Veritatem facientes in charitate,
erescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuendasalutari Ecclesiae (ibetrina^aninii,sque^n Reli-
gionis amore et in verse fiđei professione roborandis.... (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
m«us est.
(S. IILKRONVM. Epis. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBRO.IBE: — U ZADRU, unapried 7 fior? na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tk(f mostane s PREDPLATOM plaća 1 iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i postarski troškovi Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOU6KS DALMACIJE M Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br 43 Zadar. ćetvrtaK 27 Lipnja 1889. •— i; 111 ni 111 Mu Goti XX.
Radi dva nastajuću blagdana
dojdući broj iziti će u ponedjelnik
na po arka. ili na cielom arku u
Četvrtak.
Ka odgovor.
v.
Vidjeli smo kako je „Srpski Glas"
uztvrdio, da „se može dokazat, da
se je u starije doba govorilo
čakavski u svim on i j em kra-
jevima, za koje povijest svje-
doči, da su pripadali staroj
hrvatskoj kraljeviniTiom
„Srpski Glas" priznao je obseg hr-
vatštini od Drave do Neretve, a od
Vrbasa do mora; jer su hrvatski
vladari gospodovaii u eieiom tom
obsegu, kao u pravoj hrvatskoj dje-
dovini. Mi smo s radošću ubilježili
te rieči na raboš, jer barem u tim
granicam „Srbi" imali bi so kanit
svoga srbovanja. Ali da, teorija je
jedno, a praksa je drugo, te oni i
u tim predjelim, koji od starine ča-
kavski pečat nose, hoće da uz hr-
vatštinu i srbštini nadju mjesta !! Do-
sljedno i pravično.... po srbsku !
Ali to činimo, vele Srbi, jer ima
i i štokavaca u tim predjelim, a š*o-
kavci su Srbi, štokavština je srpski
dijalekat.
Ko o čem, baba o uštipoim.
Uzmimo za čas, baš da je tako,
što bi Srbi istom imali dokazat, kako
mi dokazasmo protivno; uzmimo da
je štokavština srbski dijalekat; nu
pitamo: je li nije istina te sami Srbi
priznaju, da ima i onakvih štokavaca
koji su takvim postali od čakavaca
(v. rieči „Srpskoga Glasa" u proš.
broju)? a tko da nam po tom zna
kazat: koji je štokavac svedj takav
bio, a koji je postao od čakavca ?
Pa osim toga, ne bismo li i mi Hrvati
imali prava reći sa svoje strane, da
ima Hrvata i u Srbiji, jer i tamo
može bit štokavaca koji su početkom
bili čakavci i iz Hrvatske se u Sr-
biju uselili pa u štokavce se pro-
metli? Zašto se ima uzet, da su se
i samo Srbi u Hrvatsku selili, a ne-
može se takodjer uzet, da se i Hr-
f vata u Srbiju selilo ?
Kad se dakle jednom prizna, da
{ su u obsegu stare hrvatske kralje-
vine živjeli čakavci, a da su mnogi
čakavci vremenom postali štokavci,
| al za to ipak ostali Hrvati; pitanje
je riešeno u prilog Hrvatima.
U ostalom, i mimoišav sve naše
jasne i svestrane dokaze o pravoj
oznaci hrvatskoga i srbskoga ple-
mena; ako stoji, da se vremenom
čakavci u štokavce promeću, šio
prieči, da se uzme za prvotnu je-
zičnu formu srbskoga govora takodjer
čakavštinu ? Tko nam može uztvrdit,
da u starini nijesu Srbi i Hrvali glede
čakavštine bili na istom razvojnom
»tepenu1)? Pače dok stoji da su
Hrvati i Srbi jedan narod i da im
I® i jezik jedan; dok stoji da se
) Ovaj je upit tim značajniji, što Srbi
nemaju nikakve starije narodne knji-
ževnosti, te ako mi nemožemo doka-
zat njihovu čakavštinu za starije doba,
ttemogu ni onu svoju &akav5tiou,
jezici vremenom mienjaju i množe,
a čim se dublje ide u starinu, tim
je tih razlika manje; ne samo se
može, nego se mora zaključit, da
su Hrvati i Srbi nazad mnogo vie-
kova govorili jednako, jer hrvatska
i srbska grana ima imat neki svoj
i to zajednički početak. A kad je
tako, kad su u starini Srbi i Hrvati
govorili jednako, zašto se ne bi
moglo reci, ako je Čakavština sta-
rija forma hrvatštine, da je i srb-
štine; ako li nije i srbštine, zašto
je hrvatštine? S druge strane, ako
su Srbi od davnine bili štokavci, tko
može zanijekat, da nijesu takvi bili
i Hrvati, a tada, ne bi li se moglo
uztvrdit s hrvatske strane a po srb-
skom primjeru, da je štokavština
hrvatski dijalekat pa suprotstavit
Vukovoj Srbi svi i svuda, dragu
jednako vriednu: Hrvati vi i
svuda ?
Ovi zaključci nijesu ii po srbskoj
teoriji opravdani? A bi li Srbi takve
zaključke prihvatili? A eto ipak to
su posljedci njihovih praemissd.
Obzirom na to, mi o teoriji ča-
kavštine promećuće se u štokavštinu
nijesmo rekli ni biele ni crne, premda
ju zagovara i sam veleuč, Jagić,
koji takodjer uzimlje da je štokav-
ština samo mladja forma čakavštine.
Nama se bo to ne čini nimalo sho-
dnim za iznašanje oznakA koje hr-
vatštinu od srbštine diele, jer takav
postupak može, kako vidjesmo, pod-
redit srbštinu hrvatskomu jeziku, kao
granu stablu, dočim mi držimo, da
su hrvatština i srbštine oboje grane
nekoga starijega stabla, koji je uz
te dvie i neku treću granu odgojio.
Neoporecivo je, da se naše razla-
ganje naslanja na onom što jest i
što svojim očima vidimo. To nam u
ostalom izriečno potvrdjuje i veleuč.
Jagić kad i i e (škavštinu i ekav-
štinu) smatra, kako on veli, najhitni-
jom oznakom koja hrvatštinu dieli
od srbštine, a ie drži za „sgmbolonu
(Jagićeve su rieči) združenja i po-
mirenja. J)
Dakle i Jagić, dočim uzimlje ča-
kavštinu kao „stariji odsjek onoga
drugoga narječja, koje dolazi pod
imenom štokavštine"a), ne uzimlje
ju kao oznaku hrvatštine, nego tu
pravu oznaku nahodi u glasu koji u
našem jeziku odgovara starosloven-
skomu jat. Sve jedno dakle kao i
mi. Svakako to stoji, da i srbska
teorija, kako vidjesmo, dovodi ili do
absurda, ili je u prilog Hrvatima.
Ali mi ćemo pri zaključku govora
0 čakavštini iznieti nešto, što će još
bolje otvorit oei našim protivnicim
1 ako su već priznali da ima i Hr-
vata sćokavaca, priznati će, nadamo
se, i nešto više, naime da je po
svoj prilici taman štokavština oznaka
hrvatštine koliko god srbštine.
1 zbilja. Glede čakavštine ne mogu
se postavit nego dvie hipoteze.
Prva je hipoteza ona koju do-
nose Srbi, da je čakavština oznaka
hrvatštine.
Promjerimo ju. Razvoj hrvatske
književnosti dokazuje, da se u njoj
štokavština sve to više pomalja, nu
i) Knj. g. I. str. 342.
») Op. eit. str. 341.
odatle ; sliedi da je čakavština, što
tvrdi J ć, stariji odsjek štokavštine
a tada ... i Srb nekad bili čakavci;
ili r-e £u iavštins u književnosti sve
vis pore -lj:, jer preotimij? u njoj
me a narodni g< or li va a, proii
go )ru čak? vaca »oprtnv jenu sarno
u iji&evnoi*.;, a d čakuvs i govor
to i bio ne pra hrvatski govor.
A!' li puk čakfe ština nije pravo
hr tsko nariečja ne ostaje nego
uz . J, uslied sličnosti, da je čakav-
št i mješanija hrvatštine sa nekim
drugim nariečjem, Po tom imali bi-
smo f neku smjesu koja nas sieća
na hrvatsku kajkavštinu koja je
smjesom hrvatštine sa slovenštinom.
Nu ako je čakavština plod smjese
hrvatskoga nariečja sa nekim drugim
slavenskim nariečjem, gdje je onda
hrvatsko narječje? Gdje ćemo ga
tražit? Preko čakavštine onamo u
Italiji, ili preke kajkavštine onamo
u slavenštini u Kranjskoj, Koruškoj,
Štajerskoj! Ne stalno, $ije dakie
kud kamo, hrvatsko nariečje imamo
tražit s ovu stranu čakavštine. Ali
s ovu stranu čakavštine nemamo
nego sve samih štokavaca, i najprije
nahodimo onakovo štokavce koji go -
vore ikavski a tad eto smo na našem
i Jagićevu zaključku, da je ikav-
ština najhitniji biljeg hrvatštine, a
uz to na zaključku, da su Hrvati što-
kavci kao i Srbi, ni više ni manje,
te da je čakavština hrvatsko su ili
j9odnarif"5je a ne hrvatska oznaka.
I sam položaj čakavštine utvrdjuje
nas u nsoenju, da to nije hrvatska
oznaka, nego smjesa, jer čakavci živu
u duljini od sto (100) zemljopisnih
milja, a u širini od '/*, 7a, SU, f!i
naiviše dva, (2) zemljopisna milja,
i živu ondje gdje su laglje mogli o-
ču?at svoj govor od upliva hrvatske
ik-vske £ćokavš?.inc, naime uzduž
mora, a navlastito po otocim. Zašto
su čakavci tako dugi a onako tanki
ako ne jer ih je otaočao štokavski
hrvatski govor?
Druga hipoteza bila bi, da ča-
kavština nije oznaka hrvatštine. Nu
ta je hipoteza a limine Hrvatim u
prilog, pa i ta hipoteza dovadja nas
takodjer na zaključak, da je ikav-
ština bitna oznaka hrvatštine, a da
je stokašlina hrvatska koliko i srb-
ska, ut supra.
Obrći dakle i prevrći koliko ti
duši drago nikad izać iz okvira naše
tvrdnje: da se naš jedini jezik dieli
u tri grane i da tima trima granama
odgovara hrvatsko pleme sa svojom
ikavStinom, srbsko sa svojom ekav-
štinom, i pleme po sriedi sa svo-
jom ^ekavštinom.
