Domaće Viesti.
Preuzv. pragosp. Nadbiskup vratio se
u utorak u Zadar.
* * #
Najnoviji broj „Hrvatske" donosi pi-
smo što ga je vrli hrvatski otačbenik g.
Fran Folnegović upravio nekomu „odli-
čnomu dubrovčaninu" o poiožaju u Dalm.
Koji je bio sadržaj pisma upravljena
g. Folnegoviću, neznamo, ali sudeć po od-
govoru, „odlični Dubrovčanin1* želio je, da
braća iz Banovine posrednju u prilog
našim narodnjacima! ćrosp. Folnegović
na to odvraća negative, jer pozna jalo-
vi rad i strašni nemar naših narodnja-
ka pa preporuča, da ih se rusi, jed-
nom kad su narodu na štetu, na mjesto
na korist. Vrlo dobro! Toga smo osvje-
dočenja i mi pravaši po Dalmaciji, i
tko prati naš rad zna, da zlodjelim na-
rodnjaka pravaši nikad ne praštaju, jer
znadu po izkustvu, da su narodnjaci
odveo zlu navikli, a da bi se od njega
za uviek otresti htjeli.
Gosp. F. Folnegović iztiče i drugu
plemenitu želju, biva, da bi u svojim
odnošajim prema narodnjacim, obe o~
porbene frakcije (pravaška i šesterica)
bile složne. Mi ovu želju srdačno pona-
vljamo, tim radje što znamo da s pra
vaške strane nije nikad za najpidpuniji
sporaznm u tom smisiu m&ta talilo. I ma-
ravno, jer pravaširn nije nego jedna pred
očima: narod, pa tkogod za nj iskreno i
nesebično i uztrajno radi, držeć se naj-
uspješnijih sredstva i najkraćega puta, taj
im je drag i mio. Nego, da li je svedj
u djelima i oda strane ukupne droge
frakcije bilo svega onoga što slogu omo-
gućuje i što ju čini ozbiljnom, trajnom i
patriotičnom ?
Oavrnuti ćemo se još na velevažno
pismo g. Folnegovića. Uz to želimo da
njegovi zdravi nazori budu svugdje u
oporbi primljeni i u djelo provadjani.
* *
Preuzv. vrhbosanski Nadbiskup Dr.
StadUr odputovao je na 20 tek, put
Rima.
*
* *
Neki S. B. napisao je u br. 83 „Dal-
niate" dopis „a tutta risposta.u Taj je
dopis vas namienjen nama i našemu
velecienjenomu dopisniku koji je ono
madne kao kritičar prosudio najnovije
djelo Dra. Cud.ne — o Sinju. Mi jesmo,
a može i naš velevr edni g. dopisnik
bit zadovoljan sa ovom protukritikom
,,u Dalmati".jer je nenadmašiva u — uvrje
dam. To je hvala! što smo primili pohvale
Cudinova djela, koje su mu ih dva
uasa i njegova prijatelja iz prijateljstva
obilno izasuli u nizu članaka obieloda-
njenih u našem Listu i što je i sama
najnovija kritika bila skroz i skroz ob-
jektivna. Ali ima ljudi kojima istina
nije draga, nego jedino onda kad im je po-
ćudoa. To je u naobraženu i moralnom
svietu gore nego govedarstvo. Istina
ima bit svakomu vazda draga, a stal-
ni smo, da je i Dru. Cudini, te da on
neće bit ostao n malo haran svomu brani-
telju 8. B., koji onako nespretno drlja
i izlaže g*. Drlja i izlaže ga, jer piše
na njegovu obranu tonom bieaomučna
čovjeka, kojemu je sva pamet u peti.
Drlja i izlaže ga, jer branitelj brani
ga u preživjelom „Dalmati", o kojem
već obćenito kažu: ab ipso laudari, est
vituperari, Drlja i izlaže ga, jer ga
predstavlja braniteljem glavatog kupusa
i cieniteljem sinjskog načelnika, koji
mrzi popovske dolame i fratarske man-
tije (ipse dixit), Drlja i izlaže ga jer
govori de omnibus et quibusdam aliis, a
o samu djelu nazna druge pohvale nego
onu što iz udvornosti ili prijateljstva
dotiose ovo one novinf. Aoh brate, slava
bi Dra. Cudine bila bljedja nego mje-
sec, kad bi se on a „tutta rispostau
morao uticat takvim argucnentim, ili
povjeravat svoj glas onakvim branite-
Ijim in scientijicis kao što je g. S. B.
nOh! stolidissimo critico", liepo je zai-
mao onaj, komu u toj istoj vreći danas
zajam u Sinj vraćamo. I prosit!
« • «
Podpisan je ugovor za uvedcnje elek-
trične rasvjete u Zadru.
*
* *
Preč. Kotorskomu kaptolskomu pre«
pozitu D. Tripu Oparenoviću udieljena
je čast apostolskog protonotara.
* « «
1 na izložbi u Čikagu odlikovan je
Luxardov maraškin, i to jedinom nagra-
dom kateksohen.
*
Javljaju n^m ia Biograda, 22 listo-
pada: U večer dneva 18 tek. u gaju
Drinike posvadi se nekoliko čobana
sela Filip Jakova aa onim iz Tinja.
Došlo je do tučnjave, u kojoj Filipja-
nac Širne Majica težko rani nožem Ti-
njanca Luku Župana, a nekom Luki
Vrkiću zadade, isto nožem, tri smrtne
rane, usljed kojih nesretnik, nakon sa-
hata, premiuu. Bijaše jedinak a ostavlja
za sobom mater udovicu i suložnicu. —
Na 12 tek. umri od kapi neka Anka Jam-
gja; bila je nosećom.
* * *
Prigodom ustoličenja novoga rektora
hrvatskoga sveučilišta dra. Vinka Dvor
žaka, sveučilištni gradjani su učinili
izkaz proti dosadašnjem rektora dru.
Josipu Pliveriću. U saborskoj dvorani,
gdje se vrši svečanost instalacije na klu-
pain se je našlo tek slušatelja bogoslo-
vnoga fakulteta za cielo vrieme, što je
stari rektor prof. Pliverić govorio i iz-
vješćivao Ostali su svi sveučilištni djaci
u skupu stajali pred sabornicom na
Markovu trgu mirno i čekali (as, kad
će dosadašnji rektor Pliverić završiti
svo'e izvješće, da u saborsku dvoranu
ud)u upravo onda, kad novi rektor prof.
Dvorak stane govoriti.
* # *
Na 6 nastajnog mjeseca započet ee
izpiti o učiteljskoj sposobnosti kod po-
vjereništva za pučke i gradjanske učio-
nice u Zadru.
# # *
Namjestništvo je odobrilo osnovu za
gradnju nove žup. crkve u Župi Imot-
skoj, uz ukupni trošak od for. 9688:18,
od kojih f. 2118:76 spadaju na teret
župljana.
Namjestništvo je odobrilo osnovu za
popravak crkve i zvonika u Supetarskoj
draži, uz trošak od f. 578:95, od kojih
t. 96;56 ide na teret župljana.
* *
Mladočeai dali su o govoru Dra. Kve-
kvića sliedeću izjavu klubu neodv. hrv,
i slov. zastupnika a Beču:
Parlamentarna komesija kluba ned-
visnih zastupnika čeških, zaključila je
jednoglasno, da se priobči tomu vele-
cienjenomu klubu, a da se izbjegne sva-
komu nesporazumku, da suglasje člano-
vi našega kluba, prigodom govora go-
spodina D.ra Kvekvića, odnosilo se je
samo na njegovu izjavu simpatije pra-
ma češkomu narodu, i da, ko što se
samo po sebi razumije, nije se ponipo-
što protezalo na njegovu insinuaciju pro-
ti hrvatskomu državnomu pravu. Daka-
ko, tu insinuaciju naš klub nikako neo-
dobrava, dapače žali, da je upravo pri
toj prilici izlanuta.
* # *
Zast. Hiankini upitao je ministra pred-
sjednika o žulostnom gospodarstvenom
slanju Dalmacije, i zahtievao da lude
imenovan gradjanski na mjesto vojnoga
namjestuika. •
* *
Primamo iz Spljeta, 22 listopada:
Jučer, u kući braće Šperae na Lučcu.
na 7 sati umne odvjetnik Dr. Josip
Radman u 79 god. života, od srcobolje,
te ga uadjoše mrtva u postelji nje-
gov brat i unuka. Nakon 2 ure umrie
brat mu prof. D.r Antun Radman 77
god. od velike tuge i žalosti za bra-
tom i pravo se veli u mrtvačkom o-
glasu za oba brata, da su „congiunti da
morte nell' amplesso supreuio che eterna
un raro, tenerissimo alfetto". Smrt nji-
hova može se reći u isto se doba zbila.
Velik je gubitak ovo za autonomašku
stranku, jer ostaju bez učene dvie gla-
ve, a oajvećraa izgubiv profesora u
mirovini na talijan. sveučilištu. Sutra
će bit sprovod za oba brata. Vječni im
pokoj! # « #
Javljaju nam iz Štajerskog Graca:
Slavno uredničtvo ! Na prvoj glavnoj
skupštini 21 listopada 1893 izabralo je
hrv. akad. lit.-zab. družtvo „Hrvatska"
sliedeći odbor: Predsjednik; Antolak
Adolf cand. med. Podpredsjedaik: Vra-
njican Vladimir cand. med. Bilježnik:
(Jarnić Ivan drd. med Poslovodja: Frail
Franjo drd. med. Blagajnik : Gold Stje-
pan stud. med. Knjižničar: Bačar Josip
atud. phil. Gospodar; Bonetić Antun
stud. iur. Odbornici zamjenici: Krema
Gjuro drd. med., Fein Gejz? cund. med.
Revizori: Neuman Julije drd. med.
Rubignoni Vjekoslav stud. inr. Obran-
beni sud: Petrić Ivan drd. med., Ma-
var Franjo drd. inr. Cettolo Mijo drd.
med. Svi listovi neka se izvole slati u
novi stan „Uhiandgasse" broj 1. parterre.
*
* *
Prijatelj iz Drniša tuži nam ee, da
nije mogo nać u onoj varoši na pro-
daju hrvatskih dopisnica. A propisi i
naredbe?!
* * *
Primismo od vlč. g. D. Iva Bojanića
12 f. sakupljenih na prijateljskom sa-
stanku u selu Svirče za StarČevićev
dom. Doprinieli su: g;a Petra Stipetić
2 krune, g. A. Gabelio 2 kr., g. Bart.
Milatić 2 kr., g. Juro Carić 1, g. Vinko
Milatić 2 kr., g. Mati] Carić 2 kr.,
godćna Fr. Lušić 1 kr., gudčna Perka
Stipetić 1 kr., vlč. D. S. Mulanović 2
kr., vlč. D, I. Bojanić 2 kr., g. Pavao
Carić 2 kr., g. Andrija Lušić 2 kr., g.
Jakov Stipetić Mar',nov 1 kr., vlč g. D.
V. Stipetić 2 kr. Uku pno 24 krune.
Primismo takodjer od gosp. D. Dunde
trg. u Imotskom 2 krune u istu ota-
čbeničku svrhu, od g. Josipa Barani
posj. u Biogradu 2 krune.
*
* *
Primismo sa zahvalnošću.- Zapimik
IV. i V. redovite sjednice trgovački i
obrt. komore u Spljetu.
Ivjesće priobćuje uz ostalo kako je
na ništa spala trgovina s vinom i kako
je zadnje godine štetovala na samim
cienama 7,000 000 i.
a » *
Za ebnovu općinskog zastupstva u
Vrhgorou, biralo je dneva 16. i 17. te-
kućeg lll.e-izborništvo, dneva 18. Il.o,
a 19. oktobru I.o izborništvo.
U svim izborništvima bješe izabrani
pre doženici sadašnje općinske uprave.
Protivna je stranka učestvovala samo
prvog dana.
* *
Dr. ivan Lubin pok. Nikole upisan
je na 17 tek. u imen cu odvjetnika
spljetskoga okoliša sa sjedištem u Spljetu.
% * «
Javismo u broju 73, da će vlč. S.
Tomašević odpjevati Mladu Misu na sta-
roslovenskom jeziku, po davnom hva-
levriedno n običaju poljičkom. Mješte
onoga: po davnom hvalevriednom običaju
poljičkom, moralo je stnti ,.p<> davnom
hvalevriednom običaju poljičkom i ostaie
spljetske biskupije".
#
Privremeni učitelj grad), učionice u
Makar, koj Stjepan Mrduljas imenovan
je praviru učiteljevu kod iste učioniee
^ :i > t >" r'
Najnovije viesti
Od ponedjeljka traje u Beču nizpra-
va o preinaci izbornog reda. Držaše
govore proti osnovi Plener, Hohen-
warf, Javvorski. Sva tri vodje na-
zvaše osnovu neprihvatljivom rad
pretežkih posljedica.
* «
U Beču, 25. U zastupničkoj kući,
Klaić i drugovi izne«oše predlog da
se 1. $ novice domobranskog zako-
na promieni tako, da za obvezane
na domobransku službu iz nekadašnjeg
kotorskog i dubrovačkog okružja
ostanu u kreposti odredbe starog do-
datka zakonu o domobranstvu. Pred-
log je predan vojnom odboru. Bon-
da i družina pitaju ministra pred-
sjednika glede zabrane vijanja naro-
dnih zastava i grbova u Dalmaciji.
# *
Beč, 24 listopada. U današnjoj
sjednici zastupničke kuće, Perić u~
pitao je ministra-predsjednika5 je li
mu zbilja poznalo svojevoljno po-
našanje političke vlasti u Makarskoj.
Ako je, što misli učiniti, da jednoć
prestane izazivanje hrvatskoga na-
roda, i hoće li već osloboditi Dal-
maciju od današnjeg nesnošljivog
podmuklog iznimnog stanja.
* * *
Beč, 24. listopada. Ljevica je od-
lučila stupiti u žešću opoziciju.
*
% *
Lavov, 24. listopada. Ovdješnja
akademička mladež upravila je na
poljski klub u cesarevinskoin vieću
brzojavku, u kojoj izrazuje svoje
ogorčenje i negodovanje protivu polj-
skih zastupnika, koji će glasovali
za iznimno stanje u češkoj i proti
izbornoj reformi.
« «
Beogradsko novinstvo piše, da se
je Mi lan sastao u Rimu sa Kara-
gjorgjevićem, te ga nagovarao, da
se u ime Srbstva odreče težnja na
prestolje. Karagjorgjević je odbio
taj zahtjev.
* * #
Spovod maršala Mac Mahona oba-
vljen je na 22 tek, neobičnim sjajem.
Gjenero Suussier glavom zapoviedao
je četam. Osim ciele vojničke parižke
posade došla je još jedna divizija
vojske iz pokrajine. Ovaj sjaj pri
sprovodu razvijen je zato, Sto su
po nalogu ruskoga cara prisustvo-
voli sprovodu i ruski častnici,
& *
Palermo, 23. listopada. Jučer je
napalo 30 oružanih razbojnika na tr-
govište Godrano, obkoliii su žandar-
sku vojarnu te su razoružali tri žan-
dara. Pošto su uplašili pučanstvo pu-
canjem iz pušaka, napali su na kuću
načelnika i oteli mu 6000 lira.
ft « *
Ruski častnici jučer (25) odputo-
vaše iz Pariza. Kad stigoše u Lyon
srdačno zahvalise na dočeku.
t
Nemila viest stiže nam jučer da
je na 24 tek. preminuo u Trstu
vrli mladić, bogoslovac trećeg teka
Mate Jelić.
Rodno njegovo mjesto Murter,
njegova biskupija, bogoslovni zavod
te svi znanci neutješivi tuže s ta-
kva nenadna udarca. Bog mu dao
vječni pokoj!
Najtoplije zahvaljujem onoj go-
spodi i prijateljima koji ine poča-
»liše svojom nazočnošću prigodom
Moje Mlade Mise sli me se sjeti,še
bilo žicom bilo pismom. Bog dragi
obilno sve nagradio.
U Kučieim, dne 21 Listopada.
S. 1 bmašević.
mladoiuisnik.
Svima koji su me se sjetili, te
nastojali na koji mu drago način da
svečanost prigodom moje mlade
mise izpane što bolje, od mene im
hvala a od Boga plaća. Svevišnji
im vratio milo za drago, a do hla-
dnog groba pratit će ih moja har-
nost radi ljubavi meni izkazane.
U Kadru, na 24 Listopada 1893.
Ante Paleka.
mladomisnik.
Odpifli rKat 1>; 1.
0. g. M. S — Dubrovnik — Primismo
od g. fi. F. 6.000 rabij. bilj.
Č. g. O. L. D. — Vrhgorao — Naručene
tiskanice odpremljene vam na 22 tek.
C. g. P- P- — Metkovići — 1 Vama.
0. g. J Gr. — Jelša — Isto.
G. g. S, S. - Vis — Takodjer.
O. g. I. B. — Blato - Takodjer.
Č. g. D. J. K. — Solin — I vam 1 izt.
Marulićeva djela.
0. g. d. P. Z. — Humac — Takodjer,
ou na 22 tek.
(jr. _ ^Crvene Hrvatske" — Du-
brovnik — v 8kuza)te, ali pogriešili
ste iniiric. članak „Reci, pa poreci,
pa opet izvrniJ od koga je bio sa-
stavljen, ^d onoga je bio i podpisan,
pa ako je ondje „izmišljotina" i ost.,
dužnost vam je bila obračunavat naj-
prvo s onim tko svojim podpisom za
članak odgovara. Može bit da je go-
spodinu uredniku S. mučno izit na
sriedu, i ku^t pobijat konkretne teks-
tualne navode, od straha da te još
što „pet" caso" ne iztrese, ali mi mu
nijesmo krivi sto se ou zato mora hva-
tat slamčica i tražit novih podpisa!!
Veli: cigla dva. A čemu? Nama se
čini suvišno da se podje drugoga se-
kavat. Svakako, ako gosp. S. želi
zazbil| novih podp. a da se zato
nikomu ne dodijava, nek promisli,
ne bi li on mogo učinit svojoj iskre-
nosti tu uslugu? To bi bio već jedan
od ona „cigla dva". A drugi, u sasvim
sličnoj stvari (intelligenti sati), ako
to želi gosp. 8., svjedočit će pisac
ovih redaka, koji je došle rado mu-
čao, jer nije kivan na osobe, kao netko
drugi. Da pak zoa g. S. in camera
charitatis tko je to što ovo piše, sie-
ćamo ga na ono što je g. S. reko u
Zadru, kad bio na povratku s izleta,
0 ponašauju sjevernih dalmat. pra-
vaša u Zagrebu, a reko pred paro-
brodom, na obaii, zaklanjajuć se u
blad. tih divone. Ovo exempli gratia.
Ako li g. 8. još ne razumije (?) tko je
pisac ovih redaka, siećamo ga, osobito,
na ono skoro trosatno prepiranje, kad no
prigodom vojničke vizite g. S. bio u
Zadru i posjetio urednika ,,K. D."
Je li zaboravio g. S. kako se on
smi;ao dok se pisac ovih redaka
znojio, govoreć i hraneć ono što g. S.
ni je branio, nego zna on dobro što!
Bolje je dakle ne zadievat, kako
to čini s nama gosp. S» On zna, da
ne valja tražit bure po tišini, iz ne-
kakve megalomanije, čega li, i da je
najviše do njega ako će, da mu ova
v mala krupa bude zadnja.
C. g. Novica — Drniška krajina —
Pogadjamo Vam namjeru / od takva ne-
može ne bit otačbenička, ali oblik
nije za dopis. Sve je u šali i ironiji.
A opet trebalo bi da mi kao odgo-
vorni, za svaku znamo kamo šiba,
što nije moguće za onoga koji točno
1 potanko ne prati tamošnje odnošaje.
Do bolje, jasnije prigode, izuzam lič-
nosti, dragovoljno, i/ili nam uz to zdra-
vo i veselo!
Č. g. dop. x. — Budva — Nastojali
smo danas, ali nije bilo nikako mo-
guće, jer sve puno.
Č. g. A. M. — (Grohote — Naručene
tiskanica odoremljene Vam u utorak
U g, D. I V. - Silba - Vama ta-
kodjer. Živjeli !
(J. g. O. L. J. — Spljet — Podmireno
v u redu. Zdravo nam bili!
g- p- ™ Dolac D. — Ubrajamo Vas
prvim tek. te Vam šaljemo i br,
v 72
0. g. G. — Škaljari - Takodjer.
0. g. K. B. - Gorica — Takodjer. Ša-
ljemo i 10 naručenih izt glagolskog
„Canona". Živjeli!
g. V. — Ninska okolica • —- Oglasit
, ćemo u dujdućem broju.
