FATflTTPFJ MiUljlliLli
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per oinnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjeljak i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo in đies alacriter operam Vestraii|? irnpensuros ia tuenda salutari Eeclesiae doctrina an}rnisque 111
Religionis amore et in verae fidei proiessione roborandis (Pio l]tupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBUOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko aaostane s POPLATOM plaća i fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godili«
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikoin i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i no||c, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJK U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 lučića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, CetvrtaK Travnja 1893. GOC3L. XXIV
Danas napunjamo svu četvrtu
stranu, jer će dojducibroj iziti u
nastajni četvrtak sa prilogom.
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
XII.
Pisac nContemporary ReviewaiL
tuži Svetu Stolicu najprije radi o~
durna načina kojim ona očituje svoju
protivnost proti Austro-Ugarskoj, a I lai;jun8ke vlkde. „To bo, opaža be-
navlastito radi nekih kukavnih uvrje- j zjoieni diplomat, bila bi jedina pc-
„Nego, nastavlja Bezimenjak, ni-
jedna doskočica ove sumnjive diplo-
macije nije kadra pružit shodniji
pojam o podpunoj nestašici one do-
sjetljivosti, koja je zajedničkom
znakom tipu Ogniben talijanskih di-
plomata, kao odluka koju su Papini
savjetnici poduzeli prigodom smrii
mra. Agostinia, Palrijarke u Mlet-
cima*.l)
Cilj ove odluke bio bi bio, da
stavi u nepriliku austrijsku vladu i
da izazove prepirku izmedju oje i
da koje neuvjeravaju niti siluju, do-
čim muće i uzkašaju. „Poglavila me-
dju ovim uvrjedam, veli pisac, biše oni
nepromišljeni koraci, kojim se gledalo
riešit se grofa Revertere, austro-u-
garskoga poklisara u Rimukt, 1) Mi
smo u stanju, da možemo podpuno
oprovrći ovu tvrdnju; jer nam je iz
veoma vjerodostojnih izvora poznato,
da Sveta Stolica nije se nikad napi-
rala, da postigne od Austro-Ugarske
opoziv sadašnjeg Poklisara.
Ako li je u kojoj god prigodi
Sveta Stolica imala uzroka ne bit
zadovoljna, to je shvatljivo, samo
ako se uzme na um umjestna opazka
što ju baš Bezimenjak donosi, po dnu
str. 471, biva da i najbolji Pokli-
sari, i oni su podložni, da mogu
ogriešit se o onu veliku zapovied,
koja propisuje opreznost ili politički
takt. A to je istina svugdje, a nao-
sob za Čeljad koju zastupaju razne
vlade kod V7atikana. *)
Drugi Čin Svete Stolice, koji Be-
zimeni Diplomat kori kao „uzrok
dubokoj žalosti svim dobrim kato-
licima, jest nedaleka svrha diploma-
tičke kariere mra. Galimhertia, u-
slied njegova promaknuća na sveti
grimiz". Uzmimo, da i jest to slu-
čaj, ali nepojmimo kamo spada u-
kor. Što zar bi htio Bezimenjak,
da ga Sv. 0. Papa ne uzvisi rta
Stožerništvo ? Ne bili tad Bezimenjak
reko, da mu Sv. 0. Papa ne da sto-
žernički klobuk, da tim pljusne onaj
Trojui savez, kojemu je, po Bezi-
menjakovu mnenju, mr. Galimberti
poznat kao prijatelj ?
Dvornički slavospjev sto ga Be-
zimenjak upravlja mru. Gahnbertiu
bit će u velike ožalostio ovog odli-
čnog Dostojanstvenika, tim više što
Bezimenjak, hvaleć ga, stavlja ga u
oprjeku sa Svetim Otcem, jer htio bi
uvjerit čitatelje Reviewa, da, ako
sa odnošaji izmedju Svete Stolice i
Austro-Ugarske još snošljivi, to se
ima upisat u zaslugu jedino Nunciju
i njegovoj opreznosti i žilavosti, a
ne nipošto Papi, kojemu je Nuncij
zastupnikom, i vršiteljem svih na-
putaka. Da postigne svoj cilj Bezi-
menjak ne ustručava se pripisat krivo
mru. Nunciju i stvari, u koje ga on
nije nimalo ulazio.*)
') Str. 471.
») „The best of Atnbassadors ia liable
to cornmit an offeuce against the one
greatcouomandinent which eojoins taot.
This ia eapecially trne of a person
accredited to the Vatican at the pre-
Bent day."
*) Bit će ugodno našim čitateljima ako
im donesemo primjer ovoga slavo-
spjeva: „od kada je on (mr. Gallim-
berti) počeo upravljat poslima nun-
sljedica, kad bi bila austrijska vlada,
kako što se bilo zapitalo, upravila
Italiji formalnu izjavu, da je Oesar
onaj koji ima pravo predložiti Sve-
toj Stolici kandidata za praznu pa«
trijaršku stolicu".
Na ovo ćemo mi; da nam nije-
dna izmišljotina ovoga sumnjivoga
diplomate ue pokazuje njegovo ne-
šlovanje poviesti i istine • kao gor-
nja drzovita tvrdnja, jer tu tvr-
dnju, sa svom slalnošću možemo kr-
stit kao iažnu s vrha na dno.
-sal * 'jcc?*?. ja.
Grb „Trojednice" i „Greiuer-
ove" piša rike.
(Piše: Paoao Raca.)
IV.
Pokraj, uč. vieća okružnica 11
ožujka 1893 br. 882 naperena je
jedino protiv Greinerovih pisanaka,
jer na procelnom listu nosi grb „Tro-
jednice"; a ne smeta što ona izričito
to ne kaže. Očevidni nam dokaz
pokraj, vieća okružnica 27 siečnja
1893 br, 228, kojom svrnulo je
pažnju na Frangeša pisanke upra-
vnog (okomitog) pisma i dopuštalo
njihovu uporabu u pućkim učioni-
ca m.
Prenavedene okružnice ne bilo mi
moguće dočepati se. Obratio sam se
na razne znance i prijatelje. Na kule,
na vile; od ovud od onud upozoriše me:
zadarsko kotar. uc. vieće svojim do-
ći jature u #eču g. 1887, ovaj Dosto
janatvenik, čije je dobro razpoloženje
prema Trojnomu Savezu obće po
znato, očiuio je neizmiernih usluga
katoličkoj atvari u Austro Ugarskoj.
Ostavimo na stranu, sto je njegova
(Galimbertieva) zasluga, ako je Sv.
Otac bio imenovan obraničkim sud-
cem u sporu odnosno na Karolinške
otoke, on je bio onaj koji je bezpre
kidno držao u savezu Svetu Stolicu
sa katolici«) Auatro Ugarske; on je
bio onaj, koji je mnjatorskim načinom
ortkrio pogibelj koja BB krije pod pri-
vidno nevinoj želji o porabi slaven-
ske liturgije za katolike u Dalmaciji
i Hrvatakoj; on je bio onaj koji je
razbistrio mučnu zadaću Biskupima u
djecezama gdje su Slaveni pomiešeni
sa Niemcima, i gdje narodnoatne i
političke prepirke često priete, da bi
mogle razvrć zajednički vierski vez,
on je bio onaj čovjek čiji žilavi na-
pori za proširenje katoličanstva u Bu-
kovini i Galiciji biše, govoreć po sviet-
Bku, koristniji nogo bi bilo djelo
dvanaeaterice miaijonara. A sad treba,
da i on podje, neka se tako žešćom
pokaže ona osuda što ju Papa daje
Trojnomu Savezu."
') Str.' 471.
pisom 6 ožujka 1S93 br. 384; ši-
bensko kotor. uč. fiece dopisom 6
ožujka 1893 br. 1Š3 na podredjena
uftionska ravnateljstva priobćiia su
smisno okružnice flfde Frangešovih
pisanaka. U dopisu iaaarskog kotor.
vieća stoji: „Ako bude uditelja i u-
čiteljica voljnih, da poučavaju u
školi upravno pismo, trebat ce da
do konca svibnja o. g. obavieste pi~
suće, da ono obznani prodavaoca
školskih učila u Zadru, kako bi oni
nabavili za prodaju rečenih pisanaka,
zadacnica, pera i ostalo". Dopisom
šibenskog kotar vieća „dopušta seu
poraba Frangešovih pisanaka, te da
ih se može nabaviti kod knjižare I.
Rude u Šibeniku. Kako je u nasje-
čenim učionskim kotarima, tako će
biti i po ostalim u pokrajini.
Predamnom su Frangeša pisanke.
Ima ih i ćirilicom i latinicom. Na
pročelnom listu uz ostala stoji: „Pi-
sanke, priredio prof. Simon Fran-
geš, u Zagrebu, u vlastitoj naklo-
di," a u vrhu i „U smislu naredbe
vis. kr, zem. tlade, odjela za bo-
goštovlje i nastavu od 23 veljače
br. 1941 i po naputku od 17 ožujka
1892 br. 1761". A što je po sriedi?
Po sriedi je slika; predstavlja: dvie
djevojcice sjede za vodoravnom
klupom i pišu: jedna piše upravno,
a druga koso.
Istina da okružnica 27 sieđnja
1893 br. 228 uporabu Frangešovih
pisanaka ne zagovara izričito; nu
svakako „dopuštau ih — njihovu u-
porabu stavlja na volju učiteljima,
mimoišav da na pročelnom listu nose
sliku. Kako to nategnuti sa okru-
žnicom 11 ožujka 1893 br. 882:
„Došlo je do amošnjeg znanja, da
se u nekim pudkim ucionicam rabe
pisanke sa slikam Pošlo je na-
redbom visokog c, k. ministarstva....
u obee zabranjena poraba pi-
sanaka sa slikam Naredit će ko-
tarskom »kolskom nadzorniku ... eda
strogo pazi, da se budu rabile u
učionićam samo takove pisanke, koje
izim naslova i crta ne ima ju ni-
kakvog drugog teksta..."? I još
„Smotra" drzovito sa svoje strane
opominje kotar, učionska vieća:
„neka paze bolje na ministarsku na-
redbu ... po kojoj se ne smiju do-
pustiti pisanke sa slikam na omotuu\
Greinorove pisanke, pisanke sa
grbom „Trojednice" zabranjuju se;
a Frangeša pisanke, pisanke na ko-
jima slike prikazuju jedino ženska
lica dopuštaju se uporabljivati i u
muzkim udionicam! Dosljednost!
Žalim, što se je L," dao po
„Smotri" na liepak uhvatiti. Nakon
zanimive i žive poleenike, koju je u
poslu Greinerovih pisanaka vodio,
zavežuje: „Drago nam je pak kon-
statovati, da se stanovita okružnica
pokrajinskog školskog vieća proti
hrvatskim pisankam za pučke škole
neodnosi na Greinerove poioate pi
sanke, ko što to „Smotra" tvrdi
Rado dakle priznajemo, da smo u
lom pogledu bili krivo obavie-
Šćeni, premda nismo ni mi sami
bili, koji smo mislili, da se rečena
okrunica pokrajinskog školskog vieća
proteže i na Greinerove pisanke".
Da „Smotro", pokraj, ud, vieća
okružnica 11 ožujka t g. br. 882
proteže se jedino na Greinerove pi-
sanke. Drugi je pak posao tvoja
zakucica: da joj „nijesu dale po-
voda Greinerove pisanke" ; koja tvr-
dnja opet ne osvjedočava Hrvate.
Ne osvjedočava ih, pa ma koliko ti
natezala i
pisankam sa grbom Dalmacije, Hr-
vatske, Slavonije i Bosne. U okru-
žnici nije ni spomenuta Bosna; u
njoj je govora samo o grbu „Tro-
jedniceu.
* * «
Poruka „Smotri." Ovih dana oba
šao sam razne ucionske okoliše.
Svugdje narod jadao se: da učitelji,
usljed primljenog naloga, njihovoj
djeci zabraniše u pisanju porabu
Greinerovih pisanaka. Misli li „Smo-
trak{ zbiljno predočiti narodu smisao
okružnice pokraj, vieća glede sa-
mme pisanakU sa slikam, tad nek
ne traži dlaku u jaju; nek se ne
livata kd utopljenik pjene, nego neka
Čisto i bistro u ime svojih gospodara
izjavi: Greinerove pisanke sa grbom
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i 1-
stre dopuštene su u pučkim u-
čionicam; na nje ne odnosi se
okružnica 11 ožujka 1893 br. 882.
Dok šta takova „Smotra" ne izjavi,
hrvatski narod u svom je pravu ži-
gosati prenavedenu okružnicu; tiroi
više u svom je pravu, pošto njegovi
pudki učitelji, usljed primljena nalo-
ga, moraju odstraniti, pa su već i
odstranili, iz svojih udionica — Grei-
nerove pisanke. Tim će i sami uči-
telji biti na čistu; ne će se plašiti
ko ovca noža — disciplinarnih iz-
traga.
Srbsko-magjaronska zloba.
i.
Kad ti netko, koga držiS da je pri
sebi, stane nijekati ono što je svakomu
jasno kao sunce, tad treba da misliš:
ovaj ili nezna stvar, ili se protivi istini
poznatoj. Ovim drugim svojstvom se od-
likuju i „Narodne Novine" u Zagrebu,,
koje nedavno u članku punu zlobe na?
Hrvate, niječu najslavniji dio naše pro-
šlosti, niječu — poviest. Mi se sličnim
stvarima ne čudimo, kada ih čitamo u
plaćeničkim Listovima t. »v. Srba, jer
smo im ae dosta privikli, pače se ne-
brojeno puta uvjerili, da su oni već svaki
svoj ugled pred naobraženim svietom
žrtvovali mržnji na Hrvate; nu kad smo
to čitali u glasilu, koje hrvatski narod,
i ako proti 3Vojoj volji, krvavo plaća,
da istinu kažemo, jnko nas je zazeblo.
Kad bi uztvrdili, daje taj članak tako-
djer izišao iz pera kakva poznata o-
kresivača hrvatskih nokata, možda se
ne bi prevarili; nu što bi i marili za to
pitati, kad se takvim svojstvima i pre-
više odlikuje sam urednik toga magjaro-
filskog glasila? Doista, imali smo hilja-
du prilika, da t. zv. Srbima na sličue
stvari odgovaramo; ali uvjereni da se
njihova vise pred svietom ne pile, kad
govore o Hrvatima, držali smo shodno
da mučimo. Sad već kad je i magjaron-
sko glasilo ta bolest uhvatila, naši „Srbi"
skaču od veselja, a mi tom prilikom ne
možemo, a da se ne pitamo; $to će još
ti skovani Srbi učiniti svojoj hrvatskoj
domovini? Mislimo^ da samo oni mogu
izmisliti ono, što već ne učiniše. U Za-
grebu osujetiše hrvatsku operu i tim se
ponose dok bi se i Cigani toga stidili;
u Dalmaciji druže se sa svojim i »aŠim
neprijatelj ma; u Istri nema ih nego
šak-a i gUsuitt ^ ialijan&ša proti Hrva«
tu; u Slavoniji čine koaliciju s Niemci-
ma, ma koliki oni bili neprijatelji /Sla-
vena, samo kad se tu radi proti Hrva-
tima; u Banovini uzdržavaju sustav, koji
radi na zator Hrvatske. Kad su već iz-
crpili sva sredstva, kojima rane zada-
vaju majci domovini, oa jedanput zapje-
vaše složno sgostovima bogate sofre grofa
Hedervarya? da Hrvate ne ide nika«
kva zasluga, što se je spasiia kultura
Europe proti silnoj otomanskoj sili, niti
da stekoše zasluga 2a monarkiju i dina-
stiju. Pače kad se hrvatski zastupnici u
borbi za svoja prava pozivaju na sla-
vnu poviest svojih djedova, to je njima
šovinizam, jer — kažu — da ne bude
bilo švabskih generala i magjarskih bi
rusa, Hrvatske bi bilo neBtalo a lica ze-
mlje. Uprav srbsko-magjaronska mudrost.!
$to takova ne donose ni humoristični
Listovi, a „Nar. Novinam" je šoviuista
tko takvu zlobu poviešću pobija. O Bože
bezsmri,nil A ne vide ti protivnici Hr-
vatske u svojoj mržnji, da se ni oni ue
bi vrtili okč bogatih stolova grofa He-
dervarya, da nebude bilo hrabrenih Hr-
vata, jer bi nas Turčin sve bio popla-
vio. Vide i te kako, ali u nadi, da će
im te blaženstvo mnogo duije potrajat,
ako budu priečili Hrvate u svojih pra-
vicah, napadaju na svoju slavnu poviest,
koju Hrvatima i sami tudjinci pri-
znavaju.
Zlo 11 Biogradu na moru.
(naša osobito izvješće)
Na ljutu ranu ljutu travu. Dogo-
djaji koji se zbivaju u Biogradu u
istini ne mogu biti ozbilnije naravi
nego li su, a posljedice, koje se jur
i prikazuju, grozne su, a osobito po
katolika i hrvata. Ovi nas žalostili
dogodjaji siluju, da se kanimo ob-
zira, koji ni do sad ne pomogoše,
te da udarimo žigom ljude koji lo
još davno zaslužiše, nek ih se u
buduće pravi katolici, poštenjaci i
pravi hrvati čuvaju i 9 njima pa-
metnije vladaju. Sve što se ovdje
zbiva plod je ne izobrazbe, i ne
uzgoja ljudi, koji buduć po gospod-
sku odjeveni, dodjoše u doticaj to-
božnjih liberajaca, kod kojih u si-
saše sva ona nadri liberalna načela
i idee, koje počeše radjati svojim
plodom. Takvim ljudima, dakako,
vjera i hrvatstvo jest deveti vol u
plugu, te njeki sviestno, njeki ne-
sviestno, upućuju i vođe dobri bio-
gradski puk na stranputice, da se
tim braća medju sobom zavade i u
biogradskoj obćini srbstvo stvori.
Ovo je I' ultimo fine srbakovica
Bilbije, koje, đe facto, u obćini vlada
i upravlja, a koji je, ko što i 0-
stali, jedino sa krinkom i izdajst-
vom mogao i ušao u obćinsko upra*
viteljstvo. Pogubnomu pokretu, očitoj
pobuni u onome selu, glavni su uz-
rok dva kašiera ondašnjih bratovština,
prisjednik Ante Pelicarić i Roko
is Peličarić; nadahnitelj je Tode Bil-
? feija, a vršitelj njihovih plemeniti^
sve hrvatske krajeve. 05i probu-
đenoga naroda uprte su u duševnu
naša prestolnicu. Misao narodnoga
sjedinjenja napreduje i jada se od
dana do dana. Ooa se posvuda is-
tiče kao onaj duševni motor, koji
rukovodi i zadahnjiva našu političku
borba.
1 slaveći naše duševne velikane
mi beisviestno isvršujemo njihov
veliki zavjet, izvršujemo njihovu za-
povjed, da ljubimo svoju otačbinu i
da radimo o njezinoj veličini i slo-
bodi.
ldimo dakle, Hrvati, u starosla-
vni hrvatski Dubrovnik, idlmo na
grob velikoga pjesnika, pod spome-
nik jednoga od najumnijih naših
predja. Tamo ćemo se okriepiti nje-
govim duhom i zavjeriti pod okri-
ljem svedjer živuće neumrle pro-
šlosti, da ćemo vazda ljubiti muče-
ničku otačbinu i svagda nastojati,
da radimo o njezinoj sreći i do-
brobiti.
Dan 26. lipnja neka bude opet
jednim danom naše sloge. Učinimo,
da bude upisan zlatnim slovim u
našu kulturnu poviest, da bnde dal-
nja stepenica u postizavanju najsve-
tijega cilja hrvatskoga naroda: slo-
bode, nezavisnosti i jedinstva hrvat-
skoga.
Prekovelebitski Hrvati
k nama.
f prigodom odkrića Gundulićeva
spomenika imati ćemo sreću vidjet
liepu kitu naše preko-velebitske bra-
će. U Zagrebu se ustrojio naročit
odbor, koji je razaslao sliedeći po-
ziv za putovanje:
Dne 26. lipnja ove godine odkriva
se spomenik najvećega hrvatskoga pje-
snika Ivana Oundulića u starosiavnom
Dubrovniku.
Na toj slavi treba da budu zastupani
Bvi hrvatski krajevi, da se što više uz-
veliča pjesnik velikan.
Eto prilike svakomu Hrvatu, da se
nadivi i krasnoj Dalmaciji a sve u što
kraćem vremenu i uz malen trošak.
U tu svrhu sastalo se više rodoljuba
u odbor, koji će najmiti jedan od naj-
većih i najudobnijih parobroda austrij-
skoga Lloyda na sedam dana.
U to vrieme prisustvovat će se slavi
u Dubrovniku, a na povratku razgledat
će se najznamenitiji krajevi i gradovi
Dalmacije, kao BoJca Kotorska, LoJcrum,
Spljet, Solin, Trogir, Šibenik i Zadar.
Na čitavom putu imat će putnici stan
i cielti obskrbu na samom parobrodu.
Cieli put amo i tamo po moru stoji
65 for. za jednu «sobu.
Prijave za put šalju se gosp. Franji
Arnoldu, predsjedniku hrvatskoga pje-
vačkoga saveza u Zagrebu, ili gosp.
Cezaru AkaUču ljekarniku na Rieci.
Tko hoće da putuje u slavni Dubrovnik
neka se prijavi najkasnije do 8. lipnja
o. god., te neka izvoli točno i jasno pod-
piaati svoje ime i poslati svotu od 35
for. jednom spomenute gospode. Ostatak
platit će se prije nego se zaplovi iz
Rieke.
Parobrod kreće iz Rieke dne 24. lip-
nja o. g. u 10. sati prijepodne, a vraća
»e na Rieku 30. lipnja na večer.
Ako ae do 8. lipnja ne prijavi do-
voljno putnika, vratit će se uplaćeni
novac strankam. Isto tako vratit će se
novac onim, koji bi se prijavili, pošto
bi sva mjesta bila na parobrodu za-
premljenft.
Potanji program puta dielii će se na
parobrodu.
Tko želi da sazna potankosti o pu-
tovanju, neka ae izvoli obratiti na koje
god hoće uredničtvo zagrebačkih dnev-
nika, ili na gg. Franju Arnolda, Frana
Folnegovića u Zagrebu ili na g. Cezara
Akačića na Rieci.
U Zagrebu 27. svibnja 1893.
Zagrebački gradjanski odbor za
putovanje u Dalmaciji
Drugi kateketski sastanak.
Primamo i veoma rado obielodanju-
jemo sliedeći poziv:
Mila bračo! Vritdni »udruzi !
Proma IV. rezoluciji prvoga javnoga
kateketskoga sastanka, obdržavana 24.
i 25. kolovoza god. 1892., koja glasi;
»Hrvatsko katoličko svećenstvo, saku-
pljeno na prvom općem kateketskom sa-
stanku u Zagrebu, uvidjajući potrebu i
korist kateketskih sastanaka, odlučilo je,
da se po mogućnosti svake godine drži
ovakov sastanak, i to svaki put u dru-
gom mjestu domovine", — zaključio je
podpiaani, od istoga sastanka izabrani
odbor u svojoj sjednici od 2i. veljače
t. g.: da će se drugi javni redoviti ka-
teketski sastanak držati ove godine dne
5. i 6. srpnja \ ali iznimice za ovu još
godinu opet u prestolnici našoj, u Za-
grebu, kako bi se tako ideja kateketskih
sastanaka odmah u postanku svome u-
pravo u središtu našega kulturnoga ži-
vota što bolje ukriepila i ukorjenila.