Ova tvrdnja ne samo što počiva
na živućem jeziku i što ju poviest
našega jezika i narodna sviest Hr-
vata, Srba i našjenaca, nego i poli-
tički njihov život potvrdjuje; dali
ova tvrdnja jedina je koja se uzuosi
nad hipoteze i nagadjanja, koja ima
znanstven temelj i koja svima hipote-
zama i zagonetkam odgonetku pruža.
Ta, odaleči se od naše tvrdnje,
pa odgovori onima, koji na pr. u-
zimlju, i pravom, da su Hrvati i
Srbi, došav na jug, provalili i po-
sjekli po sredini onaj slovenski pas
koji se pružao od izvora Drave i
Save onamo u Alpam, pa do Crnoga
mora, \ kojega pasa ostadoše dva
okrajki u današnjim Slovencim i
Bugara ? Odaleči se od naše tvrdnje
pa raićumač toli dugoljasti a toli
uzahoi pas i skavšline, koji nam toli
očito prede vlj^ ostanke starijeg
elementa, n* /kidana od novonado-
šloga, kojen e«> kroz vjekove sta-
riji sve to e približa, tako da je
čakavština d_ i lanas vec polovicu
svoj?h karakierh iika izgubila.
Ali dosta je toga govora o ča-
kavštini, jer smo mi i tako već to
pitanje razveli direktno i obširno u
„Obračuna,(< dočim „Srpski Glas"
samo ga obilazi, pa se ipak Q gla-
vnom s nama slaže, jer priznaje da
ima
a) i Hrvata štokavaca
b) i da se hrvatština proteže na
cieli obseg bivše hrvatske kra-
ljevine.
Sad nešto liepo { „Srpski glas" go-
vori, da neznamo koliko u nas ima
dijalekata, ni čim se jedan od dru-
goga razlikuje ni gdje se koji go-
vori, i da pri. dijeljenju zaboravljamo
sasvim na jedan dijalekat, na koji
m i ne burno smjeli zaboravit.
Ovo su rieči „Srpskoga glasa" u
drugom članku, na drugoj strani, u
prvom stupcu.
Valja priznat, „Srpski Glas*f ov-
dje je nadmašio sama sebe! jer o-
vakova predbacivonja zandaraju u-
prav bezobraznošcu. Mi smo na
sto miesta govorili našim člancima
o tri djalekta, pače na tom smo
cielu svoju zgradu zgradili, a on
nam veli, da ne znamo koliko ima
djalekata! Valjda za to, što spomi-
njemo u kojem članku i pet i šest
djalekata? Nu „Srpskomu Glasu"
prezrelo se, vidio jo rieč pet i šest,
ali nije vidio u kojem smislu. Nije
na pr. vidio kako, spominjuć čakav-
štinu, i nju — po srbskom umovanju,
u šesto nariečje ubrojismo, jer, re-
kosmo : oko je ča karakteristikom,
onda je takvom i ca. Nego ludost
je i sustavljat se samo tren na o-
vakovim stvarima, Naše su rieči tu,
pa svak može vidjet gdje je „Srp-
skomu glasu" imala bit glava kada
nam je onakovih budalaština imao
obraza da predbaci.
Druga budalaština slična prvoj jest
kad nam dalje „Srpski Glas" veli,
da neznamo čim se jedan djalekat
od drugoga razlikuje! Bolan ne bio!
zar ne vidje one naše obrazee u
kojim se uzporedjuju tri naša dja-
lekta ? Zar ne vidje kako potanko
pretresasmo pojedine karakteristike!!
Treća je budalaština slična prvim
dvima, jer „Srpski Glas" predbacuje
nam, da neznamo gdje se koji dja-
lekat govori, a mi to potanko na-
vadjasmo, naznačujuć donapokon po-
krajine, miesta i granice. Zar smo
mi krivi što je „Srpski Glas" hoti-
mični sliepac, ili što još žmiri u naš
prvi članak, pa mu se ni oči ni
misao od njega odciepit ne mogu ?
Ali što nam dalje „Srpski Glas"
predbacuje nije budalaština, nego
velika mudrost! Veli nam, da smo
jedno nariečje zaboravili — naime,
kako niŽ3 veli, zaboravili smo „kaj-
kavski dijalekatv / I jestj ali za to
ga ne umetnusmo u one obrazee, jer
znademo, da kajkavština nije čisto
hrvatski dijalekat. Kajkavšfina je
mješanija hrvatštine sa slovenštinom,
i u mnogim mjestim doza slovenštine
jača je nego dozo hrvatštine. Takav
dakle dijalekat nije mogo imat mje-
sta kao jednopravan drug uz hrvat-
ski, naški i srbski. Kajkavština pače
toli je nalična slovenštini, da ju neki
filolozi, a tako i Budmam, ubra-
jaju u slovensko nariečje. Dakako,
da bi Srbim bilo drago, kad bi Hr-
vati uzeli kajkavštinu kao pravi svoj
dijalekat, jer onda bi Srhim bilo
široko polje sve od Viđimi do Za-
greba, pošto onda Hrvati ne bi imali
svoje ikakvo vlastito naritčjo. Ali
prevelika srbska mudrost nije još
napunila vaskolik sviet, pače osim
„Srpskoga glasa" i „Zastave" ili
Modakoviiia, ne obstoji u koliko
znamo, nit? jedno srbsko pero, da
kajkavštinu smatra pravom i ČIK lom
hrvatštinom. S loga molimo Srpski
Glas", ako nomisli o«tal vierzo fra
cotanto senno", da ee pokloni, ako
ne nama, barem srbskm filolozima,
i priznade, da nabrajajuć čista na-
riečja u hrvatskom i srbskom jeziku,
kajkavštini tu nema mjesta. Neće li;
onda znati će njegovi čitatelji i po
ovom koliko je duboko tilologičko
znanje „Srpskoga Glasa".
To znanje našoga kolego izbija
na površinu i još u jednoj točki.
Po njegovu mnenju, naše dokaziva-
nje, da je ekavština oznakom srb-
skoga narieejo, dava pravo Srbima,
da spomenute kajkavee smatraju
Srbima!! Ovo je tako neslana do-
skočica, da ju no bi ni djeca sebi
u obranu izniela. Jer, najprvo, kako
i gori rekosmo, kajkavština to je
smjesa hrvatštine sa slovenštinom, a
slovenština je ekavska, pa koje čudo,
da je uz ostalo svoje vlastitosti slo-
venština utjerala u kajkavštinu i
svoj e?
U ostalom „Srpski Glas" toli jo
slabo razumio naše dokaze, te uije
shvatio, da srno mi onu diobu u tri
nariečja: i-kavštinu, ;e-kavštinu i
e-kavštinu izveli kA i Hudmnni, i kd
što rade i svi drugi srbski filolozi
koji znadu nosio više nego Srpski
Glas", u okviru našega jezika. U
našem jeziku vriedi ona dioba, te
htjet zaključit da su n i ekavci
Srbi, kojega god jezika bili, značilo
bi uzet da su Srbi i Slovenci i Bu-
gari; i više: značilo bi uzet. da su
Srbi i latinci, jer svi imaju prete-
žnoBt glasa e gdje drugi jezici imaju
i; ili ie, ili ci, ili ai. A tako opet
mogli bi Hrvati reć da su i Malo-
rusi hrvatsko pleme, i obratno, jer
obojica rabe i-kavštinu ; Poljaci mo-
gli bi reć, da su istoga plemena sa
naškim i obratno, jer oba imaju ie,
pa tako napried. A tko ne vidi koli
bi ludi bili takvi zaključci, s toga
što bi se prispodabljali doisto nali-
čni slučajevi ali slučajevi koji se na-
laze u sasvim različitim jezicim?
Očito je dakle da „Srpski Glas"
mieša glavne pojmove tako da je
prava divota ! Dosta da Slovenac ili
') Gramm. str. XI.
2) V. drugi njegov Članak, drugi stupac,
pa drugoj Btreni, po dnu.
dhugo izdanje
Vcritatem facientes in charitate,
crescamus i„ illo per omma, qui
est caput Chnstus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik iju Četvrtak.
•eoogoo®.
....Vas ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenđa salutari Eccle^i^^^i4R^MmnTsque|in Hili-
gionis amore et in verse iiđei professione roborandis.... {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Catheđrae Petri jungitnr,
meus esfc.
(S. IIlERONVM. Epis. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapriedVfior/nagodinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko mostam 'A VIIEWLMOJII piača 1 Bor. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Pređbrojba traje ga cielu godinu;
tko na svrlm godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOUŽKJS DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrslbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Sr. 47 Zadar, Foiaecajollrails: US Srpnja 1889, Gtoc% XX.
N E N A D N A.
Liepa nas je zatekla. U ovom
broja na ovom mjestu, spominjuć
neki članak zagrebačke „Hrvatske"
i susljedna obustavu toga Lista, tu-
žili smo se na Tranzlitavee a hvalili
Cislitavce, pa borme ovi dokazali da
gmo, barem donekle, i krivo se tu-
žili i krivo hvalili; jer i nas eto
zaplienilo, a zaplienilo taman kada
„Katolička Dalmacija" bila već go-
tova na pošti. Ovim smo sve kazali
svojim častnim čitaocima; dalje di-
vanit im nesmijemo: u se dušu!
* *
Uredništvo „Hrvatske" poslalo nam
je za obaviest sliedeće pismo:
„Jučer oko podneva dostavljena
nam je ova odredba redarstvene o-
blasti:
Br. 18186—1889— IV.
Slavnomu uredničtvu povremenog
časopisa „Hrvatska*
u Zagrebu.
Povremeni političkih časopis „Hr-
vatska" ov 11. srpnja 1889. broj
115 zaustavilo je kr. državno odvje-
tništvo u Zagrebu na temelju § 5,
zakona od 15. svibnja 1875 o ka-
znenom postupku u poslovih tisko-
vnih, i to sbog članka: „Prusi i
Švabe", pošto smjer i sadžraj nave-
denog tiskopisa tvori učin zloč. sme-
tanja javnoga mira po § 65. kz.
Ujedno BO zaustavlja lem. § 33.
t. z. slog i ploče gore rečenog ti-
skopisa.
Podjedno se zaustavlja tem. § I.
& o. p. t. dalnje izdavanje povreme-
noga tiskopisa „Hrvatska".
0 čem se slavno to uredničtvo
obavješćuje pozivom, da sve primjer-
ke zapljenjenoga časopisa imade do-
nositelju ovoga dopisa izručiti.
Gradsko poglavarstvo.
U Zagrebu 12. srpnja 1889.
