Mek se
izpunja volja Svevišnjega; a tvoji prija-
telji i znanci neprestano će se Bogu mo-
lit da ti dušu u njegovom milosrdnom
krilu primi, a zemljo u kojoj ti smrtni
ostanci počiju, da ti bude lahka.
lstinović.
Domaće Viesti.
Vis, 23 rujna.
Na 19 tekućega, kao grom iz vedra
neba, iznenadi sve višane tužna vješt
prerane smrti vriedna, dobra, ueona, če
lik rodoljuba mladića Nikole J. Fabria
doktoranda medicine. Ovog pramaljeća
bio otišao u Grac da dovrši nauke. Bio
je, istina, nešto bolestan, ali se dobrano
oporavljao. Sam pisao svomu otca na 5
tekućega da se nalazi bolje te da će se
') Još jedne godine pri nestašici vode
tužiše se dopisnici iz te junačke kra-
jine, da su obćinske vode zapuštene.
Op, slagara.
B.r f>883-kaz: t. g.
Don Ivu Prodanu
u Mjestu.
ODLUKA
U Ime Njegova 'Veli«. Ccsara!
0. K. Pokrajinsko Sudište u Zadru, kao
nadležni tiskarni Sud, riješavajuei o pred-
!ogu 19 rujna tekućeg Br. 4422 c. k.
Državnog Odvjetništva Zadarskog:
Sudilo je:
1. Da sadržaj dopisa „Sa Bulgarske
granice u rujnu" podpisanog „Putnjik"
uvrštenog u četvrtom i petom stupcu
treće strane ^asopiaa "Katolička Dal-
macija" br, 1)7 iz njegove tiskarnice i-
&ašlog a izdatog u Zadra dno 18 ruyna
1890 pod uredništvom Don Ivana Pro-
dana, sačinjava prestupak bunjenja preu-
vigjeu u §. 300 k. z. ; te s toga potvr-
gjuje zabranu svakog dalnjeg ruzsiri-
vanja zapijejenog dopisa, naredjuje uni-
štenje zapljenjenih primjeraka i onih
koji bi uuapried zaustavljeni bili i raz-
stavljeuje dolične tiskopisne sprave.
11. Da sadržaj opazke uredništva ča-
sopisa zabilježenih ,,Op. K. K." koje
počimljaju riječima „Nije istina" i svr-
šuje onima „uzalud vapaji" uvrštenih u
četvrtome stupcu droge strane rečenog
časopisa i koji de odnosu na dopisa pod
naslovom „(Ješki Glas o Kačiocvu alavjuu
ndd. Kag. 9 rujna" uvrštenu u trećom,
četvrtom i petom stupcu drugo strane
i prvom stupcu treće strane istog časo-
pisa ; ne sačinjava nikakav zločin iliti
prestupak, te da ima prestati zapljena
one opazke.
Ove 8e, sa dotičnim razlozima dosta-
vlja uredniku Don Ivanu Prodanu u
mjestu.
* * «
U osučaju biokovske grede, koja, na-
lik divske pokostine, nadvija more i
Primorje, mimo drugu braću samac Viter
samoniklo i osebujno opeo se. Zbilja,
lipo od Dubaca na iztok do Drinka o-
miče se brdo za brdom i tu se povorka
k podnevu nanila i u srp do dva kilo-
metra svila i opet suče u sunce dok ko-
rakom nesvali u neretvansku poljiju.
Taj srp odmara nauznačenu ubavu
uvalu, što se od oble Plane izvalila, ko
sumorna vila, i desnim ramenom oslonja
se na Sapašnik i Prosik, timenom na
Dubrave, a livom ovija Viter i pušta mu
armali rukave do peta. Uprav na rucelju
rpa iznio do 816 metara okomiti i ka-
meniti Viter.
Odtud naziv Zaostrog selu koje u 120
dima hrani 686 grla. Pri moru pak, u-
bavoj oazi te krasne udolice, nazivlje se
Podzaostrog, gdino samostan pučkih Fra-
novaca, kod stogodišnjih hrasta, kostela
divno se kaže i sa narančam, limunim,
leandram i drugim pitominam resi.
Seoske kuće osule po skutim Drinka,
Sapašnika i Prosika i u 4 lipušna kon-
eiluka se sabrale. Iz žive pole u hla-
dovini tugaljivih vrba teče obilan, hia
dan i zdrav vrutak Vrba i napaja a o-
Razlozi:
Vigjevši da se sadržajem dopisa pod
I.im uznastoji razdraživati na mržnju i
priziranje proti jednome organu vlade
u obziru njegovog uredovanja naznagji-
vajuei ga znakovim koji se na označenu
osobu prilagoditi dadu ; te da se po to-
me u dopisu pod I.im nahode sva obi-
lježja prestupka bunjenja po §. 300 k. z.
Cijeneći da u sadržaju opazke pod Il.im
ne obstoje skrajnosti nikakovog zločina
niti prestupka ;
Bi osugjeno kao u današnjoj odluci.
Zadar, 24 Rujna 1890.
(J. K. Predsjednik
Bersa.
* * *
kolini vazda zelene vrtle. Posrid sela
nova crkva ko kitan ljiljan. Do nje žup-
ski stan sa nadpisom — „Selo Svomu
Župniku 1887" — a na puškomet od
crk?e tik vode, nova krasna pučka u-
čiona sa nadpisom : „Ljubav i Prigor
Seoskomu Napridku 188i."Gdije novo
lipo uredjeno godine 1886 groblje, oko
stare crkve, zidane za Turčina, u okolo
su razvaline starog rimskog zaselka, po
kom je i Momsen i Bulić uspemece
eabira.