Ovdje priloženi program sastanka po-
kazuje taćnije način i vrieme sastanka,
kako i glavue predmete, o kojima će
se na sastanku raspravljati.
Ako je prvi sastanak bio potreban i
koristan, možemo za cieio reći, da ovo-
godišnji nije manje nuždan, niti će biti
manje plodonosan. — Ako je lanjski
sastanak razpravljao o pitanjima preva-
žnima po katoličko školstvo naše, po
kršćanski uzgoj mladeži naše: pretreai-
vat će ovogodišnji ne manje važne pred-
mete u pogledu kršćanskoga uzgoja i
kršćanske naobrazbe mladeži, kako Be
to vidi iz priložena programa. — Je li
lani valjalo da ne zaostajemo za kato-
licima inih zemalja u odlučnoj borbi za
konfesijonalnu katolička školu: treba
da nas ovogodišnji sastanak nadje još
složnije i oduševljenije na braniku za
svetu stvar, kadno se katolici druguda,
a poimenice u drugoj poli naše monar-
kije, još odrjesitije i življe bore i u
katoličkim sastancima i izvan njih, da
obezbiede katoličke svetinje u društve-
nome životu, napose na polju kršćanske
naobrazbe mladeži.
lmadu ii naši kateketski sastanci da
premoste jaz rnedjti svećenstvom i uči-
teljstvom našim, e bi se na njima i je-
dni i drugi u bratsko kolo uhvatili na
obranu kršćanske naobrazbe mladeži; a
ono valja da ovogodišnji i sve sljedeće
sastanke posietimo ne samo ne manji
na broju i manje oduševljeni, nego li
smo, Bogu hvala, posietili bili lanjski
sastanak, — već još i mnogobrojniji i
revniji iz svih krajeva i šire i najšire
domovine naše. — Uz to ne dvojimo,
da ćete nas i Vi, mila braćo Slovenci,
svojim posjetom još i veći na broju po-
častitij, nego li učiniste lane na našu
najveću radost i utjehu; a dao Bog, ter
i Bosna ponosna sa sestricom si Herce-
govkom na sastanku vjerno o bok stala
kršnoj seki Dalmaciji i ruke pružila
drevnoj Istri posestrimi: jer iata je na-
ma katolicima svrha, slični nas jadi ti-
šte; u svetoj slozi naša je jakost, ure
vnosti za slavu Božju i spas malenih
naša je pobjeda. Kad se braća bratski
slože, i olovo plivat može!! Je li Go-
spod Spas naš svojim učenicima obećao^
da će On biti usried njih, ako se ma-
kar i dvojica od njih slože u Njegovo
ime, a ono možemo to uporaviti i na
naš sastanak, gdje nas je toliko na o-
kupu, u Njegovo da što ime, t j. da
radimo za vječnu i vremenitu sreću Nje-
govih miljenika, omladine naše.
Pa s toga se Časti podpisani odbor
pozvati na ovogodišnji drugi redoviti opći
kateketski sastanak na 5. i 6. srpnja o.
g. dakle baš na Ćvrilovo u Zagreb svu
milu braću svećenike naše, ponajprije da-
kako mile sudrugove katekete, a onda
i svu ostalu braću, na pose braću u
duhovnoj pastvi iz svih krajeva naših.
Sveta brata Ciril i Metodije izprosili
od Boga obilan blagosov našemu djelu!
U to ime Bog s Vama do vidjenja!
U Zagrebu na dan presv, Trojice 1893.
Odbor za kateketski sastanak:
Predsjednik:
Cvjetko Rubeti6,
• prof, i kateketa kr. realke.
Odbornici:
Dr. Vjekoslav Homotarić, prof. i kate-
keta kr. realne gimnazije u Belovaru.
Stjepan Korenić, kateketa kr. žen. liceja.
Stjepan Vidmar, kateketa u ubožištu
na Josipovcu. Karlo Matica, prof. i
kateketa kr. muške učiteljske škole.
Stjepan Hartmann, kat. žen. učitelj, škole
u samostanu milosrd. sestara. Dr. Ivan
G'juranec, kateketa grad. niže djevo-
jačke škole.
Program
za drugi kateketski sastanak, koji će se
držati 5. i 6. srpnja 1893. u Zagrebu.
I. Dne 5. srpnja t. g. točno u 4 sata
poslie podne bit će privatni predhodni
dogovor, u kom će se razpravljati o
samom sastanku i izboru častništva.
II. Dne 6. srpnja t. g. počima javni
sastanak točno u 8 sati u jutro sa sve-
tom misom i zazivom „Duha svetoga".
IH. Poslie svete mise; a) Pozdrav
predsjednika odbora, b) izbor predsjed-
nika, podpredsjadnika i dvaju tajnika,
c) Izbor odbora, koji će do dojdućega
sastanka biti centrala, na koju će se
avi obraćati u školskim pitanjima.
IV. Razprava prve teme : Jesu ti po-
trebni i kaka treba pa budu uređeni
internati, da se u njima postigne valjan
uzgoj ?" Izvjestitelj; Dr. Ladislav Jam-
brekomć, kateketa kr. gimnazije za-
grebačke.
V. Razprava druge teine; „Kako da
namaknemo što zdravije, i što bolje štivo
hrvatsko j mladeži, napose odrasljjoj fa
izvjestitelj; Dr. Alojzije Homotarić\
profesor i kateketa kralj reaine-gimoa-
zije u Belovaru.
VI. Razprava treće teme : „ Važnost
prve izpoviedi i pričesti u pučkim škola-
maIzvjestitelj: Ivan Vučetić, kateketa
gradjanske škole u Ogulinu.
VII. Posebni predloži imaju se gotovi
donieti u predhodni dogovorni sastanak.
U Zagrebu na dan sv. Trojice 1893.
Odbor za kateketski sastanak,
Resolucije razposlai će se štampane
prije sastanka svim kateketama5 da ih
porazdiele medju ostalu braću svećeni-
ke. Na sastanak se poziv Iju svi katekete
srednjih, viših i nižih pučkih škola, pak
i sva ostala braća svećenici ciele naše
domovine. Sva gg. svećenici, koja žele
doći na ovaj drugi sastanak, biti poslie
kod zajedničkoga objeda i dobiti bez
platan stan, nujuljudnije se umoljavaju
da se izvole najkasnije do 25. lipnja t. g.
pismeno prijaviti profesoru i kateketi
Karlu Matici u Zagrebu.
T a ni o n j i ni a.
Vi% 26 svibnja.
„Virtu da istrice,
Che stuzzicato,
Si raggomitola
Di punte armato."
Dr. Narančin e comp. bella vragute
da su u „Viškoj cliquea da valja razu-
mjeli, oliš šio je, parerave, jedan po
šćetini u njoj svoj „figuria" upoznao,
dajući po ostale rdjavu manifestaciju sa
izrekom: pOgnun pensi per se... lTzeli
mrkvu za rodakvu, pa pored sušice ti
medici-neliečnici, Btali brižni da lieče
bolest žderulju. Tu izmislili večere, tu
pikate, te ih da gente che si rispetta
trivialnošću iz divljih tikvica začinili.
Rekosmo im: „Dužni s?e nam tisuću
fiorina i pletu" a oni: „Nije istina, da
smo vam mi pleuj dužni!"
„Ala čuda kršuijeh diploma.
Uz diplome jadnih patenata\ u brk
bi im Tantac ga Radeckim zapjevao.
„O la, a che giuoco bi giuoca?a nA
cotecio\* Sćetina bi sa filologičnom svo-
jom mudrošću. I budi mu, jer uza svu
mizeriju znanja, politične i jezične na-
obrazbe, uljudbe i taktike, što im se u
komunikatima 20 tekućega mjeseca Br.
40 „II Dalmata" zrcale, drugčijega u
spjeha u javnosti neće ni imati, pa da
bi i Matuzalemova godišta uhvatili. A
to je ono česa se membri del comitato,
unatoč svemu satiričnomu bodrenju na-
šega suborca gosp. Nike Bučića, i plašo.
Ako bilježka u hrvatskomu dobivena
od šćetine na „maturi stoji u odnosno-
mu razmjeru (barem će ovaj izražaj
razumjeti) sa ostalima, u njegovoj svje-
dočbi nanizanima, allora Addio V Acca,-
I dmm della Grusca*
Sada tomu ,,virtuosutt po stotinu puta
prosto, da družinici muzikalnim varija-
cijama zaskviče: „Diževo mi: Lezer,ca-
pir e poi šcriver. Quešta la že matema-
lica („col ritornello")... e nnca logica\u
„Non quis sed quid
Crkvene viesti.
Na 29 svibnja dosadašnji pro-
nancij u Beču stožernik Galimberti
bio je kod kralja u posebnoj udjenci,
a zatim su u njegovu čast kralj i
kraljica držali primanje u Dvoru.
* * *
Wiener Zeitung priobćuje naredbu,
koja nalaže, da se u bečkim pučkim
učionicam na početku škole ima svaki
dan upravit molitvu iz katekizma
Duhu Svetomu, a na početku svakog
novog sata iz molit Otčenaš i zdravu
Mariju i da se djeca imaju krstit
na glas (a ne kao što su Židovi
htjeli: muceč).
isti uredovni List donosi i drugih
pohvalnih vierskih odredaba.
* »
Zlatna ruža namienjena je ove
godine belgijskoj kraljici. Predat ee
joj taj odlični Papinski dar nuncij
u Bruselju naslovni nadbiskup ile-
rakleje mr. Francica ^ava.
Ruža nosi nadpis : Mariae Hen-
ricae Belgarum Reginae Rosam Au-
ream Leo XIII. P. M. U. D. D.
Anno M1)CCCXCIH.
Kako je poznato, belgijska je
kraljica majka kraljevne udove Ste-
fanije.
# * *
Na 29 proš. mj. bilo je kod Sv.
0. Pape 150 rusinskih hodočasnika.
Predvodio ih je Nadbiskup Sembra-
lovni
Govor što ž»a je Sv. 0, Pape dr-
žao rusinskim hodočastnicim, glasi:
Dilecti filii.
Undicjue ad Nos &f.fluente gratulatione
ob quinquenniuo» episcupatus decimum
divino munere exactum, et istam perli-
benter amplectimur quam detert hodier-
na die natio Ruthena Galiciensis caria-
sima. Vestrae officia pietatis, djlecti filii,
animum Nustrum euavius in eo tangunt
quod, Metropolita praeloquentc, effusa
cum gratia edsxi8tis, gerere Nos de re-
bus veatris paternam tutelam et singu-
lar em.
Mon pauca enimvero a Nobis, ipaa
delectat recordatio, in vestrum commo-
ne bonum sunt iampridem, Deo iuvah-
te, suscepta. lllud fuit praecipuum, ut
apud vos inclitum Oidinem Basilianum,
de maioribus vestris praeclare in omni
genere meritum, paene iaeentem erige-
reoaus, id cjuod sžudiose fecimus, explo~
ratissima spe. Nam, si quidem superiore
memoria, eo florente Ordine, tara felici-
ter ecclesia floruit vestra, huius profecto
virtutem eodem maxime praesidio refiei
atque ali oporčebat. Nunc autem laetari
licet de fructuum ubertate, quam inde
pulcherrimam, episcoporum ope, novimus
matureecere; ita ut ipsi3 epiacopis et
clero optimi ad varia munera iam prae-
sto sint adiutoren, plures aint deinceps
futuri.
Nos item posthaec, quo aptius animo-
rum salute pro amplitudine regionig es-
set consultum, novam Stanislaopoii epi-
scopalem sedem constituimus Novis-
Bime vero, ut teligionis catholicae bene-
ficia suis opportuniora temporibus gens
vestra omnis perciperet, Sjnodum pro-
vincialem, duubus ferme saecuiis inter-
rmasain, Leopoli habendam curavimus,
spectataeque prudentisie virum ad eam
Ipsi legavimus moderandam oblatas de-
nique ex utilitate vestra occasionea, nui-
las omnino dimisimus.
Consiliis vero curisque Nostris ne-
quaquam Ruthenos defuisse, fatendum
cum laude est; eosque maiore in diea
velle et animo et industria respondere
haec ipsa luculenter testatur peregri-
natio, ad sepulcrum Beatiasimi Fetri,
tamauam ad sacrarium fidei et chri-
stiani roboris firmamentum, vii tanta
suscepta. Vosmet, dilecti filii, ita modo
professi estis: quin immo quaedam ex
ore vestro obtemperandi alacritas emi-
cat, nihil ut ardentius expectare a No-
bis quam monita et praescripta videa-
mjni. — Est primum ad episcopos co-
hortatio Nostra, in re gravissima, quae
pastoralom sollertiam suopte iure de-
poscit; hoc est ut alumni Ecclesiae in
sacris seminariis perquam optime edu-
cantur. De sancta animornm cultura, de
ratione studiorum, singulariter de mo-
rum disciplina cogitare et providere ne
cessent; neque alios ad eam curam
praeficiant nisi qui cum sanae doctri-
nae iaude constantiam propositi vivi-
dumque sacerdotii spiritum in primia
couiungant. - Clero autem maiorem in
modum hoc voiumus commendatum, ut
obedientiam ad saeros Autistites, con-
cordiam inter fratres summopere obser-
vent. Obedientia et concordia si vige-
ant. facile et auctoritas cleri vigebit
eaiutaris in populo, et ea quae in ipsa
^nodo providenter decreta sunt vale-
bunt, atque etiam, quod optabile est,
dissirailitudines in caeremoniis non le-
gitimae, ac plus quam credi possit no-
siae, esoident et delebuntur, Diligentia
pari utiiem ad omnia pietatem sacer-
Ootalis ordo in populo accuret, neve du<
bitet a!iquos etiam exercendae pietatis
modos adhibere, usitatos latinis: ita enim
nec quidquam integritati graeci ip^orum
ritus demitur, at coniunctioni vero cum
ecclesia latina et romana plurimum sane
firmitatis accedet. Quam quidem benevo-
larn mentem et consensionem esse maxi-
mam cupimus inter utrumque clerum,
giaecum et iatinum; ut nempe, vocati
in sortern eiusdem Dominif eique uno
eodemque institato administrantes, mutuis
inter se coiant et adjuvent exemplia
sanctimoniae et caritatis. — Universug
autem popuius catholicam fidem sic re-
tineat, sic actione vitae honestet. ut bo-
num decet longe omnium praestantis-
simum; quae nos in eam rem subinde
tradimus documenta, ab episcopis reli-
giose accipiunt, sedulo exequantur: po-
ricula erroris omneaquecorruptelas caute
devitent: in quo ut prudentia pastorum
impigra evigiiet commonemus, ne ullis
hommum non catholicorum, insidiis li-
br^rum praesertim fraude, simplicium
creduiitas decipiatur. — Iam pauio lon-
giua, dilecti fiiii, sermo Noster excurrit :
in hoc ipso tameu aguoscito apostolicam
qua urgemar aoliicitudinem, non vestra
»olum eauaa sed aliorum complurium
quorum summa saius cura vestra ipsa
singulari moao videtur connexa. Nos
enim pariter atque Urbaous decesaur
Noster cuius insigne dictum coaimeuio-
rastiss omnino tore contidimus ut ex ar-
dore fidei integriaque moribus nationis
ruthenae vis mira eraanet, eas gentes
ahquando excitatura, quas ex proximo
onente iamdiu ad complexum suum Ec-
clesia romaua vocat, iuvitat. Hancspem
gratiaaimam Deo foveudam credentes,
raagnam Dei Genitricem cum Michaele
Archangelo et losaphato martyre com-
precamur, quorum patrocinio caelestis
gratia quotidie in vobis frugifera accre-
scat: sitque felix votorum auspicium ex
Apostolica benedictione, quum singulis vo-
bis, episcopis, clero, cuncta« nationi ve-
strae maxima caritate largimur.
Na 12 tek. sastaju se u Vercelliu
svih 19 Nadbiskupa i Biskupa Pje-
monta na konferencu, koja će trajat
četiri dana,
# » •
Sudac u Cikagu zabranio je izlo-
žbu u dneve svetačnel
* * *
(iSliedi dodatak),
Veritatem facientes ia charitale,
crescamus in illo per omnia, qui
esl eaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
»oojg^CK«
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Pelri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYH. EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, atmiiante Deo iu dies alacriter operam Vestram impensuros ia tuenda salutari Eeclesiae doetrina animisque m
Religionis atpore et in verae fidei professione roborandiš (Pio lXup/#imk. lista, 21 veljače 1872 pisaočim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBKOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 flor* Tko zaostane s PRKOPLATOS plaća \ iior. više -- ZA INOZEMSTVO fior. i po.štarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. —: Predhrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALBJACUE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. JRokopisi se ne vraćaju.
Br. 4.4 Zadar, Poneajelnik 26 Lipnja 1893. God. XXI V
:cv
IV 0 milo ime danas je u ustima milijuna Hrvata i drugih Slavena, danas kad še dubrovačkomu geniju odkriva spomenik
uz vanredno veselje i slavlje, na domaćoj grudi, pokraj oživljela ponosa i otačbeničke sviesti.
Odkad je prestala slavna i ako malena republika, odkad se u njoj ugasila luč stare slobode, za 12 dugih vjekova
sretno uzčuvane, pokraj uzburkanog mora koje joj je za sve to vrieme rušenjem i smrću prietilo: nikad nije Dubrovnik, glasnije
i dičnije odjekivao u svietu, nego što ovaj čas slavno mu ime odjekuje.
Ima i zašto. Jer je u svojem krilu odnjihao bezbroj umnika, da se u tom pogledu nijedan razmierno grad na svietu po-
nosit nemože.
Lovćenski pjesnik pjeva:
da samo u velikim narodima
geniju se gniezdo vije. To je
istina, ali Dubrovnik je doka-
zao, da za nj istina nije. On
je činom posvjedočio, da i opet,
ko nekad u Ateni, i malena
miesta mogu genije radjat i
svakim ^iekom su više njih
čovječanstvo obdarivat.
Ali kami slava i uspo-
mena, ako se potomci nezna-
du koristit primjerim djedova,
I Crkva diže oltare svo-
jim heroima, ali ne da se oko
njih samo a veselju i ponosu
uzdižemo, nego i da im stope
sliedimo, da svako dobro nji-
hovo u se prenašat svetim o~
ponašanjem nastojimo.
Do Gundulića doseć ko.
pjesnici, to je riedkim dano.
Ali Što možemo i moramo jest
da mu vrline kršćanstva, čovje-
čanstva, otačbeniŠtva sliedimo.
U Gunduliću imamo sunce koje
nas je kadro izvesti iz tmine to-
likih predsuda kojim robujemo.
Gle te ga! Zazire li Gun-
dulić od vjere? Nipošto! On
koji pravom, bas u ime vjere
proklinje:
A da je proklet tko cjee vjere
Na svojega reži brata
On u najvećem svom e-
posu prvu kiticu posvećuje u-
miljenosti, izvoru kreposti, a
namjenjuje prvu šibiku oho-
lasti, izvoru svake strasti:
Ah čiem si se zahvalila
Tašta ljudska oholosti,
Sve što više siereš krila
Sve ćeš paka niže pusti.
A na drugom mjestu:
U visoeieh gora vrhe
Najprije ognjeni tries udari.
A kojieb se boje množi
Strah od • množi eh i oni trpe.
Eto velikana! On pun
bogastva i časti, eto kako po-
nizno ćuti i govori.
Ali ne samo ćuti i go-
vori ponizno, da li i ponizno
djeluje. On prvi sin svoje uže
otačbine ne stidi se svake u
Boga godine, ko najniži gra-
djanin, u krug poniznih redo-
vnika, na osamljenu, malenu,
kamenu otočiću Daksi, daleko
od vreve i buke, mislit na
svoju dušu i na vječnost.
Koja razlika od onda-
šnjega katolika i otačbenika
do današnjih!
Danas se unatoč povie-
sti i zdravu razumu, koji nikako nemogu da odiele veličanstvo duha, plemenitost srca i otacbeničke vrline od ma kakva iskrena
vierskog osvjedočenja, danas se u borbi proti vjeri misli narodima nać onu tajnu koja ih u uevolji kriepi da ne zdvoje, onaj vrutak
na kojem piju vodu života i cavćenja.
Nesviestnici! Eno Gundulića. Da je bio bezbožac, bio bi umro u razkalašenosti, nit znan nit poznan, ili bi bio namro potomstvu
koju uspomenu poput Jude ili Erostrata. Pamtimo i učimo se.
Gundulić bio viernik, pa je uzvisivao borbu krsta prot nekrstu. A mi potomci cienimo, da smo dužni i imena se i pro-
šlosti i prava se odricat, da svoju subraću inovjernike u vjerskoj osjetljivosti ili fanatizmu ne uvriedimo, pa nakon svega steče-
na gorka izkustva, sad i opet bulaznimo: van s vjerom i popovima, jer će oni zaujest se sa hodžama.
Bedaci! Gundulić, kojemu spomenik digosmo, nije do te nesviesti spao. On je drugčije nmOvao. Dakako! jer je velikan bio a
nije se patuljak uzgojio i živio!
A gdje je poduka Što nam i opet svojim životom Gundulić pruža, ako smo u javnim službama ? Gle karaktera! On je činov-
nik. Običaj je, da se talijanski ureduje, Nek bude, veli. Ali ono sto je njegovo, to od njega porieklom talijanca ili talijanskog
gojenika ne očekuj da će bit drugo, do li hrvatsko. Sto je imalo da žive, to je imalo da bude vierno zemlji u kojoj si, i narodu za koji si.
Nego DrnISki slučaj rek bi da kaci
taj prastari pravedni običaj poremetiti,
pošto je sud pozvao na odgovornost
radnjodavca ujedno sa radnicima, a to,
• razloga da je isti morao radnju nad-
zirati. Ova stvar dovodi nas u ozbiljnu
zabrinutost i mi bismo željeli znati i
molimo naše zastupnike, da na nadle-
žnom mjestu izvole zapitati: dali je ra-
dnjedavalac, posve nevješt onoj radnji,
kad istu povjeri običnim i po Obćinam
pripoznatim zanatlijam, dali je on dužan
istu nadzirati ? Kako on to može učiniti
kad je radnji nevješt! jer to bi bilo sve isto
koliko tražiti od jednog mjernika da lie-
či bolestne, zah tie vati od popa da na-
pravi parni stroj, tražiti od ljekarnika
da tumači Grkovne dogme itd.; ter na-
pokon da stave pitanje: u slučaju nesre-
će, kad bi se iznašlo da je ista potekla
iz neopreznosti radnika a ne iz pukog
neodklonjiva slučaja, mora li biti odgo-
voran nevješti radnjodavalac pošto nego
j« pozvao pripoznate zanatlije ter ih ob-
skrbio ea svim potrebitim spravama ka-
dernim svaku nesreću predusresti?