(M. p.) Za upravitelja:
F. Teodor ović v. r.
Paragraf 1. z. o. p. t. glasi:
^Svatko je vlastan misli svoje unu
tar granicah zakona putem tiska
slobodno očitovati i razprostranji-
Mti
Proti ovoj odredbi redarstvene
toblasti poprimit će vlastničtvo i u-
fedničtvo „Hrvatske" sve korake,
koje mu zakon pruža, pak moli što-
vane Čitatelje, da se do konačnoga
riešenja ove stvari izvole strpiti,
U Zagrebu, 13. srpnja 1889.
Uredničtvo i vlaatoičtvo nUrvatskeu*
* * *
č. g. ravn. Sj. — Travnik — Primismo
sa zahvalnošću za 20 izt. „Obračuna"
i 100 izt. brošurice o zabranjenim knji-
gam. Evala!
Č. g. D. J. D. — Zlarin - Dva na-
ručena iztiska „Obračuna" već odpre-
mijena. Srdačan odpozdrav !
G. g. D. I. B. — Primismo za ona
I izt. „Obračuna". Hvala!
Č. g. Šibenska okolica — Današnji
dopis i članak Sčekca popunjaju, mi-
slimo, dovoljno. Svoj gospodi bratski
odpozdrav!
Liep govor.
Nazad dana na Sljemenu kod Za-
greba bi predala javnosti piramida sa-
gradjena na onom vrhuncu od planin-
skoga družtva. g. J. Torbar držao je
ovom prigodom govor, koji se odlikuje
uzvišenošću i ne plazi po kaljuži kao
što to običava moderna učenjačka
gamad. S toga rado ovaj govor priob
čujemo i u našem Listu:
Iza obavljena na ovoj visini sveta
Čina, pristupiti nam je k predaji ove
piramide javnoj porabi obćinstva. Prije
ipak smatram si za dužnost, na ime
planinskoga družtva i svih onih, koji
ćo se ovim djelom poslužiti, zahvaliti
se najsrdačnije visokoj kr. vladi i sla
vnomu poglavarstvu grada Zagreba, koje
obadvie oblasti su družtvu u pomoć
pritekle izdašnom jednakom podporom
te se je izvesti moglo ovo djelo, oko
kojega se danas sastasmo. Nu već kod
same predaje nametnut će se gdjekomu
pitanje: čemu upravo ova piramida na
ovom uzvišenom odaljenom mjestu ? Ova
piramida namienjena je ponajprije onomu
občinstvu, koje. imade smisla i osjećanja
za ljepote prirode, njezine divne pri-
zore i veličanstvene pojave, te u njima
nazrieva moć onoga, koji je svjetlost o-
bukao kao haljinu, nebo razapeo kao
šator, vodom si 'pokrio doorove; oblake
učinio da su mu kola, a leti krilima
vjetrova.
Kada čestit obrtnik, radeći po čitave
dane u gradskoj vrevi, da sebe i svoju
obitelj prehrani, može barem na nedje-
lju svoje orudje odložiti; kada činovnik
radeć medju četiri zida oko izvršivanja
oblastnih naredaba, može barem na dan
ostaviti svoj ured; kada i učenjak može
svoju knjigu zatvoriti — kada svi ovi
mogu barem na dan svoje poslove od-
ložiti, kako će im goditi, ako im mogu
na slobodi u božjoj prirodi tielo i umne
sile od naporna rada odpočinuti. Za ta-
kav odmor nijem prikladne vlažne ni
zine niti tiesne ulice, gdje se oko tebe
spuštaju vrtlozi praha i oblaci dima
Za takav odmor su zelene planine sa
svojim bistrim vrelima, romorećim po-
tocima, granatim drvećem, kojim se
poigrava planinskim miomirisom nada-
hnut zrak. Želiš li se naužiti ugodna
vesela dana, a ti se zaputi u zagreba-
čku goru, popni se na njezino sljeme
gdje no se mi danas sastasmo. Jeste
vi možete uzaći na uznositije visine,
možete se popeti na glavice, kojim se
vrhunci ti oblacima gube, ali tuj će
vam oko nositi u prazne ponorne nizine,
zapeti će vam o gole okostnice pustih
stiena, s kojih će vas opuhavat leden
zrak, koji više ubija nego okriepljuje;
dočim vam se ovdje na našem Sljemenu
pred očima izmienjuju visoke gore s ne-
preglednim ravninama; ovdje zeleni
orežuljci, ondje ubave doline; sad čedna
seoca s bielim dvorovima 5 tuj gospodske
palače, ondje zubom vremena razgra-
djene stare razvaline. Ove divne slike
prirodnih dražesti kadre su i u najhla-
dnijem srcu uzbuditi ćustva, koja su
uzniela psalmistu, kadno uzkliknu: ne-
besa navješćuju slavu božju, a djela
ruku njegovih glasi svod nebeski. Ovaka
ćustva pokrenu srcem čovjeka, došao
on s kojega mu drago kraja, bio on
naroda kojega mu drago. A kakova tek
ćustva potresa grudima čovjeka, u ko-
jem hrvatsko srce bije i koje hrvatski
osiećaf kada se popne na ove visine?
Baciv okom daleko na iztok, gdjeno se
sljubilo nebo sa zemljom, pak prelazeć
jugom na zapad, svuda zemlja naša, koju
teza i obradjuje naš narod, koju je, to-
liko puta orosio svojom krvlju, boreći
se za krst častni i slobodu zlatnu, na
topio ju toliko puta suzama tuge i ne-
volje. Eno na dalekom zapadu sa sieda
Triglava i bielih-kamničkih alpa pruža
tu slovenski narod bratsku ruku.
Svrnimo okom sa daleka vidika bliže
Sljemena. Evo spram sjevernom podno-
žju puklo divno, dražestno Zagorje, pe-
ivoj Hrvatske, Zagorje, kolievka tolikih
slavnih hrvatskih obitelji, u našim pje
srnama toliko opjevano, u poviesti toliko
opisano. I tuj se muči naš ubogi, ali
dobri narod. Njegova krivnja nije, da
mu ovaj perivoj neplaća prema zasluzi
uložene trudove. A kako nam se tek
grudi nadi miju, obrati v se prema jugu.
Eno podno nas bielasa se grad, koji no
je Sljeme kao miljenče zaklonilo proti
hladnim sjevernim vjetrovom. Kako nam
rado počiva oko nad njim i kao da
mu se neće da se s njim rastane. A
kako i nebi; ta on je ponos hrvatskoga
naroda, zjenica njegova oka, srce nje-
govih žila: kako u njem kuca, takovim
životom u narodu odjekuje. On je sla
vna uspomena njegove prošlosti, čvrsto
uporište njegove sadašnjosti, a pouz-
dana nada njegove budućnosti. Motreći
s ove visine njegove tornje, kako se
izmed bielih dvorova dižu, čini mi se,
kao da su ruke pram nebu pružene, a
mrtve zidine, kao da govore : Evo grada
nad kojim projurile vjekovi slave, ali
takodjer patnje i nevolje, nu uviek je
držao visoko zastavu kršćanstva, pošte-
nja, požrtvovnosti i vjernosti. 0 Bože,
budi mu zaštita u Svakom pravednom
nastojanju. Sakupi narod hrvatski okf>
njega, kao što se sakupljaju pčele oko
svoje matice.
Ovo je mrtvo željezo, ali postavljeno
na divnim visinama a okruženo draže
stnim perivojem prirode, kadro je čo-
vjeka zanieti u idealne svietove, uzlcri-
siti mu u srcu ćustvo ljepote, a opojiti
veličanstvom prirode, one neizmjerne
knjige, gdjeno, kako naš vetiki pjesnik
pjeva, „višnji svojim prstom piše, neka
vidi tko ga nijeka, čijim duhom taj
stvor diše". Nu što da vam dalje o di
votama ovoga vidika govorim: uzpnite
se na ovu visinu, neka vam srce i vla-
stite oči govore. A ti piramido, skro-
mna uspomeno brižnih trudova planin-
skog družtva t B&di u grudima onih,
koji te ^posjećuju, plemenita ćuatva}
uzgajaj im srce ljepotom prirode, jer
tako uzgojeno srce nije tako lahko pri-
stupno crnim nedjelima; otresi sa sva-
koga, koji se na tvoja spratove popne,
težke brige svakdanjega života, budi
jim vrelo čista veselja, plemenite i ne-
dužne zabave. Bfidi u Hrvatima bistru
sviest, razplamćuj žar ljubavi prama
domovini, uzkrisi u njima plemeniti po
nos, da motreći s tvoje visine ove ne-
dogledne ravnine, zelene dubrave i vi-
soke planine, dražestne brežuljke i u-
bave doline, uzhićenjem uzkliknu: Liepa
naša domovino! — U to ime predajemo
te obćinstvu za plemenitu porabu.
Istinu gudi, ma te gudalo
i po prštim tuklo.
Ej nevjero — nigdje te ne bilo
Davno li si svietom zavladala.
Ne vriedjajuć ostale po krunovini,
svećenstvo i puk šibenskog kotara na
glasu je sbog svog patriotizma. A daje
baš tako, pokazaše nam zadnji izbori
za Sabor. Tek što se razpisaše izbori,
vlč. Vinko Škarpa, župnik Zatona, razvi
zastavu, na kojoj bi napisato: ne birajmo
narodnjaka. Uza nj oberučke pristalo
sveštenstvo, osobito častni otci franjevci;
odazvao mu se i puk, napose kršni Vo-
dičanac. Svim je bila lozinka: „nećemo
narodnjaka; živila Hrvatska!" I na prvi
mah i ako se nije imalo absolutnu ve-
ćinu, a ono svakako relativnu: izmedju
62 bila ih je 28 poštenih Hrvata. Pa
kad bi 16 skradinskih Srba ostalo ne-
utralno, izpadoše ko izpadoše čestiti
Hrvati: kanonik Ivan Vidović i Ivan
MarkoČ pok. Vicka posjednik u Vo-
dicam.
Uvidio vitez Šupuk da mu se ćoravo
piše mezimčetim: vitezu Fontani i vitezu
Vrankoviću, pa: smišljaj, razmišljaj, na-
misljaj, domišljaj, Blagaj, piši, briši,
turpijaj, služi, podkresivaj, okresivaj,
gladi, steži, razteži, p'oteži, nateži, za-
teži, priteži, ne bi li kojekakvu većinu
za se stvorio. Uričuj Sastanke; dogo-
varaj se sa Srbim ; klipsaj do biskupa
prieti sa svojim „sansculottim kleveći.