O. g. D. J. B. —
Smokovljani — Rad,
a na onom polju, donosi narodu pra-
va blagoslova. D.ibro kažete o laži
prosvjeti vieka, da je doba Blobode,
ali slobode „sužanjstvaUvrstit ćemo
dragovoljno, jer zaslužuje Napried!
Srd
nčno odpozdravljamo!
C. g. x. — .St i van — Freosvjedočeni
srno o svem što ka/.ete i rado uzi-
mljeuio na znanje. U ostalom, non
quis sed quid. Bilo, bez sumnje do-
brom namjerom. Vi nam uz to zdravo i
veselo!
Č. g. B. — Biograd — Udjosmo u trag
onomu neredu odpreme. Unapried na-
damo se, neće onako više.
"Za traž. f. 1: 15. Živjeli!
C. g. L. B. — Kaštel Lukdić — Naru-
čeni Bihać preuzv. Mil. odpremljen
u utorak.
Č. g. B. B. M. K. — Drniš — Obrnu-
smo. U dobar čas! Srdačno odpo-
zdravljamo! r
Bog i Hrvati!
IK ITO Prodan, •LWTNIK? i*TAV*ttlj i gsoM'-m HMičke hrvatske tiskarne,
U Speciji, 30. Englezko brodovlje
odplovilo je pul Gibraltara.
U Toulonu, 30. Rusko brodovlje
zadimi put Hyereskih ostrva.
Wiener Zeitung obielodanjuje na-
redbu ministarstva za trgovinu gle-
de diobe cizlitavskih zemflja u /6
kotara za službeno djelovanje obr-
tničkih nadzornika. Dalmacija i Pri-
morje sačinjavaju šesti nadzornički
kotar.
U Washingtonu, 31. Senat je pri-
stao da se ukine Shermanov bili.
U čikagu, 30. Načelnika Harri-
sona ubi neki ludjak.
Iz Zadarske Nadbiskupije,
30 listopadu.
Oitah tu skoro u miloj „K. D." do-
pis iz Zadarskih Kotara gdje svećenik
Z. opisuje na što je spala u ovoj i ad-
biskupiji starodnevna povlastica glago-
lice. Ova nadbiskupija koja jednom bro
jila do preko 40 glagoljskih župa, nad
jedva broji petoricu glagoljaša. U istinu
žalostno: ter prizuat se mora da done-
kle nemar svećenika uzrokom je što
smo na tako mali broj glagoljaša pali.
Nego jeli samo nemarstvo tomu krivo?
Ja to nevjerujem, već mislim da je tomu
uzrokom većim dielom njeka kriva bo-
jazan da se starešinaui nezamjeria. Kado
čujem da sadašnji naš nadbiskup nije
glagolici protivan, ali jeli sklon dokaza
nemam, dočim činjenica navesti mogu
koliko se hoće da ima više nadžupnika
protivnih glagolici (oni po sebi nemogu
bit ni za ni proti. U tom se njihova
nemože uvaživat. Ur.) Kade li to po
Bvojoj volji ili po čijim naputku, to mi
poznato nije. Znam da jedan nadžupnik
na otočju jednoć nije dopustio svećeniku
glagoljašu misit u njegovoj župi, koja
župa od stariue glagoljačka pače, nad
vratim župničke crkve stoji nadpis po-
svećenja glagolskim slovima napisan.
Taj isti nadžupnik htio zabranit jednoć
fratru glagoljašu pjevat glagolski misu u
župi koju je posluživao. Njeki nadžupnik
pak nehtio dopustit podgorskom jednom
župniku da zaglagolja. Župnici pak popu-
štaju da se nezaoojere, ter da si nestva-
raju neprilika. Na žalost ima ih koji još
dan danas vode župničke matične knji-
ge talijanski : koji u župam rabe la-
tinski ritual, pri krštenju imajući hrvat-
ski. Na čistu dakle nismo po župam. 1
u Zadru tu skoro jedan župnik pošao
u crkvu yv. Šime da misi, te zapita
glagolski misal, nu bi mu rečeno sa strane
jednog manaionara da ih nema. Začudi
se župnik pošto on isti preko 20 puta
misio glagolski u istoj crkvi. Svakako
Rim je svoju misao po stoti put priob-
ćio na više načina, a eto u najnovije
doba tiskajuć glagolske misal«. Functum.
Glagoljaš.
Niii, dospitkom listopada.
Dični fiaš gospodine urednice! Da
Vam opišem neizrečeno slavlje, zname-
niti pir našega vriednoga mladomisnika
D.n Nike Sirotkovića, u kojem se na
23 t. m. arajdao starodrevni Nin, pero
uii ne služi, jer pod nepojmljivim doj-
mom nezaboravnog veselja još mi u u-
ćima zuji i glava mi smućena, pa ne-
isnam kako do počmem te opišem sto
se> lahko opisati neda. Od nazad neko-
liko dana letili na vriednim konjima
evečarevi prijatelji i rodbina po cieloj
obćini da razvesele i mlado i staro, da
pozovnu najbrčnije prijatelje na tu ried-
ku radost, sto Nin ne pamti odkad
je slavnu svoju krunu izgubio-, i valaj
ovi tol žudjeni dan eto se približava ;
»a nedjelju prije krasna i milozvučna
»vona sa velebnog našeg zvonika ja-
vljala tu veliku radost, dok u oči i-
Btoga dana iz strašnih mužara duboko
pucanje pripravljalo svakoga na zemalj-
sko veselje, a liepi vatrometi letili
nebu pod oblake zar da bi rajske du-
hove i kore angjeoake na našu radost
primamili. Vesele se i Nebesa i zemlja
jer novi pomiritelj med Zžogom i Čovje-
kom eto kroči na žrtvenik Gospodnji.
Ljepšeg dana u Boga ,se nije moglo pi-
tati^ krasno hrvatsko nebo, svečano
ruho u koje se zaodjeo Nin, sladilo je
svaku rodoljubnu dušu. Netom zlatno
sunce ciknu, iza dubokog pucatanja, eto
krasnom našom koračnicom „Sunce jar-
ko". Čudi se i malo i veliko odkle
glazba, odkle oti mili zvuči zaodjeveni
divnim hrvatskim ruhom; ali kad pod
suncem ugledah miloga mladomisnika
kano zviezdu uzdanicu svoju, oh svačije
srce razumjelo što je i gdje je, te ni vanj
skome tumača trebovalo nije-, zemlja
i kamenje se razveselilo. U gradu nije
bilo kuće te nije dielila veselje i radost
sa mladomisnikom, premda rabećak svi
su svetkovali kao Božić. Vojnička gla-
zba hode da pozovne na Bvečanost sve
što za život ljudski ćuti, obilazeć gla-
vnije ulice našega grada, nakićene lie-
pim slavolucim, nebrojenim hrvatskim
trobojnicam i raznim pjesmam prigo-
dnicam; činilo mi se da će se stare r u
sevine strašnih mirina, oglodjenih zu-
bom vremena, radovati svomu oblju-
bljenu sinu, koji ljubi i najzabitniji ku-
tić dičnoga i slavnoga svoga zavičaja,
više nego da je od suhoga zlata; pa
dok išo za divnom glazbom u mašti
mojoj mislio sam da će se i prozračni
zidovi starodrevnog našeg Nina poklo-
niti sinku svomu, uzdanici svojoj. Sa
svih strana naše prostrane obćine do-
lietaju pirnici, neki u kočijam, neki u
kolim, a neki na vrancim svojim, da se
pridruže žudjenom slavlja, koje danas
slavi ne samo Nin, nego i ciela obćina,
koja je tu dobro zastupana. Na dolnjim
vratima grada krasno nakićen slavoluk
liepim našim trobojnicam javlja sva-
komu, i g03tu i strancu da je Nin ve-
seo, da vas grad piruje. Približa se de-
seta ura, ti sladki čas kad će novi po-
mazanik na žrtvenik Božji. Sakupilo
se pred Crkvom čudo naroda, da nije
zar ni djeteta u kolievci ostalo, po iz-
bor kremen junaci svečarevi, ave mje-
stne vUsti, glazba, svećenstvo, škola
rnužka i ženska, sve pod hrvatskom
zastavom i crkvenim barjacima da di-
gnu sretnog mladomisnika iz njegove
kuće. Da opišem raznoliku nošnju, liepo
djevojačko kolo u svečarevu dvoru,
obće veselje i radost, nemogu; činilo
mi se pri strašnom pucanju da se pro-
budio podzemni grad te hoće do uskrsne
u svome slavnome ruhu da pretiče
današnji zanemareni Nin pri tolikoj sve-
čanosti. Veselite se junačke kosti naših
hrvatsk h vitezova, veselite se, evo rodio
Vam se tko će iz hladnoga groba di-
gnuti vašu slavnu zastavu! Došla liepa
povorka do naki^ena dvora dičnomu
sinu hrvatske Majke. Oh kad ti se u-
kaže ta zviezda uzdanica milim 3vojim
Ninjanim, niz svačije lice rone vruće
suze radoatnice jer u njemu osvanula
zora ljepšeg dana, zora spasenja. Stra-
hotno pucanje iz mnogobrojnih mužara
odjekivalo kroz iztrošene zidine, kao
lavsko rikanje u pustoj draži. Uz sladki
napjev psalma „Blagoslovljen Gospod
Bog Izraelov", a divnim udaranjem
naših glazbara, uz pucanje kubura i
mužara i slavljenje skladnih zvona
stupa veličanstveno kano pobieditelj
svieta, i u istinu pobiedio je, novi po-
mozanik, da Svevišnjemu prikaže ne-
krvnu žrtvu, na spasenje rodu ljudskomu.
Željan puk da ga se nagleda, padaju
neki na koljena preda nj da ih blago-
slovi posvećenom desnicom, ne bili im i to
na spasenje bilo. Mnogi plaču od ra-
dosti; rodbina i ukućani nemogu da
odole vrućim suzam koje im niz obraz
lete, promišljaj uć na veliku prazninu
pri tome slavlju, na izgubljene roditelje
svečareve, koji nijesu bili toli sretni da
na ovome svietu dožive ovi dan najzna-
menitiji za čovjeka, jer ovo je najveći
vrhunac slave i časti ljudske; al tješi
ih po nešto liepa nada u neizmjerno
Božje milosrdje da će bit zadobili raj-
sku slavu, i tamo danas primaju čestitke
na tu riedku sreću. Veseli se sretna
majka, otče dragi, od Boga s'.e plaću
zadobili, jer ste Njemu i Hrvatskoj uz-
gojili ovakvoga sina. Bog Vam naplatio!
Uz neopisivo veselje dospjeo inlado-
misnik pod četiri krasna slavoluka u
hram Božji predvodjen od svojih pirnih
roditelja, velezaslužnog hrvata gosp.
Mate Lovrića i od mile pirovne majke
gospodje Marice Regner pl. Bleileben,
prave hrvatice; uza nj u misnoj odori
prečastni kanonik i nadpop. D.n Pave
Zanki, kao presbyter assistens, ob lievu
dični pjesnik naš D.n Stjepan Buzolić;
pred njima liepa kita naših vrlih žu-
pnika, tu bio vriedni naš glagolaš D.n
Mate Zorić, uza nj drug mu glagolaš
Stipčević, do njih D.n Petar Vekjardo
čestiti hrvat sa sladkitu pjevačem D.n
Mihom (7urkovićem, i D.n Luka Krašić
sa D.u Josom Altirevićem. Plakao sam
od velike radosti jer mi se mislilo u
duši kad vidjeli takvu množiju svieta
svi jedne duše i jednako srca pri uče-
stvovanjm toga veselja, željni, da se na-
giedaju svečara, kao ozebao sunca žar-
koga — i grijat će ih svojim kreposti-
ma, jer dobar, vriedan, ljubezan da se
uprav ciela obćina može dičiti ovakim
sinom. Ugledao žrtvenik sveti na kojem
će Sina Otcu prikazati, i vas u strahu
kao grešni smrtuik, drhće pred tim ve-
likim i znamenitim korakom; napried
Don Niko, Vnidi k oltarju božiju, k Bo-
gu veseleštumu junost. tvoju; Majka nam vriedne vojničke glazbe iz Zadra
pozdravi dičnoge svečara D.a Niku^ | Božja u pomoći, ne kloni duhom, tvo
je vrline Bogu su drage i mi-
le, slupaj mužki, da bi prva tvoja ne-
krvna žrtva, koju ćeš danas kazati Sve
višnjemu, bila na sreću tvoju, na utje-.
hu Crkvi i na spasenje mile nam razciep-
kane Hrvatske majke. Crkva tvoja vje-
čna zaručnica, u pirnome ruh i nakiće-
na eto razkrilila svoje zlatne ruke prama
tebi, diko naša, i pritiska te srcu svome
da ti utisne sladki poljubac u junačko
troje čelo. Vjeran joj budi do smrti,
Boj te čeka. Angjeoski duhovi zavidni
njegovoj časti dolietaju s neba, da ga
dvore na oltaru božjem; eto kad pri-
stupi pod s. propeče da započme S. Misu,
rek' bi nije ono čovjek neg angjeo
s neba, kako ti izgleda u rajskome pla
menu vas opojen serafinskim duhom.
Uztraješ li tako, blago tebi mladomi-
sniče! Vriedna gospoda pjevači iz Za-
dra, pod divnom upravom goap. Ravasia
pjevaju pod orgulje tako krasno da ti
pamet zanose, pa neznaš hoćeš li paziti
na mladomisnika koga gledaš oli na
glazbu koja ti du<u sladi; tu čuješ
sladki glas vrloga gosp. Gosettia. s uji
me slaže liepo grlo našega D.n Miče,
tresu ti svom crkvom duboke note gosp.
Du^ića, pristaje s njime i vriedni gos-p.
Ballarin; ovo je plemeniti vienač koji
nam prikazali danas u hramu Božjem,
vriedna naša gospoda pjevači. Hvala
im i dika po sto puta! Na „Slava
na višnjih" oaivlju se mužari i puške,
rek bi Nin se ruši, kao ono god. 1646
pod nesretnim Mletčanim; ali ne, razli-
ka je tu velika, tada bile puške ubo-
jice, danas riču puške veselice. Kroz
s. Misu vješto nam je udarala vojnička
glazba. Posije S. Evangjelja iz propo-
viedaonice naslušali smo se divne pro-
povjedi našeg vriednoga nadpopa Zan-
kia, tako je krasno izvedena da nije
duše bilo u Crkvi koja nije propla-
kala; tu si čuo što je svećenik i koje
je njegovo dostojanstvo, te kako ga
moramo ljubiti i štovati. Pri svršetku
oslovio je svečara takim žarom, takim
riečima da je i zemlja morala propla-
kati. Hvala mu iz dna duše! Na svr-
šetku 8. Mise ostao mladomisnik na ol-
taru i tu dojedan, koji je bio u crkvi,
došo da mu poljubi s. ruke po običaju;
za tim izpjevali „Tebe Bog& hvalimou
i liepim redom povratila se povorka
k svečarevoj kući za glazbom, koja se
po vas dan nije od nas odielila, udara-
juć najizabranije hrvatske komad«. Iz
jutra netom stigli vriedni naši vojnički
glazbari pitaju, da im pokažemo pro-
gram, kako bi nas radje zabavljali, a
svečani im odbor na to odgovori da
netom su stupili u naš grad, mogli su
se uvjeriti — uvjerile su ih nebrojene
hrvatske trobojnice, da je ovo tle čiato
hrvatsko bez pritrune i da smo svi si-
novi jedne majke, te samo našim se
hrvatskim perjem dičimo. Razumjeli su
nas i u podpunoj svojoj ozbiljnosti u-
dovoljili su nam uzorno; sinovi su to
naše posestrine Češke. Živjeli! Za po-
štenom svečarevom soprom bilo je do
160 pirnika; pir je trajao pet dana. Sve
čar je napio prvi siedomu Starcu u Va-
tikanskoj tamnici, Mužu koji ljubi je-
dnakim Sarom i prijatelje i dušmane,
Otcu svih Slavjana a nas Hrvata na
pose, Papi glagolašu, da ga Bog poživi
na korist i spasenje rodu ljudskomu a
na diku i ponos Crkvi katoličanskoj!
Zatim napio je našemu obćeljubijenomu
Nadbiskupu vitezu Rajčeviću sa tro
kratnim Živio! Krasna napojnica veleu-
čenoga našeg pjesnika Buzolića, mužki
izrečena, protresla je svačiju dušu, kako
on vrlo dobro umije, te čestitao svečaru
i na ime Hrvatskog kluba. Prečastni
nadpop Zanki čestitao svečaru na ime
našega zastupnika Biankinia, koji u ve
like žali što nije mogo doći na njegov
pir. Redale se napitnice do mrkle noći
svim odličuim rodoljubira, pa i sutradan
Mnogobrojne čestitke što su danaa sti
gle mladomisniku, i žicom i knjigom,
najbolji au dokaz i tumač njegove vrie
dnosti i njegcvih vrlina, jer premda
mlad dosta ima znanaca i prijatelja me
dju izabranim krugovima širom ciele
Hrvatske nam mile Domovine. U veče
razsvjeta po gradu odavala drugi oblik;
liepi vatrometi i glazba zabavljali do
kasne noći vas puk. Slične svečanosti
Ninjaui ne pamte, a kasno će ovake
doživjeti. Da je ovako izpalo današnje
slavlje zahvaliti je i Slavnoj našoj ob
ćini koja se svojski zauzela da se svo-
mu sinu dostojno oduži; i njoj nije bilo
težko da potroši što se .moglo za glazbu
i za rasvjetu. Živjela naše ugledna hr-
vatska obćina! Što je svakoga zadivilo,
budi na diku našim Ninjanim, kroz pet
dana pirovauja nisi jednoga mogo viditi
pijana. I iz druge okolnosti vidi se da
je ovi puk sasvim ozbiljno shvatio ovu
svečanost, pa iz svoje volje sakupili
mješćani što u novcu, što u naravi lie-
pi dar da daruju svoga miljenika, a on
pak da im najbolje zahvali odpjevao je
drugu S. Miau za svoje gradjane za svoje
prijatelje. Hiljadili se ovaki sinovi Majci
Hrvatskoj! D.n Niko zlatno eunašce
naše ogrievaj, dok živ budeš, Bog te
poživio ! narod tvoj hrvatski, riečju slad
koui, naukom božanstvenim, pravim
izgledom, jer od tebe rod i crkva čeka
da uzkrisiš rodnog grada slavu. Živi
Crkvi na korist, Hrvatskoj Majci na
diku, rodu na ponos, dušmanim na o-
braćenje, svakomu na spas. Živio po-
torače neumrlog Grgura Ninskoga!
GlagolaŠ.
Iz Šibenske Rogoznice,
svršetkom oktobra.
Po onaj: promissio boni viri obligatio,
eto nas opet u javnost. S utjehom mo-
žemo javiti, da naše molbe i izvještaji
na visoku dalmatinsku vladu o nestašici
vode, nijesu ovog puta ostali vox cla-
mantis. Na obću radost imali smo ovih
dana med nama kotarskog mjernika Dr.
Nagya u pratnji gosp. Flaiera, koji su
bili poslani od vlade s nalogom da raz-
vide mjesto za obću čatrnu, te izmjere
i učine tačni nacrt za istu. Gospodin
je Nagy sve to u podpunu radu opra-
vio, i već je poslano na vladu. Nadamo
se da ćemo najdalje kroz dojduću go-
diuu bit osigurani u poslu vode.
Bili smo više puta javili, da se ra-
dnja naše župničke crkve već primiče
kraju, te da smo se s toga obratili u-
važenim ličnostim, da bi nam pomogli
bilo novcem, bilo crkovnim haljinama
ili kojom mudragom stvari potrebitom
za službu božju, pošto je sasma izgo-
rjelo ono što smo prije imali, a crkva
sada nije u stanju, da bud i najmanju
stvar nabavi. 1 evo već danaa s pono-
som možemo iztaknuti, da je isti gori
spomenuti Dr. Nagy putem nadležne
vlasti bio odaslan od našeg vitežkog
vladara, da razvidi našu izgorjelu sliku
velike Gospe za glavui oltar. Gosp. je
Nagy razgledao sliku, izviestio, da je
ona sasma trošna te da više nije za
javno bogoslužje. S toga će se do mala
u Beču pripra.it druga nova slika za
nasu crkvu. — i namjestništvo se je
dalo obaviestiti, koji li su crkovni apa-
rati najpotrebitiji, namjerom da nam u
tom smislu pomogne.