Puk je čiste hrvatske korenike, ćudi
osve vesele; da se obdan i obnoć, po
lipu i ružnu pisma razliga i veseli sita
i gladna, radostna i tužna. Kršan je te
žak a svidoče mu vinogradi većinom u
prisoju, jadiki i kršu zasadjeui, a pče
liši i obije od nemila do nedraga za ra-
dom i prometom, osobito u trgovini mar
ve Maslina i loza kad podnese i kad je
grad neobije, što, na žalost često se sga-
dja, daje svaku izruku, a od nazad malo
godina i cvjet pelinov nosi lip ručak
Franovci, čestiti pučki sinovi, kad
narodom od nekruta ubigoše Podzaostrog
mal a mal na darovštini Vojvode Žarka
i razvalinam starih Augustiuiana ti po
četku XV.0g vika3 posagradiše prostran
N. P. biskup Strodsmayer upravio je
na profesora Tilšera, kao predsjednika
mladoćeskog kluba, zahvalnicu na a-
dresi, koja mu je bila odaslana prigo
dom njegova jubileja. U zahvalnici se
kaže : „Toplo vaše priznanje je po mene
dobra utjeha i upravo božanska naknada
za sve grozne napadaje, koje mi je da-
nomice snašati uslied toga, što ljubav
prama Bogu i svome zvanju uvjek spa-
jam sa ljubavlju prama svojoj domo-
vini i svome narodu. Sto za svoj na-
rod molim, ono želim iz dna srca i če-
skome narodu, želim mu prije svega
ljubav i slogu, koje se držati mora
svaki narod, koji se ima boriti za svoju
samostalnost, svoje pravo, svoju slobodu
i sretnu budućnost. Želim mu u izva-
njskim poslovima jedinstvenu solidar-
nost i prijateljsku uzajamnost sa osta-
lom slavenskom braćom. — Ta, cieli
kršćanski sviet upućuje znak svetoga
križa na solidarnost i prijateljsku uza-
jamnost, sa svim ostalim narodima, s ko-
jima obći. Zašto da mi Slaveni, spaseni
tajnom svetoga križa i sjedinjeni u je-
dnom tielu Hristovu, nebudemo solidarni
u našim uzajamnim poslovima? Blago-
slovio Bog slavni češki narod i podao
mu svaku slobodu i svaku sreću. Mi
gledamo kod nas u svakoj pobjsdi če-
škoga naroda jamstvo za našu jakost i
nasu budućnost. Osobito me veseli i o-
sobito mi laska, što su se kod čestita-
!:|a k mojemu jubileju složile obje za-
^¡užiie stranke, Staročesi i Mladočedi,
čestitajuć mi zajeduo".
* * *
„Wiener Zeitung" od 25 tek. priob-
ćila je odpust Fml. Dragutina Blaže-
kovića iz namjestnićke službe u Dal
maciji, radi „zdravstvenih" obzira, uz
podpuuo carsko priznanje za odlično
vršenje službe.
Na oivjet nedjelje (uru po ponoći)
pojavila rte vatra u nekoj kući g. Medovi-
ća kod crkve sv. Simuna. Nakon malo,
kako je vatra počela iz prizemlja, stube
već bile izgorjele, te uevoljna čeljad
koja je unutra stanovala, kad ju je dim
prabkanje probudilo, našla se na muci
kako da si život spasi; a o robi se i
negovori. Neki su utekli preko krova,
a neki se spustili s prozora s očitom
pogibelj u života. Za po sata nikoga
živa na pomoć. Medju prvim deletjeli
su pučki učitelji ovoga kotara kojima
je u subotu svrnila konlerencija, te,
prema običaju, sakupili se bili na pri-
stojnu zajedničku večeru, pa netom ćuli
trublju potrčali na pomoć. Svojim oči
samostan i veliku crkvu, na kojoj je spo-
mena bosanicom usičena. Do nazad ne
vele godina svi Gornji Primorci u ovoj
crkvi su se ukopavali. Daje prava ma-
tica svim selim svidoci su navala naro-
da o svim Gospinim blagdan im i na Božji
Dan skupan i divan obhod sa pukom,
župnicim i barjacim svih šest sela. —
Godine 1883 je iznutra osve priobra-
žena i sva oličena lipim umitnim mra-
morjem, a pod joj je mletačkim terasom
ukrašen. Ima i po koju ridkost, kano
planitu od plašta Štipana zadnjeg kralja
Bosanskog i divan srebren kadionik u
bizantinskom slogu, a za najveću zla-
menitost nosi, što čuva grob Starca Mi-
lovana i drugi nazad 4 godina zapre-
mijen kostima mlada pisnika-književnika
Fra Ivana Despota, nad kojim, evo Bogu
hvala, i poprsja se razgledaju.
Zaostrog je zamamljiv, raznoličan i
pun čara pisničkog. Uz divan pogled na
moro i otoke blaži te sa svojim pito-
minam a uzuosi sa svojom razlikom pri-
rode u jedinstvu; te viti Viter, njegova
osebina, na kom su ostanci starog grada,
IJO predaji Jugovića dvori, napunja te
tajinstvenom stravom i uzoosi na uiisli
divotue i junačke,
Veritatem facientes in charitate,
uresoamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poiiedjelmk i u Cetvrtaü.
\os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operatn Vestram imgensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — (Pio IX fépapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito :
Si quis Cathedra« Petri jangitnr,
meus ml.
(S. lliKRONVH. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJEU PKEDBfcOJBE: — U ZADRU, unapried'7 fior. na godinu." PO VSTALOJ ^ARKVINI « fior. Tko zaostane s PRED^ATOJI plaća i lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje sa oielu godinu*
Predbrojbe i novac, ¡»ajbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOIIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
God.
IKO na svrhu godišta no odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 nojfeiča. Kult opisi se ne vraćaju.
Br 61 Zaaar, PoneOjelnlfeJS Listopada 1890.
U sriedu je ovdje blagdan zapo-
vjedni^ te predvidjajuć da će radni-
cim bit onemogućeno obielodanit u
četvrtak tri strane; obielodanjujemo
unapried jednu stranu više.
KACICEVO SLAVJE.
x.
Nakon govora veleuč. Buzolića bi
mu priredjena ovacija, zatim se sviet
razišao: neki u samostanu') zasje-
doše za punu sol'ru, neki pod sto-
ljetnim hrastim u debelu hladu, neki
na morskom žalu, a ja sa petoricom
svojih prijatelja pošao sam u selo i
tu u kući T. fti. nešto pojedoh i
popih dobru čašu primorske kapljice.
Pod hrastovim preko užine govorio je
častni Buzolić, l omo Didolić i Pe-
tar Andrijašević, a zatim velik broj
gostova, tko simo tko tamo. Nakon
toga diže se pop Jakić, da progo-
vori. Ali Petar Andrijašević nare-
djuje makarskoj glazbi, da udara:
glazba odpoče, a Jakić pretrže svoj
govor. Kad je glazba prestala svi-
rati, Jakić se na novo podiže, da
govori, ali Andrijašević na novo
nalaže: nek glazba udara. Na to
nekoličak ih podje k glazbarim, da
ih zamoli, dn muče, al utaman: na
sto nastane psikanje, pa kao da ni
to nebijaše dosta, poletjelo je i ne-
koliko čaja sa obiju strana. Nered
je bio čusovit, ali je pomutio cielu
divnu svečanost. Pitamo: tko je tomu
kriv? Zar Petar Andrijašević mi-
šljaše, da je on taj čas zastupnik
političke vlasti, koja je sama vla-
slna zabraniti jednomu, da govori.
Sramota, taj mali nered velika je
ljaga u ovako velebnom trenutku,
te da tog nebude bilo, svećauost bi
bila u podpunu redu svršila.