Na ova tri pitanja znatiželjno očeku-
jemo odgovor od nadležne vlasti a mo-
limo nade zastupnike i zemaljski odbor
da se zauzmu za stvar j, jer mi za sad
strahujemo i u tom strahu nije nam se
lasno usuditi započeti kakvu sličnu rad-
nju, a kad bi kod toga ostalo, onda nebi
se više dalo ni pomisliti o kojekakvu
poljepšenju ili gradjevini.
Jelfia, na Antin dan.
U oči sv. Ante u večer vidjeli smo
na vilovitom Biokovu posvite, koje su
činili pastiri u čast velikoga svetca.
Prava je divota bilo gledati iz nače
luke one mnogobrojne vatre, jer u mraku,
u kojem se boja planine gubila sa onom
crne noći i stvaralo sve jedno obzorje,
činilo ti se da je na nebu zasjalo no-
vih, jasnijih zviezda; koje su nadkrilile
sa svojim blistajućim rumenim sjajem
sva ostala nebeska svjetlila. Ovo su
krasni vjerski običaji, jer nam simbo-
liČDo predstavljaju, da njihova ljubav
plamti prama svetcu isto, kd ona vatra,
što gori. Ovdje u bližnjem selu Vrsniku
prama sv. Anti goje osobitu bogolju-
bnost, te je kod njih ova svetkovina od
pravog zavjeta. Tog dana u ovo selo
dola/.i mnogo svieta iz obližnjih mjesta,
neki da izpune zavjet, a neki iz same
bogoljubnosti prama svetcu. Ovdje smo
čuli gruvanje mužara, Što je znak da
se tamo na osobit način slavi ovog
svetca. Na ovaj način štovati svetce,
služi na diku i Čast našemu narodu,
koji se od vajkada odlikuje vjerskim
ćustvima, pa opet veli ona poslovica:
Tko se Bogu moli, toga Bog i voli.
Od početka ovog mraka do danas
nasolilo se do 300 muljača srdjela. 1
vrieme je da iskra nade raztrese čujnost
jadnog ribara, te mu u žile ulije nove
snage za dalnji rad. Bilo im berićetno
i naplatio im se dostojno trud! — Hvala
Bogu! ne bani se više ovdje zloglasni
„tifus", kd prošastih godina, izselio
nam se, pošto se obćina uprav svojski
zaazela, da se pitka voda Slatina, koja
je bila po mnenju liečnika okužena,
korenito uredi, što bi učinjeno na ve-
liko zadovoljstvo ovoga puka. Ova je
varoš sasma zdrava, pošto je svuda za-
Šumljeo«, a drveće, kako nara je po-
znato, dava nam Čisti vazduh, koji je
glavni uvjet zdravlja. Svaki inostranacy
kad dodje u našu varoš, dojmi ga se
osobito kraBna cesta, koja presieca po-
ljanu dolinu, a prati ju liepi drvored
vitkih jablana, koji u puklo podne čine
debeli hlad na cesti. S druge strane
ciela ta poljana izgleda kd najbujnija
dubrava, te pruža čovjeku uprav roman-
tičnu pramaljetnu šetnju. Ovdje se koče
put neba srebrnaste trepetiljke, koje i
po najvećoj maini neprestano kažuju
lice i naličje svoga lista, te ti se za
čas Čini, da su pokrivene sve od finog
zelenog baršuna, a opet za tinji čas da
su obložene suhim srebrom.
Liep je takodjer obćinski perivoj,
koji se stere uzduž obale, tako da se
ovdje ljudskom oku kmjenjivaju tri
prirodna carstva u svojoj najvećoj ra-
znolikosti. Tu vidiš istodobno bujno
rašće i tajinstveno more; vidiš ptice,
kukce i domaću živad, a u moru sre-
brnaste ribe i njihova krvnog nepri-
jatelja — ribara. Stojiš malko više u
perivoju, ugledati ćei djelo slavnog Ful-
tona rad kojeg se veliki Napoleon u-
dario po čelu, kad ga je prvi put u-
gledao s ostrva sv. Jelene, kaj ud se što
mu nije onda pružio traženu pomoć,
jer možda nebi bio čamio u sužanstvu;
u obće ovdje ti se krasno izmjenjiva
život kopna sa životom mora, koji uje-
dno sastavljaju jednu suglasou cielost,
koja čini da soimimo kapu Onomu, koji
je tako mudro udesio i s njome ravna.
f y.
Komita, 29 lipnja.
Dnevice na sv. Antu s obale upalo
diete od 8 godina u more. Neznalo pli-
vati, počelo tonuti, i za kose se hva-
tati. Tu je čeljadi, a tu je i otac dje-
čakov. <Svi iznebušeni, mašu rukama,
žale Učitelj Frane Franetović vidiv
koja je, pa i neka je nekud slaba zdra-
vlja, nemogo da srdcu odoli: skoči u
more i diete spasi. Evala mu, kd čo-
vjeku. ^Pravdoljubivi14 „II Dalmata" i
ovo će prevesti?
Ako pošta, koja ovdje stiže u subotu
večer i posije sedam sati, pa se dieli
nedjeljom u jutro, može prije prispjeti i
i odmah se razdieliti, Ravnateljstvo u
Zadru steklo bi duši mjesta radi bržega
opremanja naših trgovačkih i obrtničkih
posala, kada bi zapeiilo, da to po zečicu,
a ne po iabju ide, jer bi već te večeri
s parobrodom, koji iz Boke put Trsta
prolazi mogli odgovarati, u mjesto da Če-
kamo utorak u jutro. — Na 22 tek. svršio
je drugi glavni mrak, koji nam nije
bio baš neharan. — Slane srdele proda-
valo se od 17 do 19 fiorina barilo. —
— U spremi je gajeta da s mrežam i
sa vršama ode na Jabuku loviti jastoge
za ovo jastožište. — Većina vaše komiž-
ke dopisničke kancelarije bila je na sla-
vju pri odkriću spomenika hrvatskomu
pjesniku šivu F. Gunduliću u Dubro-
vniku. Bog i Hrvati!
Is Neretve, 27 lipnja.
Na 21 tekućega mjeseca bijaše iza-
bran metkovskim načelnikom Ante Glu-
Šćević, prisjednicima Marko Veraja, Ante
Nikolac, Pavao Gabrić, Ivan Jerić, Mato
Babić i Mihovil Jeramaz.
Za obćinska upravu to su gotovo sve
novi ljudi, izuzmeš li Veraju, koji je
nazad 23 godine bio načelnikom i Jera-
tnaza, koji je bio na zgodi, da dobrim
dielom obćinske posle razumi. To mi
nezamieramo, pače mnijemo, da im je
svima na čast. 6'vakako cienimo da Vieće
pri biranju nije gledalo na teoretičnu,
već na praktičnu vještinu. I zbilja svih
vam je sedam upravitelja, sedam vr-
atnih domaćina, posjednika, trgovaca, u
našim okolovštinama udobna, a neki i
preudobna, stanja. Kada znaju upra-
vljali sa svojim, znati će i sa obćinskim.
Svi su Metkovci'j osim Jerića trpanjcai
Babića slivanjca, svi uzor katolici, svi
vrstni Hrvati, a ultima ruota del carro,
naš dragi Miće, i pravaš fer ecctllenea.
Nedao Bog, da mi ovim hoćemo, da
umanjujemo rodoljubje ostalima. Kada
bi i htjeli, nebi smjeli, jer bi Jerić mo-
go sitjavom; „Šta zar ja nisam V' Tada
bi nam valjalo prikloniti glavom i reći:
JeBi! — Nadodajte, da smo čuli drugu
dvojicu od njih klicati: Živio Starčević,
tada, kako vidite, bila bi pravaška ve-
ćina, tim prije, dočim bi i ostala troji-
ca, sigurni smo, pridali: Živjela ujedi-
njena i cjelokupna Hrvatska. I to ne u
nepotrebi, već u potrebi, jer au vam to
ljudi više u djelu, no u rieči.
Med malim kontigentom, što su Me«
tkovići davali u hodočašća u Rim, na
slavja pri odkriću Kačićeva spomenika
u Makarskoj i u Zagrebu, Gundulićeva
u Dubrovniku, tizim novim učionam o-
tačbeništva, bilježila su se i imena ve-
ćine današnjih obćinskih upravitelja. —
Neke vidjamo članovim Matice i sv. Je-
rolimskoga družtva u Zagrebu, neke
predbrojnicim nN. L." i „K. D.w —
Gotovo svi su uspješno obnašali, a koji
i danas obnašaju, časti Crkovinarstva?
Javnoga Dobročinstva, Bratovština, čitao-
nice, Ravnateljstva Glazbe itd. Da
bi sve po tanko nizali, tada bi nam va
ljalo navesti, da je Glušćević bio učitelj,
da je Nikolac izgled rada, daje Gabrić
za hrabrost dobio pod Visom srebrenu
kolajnu, pri tomu da je čovjek prover-
bialnoga truda i nastojanja, da je Jerić
prije oblazio svietom i kao pomorski
kapetan, da je Babić is Amerike uz liepu
svoticu donio u zavičaj obrtnoga izku-
stva, da Jeramaz nakon gimnaaijalnih
nauka, nije knjige u kut vrgao, — Po-
vrh svega nadoda li se, da su to ljudi,
od prvoga do zadnjega, uosobljenoga
značaja i poštenja, i da se po tomu
• razlogom obćinari od njih dobru na-
daju, razumjeti ćete, da je u tomu smi-
slu i naše radovanje skroz opravdanim.
Stalni smo, da će oni podići moralno
i materijalno našu obćinu, jer nam to
njihova imena jamče, imena, koja su
bila kadera u Neretvi odsjeći novu eru,
eru sloge u dobru i bratskoga mira, a
po tomu onu rada i nastojanje.
Od njihova otačbeništva svak očeku-
je, da će nam čuvati ono nešto obćin-
ske samostalnosti, da it raditi za dobro
puka i za dobro čitavo Hrvatske.
Ustoličenjem načelnik će, kao vriedan
domaćin prisjednicima posle podieliti i
njih će se svaki naći na svomu mjestu,
da na koncu trogodja uzmogli svi jedno-
dušice reći: Nijesmo se prevarili! U to
ime živjeli, i neka mili Bog pomogne!
Neretvanin.
Btarigrad, 1 srpnja.
Lov srdela slab, a ciena 14 do 15 f.
barilo. Buhaču sad rdjav, a prodaja po
10 nov. kilog. Ove godine banuo tr-
govac s Rieke, da kupuje u nas cvieee
sv. Ivana, koje valjda služi za koloni-
aine vode i nakupovao toga dar božji
po 30 do 40 nov. kilog.
Ta je trava došle bivala samoniklom,
a odste će se gojiti, s toga nebi bilo s
gorega, kada bi „Gospodarski Poučnik"
o njoj progovorio nekoliko rieči, posije
no se izviesti, kakva će joj biti prodja.
Opažamo da se je lani na Rieci prodalo
iste trave po 70 fiorina kvintal. — Polo-
vicom kplovoza svetčano ćemo ući u
Čitaonički dom. Ovo je liepo, ali bi se
red bilo postarat i za mladjariju, pa i
njoj pribavit štrinicu, da nebude prisi-
ljena ohijat tudjinske prage, e bi duši
našla duhovne piće. — Uza Ljubiće na-
čelnike, prisjednike, tajnike, knjižničare
itd. nije ni u nas sve ljubičasto. — Pu-
tovi su nam u lošu stanju, glazba, kao
stado bez pastira nema učitelja. Svakako
neće biti uz obraz našim upraviteljima,
reknemo li im : Gospodo, barem ono
glazbila sahranite do bolje zgode, da se
nekvare, jer je to i,po glazbenomu pra-
vilniku, a i po zdravu razumu, posto
pojedinci neće to čuvati, kd sto bi ih
mogla da čuva obćina. — S tim bi se
pak načinom uklonila ona grdesna tru-
bljaianja. U nas se na Sudu oko dvo-
glavnoga orla ovio nadpis u samomu
talijanskomu jeziku, kd da smo po sred
Kistanja! — Obćina gradi liepu ribar-
nicu, pa kao što ono kažu: u svakoj
laži po istine, mi ćemo ovdje navrnuti:
u tomu dobru, polovica zla, jer gradnjom
podredjenoga posla, zapuatit ćemo gla-
vniji: popločenje Siberije, i ako ćete,
gradnju obćioskoga doma, — S tom ri-
barnicom naplila nam je i ova pogrje-
ška. U mjestnom perivoju „Vrba" posje-
kli cio uzdužni red liepih i velikih
tamariska za palifikaciju iste.
Biti će to u suglasju sa šumskim za-
konima (ko i čišćenje Kabla), biti će
to bilo naručnije poharati, nego od dru-
govdje nabaviti, ali mi znamo, da nije
u Staromu gradu jedne sviestne osobe,
koja bi to begenaia, kao što oije bege-
nalo sjecivo prijašnjih dvaju redova.
U pučinu podne tuda si ljeti mogo u
hladu šetati, a sada kami jedva da ćeš
po dopuštenju patres patriae uzmoći i
u po noći. — Živjela Hrvatska!
Prti ja.
Jelsa, 27 srpnja.
Podjoh jutrom rano na sv. Alojža u
Pitve, da obavim neki posao. Odovleje
put malko uzbrdit, aP dosta dobar i
kratak. U samomu selu vidjeh, da su
ee putevi počeli ponačinjati, tako da i
siedi starac može kasati, a da se neu~
mori. Odista sa zadovoljstvom možemo
kazati, da je ovo selo liepo uredjeno sa
svojom ukusnom plokaticom i da je na
krasnom položaju, na obronku planine
Gvozda, gdje se otvara čaroban vidik,
U naravi mi je, da u svakom mjestu,
kad dodjem, obadjem crkvu, pa doslje-
dno to isto urađ h i ovdje: dakle po-
djoh u župničku crkvu sv. Jakova, da
ju pregledam. Kad ja u crkvu, a ona
dubkom puna evieta ko na Božić. Za-
čudim se ja te u svojoj zvjedljivosti u-
pitam čovjeka, koji mi o boku stajaše:
čemu to, da je danas crkva puna k3
šipak ? — Osim što štujemo sv. Alojza,
odvrati mi ovaj, svetkujemo danas prvu
sv. pričest — Kad je tako — rečem u
Bebi — neću iz crkve, dok ne svrČi
sv. pričest, hoću i ja da učestvujem
radosti ovoga puka. Domaladade mi se
pogledati gori u kapeli školsku djecu
sa učiteljem, koji su došli da se pomole
svomu zaštitniku, da im udieli one kre-
posti, koje su ga mladićem resile. Po
dno crkve, oko oltara sv. Alojža, po-
redali se u polukrug što dječaka što dje-
vojčica do 32 na broju, da po prviput
blaguju „hljeb živi s neba" — pravog
Boga da u prsa {»rime. Ova djeca bijahu
odjevena u najljepšem ruhu, a stojahu
skrušenim rukama i pokorničkim licem
te izgledahu izmedju ostalog puka kao
kakva kita angjela. Kako nećeš, kad
isti gordi Napoleon pri jednoj gostbi
reče: „Najsretniji dan u momu životu
bijaše onaj, kad prvi put primih sakra-
menat ljubavi — sv. pričest." Naravno ;
jer ovaj sakramenat ulieva u dušu rajske
utjehe, što nikakva stvar na svietu ne-
može to pružiti.
Najprvo pjevao se život sv. Alojiža, a
zatim »liedila je sv. misa. Preko sv.
mise veleuč. Don Ivan Duboković, žu-
pnik, progovori iz duše ovoj pobožnoj
djeci, u kojem govoru iztaknu veliku
svetost i znamenitost ovog sakramenta
za kršćane i kakav težki grieh bi po-
činio onaj, koji bi ga nedostojno primio,
zatim da se ugledaju u sv. Alojiža kao
uzora u vršenju kršćanskih dužnosti, a
napokon obrati se roditeljima, kojim
predoči težke posljedice i veliku odgo-
vornost pred Bogom, ako budu zanema^
rivali roditeljske dužnosti, koje stoje u
glavnom: svoje djecu odgojiti za Boga
i Domovinu, U istom govoru osvrnuo
se i na učenike, govoreći, da i oni ee
ugledaju u ovog velikog svetca mladeži
kojeg *u resile nada sve ove kreposti:
pobožnost, čednost, poslušnost i mar-
ljivost. Iz ovoga se vidi, da je govor
Don Ivana bio krasan, a protkan skroz
religioznodidaktičnim načelima, jer ie u-
vjeren da čovjek uzgojen jedino ovim
načelima, odgovara svrsi za koju je
stvoren. Preko ovog govora vrcale su
puku suze, koje su bile svjedočanstvo,
da su njihove duše ganute i skrušene.
Nakon malo vremena stiedila sv. pričest
Nije nara potreba da spomenemo ka-
kvom su bogoljubnošću ova djeca pri-
stupila k oltara nakon ovog ganutljivog
govora, koji im je i najtanje žice sa-
viesti potresao. Po sli e sv. mise vriedni
župnik klekne pred glavnim oltarom sa
spomenutom djecom, koja u rukama
držahu goruću voštanicu, te velikim ga-
nućem toplo moljaie s njima, da im Bog
udieli milost, da ova prva sv. pričest
bude im služila na tpas duše i tiela.
Ovaj se čin tako dcjmi duše prisutnih,
da se je čula expIozija uzdaha iz nji-
hovih grudi, a lice im bijaše za čas
bliedo, a za čas plamtilo, Sto je bio
znak, da njihova duša trpi i raduje se.
Iza ove molitve stupaše djeca put kr-
stionice dva i dva, a jedan pred njima
nosaše razpelo, praćeni od vlč. župnika.
Sada je nastao krasan, ganutljiv prizor.
Sav puk upro oči u ove opravdanike.
a njihovi roditelji noprestauo lievahu
suze radostnice pomlešane s onim skru-
šsnosti. Ondje je vriedni pastir stao
pred sviest dozivati im učinjena obe-
ćanja po kumovima na krštenju, a na
zadnju im dade razpelom blagoslov.
Preko duhovnog predočivanja nekima
od djece lice probliedi, nekima oči suze
ovlažiee, a neki stajahu ko stup nepo-
mični; ali si mogao razumjeti, da je
kod svih zavladalo neko religiozno iz-
vanredno ćuBtvo. Nakon svršena bla-
goslova opet iskra nebeske radosti o-
svježi njihov duh, te im lice plamtijaae
a oči sjevahu od velike sreće. Zatim sav
puk s ovom djecom ra®idjošeseizcrkve
te cieli dan vladaše u selu veselje
na Uzkrs, Ovaj dan ostati će usadjenu
srcu Pitovljana i do poznijih vremena,
jer isti starci rekoše, da ovakovo du-
hovno slavlje i radost nije selo još do-
življelo. Ovaj kratki opis prve sv. pri-
česti jasno nam svjedoči, da je vriedni
Don Ivan shvatio preporuku onog cr-
kvenog sabora, koji preporučiva „da o
dobroj pripravi za prvu sv. pričest, o
visi dobri način življenja, a po tom
vječni spas"; zatim je znao, da se ve-
ličanstvo i svetost ovog sakramenta u-
sadjaju u srce i pamet ako se ovaj čin
obavi što sjajnije. Evala g. župniku! —
Vratnik se uredio majstorski, zato
nema više onih poplava dosljedno šteta
k6 prosašt'h godina — Ima nekoliko
vremena da se kod naš nalazi vriedni
zubar i rodoljub Veža, rodom iz Bio-
kovskog sela Gradca. —
Zatvorio se mrak. Biti će se nasolilo
n sve do 500 muljaSa; ipak nije toliko
koliko ee po znakovima očekivalo.
Iz Sinjske krajine, 24 lipnja.
Dopisnik u br. 42 WK. D." iz 5iska,
potla nego se je izpuškarao o njihovim
osobnostima, prelazi na zabranu paše u
Cetinskom polju i rek' bi da o tomu ni
pojma nema, nu nek znade, da u tomu
obćina zalužuje pohvalu. Istina je, da
zlorabljeni običaj bio pasti blago od ko-
aitbe do Jurjevdana i kupiti gjubar, gdje
se namane, te i to po vlastitim livadam
posjednika. Taj zlorabljeni običaj dodi-
jao je onim obćinarim, pak i bišćanim,
koji se nesluže poljskom pašom, a po-
sjednici su mnogobrojni livada u Cetin-
skom polju, te i većina i pripoljaca, koji
bi se i služili pašom i preko godine,
uvidjeli su, da je to na šteta. Evo za-
što. Konji i goveda UK proljeće pri o
seki vode digii bi livade na čačku (kako
narod zove) ili na stopi, a pripoljci po-
kupili bi gjubar, pak siena bi slabo bilo,
a na nekojim livadam ni koaom zapeti;
za ovo većina obćinara podizala je svoj
glas, moleć vruće obćinu, da popravi
taj zlorabljeni običaj. Prošle godine vie-
će glasova, da se zabrani kupit gjubar
po livadam i da bude unapried zabrana
paše o Blagoviesti mjesto o Jurjevoj, a
tim nije zabranjeno kupiti gjubar ni pa-
sti blago po pašnjacima i prostorijam
obćinskim Cetinskoga polja, koja su od-
redjena za pojedina pripoljska sela,
nego samo po livadam posjednika, pak
nije li to pravedno? Samo nekoje Gia-
vičke i Otočke propalice o tomu kiape,
a drugi obćinari jedva su dočekali, da
se je Obćina na to pravedno odvažila.
Nije mi namjera ovim braniti obćinu sinj-
sku, ali nema ni krivnje, nego prigo-
vorit ću dopisniku, neka unapried ne-
zabavlja čitatelje bi&ćanskim sitnarijam,
dali u pravomu hrvatskomu smislu pri-
govori mlitavosti obćine Sinjske, koja
je u ovo zadnje doba postala preko
svojih dvaju zastupnika i preko otaca
domovine puke udvorice i skutonoše
narodno srbeke bagre, a pogazila oni
prvi * pravi ponos hrvatski kojit^ ge je
Sinj dičio, u tomu svakoga, rodoljuba i
sina ove prostrane krajine dužnost zove,
da diže zato svoj glas gledejuć i dalje
svak od svoga sela. X.
Domaće Viesti.
Stigo je u ponedjeloik u Zadar preč.
boko kotorski biskup Dr. Josip Marče-
lič sa suputnikom preč. kan. D. Ivom
Matkovićem. Preč. Marčelić sad je na
Prekom i nastavit će putovanje po svoj
prilici u dojdući utorak.
* « *
N. Veličanstvo dalo je 50 f. družtvu
sv. Vinka (konferenca sv. Tri puna) u
Kotoru.
* * #
G. namjestnik odputovao je na dopust
(„Smotra" veli: na kratko. nN. L.w o-
predieljuje: ua 6 nedjelja).
»
* *
„Dalmataa po njem „II diritto Oroa-
to" čitali su u „Nar. Listu/*, daje preč.
dekan pragosp. D. Ant. Liepopili „kap-
tolski deksmu ida je odobravao koješta
u ime dubrovačke Kurije. Za čudo kako
ništa toga (ni o kaptolskom dekanu, ni
o Kuriji) mi ne opazismo u ,,N. L." Da
nije insinuacija s Dalmatove strane?
Ako nije, bit će mu se prezrelo.
« «
Zadranka gj. Antica Bogdanović Cet-
tineo položila je s uspiehom izpite sli-
karstva u bečkoj akademiji.