Pomorska je vlada ovih dana dala
podignuti svjetionik pri ulazu u našu
luku. Osvrćući se na množtvo brodova,
koji amo dolaze kao u malu koju drugu
obalu u pokrajini, taj je svjetionik bio
upravo od prieke potrebe. Nu preporu-
čujemo pomorskoj vladi još i gradjenje
naše obale, za koju smo se već više
puta istoj obratili. Naša je varoš trgo-
vačka, te je znamenit izvoz vina, ulja,
smokava, buhača i ostalih domaćih pro-
izvoda, te suviše imamo više puti na
sedmicu parabrodić šibenskog družtva
Negri Zafranovič, a i parobrod Lojrdov
amo dolazi dva put na nedjelju, a ipak
neimamo pristojnu obalu da brod pri-
stane nit da se sviet izkrca. Nu ne samo
trgovačka vt žnost naše varoši zahtieva
uredjeniju obalu, već to i zaslužuje
radi naravske svoje liepote. I zbilja na-
ravska je ljepota naše luke upravo
krasna, te možemo zahvaliti dragome
Bogu, koji nas je tako čarobnim oko-
lišem nadario. Bilo bi upravo dakle
grehota kad bi naša luka po sebi kra-
sna, a opet toliko važna u trgovini, o-
stala i u napredak ovako zapuštena.
Za danas dosta, do prigode opet; a
Vami, VeleuČ. Gosp. Uredniče osobito
hvala na ljubeznom susretanju
V.
Prvid Ši'purine, 26 listopada.
Na odgovor „Dalmati~ Dopisnik
Dalmate plače ~ jadnik ... uzdiše, e
ne može da trpi, uzkokodakao se! Ima
pravo! Učinili mu krivo/! jer digli s ča-
sti vriednog glavara Prvić Luke i to
sve bez razloga — tako on kaže; a
onoga Prvić Šepurine, koji nagovorio
„udri talijance" još na stolici drže. Ja-
dni dopisniče/ još ti zar krv za osvetom
kipi, pa siplješ tvoje papirnate striele
na poštene ljude Siplji, ali znaj, da se
B6 u vodi topi. Želje svoje ne ćeš lje
postignuti; jer što kažeš bez razloga,
da su vriednog Lučkog glavara zdigli
s časti, vidi se, ne znaš u kom grmu
zec leži. Poručuješ starijoj vlasti kako
to, kao da ona nije stvar dobro prore-
šetala Sto se tiče pak glavara Prvić-
Šepurine, bolje ti je ne otvaraj usta,
ta i vrabci znadu, da je to poštena duša,
ni muhi zla ne bi učinio; ali da trun
ti je u oku jer ne diše kao i ti. Poru-
čuje ti se na koncu pak kako bi bilo
bolje gledati one velike grede tvojih
sumišljenika, kao n. p. na tvog prija-
telja S. koji još ljutit radi (zlarinskog)
pada udara ovamo na sve iskrene Hr-
vate i na što je hrvatsko. On znade i
sa svetog mjesta, koješta govoriti. Ne
ću dalje o ovome, nego do ljute potrebe;
ali to će biti poznato presvietlom bi-
skupu, te vidjet ćemo.
Spljet, 31 listopada.
Mnogi, u Spljetu i drugim mjestim,
cienj. gosp, Uredniče, navaljuju na či-
sto pravaški Vaš rad (to je stari na-
rodnjački adet. Da izdajemo narod kć
i oni, da se igramo s njegovim pravi-
ca« i trbuhu služimo kO onit u zviezde
bi nas kovali. Ur.). na koji morao bi
Bvak gledati s odobravanjem; ipak ku-
de i ruže l.o jer ste svećenik, 2.o jer
da ste jednom, naime god. 1883, sklo-
pili kompromis sa autonomašima fto
govore ondje gdje mi nećujemo, jer zna-
du kako bi svršilo. Ur.) 6.e jer zadnji
Vaši članci o političkim odnošajim ni-
jesu sa slogom sjedinjene opozicije pre-
ko Velebita (ne, nego jer nijesu ljestve
za rehabilitaciju magjarona. Ur.) Dalje
pak neznam: već jedni navaljuju pače
1 na osobnost, ali tako prosto i gadno
da na nje ne vriedi ee ni malo
oavrćati. Nego hajdino ad 1, jer ste
svećenik (znamo da smo im trun u oku
ali za to nas mala briga. Ur.) — Ad
2 o tobožnjem kompromisu. Ma što da
o tom pišem, kad ste iste godine 1883
odmah utjerali u laž ono dalmatinsko
glasilo, koje to u ime taktike izlanulo
a koje sada ža!i stare laži i sliedi Vaš
uzorni pravac; a u broju 16 od 16 ožujka
god. 1891 obielodanili ste i opet ste
iznieli „jedan mali dio onih taneta (iz
god. 83J-, koja su onda prosvirila i
razmrskala glavu „N. L.". naime dva
čianka, prvi od nezaboravnog druga
pok. Dejana, sa vlastitim podpisom, a
drogi od Vas g. Uredniče, taJcodjer sa
vlastitim podpisom, dva članka (atten-
tion') koja su ostala onda i ostati će za
uviek nepobitna. ') Dakle zlobno, pako-
stno i lažno bi protureno (za one ludjake,
koji im vjeruju i onda kad prodavaju
rog za svieću. Ur.,) te lahko je govo-
rit ali težko dokazat i pretežko lažcem
izić vlastitim podpisom na sriedu. Ele
dakle, tko je junak! — Ad 3 Jer Vaše
cienjeno glasilo nije sa sjedinjenom
opozicijom (aa ljudini koji u godinu
dana nijesu se još narodu predstavili, i
razloge mu dali, mi nemožemo u druž
tvo. Ur.) Ovo je za mnoge trun u oku,
te nazrievaju u tomu neku tobožnju
nepatriotićnost (jer je njima patriotizam
u šaranju, lutanju i mutežu: „plutati«
pravca i odlučna rada". Ur.) Medjutim,
to stoji, da kao pod 2, tako i pod 3,
politički članci izišli u dičnoj „Katoli-
čkoj Dalmaciji" još od nijednoga gla-
sila Dalmatinskog ili preko Velebita,
nijesu odgovor dobili (i neće. Ur.) A
kad se neodgovara, ja cienim, da se
mora šutit i ne izasipat laži i sumnji-
čenja (Vi ste čudan čovjek! Sto zar
neznate, kad ne bi lagali, da ih ni ži-
vih ne bi bilo. Ali dies ivae BV« jedno
neće falit. Ur). Ovo za javne (?) ka-
dioce i neprijatelje.
Ima mnogo godina da sam predbroj-
nik na dičnu „Kat. Dalmacije" te či-
tao sam vazda polemike s raznim Listo-
vima i raznih političkih boja, pa uviek
ona i samo ona ostala je pobjediteljica,
(jer se drži istine, koja nema dva lica
kao Janus. Ur.) buduć vazda bila lju-
biteljica čista hrvatstva i katoličke vje-
re, dočim druga glasila iznašala sa pred
neuki puk svakih izmišljotina i varaka,
kakvih bi se i najgori cigani stidili.
Ovo je moj pravedni sud i pri tom
ostajem.
Pristaša gesla „Bog i Hrvatiu.
Na podnožja Velebita, 30 listopada
Dočuli smo ovih dana, da su bila
zaplienjena drva nekojim amošnjim se-
IjaGim na staroj obali u Zadru. U malo
vremena izkrcana i prodana po ništo
zadarskoj gospodi za zimu. A za£to to?
Da je došao nalog od Zagreba, pa da
drva koja nemaju svjedočbu, moradu
biti zaplienjena. Liepa i ta! Za deset
godina moglo se je u Zadar brez svje-
dočbe a sada jadan težak valja da pre-
vali 144 kilometra, ako hoće, da ju
pribavi. Naredba je vrlo težka po ove
seljane, ali i neumjestna. Nazad desetak
godina isto se je bilo dogodilo, pa po-
glavar, videći da je bilo nepravedno,
dopustio je jadncim da seku u mjestim,
gdje im je dopušteno, pa da voze u
Zadar. .-v
Ako ovaj put starija vlast misli o^tat
pri svojoj, neka 8e barem sieti, da u
Podgorju ne raste nego kumpir i nešto
blaga (na kojem porez ove godine nad-
mašio mjeru . ... nu o tom drugi put).
S toga jadan težak ide i cieli dan ako
hoće da dobije malo novčića, i pre-
hrani se.
U najgorem slučaju ne bi li se mo-
glo dat barem nalog glavarim i luga«
rim, da oni diele te dopuste. Gospodo,
nijesmo u naprednu kraju, da prem
izadješ iz kuće, nadješ odmah kola ili
željeznicu pak letiš kud hoćeš. Mi amo
sto godina natrag, ako ne i više, pa
moramo svakamo na noge, te uhvati li
nas zlo vrieme, kao bura, koja i datias
ovdje žestoko duva, dočim je možda u
Zadru tišina (Jest! Ur.)t mi možemo u
ovim škrapam i zaglaviti, a da nas se
nitko ne sieti. Zato starija vlast, ako
misli štogod učiniti, red bi bilo da čini
Što prije, jer mnogi i mnogi računaju
') čemu koji narodnjački brk, ako ga
je majka rodila, ne izadje s podpi-
som na sriedu, nego kao kukavice
bacaju kamen iz zasjede? Rdje! Ur,
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus,
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak,
Vos ipsos, aimliante Deo in dies alacriter operam Vestraiu irapensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roboranđis {Pio IX u papinsh. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije. Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri- jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBliOJBE: — U ZADRU, unapried 7 lior. na godinu. Po OSTALOJ CAKKVIM 8 lior- Tko zaostane s PRKOPIATOM plaća t tior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu
tko na svrliu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani LIK veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 87 Zadar, Poneajelnib: -a Prosinca 1893. Gdđ.S:xiV
0 sastanku u Zagrebu.
v.
Nakon govora zast. Folnegovića
uze rieč Dr. Bresztyensky:
„Pošto čusmo suglasne zaključke obih
oporbenih skupština, presretan sam što
mogu proglasiti sporazumak obih opor-
ba konačno prihvaćenim.
n Radimo u njegovu duhu nesebično i
požrtvovno, doveo nas taj sporazumak
> i do podpunoga jedinstva na slavu Bo-
' ga, kralja i hrvatske domovine! Živio
kralj Franjo Josip živila Hrvatska !"
Skupština je oduševljeno prihva-
tila zadnji uzklik.
Zatim Dr. Božo Vinković živo
ocrta rad d.ra Brestjenskoga oko
sjedinjenja oporba, pa skupština izpje-
va „Oj Hrvati" i razidje se.
* * *
Po zajedničkoj skupštini opet bi
nastavljen sastanak pravaša, do 8
sata u večer. Da nije bilo zajedni-
čke večere u 8 sata, sastanak pra-
vaša bio bi se još dalje držao, jer
je svak želio bit na čistu sa glav-
nim pitanjim stranke. Predložilo se
bilo dapače, da se sastanak nastavi
i sutra dan, ali se Dr. Trumbić u
ime Hrvata koji nijesu iz Banovine,
uzprotivi, kažuć, kako je vanjanim
teiko dalje čekat.
U ovoj zaključnoj sjednici govo-
rilo se najviše o Dalmaciji.
Eug. Kumičić, videć kratkoću
vremena predlaže, da se pitanje ski-
ne s dnevnoga reda.
Prodan uzimlje rieč i protivi se,
te se razprava nastavlja.
Folnegović predlaže, da se pota-
knu dalmatioski pravaši nek se sa-
beru u sastanak.
Prodan podupire i iztiče Dra*
Trumbića kao vriedna i okretna,
koji bi za to bio najsposobniji, te
ga moli da u tom smislu započme
akciju, a nema dvojbe, da će ga
ostali pravaši svom dušom podu-
priet u raiiu.
Dr. David Starćević predlaže, da
se naglasi obstanak dviju stranaka
i da se glasuje resolucija u srni-
!) Ovu je misao Dr. Trumbić i još jednom
iztako, pred urednikom ovoga Lista.
Urednik mu je onom prigodom kazao
i dokazao kako vierski program Lista
ne prieei nit može priečit pravašku
misao jer se WK. D." kao katoličke
glasilo. — a pače i same katoličke
stranke ne imaju zvanje, da se ba-
ve strogo bogoslovnim pitanjima.
»Sjedala katoličkih zastupnika nije
BU kakve bogoslovne katedre. Do-
kaz drugi narodi, a najeklatautniji
Belgija i Njemačka gdje katolici s iz-
ključ ivo, vierskim programom naju-
spješnije i najpatriotičnije djeluju u
parlamentu, bez ikakva uštrba za pa
triotični rad. Belgijanac i niemac ne
prestaje bit takav zato jer je katolik.
U katoličanstvu se ni stapaju ni iz•
kljucnju pojmovi vjere i narodnosti
nego imaju svaki svoje: pravno i na-
ravno polje. Bože moj: ima 19 vje-
kova da je rečeno: Dajte cesaru (i
narodu) što je njegovo, a Bogu božje.
Na razlaganje našega Urednika Dr.
Trumbić ostao je bio podpuno osvje-
dočan tako je barem sam kazao; te
se čudimo čemu opet znosi prazne
muOno 6e»
slu, da Hrvati pravaši iz Bano-
vine podupiru dalmatinske pra-
vaše,
Dr. Frank, veli, da se predlog
Dra. Dav. StarČevića nemože pri-
hvatit, jer se protivi čl. VI. „Spo-
razumka". U ostalom da i netreba
predloga. Neka g. Prodan i ostali
pravaši u Dalmaciji rade kao došle.
Dr. David Starčević tuži se što
sporazumak prieči pravaški rad i
nadodaje : mi nemamo kao stranka
ugovora sa drugim strankama.
Govori opet Kumičić a za njim
Prodan, iztičuc, da se razprava od-
makla od svoga cilj«.
Dr, Trumbić veli da su se okol-
nosti u Dalmaciji promienile na šte-
tu pravaša. Zali što stranka prava
u Dalmaciji nema organa (sic), jer
„K. D." i „Crv. Hrv." nijesu or-
gani stranke prava. Ne „Crv. Hrv."
jer njoj je prvi zadatak budjenje i
širenje hrvatstva, ne ,,K. D." jer
je (izključivo, valjda?) vierski organ.
Zaključuje veleć: nemože se ov-
dje ništa odlučit.
Dr. Žerjavić veli, da se u Ba-
novini svedj smatrala i smatra ^Ka-
tolička Dalmacija" organom, stran -
ke prava u Dalmaciji (<odobravanje).
Govore još u kratko Folnegović,
Tkalćič, Banjavčić i tim završuje
razprava o Dalmaciji.
Po tom se prelazi na razpravu o
upisivanju članova u klub stranke
prava.
Folnegović crta poviest i opisuje
stanje kluba i stranke.
Uzimlju rieč razni govornici, tu-
žeć se što se otežčava upisivanje.
Folnegović daje razjašnjenja.
Buduć medjutim nadošlo doba za-
jedničke večere
Predsjednik zatvara sjednicu.
Do vidova u proljeće.
«
* «
U dojdućem broju donieti ćemo
još nekoliko rieči: o „sporazumku%
o programu stranke prava i pro-
gramu neodvisne stranke i o zgo-
dnim mislima kojima je „Hrvatska"
popratila izpadak pravaške skup-
štine. V
Proračun
posavske Hrvatske.
Za potrebštine nutarnje samouprave
kraljevine Hrvatske i Slavonije za
godinu 1894 ustanovljuju se troškovi
sa sedam milijuna, šest sto trideset i
jedna tisuća devet sto sedamdeset i tri
forinta a. vr. (7,631.975 torinta).
Svota ova dieli se na sliedeća po-
glavja i naslove:
Poglavje 1.
Sabor 75.000 for
Poglavje II.
f Ban
i
t
35.800 for
Poglavje III.
Odjel za unutarnje poslove.
Naslov 1. Središnja uprava . 173.582 for.
„ 2. Gradjevni odsjek. 33.013
_ 3. Računarski ured . 62.956
4. Statistički ured .. 19.200
5. Zemalj iki arkiv .. 3.550
6. Zemalj. blagajna. 16.349
7. Županijske i ko-
tarske oblasti.... 931.718
8. Zdravstvo i vete-
rinarstvo 265.620
9 Zem. oružničtvo . 534.800
10. Zemaljske i župa-
nijske sgrade ... 77.100
11. Cesto i vodogra-
gradjevine 989.466
12. Prinos narod, go-
spodar. svrham .. 298.766
13. Prinos narodnim
zavodom i zemalj-
ski stipendiji.... 52.320
14. Razne potrebe i
nepredvidljivi tro-
škovi 49.150
15. Mirovine 393.177
PoglavjeIV.
Odjel za bogoštovje i nastavu.
Naslov 1. Središnja uprava. 53.105 for.
„ 2. Zemalj. prinos u
svrhe bogoštovne 307.907 „
n 3. Sveučilište Fra-
nje Josipa 1. ... 149.205 „
„ 4. Srednja učilišta . 388.869 „
„ 5. Strukovna učili-
šta 105.370 „
„ 6 Učiteljske i pučke
škole 241.122 „
„ 7. Stipendij i obće
obrazovne svrhe. 61.683 „
„ 8. Zemaljske i škol-
ske sgrade 71.500 „
9. Mirovine 139.932 „
Poglavj e V.
Odjel za pravosudje.
Naslov 1. Središnja uprava 42.195 for.
n 2. Kr. stol sedmo-
rice 83.557 „
„ 3. Kr. banski stol 141.334 „
„ 4. Kr. drž. nad-
odvjetničtvo i kr.
drž. odvjetničtva 80.260 „
5. Kr. sudovi prve
molbe 1,233.619 „
6. Kaznione 179.498 „
„ 7. Zemaljske i žu-
panijske sgrade 74.573 „
8. Mirovine 266.766 „
Troškovi predidućim paragrafom odo-
breni se imadu pokriti:
1. Vlastilimi dohodci i to:
a) odjela za unu-
tarnje poslove sa 127.027 for.
b) odjela za bogo-
štovje i nastavu 264.034 „
c) odjela za pravo-
sudje sa 81.210 „
2. Tangentom izrav-
nih i neizravnih poreza
i drugih javnih doho-
daka kraljevine Hrvat-
ske i Slavonije 7,159.702 „
Čitav iznos je visi za 94 834 for. ne-
go prijašnje godine.
IZJAVA.
Dr. Klaić i drugovi obrazložili su
(pred kim ?) svoj istup iz Qohenwartova
kluba sliedećom izjavom:
Kad su početkom ovog zasjedanja
podpisani zastupnici stupili u „klub
konservativaca" zajedno s drugim za
stupnicima hrvatskoga i slovenskoga
naroda, složno su izjavili, da pristupaju
klubu, pridržajući svoju tiesnu medju-
sobnu zajednicu tvrdo osvjedočeni, da
će klub krepko podupirati njihova na-
stojanja, koja idu navlastito za tim, da
Slovenci i Hrvati postignu svoju naro
dnu ravnopravnost.
Suviše onom prigodom izjavili su hr-
vatski zastupnici, da stupajući u klnb
ne će: ma bilo o čem, da prejudiciraju
svojemu državnome pravu, nadodavši,
da se neće držati obvezani disciplini
sluba u pitanjima, koja bi se, bilo s
koje strane, na to mogla odnositi.
Kad se pak početkom god. 1892 pre-
tresalo u klubu o trgovačkom ugovoru
sa Italijom, izjavili su isti, da si pri-
držaju slobodno glasovanje ob onom
Dredmetu, te da će u svoje vrieme o-
značiti svoje stanovište. Ako pak niesu
do posljednje odgode carevinskoga vie-
ća ovo svoje stanovište izjavili, to je
bilo jedino s razloga, što su se nadali
da će ona vlada, koja je opetovano iz«
taknula, da stoji nad strankama, povolj-
no riešiti neka viseća narodna i ekono-
mična pitanja, podignuta u dalmatin-
skom saboru, na temelju pravice i pra-
vednosti.
S druge strane pak svi podpisani
držali su, da će, ako ostanu u klubu,
tim zapriečiti, da ljevica dodje do vla-
sti, što je donekle i pošlo za rukom.
Nego, posto se sada predstavila care-
vinskomu vieću parlamentarna vlada,
soja hoće da se nazivlje vladom koa-
licije, premda u njoj nije zastupano 10
milijuna Slavena 5
pošto ova vlada valja da se osloni
na koalirane stranke, a podpisani ne-
mogu po svojemu političkomu osvjedo-
čenju pristati ovoj koaliciji, jer vladin
program nema nikakovih obzira na na-
rodne težnje, a izriečito kaže da valja
da miruju sva velika politička pitanja
a time i ono onarodnoj ravnopravnosti;
posto podpisani teže na to, da budu
riešena po pravici sva narodna pitanja;
pošto su već odlučili, da glasuju pro-
tiva iznimnom stanju u kraljevini če-
škoj, koje nova vl&da hoće da uzdrži,
jer ga smatraju naperenim proti češko-
mu narodu, koji im je bratski narod;
pošto i glede drugih pitanja, iztaknu-
tih u vladinom programu, valja da osta-
nu slobodnih ruku, podpisani došli su
do zaključka da izstupe iz kluba.