Iz Zaostroga uputismo se k Ma-
karskoj; tu je na naš brod piispjelo
nekoliko novih gosta, medju ostalim
presv. Bulie, veleč. Buzolić, Katali-
nić, Matešan, ¡Staničić. Uzput mi je
napomenuli, da je parobrod „Malta"
ga Meretvanim i braćom Ilercegov-
cim pošo k mutnoj Neretvi, te ih je
Omiika glazba tamo pratila uz silne
pozdrave od strane svih nas. Na
našem brodu se je nazdravljalo, pilo
i pjevalo. Kroz kićene zdravice po-
moli se i ona g. Tomo Didolića u
kojoj reče: častni Katalinić potužio
mi se, da se i tu med nam psiće,
predlažem, da se svaka taljanska
rieč odkupi banicom, a to ćemo na-
mieniti medicinskom fakultetu. Prema
tomu morao je za jedan talijanski
navod platiti i sam predlagatelj,
Kad se je nazdravilo krasnom spo-
lu, koji je kod nas bio liepo
zastupan, gospodična Anka Kaići-
ćeva, sestra zastupnika stranke pra-
va i žrtva Pejaćević bana liepo je
zahvalila, a kašnje zamoljena po-
viedala nam je i uzrok progonu. U
kućnoj zadaći reče: jedna moja u-
Čenica pozvala je svoju prijateljicu,
da dojde ć njom sprovesti božične
praznike; pak med ostalim reče: o-
tac mi je kupio krasnu sliku : Zadnji
časi Zrinskog Frankapana, tu ćemo
sliku mi kititi ubavim cviećem i t. d.
Eto zločina!!
Na svrsi post. Jerkunica reče:
,Na 8 dojdućeg naš Mecena svetkuje
svoju čelrdesetogodišnjicu biskupo-
vanja, zato dauas na brodu rodo-
ljubne braćo Didolića sjetimo se nje-
gove omiljele ideje medicinskog fa-
kulteta". Te rieči padoše na plodno
zemljište i tu se je odmah skupilo
for. 62 i nov. 10.
Izpod Sutiklo Presv. Bulić pred
nam pomolio se je za dušu velikog
katolika hrvata Pavlinovića.
U veselom razgovoru dojdosmo u
Makarsku, gdje nas braća liepo do-
čekaše, a mi opojeni današnjom sla-
vom sretnim se ćutijasmo što smo
ovomu nezaboravnomu danu bili o-
čevidci.
I Novi. Bog dao danlišiija slava bila
sporazum i sjedinjejpe svih Hrvata,
na spas don>ft«»ni- Slava
neumrlomu pjesniku Milovanu! Ži-
vjela koljevka IDU Dalmacija.
Narodna Čitaonica u No-
vom Vinodolskom.
Novi. — Starcu Milovanu iskrena har-
nost i vječna uspomena za uzdrža-
nje ljubavi, kujom je narod hrvatbki
proslavio ugodnim svojim razgovorim,
od nas ti hvala a od Boga plaća.
Ivan Potoćnjak Modruški.
Ogulin, — Makarskoj slavi pridružuju
se gradjani Ogulinski kličuć: slava
neumrlomu Hrvatskomu pjesniku Mi-
lovanu ! Krznar ik.
Ogulin. — Čitaonica, ogulinska iz pod
Kleka, kliče slava starcu Milovanu.
Živili upravitelji slave njegove.
Predsjednik Matu&ović.
Oriovac. — Sakupljeni prigodom podie-
ljivaoja krizme u Kobasu, klieemo
neumrlomu Milovanu slava! Biskup
Mastrovića bijahu sveukupno popri-
mljene, a glasile bi:
1. IMek*r «»e ia.1V, te uaaUsuae
izpuste pojavi tuče, sniega i slane, a
neka se predaju u V.oj i VI.oj nasta-
vnoj godini.
2. Nek učitelj tumači tuču na teme-
lju zračnih struja držeći se sustava Fay
(čitaj: Fei).
3. Neka učitelj prigodno upozori uče-
nike na sve pojave koje mu mogu ola-
kšati tumačenje.
4. Pri tumačenju tuče, sniega i slane
učitelju je nastojati da izkoreni sve
mjestne predsude odnoseće se na ove
pojave (Ovdje nam |e sjetiti gg. učite-
lje, da ne bi npredsudomu~ okrstili: da
Bog šalje kišu, sto je u našemu puku
čuti. Opz. izvjestitelja nK. D") —
„Ženski uzgoj u našim učionicama
ima se voditi po načelima domorodnog a
ćustvovanja i čiste kršćanske nauke.u —
Izvjestiteljica gospodja Marković lvka
Brzojavke za Kačićevu
proslavu.
XII.
Novogradiška. — Dičnomu hrvatu pje-
snika starcu Milovanu, kličemo: sla-
va tebi veliki pjesniče, zaujedno po-
zdravljamo dični sakupljeni zbor
Soeučilištni gradjani Novo-
gradišfce.
Novagradiška. — LJ duha priključu-
jemo se i mi slavi velikoga narodnoga
pje»nika. Slava Kačiću! Živili uče-
stnici! Novogradiška Čitaonica,
Novagradiška. — Pred spomenikom di-
čnog starca Milovana sjedinjujemo se
u duhu sa sabranom braćom, poata
vljajući velikom narodnom pjesniku
zelen vienac slave. Puni zanosa i lju-
bavi, kojom je i on plamtio za svoj
narod, koju je i on osjećao za avoju
domovinu, crpajući uz njegove pro-
slave krasan primjer požrtvovnonti i
ljubavi za dorn i rod, kličemo; slava
velikomu Kaćiću, Živili učestnici !
Novogradiški Stekltši.
učiteljka na Silbi. Gospodji Marković
Gašparić, kanonik Pris, Župnici Ko- I vide puta tekom razprave pleskalo ae i
zec, Latković, Lomarević, Tadić, Su I klicalo „živjela!" jer je držala u istinu
dac, Lafarič predstojnik, Galley taj- I liep, kršćanski i čisto hrvatskim duhom
nik, Kamenar kapelan Marinović, ka- I nadahnuti govor. LJ razpravi učestvovahu
lugjer Vrkotinović, Učitelji Pietikosić, I č. gg. profesori Batistič, Haračio i u-
Evrem Kerećković, bilježnik Kasić ] čitelji Škarpa, Kriletić i Zglav. Škup-
Načelnik Tandalić. Klerici Jerković, | stina j« poprimila sljedeće zaključke :
Zagar, Pavišić, Natokanović.