* * *
Namjestništvo je naredilo da se po-
pravi zvonik žuj>ne crkve u Metkovićim, i
prihvatilo je osnovu za popravljanje
župn. crkve u Gracu, uz potrošak od
1025 fiorina i dalo je naredbe za ko-
načno odobrenje popravnih radnja na
župn. kućama u Tiesnome i u Betini;
a prihvatilo je konačno odobrenje po-
pravnih radnja na župničkoj kući u O«
mišu i na katol. žup. crkvi u Lećevici,
kao i na župn. kući u Murteru.
*
• •
Perovodnika vježbenika Pellegrina pl
Benvenuti imenovao je privremenim
perovodjom na namjesoištvu.
* * «
Zemaljsko ravnateljstvo finance ime-
novalo je carinskim uredovnioima po-
moćnika Mitra Crnicu i carinskoga
prijamnika Mata Polistinn, a carinskim
prijamnicima carinske vježbenike Frana
Hoffmana i Antuna Skaricu i carinskim
pomoćnikom carinskoga vježbenika Al-
brehta Dudaša.
* * *
Iz južne Dalmaeije, 4 srpnja. Zadnji
„Dubrovnik" u opisu Gundulićeva sla
vlja pripovieda nam, kako su na rišćan-
ski Vidov dau, oa 27 Junija, Srbi čitali
leturgiju za pokoj duše Gundulićeve i
Kosovskih junaka!! — Neka čitaoci o-
davle vade zaključke o nepokolebivosti
rišćanskih dogmata.
Amo svak prosvjeduje proti divlja-
čkim, nečuvenim napadajima zadar-
ske pseudo^talijanske naobrazbe, na
mirnu, uglednu i učenu braću zagreb-
čane, koji su nas u Dubrovniku uprav
začarali. Živjeli Zagrebćani! Živjela
Hrvatska!
# « *
Izišo je novi molitvenik obielodanjen
kod gosp. Vifcaliauia u Zadru. Pregle-
dasmo ga i nahodimo ga veoma dobra.
Sadržaj mu je obilan; ima množtvo mo-
litava. Molitvenik je skoro dvostruko de-
blji nego su obični molitvenici, ali cie-
na mu je ipak samih 60 novč. Prepo-
ručamo ga toplo, jer zaslužuje.
»
* #
Peronospora «e došle pojavila u
Konavlima, na Visu, Braču, Hvaru, Kor-
čuli, Pagu i u spljetskoj okolici, dakle
više manje po svuda, Ljudi, škropite?
•
• *
U Kaprijam naredjeno je da ee sa«
gradi nov bunar, i lokva u -Slatina m.
ft • *
Dojdutf sednlce iziti će br. 13 „Hč-?
vatske". * * •
pročišćenja luke neodgodljivo i da je
pravo i nuždno, da se za te radnje u
nastajni državni predračun unesu* odno-
Bne svote i da se jedared osnove udje-
lotvore.
To hoće pravica: to traži potreba, i
nada i državna, da i ovaj puk, — za ko-
ji se pored drugoga, valja izpoviedit,
sveosve malo, prema zaslugana i pre-
ma nuždi, sa strane visoke vlade u-
radilo, — uvidi, da ad radnih po-
reza i nameta ima i on u blizini
neke koristi, i da mu se srećom nijesu
na nadležnomu mjestu zaboravila toliko
hvaljena hrabra i požrtvovna pregnuća
sa Kralja i za Domovinu od godine
1666.
Boka Kotorska, dne 30 lipnja. —
Molim Vas veleuć. gospodine Ure-
dniče, da biste izvoljeli uvrstiti u dičnu
nadu „K. D.M aliedeći dopis, po komu
moći će se uvjeriti štov. čitaoci, da još
u Boki živi rod Hrvata. — Pri veli-
kom hrvatskom slavlju u Dubrovniku,
kod odkrića Gundulićeva spomenika
katolička hrvatska Boka biia je liepo
zastupanu. »Sve naše obćine, devet ih
na broju, položiše lovor vience sa hr-
vatskom vrpcom, Kotorska pak obćina
srebrni vienac, Mornarica, Slavjanaki
Dom, Dobrotska čitaonica, Budvanska
mladež itd. svoje lovor vience. Srbske
obćine pošto neuiogahu naše obćine za-
vesti, da zajednički postave srebrni vie-
nac i da korporativno učestvuju slav-
lju, podigoše masu te naročitim dubro-
vač. parobrodom odputovaše u Dubro-
vnik pod vodstvom zastupnika Vukoti-
ća. Troškove namirile obćinske blagaj-
ne, a dosta je doprinio t dubrovački
odbor. Ovoui prigodom, kao uviek, naša
bratija posluiiae ae svojim bizantinstvom
nebi li lahkovjernenaliepak svoj uhvatili,
nu hvala Bogu, 3ad ih pozoade svak amo.
Srbski zastup. Vukotić (poznata je, ona
njegova: nema krata do tri prsta!), budući
naš kotorski ekol. nadzornik pokušao
je, da bi mogao naše obćine zavesti,
prije ustrneno kod kotorske obćine. Ni-
jeau se mogli sporazumjeti pošto je za-
stupnik V. izjavio da bi vrpca morala
biti srbske boje (možda ona, koja je na
križu u srbskom svetištu na Savini!) a
pismo ćirilsko. Uzalud mu jedan od
Upraviteljstva reče, da su hrvatske bo-
je i njihove pozvav se na obćinski bar-
jak u Kotoru od 1871 i na barjak srb-
ske pravoslavne kot. garde, i da je
sramota »a tako zv. Srbe što se sada
tih boja odriču. Vukotić, ovim zastidjen,
»ije znao što odgovoriti, već samo reče,
da se on neBpominje (!) kakav barjak
ima srbaka garda i nepostiguv ništa
ode. Zatim se obrati na naše obćine
piauiom načelnika Grblja podpisano od
ostalih šest erbskih načelnika, da pri-
stana na trošak, a u toliko f'gura samo
srbska Boka. Na taj poziv njeke odgo-
voriše kako treba a njeke i neodgovo-
rne, što najpametnje učiniše. i tako vas
mu se trud izjalovio. Hrišćanske, tako
zv. srbske obćine na ponase bjehu za-
stupane, a naše takodjer na ponase. —
Na 27 lipnja stigoše u Kotor izletnici (Z
Banovine i Istre „Auatriom" oko 7 ure
jutra i bjehu pozdravljeni od obćine
mužarima. Obala je bila puna svieta,
koje neustrpljivo gledaše, da što prije
zagrli braću Hrvate. Obćinsko zastup-
stvo prvo stupi na parobrod i izletni-
ke, u ime Kotora, pozdravi prvi pri-
ajednik gosp. A. Lui. Odvrati mu g.
Arnold. Izkrcaše se odmah i pozdravlje-
ni od prisutnih sa: „Živjeli Hrvati" o~
tidjoše u bašću „Frana Jozipa". Tu IZ-
pjevaše: „Liepa nasa domovino," pak
pogostivši se obadjoše znamenitosti
grada, svukud oduševljeno pozdravlje-
ni. Kašnje opet se aakupise u bašei na
obali, da opet pjesmom pozdrave grad,
nu bjehu prekinuti zabranom c. k. po-
glavara Ragazzini — i tako otidjoše
na „Auatriu" i tu izpjevaše „U boj u
boj!" Sa obule htjedoše odvratiti sa
„Živjela Hrvatska", nu poglavar zabrani,
na svačije iznenadjenje. Tad se pozdra-
vise, parobrod se uput;; a klicanju ne
bi kraja sa „Austrije* „živio hrvat. Ko-
tor"" „živjela hrv. Boka" itd, a sa o-
bale: živjeli Hrvati! živio Starčević i
Strosmajer itd. Mužari pak opet izpu-
niše svoju. Uz to parobrod izpratiše
ladje, u kojima mladež pjevaše rodolju-
bne pjesme. Okolna pad mjesta tako-
djer izvršiše svoju. U .Boki dakle još
živi rod Hrvata, a i živjet ako će Bog
da ! -
— Starina Bokelj * —
Domaće Viesti.
Br. 5068. kazn: t. g.
M. P. Don Ivi Prodanu uredniku
u Mjestu
ODLUKA
U Ime Njegova Veličanstva Cesara
0. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu
28. Juuija 1893. Br. 8703. 0, K. Dr-
žavnog Odvjetništva u Zadru.*
Odlučio je:
Da sadržaj članka pod naslovom „Za
hrvatsko državno » narodno pravo"* u-
vrstenog u petom stupcu druge strane
i u prvome i drugome stupcu treće
strane Oasopiaa „Katolička Dalmacija14
izaalog u Zadru dne 26. Junija 1893.
Br. 44, pod uredniltvom popa Iva Pro-
dana sačinjava prestupak naznačen u
§. 305 K. Z. i prestupak naznačen u
§. 302 K. Z. kao i zločinstvo veleiz-
daje naznačeno u §. 58 c) K. Z,;
te s' toga potvrgjuje zapljenu rečenog
članka, naredjuje zabranu svakog dalj-
njeg razsirivanja zapljenjenog ćianka,
uništenje zapljenjenih primjeraka i onih
koji bi unapried zaustavljeni bih i raz-
štavljenje dotične sprave. —
To se, sa dotičnim razlozima, dosta-
vlja uredniku Don Ivi Prodanu i pri
obćuje so C. K. Državnom Odvjetništvu
u Zadru. —
Razlozi:
Uvaživši da se u onoj točki zaplje
nenog ćianka gdje se odobrava postu
panje učenika kod Bečkog Sveučilištu
proti Hrvatskom Zastupniku Crnkoviću
poradi koga bijahu osudjeni od Politi
čke Vlasti i gdje ae na taj način hvali
i opravda dielo zabranjeno po zakonu,
sadržava sva obilježja prestupka pred
vtgjen u §. 305 K, Z.;
Uvaživši da uporabom uvriedljivog
izraza Huni, u savezu sa ostalim izra
zima koji se nabodu u cjelom tiskopisu
nastaja se poticati na neprijateljstvu
protiv jedno] narodnosti cjelokupne Au
strijanske Države, dielo ovo kažnjivo
po §. 302 K. Z.;
Uvaživ da, tim što se cjelim sadrža
jem tiskopisa a napose osobitim izrazim
probugju je misao ustanka i gragjan
Bkog unutrnjeg rata u Austrougarskom
Državi, svrhom odtrgnuća jednog djela
od jedinstvenog državnog saveza, na-
staju obilježja zločina naznačena u §
58 c) K. Z.;
»bilja o poviest", učiteljici života, a ne
o romanima; o činim istinitim, a ne o
ipotetičnim, ili još gore o klevetama.
De Maistre kaže o poviesti zadnjih vie-
kova, počam od proteatanake reforme,
da je ona urota proti istini; a mi se
uaudjujemo pridodati o današnjoj po-
viesti, od kada vlade hoće da sebi pri-
svoje javnu pouku, da je da tako re-
čem ako mi dopušteno, monopol vladin.
Dakako, da je Protestantizmu bilo po
trebito ocrniti Crkvu, da tako prividno
prikaže istinu avojih novih teorija 5
a isto je ne manje potrebito naj-
novijim političkim pristašam, slied-
benicim Machiavella i Voltaira. Odatle
»toga sliede besmislene klevete proti
božanskoj ustanovi papinstva, u kojem
bi se htjelo nazrieti jedino civilnu usta
faovu, i odatle potreba, da se reagira
proti zlosretnoj bujici.
Lav XIII u tomu smislu osokolivaše
učenjake, nabrajaše mnogobrojnih i zna-
menitih dokumenata, i Ijubiteljim istih
^vara&e ono preveliko historično,
Bi osudjeno kao što u današnjoj od-
uči. —
Od C. K. Pokrajinskoga Suda
Zadar 3. Julija 1893.
C. K. Predsjednik
Bena.
#
» «
f Umro je na 6 tek. preč. kanonik
Andrija Matešan. Rodom bio iz Srinjina
tod Omiša. Uživao je u biskupiji veo-
ma liep ugled, radi svoga znanja i do-
bra ponašanja. Kao ravnatelj bivšeg sje-
meništa Priko odgojio je liepu kitu sve-
ćenika, koji se sa čašću spominju svoga
ravnatelja. Bog mu dao vječni pokoji
#
* «
Presv. bokokot. biskup Dr. Jos. Mar-
čelić odputovao je jutros u Spljet. On-
dje će se zadržat koji dan pa će pro-
aliedit dalje.
*
* *
Jučer dva sata nakon što je odputo-
valo iz Zadra družtvo talijanskih pred-
stavljača Galiina, pojavila ae u skladištu
novoga kazališta vatra. Skladište je iz
gorjelo. (Štete je do 4.000 f. Pretrpjeli
su i paiki, ali većina ih bila osigurana
za 2.400 f. Izgorjela je i bližnja konju-
šnica g. Mestrovića, ali i njegovo bilo
osigurano.
•
* «
Do desetak dana doći će u Zemunik,
da se definitivno nastane, dva tri sveće-
nika i nekoliko laika trapista iz Banja-
luke i da preuzmu upravu dobara Fon
tanella. Odmah će započet gradnjom po-
trebitih stanova. Prisutnost trapista u
Zemuniku biti će za tvarno i moralno
dobro Zadra i okolice od velike blago-
dati. Dakle dobro došli i bilo u sto do-
brih časal
*
* #
Na 9, ov. mj. novo utemeljeno „Selja-
čko gospodarsko dražtvo Dalmacije"
držalo je u dvornici „Grand Hotel" pr-
vu skupštinu, u kojoj bi imenovano O-
praviteljstvo. Izabrani su : predsjednikom
E. M Vuzio; pod-predsjedkom A.
prof. Nimira; viećnicima u gradu:
Alačević činovnik, N. Batistić profesor,
M. Pavišić posjednik i R. Vlahov obrtnik;
viećnicima u pokrajini; S. Coschina po-
sjednik; 11 Pagu, T. Gamulin posjednik
u Jelai, I. Jaramac posjednik u Metko-
vićima, J. Miović posjednik u Drnišu*
Radman obrtnik u Omišu, I. Ramada-
nović posjednik u Kotoru, J. Vučemi-
lović posjednik u Imoakome, I. Zanki
župnik u Trogiru. Tajnik-blagajnib : I.
K. Novak. Kao sodci: J. Alačević sa-
vjetnik, N. Krpetić kanonik i d.r Petar
Klaić odvjetnik.
* * «
Ministarstvo dozvolilo, uslied hitnih
molba namjestništva, d« se vjeresija za
uzdržanje bogoštovih zgrada, dotično
redovita ukupna vjeresija dalmatinske
bogoštovne zaklade, za godinu 1893,
prekorači do iznosa 20.900 tor.
*
* *
Sudbinom pristavu Milanoviću u Za-
dru podieljen je naslov i značaj savje*
tnog tajnika.
* * *
Gosp. nadzornik mljekarija Charoušek
u pratnji učitelja gospodarstva Mat. J.
Dudana i g. Plažonića nastaviše na 6.
o mj. svoja putovanja kroz dalmatin-
ske Zagorje.
* * *
Izmedju Janjine i sela Putnikovići u-
stanoviti će se prvim kolovoza nedjeljni
poštarski prenos, a tako, i izmedju O*
puzena i sela: Slivuo, Komin, Rogatin,
Plina, Desne, Bagalovići, Podrujnica,
Borovci, Novasela i Struge.
t. j. Vatikansku Knjižnicu, n kojoj bija
še sahrajeno toliko istinitih dokumenata,
koji sveosve pobijaju klevete nadriuče
niaka, i koji sipljuteće sipat uviek naj
sjajnije istinp, pri kojima će se sve nji-
hove šuplje teorije, sve insinuacije, sve
izmišljotine razpršati kao magla na vje-
tru. Stanovito je, da će ae i na tom
polju protivnici morat vidjet pobiedjeni,
samo ako uzhtjednu priznati, da i pape,
akoprem vrhunavskom moći obdareni,
jesu zbilja ljudi, da se zakoni ne usa-
vršivaju u jedan dan, i da se prošlost
ne sudi kriterijima današnjeg dneva,
koji ako su dobri, to je tek zato, jer
će bit možda imali zahvaliti svoj poče«
tak ili bar razvoj božanskoj ustanovi
papinstva.
I nije moglo biti drugčije, a da ne*
bude dotjerano kraju divno djelo za*
četo u misli velikog pape, t. j. da se
potakne i razvije liepa knjiga, koja bi-
jaše shvaćena u najužem smislu. I tako
je imalo biti, jer je liepa knjiga kao
sadnji potezi kiBta, k6 sjena, što oži-
* • *
Primamo iz Šibenika, 5 srpnja: Tko
Što čini, sebi čini! Tako i našem vitezu
pri dolazku braće Hrvata odvratilo ae
po njegovim zaslugam : nehrvatu budi
daleko kuća od poštena hrvatskog srca.
I mi i Banovci držasmose one Staroga ;
SSL Slovosrbima, sa narodnjacima po
mogućnosti ni u crkvu. Da se poslužim
ovom pučkom:. Ostade vitez kd bra-
bonjak na sjedilu! —
Kako se približuju obćinski izbori
hoće ae Šupukovcima izgreda praviti.
Spremaju izlete u razne odlomke ove
obćine, da strahovanjim dodju do cilja.
Prvi izlet čujemo namienjen je Vodi-
čanom — da ne pane u oči stano-
vitim krugovima, kane početi sa vanj-
skom obćinom. — Sprema ih se desetak
brodici Ko da je malo strahovlade nad
hfvatima u šibenikn, hoće se kamarilli
izazvati mirne i kremen-hrvate Vodičke;
te na njima ponoviti žalostne dogodjaje
od 15 godina nazad i ako u Vodicam
ondašnji vodiČki hrvati oa obranu Šu-
pukovaca svoju krv lievali. Vodice su
rak-rana na narodnjačkom srcu od za
dojih izbora za pokrajinski Sabor i ce-
sarevinsko Vieće. Poznavajuć plemenita
čestita i neustrašiva hrvatska srca Vo-
dičana, stalni amo : da će oni znati pa-
metno i razborito priteći svaki naro-
djački izgred, ma aa koje strane ovaj
bio preporu&m. U vatri se zlato kuša
*
« *
Vodice, 8 srpnja: Valjda ualjed naše
podavne jadikovke u ,,K. D.w: da voj-
nička vlasti rabe „sazivnice" momčadi
u njemačkom jeziku, ovih ih dana po-
SIHSO djelomično na hrvatskom'). Pravo
rekoše: pitaj i dat će ti «e! Nu ova
rečenica ne vriedi za narodnjačku
družbu. —
U prošlu nedjelju parobrodić zadar-
skog družtva ne htjeo se, ko po obi-
čaju, svrnuti u našu luku; ostao ua
„ždrielu". Novotarija, koja nam se ni-
malo ne hvata ušiju! Čujemo da su šta
takova gg. družinari zabranili kapetanu
parobrodića, jer pošto plitčina, da im se
kvari parobrod. Da je u istinu naša
luka plitka, to je nepobitna Činjenica.
Ali na „glavi" luke tomu je dobričak
mjeseci, parobrod „Nehaj" ukrcao je
preko 500 hektolitara vina, a nosi 70
tonelata. Pa ako se ovaj mogao krcat iz
luke izvući, čemu ne bi „Airone" i
„Rondine" koji su 21 tonelate ; za s/4
manji? Mjesto gdje je „Nehaj" krcao
neka za pristanište odaberu; pa tako iz-
bjeći <fe se pogibelji, da ae čeljad u
brodicam za dlaku ne potopi k6 u pro-
* »j nedjelji, jer bili prekrcati robe za
Zadar. Ili nek nam se dade redovit pa<
robrod; ili nek nam se „neredovit"
digne, — barem bit ćemo na čistu, da
nas se hoće oBamiti, ko i dalmatinsku
krnj«;?djeznicu.
* *
') Ugodno nam je to čut. Kad bi vlasti
svugdje ovako se pravici odazivale,
koliko bi bolje i po nje bilo! Ur.)
Pišu nam is Šibenika, 8 srpnja: Ve-
liki $upukov privrženik, da mjernik
Maizner, ima više godina, da je zgoto-
vio i držao kupalište u ljetno doba, ne
doisto na najboljem mjestu, blizu crkve
sv. Dinka u Šibeniku. — Koristi odatle
nije mogao vaditi, jerbo je bilo malo
kupalaca. Nego ove godine nije viditi,
da se sprema kupalište. Nije nam žao,
što ga nema; dapače se svak ima uzra-
dovati, što je ponestalo doata sablazni.
Sada pak zli jezici hoće da kažu, da je
Maiznera obćina podpomagala za uzdr-
žanje kupališta, nećemo reći sa koliko
forinta, jer se i nam čini odviše i ne-
vjerojatno. Uz to je istina, da je Maiz-
ner došao u $ benik bes dobrih gaća,
a sad nakon dvadeset godina jedan je
od prvih imućuika. Svakako znao je
što radi, i kako radi.
vljuje sliku, k6 akupocieni okvir, što
nadmašuje naris. Liepa je knjiga po-
atignuvši svoje savršenstvo, uviek ukra-
sila velike uspjehe, zlatnu doba moral-
nog i materijalnog dobra svih naroda.
Lav XIII kao izvrstan pjesnik i proza-
ista, koji posjeduje podpuno svu dražest
Horacija i Ciceronake forme, snabdje-
vene dubokom naukom, morao je iz same
nužde, da obći s drugima, koja nužda
napokon je i svojstvo znanja, nastojati
da prosije u svećenstvu i katoličkom
svjetovnjačtvu svoju veliku ljubav za
liepom knjigom. Svojim primjerom zbi-
lja pozivlje na natjecanje, pišući formom
punom gizde i života enciklike i breve-e
koja će ostati potomstvu kao uzori lie-
pa pisanja, i darujući Ijubiteljim poezije
elegij&, od& i himn& u tri klasična je-
zika, koje se odlikuju nad sve ine kit*
nošću, elegancijam, i izvofnošću. Oso«-
koljuje književnike nagradama po svo-
jim silama i otvara mladeži uzda*
nici vjere, palestru za književno u-
•avršivanje u® posebnu katedru sa po«
» « •
Primamo od prijatelja s Visa: „Jur je
svakomu poznato kako 11 Dalmata piše
odurnim načinom o veličajnoj Gundu-
lićevoj svečanosti, koja je onako divno
izpala u hrvatskom duhu. U Visu odlu-
Čiše s toga odbit do cigloga broja talija-
naškog Lista, (Najrječitiji odgovor. Urt)
Oemu da svojim novcem, iz puke znati-
željnosti, podupiremo List koji grdi i
psuje Boga, vjeru, pa i nas i naše naj-
veće svetinje. Dolje B izrodima Listovima
*
* •
Izišla je VIII. ovogod. knjižica Pučke
knjige: »Kamenčić ćudorednoj prosvjeti
naroda obćem boljku posvećuje Mladen
Barbarić." U Zadru Nagradj. kamo-tisk.
Vitaliani. Str. 62.
» • •
Na 4 tek. žandarski poštovodja u E)r-
veniku Josip Šutaji iz kranjske, pokle
je u vrh kreveta nad glavom metnuo
sliku Gospe Sinjske i užegao 6 svje-
ćica, legao na krevet, izpali iz puške
sam sebi u giavu. Nakon pd sata pre-
minuo.