Ovu su odluku izjavili klubu dne 23.
tek. mj. i odmah ustanovili posebnu hr-
vatsko-slovensku skupinu, te će bez i-
kakvih obaira, pomnjivo pratiti vladino
djelovanje, i prema tomu udesiti svo-
je držanje.
Istodobno stupili sa podpisani u do-
govor sa ostalim hrvatskim i slovenskim
zastupnicima, te se nadaju, da če se
vremenom ovoj skupini pridružiti još
drugih zastupnika, e da složno rade na
parlamentarnom polju.
Podpisani izstupaju iz parlamentarne
većine kao naravska posljedica svojih
zastupničkih dužnosti, te će im s istog
razloga biti poglavtta zadaća, da štite
i brane prava i koristi hrvatskoga i
slovenskoga naroda, koje se osobito u
Primorju identisiraju sa državnom ko-
risti.
Oni će takodjer nastojati, da se što
prije oživotvori združuje svih slavenskih
zastupnika nepripadajućih koaliciji, svr
hom zajedničkoga odlučnoga rada za ra-
vnopravnost i za prava svih slavenskih
plemena.
Beč, 26. studenoga 1893
Dr. Klaić, dr. FirjanČić, dr. Bu-
la ć, Borčič,dr. Gregor&ić, grof A l~
fred Coronini, dr. Gregorec, Šu-
puk, KuŠar, Nabergoj.
Izjava sveučilištnih gradjana.
„Narodne Novine" podmiću u br. 268
našoj sveučilištoj mladeži da se bez
ikakva osvjedočenja sliepo povadja i
pokorava pojedinim ličnostim oporbe
zanemarujući tim svoje dužnosti.1
Sveučilištni gradjani, odbijajući te
osvade od sebe, javljaju sliedeće:
Spremnost sveuč. gradjana, svaki čas
jodupirati rodoljubnu oporbu, je izliev
najdubljeg osvjedočenja i zahvalnost za
požrtvovni rad oporbe oko ujedinjenja,
slobode i samostalnosti hrvatske nam
domovine, a nije to puzava podlost lju-
di, koji su već odavna zaboravili, što
je t,o osvjedočenje, rodoljublje ili domo-
vina. Sveuč. gradjane muže „pod svoja
kola upregnuti* jedino rodoljublje i
plemenština, a ne kruhoborstvo, samo-
živa sebičnost ili strah.
A napokon neka znade Njeg. pre-
uzvišenost gosp. ban grof Khuen-He-
dervary, g. dr. Egersdorfer i pisac „Na-
rodnih Novina", da se sveuč. gradja-
ni ni najmanje neklone nauke, jer zna-
du, da mogu jedino oboružani znanjem
ostati vjerni svom narodu i osvjedo-
čenju; već da se klone službe,
da sveuč. gradjani nikomu
ne drže skute, već da se zgražaju nad
skutonašami idola „narodne stranke";
i da sveuč. gradjani listom osudjuju
današnji sustav.
•:•/ •• Hrvatski sveućilištni gradjani.
Crkvene viesti.
Sv. 0. Papa obielodanio je vanredno
veliku i zanimivu okružnicu (nPro-
videntissmus Deusu) 0 učenju Sv.
Pisma.
» « «
U francuzkim učionicama 0 Bogu
se već negovori! Ali ipak je ovih
dana bilo o Bogu govora po svim
pučkim učionicama, jer se dalo čitat
odgovor što su ga ruski učenici poslali
francuzkim učenicima. U tom odgo-
goru spominje se Boga i molitvu,
Ovaj put: lux ex Septentrione.
*
U Rimu se ustrojilo družtvo (»Cir-
coto") sv. Mihovila, kojemu je cilj:
odlučna borba za vjeru i Svetu
Stolicu. Družtvo je dobilo potvrdu
od Papina namjestnika.
* « «
glasovita opatija Sv. Volfanga,
posvietovnjačena pod carem Josipom
II;, bi kupljena za 1,700.000 fio-
rina. Kupio je neki bogati Židov!
* * *
Socijalista Jaures izreko je slie-
deću dragocienu izpovied u fran-
cuzkoj zast. komori:
„Socijalistične grdobe plod su ukinuta
vierskoga odgoja."
* * *
KATOLIČKA
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. . . .
(S. PAUL. ErH. IV. 13.) Vos ipsos, auxiliante Deo iti dies alacriter operam Vestram impeasuros i a tu e ada salutari keelesiae cloctrina aniimsqae>III . ' B R>„i:_: • .J. U c : , • T. o 1 »soliafio 1R79. mjin.nr.im KiltA ifikA Ra mar.iiA. Religionis amore et in verae tidei professione roboraudis (Pio IX u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim^ Katoličke Dajmacije.
Ego interim clamito :
Si quii Cathedrae Petri jungitur,
ine us est.
(S. HIERONYH. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CARKVINI 8 fior- Tko zaostane s PRKOFLATOM plaća t lior. više — ZA INOZEMSTVO^ fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 ndvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 39 Zadar, Foneaj elmK Prosinca 1B93. Goa.XXlV
Moda, što li?
(iz pokrajine). ')
Dobre i ^pravedne institucije, ma
kakve vrsti bile, uviek su se pono-
sile svojim razvitkom, uprav s toga,
jer su dobre, jer odgovaraju cilju,
svomu i družtvenomu. Kršćanstvo
od svoga postanka do danas uviek
je napredovalo: ono napreduje i da
nas, jer ima spasonosan cilj, a sred-
stva rabi najuspješnija da ga po-
stigne. Iztičem ovdje jednu samo
priliku u kršćanstvu, što je naime
ono uprav onda sporijim korakom
išlo, kad je u njegovo krilo nado-
Šlo elemenata, koje iskreno i po-
šteno srce tamo nije vodilo, kojima
pred očima drugi ciljevi bijahu, u
kratko: čiji duh ne bijaše prilago-
djen dahu one božanstvene institu-
cije. Ovako je bilo i još biva sa
neizbrojnim drugim ljudskim zadru-
gama.
To ga ne ulazi u politiku, reći
će tkogod. Ulazi, i te kako! jer —
si licet parva comparare magnis —
uprav s toga što je stranka prava
odmah sebi zapisala svet cilj, a u
tomu odabrala uspješna sredstva,
da ga postigne, ona je kroz malo
godina svoga života mogla s pono-
som gledati na postignute uspiehe,
a sa još većim na žrtve, što ih je
sa svetu stvar na oltar domovine
priniela. Nego od njeko doba stran-
ka prava je više manje po svim
hrvatskim zemljama jako izložena
grdnoj natruhi, što smo je spome-
nuli, čemu doprinašaju osobito dvie
tamne točke u poviesti našega po-
litičkoga života: sjedinjena opozioija
i pojav šesterice. Dok se je prva
poslie skoro godine dana nješto raz-
bistrila, i dok sve vapi za jedin-
stvom, mi hoćemo da vjerujemo, da
idemo k jednoj opoziciji i to Čisto
pravaškoj. Dao Bog da se naše pri
silno vjerovanje obistini! Ne bude
li to tako išlo, tad je red da mi
pravaši predvidimo pogibelji, koje
odatle zdravoj politici priete, a ko-
je je ^K. D." već kako treba na-
rodu predočila, te da ih što boljim
sredstvima liečimo.
Nu mi smo pozvani prije svega
da u Dalmaciji takvu natruhu trie-
bimo, a nada sve da bistrimo onu
tamnu točku, biva pomućene pojmo-
ve, što ih proizvedoše, već prije
sjedinjene opozicije, šesterica svojim
istupom a nikakvim nastupom. 1
dok se prva tamna tačka nastoji,
kako rekosmo, razsvietliti i prima-
knuti svomu kraju, druga nas sve
to više snebiva i — moramo i-
skreno priznati — više se odmiče
nego primiče kraju. Ovo držanje
šesterice je pometnja velika i jak
udarac za pravašku stranku u Dal-
maciji. Rodoljubi pokrajine, naime,
obzirom na neke dvoumne izjave
šesterice, ne razvijaju svoju djelat-
nost ni sami o sebi ni s njima za-
jedno. Sami o sebi ne, jer uviek
čekaju* da će se već jednom šeste-
rica čisto izjaviti i urediti prema
]) Primamo ovaj ozbiljni i važni članak
i pečatamo ga, da se bistri, jer mu-
tno obzorje ne donosi narodu ai ko
yisti ni radosti. Ur,
potrebama i zahtjevima naroda na
čisto pravaškom temelju, stopiv se
sa već postojećom strankom: s-nji-
ma, naravno, ne, jer je pravaški
temelj jedini opravdan, jer pravaš
ne smije ni za dlaku napustiti svoj
program a đa narodu u isto doba
ne bude na štetu. On je iz naroda
izvadjen, pa će se narod i boriti
dok ga ne vidi oživotvorena. — i
Šestoricu je narod doista oduševlje-
no pozdravio, komešanje i borba s
narodnjacima još mu je više nade u
srce ulievala, nu zašto sve to? jer
je čekao i pouzdano se nadao, da
će šesterica povećat redove pra-
vaša po Dalmaciji; tim više, što nas
i ta nesreća goni, da su u nas mno-
gi privezani više osobama nego na-
čelu. Nu sve se to ne zbi, pače
vrieme nam dokazuje, da njihove
namjere ne bijahu Čiste. Ne samo,
nego kad bismo mi sumnjali, da su
oni svojim preokretom htjeli da pa-
zare s njekim trećim, a u svoje vla-
stite svrhe, naše bi sumnje bile sa-
svim opravdane. Priečit rad i raz-
vitak drugoga, da bolje rečemo na-
roda samoga, svojom dvoličnošću i
neodlučnošću, to nije rodoljubno. Na-
rod se već jednom mora podpuno
da osvjedoči, da oni nijesu no gra-
na odsječena od divljega stabla,
koja treba ili da se navrne na pi-
tomo, ili da posahne. Presadiš li
takvu granu, iznova raste divlje sta-
blo, koje škodi više nego koristi.
Neka se ne reče, do je ovakvo
razlaganje bez temelja. Poznajemo
poštenjaka i skromna rodoljuba, koji
ne vičan nikomu gledati u brk, nje-
kom prigodom čestitao je prijatelju
i zastupniku Biankiniu uz uvjet „ako
odgovoriš". Što biste rekli, je li
to WN. L." donio? brzojavku da,
uvjet ne. Tko se sieća otrag nje-
koliko mjeseci članka u „K. D."
pod naslovom „PleŠti kuma doska-
kala", na koji su šesterica bili mo-
ralno prisiljeni da odgovore i tko
znade kako je taj odgovor mršavo
a lukavo sastavljen bio, taj će biti
i bez paziti opazio, da je to bilo
učinjeno više s etikete nego s ro-
doljubne obrane. Na koncu pak izi-
šao je onaj prvašnji ibis redibis ...
Onomadne takodjer „K. D.", zabri-
nuta kao obično za bistrenje poj-
mova i jednoličnost u politici, do-
niela je članak podpisan: „tri pra-
vaša na otoku Hvaru", Tu se ne
traži drugo nego razjašnjenje nje-
kih mutnih pojmova od šesterice.
Hoćeš ti vidjet, „N. L." nije ni ob-
zira uzeo na nj, isto kao ni na pi-
smo odličnog pravaša Folnegovića,
koje se u tom članku šesterici ur-
gira. Ali da, urednik je odsutan! —
Ma, gospodo okd „N. L.u, zar
kazati narodu gdje ste i kako ste,
nije najbolja politika? Ako nećete
pravaša uza se, niti osiećate kako
probitak naroda iziskuje, čemu Vam
se ipak podkrade kadkada pogrje-
ška te se takvima nazovete? Nije-
su li „pravaši" n. pr. oni u Sta-
romgradu Vaši najbolji pristaše?
Zašto u drugoj prigodi opet to iz-
bjegavate? Na ovo, prem ste ku-
šali, još nijeste odgorili, i dok bu-
dete Čekati pomoći od onoga tko
Vam je ne može da dade, nego na
Štetu naroda, nećete ni moći to uči-
niti. Ne zaboravite ipak, da ste na-
rodu na ovu i druge tačke pome-
nutoga članka, dužni odgovor. On
hoće razjašnjenja. Ako pak zbi-
lja imadete volje i rodoljublja da
budete pravaši, tad bi red bio, da
se konstituirate jednom za uviek i
da s pravašima pokrajine stvorite
stranku, koja će biti kadra da raz-
prši dosadašnju maglu, pa da tako
dokažete našim oportunistima, da
nijesu oni tu, da Vas podupiru, ne-
go narod. Inače pravom će Vam se
moći spočitnuti, da je moda ono,
što vas goni amo tamo. Jest, mo-
da u pravaštvu nije danas izraz bez
smisla, jer inače ne bi se ni do te
anomalije došlo, da se javno broje
u pravaške redove oni, koje za svo-
je hire dižu dionice prezaslužnom
pravaškom lastu, pa makar se ta
svota nehotice uložila u dobru svrhu.
Na ove pojave treba da pravaši
budnim okom paze. Stranka prava
ima cilj svet pred očima, kojim se
ne smije baratati kako se komu svi-
dje. Ona je otvorena svakomu da,
ali ne svačemu. Tko da udje
u bolji život, taj treba đa zabaci
sve predsude staroga. Ponosit se
pak novim, a stare griehe zadržat,
to je nedično, u ovom slučaju i
nerodoljubno. Nek bude ovo na du-
šu onima, koji se zanimaju za sud-
binu hrvatskoga naroda!
„Parliamoci ehlaro!'
Poznati naš publicista gosp. Jo-
sip Modrić obielodanio je pod gor-
njim naslovom u puijskom „II di-
ritto croato" Članak o našim doma-
ćim političkim prilikama.
Kao sve što piše gosp. Modrić,
tako i ovaj članak rado se čita —
po formi, jer je ta, kd svagda u
njega, vrlo zamamljiva.
Ali ljudi 3u naučni, osim na ob-
lik, gledat i na suštinu. I to je
u redu. Pače ova ima svakomu vi-
še stat na srcu nego i najljepša
vanjština.
I g. Modriću je do suštine, s to-
ga eno on i pozivlje već u naslo-
vu na bistrenje pojmova: Parliamo-
ci chiaro, veli.
Uljudnost iziskuje, da mu se na
poziv ne oglušimo. A pak i du-
žnost nas steže, da koju progovori-
mo o ovom njegovu članku, jer se
g. Modrić dotako i svećenstva i hr-
vatstva, kojima mi ovim časopisom
po svojim slabim silama služimo.
Bit ćemo kratki i govorit ćemo
sine ira et studio, jer, i ako je čla-
nak g. Modrića sastavljen ab irato,
( lako ćemo mu dokazat, da se nas
i njegova srčba nimalo ne tiče.
I * « *
Dva su diela u članku g. Mo-
j drića: u prvom opisuje majstorskim
•* ali ne odveć') viernim potozima
prošle autonomaše i sadašnje tali -
janaše, i u tom evala! Ali u dru-
jj gom dielu zapleo se u srbsko-hrvat-
sko pitanje — po svoju.
') Cienimo da se s toga i uredništvo
„II diritto croato" proti nekim toč«
kam za odgovornost ogradilo.
G. Modrić počimlje dobro, poči-
mlje priznajuć obstanak hrvatstva u
Dalmaciji i o njem istinito veli, da
tomu elementu pripada ogromna
većina Dalmacije („£« grandissma
maggioranzau) i da predstavlja pravi
karakter zemlje („rappresenta ....
il vero carattere del paesej.
Zatim g. Modrić riše postanak
srbstva i pripisuje ga Ljubiši, koji
je (nije sam?) stvorio ovi novi eie-
menat, oslanjajuć se o vjeru („cred
il partito serbo, facendo appello a
quanti in Dalmuzia nutrivano palpiti
religiosi <f ortodossia").
Uz ovakav početak, pokle je Lju-
biša bio svietovn]ak} logično je imao
svak očekivat, ako g. Modrić misli
raširit kandžiju, da će ona zahvatit
više ih, nu svakako same svietov^-
njake. Ali nije na to izašlo. Topu-
zina oborila se na koncu najviše
na hrišćansko-.sye<fe^s/i>0.
Mi ovo svećenstvo nećemo uzi-
mat u obranu, jer i ako ono nije
započelo, ali je ono prihvatilo i na-
stavilo Ljubišin nebratski poso. Na
to je valjda i g. Modrić mislio kad
je začetnika u miru pustio a uhva-
tio se Ljubišinih nasliednika.
AI da je na tom ostalo,hajde! nego nije,
jer se gosp. Modriću činilo, može bit, da
će ga uzet kao pristrana, i ćak možda
kao „kierikalca", ako uz hrišćanske
popove ne uštine i katoličke popo-
ve. S toga iztaknuv, kako je luka-
vi Ljubiša na vjeri svoju zgradju
osnovao, g. Modrić zaključuje, daje
naravno ako je u staroj narodnoj
stranci nastala reakcija i to, kaže
g. Modrić: nin linea anzitutto reli-
giosaOve su rieči bile kopča s
kojom je jedno i drugo svećenstvo
imalo ostat u istom snopu g. Mo-
drića.
Tom je miscellaneom g. Modrić
učinio pogrešku, a jer se pogreške
drže skupa kao trešnje: umovanje i
korolariji g. Modrića okrenuli su
nizbrdo uprav po eundo crescit.
Na prvom mjestu nahodimo onu
pogrešku, koju bi se moglo opro-
stit kinezu, koji nije nikad u naše
krajeve zavirio, nikad koji mali
katolički katekizam vidio, ali g. Mo-
driću, koji je rodjen usred hrvat,
naroda, posred katoličkoga pučan-
stva; pogreška je na veliko poni-
ženje. Gosp. Modrić veli:
Eppero noi assistiamo alio spettacolo
poco rallegrante che tuttora, in Dalma-
zia, i piu inflessibili campioni dei due
partiti slavi militanti sono i preti. Evi-
dentemente, esaendo ai preti affidata la
coscienza religiosa delie masse, furono
essi che insinuarono nelle ma8se la fal-
sissima idea che croato equivalga a
cattolico e serbo ad ortodosso; e so-
Btenendo codeato punto fondamentale del
loro credo egoistico riesoirono a soffo-
care un poehino nella parte eletta dei
due partiti il senso generoao delia so-
lidarietk slava.
Analogija ima bit navela g. Mo-
drića da izlane ovu piramidalnu iz-
mišljotinu, u koliko se tiče Hrvata
i katolika.
Ma gdje je ikad ikoji katolički
pop učio da je vjera i narodnost
sve isto, i da reći hrvat, to je sve-
jedno kao da si reko katolik f
Ovo je nedostojno naobražena
čovjeka, nedostojno Hrvata, da u
javnosti takvu glupost pripisuje svo-
jim sunarodnjacim svećeničke ruke;
a neimajać za to ikakva dokaza.
Ta, Bog Vas vidio, g. Molriću,
Vi znate, da se već same rieči pro-
tive : jer ,,katoliku znači vasionost, ob-
ćenitost. Kako će katolički sveće-
nik, ako nije s uma sašo, kazat, da
je hrvat i katolik jedno te isto, kad
je njegov Papa sada na pr. talija-
a sutra može bit Španjolac,
Francuz, Niemac i.t.d. Ako je Hrvat
i katolik jedno te isto, onda Papa
nije katolik. Ni Sv. Petar, ni nijedan
od Apostola nije bio katolik?!
Ali reći će g. Modrić, da je i
on to umovanje pokudio i nfalsis~
sima idea" ga nazvao.
Jest, pa mi smo to iealno gori
priobćili; ali baš jer je „falsissi-
ma idea" jer je superlativno tako-
va, imalo je bit g. Modriću i
superlativnih dokaza pri ruci kad je,
uz hriščansko svećenstvo i katolič-
komu svećenstvu, prišio istovjetova«
nje vjere s narodnošeu.
Nu tih dokaza g. Modrić nema
nit u pozitivnom stepenu. Nema, nit
može da ima, jer evo glave ako na ono
blizu 1,000.000 od prilike svećenika
što ih po katoličkom svielu ima, g. Mo-
drić jednoga cigloga nadje, da je ikad
istovjetovao vjeru s narodnošću, kako
to Čine naša zalutala po krvi braća
u njihovim smiešnim: srbska vjera,
srbska crkva, srbski pravoslavni
paroh, et similia.
Ali:
* *
Non baata. V odio d* una bučna par-
te dei preti cattolici contro 1' ortodossia
— infiltrato da essi ad oltranza nella
coscienza cattolica per motivi che ora
non voglio discutere (zašto ne?J — ae-
cieca talmente alcuni dei croati, da ne-
gare alla chieea ortodossa il raerito
d' aver conservato gelosaraente nel suo
8eno, attraverso secoii, i germi vitdli
del nostro risorgimenlo nazionale. La
chieaa ortodossa — col suo rito in lin-
gna nazionale — salv6 gran parte dei
mondo slavo dal gesnitismo romano, dal
latinismo, dalla snazionalizzazione.