Oriovac, — Uspomeni aeumrloga popu
larnoga pjesnika fra Audriji Kaćiću
Miošiću, slava! a odboru živio kliče
Narodna Čitaonica Oriovac,
Iz učiteljske skupštine zadar-
skog kotara.
Dan, 2 6 rujna.
„Je-ii povjerenja medju učiteljima po-
trebno za napredak škuUtva, i vlada li
ono medju njima? Ako ne vlada, kako
bi se postiglo — Izvjestitelj učitelj
Zemunika g. Brko Kirigiu.
G. Kirigin čita liepu razpravu iztićući
naše hrvatko ime, a hvaleći u velike
ućiteljatvo naše braće preko Velebita.
U razpr.ivi učestfuju gg: Nimira, Škarpa,
Jurič, Kriletie, Marković, prof. Nekič
pop Mate.
Primljene sliedeee resolucije:
1. Trizuaje se nužda da ženskom uz-
goju u našim učionicam bude -podloga
čista kršćanska nauka i da bu
de proveden po načelim pravog domo
rodnog ćustva.
2. Neka cie djevojčice uzgajaju po
ćudi narodnoj zadahnjivajući ih naro-
dnim ponosom i domoljubljem, upozna
vajuei ih s čarobnim predjelima domo-
vine i poučavajući ih: kako su ju svi
gradjani dužni ljubiti. To će se postići:
a), ako se materinskomu jeziku, toj
kruni ciele pouke, posveti osobita pa-
žnja izpravljajući mu pogreške, a trie-
beći tuciju primjesu; b). ako se u pouci
npovjestnicua navedu slike znamenitih
žena našega i inih naroda; c). ako se
bude pri poučavanju zemljopisa izta-
knula čarobnost naše domovine; d). ako
se učenjem ćudorednih i domoljubnih
narodnih pjesmica i popjevaka bude
uzbudjivala narodna sviest, a uz po-
pjevUe nek bude i molitvica za spas i
sreću kralja i domovine.
3. Da se uspješnije djevojački uzgoj
u učionicam provede u duhu čiste krš
>) U Samostanu bilo je vrlo srdačna
veselja i krasnih napitnica. Spomi-
njemo sumo neke: napitnicu vlč. 0.
A- M. Miškova, D. Frana Ivankovića,
O. Kerubina Segvića, komu odgovori
zlatnom svojom besjedom dični O.
Gabro Puratić. Napitnice izazvale su
još veće odu&evljenje u prisutnicim.
Medjusobno povjerenje medju učite-
Novagradiška. — Uz hrvatskoga pje- I ljima neobhodno je potrebito zato valja: 1 ćanske nauke i domorodnog ćustovanja,
sn.ka slovinske sloge i bratstva pri- a). da učitelji što češće zajedno obće treba da učiteljica prednjači svojim pri-
janjaju srca hrvatska. Spomen njegov | Zttbavljajuč se najradje sa stvarima mjerom, izkazujuć u svakoj prigodi
svoga zvanja; b). učitelj treba da je I zborom, i tvorom: da je nadahnuta
jamoosti. Obćina Novogradiška. vedra lica. udružan i pun ozbiljne nje- kršćanskim i domoljubnim ćustvom.
Novakapela. — Složnoj braći blago- 1 žnosti; c). gdje se nalazi više učitelja I „Sto da se učini, da se omogući, uz
slovi Bože rad, jer u slozi samo na I na jednoj učionici, treba da BU prijazni, I današnje obstojnosti. dalja naobrazba
ćemo spas. Slava Milovanu ! I iskreni, uslužni i Ijubezni j d). učiteljska I naših pučkih učitelja, osobito onih, koji
Ladislav Sejlz. I družtva goje medjusobno povjerenje, te I su na selima, te nemaju ni prigode, ni
Novi. — Nakon svečane službe božje, I zato treba, da se što prvo ustanove (na I sredstva da 8e za svoju naobrazbu skr-
uzor svećeniku u ljubavi i pregaocu I predlog učitelja g. Galzinje bi izabran I be" — Izvjestitelj je učitelj na Salih g
napram Bvojemu hrvatskomu narodu I „odbor" za zavedenje zadruge učitelja I P. Lovrini.
kliče: vjekovita slava! I kotara Zadra i to gg. profesori Danilo, I G. Lorini izveo je svoje izvješće baš
Svećenstvo Novi Vinodol. | Nekić, Nimira i učitelji Lorini i Kiri- I učeno i u rodoljubnom duhu ; govorio
Nooi. — Pjesniku starcu Milovanu, koji | Opr. izvjestitelja nK. D *); e). neka | je iz srca, iz duše svih učitelja. Pri za
učitelj svoje stručno usavršenje stavi
na doseg svojih sudrugova kad bi tome
prilike bilo. —
„Kako bi se najuspješnije protuma-
čili u IV.oj nastavnoj godini pojavi
sniega, tuče, slane". — Izvjestitelj nin
ški učitelj g. Antun Maštrović.
G. Izvjestitelj predlaže slasnoj skup-
štini njekoje načine raznih učenjaka pri
tumačenju o tuči, pa nek ona Bama o-
dabere koje da prisvoji. Resolucije g
će na vjekove uzdržati budnu hrvat-
sku sviest, vjekovita, neumrla slava,
u hrvatskom narodu.
Novljani Vinodolski.
Novi. — Pridružujuć se BvečanoBti Bvega
hrvatskoga naroda, kliče ovo obćin-
stvo, neumrlomu pjesniku Milovanu
Slava.
Obćina Novi u Vinodolu Na
Čelnik Mrzljak, bilježnik
Potočnjak.
nimivoj i živahnoj razpravi o pojedinim
reHolucijam učestvuju gg. prof. Haračić
i učitelji Uršić ml. Marković, Kriletič,
Kirigin i Škarpa. Sve resolucije oBim
jedne (koju i nenapominjemoj bile su
primljene:
1. Da se uz današnje okolnosti omo-
gući dalja naobrazba učitelja, osobito
na selu, treba mu staviti na doseg liepu
sbirku valjanih knjiga, poimence onih
pedagogićne struke.
2 Poskrbiti se za nabavu najboljih
strukovnih Listova i pedagogičko didak-
tičoih- djela BfSP U p» i a dril?
goui kojem jeziku našim učiteljima pri-
stupnu.
3. Da se pribave potrebita aredstva
za umnožanje i uzdržanje knjiga, odbor
se ima obratiti učioničkim starijim vla-
stima molbom, da povise godišnju do-
taciju, onda našim obćinama ; a kad to
nebi pomoglo onda imućnijim rodoljubima
4. Kad bi sve nastojanje u ovom smi-
slu ostalo bezuzpješno, onda bi došao
red računati na skrajno poirtvovauje
učitelja, koji bi se morali moralno ob-
vezati na to, da godišnjim prinosom od
jednog forinta stvore malo po malo ko-
tarsku učiteljsku knjižnicu.