* *
Biograd, 7 srpnja: Svaka tamnica
mora da ima svoga čuvara. Tamničar
snuje kako da pribavi svjedoka, koji bi
za nj svjedočili, traži zgodu da se do-
govori sa rodbinom, znancima itd , a ako
je pak zatvoren zbog velika zločina,
zdvojan, mogao bi i snovati, da pobje-
gne ili da tamnica zapali, il da se u-
bije. Takova se šta i u istoj biograd-
skoj tamnici možda kadgod dogodilo. A
ipak, rek' bi, da starija vlast boće, da
odstrani iz sudbene zgrade tamnice ču-
vara. Ako je moguće, da i sa čuvarom
tamničari pokušavaju štogod, što bi istom
bilo kad bi znali da nema nikoga koji
ih nadzire? Svi smo podložni bolesti,
pak i tamničari. A da se noću koji raz-
boli, koga da dozove na pomoć? —
Odstranjenje čuvara, vele da je zahtiev
nužde, jer da se tim misli tobože pri-
skrbit mjesto za uredjivanje zemljištnih
knjiga. Sudac imade svoju sobu, pisar
je imade, a soba za arkiv takodjer ob-
stoji. Jo* su dvie sobe koje mogu biti
dostatne za taj posao. Dakako, da bi
bolje bilo, imati prostranijih soba i više
njih; no kad to nemože biti valja se
zadovoljiti s onim sto se imade, bolje
nego štetonosne korake poprimat.
*
* *
Iz Prvić-Luke: Po primljenim oba-
viestima držasmo da će dneva 29 pr.
lipnja braća hrvati vraćajnć
se sa du-
brovačkog slavlja o sunca zalazu izpod
jedinu granu klasičke literature, a po-
najpače za onu, posvećenu proučavanju
velikog talijanskog pjesnika Alighieri-a,
koje je djelo zaludu kušala oboriti revo-
lucionarna vlada.
Ova i još mnoga druga koristna djela
provedena su od današnjeg Pape, ne izo-
stavlja juć ni napredak liepe knjige n
dobi papinskog sužanjstva.
Pozniji unuci težko će vjerovati o to-
likoj snagi jedne ustanove, jurišane oda
svih strana, za koju mnogi pomisliše,
da joj je kucnuo zadnji časab. Koliko
li bi iz toga mogli naučiti protivnici,
koji imajući na ustnama sveto ime slo-
bode, htjedoše zbilja prostrieti svoju 0*
blast nad stečavinam uma. Oni znadoše
razruiiti svu zgradu, što je najzad vrlo
lako bilo, al je tteznadofie uzpostaviti.
Tu se hoće mnogo više nego lakiA na*
redaba, s kojima se razpravlja i radi
ne samo kroz Listopad, kako reče Dan-
te, već kroz godine, a traju tek do po-
lovice Studenoga. Svrgao se je stari su-
•tav bez poznao ja, i bez poananja po«
tvrdjuju se novi netemeljiti sustavi, iz
kojih potiče kržljavost literature, za-
bluda mladih umova, koji zamagljeni
skepticismom gramze za pokvarljivim
verizmom, naravnom posljedicom bez-
vjerstva, koje je zahvatilo velik dio na-
roda. Pa ipak, to bijahu sustavi sasta-
vljeni od talijanskih velikana.
Oh dao Bog da bi jednom prestala i
na književnom polju ova kobna sliepo-
ća, i da živo nastojanje Velikog Pape
bude zorom predhodničim onog sretnog
dneva, kad će biti sve „u Krstu obno-
vljeno" !
Nu kad je g., dopisnik bio tako vj
u pregledanju (za stolom) radnje bivšeg
poduzetnika, da fce po nesreći opet ne-
dogodi da pošalju na pregledanje jednoga
„comi^sario di buona fede", preporuču-
jemo nadležnoj vlasti, neka u družtvo
pozovu i našeg vriednog x, koji bolfe
vidi(?), da pregledaju radnju Giacomel-
lia, da li je izdubljeno sve u redu ili
samo „un metro si, un metro nott i da
to pregledanje učini se fioancialnom
balinerom a ne onom poduzetnika. Do
pisnik se i tako nudja, a tako neće biti
prevareni, jer će tu biti sokolovo oko
Dalmatova dopisnika, koji vidi i u mu-
tnoj vodi, specialitd,.
Evo vriedni moj što si zaslužio to
si i zadobio.
Zahode se ovih dana u Zadru tri ruska
učenjaka. Dvojica su od njih poslali na
naše uredništvo da im se nabavi izti-
sak ,,La secchia rapita" („Obračun iz-
medju Srba i Hrvata")* jer se bave prou-
čavanjem naših narodnih odnošaja, pa
sabiru podatke, da uzmognu sudit po
istini i nepristrano. Mi se ovomu radu-
jemo, jer će se tako ruska braća (koja
već počeše uvidjat zablude doale širene
bd pristranih učenjaka) i još bolje u-
vjerit o umjetnom porieklu hrvatskih
,jSrbaM i pomoći će, nadamo , se, da
prestanu u inozemstvu krivi nazori i neke
predsude koje su na štetu našega naroda,
* * «
Sutra će sirijska naselbina, sliedeć
hvalevriedni običaj Dubrovčana, Koto-
rana, Hvarana, Spljećana, Trogirana, po
prvi put imati u 10 Sata u crkvi vlč. OO.
Franjevaca svečanu sv. Misu prigodom
blagdana Velike Gospe,
Siujani ovdje naseljeni sabrali su već
osim svote za sv. Misu, takodjer 15 f.
za mjestno družtvo sv. Vinka, a čujemo
da kane takodjer peku siromašnu su-
nojesćanku promienit sasma u novo o
djelo. Plemenito !
* * *
Pražki „Nar. Listyw priobćuju sensa-'
cijonalan dopis iz Crnegore. „Narod"
prima o tom, da barski nadbiskup Mili
nović kani odstupiti te se sklonuti u fra
Djevački Samostan u Sinju iz kojega je
proizišao. Razlog tomu odstupu bio bi,
po tom dopisu češkoga Lista, što Vati-
kan neč„e da crnogorskim katolicima po-
šalje slavenske knjige za uvedenje sla-
venskoga bogoslužja, premda se je to
bilo obećalo o Milinovićevu nastupu na
čast barskoga nadbiskupa. U tom dopisu
tvrdi se dalje, da su izviestni krugovi
u Beču i Budimpešti uložili kod Vati-
kana svoj upliv, da se crnogorskim ka-
tolicima neizdadu slavenske crkvene knji
ge. Biskup Strossmayer i kanonik Kru-
Žić (?) koji su nastojali da Vatikan iz
dade glagolske crkvene knjige imali su
pri tom na umu samo hrvatsko pučanstvo
u Dalmaciji, Istri i Banovini. Zatim se
u dop;su veli; doduše se javlja da su
arbanaški svećenici Crnegore prosvjedo-
vali kod Vatikana proti uvedenju slo-
venskoga bogoslužja, no to nisu nikako-
vi Arbanasi već Talijani i njihovu pro-
svjedu neima crkvena već politička svr-
ha, Ti talijanski svećenici našli su pod-
pore u političkim krugovima Beča i
.Budimpešte prema tomu kako su iz ko-
jega tih gradova dobivali novčane pod-
pore. Nadbiskupu Milinoviću koji je
kod Vatikana čuvao probitke svoga ze-
maljskoga gospodara te se znao oteti
bečkomu uplivu, oduzeta je godišnja pod
pora od 3000 for. koju je iz Beča do-
bivao. Pače austrijska vlada neće da mu
isplaćuje godišnju mirovinu, koja ga i-
de kao umirovljenoga c. kr, profesora.
* * «
dilo je predjavljdnu viest, da je naj-
me novim Plovanom Nadžupnikom ime-
novan vlč. D. Antun Paviović zadranin,
dosadašnji koralni vikar i pomoćnik
kod metropolitanske bazilike, kateketa
gradjanske i pučke ženske učione kod
e. Marije, pregledač crkvenih računa i
arkivar kod nadbiskupske Kurije.
, Dne 10 istoga primio je preč. Pa-
vlovićod preuzvišenogpragospodina Nad-
biskupa kanoničku instituciju ; dočim
svečano ustoličenje sliediti će, po svoj
prilici, u dojduču nedjelju.
Primamo i rado uvrsćujemo:
/Svi oni čestiti rodoljubi koji namje-
ravaju učestvovati kulturnoj Svečanosti
„Otvor Hrvatskog Starinarskog Druž
iva" koja će biti obdržana dne 24
tek. mjeseca u staroslavnom kraljev-
skom Kmnu, neka nekasne prija-
viti se podpisanom Odboru i priložiti
svoj prinos od tor. 3; pošto svako za-
tezanje m»'gio bi doprimeti potežkoća
' dboru a pometnje bodočasm-cim.
Odbor za izlet u Kninsku okolicu.
Knin, 9. Kolovoza 1893.
Predsjednik,
Dragutin Tomić
• Tajnik s Josip Šimunovid ml.
» * *
* ' , : -
bne B tek.1 slavljenje zvona zborne,
ttrkve s. Sioauna u ovom gradu potvr-
»•.• « «
N. V. kralj dao je 100 f. za nabavu
zvona žup. crkvi u Selinam, a ministar
bogoštovja doznačio 340 f. crkvi Bene-
dektinaka u Rabu za popravak crkve i
zvonika.
* • * '
Tuže nam se Ba Supetra na Braču na
neke ne^ednosti i pristranosti u. upravi
prema nižemu puku. U Mircima na pr.
drže glavarom sćarca od 70 godina ne-
pismena i hroma, kojega puk nemože
da podnese te su neugodnosti na dneo-
nom redu u onom selu. Neki smu-
tljivci ruju i proti ondječnjemu župni-
ku, dobroj duši, ljubljenoj i cienjenoj
od cieloga mjesta. Obćina imala bi na
stoj at da preprieči trajanje ovoga abnor-
malnoga stanja, i skrbit se, da glava-
rom bude- imenovana osoba dobro vidje-
na i zaslužna nek tako bude mira i sloge
i zadovoljstva u puku, jer bež reda ne-
ma napredka.
# * *
Amerikanske hrv, novine u čikagu
javljaj**, dolazak pl. Tartalje u onaj grad.
*' * #
O. M. Dudan upozoruje u „Smotri"
vinogradare, da je još na vrieme škro-
pljenje proti peronospori (1 kg. mo-
dre galice, 1 kg. gašena vapna i V3
kg. šećera, razlopljeno u 100 litara
vode).
* * *
Složili se u Dubrovniku „Srbi" i au
tonomaši. Uvjeti su ponizujući po „Srbe".
Načelnikom imao bi ostat Gondola, če-
tiri bi prisjednika imala bit autonoma-
ška, a samo dva „srbska". U vieen raz-
mjer imao bi da bude 19 (autonomaša)
i 17 („Srba"), Kapitulacijun podpuna.
Eto kakvi su Hrvati grčko-iztočne
vjere! Radje i plaze u politici, nego da se
priznadu jsa ono što bi imali da budu.
* * *
Gosp. Blato Milas našo je u domini-
kanskom samostanu u Dubrovniku e-
vangjelistar iz 15 vieka pisan bosanči-
com,
* -* *
Kučiće kod Omiša, Na 9 t. mj. po
podne upalila se je kuća Ante Sovulja*
Šteta iznosi do 3.000 tor. Biedniku sve
je izgorjelo, jedino su mu spasili dvie
bačve. Ostalo je petnaest čeljadi bez
krova, hrane i odjela. Uzrok se nezna
zapaljenju. U pučanstvu ta nesreća po-
budila je veliko ganuće. Kuća nije bila
osigurana. Trebalo bi da gospoda žu-
pnici potaknu seljane da svoje stanove
osiguravaju Imamo zaslužno slavensko
društvo „Banka Slavija", kojemu najbo-
lje nam se je obratiti.
* # #
Primili smo sa zahvalnošću: „Indice
alfabetico cronologicodella raccolta delle
leggi o norme politico-amministrative
con particolare riguardo al regno di
Dalm.4' Svezak I. Ciena f. 2. U Zadru
Kod nagr. kainotisk. Vitaliani.
* * *
Prvić — Luka, 10 kolovoza: Sinoć
pobodiše nas taiijanaši Zl^rinski, sa
nekim Srbinom. Zapasa^e mrežu i ulo-
vi še jedino —glavara. Ovoga t iko ob-
maniše: da je na javnoj plokati izustio:
!) Župa s, Šimuna u Zadru prva jeCoa*
V kon katedrale) Kupa u pokrajini; a
dotični tupnik jedini je komti pripa-
da kongrua prvog reda. Podredjena su
mu, jiao plovanu-župniku, Četiri man-
sijonara-pomoćnika koji sačinjavaju
kolegjalni zbor; a kao dekanu, dva-
naest izvanjskih župnika. Nosi koralne
znakove poput kanonika sa prilikom
s, Šimuna na prsnom križu ; a kod
prisustvuje u stolnoj crkvi, pripada
ma (j>a i ne bio kanonik) kanonička
ako mi žena rodi, sina poriŠćanit ću ga!
Talijanašim piše se ćorava j hoće nago-
du; ali hrvati ni da čuju za nju.
: # *f *
Iz Pule u Istri javljaju dne 10. ko-
lovoza: „Ovdje ustanovljena nastojanjem
hrvatskih rodoljuba uJstai-ska vinarska-
zadrnga.„ Prvi upis broji 63 zadružna
diela svaki po 100 for "
• * * •
Iz pokrajine: U broju 30 „Crvene
Hrvatske" čitam na uvodnom mjestu:
nU francezkoj ima zešć.h katolika nego
li je papa: je li čudo što sJ u Hrvat-
skoj nalazi većih starčeVičanacA od Dr.
/Starčevića? Ali ti naši Cassagnacs in mi-
niatura neka dobro paze što čine, jer bi
se mogli kajati kad im više ne bude
na vrieme". Stalni srao da svaki sluti
komu je ono „Cassagnacs in miniatura
narnienjeno. A sad da mi upitamo pisca
članka: kakav epitet zaslužnje stvor,
koji u parobrodu pred dalmatinskim iz-
letnicima u Zagrebu god. 1891 na svaki
način htjeoje dl^? pcodre njegov pred-
log': da se pohodi galerija slika u Za-
grebu, eda tafeoJDkitpatinci vprosvedjujn"
protiv gnjusnik ! napadaja „Hrvatske^1
(glasila strauke prava u Zagrebu); pa u
Zagrebu sa „Obzorasima" na dogovorim
bio, a, napokon kad dalmatinci išli Sta-
rome na poklon^ pred ovima lulu nosio?
Barun Zivkovič in miniatural ne li?
E.
* * «
Primismo sa zahvalnošću prvi dio
pjesničkih dfelši čuvenog našeg pjesnika
vrlog O. Grge Martida. Prvi dio donosi
„Osvetnike". Knjiga donosi pjesnikovu
sliku. Vez je knjige uprav krasan. O-
bielodanjeno je u Sarajevu kod Bosan-
ske pošte. Izdavateljica je poznata Hr-
vatica Milena Mrazović.
# « *
„Hrvatskoj4' a Zagrebu pripovieda
prijatelj iz Vinkovaca sliedeće: ,,U su
botu dne 30. srpnja po podne dodjoše
dosada još neznana ,,srbska,f gospoda
i izkazaše tu baš po srbski kao uviek
svoju naobrazbu. Oni naime dozvaše ne-
koliko pnsa u gostionu „Caru Austrij-
skomu"', i ovdje im povezaše za repo-
ve hrvatske trobojnice, a zatim ih iztje-
raše u grad. Tako li se dakle pogrdjuju
i oskvrnjuju hrvatske svetinje? Vinko-
vački Hrvati se trse, da te bezobrazni-
ke pronadju i shodna odrede". Ovako-
vim fanaticim za volju imali b'smo pri-
znat laž srbstva u Hrvatskoj!
r * «
Riečki listić „Varietk" donosi ovu
viest: „Gradska nedjeloa pučka učiona
u Drenovi (podobćina grada Rieke). Dne
31. srpnja bio je ispit u toj školi, u
koju se je početkom godine upisalo 52
učenika i 43 učenica, ukupno ih 95, svi
katolici, materinskim jezikom ilirskim
Boje se imena hrvatskoga I
% * *
Iz zlarinske obćine: Kako već cie-
njena „K. D.M javila, obćinski su nam
izbori na 21 tekućega. Ovdašnji srbo-
talijanaši sve i sva poduzimlju, da pro-
dru. Sva sreća, te nije vino pošto pr-
vo bieee!
Za načelnika iztiče se njeki Adurn
koji natrag njekoliko godina pristajao
uz hrvate, da je i svom brodu „Zrino-
vić Nikola" stavio ime, a to sve, e da
vremenom zasjedne na načelničku sto-
licu. Kad vidio, da je narod obziran pri
poklanjanju časti osobam bez ikakvih
zasluga, uskočio u talijanaški bolje, „srb-
Bki" tor. — Pučka pjeama pjeva: po-
turči se Marko za inad, tako i naš na-
čelnik in spe g. Adum, pa ti svoju mi-
lo Zorku posja u Crnu goru na vaspi-
tanje. Djevojče ovih dana povratilo se
pod — „srbskomu kapom; nu, kako ka-
žu, više neće joj se tfa Cetinje, jer da
tamo u velikim (?) školam uče: prva
vjera na svietu' jest Jirišćanska, druga
je protestanta, treća je turska, četvrta
framasuwtikr?^a^adnja je i*imo-katoli-
čka. Razboritije pile od kvočke! rekao
bi naš hrvatski seljak.
• -- •: . V.
- , ' . * * *
Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji.
Gosp, Stjepan Sušnik, upravitelj župe
škenderovac, dobio je kanoničku inve-
stitoru za istu župu. — Gosp. Emil Du-
mić, duhovni pomoćnik kod sv, Marka
u Zagrebu, imenovan je kapelanom c. i
kr. ratne morarice. x
Dne 29, srpnja otnro je u Sv. Ivanu
Zelina Toma Leuštek, umir. župnik ka-
„Pester ^.loyđ" dobiva iz Beograda,
0 poznatom Spabiću: „Štovani Mehmed
Spahić, onaj najnoviji beogradski kurio-
zum, koji je nedavno ovdje (u Beogra-
du) uzvitlao prašinu i oduševio svojim
tobožnjim mučeničtvom sve one kojim i
zazubice rastu za Bosnom i Hercegovi-
nom, opet nam se je povratio. U Cari-
gradu je b'O manje nego . li je mislio,
te se ne će moći hvaliti uspiehom svo-
ga poslanstva, ipak on ne može vještački
da sakrije pred obćinstvom svoju bruku.
Obaviestismo se o njegovu boravku u
Carigradu, da mu je Btambulska policija
umjetoo tamošnji boravak skratila; da-
pače se kaže, da je srbofilski efen-
dija morao što prije čistili iz Carigrada,
jer je turska kaznena oblast pokazala vo-
lju, da s njime postupa kao s izdaj-
nikom vjere. Za takove je propisana smrt,
a najblaže progonstvo u kakvu pokra-
jiuu, da se nauči pameti ........
Nu kako bilo da bilo, Spahić je opet
medju svojom braćom, ali ga ne slave,-
Već kako se vidi, odbijaju ga, te je o-
samljen. Prošli su liepi dani bakalja, ban-
keta i libtcija, triumfa i entuziazma,
slava je izvjetrila. (Jini še, da je vlada
energično namignula častnicim i višim
ćinovn cim, knji su < noj galami učestvo-
vali, a sdruge strane su mila Omladina
1 svi praradikalni elemeuti, koji čine
političku svietinu, počeli sumnjati o „srb-
skom muhamedovcu" i njegovom osvje-
dočenju, te se po kavana,m pita, zašto
Spahić ne predje na , srbsko pravoslavnu
vjeru", ako je Srbin? Takodjer se mrz-
ko gleda, što idje u tursko poslanstvo,
te se sada dapače govori, da seje Spa-
hić opet obratio bosanskoj vladi, da moli
milost. Biedni efendijtca kano da se ko-
leba u svojoj ulozi, te mu sve više pa-
da popularnost. Razočaranje, koje je
doživio, sve sbunjenije djeluje na nj i
njegovo mišljenje, nego li njegovi pri-
jašnji uspiesi; sa svojim srbskim prija-
teljm rado govori o aneksiji Bosne i Her-
cegovine, dočim drugim, koji su manje
prožeti veliko-srbštinora ili su dovoljno
triezniji, da se mogu izsmijati njegovu
buiaznjenju, propovieda on, da spas nje-
gove „braće" u Bosni i Hercegovini jest
samo u aneksiji ovih zemalja austro u-
garskoj monarhiji. Ne može se on nika-
ko razstaviti s mišlju o aneksiji: jedan
put će srbska vojska te zemlje pripojiti
Srbiji, a drugi put da će o tome odlu-
čiti nutarnje oblasti u žustro-Ugarskoj..
Nu medjutim držimo, da smo
i njegovom malodu^ju našli jedno-
stavan i samo prozaičan povod, koji će
nam to razjasniti: politički efendijica
— istrošio je novac, živi ovdje u h6
telu na zajam, te smisl a kako će se
vratiti u otčevu kuću. U tome ieži i iz-
čezavanje njegovoga nimbusa, a kobna
novčana neprilika kod inače vjerujuće
svjetine pobudila je sumnju o čestitosti
njegova Osvjedočenja. Ostane li josova-
ko koje vrieme u Beogradu, onda će
zaista doživjeti mučeničvo, ali ne licu-
mjerno, već sasma realno ali i smiešno.
*
* *
Iz pouzdana izvora doznajemo, da
je velevažni podhvat medjunarodnog
sastanka krsćan. arheologa u Spljetu-So-
Unu3 8rujna, dobro dozorio. Pred koji
dan su bili ovdje na prolazku put Spljeta
sveuč. prof. Dr. Neumann i Dr. Jelić,
članovi Promicateljnoga Odbora, da sku-
pa sa ravn. Bulićem udese zadnje pri-
preme. Medju ove spada priredjenje iz-
ložbe starokršćanskih i sredovječnih spo-
menika iz Dalmacije i susjednih zema-
lja. Proglas Promicateljnoga Odbora, što
ga njekidan objelodauismo, našao je već
dosta odziva u tudjini i u domovini.
Osim 26 članova Širega i Promicatelj-
noga Odbora prijavili su se učestnicima
sastanka još sliedeća gospoda: Preuzv.
Dr. Aichner, b skup, Brixen; Prof. Dr.
Baltifol, Pariš; PrOt. A. Cauchie, Lou-
vain; Dr. Czobor, JSudapest; 15 člano-
va družtva j,Cultores martyrum" i „Ac-
cademia di archeologia cristiana1* u Ri-
mu, koja će biti korporativno zastupa-
na; Prof. Delnigne, /iruxellea; Mnsgr,
Dr. Fischer — Colbrie, J5eč; Dr. Frau
berger, Dlisseldorf; Prof. Goyan, Pariš;
knjižar Herder, Freiburg: Van Heuke-
leum, Utrecht; Preuzoriti Dr. J. Kopp,
biskup, Z?reslava; družtvo Leogesell-
schatt", Bet; Camillo List, jBeč; Prof.