Chi mai vorra negare tutto cio?
Tko će to ikad zaniekat? pila g.
Modrić.
Mi ćemo mu zanijekat, a s na-
ma svak tko glavom misli i istinu
ljubi.
Jer in primiš et anle omnia, što
se tiče mržnje, koju da katoličko
svećenstvo ulieva proti „pravosla-
vju", ta mržnja u koliko se tiče
osobd, ne obstoji u nijednom katoliku
koji iole drži do svoje vjere. Ona mu
neda mrzit nikoga na svietu i uči
ga da smrtno grieši, ako ikoga mr»
xi; te je živu istinu kazao vlč. 0.
A. M. Miškov nedavno u Dubrov-
niku, kad je ustvrdio, da samo ka-
tolik, ako je takav, i dok je takav,
nikoga ne mrzi, te da on, sam kao
sljedbenik ljubavi, može pravom
kazat:
„Brat je mio koje vjere biou,
Tako je. Ali kako je istina da je
katoliku načelo: ljubav, tako je ta-
kodjer istina, da se njegova mržnja
ne proteže uego na grieh i zabluda
Veritatem facicntes in charitate,
crescamus in illo p,>r omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
XzrLod.1 -u. i -u. Oet^rrta-lfs:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in díes alacñter opcram Vestram impensuros in tuenđa salutari Ecclesíse doctrina ammisque in
lleUgionis amo re et in verae lidei professione roborandis,... (Pío IX. u pcivinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocÁm Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito: 11
Si quia Cathedrae Petri jungitur, {
meua eat.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dan.
Uvjeti Bredbroibe: _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostalo] carevini 8 fior. Tko zaostane 8 predpiatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbro¡nikom i za nastajuću godinu. - Predbroibe'i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
Uredništvo. — Uvratbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoina uizku cienu. Svaki broj naj^se 10 »ovčica. Rukopisi se ne vraćaju.
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Šr. ^d^eajelJnJJk Í30 Lipnja. 1QQ7. O-od- ZSZTTXIX
Mladenačko slavlje.
Književno družtvo „Sbor duhovne mla-
deži zagrebačke* slavilo, je kako čitate-
ljim poznato, petdesetgodišnjicu svoga knji-
ževnoga rada. Kad su ne za preporoda
naše knjige okd godine 1835. digli dični
pobornici za naš napredak, kad su va-
treni i gorljivi naši rodoljubi zasadili drvo,
koje je do danas toli liepo ponaraslo,
nije ni naša duhovna mladež ostala pre-
krštenih ruku. Sveobče oduševljenje, koje
je zavladalo za našu knjigu, povuklo je
za sobom i duhovnu m.adež, koja se sa-
vila u kičeno kolo, da i ona doprinese
svoju grešlju na oltar domovine. Ne, nije
to grešlja, to je zlatan novac, kako isti-
uito kaže „Hrvatska", na koji može du-
hovna mladež pokazati ponosom. Malima
sredstvima, ali ko pčela marljivo i uz-
trajno, polagano ali sigurno stupala je
duhovna mladež na obranbenom putu,
koji je s početka bio trnovit, strm i mu-
čan; ali doskora se put izravnao, trnja
ne stalo i duhovna mladež može radostno
uzkliknuti, pokazujući na pregršt bujnoga
i mirisnoga cvieća, koje je na njezinom
vrtu naraslo i kojim je ona obdarila svoj
hrvatski narod. Nije ovdje mjesto, da na-
brojimo sve one knjižice, koje, je „sbor"
u narod razturio budi da su pretočene
iz drugih jezika, budi izvorne hrvatske,
nije ovdje mjesto ni tomu, da iztaknemo,
koliko je rodoljublje pokazala duhovna
mladež u tamno doba našega književnoga
i narodnjega preporoda, sve to objavit
će nara danas sutra poviest, koja bi bila
doista nuždna, da razjasni premalo po-
znate godine tadašnjega grozničavoga rada.
Svečanosti prisustvovale su mnoge
odlične ličnosti: tako biskup Gašparić,
načelnik grada Zagreba dvorski i mini-
sterijalni savjetnik N. Badovinac, knji-
ževnik i tajnik zem. vlade Eugen Tomić,
naši pjesnici Trnski i Harambašić. preč.
gg. kanonici prvost. kaptola, više sveu-
čilištnih profesora s rektorom velem. g.
dr. Fr. Vrbanićem, mnogobrojni odli-
čni i vrlo štovani gradjani, mnogi sve-
ćenici van Zagreba, te duhovna mladež
sjemeništa, koli i franjevački bogoslovi,
te dr.
Poslie službe božje bila je svečana
sjednica pod predsiedaujem sadanjega po-
krovitelja družtva sveučilišt. rektora i
kanonika, preč. gosp. J. Vrevca, koji drža
shodan govor.
Nakon toga su pročitala čč. gg. bo-
goslovi Franjo Matošić blagajničko, a J.
Vuković knjižničarsko izvješće, koje ćemo
naknadno donieti.
Po3lie svečane sjednice sliedio je ma-
• tinće, kojim ja ravnao gosp. Gjuro Ei-
senhuth, a sudjelovao mu iz naklonosti
t. Tercuzzi. Nekoje točke matineea, po-
praćene biše burnim pljeskanjam, poimence:
Zajčev slavospjev", Eisenhutov ,San4N i
. Zajčeva »Domovina naša", koje je od-
pjevalo kleričko pjev. družtvo ,Vienac".
' No pravi je urnebes pleskauja i pravom
zaslužio bogoslov g. Vračić, koji je be-
- sjedio proslov, sastavljen od Ivana viteza
Trnskoga; riedko je prilike u toli mlada
čovjeka čuti takov stalan, zvučan i ob-
sežan organ i naći toli savršenu mimiku
i okretnost u naglasu svake besjede, te
ta svojstva već 'danas opravdavaju nadu
u gotova besjednika. Svečanost završena
je -u večer predstavom „Sakriveni dra-
gulj" od kanonika Wisemana, kojoj je
svaki prizor napose bio popraćen pljeskom.
Poslije predstave zadovoljno je jamačno
svaki ostavio sjemeništne zidine, razsvie-
tljeue na svršetku bengalskom vatrom,
želeći da „Sbor" u neprestanom sjećanju
na svoju prošlost i tamne za onda oblake
na hrvatskom obzorju doživi i stogodišnjicu
pa da može i onda na svoj petdesetgo-
dišnji rad na književom polju i polju na-
rodnje sviesti pokazati onim ponosom,
kojim pokazuje danas.
Izabrani zastupnici
Do 17 tek. izbori u Hrvatskoj dali su
sliedeći rezultat:
iStranka prava
Dr. Ante Starčević
Erazmo Barčić
Fran Folnegović
Andrija Valušnik
Dr. .Ivan Banjavčić
Mile Turkalj
Makso Lončarević
Gjuro bar. Rukavina
Dragutin Pisačić
Neodvisna
Ivan Mažuranić
Dr. Vatroslav Brlić
Petar Bučar
Dr. Franjo Marković
Tito Ožegović
Dr. Franjo Vrbanić
Marko Bahovac
Čabar.
Krasica.
Senj.
Delnice.
Karlovac.
Slunj.
Oriovac.
Koprivnica.
Sv. Križ. .
stranka:
Novi.
Brod.
Švarča.
Križevci.
Sv. Ivan Zelina.
Vinkovci.
Samobor.
Središnja stranka:
Nikola Šipuš Sisak.
Milan Stanković PlaŠki.
Izvan stranalcd:
Dr. Josip Frank Popovača.
Ladislavgrof Pejačević Našice.
T. sv. narodna stranka:
Stevan Popović
Josip Miškatović
Oto pl. Pavleković
Gjuro Gjurković
Pajo Arsenić
Stjepan Barlović
Koloman pl. Beđeković
Koloman pl. Beđeković
Antun Binicki
Nikola pl. Crnkovich
Lazo Davidović
Gjuro Dedović
Dr. Aleksa Egersdorfer
Jakob grof Eltz
Hinko pl. Francisci
Hinko pl. Francisci
Vaso Gjurgjević
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Aladar grof Jauković
Mirko pl. Josipović
Gejza pl. Josipović
A. grof Khuen-Belasi
Stj. pl. Kiepach
Oskar Kiš
.Oktavijaa Klemeačić'
Vjekoslav Klein
• Vjekoslav Klein
Makso Kolarić
Dane Kovačević
Gjuro Krestić
Vaso Kritovac
Dr. Iso Krš oj a vi
Svetozar pl. Kuševič
Dr. Marko Lončarić
Franjo Magjarek
Petar Mandić
Andrija pl. Marković
Morović.
Dvor.
Banija.
Dalja.
Ilok.
Vuka.
Varaždin I.
Rasi nj a,
Perušić.
Kloštar.
Garešnica.
Novska.
Doluja Bistra.
Vukovar.
Jaska.
Ivanec.
Irig.
Karlovčić.
Sotin.
Djakovo.
Suhopolje.
Varaždin II,
Vinica. •
.Virginmost.
Krapiua.
Zlatar.
Sela.
Novagradiška.
Srb.
Petrinja.
Karlobag.
Osiek II.
Ruma.
Bošnjaci.
Kutjevo.
Slatina.
Pregrada.
Lovinac.
Križ.
Dr. Martin Matimći''"Virje.
Atanasija Meić Grdjevac.
Toso Miković Bobota.
Dr. Mirko Mikulčić Glina. •
Giro pl. Mikelić Mitiovica.
Dr. Rudolf Mindssenty Gjurmauec.
Koloman pl.. Mixich VaraŽd. Toplice.
Panajot Morfy Zemun.
Aleksa pl. Nikoiić Sv. Ivan-Žabno.
Dr. Vladimir Nikoiić " Stara Pazuva.
Špiro Brcković Vel. Raven.
Pajo Nović Erdevik.
Vaso Pauković Brlog..
Armin Pavić Vilić-selo.
Dr. Matija Pavelić Peteranee. ,
Stanco Rašić Veljun.
Makso Rosenberg Belovar.
Josip pl. RukaVina Otočac.
Vinko Seitz ' Velika Gorica.
Mate Sladović . Netretić.
Petar Sliepčević Sunja,
Košta Sliepčević Maja.
Dr. Franjo Spevec Virovitica.
Dr. Stjepan Spevec Gospić.
Dane Stanković • Karlovci.
Dane Stanković . Petrovoselo
Jovan S teko vić Trojstvo
Ferdo Šaj Sesvele;
Jovan Šević ' Dobrinci.
Filip Taler Požega.
Milan pl. Tanhofer Čazma.
Vjekoslav Tukeri Daruvar.
Ljud. pl. Vukotinović Ludbreg.
Dr. Stjepan Vučetić Ogulin.
Miloš Zec Pakrac.
Ante Ziudi Miholjac.
V. Itlinger Osiek II.
Dane Stanković Zagreb, I. kotar. ,
Dr. L. Sram „ JI. kotar.
Ivan Krapec „ III. kotar.
Obustavljeni izbori:
Milan Pavlović (str. prav.) Brinj.
Josip Gržanić (str. prav.) Ivanić.
Prepomi izbori:
Gjuro Jakčiu (str. prav.) Sv. Nedjelja.
Ivan Stucin (str. prav.) Kostajnica.
Izbor odgodjen:
U Ozlju, gdje će biti izbor na, 21 o. raj.
Listovi prijatelju o našem nieltii;
XXI.
Moj dragi Teofile!
Svi proroci počimljući od Mojsije,
proričuć strahovitu pedepsu kojom će
bit prisiljen Gospod jednom da pedepše
svoj puk, vele: „da će izginuti jer nehti
pametovati, i razmišljati djelovanja Bo-
žija". No pazi Teofile, kako ti navedoh
u IX. listu, sve što se je dogodilo puku
izraelskomu, jesu za njega ugledi bili, a
napisauo je za nauku puka kršćanskoga;
te- kako ovaj nesretni puk, puštajući se
zavesti od paklene farizejske sljedbe,
dopre do najstrahovitijeg zločinstva, kako
veli s; Petar „da ubi Tvorca svojega
života", ali to iz neznanja; tako i kršćan-
ski puk, uprav puk Božiji blagoslovjeno
sjeme Abrahamovo, puštajući se ovog
devetnaestog vieka zavoditi od framasun-
ske zadruge, 'pada u neznanje, koje mora
da ga do propasti dovede, kako i tužnog
Izraela. Svaka razborita duša, zadube li
se i za malo- u razmišljapje groznog do-
godjaja koji iz neznanja počiuiše izne-
vjereni Izraelićani, nemože s manje, a da
nevidi u njem strašnu pedepsu uvriedjena
božanstva; jer onako i ono]jJyi.ji
i. < - - -
nje pameti, i otvrdnuće srca, kako se
igda može iznaći u ljudskoj duši, ako se
neuzme da je to zadostojala kao u pe-
depsu svojih zločinstva i bezakonja? Da,
pedepsa je Gospoda navieštena malo ne
po ustijuh svieh proroka, a naosob od
Isaije,(G. VI) veleć: „Ušima će čuti, a
neće razumjeti, očima će gledati a neće
vidjeti" ; na koje rieči oslanjajući se s.
Mato apostol nesretne svoje suuarodnike
opisa ovako: „Oči su svoje zatvorili da
nevide, uši da nečuju, srce da nerazu-
miju, i- neobrate se Gospodu da ih iz-
cieli" (S. M. G. XIII. 15).
Nije druge Teofile, sudac kojemu pre-
dadoše Isusa da ga sudi izpovidi pred
svim svietom wda ga pravedna nahodi"
i hoće da sav sviet i svi narodi do vieka
budu znat, da sami Židovi Gospodu i
cielome svietu odgovorni su za proliće
te nevine i pravedne krvi veleći im : „ne-
grešam sam ja u prolićp krvi ovoga
pravednika; vi ćete vidjeti. (Mat. G.
XXVII. 24).
Na ovako .sjajuo, i nepobitno očitova-
nje pravednosti, i nevinosti'Isusove, puk
žudioski, dakako nagovoren od Farizeja,
što odvraća sudcu? Evo što: „Krv nje-
gova na nas i na djecu našu" !!! Može
li se Teofile dati strahovitijega zaslie-
pjenja od ovoga? Jeli moguće iznaći kroz
sve vjekove do danas da ikakav drugi
narod zazva. na se i na svoju djecu, veću
i grozniju pedepsu do ove? Ali ono što
za najveće označuje strašno zasliepjenje
jest, da ovaj nesretni puk tako bi zave-
den, i toliko iznevjeren od paklene sljedbe
bezvjeraca, da je držao, i sudio, kako
evo kroz 19 vjekova sudi i drži: da uz-
smrćenjem Isusa, i njegovieh vjernih na-
sljednika slavi Gospoda Boga ! Nas pra-
vovjernike ovo nimalo neiznenadjuje; jer
Isus točno i bistro prikori farizeje, da
ga istu pogubit, a to erbo im istinu
kaže (V. Iv. G. VIII. 40) te naviesti da
će progoniti i ubijati i one koje im on
bude pošiljati, da tako na njih pade sva
krv pravedna prolivena na zemlji od krvi
Abela pravednoga do krvi Zakarije ko-
jega ubiše nredju crkvom i olarom (V.
Mat. G. XXIII. 34. 35). Poviest deve-
tnaest vjekova jasno svjedoči; da Židovi
progoniše i ubijaše vjerno nasljednike
Isukrstove; i da su i dan današnji žedni
kršćanske krvi očito je: er i nehote, ja-
vni Listovi židovskih rabina, kao na pri-
mjer „Archives Israelites" koji u Parizu
izlazi na svjetlost, daju na znanje, gdje
Židovi mogu nabaviti za njihove velike
blagdane hljeba i vina Cašer — to jest
obredovna u kojem mora po obredu da
bude kršćanske krvi. Ovo je zasvjedočeno
nepobitnim parnicam koje biše povedeno
i u Trentu XV. vieka; i u Damasku, i
u Alesandriji misirskoj ovoga vieka, i u
Ugarskoj Tisza-Eszlar godine 1882 usljed
uzsmrćenja Ester Solymossy. Zaludu se
silovali Židovi sa njihovom framasunskom
zadrugom nijekati ovu istinu, ona je ne-
pobitna i sjaje kao sunce na nebu.
Tvoj vjeroljub.
n yi o é
-
Slavenska liturgija.
Ideja slavenske liturgije raEširila seje
po svem slavenskom katoličkom svietu,
trm više, što se je činilo, da papa Lav
XIII. nije istoj protivan, dapače da stupa
u tom pitanju tragom pape Lava Velikoga
i Grgura Velikoga, koji su uvidjeli zna-
menitost narodnoga značaja u crkvi, te
ga s toga i pomagali. Pravi izraz našla
je ta ideja u Češkoj, poimence u pražkoj
nadbiskupiji. Kad je papa Lav XIII. do-
zvolio crnogorskirfi katol'icim slavenska
bogoslužje, pozdravilo je taj korak upio-*
ške sve češko rodoljubno novinstvo, p%
nazrievajući u slavenskoj liturgiji spas
slaveua, očuvanje njihovo samostalnosti
naprema Germanim, te najmoćniju kariku
slaveuske uzajamuosti, potaknulo je od-
mah misao, da se i Oesim slavenska li-
turgija dozvoli. Ta misao, iztaknuta u
u Listovim, naišla je odmah na odobra-
vanje, stekla pristaša, dapače i takovih,
koji su odmah počeli nastojati, da se t%
ideja oživotvori. Kanonik Karlach i žu-
pnik Nykles stali su odmah u Pragu i
pražkoj nadbiskupiji sakupljati podpise z \
peticiju na nadbiskupa SchOnborua, da
podastre Sv. Otcu molbu za uvedenje sla-
venske liturgije u pražkoj nadbiskupiji.
Nekoji Listovi iztiču, da to u današnjim,
prilikam nije moguće, ter da papa niti
može niti hoće na to pristati, no izrazuju
nadu, jer se svaki odnošaj mora promie-'
niti, da će so i današnji u korist uve-
»lenja slaveuske liturgije medju Slavenim.
0.
Crkvene -viostL.
Za spomenik sv. Tomu prigodom Pa-
pina jubileja sakupilo se došle 26.440»
lira. IJ zadnjoj imenici prinosnika čitamo
medju ostalim : germansko-ugaraki Zavod
u Rimu (lira 400), ilirski Zavod u Rimi*
(lira 50). Ukupno u zadnjoj imenici ima.
četrdesetisedam što sjemeništa, što cr-
kvenih Zavoda, iz najrazličitijih zemalja»
*
* *
Kolajna koja je kovana za uspomenu
Papina jubileja nosi s jedne strane Pa-
pirni sliku, s druge sliku predstavljajući!
Vjeru koja kruni radnje sa nadpisom,
„Giubileo sacerdotale del S. P. Leone
XIII. — Esposizione vaticana". Osim ova
bit će kovana još jedna medalja.
*
* *
Onomadne smo javili, da je Sv. 0,
Papa udielio preč. Pintu de Campos po-
sebnu udiencuf sada pak čitamo da ga,
je Sv. Otac počastio i sliedećim pismom :
Dilecto Filio Joachimo Pinto de Cam-
pos Protouotario Apostolico.
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolicanx
Benedictionem.
Primae Aligherii poematis partis a te»
Dilecte Fili, in Lusitanam linguam tran-
slatae exemplar Nobis oblatuin perliben-
ter accepimus. Novimus enim magno
hos tuos labores plausu jam exceptos
filiase, ac rationes et normae quas in tuo
opere prae oculis habuisti, quasque in
tuis observantissimis ad Nos datis litte-
ris patefacis, omui praeconio dignae cen-
sendae sunt. Lusitani sane haud parum
tibi debent quod tot poesos ac scientiae
thesauros eis aperueris, et patrii idioma-
tis jaru insigni Camonii poemate prae-
clari auxeris divitias. Nos vero gratias
plurimas tibi referimus et. animum ad-
dere cupimus ne ab opere perficiendo
quae adhuc supersunt difficultates et cu-
rae te deterreant. Ac dum diutumam et
incolumem vitam ad hunc fincm tibi o-
minamur, iu Nostrae praecipuae erga to
benevolentiae pignus Apostolicam Bene-
dictionem ex iutimo corde depromptam
peramanter in Domino impertimus.
Datum Romae apud S. Petrnm dia
VI Junii an. MDCCCLXXXVII Pontifi-
catus Nostri Décimo.
LEO PP. XÍII.
Veritatem faci on tes in charitate,
crescumas in iilo p--r omnia, qui
t?st caput Christ us.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
U.
Izliod-i -cl i ix ĆJetvrtaJs:
Vos ipsos, auiiliante Deo, in dios alacritc-v operara Vestram impeusuros "m tnenda salutari Ecolesi® doctrina ammisque in
ielifjionis amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Vio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si qoi8 Catbedrae Petri jungitur,
meas est.