Ne pomaže. Krsti Vidovića Srbinom —
ne vjeruje se; fukara prieti namastiru
da će ga soriti, fratre protući, ostale
birače iztući — ne boje se. Supuk
zdvaja. „Propadosmo, moj Mate huče
Koštanu vitez, „Još ima nade" — tješe
ga pripuzi — „ tres ni kesom: novac je
lovacj; nepomožu li oni, a mi obratimo
se vladi: nek ona zasoli fratrim i popo-
vim". Tako i bilo. Dvojica se fratara i
dvojica popova prestraše i poslie nego
na Konjevratim svečano pismeno nna
svom poštenjuobvezaše se dne 3 srp
nj a glasovati za Vidovića i jednog se-
ljaka iz bud kog mjesta iz šibenskog
kotara; ne samo da s vjero vaše, nego i
za protivnike — za narodnjake Vranko-
vića i Fontanu glasovaše1). Za njima
se povukli ostali birači njiovih župa.
Dva popa bila su pop Mištura i Matu-
šić, a za ovim povukao se i njegov žu
pljanin glavar Rogoznice. To u obiini
Šibenik. A iz Zlarina iznevjerili dva
Prvić-Lučana. U Tiešnjanskoj izdala tri
Murterinjana po nagovoru njihova mješ
ćanina Špire Markova. Od 28 spalo na
11. I ova šačica Špartanaca stupila ve-
i dra i poštena Sela m isborna poprUto,
ako nifita, da pokažu put budućno-
sti. Podlegoše, ali slavno; izgubiše, nu
poštenje sačuvaše. Slava im!
Pobjeda narodnjačka nije nas toliko
smutila, koliko izdaja dvojice iz onoga
dičnoga reda, koji je u početku naše
borbe onako divno znao prkositi i Za-
dru i Beču. Mi bismo pregorili da je
svih 41 zastupnik Talijanac ili Srb iz-
pao, nego li da se je to dogodilo u fra-
njevačkom redu.
Da je šupukovac morao podleći, ja-
mac nam što Srbi uza sve nagovore ne
htjedoše glasovati f pače, bez ikakve
obveze, u slučaju potrebe, nudjahu 6
svojih katoličkih glasova vlč. kkarpi
tom uzoru značaja i poštenja šibenske
dioceze, da sruši narodnjake. Čast im!
Ali tko da predvidi kletu izdaju! Pod-
legla je čisto hrvatska stranka, ali
zato može slaviti moralnu pobjedu. Je-
dno nas tješi — bilo je borbe, znak,
da sadašnji rad i pravac stranke na-
rod u krunovini osudio. Ako su svagdje
kao u Šibeniku narodnjacim cvale pri
izborim ruže —• Pirove li im pobjede!
A sad na vječitu uspomenu, da napo
menemo imena birača, koji neuztrašivo
stupiše na izborno poprište da licem u
lice doviknu narodnjacim: dolje! Evo
ih: Škarpa Vinko župnik Zatona, Gjik
Jeronim upr. župe Rasline, Buzolić An
gjeo upr. župe Vrpoljac; Markoč Ivan,
Markoč Tome, Skočić Širne, svi iz Vo-
dica; Cukrov Lovre, Vlahov, Šime, U-
kić Grgo, svi iz Prvić-Šepurine 5 Ma-
gazin Šime i Škevin Petar iz Batine.
Slava im; vječna im slava! Pošten bio
tko ih je rodio; poštena im na ramenu
glava!
Još jednu. Puče Šibenika i okolice,
zahvali renegatim, što imaš za zastu-
pnike tri viteza, koji ćete prodičiti čak
do u Boraju!!
Šibenik, 10 srpnja.
n8ćekac".
—. a „-
Crkvene viesti.
Medju prosvjedim obielodanjenim
u ,?L'osservatore Uomano" čitamo i
kratke ali oduševljene rieči upra-
vljene proti podignuću Brunova spo-
menika od preč. 1). V. Palunka, ra-
vnatelja u dubrovačkom Sjemeništu.
Opazit nam je, da prosvjed bio na
10 pr. mj. brzojavno odaslat, ali ga
brzojavni ured povratio, jer da sa-
držaj zabranjen od §. 7 medju na-
rodnog brzojavnog ugovora !!
Pogovara se u Kimu, da je
bečki gabinot na vatikansku notu
odgovorio (?) da on odluku Svetoga
Otca, da ostavi Rim, ako bi rat bu-
knuo, nemože (?) smatrati koristnom
po interese katoličke crkve.
što ima nova po svietu?
U Ljubljani kod užih izbora izmedju
staro-Slovenca dra- Mošea i mlado-Slo-
venea Hribara pobiedio Hribar sa 351
proti 322 glasa. U Id rij i izabran je Ste-
gnar, u Kranju (Škotijoj loki) dr. Tav-
čar, u kotaru Postonjo-Vrhnik veletržac
Goruću Rudolfeiretku Suklje, u Ko-
Veritatem facienteg in eharitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auriliante Deo, in dies alaeriter operara Vestram irapensuros in tuenda salutari Eeclesiae Reli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito:
Si quis Catliedrae Fetri jungitur,
meus «»t.
(S. IIIKRONVM. EM«. XVI. AII DAH.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7fior" na godina. PO'OSTALOJ CABKVINI 8 fior. Tko zaostane s PRKDPLATOM plaća t fior. vis« — ZA INOZKMSTYO 7 tor. i poštanki troškovi. fredbrojba traje za •ieln godisu-
tko na »vrhu godišta ne odbije list smatra sa prodbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravi KATOIIIM DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. -
Br S4
•pas 91
Zadar, Četvrtak 29 Kolovoza 1889. God.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede svoje račune s na-'
som Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona.
Mi*
Teorija i praksa.
ii.
Vidjeli smo siranu pravicu „na-
rodnoga hrvatskoga kluba", ali nije-
smo svu.
Osim što je liepo i pohvalno kad
narodni hrvatski klub prestao biti
samo „narodni", osini što je prave-
dno uradio kad je spominjue sjedi-
njenje s Hrvatskom spomenuo i Bo-
snu; ima još nešto u čem je iskreno
pohvalit narodni hrvatski klub. On
naime nepriznaje d i ima osim Hrvala
(i „Srba". Bez ovih nema smoka!),
drugoga naroda u Dalmaciji. To je
sasvim u redu. I ako kasno, ali ča~
stno. U redu je i ono što nam „na-
rodni hrvatski klub" obećaje (to-
čka 3), da će nastojati svim zakoni-
tim načinim, da kriepi hrvatsku sviest;
ali odmah za tim nadodaje, da će
takodjer nastojat, da ponarodi sve
učiono i urede u zemlji. Evo i ov-
dje mala mixta bonis. Kriepit ee
hrvatsku sviest, a ponarodit će u-
ćione i urede! Kako se može krie-
pit čistu hrvatsku sviest uz pona-
rodjivanje, to znamo vrlo dobro iz-
kustvom. Ponarodili su se srednji
zavodi skoro u svoj Dalmaciji, pa
baš nam odatle ramsijano po cieloj
pokrajini toliko mladih srbčića. Po
narodili su se dobrahno i uredi, ali
tako, du je zvaniČni narodni jezik
prozvan, uz odobravanje narodne
stranke, srpsko-hrvatskim jezikom.
Misli li u tom smislu ić dalje na-
rodni hrvatski klub? Ako misli, a
misli bez dvojbe, nek zna, dn će mu
za takvo pouarodjenje učiona i u-
reda hrvatski narod bit veoma malo
haran. Narod vapije pohrvaćenje,
gospodo, a ne ponarodjivanje kojim
se ne kriepi nego ubija čista hrvat-
ska sviest. Tim se narodu s jedne
ruke dava, a s druge još više odu-
zimlje. Dava mu se onemogućivanje
triestak hiljada talijanskih pristaša,
a na mjesto toga ciela naša zemlja
postaje dvoličnom (srpsko-hrvatskom).
Ovo su težki griesi, gospodo, i to
su ubitačni uspiesi. Dižete s vrata
narodu trideset tisuća duša, a nato-
varujete ga su bliza 100 tisuća. To
je prefino rodoljublje. Nego, biti će
još o takvim podvigama govora, te da
nu vidimo što nam još obećava „na-
rodni hrvatski klub". Obećava nam
Još, da će nastojat nek se zemlja
rieši talijanštine i obrani od niem-
čmja.
Mi smo podcrtali one rieči „rieši44
i „oibraniOne bo dvie rieči tako su
•lo<|uentne, da ni Tacitov ćaća ne
bi bio mogo više stvari u manje
rieči izrazit. One su rieči takove, da
sva radost koja bi nas imala obuzet
kad nam narodni hrvatski kub obe-
ćara borba proti nieračenju, iv» pas
ta radost mimolazi, a zamjenjuje ju
gorka žalosti Evo zašto i kako.
Narodni hrvatski klub nastojati će
da se pokrajina rieši talijanštine, i
to je dobro, jer je dio hrvatskoga
života u Dalmaciji još sapet, još je
vezan u talijansku torbu. Kad nam
dakle narodni hrvatski klub obećava,
da će naslojal nek i taj dio javnoga ži-
vota napokon izviri iz talijanske torbe
na bio dan, obećaje nam nešto do-
bra, i evala mu. Ali narodni hrvatski
klub, neće to isto nastojat glede
niemštine. On neće nastojat da se
zemlja rieši i niemštine, oo će
samo nastojat da se obrani od
niemčenja, naime nastojati će da
njemačka poplava ne poraste, a u
koliko je uhvatila maha, to nek o-
stane. Znamo, da bi drugčije radec,
neki narodnjaci bili nedosljedni-, jer,
kako da sada nastoje nek se uništi
ono što su prije ili sami podupirali
ili barem su mučke i bez ikakve o-
porbe puštali, da se u našu zemlju
uvlači? Da, javno predbacujemo na-
rodnoj stranci, njezini su poglaviti
ljudi,exceptis exeipiendis,#foMwi krivci
što je sada u Dalmaciji njemačkih
fučiona i de facto njemačkoga dr-
žavnoga jezika. Ovo svečano pred
narodom narodnoj stranci predbacu-
jemo, a neka nas oprovrgne ako
može. Onda će nas istom čut.