5. Kad knjižnica bude, tad će nodborM
razdieljivati knjige dobro proučenim re-
dom i sustavom, kako bi uvjek svaki
učitelj, kod sebe imao po koju dobru
knjigu. „Odbor11 će još davati najbolje
knjige ovoui ili onom učitelju, da na-
pravi kritičnu ocjenu, koja će se u skup-
štini čitati i razpravljati.
Uz ove resolucije bijaše primljena i
ona učitelja Kirigina ;
6. Da se taktično omogući naobrazba
pučkih učitelja, treba mu ekonomični
položaj poboljšati:
Protivili su joj se gg. učitelji Marko-
vić, Kriletić, Zglav etc. Oni hoće: da
je ova reaolucija suvišna, i da ne sa
sieca u pitanje. G. Škarpa priznaje su-
višnoat resolucije, ali tvrdi da se ona
svakako oduosi na pitanje. Njeki je uči-
telj da se poimence pri sličnim resolu-
cijam glasuje, jer ne bi htjeo da ga na
zemaljskom vieću omalovažel! 1 tako
propadoše druge tri resolucije g. Kiri-
gina, koje su odgovarale upitu, pošto
vriedni i od učitelja ciele krunovine u-
važeni izvjestitelj g. Lorini, dvojeći moi -
dao kakvoj pomoći nadležnih ćinbenika
iztaknuoje: da goBpoda učitelji upru u
se i svoje kljuse.
Napokon bio je primljen i predlog g.
Markovića:
„Izrazuje se želja starijoj vlasti, da
se pri mužkom ućiteljištu zasnuje jed-
nogodišnji tečaj za one učitelje, koji bi
htjeli, da se priprave na izpite za gra-
djanske učionice. —
(Trim zadnjim tačkam prisustvovali
su, ko što su i cieli dan 27 rujna, uči-
telji benkovačkog kotara, poito je nj i*
hova svtfila dva dana prvo — na 25,
i to gg. Zrilić, Koca, Lukavac, Marti-
nović, Oluić, Knežević, Kristić i Radi-
Čić spljetskog kotara Opz. izvjestitelja
nK. £>."). (Svršiti će).
Sastanak u Ljubljani.
Na 2 tek. u Ljubljani sastali su st
zastupnici iz sabora Kranjske, Istre,
Gorice, Štajerske, Koruške, (zastupnici
većine dalmatinskog sabora u koliko
znamo ne) i opozicija hrvatskoga
sabora u Zagrebu. U sve je pozvano
do 70 zastupnika.
Ovo j« nakon Kačićeve slave, plja
ovom zgodom „Hrvatska", najvažniji
dogodjaj u ovogodišnjem političkom
životu našega naroda, dogodjaj, koji
će svratiti na s« daleko preko gra-
nice naše otačbine pozornost; dogo-
djaj, koji će pratiti sav hrvatski narod
sa vrućim željam najboljeg uspjehas
livoat, da mjpdež liepo i dobro odgoji.
Radujemo se i čestitamo na prvom djelu
njegove mudre uprave, jer naErievamo
u tomu veliku korist, Sto će crpit dr-
žava, mala al u slavi velika. Ali sve bi
ovo uzalud bilo kad mladost nebi od-
govorila onomu koji joj želi dobra i na-
stoji doskočit joj u moralnim potrebam
ne samo paček i u fizičnim. Povodi s»-,
dakle, draga mladeži, za krepostima ve-
lečasnog tvojeg Otca Državnika, slušaj
ga i izgledaj se u njega u svemu, u nje-
mu ćel naći sto ti je sliedit, čega ti se
prihvatit, ako ćeš srećaom biti.
Prijatelji,
Domaće Viesti.
Jučer je N. P. gosp. nadbiskup čitao
tihu sv. Misu u crkvi sv. Šimuna za zdra-
vlje N. V. naše kraljice.
* * *
Veleuč. i vriedni nas pjesnik don S.
Buzolić izpjevao je prigodom sutrašnjeg
Gospina dana krasnu pjesmicu. Premda
je na talijanskom jeziku, priobćit ćemo
ju u našem Listu.
U dojdućem broju priobćit ćemo pred-
plate stigle u ovo zadnje doba. To na
znanje gg. predbrojnicim.
* * *
Jučer je u Spljetskom Sjemeništu od-
pjevao mladu Misu vi6. D. Bariša Carli,
trogiranin. Čestitamo !
*
* *
Vrli šibenski Hrvat i dobri katolik
veleuč. D.r Juraj Borović, koji je veli-
kih zasluga steko u uredjenju šiben-
skih obćinskih odaošaja, bio je tu skoro
da položi odvjetničke izpite. Položio ih
je s odlikom.
» * *
Večeras odilazi ratni parobrod „An-
dreas Hoffer" na Metkoviće, da digne N.
P. gosp. namjestnika pl. Davida, koji
će stići ovamo na 24 tek.
*
* *
Pišu nam s Pakoštana, 28 listopada :
Prišao je danas u naše krilo vlč. Don
Nikola Milić up. ove župe, koji stamje-
njaje vlč. Don Vicu Selema. Mjestne
vlasti, narod i na čelu mu vlč. župnik
idjoše mu u susret barjacim, pucanjem
mužara, te burnim i neprestanim „živio"
dopratiše ga uz veselo udaranje zvonova
u crkvu, gdje nakon obreda poštovani
naš stari župnik predstavi ga puku.
*
* «
Pri svečanom umještenju
Don IVANA BOJANIĆA
Župnika Komižkog na Visu
Dne 23 Studenoga 1890.
Pjesma.
Kakono mladu nevjestu
U stan, Ito cviećem cvati,
Kićeni prate svati
K naručju dragog svog;
Umještaj tvoj, gle, s uzhitom
Pozdravlja staro, mlado:
Ivane, sladka nado,
Presretnog stada tvog !
Kfi što si dosad, i odsle
Upravljaj krepkom rukom
Pobožnim, vieraim pukom,
Što ti je predan sgar.
I on će svagda pristajat
Uz tvoje stope svete-,
SHedit će tvoje svjete,
Topleć se uz tvoj žar.
Gle, kako mladi naraštaj
Upire u te oči,
željan da stazom kroči,
Što mu je kažeš ti!
Gle, kako narod odrasli
K. pouci zdravoj vrvi,
Što tvoja rieč mu mrvi,
Da ti Be dive svi!