(S. Hleronyn. Epls. XVI. ad Daa.
\Jvjoti predbrojbe: — U Zadru, anapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ñor. Tko gaostane 8 predplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalnaolje u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novi', redak. Objave na 4 strani us veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. S-^TD-^JR, ."PopaeajeljrLik: 3*7 Lipnja. 1QQ7. O-od. ZSn-VIIT
O.JIIU "'_-W „.'.„LI I... .
Fosile izbora.
(S onjcroJ Velebita). v
I.
„Miseremini mei, miseremini mei,
šaltera vos amici moi*. Ovim mr-
tvačkim jaukom vikat do do skora ja-
dna naša domovina. Pritisnuše ja sa
svih strana. Crni oblaci viju se već nad. i
njom. Stjerana je posve u kut. Neprija-f
telji vanjski ju obkoliše, a domaći sinovi,'
stranom izdajnici, stranom pak zavede-
nici, predadoše se dušmaninu na crnu
službu — proti domovini. Tuča striela
i stjjelica sasula se ovih dana na sela i
gradove širom biele Hrvatske i ravne
Slavonije. Pravo jo podleglo, a krivnja,
jest izdajnička krivnja pridigla krila, uz-
letila u "vis, da sad s visine baca svoje
ubojite striele na jadan naš narod. I
neke, za koje ne bih nikad bio mislio,
zavela je neka, sam Bog zna koja strast,
i jadni predali se na službu nemiloj vladi
bana Hedervarija. Da su ti ljudi, neki
od njih i moji prijatelji, kandidali ko
ljndi samostalni', bnd kojemu drago str;)u- "
ke, pa makar s bivšim banom Pejačevi-
ćem i izvan svake stranke, reko bih:4.
Hajte, natjećite se, borite mh: ul borite'^
se proti neprijatelju .vjere i domovine,|
Al kad oui stupaju ko kandidati . vlade,'
kojoj je po pravoj Božjoj napram nam
pedepsi na čelu kalvinista ban Khuen
Hedervari, onda bolnim srcem valja mi
uzkliknuti: Jadna vas rodila majka! Pa
kad tu vidim svjetovnjake, tješim se i
govorim sam sebi: mi ostavismo Boga,
i Bog ostavio nas. Ljudi su .to danas
odhranjeni u visolcih izobrazujućih nače
lih, pa? A znate što treba da nakon
takova odgoja u bilo koga mu drago
sliedi ? Ali kad svećenici, svećenici naši,
novi, kojih do sad nije bilo u tom dimom
kolu, stupaju na javnost ko kandidati
vlade: onda me srce boli. Ta ljudi bo-
žji, ne vidite li, da ban Khuen Heder-
vari, onaj isti ban, koji je nedavno javno
u saboru onako ružno pogrdio našu svetu
katoličku vjeru, rekao da nama ne treba
katoličke vjere, već one, koju sav izo-
S
(nastavak, v.. br. 42.)
Prvi čaroban pogled, koji me u istinu
zanio u unutrašnjoj Dalmaciji, bio je
kad smo se dovezli pred Drniš. Voziš
se od Šibenika do Skradina, pa od Skra-
dina- do blizu Drniša kroz pusto kame-
nje. Samo ovdje ondje viri još koje sta-
balce, i to sve oklaštreno, komu se ko-
ren pred stotine godina sakrio gdjegod
duboko izpod pećine pred harajućom mle-
tačkom rukom. Iznemogao koren što je
poslie raogo, dao je, i sad pusto samo-
tno drvo plače i jadikuje, ne bi li kako
privabilo k sebi koju družicu, koju se-
stricu. Al nitko neće da ga usadi. Mletci-
6\ k0 da su na zemlju, koju su poharali,
još i božje prokletstvo navukli, da nikad
više sva zelena, ni šumom obrašćena ne
bude.
Dakle vozeć se tako dobra p6 dana
kroz-pusto kamenje, na . jedan put vidiš
pred sobom n dubokoj nizini krasnu po-
brazeni narod, dakle svi bezvierci izpo-
viedaju; onaj isti ban, koji je nakon.do-f
sta okrutna bana još okrutniji došao, da
tlači naš jezik, naša prava, našu naro-
dnost, našu hrvatsku sviest; da nam uz:
pomoć jednog Miškatovića naše stare
pisane povlastice kradoraiee noćju u Pe-
štu Bilja: zar ne vidite, da taj isti Khuen-
Hedervari i danas profesora Spevca, i
Miškatovića kaudidava ? Pa zar je liepo,
biti kandidatom ovakove vlade uz ova-
kove ljude? Zar ćete vi, ko kandidati
vlade, gdje se obvezujete činiti sve, gla-
sovati sve, što će vam vlada reći, sto
će vlada od vas tražiti, zar ćete vi moći
štogod koristiti katoličkoj vjeri i hrvat-
skoj domovini? Nije li bau Khuen He-
jer mu tako bilo zapoviedaoo od sgora;
magjari ga već dobro izsisali i osiroma-
šili; porez, prirez i namet ga utuko ;
utjerivanje istog svukio ga napola do
gola: takova vodi ga se na biralište! I
sad vlada daje trubiti, da je sav narod
uz nju, uz magjare!
Jest, miseremini mei, miseremini mei,
saitem vos amici mei, plače nam i pla-
kat će domovina. Ako mislite, gospođine
urednice, da sam dok ovo pišem uzru-
jan, pa da možda zlo ipak nije toliko,
blagoslovio Vas Bog, i Vi brišite iz
članka što hoćete. Ali ja sam osvjedo-
čen, da Khuen Hedervari nije badava dao
protegnuti saborski mandat od tri na pet
godioa; nije badava sve sile, a da ste
dervari samomu biskupu Gašpariću ne j jih gledali, i te kakove sile upotrebio,
baš na najprijazniji način odsjeko, da on ;
neće da se Spevcu, ko pogrđitelju vjere
išta dogodi, pače on se sam proti Beruti
narugao, vjeri našoj! Biskupi, svi -— ako
se ima izjavaiu „ Kat. Lista" vjerovati —
i isti kardinal Mihalović ustaju proti
Spevcu, a vi ste uzajamui kandidati naše,
kad ju već tako moram nazvati vlade !
Svi su biskupi proti protestantu ili bez-
viercu, što li je, Khuenu Hedervariju,
osim kardinala Mihalovića, koji ga, da-
kako ne ko biskup, već ko magjar podu-!
pire; svećeustvo je, gledajte, otvorit« oči'
i- bacite jih širom domovine, svećenici ij gavrani na velikoga Lava XIII. i oba-
koji ne idu za privatnim dobitkom, sVi suli ga svojim fra na asu uskim pogidara,
su i u našoj nadbiskupiji uz druge bi- j osobito u poznatom članku „Un oracolo
skupe a proti kardinalu podupiranomu Mi-U fallito". Taj „oracolo fallito" bio je gla-
škatovićem, i proti kal vi ništi ili bezviercu y vom današnji Veliki Papa, a za to se na
banu. A vi?! Vi se dadoste zavesti u to jj nj podigla graja što se je u svojoj cčiu-
jadno kole, da plešete Tisziu čardaš, da ij skoj skrbi ljubežljivo osvrnuo i na u as
radite u saboru uz Spevca i Miškatovića!
da kako jedan veliki župan reče, bilo
kako mu drago sa svojimi kandidati u
sabor dodje. Nek su mu samo kandidati
u saboru, on će odlučivati, je li pravo
ili nepravo u njemu sjode. 1 došo je.
A Lo će sad opozicija?
gste m ultra crepite®,
'Slav|au'0žd3vi uortačeni oko grintavog
„Dalmate" nazad godina, prilikom enci-
klike „Grande Munus" grakli "kC- evni
Jadna vam još jednom majka!
Duša mi je bolju shrvana; valja mi
proplakat kad motrim, kamo nas satje-
raše. Sila, sila podupirana oružjem, onim
oružjem, što ga domovina na svoju o-
brauu kuje; lukavstvo, prevara, jest pre-
vara vodjeua podkupljivanjem jadua na-
roda, bacanje u uze, krivo izvadjauje i
povredjivanje zakona, nepravda, očita ne-
pravda potukoše nas. Potukoše nas?!
Ne; nadvladaše nas, al nas ne smrviše.
Narod nam istina cinovuičtvo izkvarilo,
ljauu. Možda da sam onda umah, kako
to pravi „pjesnici" i „romanopisci" obi-
čaju, uzeo pero il olovku, pa one misli
začarane ovim pogledom, pobilježio, da
bi mi opis bio bolji i zanimiviji. Ali kako
vidite, ja to pišem poslie više godina,
već na r /stanku sa Dalmacijom, kad joj
velim — al ne valjda zadnji „s Bogom".
Sami ćete dakle vidjet, da moja mašta
nije više toli bujna od onog pogleda,
duh mi nije više toliko opojeu onim,
recimo opet pjesničkim zanosom. Meni
je posve jednostavno u prozi reći: da
me je onaj pogled, ili da se još bolje
izrazim, ona poljana, što se stere od
Drniša sve do Knina, pa ono krasno
„Petrovo polje", što se proteže od na
prekrasnom mjestu ležećeg Sinja pa sve
do izpod Vrlike, jako obradovala. Vozeć
se obalom, osim gradova i drugih poje-
dinih mjesta ne vidiš nego pust kamen
i more. Stranci većinom na taj način
spoznaju Dalmaciji, pa da i hoću, ne
mogu nego govoriti o pustom kamenju
i širokom moru. Pa s toga sam se i
radovao, gledajuć onako krasno, bujno
polje u Dalmaciji.
U Drnišu siećam se da sam posietio
župnika, koji je sa svojim mladim Otcem
slavljane !
Od tog doba do danas „Dalmata" ki-
van sbog enciclike „Grande Munus" koja
je po stoti put najsvečanijim načinom
potvrdila povlasticu slovenske liturgije,
litice se u svakoj prigodi i u ep ri god i
uabacajuć se blatom na rodoljubno naše
svećenstvo u obće, a napose na mrzke
mu glagolaše.
Svakomu su dobro poznate.Dalmatove
pogrde i migtifikacijy prigodom slavljan1
skog hodočašća u Kim! Mi ih dobro
pamtimo!!
kapelanom napram meni bio vrlo ljube-
žljiv. Ime zaboravio sam već i jednomu
i drugomu. Načelnik mi umah najpri-
pravnije našo kola, i tako sjedi pa se
vozi dalje — u Knin.
Zanimao me onaj kočija'š, koji se čudio,
da ja tako liepo hrvatski govorim, i da
s nikim talijanski• ne govorim. Al sam
na tomu umah spazio i potišteuost na-
šeg izobraženijeg družtva, koje koda baš
hoće prezrieti svoj jezik, i govori, što
sam jednom već napomenuo, svedj i s dru-
gima i medjusobom talijanski. Ja sam
barem vodje narodne stranke kroz godine
ovako na šetnji mimo njih hodeć slušao,
i uijesam jih možda nikad čuo, da bi
medju sobom bili hrvatski govorili.
Negdje na po puta stadosmo, da se
konji odmore, pa i mi da pijemo po
čaše. Bilo malo mjesto, neki stranac
gospodin se voziv naravno da se tu umah
sakupilo Čeljadi. Ja sam se s njima razgo-
varao, pitajuć jih ob ovom i onom, kad
eto ti do mene nekog dječaka od 12-14
godina, koji je „u Zadru polazio školu",
kako mi reče, pa valjda da se pokaže
nešto više od drugih, počme mi govoriti
talijanski. Ne što sam onda još slabo
ili nikako govorio talijanski, nego u obće
Starim grešuikom ovo zadnjih dana
zavladao paroksizam pa ti se stao raz-
bacat svojim „avvisG ai fanatici" (ovako
ti on nazivlje cielo naše rodoljubno sve-
ćenstvo!) kako da bi bio „Đalmata" ka-
kav službeni list Rimskog Priestolja, na-
vieštajuć da je ukinuta za uvieke glagolica,
pozivljuć se na neznamo koje i čije na-
putke i na okolorednicu bečkoga nuncija.
Uvjereni da „Dalmata" zbori ex ple-
nitudine cordis čekali smo uprav tu o-
kolorednicu, da začepimo „Dalmat»" usta.
Kad nam stigla mi ju jednostavno pre-
tiskali, iztaknuv povod i cilj njezin, te
mišljasmo — stvar je konačno riešena za
ljude zdrave pameti.
Al ti fajda iskat zdravu pamet kod
onih kojim je kivnost i mržnja mozak
izpila! „Dalmata" brže bolje izribao od-
nekle nekakova eksegotu'il juristu (ne-
znamo kako bismo ga zvali),' a taj će ti
oo vo okrsti t u put „mistifikacijom" naše
lealno. i strogo objektivno postupanje, pa
će ti se latit sjekire i u dvoje razhrpatit
okolorednicu bečkog nuncija, veleć, da
se prvi dio bavi povlasticom danom Cr-
noj gori, a drugi da je uk;»z, kojim se
ukida glagolica i Ja littirgia slava" iz
cielo Aus-tro-Ugarsko carevine !! Da za-
vede lakši) svoje čitatelje „Dalmata" ne
navadja prvi, nego samo drugi dio oko-
loreduice. Vidio je .i sam Dalmatov Ju-
rista da bi mu se bio- izjalo.io posao
fiavadjajući po cielo okolorednicu, jer
drugi dio zabraujiva samo u Ausfro-U-
garskoj jieticije za postignuće povlastico
dane (Jruojgori. 0 glagolici, pa ni o sta-
loslovenšt-ini, kakova od pamtivieka ob-
stoji u Austro-Ugarskoj carevini nema
ni slova. I to se u Dalmatovu riečuiku
ne zove mistifikacija!
Ako nije po sriedi mala fides našega
juriste, a. tad je gtupo neznanje. On, koji
se drži ovlaštenim podignut batinu proti
glagolici, j ne znade što je to staroslo-
venšlina, glagolica, crkvena ćirilica i gra-
djanska ćirilica. Njemu je sve to jedno
te isto, kako jasno dokazuje njegova ju-
ridička elnkubracija; pa za to on nije
bio kadar ni shvatit smisao naše opazke,
me ljutilo, da se to- seljačko deranče
hoće 8 talijanštinom ovdje pred nama
tolikim hrvatima izticati; izpsujem ga i
poćeram od sebo. Pa kad su ine toli on
koli i svi drugi nokim čudnim okom na
to motrili, podučim dječaka,-da je istina
jako dobro znati više jezika, i ja sam
jih govorim yiše, — al je najljepši onaj
ježile, kojim nas je otac il majka učila
Boga moliti, i da će meni bit puno mi-
lije, ako mi hrvatski govori, kad ja go-
vorim hrvatski. Neki ondje se nalazeći
starac toli me na to milo pogleda, i re-
če: Bormeš, gospodine, imate pravo. I
kočijaš me tad još više zavolio, i ope-
tovano mi reko, da je već star, i da jo
puno gospode vozio, ali da još nikad' nije
tako dobroga i tako pametnoga gospodina
vozio, — a to sve, što sam govorio hiv
vatski. Čudna li suda.
Dodjosmo u Knin, u to, po' ne znam
čijem nemaru dosta nezdravo mjesto.
Bilo se već smrklo. Za mene bio stan
pripravljen u samostanu. Gvardijan —
poštena duša — pa i drugi Častni Otci
i braća s prva me nekako čudno motrili.
Nit oni poznali mene, nit ja njih, dočim
mi stan u njih bio „službeno" pripravljen;
razgovarasmo se one večeri samo onako
kojom smo popratili Galimbertievu o-
kružnicu!
Slavenska liturgija, to je nešto gene-
rično, a glagolica, crkvena ćirilica, i
gradjanska ćirilica — to je nešto spe-
cifično. Bečki nuncij, da se ogradi na-
pram zabrinutosti naše vlade, pozivlje se
na Nikolu 1., Adrijana II., Ivana VIII.
i Benka XIV., te dokaživa da Sveta Sto-
lica u poslu Cruegore slavljanima u obće
ne dava kakvih novih povlastica, a što
se tiče gradjanske ćirilice, koja se dosad
nije nikad nigdje rabila u crkvenim knji-
gam, a rabit će se s vremenom u Cr-
nojgori, okružnica bečkog nuncija done-
kle je garancija istoj vladi, da se ta neće
dozvolit Česim, koji su za to pripravljali
peticije. Glagolica i crkvena cirilica, koje
su u mirnom posjedu od pamtivieka o-
staju in statu quo, a sveta se je Stolica
višekrat u ovo zadnje vrieme o tom iz-
razila sa svakomu poznatim nihil inno-
vetur.
To" nam, pa bilo i nehote, priznaje i
sam kratkovidni Dalmatov jurista, koji
je popratio navod iz okružnice bečkog
nuncija ovim riečima: „Duuque quesle
parole nou signilicauo forse eho gli Slavi
dell' Austro-Ungheria non possono avere
la liturgia slava, come i' hanno quell!
del Montenero e che neppure possono
chbdere il permesso di averla?* Mi mu
eto odgovaramo: Appunto! quod erat
demonstrandum!
Zar će „Dalmata" i njegov jurista
imat i uuapried obraza sijat sabiažai;
medju katolike, a da mn plešte rukama-
saveznik „Srpski List" koji, povodom
Dalmatova buncanja proti glagolici na-
baca se i u zadnjem broju blatom na
Svetu Stolicu i na liimsku Kuriju? Na
čije ime govori „Dalmata", predtječuć
sude Svete Stolice, pače raznašajuč gla-
sine i odsude protivne sudima Svete Sto-
lice ? „Dalmata", koji ovo zadnjih dana
obožava dvoboj, govoreć o njegovu mi-
ljeniku Colautti-u! „Dalmata", koji se
u isto doba ruga s „Katoličkom Dal-
macijom" jer se ona junački bori proti
psost.i rak raqi naše pokrajine, i volte-
rijanskim cinizmom podvikuje joj, da to
ua široko, — in ahstracto, kako bi filo-
zofi rekli.
Drugi dan ja sam cio pred podne bio
zabavljen mojim poslovim, nijesam ni
mislio, da negdje treba i objedovati'; ali
gdje? Nijo. druge, hajde i pitaj gvardi-
jana, je li sa stanom spojena i hrana?
Al on kaže, da od toga ništa ne zna;
njemu jo samo rečeno, da mi stan dade.
To je sve dobro i liepo; al ja sara jučer
cio dan bio na pulu. Na podne smo bili
na vodopadu na Krki, gdje nijesmo do-
bili ništa nego čašu vina i komadić baš
suha kruha. U Drnišu sam bio u lupuika
nešto malo založio, al samo onako kako
se dalo na brzu ruku, jer sam umah
imao dalje poć. Dakle svega je bilo do-
sta malo. Sad je već podne; nije doduše
zvonilo još na tornju, ali je zvonilo i
zvoni već n mom želudcu — a gvardi-
jan mi kaže, da njemu nye bilo ništa
rečeno za hranu, jer i drugi, koji su
preda mnom po istom poslu dolazili, ni-
jesu jeli u fratara, već vani! Što meni do
drugih, ja ću s vama objedovati, prista-
jete li? Ako ste zadovoljni s onim šte
imamo mi, drage volje, reče gvardijau.
Zadovoljan?! Nije ini bilo baS do
jela, prem sam bio gl-'
i ugarski Rusi, za tim i Hrvati posto-
jano za njim težili, tada nebi Slovencim
pomoglo, da se suprotive ili da se krate
državopravno sdružiti sa Hrvatim. Jer
ovi potonji imadu u istinu poviestno
državno pravo i za Slovence, i
to državno pravo imade najčvršću pod
logu, koju se može naći u Aastro U-
garskoj, naime pragmatičku sankciju,
specijalno hrvatsku pragmatičku sankci ju
od g. 1712. Po ovoj sankciji imadu Hr
vati državno pravo za Slovmce svih ze
malja, gdjegod oni još danas pribivaju.
A to pravo se podpuno slaže sa težnjam,
koje su konačni cilj takodjer narodne
autonomije. Slovenci po tom, nisu niti
toliko na slabom temelju, ako obnemognu
u boju za narodnu autonomiju, kojim
je moguće pospješivati poviestno državno
pravo Čeha, austrijskih Rusa i osobito
Hrćata. Istina je, da je postignuće toga
prava neugodnije za narode slovenske i
to iz raznih razloga. Nu bolje i te po-
težkoće nego li da nebi bilo puta, po
kojem bi se dalo postići, što je i tako u
austrijskom ustavu utvrdjeno, ali nije
dosele izvršeno. Oa znadu kako se je
Slovencim ravnati gledom na državo
pravne stranke, neka čitaju nadi čitatelji
oba članka ovoga broja, a zatim još
napose „Hrvatsku u prošlosti u 12 br.
t. g. u „Slovenskom svietu".