S toga narodni hrvatski klub, je-
dnom kad je stranka pred narodom
se ogriešila u pogled niemštioe, imao
je uvrstit u programda će ne samo
nastojat, da se za buduće zemlja
obrani od niemštine, nego da će na-
stojat da se rieši i one niemštine
koja je već amo presadjena. Ali,
da, našo si! To se ntda, jer oni
„veći(?!) interesi", ona „visoka po-
litika" koja ne da adresi na bio
dan, prieči i pobijanje već obstojeće
niemštine. Mi dakle, valja da se spri-
jateljimo sa dozom germanizma koja;
je u naše slojeve prodrla! Tu nas
naime narodni hrvatski klub šalje
liepo na teoriju „dei fatti compiuti".
Klanjamo se do crne zemlje na to-
liko rodoljublje!!
Sto ima nova po svietu?
Magjarake službene novine objeloda-
nile su kralievo ručno pismo, kojim se
Imbro pl. Josipovich imenuju hrvatsko-
slavvnskim ministrom u Budimpešti. Ma-
gjarski Listovi radostno pozdravljaju
imenovanje Mirka pl. Josipovića za hr-
vatskoga ministra. On da je najdostoj-
niji nasliednik Bedekovićev. „Nemzet"
piše: „Josipovich spada medju one hr-
vatske patriote koji su i u težka vre-
mena muževno zasvjedočili svoju privr-
ženost ustavu i državnoj zajednici pod
Stjepanovom krunom", —• „Pester jLlo-
yda veli: „Josipovich spada medju one
turupoljske plemiće, koji su od pamti-
vieka sačuvali ćustvo zajedinstva prema
svojoj ugarskoj meterinskoj zemlji, te ga
u velike eiene njegovi jednomišljenici u
Hrvatskoj, kao i mjerodavni faktori a
ugarskoj metropoli • ,. On neće naći pri
nastupu svojih dužnosti nikakovih po-
težkoća niti na hrvatskoj niti na magjar
skoj sirani i biti će poatedjen od krizii,
koje au ogorčavale ćud njegova predša-
stnika. Nu još nisu odstranjene sve raz-
like medju ugarskom državom i nje-
zinim zemljam („Nebenl&nder") s onu
stran Drave; još uvjek imati će regal-
kolam« deputacija pun« ruke poiU sa
čitav niz godina, i još uvjek će po koju
tvrdu ljusku morati da pregrize patri-
otičko susretanje s obiju strana. Do nje-
ga će biti, da djelo ugarsko-hrvatske
nagodbe njeguje u onom duhu, što joj
ga je zadahnuo De&k, pa ako hrvatski
ministri u ugarskom ministarstvu budu
uvjek onako djelovali, kako je dje-
lovao Bedekovich, kojega će djelo
Josipovich za cielu nastaviti, onda
nas nije strah, da se nebi dosta učvrstile
veze iztnedju Ugarske i njezinih (!!!)
zemalja, onda će magjarska zastava u
Hrvatskoj biti uprav tako simpatično
pozdravljena, kao što je hrvatska zastava
u ugarskoj prestolnici vazda bila sim-
bolom osjećaja srdačnoga zajedinstva
s ovu i s onu stran Drave. „Bud. Hir
lap" izriče novome ministru priznanje,
što je „pouzdan prijatolj Ugarske", a
osim toga je „kavalir, ljubezan čovjek" ;
nu, da Ti je pozvan, da tjera „politiku
u veliko", o tom da će tek morati da
pruži dokaza. Bude li shvatio svoj poziv,
moći će velike usluge učiniti i Hrvat-
skoj i Ugarskoj.
„Neues W. Tgbt." javlja iz Berlina,
da je zakazani dolazak ruskoga cara
opet odgodjen.
„Berliner Tgbt.u primjećuje, da oni,
koji su cara Vilima u Strassburgu po-
zdravljali uzklicima „Hurra!u nisu ni-
pošto istovjetni sa biračima u Stras-
sburgu.
Čitamo u rimskim novinam, da je
rimsko redarstvo uhvatilo nekoga Primo
Frattini, rodom iz Orvieta, nastanjena
u Rimu, radnika, na kojega pada ve
lika sumnja, da je ono bacio butnbu u
oči rodjendana N. V. našega kralja,
pred polaćom austr ugarskoga poklitara
u Rimu.
Vlada Conga poriče viest francezkih
Listova, kao da je arapski poglavica
Tippo-Tip podigo ustanak proti Congo-
državi.
Dne 31. o. m. završit će se sjeditba
englezkoga parlamenta, koji je, malo ne
bezprekidno, zasjedao od 21 veljače o.
g. Ova sjeditba ostati će važna po tom
što je parlamenat glasovao 22 milijuna
sterlina za umnožanje englezkoga bro
dovija, zatim po tom, stoje za škotsku
ustrojio novu mjestnu upravu po primjera
mjestne uprave u Englezkoj. Irsko pi-
tanje, ta rak rana nutarnje englez.uprave,
nije u ovoj sjeditbi ni došlo na dnevni
red, nego je ono pridržano za jesensku
sjeditbu, koja se obično sastaje mjeseca
listopada.
Dogovori medju turskim vanrednim
izaslanikom Sakir pašom i kretskim kr
šćanim rek bi da povoljno napreduju.
Sakir paša već je u Carigrad odpremio
zahtieve kršćana, koji obuhvaćaju po-
dručje svekolike uprave, po čem se vi-
di, kako su kršćani pravo imali, što su
se digli na odpor proti turskoj vlasti.
Medju inim traže kršćani financijalnu
nezavisnost otoka, preustrojstvo oružni-
štva, razpis novih izbora za parlamenat,
odstup carinskoga prihoda i biljegovine
Kreti, ustrojenje ratarske banke, obću
amnestiju kršćanim, kazneni progon svih
turskih zlikovaca, primjerenu naknadu
za pljačkanja, štu su jih Turci počinili
u kršćanskim mjestim. Nadalje ištu kr-
šćani, da se o svim ovim njihovim sah-
tjevim vode dogovori u Kaneji, a ne u
Carigradu, kako to želi porta, pa da se
o svim zahtievim razpravlja ujedno a
ne posebice o svakom.
VAŠI DOPISI.
Iz Spljetsko Makarske Biskupije
25 kolovoza.
Na tolike i tolike obrazložene tužbe
potvrdjene nepobitnim dokazim, visoka
vlada nepoboljša ekonomično stanje iz
loženih nezavisnih kapelana, već je eto
tako tvrdim mukom umuknula svakomu
na čudo, a sebi na malu diku. O tomu
blaženomu poboljšanju svojski se je ba-
vila i neumorno zauzimala naša ,,K. D."
zapremajuč čestokrat svoj prostor nizom
članaka, dopisim i viestima, a da samo
udovolji pravici i istini, koje objeručke
grli i neumorno brani. Sa svim tim, uz
sva nadana i očekivana obećanja, još
se nerieši ovi zamršeni uzao! Bilo bi
suvišno, a ćastnomu čitateljstvu dosadno,
kad bi se napominjalo i ponavljalo, da
izloženi nezavisni kapelani vrše nezavi-
sno svoju dušobrižničku dužnost u svomu
djelokrugu isto ko i stalni župnici: drže
župnički ured, popunjaju knjige rodje-
nih, vjenčanih i umrlih, šalju tromjese-
čja Poglavarstvim, odgovaraju na dopise
crkovne i svietovne vlasti, izgovaraju
propisani broj sv. Misa za puk, oba-
vljaju nezavisno svetotajstva i sve ostalo,
što spada na župničku dužnost. Tako
isto crkovna i svietovna vlast u svakoj
potrebi obraća se upravno ovakovim du-
šobrižnicim i bez ikakove opazke pri-
maju odgovora, izvješća i t. d. uredovno
izručena, neprimjećujuć izručitelju, da
jih kroz nametnuti župnički ured pro
sljedjuje. Duša je blago, sami se j« je-
dan slučaj na zagorju desio, da je vi-
soka vlada zadarska opazila jednomu
izloženomu kapelanu, i to, pazite, pri-
godom izručenja mjestne fasije, pošto
je ova, po vladinoj finoj opazei, imala
biti pregledana i potvrdjena od utunu-
toga dotičnoga župnika. To je jedini
slučaj, a nebi ni on bio, da nije nado-
budan po visoku vladu, koja misli možda
umanjiti godišnji deficit umanjenjem
plaće kapelanim!! Naravno, dotični ka-
pelan, nije pristao na neosnovanu vla-
dinu opazku, nit je mogao, pa ni smio
vriedjati svoju nezavisnost, koju uživa
njegov ured od uvedenja uredovnih re-
dovitih spisa u carevini. Nu, na sve to,
visoka vlada osudi ga ipak zavisnim
ustanovljujuć u likvidaciji fasije nado-
platu, uračunav pobir redovine na svo-
ticu fior. 300 kao prostomu, zavisnomu
kapelanu, koji je na pripomoći svoga
župnika bez ikakove odgovornosti kod
Boga, naroda i vlade. Uz fior. 300 ka-
pelan neznam kako može izbjegnuti
ekonomičnoj nevolji, taman se najpro-
stije uzdržao. Svaki nezavisni kapelan
žive sam o sebi, sačinjava osobitu obi-
telj. Potrebit mu je momak, na više
mjesta i konj, pa na momka i konja
koliko mora godišnje potrošiti ? Nado-
daj tomu druge kućne potrebite potro-
šice, pa onda? Svak ruku na prsi, a
fior. 300 pred oči, eto na sriedu ostat-
ka, da nerečem nedostatka. Visoka se
vlada možda obazire na mali broj duša
u izloženim kapelanijam, te bi je sa
viest mučila, kad bi utaman novac pro-
sipala. To joj je grizodu&je ipak pobi
jeno u ,,K. D." kad no su izriečno na-
pomenute neke stalne župe, koje su
promašene žiteljim mnogih kapelanija.
Dakle? U ovom busu zec neleži. Visoka
vlada po tomu negleda broj duša, već
mjesto. Da je to uprav tako, svjedoče
nam kapetanije većebrojnije od stalnih
župa i franjevačke župe sa mirskim
svećenicim pokrite, jer ovi nijesu pri-
znati, pri nadopunitbi redovine. Imala
bi visoka vlada gledati ekonomično sta-
nje i uzdržanje dušobrižnika, bio ovi
pop ili fratar, služio na popovskoj ili
franjevačkoj župi, to je jednako, jere i
prvi i drugi mora jednako vršiti svoju
dužnost; bio ovdje ili oadje, nosi sobom
iste potreboće. Znam, viknuti de mi:
zakon je »amo za pepovske župe 1 Hvala
ti, prijatelju 1 Nu zakon je za poboljša-
nje mimika, dušobrižnika, uže popova,
| pa sakou, u Ukomu postupanja n«od-
govara svojoj svrsi glede izloženih ka-
pelana, a to je ona stožina okolo koje
vršem bobovu slamu, kad se neuzimlju
u obzir pravedne jadikovke izloženih
kapelana, kojim je ekonomično, uz o-
vaki zakon, crna duga godina, a zlosre-
tno mladoljeto pri trsenju dohodka i
troška. A što dalje? 11 tempo e galan
tuomo a vi, braćo kapelani, odkri-
vajte svoje boli, jer, kaže latinska po-
slovica: repetita juvant. Kapdan.