Svak ti je dušom privržen ;
Svatko se smierno klanja
Obilju tvoga znanja,
Zr^čaju čvrstom tvom.
Svatko će po tvom primjeru,
U niem dok duia diie,
Milovat sve to više,
Uz vjeru, rod i dom.
Samo nek Višnjeg desnica,
S neba sto ravna sviet
Život ti dugi udieli
I krepkog zdravlja cviet!....
U Komiii na Visu.
U ime svoje, KomiŽkih
i vanjskih privrženika
Ante Novak
narodni učitelj i kum. *
* *
* * •
N. V. naš kralj udielio je f. 50 za
crkvu u Baškojvodi, a ministarstvo for.
400 za samostan u Krapnu.
* * *
Tršćanska „Edinost", javlja, da je
neki „protesor" i arkivar iz Zagreba
poslao pjevačkome družtvu u Trstu,
koje nosi ime „Adrija", njemačkim je-
zikom pisanu dopisnicu i sa naslovom:
„Sr. Wohlgeboren Herrn Adrija in
Triest (Itmlien.V1. — Je li taj čovo pri
sebi?
Poznata hrvatska pjevačica Kiselja-
kova „gostovala" je u Trstu kod kon-
certa, priredjena po družtvu „Schiller".
Talijanski Listovi hvale njezin glas. Pje
vala je hrvatski, i to pjesme: „Lasta-
vieam" i „Domovini".
»
* *
Obzirom na sjednicu što ju je držalo
zadarsko obcinako vieće proti Klaićevu
predlogu, „Obzor" piše: Predlog naCel
nika podupro je viećnik d r Giljanović,
jednom zastupnik na dalmatinskom sa-
boru, koji je htio ustrojiti tako zvanu
treću stranku, protivnu aneksiji, ali ne
jeziku hrvatskom, tako da je u svim pi-
tanjima jezika glasovao uviek s narod-
nom strankom i njezine predloge rječito
podupirao. Danas je on, uz nadbiskupa
glavni meneur ciele talijanske agitacije
u Zadru, samo što radi više iza kulisa
nego na javi. Obćinsko je vieće primilo
jednoglasno predlog načelnika.
Nadamo se, nastavlja „Obzor", da će
ostale zanimane obbine upraviti kralju
memorandum u smislu Klaićeva preti-
loga. Dapače neka nam bude dozvolje
na mala opazka. Pored narodnoga duba,
koji nadahnjuje sve ili ogromnu većinu
dalmatinskih obćina, nama se čini, da
se one u zadnje doba drže veoma pa-
sivno prama vitalnim pitanjima, koja
interesuju cielu zemlju. Takove nisu
bile talijanaške obdine, pa ni same na-
rodne nisu uviek bile takove. Kad je
dalmatinski sabor g. 1870 glasovao za
sjedinjenje, talijanaške su obćine ustale
proti tom". Kad je g. 1875 nastalo Lju-
bišino pitanje, narodne obćine su se
obratile na cara, a da bi se učinio kraj
abnormalnom stanju, koje je bilo na-
stalo. Sveukupni glas dalmatinskih ob-
ćina u pohrvaćenju ureda i u željeznič-
kom pitanju nebi li danas mogao biti
od uspjeha i koristi (i u pitanju još
gl«.vnijem o sjedinjenju, o kojem se muči
ter muči, po što po to! Op. „K. D.u) ?
Znamo da bi se moglo staviti potežkoća
sa stanovite strane: ali kad se je do-
zvolilo zadarskoj obćini da radi proti
jednomu predlogu, prihvaćenom po sa-
boru, kojim bi se srcem stavilo potež-
koća onim, koje bi htjele raditi sugla
sno sa saborom? Ovo smo mi nataknuli
u ostalom rodoljubne dalmatinske obćiae
znati će, eto da rade.
* * *
javnu štampu na ovomjestnog glavara,
akoprem u mjestu imademo i organe
javne sigurnosti, s kojima se i sam
glavar, kako iz pouzdana izvora dozna-
jemo, zbog nekih noćnih bitangi zau jeo,
tako da će morati, kažu mi, i pred su-
dom odgovarati; dočim da mu namjera
nije bila zlobna: štetovati poštovodji o-
ružničkom, nego samo sjetiti njekog dru-
gog na razne noćne skitalice i bitange,
koji kad se naliju vina ne dadu svojim
sumješćanom mirno opočivati i spavati
Ako je uprav onako, kako gosp. dopi
snik tvrdi o našem glavaru, a mi mje-
sto uticati se i namjestništvu i zemalj-
skom odboru da ga skinu, 6ložimo se i
prvih izbora ne glasujmo za nj, pak mir-
na Bosna! 1 ovim ob ovom zavezujem,
jer i meni nije do dangube, a opet ni-
jesam naviknut skakati s kruške na bat.
* « «
U istarskom saboru naša braća iz-
nieli su sliedeći predlog:
„Poziva se c. kr. vlada, neka naredi
shodna da:
Hrvatski mladići Istre kao i sve Ci-
slajtanije mogu polaziti sve godine, sve
fakultete sveučilišta Frana Josipa I. u
Zagrebu; da mogu tamo uživati koli
zemaljske toli državne podpore; pola-
gati sve izpite, i da budu sve svoje
svjedočbe, tamo zadobljene, valjane za
sve zemlje zastupane na carevinskom
vieću u Beču1*.
Ili ako misli da to nije za sad izve-
divo dok smo razdieljeni u ove — i
one — strane
„Poziva ae c. kr. vlada, da ustroji u
Ljubljani ili u Trstu sveučilište ili bar
pravnu fakultetu, na kojoj bi se Hr-
vatski mladići Istr« mogli uzgajati svo
jim hrvatskim jezikom". (Vrlo dobro,
živio! na klupam manjine.)
Poreč, dne 6. novembra 1890.
M. Mandić — Dr. Dukić — Flego. —
D. Seršić — Dr. Stanger — Dr. Volarić
Predsjednik prima predlog. te reče,
da ima doista zakonit broj podpisa, ali
da ga nemoze dati na ustavno razpra-
vljanje, jer napisan samo u netalijan-
skom jeziku!
(Istarski sabor svršio je svoj rad).
*
• *
Primamo iz obližnjih Arbanasa, 12
studenoga: Pobile se y,ebe o tudje proso !