Fr. Podgornik.
Iz hrvatske narodne dina-
stije. *
U Jugoslavenskoj akademiji dne 21.
t- mj. akademik dr. Fr. Rački nastavio
je čitanje razprave o nutarnjem drža-
vnom uredjenju Hrvatske za vladanja na-
rodne dinastije. U prvom odsjeku već
je prije razpravljao o vlasti samoga vla-
daoca, prije kneza, poslije kralja, te je
jada nadovezao o njegovu odnošaju na-
prama obranbenoj sili. Tim povodom
progovori o vojsci i mornarici hrvat-
skoj, za tim ob oružju, koje se u su
vremenim izpravam spominje, o četam i
o načinu njihova skupljanja, vodjenja i
uvjerenja; dokaza, da je i vojena sila
bila osnovana na plemenskoj podlozi o
nako od prilike kano što u Crnoj Gori.
Župani bijahu vojvode četa župe, glavari
rodova četa pojedinih rodova, a satnici
manjih odjela, kralj pako vrhovni vodja
ciele vojske. Župne i rođake čete nisu
bile pomiešane, već se sastavljale pose-
bne skupine u cielokupnoj vojsci. Na-
pokon prispodobi oboružanje hrvatske
vojske s oboružanjem suvremenih susje-
dnih vojska. Zaključivši tim ovaj odsjek
o vlasti vladaoca, pred je na crtanje u-
redjenja župa i gradova. Uredjenje župa
počivalo je na spomenutoj plemenskoj
podlozi, koja je sav javan i obiteljski
život ne samo Hrvata, nego i svih Sla-
vena u starijem razdoblju njihova ra
zvitka proniknula.
Zemlja bijaše naseljena po plemenim,
a svako pleme sačinjavalo jednu župu,
ko)« dolazi u trostrukom značenju, na
ime genetičnom, teritorijalnom i admini
strativnom. Odavle onolika množina župa,
kojih je samo izmedju Gvozdja i Nere-
tve do 30 bilo. Središte župe bijaše grad
t. j. jedno utvrdjeno mjesto, kojega je
neposredna briga bila „gradščiku" (ca-
stellanu) povjerena. Nješto dalje od gra-
da, ili pod ili pred njim, spominje se
podgradje i predgradje (suburbium),
mjesto trgovine, sastanaka, skupštine itd.
Rodovi i porodice plemena življahu ra-
sipani po župi u selim, koja u izpravam
dolaze pod imenom hrv. „selo, vesu, lat.
„villa". Uprava i sudstvo župe bijaše u
rukama župana i „satnika", a o boku
gtojahu im „dobri ljudi" (boni homines,
takodjer „dobri muži"), njekim načinom
kano zastupnici plemena. Izvršujući or-
gan bijaše „pristav". Sve je ove uredbe
akademik razjasnio jednakim ili sličnim
uredbam kod drugih Slovena, koje se
2a čudo slažu; a donjekle i srodnim u
redbam na zapadu. O uredjenju gradova
nije mogao radi kratkoće vremena čitati;
nu spomenuo je, da valja razlikovati
gradove, boje su Hrvati na obali jadran-
skoj i otocim našli, od gradova, koje su
oni podigli' Prvi razviše se od rimskih
kolonija i municipija, te su prošli sve
one miene, koje su u iztočnoj rimskoj
carevini prošli gradovi pod uplivom on-
dje uvedenih reforma; jer su dalmatinski
gradovi prije njihova sdruženja s Hrvat-
skom pripadali bizantinskoj pokrajini
dalmatinskoj. Drugi, kojih je malo bilo,
usvojili su slično uredjenje- S toga je
razvoj gradova u Hrvatskoj sasvim dru-
gačiji nego li onih gradova, koji su u
Njemačkoj i pod uplivom njemačkih u-
redaba postali, kano što je to kašnje u
Posavini bilo. Ovi su gradovi postali na
temelju posebnih povlastica krune.
(Poslije ovoga čitanja predani su prof.
1. Milčetića prilozi iz stare hrvatske gla
golske literature, crpljeni iz zbornika
XIV. vieka; sadržina im je religijozno
moralna, a medju njima i dvie apokri
fne poslanice o sv. Jerolimu).
Crkvene viesti.
Oporuka pok. stožernika Ganglbaura
posve je kratka i bez ikakovih for-
malnosti, a napisana je koncem stu-
dena ove godine, dakle istom posije
toga, što je pokojni kardinal bio
težko obolio. Sva kardinalova osta-
vina iznosi samo 45.000 fior., i to
35.000 fior. u gotovini i 10.000 u
raznim dragocienostim. Obćim bašti-
nikom imenovana je zaklada za zi-
danje katoličkih crkava u Beču, što
ju je sam pokojnik prošle godine
utemeljio. Pokojnik imao je osam
rodjaka, te je svakomu od njih o-
stavio po 2.000 fior., a siromasim
grada Beča zapisao je 3000 fior.
Svojim slugam doznačio je podpunu
polgodišnju plaću, a svoje dragocje-
nosti poklonio je na uspomenu svo-
jim najboljim prijateljim.
*
* *
Na Božić sastala se u Santiagu
(Kili, Amerika) katolička skupština
pod predsjedanjem g. Edwarda. Bi
predložen i sa zanosom prihvaćen
prosvjed radi tlačenja kojemu je
podvrgnuta Sv. Stolica.
*
* *
Na 27 tek. poklisari Francezke i
Španije vanredni odaslanici i puno-
moćnici Prusije, Englezke, i oda-
slanik Rusije bili su kod Sv. 0.
Pape, da mu podastru čestitanja za
nastajuće mlado ljeto.
Što ima nova po svietu ?
U Budimpešti na 20. prosinca izgorilo
je njemačko kazalište. Četiri kuće, zgra
djene tik kazališta, velikim su naporom
jedva spašene. Razne kojekakve spreme
proti požaru, koje bijahu u pripravi u
kazalištnoj sgradi, bijahu sasvim bez
vriednosti, jer nebijaše moguće ni do
njih doći. — Kako je požar nastao, još
je zagonetno. Vatrogasci, koji su prvi
došli na garište, tvrde, da je vatra po
svoj prilici podmetnuta, jer je plamen
srkljao na glavnu fasadu. Službenici
pako, namješteni kod kazališta, kažu,
da je vatra morala nastati ili zbog pre-
već naložene peći jedne ključarice u
drugom spratu, ili iz naložena foyera u
prvom spratu. Ljudski život srećom nije
ničiji nastradao. Dva su vatrogasca od
padajućih greda ranjena, nu ne težko.
Pošlo je za rukom spasiti i zgradu ra-
vnateljstva, koja je u savezu sa kazali-
štnom sgradom i u kojoj su osim kaza
lištnih pisarna smještene djelomice i
garderobe. U jednoj od susjednih kuća
survao se svod od pivnice, te je plamen
zahvatio robu, ondje naskladanu.
Redarstveni izvidi glede postanka po
žara dosele su iznieli na vidjelo sliedeće:
Čuvar, komu je zadaća pripaziti, da se
nedogodi požar, bio je nekoliko časaka
pred 3 sata u prizemnim blagajničkim
prostorijam i u foyeru prvoga sprata;
no ni taj, ni tamo nije našao traga Va-
tri. Zatim je pošao na pozornicu i 15
časaka kasnije osjetio vonj od paleža.
Brže podje u prednje prostorije i opazi
gusti dim, koji se talasaše iz foyera u
hodnike, što vode u lože. 8 mjesta skoči
do spreme za vatrogasni znak, nu već
dok je davao znakove, plamen je tako
srkljao, da se je i sa ulice dao vidjeti.
Drugi blagajnik kazališta, koji bijaše
dužan u 3 sata blagajnu otvoriti, još u
3'/, nije bio na svom mjestu; da se je
tu desio, on bi bio morao opaziti prve
znakove požara. Taj je blagajnik na-
došao tek kad je požar već preoteo maha.
Izgorjelo kazalište bilo je osigurano
do svote od 245.000 for. kod dolojo au-
strijske eskomptne banke, kod družtva
„Franeo-Hongroise", kod „Fon ci ere" i
kod „Phonixa", i to kod prvoga družtva
sa 37 7„ postotka u svoti od 92.000
for., isto tako kod „Fonciere", a kod
„Phonixaw sa 25 postotaka. — Dru
žtvo „Franco Hongrois" osiguralo je na
povratak (Riickversicherung") 80.000
for., pa će tako šteto vati samo 12.000
for. Jednako su na povratak osigurala i
oba druga osiguravajuća družtva.
Upravo je na 20 prosinca bilo 20
godina, Što je ono kazalište bilo otvo
reno, i to Straussovom operetom „An
der schonen blauen Donau". Obća su
ćut se obraća spram glumaca, koji o-
staše bez kruha. Listovi su zaveli saku
pljanja darova za glumce.
Sutra dan imao je u izgorjelom kaza-
lištu gostovati Sonnenthal iz Beča; u to
je ime bilo već za 5000 for. sjedala
razprodano.**
U Beogradu kola brošura, za koju
kažu, da ju je napisao neki bivši arhi-
mandrit, u kojoj se pozivlje narod, da
sruši monarkički sustav.
Brazilijanski poslanik u Parizu dobio
je nalog, da povodom viesti o nakna-
dnom ustanku u Rio di Janeiro izjavi,
da su se samo neki pijani (?) vojnici
ogriešili o neposluh (?), ali i ovi se opet
pokorili. Mir je posve uzpostavljen.
„Tagblatt" javlja, da je ruska vlada
zabranila žiteljstvu na granici, da svoju
djecu šalje u njemačke škole onkraj
granice.
Beogradski dopisnik „Daily NeWsa"
javlja iz Beograda: Ruski poslanik gosp.
Persiani predao je prije četiri tjedna srb-
skoj vladi memorandum, u kom se na-
glasuje dobrohotnost Rusije prema sada-
šnjemu sustavu u Srbiji, te se crtaju ci-
ljevi srbske politike, kano i njezino dr-
žanje u slučaju, da nastupe ozbiljne pri
like. Srbsko ministarsko vieće potanko
se je bavilo tim momorandumom, te na
nj odgovorilo, zahvaljujući za dobroho-
tnost Rusije, a ujedno upozorujuć na
težki financijalni položaj Srbije, usljed
koga narod i vlada nisu gospogari si-
tnacije. Na izvještaj Persianiev o tom
odgovoru srbske vlade, zaključio je pe-
trogradski gabinet, da će dojdućega pro
Ijeća poduprieti jinancijalnu akciju Sr-
bije sa parižkim novčarima.
Trojica glavnih pristaša arabskoga
vodje Buširia smaknuti su u Bagamoyu.
Iz Pojica, u prosincu.
„Poljica napiju put". (Molbenica pri-
kazana Rodiću). Stvar je čudna, a ipak
istinita, da sami Poljičani su dužni sami
po sebi put graditi; ili o njem neraditi,
pak nikad ga imati. Poljičanim nije žao
da se drugovdje putevi grade, pa bilo
kroz same pustare, kao i do sada na
neka mjesta. Put poljički, ako i neima
smisla, kako hoće jedna mudra, imao
j bi bar taj: da bi poljički stanovnici, vi-
deć komad puta i zeru prosvjete de-
vetnaestog vieka, odahnuli, i uživali ba-
rem korist od nov. 1/100.000 od onoga
što prinose svojim danjkom državi.
Reći će kogod, a što nerade?!!! LJ tri
obćine Poljičani podieljeni, pod vlastju
gospodara, kojim nije do Poljica, neg
do poljičkog novca, pa kako da bude
dobro! Dvajest malo više kilometara
puta preko Poljica nebi državu preko-
vratilo; ali da država koliko toliko u-
pre, pomože, i same stanovnike na za-
konitih 5 nadnica podigne, i prisili; pak
što na lugare troši, što s lugarskih o-
svada narod globi, da to u pute troši,
bolje bi bilo; jer bi putem ljudi pro-
meta imali. Sada kada nije koze, ljudi
nemogu grabovine jesti, komu je pro-
dati, kakvo pivo, ili hranu iz nje izve-
sti ? Nu neka lugovi i lugar«, ali će
brto nestati narodu i luga na kominu,
s lugova i lugara, a vukovi će i ovce
harati, goveđa klati, pak onda, onda, i
opet onda? Hoće se narodu kruha, vina,
odjeće, i novca da danjke podmiri i
ostale na tisuće svoje potrebe
Dajte nam komad puta, pošljite inži-
nire, neka ga obilježe, narod će raditi,
samo ga dovedite na put da radi, a gdje
nemože ondje mu njegovim znojem pod
pomozite.
I druga je: Pošta u Poljicim. Eno je
u Donjemdocu, pak ondje počela i svr-
šila, bila ona na glavi, bila oni« na dno
pete, uviek je s kraja, pa i onu netko,
krčtk
mož
bož ta
i saruk, k§|.
služiti; a šio
kapljici vina
nepije, nebi se ni
Onu poštu svak može opremarWSd joj
je ondje svrha i početak. Evala dopi-
sniku s Bartulovića glavice, koji kaže,
da pošta prosliedi preko Mosora na Gata
u Omiš. Gata s poštom bilo bi za sre-
dnja Poljica, Srinjin za donja, a Dolac
za gornja. Tim bi Poljica progledala.
Poljičani nepitaju milijuna, nego malo
stotin forinta, dobre obćinske i pokrajin
ske uprave, dostojne pravice, da i oni
lažnu malo prosvjete, jer kad budu bo-
lje znati, više imati; bolje će pomagati,
više davati, manje pitati. Ja rekoh i
neporekoh.
Az, bukvi, vidi, glagolje, dobro, jest,
živit, itd.
,\naStiSno družtvo „Sokol*, prva
•°\nja hrvatska mladenačka zadruga,
a~ Je prekosinoć javnu zabavu u dru-ez
Sa otoka Pašmana, 19 prosinca
Dobro je opazio dopisnik sa ovog o
toka u broju 75 vašeg cienjenog Lista,
radi našeg poštarskog ureda, ali isto
izpustio je jednu točku koju ćemo mi
ovdje nadopuniti. — Istina je što je on
ondje naveo, ali nije naveo, kako mi
odavle put Zadra nemamo pošte od petka
pa sve do sriede, koja pošta dan kašnje
put Biograda krene, t. j subotom i če
tvrtkom, te odanle u Zadar, kamo sti
gne na 6 sati o večer. Dakako, u Zadru
potla 6 sati nerazdiele već samo nepre-
poručena pisma, a ostalo leži na pošti
do sutrašnjeg dana. Reći ćete, kako to,
kad tri put sedmično pošta iz Tkona
odlazi ? Evo kako. U nedjelju krene
knjigonoša po otoku da dieli poštu od
subote i novu da primi. Onu što primi,
ostane u Tkonu do utorka 10 sati p. p.,
a onda tekar krene u Biograd. Iz Bio-
grada krene paroDrod u Zadar oko 9
sati p. p. i tako naša pošta stigne ona
mo po odlazku parobroda, radi česa o-
stane na poštarskom uredu u Biogradu,
sve do četvrtka.
Dakle naša pisma i ostalo, počivaju
u Tkonu i Biogradu, od nedjelje do
četvrtka. Pet dana! Vi pare poco ? Na
ovi način mi nemamo poste za Zadar
već samo dva puta sedmično. Nebili se
mogla pošta iz Tkona utorkom na 7
sati mjesto na 10 odpremati ? Bi, i bez
ikakove tegote. — Mi se za to stalno
nadamo, da će se zadovoljiti našoj želji,
pošto se netiče ničesa drugo, već da se
pošta utorkom 3 sata ranije odpremi, i
da se po otoku dieli čim u Tkon stigne,
na način navedeni u broju 75 vašeg
Lista, jer kada imamo poštarski ured,
neka imamo barem koristi od njega više
nego li je do sada imasmo. — Mi ne
krivimo ovdašnji poštarski ured, dapače
gospodična upraviteljica zaslužuje svake
hvale, jer bili ili nebili uredovni satovi;
bilo rano ili kasno, ona dragovoljno
prima i izručuje, bilo zamotke, prepo
ručena pisma itd., te se nadamo od nje
i unaprvo ovakove blage susretljivosti.
Njekoliko otočana.
Domaće Viesti.
Dojdućim brojem naš List ulazi u dva
deset i prvu godinu života, i u jedanae"
stu od kada je sasvim uredovno pohrvaćen.
*
* *
Pred malo dana u Rimu vlč. G. De
Nunzio profesor staroslovenštine na pa
pinom sveučilištu držao je krasan go-
vor, usljed poziva Rimske Akademije
biblijskih nauka, o Sv. Cirilu i Metodu,
i prvim staro«l. knjigama. Govornik je
osobitom vještinom ocrtao rad svetih
apoštola i vidilo se, da je duboko pro-
učio staru našu crkvenu, književnost, i
da je pratio uviek pomno i marljivo sve
što su naši i tudji učenjaci o tom pi-
sali i razpravljali. Prisustvovalo je go
voru birano obćinstvo, bilo je i Visokih
crkvenih dostojanstvenika: Biskupa: Pre
lata, profesora, arheologa i egiptologa.
Zaslužnomu talijancu posije njegova
učenog i zanimivog govora, odobravalo
se, čestitalo se, i pleskalo sa svih strana.
* * *
Sutra izlazi „Hrvatska" br. 16 17 sa
prilogom i sa šestnaest strana Kačićeve
pjesmarice. Uredništvo javlja, da će
predbrojnici dobiti, kao naknadni prilog,
ktijigu, koja se već štampava.
* *
Namjestništveni podpredsjednik pl.
Pavić dobio je poveliteljni krst papinskog
reda sv. Grgura i dozvolu da ga može
primit i nosit.
# * *
_ ,itn prostorijam; a to u pjevanju, i
gudalicam, ali osobito na divnim
našim tamburicam. Znajuć da se je dru
štvena mladež počela vježbat na tam-
buricam istom od veoma kratka vreme
na, da pravo kažemo, bojali smo se skoro
neuspieha, ali se srećom prevarismo, jer
je spomenuta zabava plemenito i sjajno
dokazala, da, i ako je kratko vrieme, ruje
kratka hrvatska mladenačka sposobnost,
te je uspieh uadkrilio svačije očekivanje.
U 7Va sata društvene prostorije, kra-
sno narešene trobojnicam i rodoljubnim
slikama (kao Zrinski i Frankopan,
Gundulić Preradović i t. d.), bile su
pune obćinstva. Medju ostalim opazismo
plemen. obitelj Blažeković, obitelj knez.
Borelli, obitelj Klaić, savj^Budisavlje
vića i cielu kitu drugih otmenijih lica.
U opredieljeno doba, uz napeta pozornost
slušateljstva, započe izvadjanje sliede
ćega obilnoga programa:
I. Dio.
1. Koračnica „Sokola" — Izvadja
društveni tamburaški zbor.
2. Lisinski V. — „Tam gdj« stoji".—
Popievka. — Tamburaš, zbor,
3. Zajc pl. 1. - „U boj !a - (Iz o
pere Zrinski) — Izvadja pjevački dru-
štveni zbor.
4. Mendelsohn
vačka pjesma —
5. Zajc pl. I. —
vatska himna
— „Pramaljetna i lo-
Dueti na gudalicama.
,Bože živi!" — Hr
Tamburaški zbor.
U. Dio.
6.
dan'
7.
M. .Sretan imen-
sma
Farkaš pl.
, Mazurka — Tamburaš, zbor.
* „Santa Lucia" — mornarska pje-
— Tambur kvintet.
8. Klaić V. — „Svraćanje" — Hvartet
pjevačkog zbora,
9. Mendelsohn — Mletačka mornar
sk a pjesma — Duet na gudalicama.
10. Sviglin V. — „Ne psuj me majko"
i „U tebe je dragulja i bisera" — Tam
buraški kvinteti.
11. Farkaš pl. M. — Karišik — Tam-
buraški zbor.
Da je divno program bio izveden
najbolje je zasvjedočilo prisutno obćin-
stvo, koje je na sve komade živo ple-
skalo i vatreno odobravalo, pače činilo
ponovit dojedan komad. Zadnja pak dva
tako su se dopala, da su oba, uz burno
pleskanje, po tri puta bila izvedena.
Slavno upraviteljstvo i dična naša mla-
dež mogu se dakle pravom ponosit na o-
vom prvom pokusu i ujedno prvom sjaj
nom uspiehu i u njem naći potaknuće, da
ne sustanu na plemenito započetoj stazi,
nego to većma razviju svoju zaslužnu
rodoljubnu djelatnost u ovom domovini
našoj otudjenom gradu.
*
* *
Nakon više dana liepih vremena pre
kosinoć okrenulo na kišu. Bilo je izo-
bila, k6 i grmljavine. Jučer u jutro pro
gledalo sunce pa opet kiša, a tako i
danas,
* £ * •
Poradi rdjava vremena, parobrod
„Smirne" koji je imao stić iz Trsta u
Zadar u subotu u jutro, stigo je istom
sinoć. Zakasnio je jučer i rieČki paro-
brod, nu samo malo sata.