Mliller, Berlin; Prof. P, Pisani, Pariš;
Mnsgr. Dr. Sedej, JBeč; Dr. Max Schmid,
jBeilin. I U domovini je ovaj zna-
meniti podhvat pcčeo već nalaziti liepa
susretaja. Nj. Preuzv. Namjestnik E. pl.
David de Rhonteld darovao je 50 for.,
a Presvj. Spljetski biskup J. J, Nakić
60 for. članovima ubroiiše se presvje-
tla gg. biskupi Dr. J. A. Fosco, Šibenik,
i Stj. Pavlović Lučić, Makarska. Pak
kao članovi pristupiie: savj. J. Alače-
vić, Ža^ar; Don Stj, Banov, Tkon;
Doo I. ^erchet Špljet; grofica A. Bo-
relli, Zadar; Prof. J. ^runšmid, Zagreb;
Prof. J, Carić, Zadar i Prof. 1. Danilo,
Zadar; kan. 1. Devicb, Sptjet; kan. M.
Dvornik, Spljet; Prof. I. Ujelčič, Du-
brovnik; nadzornik Prof. M. Glavinič,
Zadar; O. M. Granić, guardijau, Spljet;
bilježnik Or, P. Kamber, Spljet; jProf.
Dr. A. Katalinić, Zadar; Ravn. Prof. S.
Ljubić, Starigrad; O. L. Marun, pred-
sjednik „Kn. star« družtva*. Knin; Pr* f.
kan. J Moscovita, Spljet; Don. V. Pe-
rišić, Štafilić; Prof. V. Petričević, Spljet; ^
uč. Fr..Radić, Korčula; kan. Don M.
Segvić, Spljet.
Vis. c. k. Ministarstvo bogoštovlja i
nastave doznačilo je Sastanku 300 for.
podpore, te će se dati zastupati posebnim
izaslanikom. Isto tako posebni izaslanik
zastupat će na Sastanku Zagrebačku,
.Bosansku i .Bugarsku vladu. Razne
svieteke novine su javile, da će izaslati
svoje dopisnike. '
Obradovat će takodjer svakoga viest,
da Promicateljui Odbor već dogoto-
vljava „Vodju" po Spljetu i Solinu sa
25 »luštrovanih tablica; knjiga je na-
mienjena darom učestnicima Sastanka,
Imena Odbornika nam jamče, da će taj
dar i ruhom biti nam na diku pred o-
dličnim gostovima. .
Smatramo da je u interesa svakoga
rodoljuba da se ovom krasnom prilikom
okoristi. Članom prinosnikom Sastanka
može postati i tko ne može glavom u-
čestvovati; za prinos od 5 for. dobiva
darove namienjene učestnicima.
* * * v ^ . , .
Primamo iz Cikaga, 30 srpnja. Ovo
Vam pišem samo dvie besjede, da znate
da Vas nijesam ziboravio. Naš i Vaš
domorodac g. V. Vuletić Vukasović jo&
je ovdje. Po vasdan je na izložbi i žali
što ne može kraju doći, jer da bi se za-
to htjela ciela godina dana. Izložba je
pravo čudo1) Amerik. novine priobćujuć
članak donieše ovih dana i sliku g.
Vida Vuletića, koji je po taj način van-
redno bio odlikovan u ovom trećem
gradu svieta,
A. wa»HS ga— —
Književne viesti i ocjene.
Srpska učenost i naobrazba.
(v. proš. broj) *
Kao svaki protivnik katoličke crkve,
napada i g. episkop katoličku, crkvu.
Pitamo g. episkopa zna li on koja je pra-
va crkva? Dakako g. episkop „dijete srp-
ske vere" reći će: Prava crkva je ona
u kojoj stoluje „srpski Bog", „srpska
verau, „zrpsJco nebo i angjeliu. Za pri-
mjer navodimo sliedeće: „Sv. Čiril i Me-
tod su dve sjajne svezde na srpskom ne-
bu, i dva znamenita muža na srpskom
suncu odnegovana. Majka Srpkinja za»
dojila ih je či$iim srpskim mlekom i od-
negovala ih u srpskoj Jiolevci, a zada-
hnula ih srpskim duhom i srpskom mi'
Šl'}ut jezik i običaje iz grudij« srpke maj-
ke posisali su i — naučili i t. n.w
(7ujte, takovi ljudi pišu historiju f Ta-
kovo pisanje doliči samo episkopu
Ribum teneahs amici! Sv. Ciril i Metod
pravi su Srbi l Što bi rekli na ovo?Zar
da ovu djetinju naivnost jednoga epi-
skopa pobijamo zdravim, logičnim i hi-
storičkim dokazima ? Mislim da će sva-
ki sviestni Slaven znati, tko su bili sv.
Čiril i Metod, mislim, da još ni jedan
povjestničar nije tako daleko zabasao
kao g. episkop, tvrdeć, da su dirii i
Metod „ovejani Srbi.a A'aša braća Česi
i Poljaci čudit će se g. episkopu, koji
je mogao tako zgoljnu neistinu i nedo-
sljednost dati na javu. Katolička crkva
Štuje sv. Cirila i Metoda kao velike
svetce, koji su uvjek bili vjerni kat.
crkvi i rimskom papi. Nepojimamo s toga,
kako je mogao g. episkop uztvrditi, da
su sveta braća „srpske vere," kada ta
„srpska vera" smatra kat. crkvu kao he-
retičku, a papu ne štuje kao vrhovno-
ga glavara. To su dva protivna protu-
razloga, iz kojih sliedi goli absurd. Pi-
sac veli, da su se sv. braća služila srp-
skim jezikom. I tu misao uzeo je g. e-
piskop valjda iz kojega vrela sa mje-
seca jer nam stari spomenici vele, da ja
sv, Metod rabio „jezik hrvački, knjigu
Hervacku i pismo hervackoA panonska
legenda pripovieda, da je car Mihajlo
rekao Konstantinu (ćirilu): Vi bo jesta
solunjanina, da Solunjane sve čisto »lav*
jenski besjedujat,u Dakle nigdje se ne
kaže, da su se sv. braća služila srp-
skim jezikom ili da su bila ovejani Sr-
bi, Takovima ih je okrstio samog, epiv
skop i svi drugi Srbi koji nemaju ni
') To nam potvrđjuje i g. Ante Peno^
vić, koji no se ovih dana sretno i zdra-
vo od onuda povratio.
I m
m:
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelfik i u Četvrtak. Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. HIERONYJI. EPIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, ausiliante Deo In dies alacriter operam Vestram Impensuros in tuenda salatari Eeclesiae doctrina animisque m
Religionis amore et in verae fldei professione roborandis (Pio iM'u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 ftor. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s PRBSPLATOM plaća t fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 noffeića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 65 Zadar, Četvrta^ 7 Rujna 1B93 jeBHMae^asj^ppBai igBHBBi'Miia^^ MILI«" Goa. ^KIZSSIJ'V.
1
Dojdući broj iziti će sa arkom i
p6 u četvrtak. Nastojati ćemo, da
donesemo i cieio obširno izvješće o
zanim'tvoj razpravi Zlatar ović.
Plieva iz nekog „Glasnika".
L
Dobro je? da znadu i čitaoci „Kat.
Dalm.", daje početkom tekuće godi-
ne za prvi put ugledao svietlo u
Zadru „Glasnik pravoslavne dalmatin-
sko-istrijske eparhije". To je sva-
kako napredak u crkvenom životu
iste eparhije. Aii ima i nešto drugo
što je dobro da se znade, a što se
nebi imalo znati; a to je, da taj
„Glasnik" skače preko plota i ide,
kako bi reko naš seljak, u štetu. A
to je svakako nazadak u mnogom
pogledu.
Čudnovata je pojava u crkvenom
kršćanskom životu, da obično oni,
koji se katoličkoj Crkvi najviše o-
piru, nastoje pak na svaki način da
je oponašaju u izvanjskim oduoša-
jim, a kadkada napokon i u imenu.
Psihologija bi to iztumačila tim, što
ti ljudi, neimajuć njezina duha, a
ćuteći oko sebe prazninu, nastoje to
nadomjestiti spoljašnjim uredbam. Za
dokaz tome ne trebaše zaiiećati
davna vremena, jer tko iole pozna
život izvanjski tako zvane staroka-
toličke Crkve i ostalih odieljenih
Crkava, a poznaje napokon i gi;
sovite rituale samih slobodnih zidara,
uvidit će to neprestano trzanje i ta-
kmu — u izvanjštini. Da se uvjeriš,
kako i nama najbliža ,,srpsko-pra-
voslavna"'} Crkva ima nešto duha,
oponašanja, dosta je pratiti najnoviju
bogoslovnu njihovu književnost, a do-
sta je poučna i poviest zadarske e-
parhije u ovo zadnje doba. Odkako
upravlja njom sadašnji vladika dr,
Miiaš, opaziti je svakim danom ne-
što nova u upravi dijeceze. Što su
te preinake većim dielom po uzoru
izvanjskom sličnih uredaba katoličke
Crkve, to ih nikako ne lišava za-
sluge, a po ovoj prilici ni dobrih
posljedica. Katolička Crkva boljom
uredbom druge Crkve za cieio ne
gubi, a dobiva li? Deus scit.
Kažu nam iz dobra izvora, da
današnji vladika, uvidivši zapoštenost
svoje eparhije, nastoji svim silama
da svede na bolje, što se tiče zva-
nja i ćudoredja, svoju pastvu, a na-
pose svoje svećenstvo. Mi ne mo-
žemo nego hvaliti takovo nastojanje,
uztraje li, dobrim sredstvim će za
stalno nešto i postići. I ne& se go-
spodin episkop Milaš ne čudi ovoj
pohvali iz naših usta koja je iskrena
i iztiče iz uvjerenja.
Neka on dakle slobodno vrši svoje
nadpastirske dužnosti; neka on i na-
dalje postupa strogo u nekim neu-
rednostima, neka slobodno daje za-
brani svome svećenstvu, koje drži
shodnim, neka preuredjuje i u Cr-
kvi i izvan Crkve, neka sloboduo
svojem svećenstvu upeljiva dužnosti
j) Uzprkos svim razpravam o tom pred-
metu, najbolje ini se Čini, zvati avaku
Crkvu onim imenom, kojim sama
sebe zove,' tu ga stalno ne ulaai no-
paec $t omea«
što se tiče pristupanja sv. tajuam,
neka strogo nastavlja uvadjanje pa-
storalnih konferencija, neka napo-
kon izdaje i svoj „Glasnik" — pak
makar to sve bilo po katoličkom
primjeru, mi ćemo mu opet bega-
nati: evala!
Ali nebi bilo svakako s gorega
da još u jednoj stvari nasljeduje
katoličku Crkvo i naše Biskupe: neka
ne dopušta da se u njegovu služ-
benom listu, dakle na njegovo ime,
zadirkiva, i to na način, koji ni-
je podnipošto prikladan; nek taj
list ne šuruje sa svakim, pa bilo to
i sa Starokatoiicim i Protestantim,
samo iz mržnje na katol. Crkvu, a
tko mu stupce naponja, neka bude
objektivniji, ako baš hoće da se
bavi polemikom, pa makar i sa po-
litičkim novinam.
A sada da malo oplievimo četiri
zadnja broja. Da se ne bojimo pri-
govora ; zašto se pačate u naše nu~
trnje stvari; mi bismo, na primjer,
savjetovali „Glasniku" da, uz svu
počast i pokornost državi i drža-
vnim zakonima, kojima smo svi do-
nekle podložni, to jest u koliko se
ne opiru crkvenim, ipak propusti ono
neprestano pozivanje na državu i
na njezine naredbe, osobito kad niesu
u skladu sa kanonim. Mi bismo ta-
kodjer rado doživjeli onaj čas, kad
bi i „Glasnik" zapustio ono nepre-
stano izticanje religijoznog, ili da
bolje rečemo, crkvenog srpstva. Mi
na primjer ne znamo, kako se može
slagati naslov „srpska" ili „srpsko-
pravoslavna" Crkva sa onim na čelu
lista „pravoslavna", jer znamo da
pravoslavlje ima u sebi i ono drugo
sveobće — ali; kako rekosmo, to je
pitanje unutrnje. A lim manje nas
to može poticati na opazke, što je
to za nas oeprestan argumentum
ad hominem. Ali nas mora svakako
zanimati, na primjer recensija (?)
knjige Dr.Markovića „0 Evkaristiji",
osobito ako ta književna viest (br. 5)
kaže, da ta knjiga „teži k tome, da
dokaže kako je lažno sve učenje
pravosl. crkve o evbaristiji"; kad
iz sama pristupa na str. 2 te knjige
proizlszi, da što se tiče priesna
kruha, i pričesti pod obadva oblika,
ta knjiga samo brani kato!. crkvu
od prigovora „zabluda rimske cr-
kve"; a što se tiče epikleze doka-
zuje da katolička crkva pravo uči.
Pak i ako jest logična posljedica ovog
zadnjeg da drugo učenje nije pravo
nego krivo, praktična bi posljedica
morala biti: ili dokazati da je učenje
srpsko-pravoalavne Crkve pravo —
ili barem mukom mimoići knjigu.
I bili bismo, kaže „Glasnik", mukom
prošli preko te knjige, da niesmo
našli i ovaj naslov „tužba d.ra Mi-
laša na papa, da je predao anatemi
pravoslavnu Crkvu zbog kvasnoga
hljeba". Hi to nije iskreno nave-
deno, ali transeat. U dodatku k biljež-
ki 20 na str. 232 knjige Markovi-
ćeve ima doisto govora o Milašu,
koji je tu tvrdnju izreko a ničim ne
dokazao; te je pisac književne vie-
sti u „Glasniku" mogao takodjer iz
knjige Markovićeve navesti i one do-
kaze, iz kojih iztiče da je dr. Milaš
nešto uztvrdio
nam : je li ili nije istima, ono što tvrdi
dr. Marković, da j|-:t. j. dr. Miliš
izvrnuo rieči i smisao sv. Epifanija
(Haer. 39 15 IP- Nije takodjer
bilo oprezno, rugati se dr. Marko-
vicu, što je već izdao tri knjige in-
direktne polemike bogoslovne; a još
manje podrugivati se stotinam tomo-
va, što su katolici u zadnjih deset
vjekova napisali o pitanju zapadne i
iztočne Crkve. To mi se čini slično,
onom težaku, koji se podrugivao
učenjaku što žmiri u toliko velikih
knjižurina, a još nije naučio koji
blagdan pada na 15i dan svakoga
mjeseca.
„Nagrade i predavanje kateki-
zma u pučkim učionicama44.1)
Pod ovim naslovom čitao sam a
br. 60-61 cienjene „Kat. Dal." čla-
nak, kojim se upozoruje M. P. Sve-
štenstvo na zakon što ga je dalo
minulog Svibnja Pok. Učionsko Vie-
će, te gosp, pisac veli, da po tom
zakonu svaki Svećenik, što poduča-
va djecu u kršćanskome nauku u u-
čionici, uživati će počam od god.
1893-94 nov„ 50 ze svaki sat iz-
vršene pouke, pa završuje prvu stav-
članka riečiraa r dovlo
a
ku svog
nema što da se prigovori
Pod ovim riečirna imalo bi se da-
kle zaključiti, da svaki Svećenik,
pak i onaj u selu, gdje je jednora-
zredna nčionica, ima primiti nagradu.
Ali to nije tako, jer naredba (a ne
zakon) dneva 12 Svibnja o. g, br.
1946 c. k, Pok. Uč. Vieca „. . . o
uzdarju za predavanje nauka vjere
pri javnim učionicama u Dalmaciji"
§ 1. stavka I giasi: „Za predava-
nje nauka vjere sa strane crkvenih
i vjerozakonskih družba pri gradjan-
skim učionicama, zatim u četvrtim i
višim razredima javnih pučkih učio-
nica u Dalmaciji, daje se nagrada",
a stavka 11 veli: „Ta nagrada uta-
načuje se ... na 50 nov. za svaki
sat udieljenog predavanja".
Dakle samo vjeroučitelji, koji će
predavati nauk vjere u četvrtom jal1
u višem kojem razredu javnih pu-
čkih učionica, imati će pi'avo na na-
gradu, oni vjeroučitelji, koji podučaju
u jedno, dvo 5 tro razrednim učio-
nicama, kao što neće imati pravo
na nagradu za sate poučavanja, što
ih budu vjeroučitelji predavali u prva
tri razreda u učionicama sa više od
tri razreda, kako jp to bistro raz-
tumačeno u § 1 naredbe dneva 29
Studenoga 1891 br. 4211 Pok. Uč.
Vieća, gdje je do slovce rečeno:
„ dakle za predavanje vjero-
nauka pri jedno-dvo-i trorazrednim
nulom naredbom od 12 Svibnja. I-
stina je, rieči su bile promienjene,
pače nijesu bile ni uvrštene u pti-
si ied rij oj naredbi, ali misao je ostala
u svemu i po svemu jednaka prvoj.
Dakle uprav proti odredbama 1
stavke ovog § imalo bi M. P. Sve-
štenstvo prosvjedovati, jer nije pra-
vedno da Svećenici podučavaju u
učionici nauk vjere od 3-6 (a može
se dati slučaj gdje imade i ženska
učionica, do 12) sati na tjedan bez-
platno. Dakle uprav ovdje imao bi
sliedit prigovor i to najžešći.
(Prigovor je uključen u prvom
ćlauku, ali vid. g, pisac nije ga spome-
nuo izriečno« jer se nije bavio na-
gradom, nego uvjetima kojima je ona
podvrgnuta, ondje gdje ju se dieli. Ur.)
Nasuprot gosp. pisac obara se na
odredbe IV stavke ovog § koja gla-
si : tu svrhu učitelj vjere dužan
je da svaki sat udieljenog predavanja
zabilježi u izkaznicu po priklopljenom
obrazeu A, koja se ima čuvati u
učionici (razredu) i podpisali od i-
stog učitelja vjere, a potvrditi od
upraviteljstva učionice";
Pravo ima gosp. pisac, kad veli,
da kontrola, uvedena po ovoj od-
redbi, mogla biti drugčija. Dakako,
dosta bi bilo da dotični vjeroučitelj
napuni i podpiše stupce izkaznice o
kojoj ima govora u pomenutoj na-
redbi, a da upraviteljstvo potvrdi
dostavljajući istu svakog polugodišta
na stariju vlast. Nego, po mom
skromnom mnienju, gosp« pisac od-
već je naglo ocienio namjeru Pok.
Uč. Vieća, te smatra uvrjedom po
M. P, Sveštenstvo uvederije takove
kontrole. Po ovoj naredbi pako, ne-
može se dati slučaj napomenut od
gosp. pisca, da kadkad župnik i sie-
dih kesa podnese moralnu pljusku
pred mladićem od 18 god. jer svak
znade da četvero, petero itd* razre-
dnih učionica u nas ima veoma malo,
a te se nalaze po većim gradovima,
te stalno je da ravnateljstvo takvih
učionica nemože biti povjereno neiz-
kusnu mladića ; s druge strane pako
o takovim mjestima stalno neće biti
vjeroučiteljem sam župnik, već će
za to bit odredjen jedan od dušo-
brižnika njemu podredjenih, koji za-
nago neće biti star čovjek.
Dakle jedino iz nepovjerenja na
pram ravnajućim učiteljima Pok. Uč.
Vieće je naredilo da svaki put sami
vjeroučitelji napune one stupce iz-
kaznice i da se podpišu, a kao po-
tvrdu da je i upravitelj vršio svoju
dužnost, naime da je baš vidio da
je učitelj vjere podučavao, naredjiva
da se i on podpiše na izkaznici i to
svaki put e da se nedogodi slučaj
da pri dostavljenju odnosne izka-
znice upraviteljstvo nebi izviestilo,
da je vjeroučitelj predavao manje ili
više nego lije u izkaznici bilježeno*
obćim javnim pučkim učionicama, I Ovakovo nepovjerenje napram upra-
na dalje u prva tri razreda takvih
učionica sa više od tri razreda ima-
du mukte providiti i u napried do-
tične crkovne i vjerozakonske druž-
be" itd.
Primietit će mi se, da su odredbe
ove naredbe opozvate gori spome-
, što nije nikako mo
• i * v. ') u ^J1) ua osiaue ouano ovo vasno gao dokazati. A pošto smo na istoj I pitanje, obielodanjujemo o stvari i o-noti £0 oj* mogao je takodjer iajaviti 1 vai današnji članak, Ur.
vljajućim učiteljima nebi doista gojio
nikakav vjeroučitelj (dakle dvostruko
nepovjerenje: prema učiteljima i pre-
ma vjeroučiteljima. Ur.).
Da nije tako, cienim da takova
odredba bila bi, kao što i jest, su-
višna; jer tko vodi školsku maticu,
popis djece, nedjelnu knjigu, knjigu
pohadjanja itd.?
Žar sve to ne vodi učitelj ili o-
dnosni upravitelj učionice? Pa kad
može voditi toliko spisa, zar nebi
upravitelj mogao držati i očevidnost
predavanih sati vjeronauka? Dakle,
po mom mnienju, uvedenjem one vr-
sti kontrola uvrjeda je nanesena i
ravnajućim učiteljima, pače njima u
prvom redn. Nego, jer učiteijslvo
misli na ovaj, a M. P. Svećenstvo
na drugi način, uvrjeda je nanesena
i jednomu i drugomu, te sam i ja
mnienja gosp. pisca onomadnjeg član-
ka, da bi pravo bilo da se čuje
glas naših zastupnika u hrvatskom
saboru u Zadru, ako se do njegova
otvora nebude Vis ck. Pok. Učion-
sko Vieće udostojilo svoje odredbe
opozvati.
i s ovim moglo bi se završiti.
No da se vidi kako se uvjek na-
stoji sa stanovite strane obataliti u-
čiteljski ugled i ovako neznatan već
radi toga, što su učitelji plaćeni kao...,
prorešetajmo i § 2. pomenute nared-
be.
Po ovom § ne samo Svećenici,
već i svjetovnjaci mogu podučavati
vjeronauk, ako to dozvoli Pok. Uč.
Vieće (da li je potrebito da i crko-
vna vlast o tomu svoje mnienje iz-
razi, u ovoj naredbi nije rečeno),
Nagrada pako za takove svieto-
vnjačke vjeroučitelje ustanovljena je,
u dogovoru sa zemaljskim Odborom
dakako, na sama 35 nov. za svaki
sat obučavanja, dakle 15 nov. ma-
nje nego li je nagrada za sveće-
nike. Nastaje pitanje: Zašto ta raz-
lika? Zar je sat što ga podučava
svjetovnjački učitelj kraći od onoga
što podučava Svećenik ? (ovdje, ko
i gori najednom mjestu izostavljamo
nekoliko redaka; da se ne pojavi
nesklad ondje gdje sada vlada naj-
pohvalniji sklad. Ur.) — Da je ovo
jedna od onih mjera što ponizuju
učiteijslvo dokazuje i to što i
same pomoćne učiteljice ženskih ru-
čnih radnja, što podučavaju pri mje-
šovitim učionicama, koje ni pojma
neimaju o obukoslovlju, kao ni po-
vjerene im djevojčice, (a ima ih
koje ni čitati ne znadu) primaju na-
gradu od 50 nov. za svaki sat o-
bučavanja, dakle kao i Svećenik,
dočim učitelj, koji je posvetio vas
svoj život uzgoju djece, kad radi
5-6 sati na dan, neračunajući vo-
djenje uredovnih sp-sa, ne zaslu-
žuje ni dva puta toliko. Nevjeroja-
tno ali istinito!