,
Domaće Viesti.
Pišu nam iz Spljeta, da je na 20 tek.
vlč. D. Niko Štuk rodom s Pelješca,
reko ondje sukromno mladu misu. Če-
stitamo !
* * *
Župničkoj crkvi u Čisti udieljeno je
100 f. za nabavu crkovnih oprava, ka
toličkoj župničkoj crkvi u Ercegnovomu
takodjer u istu svrhu i'. 1O0, a crkvi u
Mulu f. 60 za nabavu crkovnih orgulja.
*
* *
Na 27 tek. umro jet> nakon duga bo-
lovanja, vlč. D. Filip Županović pomoć,
kod zadarske stolne crkve, a nazad dana
vlč. D. Ivan Motušić nadžupnik u mi-
rovini. Bog im dao pokoj !
* * *
0. Celestin Medović negdašnji franje-
vac iz Dubrovnira, a sada usljed do-
zvole Svete Stolice svjetovni svećenik,
došao je u Monakovu, gdje se usavršuje
u slikarstvu, do takova glasa, da mu
profesori akademije poriću sjajnu bu-
dućnost. U natječaju za akademiju, od
200 kandidata, koji su se prijavili, samo
70 je bilo primljeno, a od ovih naš Me-
dović bio je prvi. Do mala biti će mu
opredieljen u akademiji poseban atelier,
odlikovanje, koje profesori podieljuju sa-
mo izvanrednim talentim. O.
* * *
Kao pendent gornjemu dopisu od druge
ruke primamo: Molim Vas gosp. Ured-
niče, ako već niste, da sad priobćite
ovu okružnicu il naredbu za nas stvo-
renu.
Br. 4603
520
M. P. D. B. S.
župniku
Izvolite dostaviti u rok od 15 dana
na uklopljenu tiskanicu svoju dojavu
dohodarine, eda se odmjeri porez II.
razreda za tek. god.
U tu svrhu ima biti dokazano:
а) svotu koju primate kao dopunidbu
na plaću kako dušobrižnik.
б) slučajnu plaću, koju primate za na-
stojanje vaše kao činovnik u službi
Države ili u kakovoj privatnoj službi;
c) slučajne nagrade koje primate za
podučavanje vjeronauka;
d) u obće svaki stalni dohodak vama
doznačen od državne blagajne, pri-
vatne il obćinske;
e) pristojbine štole (pctrahil);
f) dohodke koje slučajno primate od
zaostataka dobara crkovnih, ili od
podpora za svete mise (liturgjije) i
zaklada za službu božanstvenu ;
g) svi dohodci stalni koji nisu naznačeni
pod slovom d i napokon
h) svi dohodci koje slučajno primate za
vaše službe ili koji prikazuju jednu na-
gradu za kojumudrago Vaču službu.
Naznačite paka i slučajna dugovnosti,
koje težaju dohodke gorispomenutc, kako
na primjer dužnost nadoknaditi potre-
bam crkve, uzdržavanje duhovnog po-
moćnika i t. d.
Od Kotonkog Poglavarttva, i t. d.
DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omtiia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
UVJETI PREDBROJBE:
.1 -Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
• • •« V os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram irapensuios in tuenđa salutari Ecclesiae doetrina animisq#e hrl
gionis amore et in verse fldei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE P'^LMACIJK.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jangitnr,
meuB est.
(S. IIlRRONTH. EPIS. XVI. A.D DA*.
Br 68
tko na svrhu irodišta^ unaPried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATO« plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 fior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje xa cielu godina -
ništvo. — Uvi^tbe po^O 5 8J»atra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadra, a dopisi „franoo" na Ured-
uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, ČetvrtaU: 31 Listopada 1889. God. XX
Obzirom naprimičući se blagdan
Svih Svetih i susliedni mrtvi dan,
pa jer opet sliedi nedjelja, dojdući
broj iziti će u nastajni četvrtak.
Hrvatska pored Italije
i.
Podučimo ! Razbistrimo!
G. N. V., talijanaški zastupnik
na pokrajinskom saboru oborio se
opet na nas, u dva članka, kojima
je nadio ime „Polemica".
Pokie g. N. V. piše, rek bi ha-
rem, dobrom namjerom, i nije, rek' bi,
onako strastven kao što su obično
poturice, pače pokie g. N. V. kao
izobražen čovjek ljubi istinu, pa stala
ga ta i koje malo poniženje; na-
umili smo odvratit mu par redaka,
ali ne njemu sauio, nego i ostalim,
koji od prilike misle kao on. S toga
ćemo razvesti malo na šire; jer se
osvjedočujemo sve to više, da naši
protivnici, premda zastupaju naprednu
talijansku kulturu., dosta sn slabo
podučeni o našim stvarima, te sude
i govore lakoumno, a naravno onda se
nemože ni da sudi ni da govori
točno.
* * *
Prva stvar: reći nam je zašto smo
se usudili napisat u naslovu ono:
Hrvatska pored Italije. Glupi Hrvati
kako mogu stat uzpored preučenih
Talijana?
Nek se ne Iju e naši protivnici.
Nazad dana talijanaška „Istria" na-
pisala je sljedeće redke (čujte):
U piu bel giorno sara (per noi)
quello, „in cui vedremo le piume
dei bersaglieri italiani accanlo alie
legični croate pestare di santa ra-
gione i cosacchi, ed i tartari" itd.
Eto dakle i sami talijanaši ne bi
se stidili, bit, u nekom slučaju, ka-
merate hrvatske vojske. Dakle nije
ipak baš takav crimen lesae uzpo-
redit Hrvatsku sa Italijom, kad bi
sami talijanaši uzporedili rado tali-
janske borce sa hrvatskim.
To predpostaviv, da se naši pro-
tivnici ne naljute na naslov, prodjitno
sada na stvar.
* * *
G. N. V. bio je napisao članak
Confutaeione, gdje je glavna bila
ona: da i „K. D.a priznaje talijan-
sku narodnost u Dalmaciji. Mi smo
u odgovoru, uz ostalo, dokazali g,
N. V. da toga glavnoga u „K. D."
nema. Mi smo istodobno gospodinu
N. V. dokazali, kako se on prevario,
s neznanja, jer nije znao da talijanaš
(italianizzante) ne znači isto što i
talijanac (italiano).
Nakon toga/mimoišav sve ostalo,
g. N. V. podpuno je izgubio pravdu.
I doisto g. N. V, kno dobar od-
vjetnik, na tu se pravdu više i ne-
povraća, nego je ušo da obradjiva
drugo polje. Glavna mu je, da po-
diže talijanstvo, kujuć ga u nebesa,
a da ponizoje hrvatstvo, predstavlja-
juć naš narod kao primitivan, osobito '
u kulturi. Mi ćemo bit toli smioni.
gospodinu N. V. odvratit na to, u'
smislu naslova: da Hrvatska nema
zašto da se stidi ItaUje : hrvatski um!
ne zaostaje talijanskomu. Dakako, da
plodovi talijanskoga uma puno su
bogatiji, to odmah pripoznajemo, ali
gospodin N. V. zna, da je i talijan-
ski narod osmerostruko veći; a zna
i to, da je talijanska muza mirno i
spokojno pjevala, za vjekove i vje-
kove, dočim je hrvatska muza mo-
rala da za vjekove i vjekove za-
mieni „le arti di paceu sa naltre
vicendeu. A kako su bile krvave
ove „altre vicende" g. N. V., rodjen
u onim krajevim gdje se pomoliše i
Obri i Tatari i Turci, to dobro zna.
Uzam u obzir te okolnosti, ostaje
du vidimo, ceteris paribus, vriedi li
naime umno pojedin Hrvat ono što
pojedin talijanac i je li nije li hr-
vatski jezik takav da bude sposoban
koliko god talijanski, da postane
kulturnim jezikom, kakvim ga go-
spodin N. V. ne smatra; al smatrao
ga je i takvim ga je svečano na-
zvao uz ostale i sam pok. kraljević
Rudolf, o kojeui se zna, da je nešto
znao, te da je mogo po znanju
sudit kompetentno.
*
* *
G, N. V. uvadja se u svoju Po-
lemica ivrdeć, da smo se mi mučili
i znojili da mu odgovorimo. Mi ne-
znamo po čem gospodin N. V. uvidja
taj naš znoj i tu našu muku! To
stoji, da smo odgovorili odmah; do-
čim, što bismo imali mi da rečemo
o gosp. X. V., koji je istom nakon
mjesec dana našarao svoju Polemičari
* * *
G. N. V. neće da prizna, da je
talijanaški elemenat u manjini.
Pošto u Dalmaciji ima oko pd mili-
juna duša, to bi u nas bilo barem kojih
250.000 talijanaša. Nepojmljivo je ka-
ko toliko ljudi nema u cieloj Dalmaciji
nego jednu jedinu občinu po svom
srcu; kakonedava nego onako mršavih
književnih plodova, kako nema svoga
razmjernoga kontingenta ni medju
učiteljim, ni medju župnšcim, ni me-
dju profesorim, ni medju liečnicim,
ni medju odvjetnicim, a ni medju
činovnicim Ta, ako talijanaši mogu
pripisivat uplivu „vlade" (!) i „na-
rodne stranke" svoj trajni ne-
uspieh, u biranju tolikih obćinskih vie-
ća, tolikih zastupnika za sabor u Zadru
i za sabor u Beču; barem u biranju
učiteljskog, svećeničkog, profesor-
skog, Jiečničkog i odvjetničkog i
činovničkog stališa neulazi ga upliv
ni vlade ni stranke; niti vlada i
stranka mogu članovim tih stališa
da nametnu svoje nazore. Ele, dakle,
gospodine N. V., koliko se god na-
p i ral i vašim zbrajanjim, gdje u dal-
matinske autonomaše umećete a) ta-
lijance „di razza", b) lalijance „di
lingua" i c).... „slavi"!; — nemo-
žete izać na kraj da dokazete svoju
tvrdnju. Vi samo to mnijete, ali proti
vašemu mnenju stoji i zadnji popis
pučanstva, o kojem ima više dokaza,
da je mnogo hrvata ubrojeno po je-
ziku u talijance, nego dokaza, da
je talijanaca ubrojeno po jeziku u
' Hrvate. Pa taj popis što kaže? —
Da u Dalmaciji ima samo triestak tisuća
onih koji nanašaju na talijanstvo; i
ništa više.