* * *
U posjednjoj sjednici zagrebačke tr-
govačko-obrtničke komore povela se je
rieč i o ugradnji željeznice, koja bi gornju f
Krajinu spojila sa Dalmacijom. Komora
je zaključila, da će posebnom predstav-
kom zamoliti vladu, nek se zauzme za
ovu važnu željezničku prugu. Ujedno je
odlučeno, da se senjska trgovačko-obr-
tnička komora pozove, nek se i ona ovo
mu koraku zagrebačke komore priključi.
Važnost ove željezničke pruge, o ko-
joj se tu radi, tako je poznata, da bi
bilo suvišno ovdje te razloge ponavljati.
Iztičemo samo, da bi ovom željeznicom
Dalmacija bila spojena sa svietskom že-
ljezničkom mrežom, a naročito bi spljet
ska luka, jedna od najljepših na jadran-
skom moru, dobila veliku znamenitost.
O svezi, koja bi bila s tom prugom u
vedena izmedju Hrvatske i Dalmacije,
ne ćemo ni govoriti.
Iztaknute okolnosti, koje čine izgrad
nju pruge Knin-Novi životnim pitanjem
za Dalmaciju i bivšu gornju Krajinu, do
voljne BU, a da ju Magjari ne podupiru.
* * *
Ministar trgovine imenovao je poštan-
ske pomoćuike Mata Giupanovića u Si-
nju, Josipa Crociani i Ermana Sikor-
skoga u Zadru poštanskim uredovnicima
u Dalmaciji.
*
* *
U Zadru ima nekoliko slučajeva ru-
ske nazebe (influenza). Obolio je od nje,
kako čujemo,i saborski predsjednik knez
(Sliedi Dodatak).
i ialaga uspomenu po- j dobravaju pravaška načela; ali stoje
>ga u junačtvu, kralje- u djelu s onima, koji savladaše i
kovoj braci
bratim a svoga
vića Marka, o mrcine mrčeć eordu?
Ako li pak izvrne, jerbo je Marko
Evežić, imenjak njegov, bio vješt
takovoj hitrini, da nije rekao, da je
ažduja mrtva; kako ae može složiti
s njegovom plemenitom mm\erom,
da strne u \ jednu g\avu hidri, i da
je skonča, kad ih ov« ima više,
pače i do s>totiue ?
A što da rečem o bašibozucima?
Držim, da je rieč turska, koju nie-
sam dužan razumjeti; alt u koliko
Čujem zuačila bi tursku neredovitu
vojsku, koju je Marko Kraljević
vrlo dobro poznavao, jer se je liepo
i na Sultanovoj službi proslavio.
Eh! dob• j. Tko ima na svoje raz-
položenj • ćete bašibožuka? To su
vjerojH'.io turski paše, koji vladaju
kakovom pokrajinom ili gradom. Ej
koliko žalost« to neobuzdane krvo-
pije višekrat uesvališe na kršćane;
a da ovi nebili ni kri»i ni dužni!
— Zbilja misli ii poštenjak Vežić,
da t'eh četn ja imndob ili imum na
razpoloženje ? Dakle bi moji baš\-
božući bili oni, koji mal ne na smrt
kamenovaše Dra ZUtarevića? Ili
sam možebit ja, pod obranom, svo-
jih bašiboiuka, zaprietio učitelju
ćurkoviću, da će bi»i b»š po t irsku
na kolac nabiven? Zar se dakle
može ubrojiti u junačiva mojieh bu-
šibožuka glasovita provala na lje-
karnu dalle Fešte i na tržnicu Vla-
hov, koja ih na slavu i korist Ši-
benika prisili, da drugamo traže
zaklonište svojoj glavi, uporište svo-
mu radu ? a na diku njihovu veli-
kodušna zaštita, ispred slobodno
razpuljene svjetine, njekakova tali-
janaša Součeka? Ja wam uajtvrdje
uvjeren, da će u drugom dopisu,
ako mu preostane vremena, Don
Marko Vežić i to dokazima podu-
prijeti.
Moji bašibozuci su krivi, Što se
je onako grozno zamjerila Šibenskim
mogućnicima Hivatska Čitaonica,
te je sva do temelja podkopana; i
sve ogu,e\ ite silo usredotočone su
protiva meni, o kojem, i o maiici
ostnlfeh žlat.ovu, ovisi od mjeseca
do mjeseca njezin obst»ntk ! —
Čurkovtć i Dr. Zlatarove jedva
i'lvi lzuia* li ljubeznivomu zagrljaju
Vežicevih prijatelja ; Činovnici do
jedan h družtva se kao po zapo-
vjedi uklonili; uč»telj& ponestalo;
fratri, obslužstelji, prilagodili se no-
vim .... obzirima; popovi
nješ o se odmetnuli, svi skoro više
manje prita ali, te malo koji iz o-
kolic nitko iz grada, im» srdea i
samo poviriti u Hrvatsku Čitaonicu,
kao di je to mjesto izobćeno; tr-
govci i posjednici podlegli zasje-
ci m; jednomu značajniku pokrade-
nomu, što je posumnjao na kra-
zapoviedaju.
• «
Kad se je nazad četiri godine
digla u Šibeniku ozbiljna oporba
protiva Šapukovoj politici i obćin-
skoj upravi, svi kojima bijaše, kako
kazivahu, milo hrvatsko ime, su-
djelovaše ili barem odobravahu, Što
se ustanovila Hrvatska Čitaonica,
osudjujući s gledišta narodnog i
vjerskoga, srbske težnje, nerede, i
razasipnost obćine. A tri dana na-
kon njezina otvora bi razpuštena
obćina — Svi popovi i fratri pri-
st sjahu uz oporbu, ne samo zbog
pravca mjestne uprave i politike,
nego i zbog višjih katoličkieh na-
čela, protiva kojima je i Šupuk bio,
kad je više manje pristajao uz do
nedavno vladajuću stranku liberalnu
žudijsku, rukovodjenu poglavito od
njemačke ljevi ;e; kojoj osim drugieh
griešptina sam Obzor, broj 188,
pred baca, da je otela upliv crkvi
na Ško\n, usadila, bezvjerje, žćnitbi
oduzela svetost otajstva. U Naro-
dnoj Slavljanskoj Čitaonici nebijaše
nijednoga svećenika. Nego neprodje
godina dana, a pristupi k njoj bivši
pravaš pop Marko Vežić; pa na-
rodnjaci inogoše radostni uzkliknuti,
kao njekoč Mikas : Sada znamo, da
će nas Bog blagosloviti, kad imamo
sobom svećenika! A bilo je i dru-
gieh možebiti naučnijih a šarenijih
od Vežiea, koji shvativši k«mo smje-
ra svojom upravom vladin povjere-
nik, obćiuski upravitelj Dr. Madira
ca, stadoše većom pomnjom prou-
čavati najudobniju politiku Don Ab-
bondija — Lani pak pri izborima
za sabor, Šwp«k i vriedna mu dru-
iina, po nagodbenom pristatku iz-
medju njih i Skradinskith srba, a
odobrenjem moćnieh kumova, i&a-
braše zastupnicima narodnjaka Ka-
tnića i srbina Pugliesia. Ovaj čin
navlastito potrese dotadašnje uvje-
renje još većeg broja svećenika;
počeše prijatnije misliti o Šupuku^
i smatrati ga boljim hrvatom nego
so govorilo i praviem katolikom.
Kanonik Marlinović upisa se u čla-
nove Narodne Slavljansnč Čitao-
nice (?); a za njim Vežićev prijatelj
novi kanonik Zurić. Sada nitko ne-
može ni da posumnja o katoliČkiem
i brvatakiem načelima viteza Ante
Šupuka i stranke njegove.
Kanonik Ivan Vidović.
dljivce, odmjerena tam-
nica; U žaci izazivani u smutnje,
nebi li u -ali u kazne, i svakojakim
lažun* si uteui; Marko Baranović
bivši predsjednik Čitaonice, dobro-
stojnik, ali malodušan i zaveden
predje k narodnjacima ; Paško Bla-
žević podptedsjednik, osoba oštrou-
mna i upliv a, ne po duboku uvje-
renju, zapusti je ; dva blizanca, koji
se po svietu prodavahu i još pro-
daju prviem lodoljubima odavna joj
uzkratiše svOjU pomoć. Pa ipak
svesilni narodi jaci strepe i biesne,
što još, bilo kiko, obstoji Hrvatska
Čitaonica, koja je imenom svojim
neprestan ukor njihovu nerodoljublju;
što živem ja, te mogu evo na vrie-
me, oviem svojim člancima pisati
nadgrobuicu Hrvatskoj Čitaonici u
Šibeniku; jerbo je ovdje zemljišta
za talijanaše, za sibe, za be&mastne
narodnjake, to jug -slavljane, to sla-
vijane, to ruse, al ga neima za
prave hrvate. Sveučilištari, svršili
nauke ili ih nastavljali, u Beču i
Gradcu i drugdje vatreni su pra-
vaši; dodju ii u Šibenik, ovi sinovi
bttzvjerja, postanu odmah prvi dan
ima više Šupukovci. Bez dvojbe
osoba razuieh razred , koje, kako
se pripovieda, misle hrvatski, i o-
N o v e
Pod naslovom nOtvorite oči!"
izdao je g, Fran Folnegovlć knji-
žicu, u kojoj je posve odkrio svoja
dušu. Zgodan je naslov dao svojoj
knjižici: ona će otvoriti oči i onim
ljudem, kojim su najtvrdje zatvo
re ne.
Dićni otačbenlk Kumičić napisao
je krasan članak o ovoj Folnegovi-
ćevoj nevolji. U« ostalo g. Kum. piše:
Tko pročita i ono, Šio piše Fol-
negović o Fr^masonatvu^ odmah
razabrat će uzroke razkolu u stranci
prava.
Folnegović prikazuje framason-
stvo Hrvatom kao riuždnu inst'tu
ciju. Ga piše, da bi bila ta insti-
tucija posve suvišna, kad bi jednom
i širi slojevi svećeustva bili sa za-
štitu potlaćenikft i za pravu slobodu
naroda, kao što je sv. Otac Lav
XIII. Kad bi jednom 6ili! . . .
Folnegović piše, da bi on, kad
oe bi vidio na čelu naše crkve o-
nako prosvietijeni um, kakav je da-
našnji sv. Otac, da bi on smatrao
upravo nesrećom za Hrvatsku, što
nema brvntske samostalne zidarije...
Folnegović, da prikaže Hrvatom
framasonstvo kao Iiepu instituciju,
nabraja vladare, biskupe, knezove i
velikaše, koji da su brli ili da su
sada framasoui, te meštri i pokro-
vitelji framason&. X zagrebački bi-
skupi Galjuf i Vrhovac, pak i grof
Drašković- da su bili framasoni. Za-
tim radostno nabraja silne lože u
raznib zemljah i mnogobrojnu „bra-
ću", na stotine hiljada . . .
Folnegović piše, da je „ozbiljno
proučio" framasonstvo. On piše, da
može „mirne duše i po svojoj sa-
vjesti javno izjaviti", da se u kru-
gu hrvatskih framasona danas ne
nalazi nijedan aktivni poli'ik budi
koje hrvatske stranke.
Folnegović piše, da ima „d nas
u islirtu" priličan broj framasona u
Hrvatskoj i da. Hrvatska neće „pro-
pasti radi dvie tri lože sa kojom
stotinom članova*.
Folnogović piše, da hrvatski fra-
masoni nisu za sebe država u fra-
masonskom redu, nego dapr\pada\u
velikoj loli Uttgarije, ili (skoro svi
primorci) isvaneuropejskim ložam.
Folnegović piše, da u klubu stran-
ke prava uema ni jednoga Člana,
koji bi danas ili ikada prije bio
članom koje slobodno-zidarske lože.
(Pred koji mjesec čitali smo u „Hr-
vatskoj Domovini'', da je Folnego-
vić bio framason, ali da je izstupio
koncem g. 1894. Odkud je iz-
stupio ?)
Folnegović piše, da on nezna, je
li nije li dr. Frank formalno fra-
mason, ali da zna sigurno, da ne
pripada nijednoj hrvatskoj loži.
Iz ove tvrdnje vidi se, da Fol-
negović dobro pozna članove hr-
vatskih loža.
Folnegović, piše, da u „Obao-
rovoj* redakciji predobro znadu, da
imade sigurno više obzoraša nego
li pravaša medju framasoni.
Iz ove tvrdnje jasno se vidi, da
ima i pravaša medju framasoni, sa-
m» da ih manje od obzoraša. Malo
prije naveo sam, kako Folnegović
piše, da u klubu stranke prava ne-
ma ni jednoga ćlaua, koji bi danas
ili ikada prije bio članom ikoje slo-
bodnozidarske lože ! Tako plete Fol-
negović, a „Agramor Zeitung" divi
se dikciji i logici u njegovoj knji-
žici !
Iz svega što sam naveo svakomu
mora biti jasno, da je Folnegović
„•osbiljno proučio" framasonstvo. On
zna s\e, pozna njegovo ustrojstvo,
ie koliko je Ijuii od koje stranke
medju framasoni, i koji nisu Čla-
novi. Samo mi se jedno čini čudno-
vato, a to je, što framasoni dopu-
štaju Folnegoviću, da ih on tako
duboko, tako „osbiljno proučava"...
Kako se vidi, oni nemaju za nje-
ga nikakovib tajna. Ta evo Što on
piše : „da se odurnoj i gnjusnoj ma-
kinaciji (proti njemu kao framaso-
nu) sa strane Frankovaca koliko
toliko na kraj staue; „evo ne da
i glede toga javnosti izpoviedim
pravu i stinu, ako i ne sve, Što znam
— i znati moram11 . , .
čudnovato! On će izpoviedati
pravu istinu, ako i ne sve l
„što znam — i znati moram."
Kakve li tajinstvenosti: on nešto
mora znati! Mora! . .
Što on mora znati, to nam neće
kazati, ali kazat će nam pravu i-
stinu !
Tko pročita ono, Sto piše Folne
gović o framasonstvu, uvjerit će se
tvrdo, da je i ono njegovo osbiljno
proučavanje rodilo razdor.
Četvrta obćenita skupština an-l 13 ček; biti tu na prolasku kro*
strijskih katoli a u Solnogradu, do-
vršena je uz veliko saučešće. Dvo-
rana je bila prepuua obćinstva, ga-
lerije prenatrpane; osobito je bila
liepo zastupana aristokracija. Mnogo {počast,.
je govornika stupilo na govornicu
i živom rieči oduše' lio prisutne. Iza
pozdravnoga govora predsjednika
kneza Clary Čitani su pozdravni
brzojavi o Njegova Veličanstva,
kardinala prtnf«s;i i gotovo od svih
biskupa austrijskih. Za tim j« go-
vorio kanonik Dr. Kaltner o rimskom
pitanju, barun (ii 'auli o jedinstvu
austrijskih katolika, posvećeni biskup
Dr. Katshthaler o katoličkoj universi
Ud. Naročito je spomena vnedan go-
vor grofa Falkenheina o nezgrap-
nom smislu, koji se obično prišiva
Zadar. Šuštali su i sat, Pr*
dolasku i odlazku ratni "brod
usidren ona\ dan pr#d nosom
obalom ispalio je 12 hitaca u
Preds]. gospodske kuće u Beču
grof Trautrnannsdorf &eli še od-
reć predsjedništva, jer mu go-
dine nalažu mirovanje.
U Berlinu se nada\u% da će
velevlasti svrgnut Sultana spre-
stolja.
rieČi „klerikalac." Liberalne se oo-
vine silno srde na sjajan p četak
i tečaj ove katoličke manifestacije,
a najviše udaraju »a namjesnika
grofa Thuns, spočitujući vladi, da
ona sama sebi grob kopa, kad daje
„klerikaloima" moć u ruke.
h. Petrogradu 14 ćastnif^a iz-
razili su se bez du&na štovanja
proti posjednika pukovnije Fra-
na Jasipa te su bili lišeni svo-
ga polo&a\a.
U Atini su objesili 15 politič-
kih zločinaca.
h Stare Srbije stigle su uz-
nemirujuće viesti. Arnauti priete
kršćanskom pučanstvu, ko\e nema
dovol\no zaštite od strane obla-
8tO ima nova po svietu? \sti. Poslednja tri t\edna oplač-
kali su crkve u pet m\esta, koja
su se obratila na velikoga ve-
zira za pomoć.
Crkvene viesti.
Iz Rima brzojavljaju : Vjenčanje
napuljakog princa Viktora Ema-
nuela s kneginjicom Jelenom crno-
gorskom ustanovljeno je na 15. li-
stopada. S Vatikanom, koji je po
nudio dvoru jednu od basilika rim
skih Za vjenčanje, vode se prego-
vori, te još nije odlučeno, u kojo,
ee se crkvi vjenčanje obaviti i tko
će mladence vjenčati
* • #
Zdravica, koju ]e izrekao
njemački car na svečanom di-
neru u Sgorelicam dne 7 rujna
glasi: „ Vesela srca dišem svoju
čašu na današnjoj svečanoj gost-
da pijem u zdravlje 5. roj-
noga zbora u Zatim spom'mje na
Ije u zdravici zasluge toga
zbora i odnošaj toga zbora iz-
medju njegova otca i djeda, pa
laže: Osobito izrazujem zboru
Petrogradske „Novosti* pišu:
Zdravica cara Wilhelma kod gost-
be u Sgorelicam mota se sma-
trati znakom mira. Znamenite,
liepe rieči cara ilhtima poka-
zuju, da je vlada zemlje, koja \e
na čelu trojne zajednice osvje-
dočena o neobhodnosti mira kao
smje posebno priznanje, što Vam j prevei^a dobra po Europu.
je dana prilika. da se pokažete
pred očima moga ljubljenoga su-
sjeda i rodjaka, Niegova Veličan-
stva ruskoga cara. Mi smo još
svi začarani mladenačkom po-
javom viteškoga cara, njegova
slika lebdi nam pred očima kako
je on na čelu pukovnije svoga
pokojnoga otca stajao. On, pre-
moćni gospodar »ojske, želi, da
njegova moćna vojska služi samo
kulturi i zaštiti mira u podpunom
skladu sa mnom.
domaće Viesti.
Kako „Newyork Herald" is
Rio de Janeiro javlja^ ubio je
jedan poslanik u prisutnosti pred-
sjednika Morasa bivšeg ministra
izvanjskih posala Carvalho-a na
kolodvoru.
Kinezki podkralj Li-Hunk-
Ćang odputovao je preko Nia-
gare u Toronto, gdje se je ne-
koliko sali zadržao, da posjeti
izložbu, te je onda nastavio put
Kanadskom Pazifik-željeznicom u
Vancouver.
Karlislički poklisari u Madridu
objelodanjuju manifest, u kojem
i%\avl\u\u svoj izstup iz komore-
Friznaju se pristašam političke
centralizacije te izjavlju\u da će
stranke komore dovesli zemlju do
rasula.
Crnogorska kneginja Milica sa
kneginjam Anom i kneževićem
Mirkom odputovali su put na
XI tek, put Rieke i Beča. Na
Iz Hvara primamo tužnu viest. da
je na osjet 12 tek. preminuo a Go-
spodinu ondjeSnji kanonik stolne
crkve obćeljubljeni preč. Ivan Pa-
vlovi d.
Bile nu mu 63 godine. Bog mu
dao vječni pokoj!
„Hrvatska Domovina" od 11 tek. piše
pod naslovom .Izborna koalicija u Dal-
maciji" sliedeće;
„Unatoč prosvjedu g. Ive Prodana sa-
kljući!a je glavna skupština stranke
prava sa narodnjaci isborou koalicija".
»Hrv. Dotn.41 ae prenaglila u svojim
izmi&ljotinam.
Ne samo što nije skupština prihvatila
nešto što bi bilo izazvalo prosv\*d D.
Ive Prodana, nego ono što je skupština
[ prihvatila, ono je učinjeno taman oa
Prodanov prediog. Prodan je pače bio
i Izvjestitelj. A kamo li prosvjed!
što se pak tiče same stvari imamo
upozorit aHrv. Domovinu", da nije za-
ključena izborna koalicija, nego je dal-
matinskim pravašim dana samo dire-
ktiva, kad bi se i u koliko bi se moglo
podupriet narodnjake pri izborim. Gle-
de koalicije u aebi i njezinih uvjeta
nije bilo utanačeno ništa.
Ta pravaši znadu dobro s kim ima-
du posla i zabto je iznesena ponuda
Prodauovim je predlogom žalac naro-
dnjaka otupio. Ako je „Hrv. Domovini"
žao, može p»-o«vjedovat kad ho^e!
t *