Tako i ja i štov. dopisnik „K. D." broj
68, koji osvrćuć se na moju vješticu
turenu u br. 61, a razjašnjenu u br. 65
„K. D.",hoće da mi otegne uši, što sve
gerede ovom mjestu ne svalim kroz
čitamo u „Viencu":
U 13. knjizi (svezci drugoj) Jagićeva
„Archiva" za slavensku filologiju nalazi
se nastavak razprave dra. M. Resetara
pod nadpisom: „Dte iakavstina und de-
ren einstige und jetzige Grenzen*. Pisac
se trsi, da dokaže, kako čakavskog na-
rječja sve više nestaje, jer da mu sa
sjevera mnogo otima mah kajkavština,
a sa iztoka i juga štokavština, koja je
•sobito u Dalmaciji na kopnu poplavila
nekadašnje zemljište čakavštine. Ova
dosad nesvraena razprava puna je neo-
snovanih i klimavih tvrdnja, koje sam
urednik V. Jagić na vise mjesta izpra-
vlja i ublažuje u napomenama, a na
jednom mjestu očito priznaje (str. 186),
da u toj razpravi ima „više slabo vje-
rojatnih hipoteza." Nas medjutim ne bi
ništa Bmetalo, što se i u „Archivu" štam
paju takove razprave, da nije pisac, koji
je inače profesor hrvatske gimnazije u
Spljetu, pod krinkom učenjačke razpra
ve iznio vise tendencioznih misli i tvrd-
nja, koje su očito naperene protiv Hr-
vatstva a napose protiv čistoga hrvat-
skog značaja dubrovačke književnosti.
Evo, kako umuje taj učenjački delija!
On odobrava poznatu tvrdnju bečkoga
filologa Miklošića, kojoj se danas i škol-
ska djeca smiju, da su štokavci Srbi,
čakavci Hrvati, a kajkavci Slovenci ; a
malo dalje hoće da pobije misao istoga
bečkoga filologa, kad govori donekle u
pr 'og Hrvatima u Dalmaciji, veleći, da
su ikavci Hrvati u smis'u Konstantino-
vih viesti o sjedištu Hrvata i Srba, a
ijekavci da su Srbi. Sve pak to čini za
to, da poreče hrvatstvo dubrovačkih pje-
s^ikiv, koji su po njegovu sudu samo-
voljno usvojili nekoliko čakavizama, a
inače da su čisti štokavci, „što si on
kska, da može dokazati." No taj nazovi
učenjak nije samo lukav, nego i smion,
te bez ikakvih valjanih dokaza poriče
tvrdnje Kukuijevića i Bogišića, koji du
nilazili i u južnoj Dalmaciji čakavskih
^•tanaka, pak na više mjesta kao s po-
ugom spominje „tobožnji" čakavizam
stai h dubrovačkih pjesnika. Filologija
u službi političkog Rovinizma najgora je
nakaza nauke i znanosti, koje treba da
su objektivne, ozbiljne i saviestne. U
razpravi dra M. Resetara uzalud ćeš
tražiti ovo potonje, jer svuda izilazi na
vidjelo šovinizam i samovoljna tenden-
cija.
* * *
Naš zemljak dvorski savjetnik dr. V.
Jagić priobćio je u sjednici carske aka-
demije nauka u Beču dne 22 pr. m.,
da je u knjižici franjevačkoga samosta-
na na Kosljunu otoka Krka prošlih pra-
znika našao list od kože s tiskanim tek-
stom, koji se nakon tačnijega izpitiva-
nja pokazao kano odlomak prvoga ti-
skanoga n Mletcima glagolskoga služab-
nika (misala) od g. 1483. Taj list je
prvi osmoga kvaterniona, kako se je
uvjerio, kad ga je prispodobio s pri-
mjerkom na papiru, koji se nalazi u Beču
u carskoj dvorskoj knjižnici. Poznato
je, da imade u raznim jezicima prvoti-
saka (incunabula), kojih su pojedini oti-
sci štampani na koži. Od ćirilskih na
koži štampanih prvotisaka do sada su
poznati: jedan otisak god. 1537. u Mlet-
cima od Božidara Vukovića štampana
oktoiha, za tim jedan ili dva otiska sliede-
će godine (1538), takodjer od Vukovića
u Mletcima štampina „sbornika" (me-
naeum). Do sada nije se našao ni jedan
glagolski prvotisak, štampan na koži;
nu da je bilo takovih i starijih od ći-
rilskih, potvrdjuje kosljunski list.
*
* *
Riedak lov! Oakoro na Polači kod
Benkovca, na prostoru koliko je zadar-
sko grobište, tri lovca ubiše u sat vre-
mena sedam zecova, osmi im uteče.
*
• «
Pišu „Obzoru": WS bolnim srcem
moramo iznieti na javnost, da se ie
ljetos upisalo na ovdjašnjoj konfesio
nalnoj evangeličkoj školi, gdje je nje'
mački jezik nastavnim jezikom, više
katoličke djece, nego li evangeličke, te
polazi tamo oko 60 katolika u školu,
dočim je evangelika okč 20. Danas bi
se ova škola mogla punim pravom na-
zvati „katoličko-evangelička škola". To
ie žalostna činjenica. (1 te kako žalo-
stna! Op. nK. D.")
* K «
U prošlom kolovozu, kako naknadno
javlja „Kat. List", kroz 10 dana liepim
uspiehom obdržavali su pučke misije u
Sesvetah kraj Požege, velečastni otci
Isusovci Jeramas iz Spljeta i Petar Pan-
čić iz Travnika. Primilo je sv. sakra-
mente 1150 osoba, većem stranom žup-
ljana Svesvet9kih. Uspjehu najbolji
dokaz.
Javljamo ovo zato, što iz sigurnoga
vrela znademo, da bi velečastni Otci
Isusovci u Travniku bili uviek spremni
u školskim praznicim odazvati se po-
zivu, da drže misije za puk. U drugo
vrieme dakako, gdje ih veže školska
dužnost, nije im to moguće- Dao Bog,
da bi se u primjer veleč. g. župnika
Sesvetskoga Franje Plavića ugledali i
mnogi drugi. Pod konac prošloga mje-
seca držao je duh vježbe za klerike
nadb. sjemeništa u Zagrebu veleč. O.
Mihovil Gattin, prof. iz Travnika.
*
* *
U jednom od proa. brojeva javili smo
da je Sv. Otac Papa imenovao župnika
u Vel. Bukovcu, Josipa Savora, svojim
komornikom, a sad evo moramo javiti, da
ga je Gospodin dne 9. o. mj. pozvao u
bolji sviet. Smrt je u njem pokosila u-
zorna svećenika i rodoljuba.
U Osieku kod sudbenoga stola bila
je javna razprava proti Josipu Oebula-
ru, uredniku „Sriemskih Novina", po-
radi prekršaja u smislu § 306. kaz. zak.
Predsjedao je sudbeni viećnik Unfogl.