U ostalom ne Ireba nam se mučit
ni znojit, pobijajuć mnenje gospodina
N. V. On sam, u broju 85 „Dal-
mate", u prvom stupcu prvog članka
Polemica, nekako se kruto oprovrgo
i poreko. čitamo crno po bielu:
nE quindi non possiamo ammettere
che il complessivo partito (razumij: au-
tonomo) sia in minoranza".
Ali malo niže, uprav 18 redaka
niže, Čitamo takodjer:
„Deve ammettere („K. D.u) che, se
anche non superiori, se anche non pari
agli avversart, stiamo loro di fronte in
una proporzione ben maggiore di quella
dei rispettivi deputati" i t. d.
Eto dakle, gospodin N. V. sam
na kraju zadovoljava se priznat tali-
janašku manjinu; uza sve to, što,
kako vidjesmo, on ubraja u talija-
naše i mnoge koji samo talijanski
divane, pače mnoge koji talijanskog
jezika nit ne rabe („slavi").
Hoće li ipak gospodin IN. V silit
se još, da dokaže svoje mnenje, da je
u Dalmaciji većina talijanaša? Ako
hoće: prudilo mu!
- *' -> —
Anglikanstvo i katoličanstvo
u Englezkoj.
Goolia, anglikanski List, žaleć silni
napredak katoličanstva u pokrajini Gal
les, uvidja da papiste, koji su se malo po
malo pomnožali po svim gradovima te po
krajine, da su oni anglikancima pravi uzor
kreposti i da zaslužuj u sveobće oponašanje.
„Riedko se kad dade slučaj, piše taj
List, da vidiš papistu pred sudom ili u
tamnici". Dalje izpovieda isti List, da
u mnogim gradovima protestantske škole
ne dobivaju nikakva uspieha, dočim ka
tolički zavod, jedini što poštene djevoj-
čice mogu pohadjati, napreduje, cvati i
sakuplja donapokon sinove poglavitih
metodista.
P. O. od Lac tvrdi da se kod viso-
kog klera u bližini Gantorberya opaža
neko poštovanje napram svemu što je
katoličko; a to je predidući znak zna
tnih obraćenja. I ne samo raste mah
obraćanjim, nego iste protestantske crkve
danomice sve se to više približuju ob-
redu rimo-katoličke crkve.
Zna se da ritualisti ne taje vise svoj ih
simpatija za katolički obred; njihovi
hramovi, jednoč tako goli i pusti, rese
se po malo ko što i naši; kip Majke
božje sada prima počast; izpovjed. je
dnom držana ko ruglo rimske crkve,
opet je u/postavljena kod nekih sekta.
Nu sto je za čudo, anglikanska crkva
ne nazire više papističke idolatrije u
poštovanju slika i kipova svetaca. Nije
vele, št'-t je hram sv. Pav)a u brightonu
bio ukrašen su dva liepa kipa, posve
ćena ne krvnicima nego mučenicima
reforme. Jedan predstavlja Joha Fischera
a drugi Tomasa Mora, oba žrtve angli-
kanstva, a oba slavljena od rimske
crkve.
Na žrtveniku u hramu sv. Pavla u
Londonu, diže se sada propelo, su dvie
svieće sa strane, sve po katoličkom ob-
redu. U istom hramu, nakon nekoliko
mjeseci, bi oficijozno postavljen Gospin
kip, koji je na krasnu spomeniku od
biela mramora, na tamnu dnu. Po vrh
njega stoji Gospa viencem ovjenčana, a
u naručju joj djetić Isus. Izpod leži
divna grupa: križ od biela mramora sa
Spasiteljem, a do njega s jedne strane
Djevica a s druge sv. Mandaliena.
Od štovanja BI. Djevice do štovanja
svetaca nema nego korak; a kad to
dodje, lašnje će se ustanoviti sličnost
izmedju protestantskog i katoličkog ob
reda. Neće drugo ostati van se Rimu
povratiti. Da bolje označimo napredak
katoličanstva u Englezkoj, vadimo iz
jedne statistike, tu skoro objelodanjene
u Londonu: da je N. Uzor. stožernik
Manning, kroz 40 godina, sagradio 1.200
što crkava što crkvica, ustanovio 362 ma-
nastira, 9 sjemeništa za klerike, 10 za-
voda, 2000 župnih škola, 30 trgovačkih
saveza i blizu 10 dobrotvornih ustanova.
To uzbudjenje vjere kaže nam, da
nismo vele daleko od onoga kraja vieka
prorečena od Josipa de Maistre, da će
se u hramu sv. Pavla u Londonu govo-
riti Misa.
U ostalom velika je za nas utjeha,
što možemo opaziti ovaj povratak put
katoličke crkve. ,,0. G\"
Odgovor Sv. Otca Pape
stozerniku Langenieuxt vodji franc. rad-
ničkoga hodočašća ("dne 21 oktobra):
11 y a deux an», dvie su godine od
kada mnogobrojna četa radnika, došavši
iz Francezke, okupila seje ovdje okolo
nas. S njima i pod najboljom zaštitom,
otvorila se je tada jubilarna godina, za
koju oni nam donieae primicije izkaza
katoličkoga svieta. Ovaj dan ostavlja u
našoj duši sladki i čvrsti utisak, da
vaša prisutnost, dragi sinovi, i plemenite
rieči, u vaše ime, upravljene nam od
prag. kardinala, koji predsieda ovomu
hodočašću, ne mogu nego neizbrisivo
uvriežiti se u našemu srcu. Dobrodošli.
Poklon sadašnji, kojega činite vrhovnoj
poglavici katoličke vjere, pokazuje vaše
najskrovitije misli. Vi ste razumjeli, a
ovo hvala vjeri, tko Vam je dao um i
srce, i da samo u vjeri Vi ćete naći
silu i utjehu usred vaših neprekidnih
muka i nevolja. Sama vjera u istinu o
tvorit će Vaše duhove na besmrtne na
de; ona sama oplemenit će vaš trud,
podižuć ga na visinu dostojanstva i ljud-
ske slobode. Povjeriv vašu sadašnju i
buduću sudbinu vjeri, vi ne možete u-
činiti ikakva čina više mudrosti. I s o-
voga gledišta mi smo sretni sto možemo
ovdje potvrditi rieči, koje smo izrekli u
drugim okolnostima, a Vi ste sada o-
petovali.
Poganstvo, Vama je poznato, kako
je htjelo riešiti družtvenu problemu lišivši
njegovih prava slabi dio čovječanstva,
ugušiv njegove težnje, poniziv umne i
moralne njegove sposobnosti, dovedši
ga do podpuna nemogućtva. Ovo bijaše
robstvo. Kršćanstvo javi čovječanstvu
da smo svi bez razlike plemića i siro-
maha pozvati da sudjelujemo božjemu
baštinstvu,- ono je javilo da smo svi
sinovi nebeskoga Otca i istom cienom
odkupljeni; ono uči da trud na ovoj
zemlji bijaše glavni uvjet čovjeku, a
primiti ga bijaše čast i dokaz mudrosti.
Da utješi radnike i uboge, božanski
Utemeljitelj Kršćanstva udostojio se je
navesti primjer riečima: On nije imao
gdje glavu nasloniti, On je kušao okru
tnost glada i žedje; On je prošao javan
i privatan život u mukama, patDjama i
tegotama. Po njegovoj nauci bogat je
bio stvoren, kako kaže Tertulijan, da
bude blagajnik božji na zemlji; njemu
dao je propine o dobroj porabi vreme-
nitih dobara; proti njemu su Btrafine
Spasiteljeve prietnje ako zatvori avoje
srce pred nevoljnikom i siromahom.
Ali to nije bilo dosta. Moralo se je pri-
bližiti dva razreda, ustanoviti medju
njima religijoznu i nerazrješivu svezu.
Ovo bijaše uloga mudre ljubavi: ona
stvori družtvenu svezu i daje joj snagu
i sladkost do onda nepoznatu; ona iz-
nadje liek svim zlima, utjehu svim ža-
lostima, i ona je znala neizbrojnim svo-
jim ustanovama pobuditi za nevoljnike
plemenito takmenje, blagodarnost i sa-
mopriegor.
Ovo je bilo jedino riešenje u neizbje-
živoj nejednakosti ljudskih okolovitina.
Tekom viekova ovo riešenje bilo je od
svih obćenito primljeno; mi smo zaista
vidjeli čina preokreta i nepokornosti, ali
to ne bijaše nego dielomično i ograni-
čeno, vjera je imala dubokih korena
tako da obćenita pomrčina ne bijaše
moguća. Mi smo drugovdje rekli koje
su bile kobne nauke, koje su razpalile
družtvenu zgradu, koju je Crkva tako
trpljivo podigla. Što mi pitamo to je da
naprave ovu zgradu vrativši se nauci i
duhu Kršćanstva, oživljujuć one umjet-
nosti i zanate, koji providjaju religijo
znim i materijalnim potrebama radnika,
oluhkoćujuć im trud, braneći njihova
prava, a to sve u duhu brižne Majke
Crkve. Mi pitamo da iskrenim povra-
tkom na kršćanska načela opet se usta
novi harmonija medju gospodarima i
radnicima, medju glavnicom i trudom,
jer od ove harmonije odviše njihove
medjusobne koristi, mir javni i privatna
dobrobit.
Okolo vas, dragi sinovi, nahodi se
druga tisuća radnika, koji prevareni od
krivih nauka misle da će naći liek svo
jim nevoljama u uništenju onoga sto
sačinjava sućtvo političko-gradjanskoga
družtva: vlastništva. Puke prevare! Oni
će rinuti u nepromienljive zakone, oni
će okrvaviti puteve kuda će prolaziti
sijući neslogu i nered ; ali tim će pove-
ćati svoje nevolje i pritegnuti na se
proklestva poštenih osoba. Ne, liek ne
sastoji u krivim djelovanjima i nau-
kama, već u vjernomu izvršivanju du-
žnosti, koje se tiču članova družtva. Ove
istine i dužnosti Crkva ima zvanje pro-
glasivati i zagovarati.
Upravljajućim razredim treba srca
prama onima, koji dobivaju kruh zno-
jem svoga lica, mora se obuzdati njihove
hlepnje k bogastvu i nasladama.