Gospoda na Pok. Uč. Vieću i-
mala bi nastojati, da mogući fa-
ktori uzvise učiteljski ugled a ne
pružiti im pomoćnicu desnicu, da še u-
čiteljski ugled ruši, I ovo bih me-
tnuo našim zastupnicima na dušu, nu
pošto sam i do sad mogo opaziti,
da velika većina njih misle više na
svoje sjedalice nego na jadne uči-
telje, kojih se spominju jedino su
nekoliko obećanja prije nego li
nastanu izbori, mislim da ću pame-
tnije uraditi ako se budem prepo-
ručio vlastitoj pameti, kad izbor-
budu, da za takove ne glasujem, a ta-
ko bi imali i drugi da Čine (i nama se
čini da bi to sredstvo bilo ne samo
najpametnije, nego i najuspješnije. Ur.)
"^^"tutiantt- -j, i'"*.
Vćritatem facientes in charitate,
crescamus iu illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Efh, IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
ooogcx»-
Vos ipsos, auxiliante Deo in dies alaeriter operatn Vestram impensuros in tueada salutari Ecclesiae doctrina aniniisque m
Religionis amore et in verae fidei professione roboraadis (PiolXfypapinsk.lislu,21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ađ Bam.
UVJETI PREĐBROJBE: — U Zju>ru, unaprieđ 7 fior. na godinu. Po ostaloj carevini 8 fior- Tko zaostaue s prkdplatom plaća I lior. više — Za. inozemstvo fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke dalmacuk u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. —- Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave r«a 4 strani ua veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 68
Razprava Belamarić.
(Vidi br. 66-67).
Jja 9 rujna po p.
Zadar, Foneaielnils: 13 Rujna IB93 M* *m ^mmmmmnnammiMmgtimm^ satm Goa. xxiv
Obtuženik: pita u Predsjednika, da
čini zvat Dra.'Zl., jer da bi mu htio nešto
reć.
Preds. Dobro!
(Dolazi Br. Zl).
Obt. Molim, doktore, prostite da Vas
pitam. Vi ste jutros u izpitu kazali, da
sam Vas ja nekoliko puta krivo gleda,
da sam reka, da ste magarac, da sam
prolazia ispod Vašeg dvora. Da je to
istina, Vi biate se bili utekli sudu i tu-
žili me.
Što se tiče, da sam privrženik Supu«
kov, istina je i častim se bit mu 1) kao
gradjaninu 2) kao načelniku, 3) kao
prijatelju i rodjaku. Slavio ga je i moj
otac nazad 30 god. U ostalom ja nisam
član nikakva ureda, ni član obćine. Da
sam i zadranin, ja bih i zadarskoga na-
čelnika častio.
Dr. ZL opaža na obtuženikovu pri-
mjetbu što ga nije tužio, da to nije li-
čimo, jer sam, veli, takve naravi, da
nemialim lako na zlo. Nu sumnjao sam,
te sam o stvari pitao jednog starog ši-
benčanina Paška Kalendera, koji me u-
vjeravao, da se ne bojim. A da sam
se ipak nešto bojao, imate dokazu činu,
što sam puslao g. Staničića k Dra. Boro-
viću, da ga o pogibelji obaviesti. Biio
je jednostavnije, da se tužim redarstvu,
ali u ovo nijesam imao pouzdanja.
Obtul (ironično): Tužio se (Jurkoviću,
kao da je on poglavar ili sudac.
Br, ZL Tužio sam se i Dru, Toma-
zeu, u namjeri, da preko njega oba-
zna za stvar i kot. poglavarstvo.
Nov. (prema Obt.) : Sada priznajes, da
si Šupukov prijatelj, a zašto si onda u
prvom izpitu kazao, da ti je Šupuk ko
i Bvaki drugi gradjanin?
Obt. (oštro): Reka sam, da sto mi je
Šupuk, jer mi se spomenulo, da sam
kaza, da bih za Šupuka krv prolia. Nije
moja krv ko janjeta, da vriedi dva šolda.
(Dolazi $ja. Zlatarević).
Preds. pita kako želi govorit?
Gja. Zl. veli, da je njezin prvašnji
jezik bio njem., te neana okretno ni hrv.
ili talij. Govorit će talijanski.
Na Predsjednikove upite odgovara o
kretno i oštroumno, pripoviedajuč o o-
noj zloglasnoj večeri.
Vraćajuć se s kolodvora, sietih se, da nas
netko sliedi, Pobrzasmo. Put je bio prazan.
Kad mi zločinac udario muža kamenom
obrnusmo se ja i muž. Zatim stadoh vikat
ajuto, ajuto\ Muž mi pade u nesviest. Zlo-
činac dade se odmah u bieg. Vidjeh ga
kako i kuda bježi. Bio je stasa nešto
više nego osrednjega. Bio je u kabanici.
Nijesam mu vidjela lice. Nosio je či
zme; to sam razpoznala po šuškanju.
Kad je bježao, trčao je, ali ne odveć
brzo („non tanto tanto presto^-
Preds. Moli ju da se izrazi o trčanju
njemački.
Gja. ZL rabi rieč laufen. Vidjeia je
zločinca gdje bježi za nekoliko hipa.
Kad su nadosla čeljad muž joj se vratio
k sebi. Prvi na pomoć došo je g. Maa-
zoleai. Nije vidjela u blizini djece.
Preds. pita, je li vidjela koga prije
učina gdje joj seta izpred stana ?
G')a. Zl. veli, da je bila za 5 mjeseca
odsutna u Trstu i vratila se 15 dana
prije učina. Nije nikoga kroz to doba
opazila, da se vrti izpred kuće, jer malo
kad običava ić na prozor. Belamarića
je vidjela prvi put kad su ga vodili u
Zadar, u tamnicu.
Kad je bježao nakon napadaja, bieg
mu je naličio težkomu težačkomu biegu.
Bila zvana na sud. Izašli preda nju
ukabaničeni s kukuljicom na glavi pe-
terica. Činilo se hodat pred njom onu
petericu i pitalo ju se: tko joj se čini
da je bio one večeri. Ona pokazala na
broj taj i taj (a tio bio Ante Belamarić),
Ka&nje uveli su ju u sobu i izveli pono-
sno, nakon Sto eu poredalionu p^erieu
drugčije. Pogodila ga opet (oba puta,
samo po stasu i hodu).
Br. Klaić opaža, da mu se čioi re-
busom, kako gja. Zl. rekla: kad prije
pregledbe bila upitana, ua bi „asaai dit-
fiedmente" mogla upoznat osobu one
večeri, a pri pregled bi lako ga s po-
znala.
Brz, odvj. Nov. Što je javno mnenje
kazivalo; tko da je napadač?
Gja Zi, Da je A, Belamarić.
(Cita se spis o pripoznaji Belaooarića
inier plures).
Preds. Dakle ate ga u sudu dvaput
pripoznali?
Gja, Zl. Dvaput.
Obtuž. Veli, da je lako razpoznat čo-
vjeka u kabauij tim visa jer ie ou bio
najmanji medju ouoin petoricom i drug-
čije obučen.
Gja. ZL (koja se često obrće prema
ootuženiku, kao da se boji, da ju ne
napane) veli, da su i druga dvojica bila
njegova stasa i odjeće
Na upit o vremena odgovara da će
bit bilo 5I/5, biio je prije zdrave Marije,
kad sunca počinulo. Kad se povratila iz
grada ni|e više vidjela niđje onoga Čo-
vjeka, Nepamti, da koga drugoga vidjela
one večeri u kukuljici.
Dolazi zatim na red svjedok
Lvjo Kotombo. Pozna obtužeuika.
Preds. pita ga, je li bio na željez. po-
staji kad i •Dr. Zl,?
Svveli, da jest i kad »c vraćao u
grad s dvojicom drugom, čuo vikat ,//-
juto". Malo napried našli Dra. Zl. gdje
se drži sudarom na glavi. Nah.'dila su
se tu blizu na vratim neke avhje dva
mala, a kod Dr. Zl. Mazzoleni i finan-
ce. Nije vidio nikoga gdje bježi. Pozna
Ovitu Mate Baranovića. One večeri nije
govorio o dogadjaju nego kod kuće s
materom.
(Nastaje mala prepirka radi gaća koje
nosio onda obtuženik. Bel. Veli, da nijemu
bile od Bukna, kako st<;ji u izvješću
nego od svite (od pauna),
Obt. tvrdi, da kad izlazila iz sobe u
sudu gja. Zi. susreo se čas s gjorn. od-
kriveua lica, te ga je mogla vidjet. Što
se tiče stasa, opaža da ili ima u Šibe-
niku 500 koji nose kabanu i koji su
kolik on. Prigovara načinu kako pri
razpoznaji postupao sudac istražitelj i
veb, da neće vise odgovarat nijednomu
svjedohi.
Predsjednik prema gji. ZL: Obtuženik
kaže, da ste ga u sudu vidjeli u lice.
Gj. ZL Nijesam.
Obt. Veli, da me nije poznavala, a
vidjela me toliko puta u Fraria. Da ga
se pita, on bi to posvjedočio, jer i ako
je tvrd kao kamen (veselost), pošten je
i nebi slagao.
Gja. ZL Niječe da ga vidjela i da
ga poznala. Vidjela ga prvi put kad
išo u Zadar. Nije imala interesa gledat ga.
Preds, Ali Bel. govori da se jedan
čas na sudu bio oukrio i da ste ga onda
vidjeli.
Gja ZL Ne, jer gosp. Paitoni bio mi
naredio, da se ne obrćem.
Obt. Ja nisam proti zakonu, ali moje
su misli (t. j,j da se pristrano postupalo).
Preds. opaža, da iz pisma proiztiče,
da se poslie pregledba odkrio i onda
možda ga gja. ZL vidjela.
Obt. Možda. Neću reć, da sudac bio
maćeha sa mnom.
Gjica. Frari odgovara na odnosne u-
pite. Vidjela one večeri s prozora, s dru-
gog kata, čovjeka, koji gleda u kuču.
Bio zaogrnut u kabanicu s kukuljicom
na glavi. Srednjega stasa. Bilo nakon 5
sata. Gledao je svedj u vrata i krio se
za kut. Kad Dr. ZL izišo s gjom. onaj
čovjek krenuo za njima i malo ne do-
stigo ih, tako da je radi toga počeo ić
sporije. Nosio je čini mi se čizme. Nji-
hao ee malo hodeć, dugačko je kročio.
Preds. Pita, nakon učina, o komu se
govorilo ?
ovj. O Belamariću.
Preds. Dali avedj o njem ?
Svj. Da, svedj,
Br. Klaić: veli, da je svjedokinja da-
nas govorila o 5 sata, a u prvom izpitu
o „poslie".
Nov. odgovara, da je u drugom iz-
pitu preciznije rečeno: 63/4 i pita svje-
dokinju što razumieva za srednji stas?
Svj. činio mi se ponešto veći od
Dra. ZL
Čita se izpit boleatne Marije žene Kuz-
me Nikoleti koja tvrdi k& i sestra joj
Evelina Frari.
Mande Bilušić. Služi kod gje. Niko-
leti. Pripovieda kako one večeri, šašav
do kućnog ulaza, da užeže svieću, vi-
djela čeljade gdje viri glavom iza zida»
Mislila, da nju gleda, ili da joj kani
odnieti svieću, te se malo sustavila, a
poslie otišla u grad.
Vid jala ono čeljade i 4-5 večeri pri-
je. Bilo visoko čeljade, ali ne baa od
vele visokih. Nosilo je Škuru težačku
odjeću i kukuljicu na glavi.
- br _
ije nigdje vidio Belamarića
one večeri«
Niko Kukolj nepozna obtužeaika. Ri«
eeaniu je.
Kad se vratio s kolodvora bio s Kolom-
bom i još s jednim Cuo ajuto. Kad do-šo do Dra. ZL. reala mu gja, da su w
smjerili kamenom. Na to Kukolj zapi-
tao : Tko? Keee mu gja.^ neko čeljade,
ali neznani koje „minorno ma non sochi
Svjedok nije vidio nikoga bježat..
Došo i Mazzoleni. Vidio dva mala dje-
teta blizu. Rieč „ajuto" čuo je is dale-
čine od 100 koračaja, nezna tko je ra-
nio Dra. Zl. „Da bih zna, veli svj., ja
bih kaza sigurno".
Nov. Opaža mu, da se glede mjesta,
odkle čuli „ajuto" on i Kolombo, ne
slaže s ovim zadnjim.
Svjedok nije nikoga vidio proć pre-
ma stacijunu.
Dolazi svj. Berko ĆoHo pok Miše.
Pozna Belamarića. Bio je na kolodvo-
ru one večer i. Vraćao se skupa sa Ko-
lombom i Kukoljem. Kad bili kod jedne
kuće, čuli vikat ajuto} ajuto i trcfili
malo napried Dra. ZL na nogam. Poslie
došo je komesar od financa i g. Maz-
zolenL Ne vidio nikoga gdje bježi.
Preds. mu opaža, da je u izpitu re-
ko, da je bio tako blizu, da je „čuo
lupaut kamen u glavu."
Nov. Jeste li koja vidjeli ondje
blizu?
Svj. Jesam dvoje djece.
Nov. A je si li ih što pitao ?
Svj. Ne, nego reko; „ako ste vi smi-
rili Dra, ZL, sad će vam doć žan-
dari",
A što su na to djeca odgovo-
,Mi nismo, mi smo sad došli
Nov
rila?
Svj.
doli."
(Dolazi jedan od ona dva mala. Nezna-
tan izpit).
Dolazi tinanc. komesar Ivan Durus,
/>io je i on <>ne večeri na kolodvoru,
vraćajuć se čuo ajuto i našo je Dra.
ZL ranjena, ab na nogam. Do njega
bio i Ijekar. Ouo od gje, da napadač
uteko u prvu ulicu (onu gdje je križ),
Nespomiuje se da što pitao onu djecu.
Preds. mu opaža, da je u prvom iz-
pitu kazao, da je pitao djecu i da su
mu ona rekla, da su vidjela dva čovje-
ka bježat.
hvj. se izpravljai veli, da mu je gja.
ZL rekla,' da vidjela bježat jedno če-
ljade, a djeca rekla da su vidjela bje-
žat dvojicu.
Dr. KL pita svjedoka, ima li se gdje
tko ondje sakrit?
Svjedok: Ima za zidinu.
Na upit, je li vidio koja bježat, ve-
li da nije.
Dolazi Anaklet Buzoli6.
I on bio one večeri na kolodvoru, da
pozdravi braća. Vraćajuć se ča neku
gju. gdje zove ajuto, ajuto alLassassi-
no. Bio tad jedno 15 koračaja daleko
od učiništa. Kad došo do Dra, ZL gja.
mu kazala kamopobjego krvnik: „L'as-
sassino e fuggito per di letu. Već su se
kod Dra. Zl. nahodila trojica (Kolombo,
Kukolj i Čonć). Na upit JSuzolića, gja.
kazala, da napadač bio zaogrnut u ka-
banu. Trojica koja blizu stala, upitana,
rekla da nijesu vidjela ništa. Ne sieća
se jesu li i djeca koja no podalje sta-
la, to '
Nov. primjećuje svjedoku, da je u iz- |
pitu reko, da jesu.
Svj. Moguće, ne izključujem.
Csad svjedok potanko pripovieda, kako
bio dožo k oružnicim i kazao im što se do- 1
godilo i kako na njegovo ponutkovanje da ^
traži corpus deltcti, sergent našo onaj ka- ž
tnen što je danas na predsjednikovu
stolu; kako je Dr. ZL primio prve |
njege kod oružnika, a onda kako svje- f
dok i ostali na?li kočiju i odveli Dra. |
Zl. kući. I
Br. Klaić: Jeste li hodeć sa kolo- 1
dvora sreli koje Čeljade obučeno po te- r
žačku? |
Svj, Ne, nikoga, p
(Svj. pokazuje na nacrtu, gdje se od |
prilike nahodio kad čuo vajuto", t
Porotnik pl. Lantana traži da se iz-
pita i drugo od ono dvoje djece.
Mali dolazi.
Upitan kaže, da pozna Belamarića,
da čuo vikat ajuto, da kad iziso vidjet
što je,/našo je trojicu (Kukolja, Kolosu-
ba i Corića). Oni su prvi prispjeli.
Preds. Jesi li vidio koga bježat?
Soj. Ne.
Preds. A je li te tko o tom onu večer
pitao ?
Svj. Nije nitko.
Br, Klaić: Nisu li bila trojica sakri-
vena u vašem oboru?
Svjedok; Ne.
Preds. daje zvat financ. Budasa i na
odnosni upit veli, da su sama od sebe
djeca kazala, da dvojica prošla mimo
Bje bježeć. Djeca nijesu bila blizu Dra.
ZL nego podalje. Niječe, da u prvom iz-
pitu kazao drugčije. Dolazi opet Ana-
klet Buzolić, da se suoči s mladićima
koji polazili s kolodvora. Govori, da
mu se čini da vidio ovoga (Uorića).
(Ovi zadnji svjedoci prouzrokuju svo-
jim svjedočanstvom nešto konfuzije).
Dolazi Joso Belamarić, Antin i kon-
fuzija raste radi pitanja, da. li bi rečeuo,
da se govorilo o jednomu ili dva krvnika
(„assassino"). Po tom izlaze svi osim
Josa Belamarića.
Ante Belamarić nije mu u rodbini.
Svjedok bio one večeri s Markom Grubi-
šićem. Cuo zapomaganje! Skoči nakon
dva tri časa, da vidi što je. Nije, veli,
skočio odmah, jer mislio da oružnici
vode u zatvor koju bludnomu pada ona
ajmeče. Kad došo do mjesta, uašo Dra.
ZL i gj«, Nije vidio nikoga u oboru o~
ne kuće. Drugo šta nepamti, jer odonda
proteklo deset mjeseca.
Tim se pretrgava razprava do sutra
dan u jutro.
Na 10 rujna
Predsjednik: pnobćuje, da je primio
jučer bezimeno pismo o četverici Šiben-
čana, koji se boje prikazat se kao svje-
doci, ali koji bi mogli uniet svjetlosti u
parnicu.
Novakovid predlaže, da ih se pozove.
Predlaže, da bude takodjer pozvan Si me
Baranović sluga Dra. ZL, koji će svje-
dočit, da mu je reko Marko Belamarić
nazvan Pivalo, da je šteta da je sam
Dr. ZL poginuo, da će poginut i drugih,
Dr. Klaić: obara se na bezimena pi-
sma, Došle ih osam priobeeno, a bez
koristi, nu ipak pridružuje se predlogu
javnog tužioca, da se to bobe vidi, ko-
jim se sredstvim neki „bezdusnici" slu-
že, da upropaste Antu Belamariću.
Nov. iztiče, da će novi svjedok služit
da se dokaže barem vjerodostojnost
Marka Bel. Pivala. (Dvor ide da vieća
o predlogu).
Preds. javlja, da je Dvor odlučio, da
se pozovu svi naznačeni svjedoci.
Pozvan je zatim svjedok
Ivan Mazzoleni ljekarnik. Voli govo-
rit talijanski jer bi hrvatski mučno do-
bro izrazio svoje misln
Ne pozna obtuženika*
Pripovieda kako bio one večeri na
kolodvoru. Vraćajuć ae kući čuo je
gdje za njim netko čepa u čizmama.
Obrne se i spazi težaka zaogrnuta ka-
banicom. Ode napried. Malo kašnje ču
viku „ajuto ajutou. Vika nije ničim na-
ličila kao da se dogodila „baruffa", jer
nije bilo nikakve druge vike.
Zatim svjedok pripovieda kako našo
Dra. Zl, kako ga odveli u oruž. kasar-
nu i i, d.
lJredsj. Kojeg je stasa bio onaj čovjek
kojega ste malo prije bili susreli?
Svjedok: ^Srednjega, ali radje oviaok
(„tendente aH'alto").
Fredsj. Koju je obuću nosio?
Svj. Czme.
Preds. Ma baš?
Svj Bez sumnje („assolutamente") či-
zme, ne opanke,
Preds. pita ga: kojim je korakom ho-
dao onaj nepoznanović?
Svjedok: veli, da brže od njega, „tako
da je ios malo onim korakom hodao,
bio bi ine dostigo.*
Preds. pita svjedoka, što mu se čini
o čovjeku vidjenu po tragu.
Svj. veli, da drži ko u ruci („sono
convinto"), daje onaj eovo i napadač.
Svjedok na odnosne upite veli dalje, da
je išo polako. Ouo je zapomaganje nakon
2 3 časa poslie nego opazio za sobom
ono čeljade. Na zapomaganje vinuo se
natrag i vidio kako gori kazao. Noć je
bila veoma mračna.
Dr. Klaić: „noć, velite, puno mračna"?
Svj. Da, mračna.
Predsjednik : Jeste li opazili hod fi-
nomu čovjeku?
Svj. Gledao sara ga samo tren, te mi
je težko točno se sietit.
Svjedok pripovieda o razpoznaji u
sudu medju petoricom. Kad opazio broj
3 (to bio Belamarić) oćutio je utisak o
istoj vrsti hoda kao onu večer („sensa-
zione del modo di camminare di quella
sera").
Na dotični upit svjedok kaže, da ob-
tuženika nije poznao, do ovoga časa, nu
brata mu pozna dobro.
Nov. govori obtuženiku da UBtane na
noge i pita svjedoka o utisku glede
stasa.
Svj. veli, da je bio od prilike fiela-
marićev stas.
Nov. Je li vidjeni težak nosio kuku-
ljicu ?
Svp Ne sieća se.
Nov, opaža svjedoku, da jc u prvom
izpitu reko, da jest imao,
Sv). Bit će; onda mi još pamet bila
svježa, ai sad se već ne sicćam.
Ka odnosne opit« svjedok odgovara^
da je neposrnanoviću bilo moguće, ako
je htio, i sakrit sc. Ne misli da kre-
nuo putem koji vodi u polje, jer kasno
doba i jer s onu stranu nema nego je-
dna sama kuća.
Novakovih :
>Swj, Nosim.
Novakovi/.:
Svj. I on.
Novakovih Kakve vam je masti bilo
(»djelo onu večer?
6!wj. Kaput mi bio pepeljast?
Novakovič: A Dru. ZL?
Sv). Nacrn.
Dr. Kia?V;primjećuje, dana onu tinicu
nema bit bilo moguće razpoznavursje uz-
rasta („figura").
Svj. upitan; tko mu s.e čini, da je
napadač Dra. ZL, veli, da ima bit bio
onaj što za njim išo, jer da je onaj
čovo bio miroljubiva osoba, čuv zapo-
maganje, bio bi i on priskoSio.
Čita se zapisnik o razpoznaji na sudu.
Ondje, sudeć po stasu, Mazzoleni uka-
Nos'ste li svedj naočale?
A Dr. ZL?
'} Jer blagdan, razprava
mo iz jutra.
se držala sa-
zao je broj 2 ili 3 (Belamarić ili Balj-
kas); a sudeć po hodu („paasi") na-
značio je broj 3 (Belamarić).