Tuži ga državno odvjetničtvo, da je u
proljeću ove godine pošao noću na vu-
kovarako groblje, te tu izvadio jedan
križ i odnio ga u krčmu medju svoje
drugove — da im pokaže kako je u
njega junačko srce. Državno odvjetni-
čtvo nazrieva u tom prekršaj oskvrnu-
ća groblja. Obtuženik se je branio,
kažuć da je bio podp ino pijan, te da
nije zuao, što radi.
Koloman Tisza i Julij HorWat izra-
ziše se, da pristaju uz vladino stanovi-
šte. Katolički članovi stranke duhovno-
ga stališa izjaviše, da će zauzeti pro-
tivno stanovište.
* • #
Majka g. Ivana Ortha toakanska nad-
vojvodkinja Antonija, dala je služiti a
gradskoj crkvi u Gmundenu mitu za-
hvalnicu, jer da je stigla brzojavka, da
su joj našli sina Ivana.
* * *
Ruska i Francezka neće nikako da
pristanu na dogovore, koje bi Njemačka
htjela zapodjenuti izmedju raznih država
o nekoj gospodarstvenoj ligi Europe.
*
• «
Izmedju Berlina i Rima vode se do-
govori o solidarnomu postupanju u go-
spodarskom pogledu proti Francezkoj.
*
• *
Kraljica je Natalija poslala spomeni«
cu, koju joj je sastavio pisac Matija Ban,
u Pariz da ju objelodani. Kraljica je
izjavila u pismu ministru predsjedniku
Gruiću, da netraži od skupštine učesti-
ne, nego samo pravo, da se mole slo-
bodno sastajati sa svojim sinom.
»
• •
Primljena je ostavka pruskoga mini-
stra Luciusa, te je odlikovan njekim ve-
likim redom.
* * *
Po službenim podatcima imadu u Hr-
vatskoj 44 tvornice, u kojima radi oko
2633 radnika. Od toga odpadaju na ko
žarski obrt 2 tvorn»ce sa 620 radnika,
na duhaD 1 tvornica sa 414 radnika, na
tekstilni obrt 2 tvornice cia 261 radni-
kom, na gradjevni obrt 8 tvornica sa
346 radnika, na obrt za umnažanje 7
tvornica sa 212 radnih sila, na kerami-
čni i kameni obrt 3 sa 180 radnika, na
mlinarski obrt 6 sa 26 radnika, na pro-
dukciju žeste 4 tvornice sa 84 radnika,
na domaći obrt 2 sa 44 radne sile, na
produkciju transportnih sredstva 7 tvori
nice sa 30 radnika, na mješovit obrt 1
tvornica sa 25 radnika i napokon na
drveni obrt 7 tvornica sa 401 radnih
sila.
* * *
Primamo iz Skradina: Na osvieć 10
tek., umrie na prieko ovdješnji liečnik
Mate dr. Lomas u svojih blizu šesdeset
godina. U večer, k;iko je slavio prvu
napovjed starije kćeri, leže u postelju,
da u jutro podrani u Lišane -Ostrovicu
zbog njekog umorstva ili ubojstva; gdje
se je imao i kotarski liečnik s Benkov-
ca naći. U jutro ranije stao ga iz druge
sobe da budi sin, on ni mukajet; kćer mu
doniela kavu, mislila da spava i ostavila
mu je. Ura je polazka, sudac Nagy ša-
lje pisara S. da ga zovne, eda krenu.
Djeca pošla ga buditi, kad on ukoče-
nio se — bijaše mrtav. Tad svi kri
knuše sinovskom Ijubjavlju, da su njeki
pomislili: izgori kuća Lomasu! i stali
u sva zvona zvoniti. Sutra dan bio je
pokop. Pokojnik ostavlja za sobom tri
sina i četiri kćeri. Sreća, da su djeca
odrasla.
Različite viesti.
„Deutsche Medicinische Wochen-
schrift" saobćila je na 14 tek. sattavak
profesora Kocha o djelovanju nj9gova
lieka proti tuberkulozi svake vrsti Pod-
puni uspieh postigao se je kod lupus-
tuberkuloze, zatim Jcod iliezdane i ko-
šćune tuberkuloze, te napokon kod tuber-
kuloze u zglobovima. Isto tako ima aa
de, da će biti moguće izliečiti tušicu
na plućima. Spis negovori ništa o sa-
stavu i poboljšanju ovoga tredstva.
* • *
tr
Najnovije viesti.
U skupštini liberalne stranke izjavio
je Szapary o stanovištu vlade u pitanju
o krštenje On izjavi, da je „zakonitost"
ove naredbe izvan soake dvojbe, zato da
će ju vlada nastojati uzdržati, eventual
no, da će predložiti uvedenje civilnih
matica. Stranka je primila izjavu živah-
nim odobravanjem.
„Figaro" javlja, da su dr. Letulle i
dr. Marquezy upravili liečničkoj akade
miji u Parizu zapečaćeno pismo, u kom
se razpravlja liečenje tuberkuloze. Na
dalje javlja isti List, da u Estissacu
(departement Aube) živi neki Mathieu,
koji nije liečnik, ali je sredstvom pod-
kožna uštrcavanja već izliečio 37 bole
stnih na plućim, bez obzira na razvi-
tak njihove bolesti.
* * *
IzračunaŠe da popriećno živu sve
ćenici 67 godina.; vrtlari, ribari 58;
profesori i učitelji 57; pekari, mesari
o4; liečnici, zidari, risari, tesari 49:
kovači, 47; krojači, čizmari 4-4; slagari,
kipari, klesari 41 ; nadničari i težaci
32 god.
* * *
Za Pape Pia IX . davala u Rimu pred-
stave plesačica Fanni Elsler. Štovatelji
joj odlučiše darovati — zlatni lovor-vie-
nac, a na to ime sabirali milodare.
DodjoŠe vele, i k Papi — dokazujuć, da
je Esler veoma pobožna duša, te da bi
dao Sv. Otac k tomu svoju privolu. Pa-
pa jim odvrati: niti vam dajem tomu
privolu, niti vam stvar zabranjujem, nu
svakako mislim, da ne radite raaumno,
posto vienac pripada zaslužnom djelu
glave, a ne nogu. Elsleri ipak poklo-
niše vienac, nu ona dočuv ta Papine
rieči, proda ga zlataru, a novoe podieli
medju siromahe. Malo zatim sretne
Papa jednoga člana onog odaalanatva,
pa će mu tiho: dobro ste uradili, nu
ona je, pokazala da imade više pameti
u noguh, nego vi u glmvi.
» • •
Računa se, da ima na «vietu 60 ml-
lijuna konja. Od ovih odpada 22 mili-
juna na Rusiju. Ruski se Listovi ipak
tuže, da se konjogojstvom premalo bavi
i država i narod.