Preds. daje pozvat Dra. ZL, da se
omjeri glede stasa sa Mazzoleniem, Ne-
koliko je od njega viši.
Dr. Klaić opaža svjedoku-, da je u
izpitu rieč o koracim („passi") a danas
svjedok divani o utisku tih koraka („sen-
sazione dei passi"), a to nije sve isto.
Svj. upitan, dali je bilo hladno one
večeri, kaže, da jest, ali ne toliko da
je trebalo navuć kabanicu, osobito ako
ae uzme u obzir da težaci nijeau toliko
simomorm.
KATOLIČKI
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Njiogoo«-
....... Vos ipsos, auuliante Deo in dies alacriter operara Veslam impensuros ia tuenda salatari Eeciesiae đoctrina animisqae in
Eeligionis amore et in verae fiđei professione roboraadis (Pt& IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Fetri jungitur,
meus est.
(S. HIERONVSI. EPIS. XVI. AD BAN.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 ftor. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 ftor- Tko zaostane I PREDPLATOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe iaovao, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALHACUE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku cienu. Svaki broj napose 10 novfeiča. Rukopisi se ne vraćaju. >
I3r\ 70 Zaaar, Fonedjetoite 25 Rujna 1893 God. XXIV
Razprava Belamarić.
(nastavak, v. br. 69)
SM3 rnjaau juteM^
I ovoga jutra nastavljali su se ispiti
svjedoka.
Prva bi »pitana Olga StoŠić. Vidjela
je «>na večer Tona Belamarića kad bila
u Iljadičine žene.
Dolazeć nazvao je »dobru večer".
Svjedokinja odvratila: Dobro i Bog da!
O satu svjedokinja veli, da će bit
bilo 3'/,, do ft'/4.
Upitana gdje je sjeo obtuženik, svje-
dokinja veli, da sjeo u tinel.
Na upit po čem zna da bila ona ura,
veli svjedokinja, da to zna po običaju
kad bi svieće užegla.
Na dalje upite svjedokinja odgovara,
da je Ante Bel. ostao u lljadice svu
večer. Nu nije vidjela kad je izašo, jer
nije stala gdje on. !S toga ne zna ni
tko s njim bio. Svjedokinja odilazi.
Obtuienik pita, da bi bio prisutan ov
dje Maksimović.
Preda, daje ga zvat.
Obt. Nek bi došo i Frane Krstulović
tamničarski poslužuik, koji „radi a
kivu". Za tim obtuženik prisutnomu
Maksimoviću predbacuje, da je jutros,
kako kazali „toliki", nagovarao Krstu-
lovkJa, da nagovori Zoru kad dodje u
Zadar, neka u izpitu izkaže jednako
kao što je kazivao u Istri, da je dao u to
ime Krstuioviću 20 novčića.
Maksimović veli, da ne zna tko je
taj, i obrnut prema obtuženiku govori
mu; Bit ćeš ti vidio kad sam s njim
divanio.
Obtuienik srdito: kad se traži svoje
„ne treba jariti, da više kaca".
-Mak«,pripovieda sadržaj njegova raz
govora ns arkivarom" (bezazlen), pa
nadostavlja: „da sam i reko nek nastoji
okd Zore, da kaže istinu, to ne bi bilo
ništa ružna kontra vama" (obtuženiku).
Dolazi tobožnji arkivar i poslužuik
Frane Krstulović. Sjedi u tamnicam, za
smutnju počinjenu ovdje u gradu. Osu-
djen je na godinu dana. Pozna Belama-
rića odkad ti pržunu.
l'reds. Jesi li ti divanio šta s Maksi
movićem?
(Svj. Jesam sinoć. Susreo me,
me pitao kud ćeš? Zatim ušli smo u
razgovor o Zori koji ima do6 u Zadar
i Maksimović mi je preporučio, da ga
gledam nagovorit, neka kaže onako kako
je kazivao i u Istri.
1 potvrdjuje, da mu zatim Maks. dao
20 novčića.
Pred*, kori svjedoka što primio nov-
ce, jer da zna kako je to zabranjeno
Dolazi opet Maksimović, i veli, da se
Bad sieća, da je dao Krstuioviću 20 nov
čića. Pripovieda kako to bilo. .Biva Kr-
stulović mu reko; vi ste bili na sudu i
primili novac, ako imate dajte mi 20 oovč.
Dr.- Klaić pita: kako se zna da će
doć Zore?
Maksimović,: „ovdje se sve zna" i pred'
bacuje Krstuioviću, da ima bit u dogo-
voru s kime.
Preds. izpituje dalje Krstulovića o
riečima što mu upravio Maksimović.
Svj. pripovieda kao što reko i Mak-
simović; to jest, da mu je preporučio
nek nastoji kod Zore, ka kaže onako
kako u Istri.
Maksimović (talijanski) veli, da je nje-
mu samo do istine, nije tražio doć za
svjedoka, ali jednom kad bio zvan, go-
vori onako kako Jest.
Dodaje, kako Bel. kazao, po riečim
Zore, da je Rora pravedan, i da žali
ito toliko itoje unutra.
Napokon obtužuje nadzor tamniea a
Zadru, da jedan s drugim obći preko
propisa t. d. Da on sve to zna, jer vi*
dio i opazio kad bio unutra, pa izlazi«
Dolazi svjedok Luka Baranović pok.
VLarka.
Bio je jednom u tamnici, ali ne za
krivo svjedočanstvo. Pozna Bel. Nije
tnu u rodbini.
Prtds. pit« ga; pozna ii Karla Mak.
limovi^?
Svj. veli, da ga pozna i pripovieda:
trefio me jednom kod moje kuće, bit će
tomu 10-12 dana i kaže mi; da je do-
ćukao za stvar i zna tko ga je jednom
ono bio udario kamenom. A ja mu n&
to: tko? On mi: taj i taj (Bel.). I ništa drUgo.
Preds. A nije li ti reko da je to čuo
od nekog Zore ?
Svj. Jest.
Preds. Što reko još?
Svj. Da je taj isti Zore kazao, da mu
je Belamarić izpovidio, da je on udrio
i Dra« Zi.
Preds. A znaš li tko je baš ranio Dra. Zl.
Svj. Ne čuo o tom ništa.
Dolazi svj. Frane Baranović pok. Mate.
Po za natu je kiridžija. JBio je „proce-
sanw nazad 17 godina. Dva puta bio o-
sudjen, nazad 10 godina „kao da sam
ukrao", ali ne za krivo svjedočanstvo.
Pozna obtuženika. Nije mu u rodbini.
Pozna Maksimovića. Jednom se razgo-
ni o „batimentu" Ante .Belamarića.
Tom prigodom Maksimović pripovidio,
da je u Istri doznao od tamničara Zore,
a ovaj čuo od Ante Belamarića, gdje se
hvali, da je on udario kamenom Dra.
Zl., k& ijednom Maksimovića* al damu
zato neće bit ništa.
Obtuienik: „Ja s ovim čovjekom ne
divanim* Ja toga Maksimovića nisam u
Istri nikad vidio".
Tim svršuju izpiti prisutnih svjedoka.
Posto još nije stigo tamničar Zore iz
Istre.
Predaj, daje čitat razna izvješća, kao
ono o pravoj točki na kojoj se dogodio
napadaj proti Dru. Zl., sa oznakom mje
sta gdje se onaj čas nahodio g. Mazzo-
leni, i t. d., pa izvješće o kući Frari jtd.
Osobito zanima izvješće o Ani. vit.
Šupuku zvanu na Poglavarstvo, glede
napadaja na Dra. ZL
Vitez Šupuk spominje se, da je onu
večer držao obćiosku sjednicu, da a njim
bili u uredovnoj sobi Dri. Katnić i Bo
rović i prisj. iljadica. Prvi doio na sje-
dnicu Dr, Katuić, a nezna tko drugi.
Viest o napadaju donio je Dr. Borović
ili Iljadica. Kad čuo od Pivaia za stvar
potanje, odmali je zvao nadredara i nalo
žio mu da nastoji nać krivca i predat
ga sudu.
O obtuženiku vit. Šupuk veli, da je
pošten čovjek, nu sasvim vruć za svoju
stranku i velik mu prijatelj. Ne misli,
da je Bel. kader napasti iz zasjede, iz-
daj oički, nego otvoreno, te podpuno je
uvjeren, da on (Bal.) nije.
O Paški Rora vit. Ante zna, da je i
on vruć m stranku ali nezna ništa ne-
poštena o njem. O Iljadici (?), da i on
vruć za svoju stranku.
čita se zatim izvješće o izpitu Dru.
Katnića. One večeri bio na obć. sjednici.
Doao p6 ure prije, da se razgovara
s načelnikom. Kad čuo za učin prepo
ručio je načelniku Jarnassima energia*.
Na sjednicu došo je prije Dr. Borović
pa Iljadica. Svakako da on i nač. prije
znali za učin. Nespominje se je li s I-
ljadicom bilo divana o napadaju na
Dra. Zl.
Za tim izvješće kaže, da je Dr. Ka-
tnić bio upozoren, kako nije njegov iz-
pit u jednoj točki suglasan sa izpitom
lljadice, i da je na to Dr. Katnić pri-
mietio, da „non puh escludere, čhe un
servo abbia portato la notizia, ma in
modo assai vago", a kašnje malo podro
bnije.
Cita se izvj. o izpitu Filipa Bara
novića. On je onaj dan vidio obtuženika
od 3-4 po podne. Dolazio je s Poljane,
a s njim bio Grgo Koštan, Grgo Dal-
macijo i rodjak mu Marko Belamarić.
„Dalo u okou veli svjedok, kad se
vratiše ona dva Bel. staviše u sriedu
„Grgu Dalm."
(5ita se izvj. o izpitu Grga Dalma
dje. Nije istina, veli, da je ono popo-
dne prošo preko Poljane i šetao sa dva
Belamarića.
Niječne je naravi i izpit Simuna l
ljadice pok. Pere.
Preds. daje sada čitat bezimeno pismo
na sudca iztražitelja, koje mu bilo u-
pravljeno sutradan po učinu, gdje se
9iQ«3iv«lo Antu Belamftrića kao krivda.
Takodjer bezimeno pismo upravljeno
sutra dan Dru. Zi., u kojem bezime-
nović veli, da je one večeri vidio Antu
Bel. sa čizmeti^iifestivalom") koje se
inbše kad glib-, n^ kad je suho, kao
što bilo one večeri. Bezimenović dodaje,
da on sumnja i na lljadičina sluga.
Oita se i treće anonimno pismo, da
se izpita odmah Sunaru o Belamarevi-
ćevim prietnjam.
Takodjer pismo koje priobćuje, po
riečim Darinke Britvić, da je rečeno:
naš Toni dat će Zlatareviću".
Dr. Giljanović predlaže, da se čitaju
izpiti ženskih gori spomenutih u 3. i 4.
bezimenom pismu.
Marija Fabč&vić potvrđuje, da ono
rekla djevojčica Darinka Britvić.
Darinka Britvić (kći tinanc« kapa)
čula je u kući Marije Cappelli, da neka
žena kazala o Belamariću, da zaprietio
Dru. Zl. „platit će prije osam dana".
Marije Capelli veli, da je čula o Dru.
Zl.: prije osam dana izgubit će glavu((.
čitaju se takodjer neki drugi ženski
izpiti o ovim okolnostim (ueznatno).
Preds. po tom daje čitat bezimeno pi-
smo sudcu iztražitelju Paitoniu, u kojem
ga se molilo da zatvori Boru, jer da reko.*
da neće naći lako onoga tko je ranio
odnio" koji ga zlo smirio u glavu, jer i jednu od 1 f. Držao sam ih s traga
da ga se imalo udarit u kosti11. za pašom. Zore znao, jer mi ih vidio.
Preds. pita ga da kaže, što je pripo- Želeć kupit malo burmuta dadoh Zori 1
viedao sutamničaru Maksimoviću u Istri. , f.. Na dalje upite svjedok veli» da mu
vj. tvrdi, da ovo što gori kazao, ne | Zore nije kupio burmut ni vratio novce,
drugo. r Nagovarao je svjedoka da mu izruči i
Nov. A nije li ti Bel. pripoviedao, da w petaču i da će mu je on uniet u Istru,
je on udario jednom Maksimovića ka- 1 Starac ne htio.
menom i nijesi li ti Maksimoviću reko, ^ Nezna, je li Bel. znao za ove novce,
da je Belamarić kazao o Rori, da je I Govorili su mu da pazi na novce, ali
Dra. Zlat,} jer da ga je mudra osoba
udarila
Zatim se čitaju spisi o iztrazi Bela-
marić kad no pljuanuo Dra. Dimitro-
vića«,
Čitaju se spisi odnosno na razlike u
šibenskim dobnicim prema onim želje-
znice (od 25-30 časa).
PoSimlje čitanje raznih dopisđ i čla-
naka iz „Kat. Dalm" odnosno na Šu-
puka. Prvi je na redu broj 44 proš«
god.
Porotnik Alašemć predlaže, da se kaže
samo u kratko sadržaj, a izostavi čita-
nje, jer bi bilo predugo.
Javni tuž. Novaković protivi se pred-
gw, a pristao bi na nj samo uz uvjet,
da se barem članci „Naroda* pročitaju
po cielo.
Dr. Klait: opaža, ako se bude sve
čitalo, da će proć dan i po.
Nov. ostaje pri svojoj, te se čita:
br. 44 „Kat. D.tt dopis iz Šibenika,
br. 48, dop. 27 srpnja, br. 49 dop. 2
kol., br. 50 dop. 9 kolov, do „Još nešto",
pa dop. od 7 i 14 kol. i br. 52, 25
kolov. od „narodna stranka" i t. d*
Eadi duljine članka opet nastaje pre-
pirka o Htanju. Predlaže se, da se ne
Čita dalje, a da se stranke odreku po-
rabe članaka u svojoj obrani.
Nov. da nemože na to pristat, nego
ako će se čitat samo dopise u „Narodu-,
Dr. Klaić: Neka onda sve.
Nastavlja se čitanja ulomaka iz br.
52 prilog „Kat. D." pa dalje.
Svršuje se u 2 sata po p.} a da će se
nastavit sutra dan u jutro.
Ia U rujna u jutro.
Cita se „Kat. 0." od 14 lis. pa „Na
rod" br. 72 od 16 rujna.
Medjutim stigo parobrod koji dovezo
tamničara Jakova Zoru, Čije se svjedo
čanslvo čeka velikom napetošću
Zore je oBudjen u Istru radi kradje.
Na odnosne upite veli, da pozna Antu
Belamarića i da a njim nije u rodbini.
Dalje veli, da nasad dva tri mjeseca
bio ovdje za svj^dptanstvo. U tu svrhu
putovao je 4«5 tamo. Dok je
ovdje stao, nalazio s*> u istom tamničar«
skom broju sa Bel. Živjeli su zajedno
jedno 20 dana.
Za tim svjedok Stane pripoviedat što
čuo od Bel., ali veli, da se boji kad i
zadje van, da ga Bel. ne ubije.
Preds. ga hrabri, da mu neće bit ni
šta, nek se ne boji, nego neka kaže što
zna.
Svj. veli, da mu je Beh kazivao kako
bio došo sudac „Jurišević<f radi napa
daja na Dra. Zl. i kako se Bel. hvalio:
„prvo valjapomanitat nego da mune nad
mudri, i da ga sudac nije nadmudrio
ništa". Kazao je još, da zna tko j» uda-
rio kamenom Dra. Zl, Nije kazao tko
je taj, nego je nadodao %lda vrag onoga
pravedan ?
Svj. Nije mi Bel. nikad Roru spome-
nuo.
Preds. pita ga: jesi li danas istinu
kazao ?
Svj. Ako mi nije ovako Bel. govorio,
tako me Bog pomogo.
Nov. A da nije tebi tko glavom mah-
nuo, da nekažeš sve što znaš ?
Svj. Nije nitko.
Preds. daje zvat Maksimovića i pita
jedoka: pozna li Maksimovića?
Stj. Pozna. Uvjek se u Koparskoj ta-
mnici nahodili zajedno. I
Mak. pripovieda Zori potanko u oči
njihov razgovor u Kopru: zar nijesi li
ti itd.
Zore potvrdjuje sve dok Maks. spo-
menuo ono o Rori, i na taj upit odgo«
vara: nije.
Maks. ga upozoruje, da ima istinu ka-
zat, al da ju nekaže zato, jer mu ne-
tko mahnuo.
Zore niječe, da mu Bel. izpovidio,
da je on ranio Dra. Zl. Nije mu nego
reko5 da on zna tko je.
Maks. nastavlja upitima na Zoru. Ni-
jesi li mi kazao, da ti je reko Bel. da
mu je žao što nije ubio Dra. Zl.?
Zore. Siječe.
Dr. Klaić upliće se. Ljutitost i na-
petost medju strankama.
Maks. nastavlja prema Zori; I ovo
si mi reko, da ti je kazao Belamarić,
da će on stat malo u pržunu, jer da
ima tko za nj plaća.
Zore kao da će zanijekat, pa promi-
sliv malo kaže: Je istina. Smeo sam se.
Maks. govori o životu u tamnici.
Dr. Klaić presieca ga. Uz to
Preds. uzimlje rieč i pita Zoru: Jesi
li znao, zašto dolaziš danas u Zadar?
Zore: Nisam, Mislio sam, da me zovu
za Borgina.
Pred«. Nijesi li vidio kad si došo na
obalu, da ti je tko učinio znak, da ne
kažeš ?
Zore. Nisam.
Maks. tvrdi de jest i kaže kako Zo-
rin brat nenadno dan prije stigo u Za-
dar, kako čekao tamničara na obali i
kako mu mahnuo glavom i istodobno
stavio prst na usta u znak mučanja. To
je vidio i sudbeni podvornik Stjepan
Fistes.
Izlazi Zore.
Preds. pita obtuženika što kaže na
Zorin izpit,
Obt. Odgovara da na ništa ne prista
je, da ga Zore ima u oku radi staroga
Lubure, i njegovih, forinta da pred Zo-
rom ne govorio o Zl. ništa, i tuži se što
nijesu odmah bili pozvani na izpit ov
dješnji tamničari i dodaje Ijutito: Zbila
se ovdje komedija.
Preds. zove na izpit Stjepana Pri-
steŠa porieklom iz Budimpešte sada po
dvornika na pokraj, sudu.
Pripovieda, kako dobio nalog, da ide
na obalu kad imao doć Zore i pazi da
ne bi s kim govorio. Pristeš išo paro-
brodu u susret kad ulazio u luku i za-
molio kapetana, da zatvori Zoru u Štivu,
dok se parobrod primakne. Kapetan to
i učinio. Od časa do časa obaznah, veli
svjedok, da je u Zadru i pače na obali
Zorin brat. Pratio sam ga pomno okom.
Kad se Zore izkrcavao brat mtt mahnuo
glavom da ns, i stavio prst na usta, i
od onoga časa Zore nije više podigo
glavu, nego gledao svedj u zemlju.
Dolazi za tim stari Lubura, koji u
svadji ubio čovjeka i osudjen bio na 9
god. tamnice. Bio je ovdje u Zadru 18
dana, stao je u istoj tamnici u kojoj
Bel. 13 dana,
Preds. ga pita je li imao u£a se onda
što novaca,
Mura*, Jesam jedna b^nku od & U
nezna tko. Može bit, da to bio i Bel.
(ovdje svjedok mienja glas). Belamarić
mu kazao, da neda nikomu novce a sva-
kako ne Zori, nego neka, kad dodje u
Istru preda tamničarskomu starežini. Mi-
sli da mu bi ih Zore bio odnio kad bi mu
ih bio izručio (Lubura to govoreć sav
se trese, drhće vas kao Šibika), kako mu
odnio i onaj fiorin.
Dr. Klaić: Nije li ti Bel. kazao, da
izručiš novce oružnicim?
Svj. potvrdjuje i odilazi
ObtuS. veli, da nije reko Laburi> ka-
ko ovaj kazao, da će mu Zore odniet
novce, nego je svjetovao Luburu, da od-
makne postelju od prozora jer da mu
ondje puše (kod prozora bio Zore). Na
nijednu Zorinu ne pristaje.
Obtuženik zatim imenuje neke ta-
mničare koji bi mogli svjedočit o Luburi i
Zori, kao Samohoda, Gvardijana, Burletu .
Preds. Što čeoni svjedočit?
Obt. Sad ćete ih saslnšat. Čut ćete
kako Zore zaprietio. ..
Nov. Zašto?
Obt. Zbog tih 5 f. — Gledajte kako
se Zore ponaša u tamnici a o meni evo
toliko mjeseci, more li se itko tužit?
Dočim dolazi svjedok Krste Iljadica,
obtuienik veli, kako se znade u tamnici
skidat i botune s robe. „Tako je na svitu
stvoreno".
Preds. pita Krstu lljadieu pozna li
Bel. i je li mu Sto u rodu?
Svj. odgovara da ga pozna, ali mu
nije ništa u rodu.
Vidio je onu večer Antu Belamarića
u rodjakovoj kući. Večera bila od 579-
6'/u, „Čisto ga vidio". „Čuo mu glas
kad sio za večeru".
Potvrdjuje sve što reko u izpitu.
Preds. upozoruje svjedoka ,da u pr-
vom izpitu kazao, da nezna kad Čuo
Belamarićev glas, da li prije ili poslie
večere.
Dr. Klaić prema svjedoku. Kakvi su
vaši odnošaji prema Anti Bel.?
Svj. Nije samnom divanio od više
vremena.
Dolazi uznik Paško Samohod pok.
Mate od 24 god. iz Drniša, osudjen na
dvie godine za kradju. Od 6 mjeseca
stoji sa Ant. Bel. u istom broju. Pozna
Zoru i Luburu. Bio i s njima skupa.
O novcu pripovieda, da imao Lubura
6 f. i dao 1 f. Zori, da mu kupi taba-
ka. Nezna je li mu Zore vratio, al zna,
da je Lubura molio Bel. da on nastoji
oko Zore da mu povrati onaj fiorin; čuo
je da je Zore gledao ukrast Luburi i
ono 5 f. S toga Bel. svjetovao ga, da
leži blizu njega, da mu Zore ne odnese
novce obnoć. Nezna po Luburi je li
Zore mislio ukrast, jer mu Lubura nije
o tom ništa kazao.
Za tim svjedok sam nadodaje potan-
ko, sve onako kako kazao Ante Bel. o
pisanju imena na zidu itd.
Preds. Kako pamtiš sve to?
Svj. Pamtim.
Na dalje upite veli, da Čuo da Zore
prietio Belamariću.
Preds. Zašto?
Svj. Zato što on kriv, ako nije mogo
Luburi odniet novce.
Obt, iali „što predsjednik nije dao
odmnah pozvat ove svjedoke netom se
spomenulo Zoru",
Dolazi tamničar Šime Knežević. I on
sve kao predjašnji, iste stvari, istim re*
dom i sa zaključkom proti Zori.
I ovaj ono o pisanju imena na zidu
sam k&že.
Dolazi Burleta (mulac) iz Zadra, fa-
kin, osudjen, na p6 godine.
Pripovieda sve isto kao predjašnji«
O pisanju na zidu veli, da nezna ito
Lubura pisao na zidu olovkom, zna da
jpim Mil&maridm ime*