Držateljima vlasti prije svega mora im
biti do toga da budu proniknuti ovom
istinom, da ni ljudski zakoni, ni sudčeva
tlačenja, ni vojničko oružje nije dostatno
da 8e odstrani pogibelj, koja prieti tlruž-
tvu; važno je to da oni puste Crkvi
slobodu oživjeti u dušam božje zapo-
viedi, i raširiti nje spasonosni upliv na
sve družtvene redove, a sredstvom mu-
drih i pravih pravila i mjera zajamČit
ćemo koristi radišnih redova, branit
ćemo mladež, zvanje i slaboću žena,
pravo i dužnost opočinka u nedjelje i
tako ćemo nastojati oko čistoće običaja
i oko navado kršćanskoga života. Javne
dobro, pravednost i naravno pravo za-
htieva da to bude tako.
4 MHMBt »'i
Veritatem facientes in charitate,
cresoamus iu illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
coogooo
Vos ipsos, auxi!iante Deo in dies alacriter operain Vestram iuipensuros in tuenda salatari Ecclesiae doetrina|anirnisqne m
Religionis atnore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pis(točim Katoličke Dalmacije.
Eg« interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIER«NYM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: —
tko na svrhu gouišta
ništvo. — Uvrstbe po
U ZADRU, unapried 7 lior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s "PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA
ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom,
10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
INOZEMSTVO
šalju se na
(ior. i
Upravu
poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu t
KATOLIČKE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „francou na Ured-
Br. 6. ^iad.ar, Fonedjelnife Sieonla i I.B93. God. XXIV
Nazad 100 godina i sada.
Predjučer se je navršilo ravnih
100 godina dana, odkad bi izvrše-
na grožna osuda oađ nesretnim fran-
cuskim kraljem Ljudevitom XVI.
Biesna parižka rulja, uosobljena u
narodnoj skupštini, nije znala naći
mira, dok nije izkalila svoju mržnju
protivu prestolja i vjere: te je sla-
vila' svoj triumf prolićeni nevine
kraljeve krvi, na trgu Ljudevita XV.
Velike nepravde, koje su obstojale u
tadašnje doba: ogromni državni dug,
povlastice isključivo u korist plem-
stva i višeg svećenstva i ako su
podavale povoda pobuni i zahtievu
naroda za preinaku mnogih zakona,
nijesu doista mogle opravdali kra-
ljevo ubijstvo, jer kralj u mnogim
zahtjevan bijaše popustio narodnoj
skupštini i bijaše naklon izravnati
mnoge nepravice, podpiBujuć jarve
mnogo novostvorene zakone. Ali bi
jaše sve utaman. Predstavnici naroda
opojeni volterianskim duhom i sto-
ljetnom mržnjom protivu prestolja,
htijahu ga na svaki način oboriti i na
ruševinam podignuti novu „slobodu".
Prolićem krvi i porušenjem pre-
stolja, razvi se u Francuzkoj „par-
lamentarizam", koji zavlada skoro
cielom Europom. Od onda unapried
širilo se načelo; da jedino predsta-
vnici naroda moraju krojiti zako-
ne; sva zakonodavna vlast morala je
sliediti iz njihove volje, narodi su
se morali usrećiti i unaprediti na
načelu, da puk mora vladati. Presto-
lja postadoše usljed tih načela puko
oradje u rukam zastupnika, sluge
svojih podložnika: Kralji koji kra-
Ijuju, ali ne vladahu. Došlo se je
do toga, da je teško sada naći kra-
lja, koji bi se odvažno suprotivio za-
stapnicim i onda kad ovi imaju krivo,
te jih vidimo gdje i protivu svoga
osvjedočenja daju potvrdu nekim za-
konim; a gdje ju u pojedinom slu-
čaju uzkraćuju, tu oefali prietnje i
pobune, kao u Španjolskoj, Portu-
galskoj i Belgiji; gdje republikanski
i razvratni življi nastoje iz petnih
žila, da sruše prestolja i unište svako
vjersko osvjedočenje, a na njem da
podignu tobožnji glas puka, kojemu
se bane kao predstavnici.
Sto godina je miuulo od prolića
krvi nevine žrtve Ljudevita XVI, a
parlamentarizam na stoje spao? Jeli
usrećio, ili nije li pače unesrećio na-
rode? Jeli svršila, ili se nije radje
umnožila ljudska nepravda? „Slobo-
da, jednakost i bratstvošto je re-
volucija sebi uzela za geslo, jeli se
oživotvorilo? Na mjesto nepravde
prestolja, došla je nepravda množi-
ne; na mjesto razkalašenosti i raza-
sipnosti kraljskih dvorova, došla je
razvratnost ministarstvenih čimbeni-
ka; na mjesto povlastica plemstva i
svećenstva, došla je povlastica poje-
dinih obitelji, podiniia u primanja
službica, na mjesto bogatstva kralj-
skih doglavnika i plemića došlo je
bogatstvo čifuta i gradskih bogataša
i mnogih drugih', koji »u znali bolje
zlorabit i okoristit se prostodušnošću
i neznanstvom prostadije. Jednom
riečju, nepravda, koja se je prije po
čihjala pod odgovornost kraljeve o-
sobe, prešla je u baštinstvo množine
i pod odgovornost svačiju i ničiju.
Eto nam slavne Francuzke. Koli
tužan primjer nam ne podaje ona u
tom pogiedu! Onaj narod, koji pro-
lićem krvi nesretnog Ljudevita po-
stavi za ideal svih gradjanskih kre-
posti: „slobodu, jednakost i bratstvo",
može upoznali na najbolji način na j
što su spala ta načela bez kršćan- j
skog mišljenja. Sadanji im predsta-
vnici i odabranici, miljenici naroda,
pokazali su se najprostijim varalicam,
otimačini narodnog vlastništva, lu-
tkaru u rukam bogatih bankicra.
Ljudi, koje je narod cienio j^a svoje
najbolje rodoljube, ljudi, koje je na-
rod uzdigo do nebesa i kojim se
kao kumirim klanjao u znak pošto-
vanja, moraju sad odgovarati pred
sudom radi kradje i prevare u Pa-
namskom poslu; u kojem su uple-
tena najodličnija lica, bivši i sada-
nji ministri, zastupnici i staroviećnici,
što da ugode svojoj sebičnosti, osim
što podieliše ogromne svote naro-
dnog novca, upropastiše množtvo
gradjana svake ruke, savjetujuć i
pripomagajuć, da se sakupljaju pri-
nosi i diele dionice za Panamski
prokop, stokrat osvjedočeni o neu-
spiehu istoga. Kad su to činila po-
glavita lica Francazke, obljubljenici
naroda, što se mora suditi o drugim?
Koja li razlika izmedju sadanjih
tuženih i tužitelja i onih pred 100
godina? Ljudevit XVI stoji mirne
duše pred svojim tužiteljim; te na
mnogobrojne osvade odvažno odgo-
vara : ne, nisam krivac u čem ne
tužile. A sadanji Bouvieri i Floqueti
mogućnici Francuzke, pripoznavaju
svoju krivinu, svoje odnošaje sa bez-
dušnim bankierim; a primljene svote
izpričavaju nuždom u korist republi-
ke. Ovi prkosno i gnievno odgova-
raju, preporučuju se, podmićuju, prie-
te i zastfašivaju, ulažuć svako sred-
stvo, da se izvade iz škripca; onaj
nasuprot pobijaše istog svog odvje-
tnika Deseza, koji u zanosu svog
govorničkog poleta, pretjerivaše do-
njekle kraljeve kreposti. Ovaj se
pripuštao budućnosti da sudi; ovi
nasuprot obijaju pragove neznatnih
ljudi, da jih ne očituju u svoj nji-
hovoj golotinji. U osudi Ljudevita
nije dokazana nikakva činjenica; u
sadanjim parlamentarcim dokazana je
očevidna varka i pronevjerenje.
Kakav će uspieh sliediti iz obluž-
be sadanjih vladara Francuzke jo-
iter nije poznato. Sva je prilika da
ne samo jih neće snaći smrtna osu-
da poput Ljudevita XVI, dali ni vre-
menita pedepsa; a možda ni povra-
tak prisvojenih svota. Mjerodavni
krugovi možda zabašure i pritaje
u glavnom veliku sablazan o Panam-
skom pitanju, iz bojazni da ne zai-
graju kobno sudbinom naroda, opa-
mećeni izkustvom poviestnih činje-
nica osobito ovoga vieka, za kojeg
se doživjelo dvie carevine, tri kra-
ljevstva i tri republike; ali je me-
djutim veoma značajno i žalostno, da
je parlamenlarizan spao veoma sa
svog položaja, a obožavatelji istog,
nemogu se dičiti njegovim plodovim.
Kako se bjeločano vidi, sloboda,
jednakost i bratstvo su sveta nače-
la, što je revolucija preuzela iz kr-
šćanske suštine, te jesu, i moraju
biti uzor svakog poštenjaka; ali ne
vriede nit za monarkije, nit kralje-
vine, nit za repumike, kad nisu o-
snovana na kršćanskoj nauci i dje-
lovanju.
Učiteljsko pitanje u Dalmaciji.
XI.
Obećali smo da ćemo se osvrnuti na
c. k. kotarske uČionske nadzornike u
posebnu Članku, a obećanje je dugovanje.
Kako smo već nataknuli u predjalnjim
člancima, imenuju vam se osobe, koje
se ne razume u pučku obuku, jer tido-
dju sa srednjih zavoda, a riedki su oni
koji su učiteljevali u pučkoj školi, kao
biele muhe. Kazasmo i to, kako ovi dr-
že učitelja za niži sloj; nu danas ćemo
0 njima malo obsirnije.
Prvo ti je ovakovim kotarskim nad-
zornicim da pohode učionicu iznenadno,
jer si utvaraju Bog zna što o učitelju.
Kad dodju, jedva ga pozdrave, sjednu
pri stol pa udri da se pišu mane i ne-
dostatci. Na svrhi ti jih pročitaju učite-
lju, a više puta ni to, pak a Bogom. A«
ko je u mjeatu žandarska ili financijal-
na postaja, pitaju o ponašanju učitelja,
pak onda udri da ga se crni kod nad-
ležnih vlasti, ako imaju zašto. Dočim
bi nadzornieim bila dužnost, da učitelja
svjetuju, napute i obodre, kako će ubu-
duće postupati eda postigne željeni u-
Bpieh u školi, čuo sam jednom govoriti
da je aasvim malo »snimaka; tako da
je došle ta iznimka usrećila bila i zadar-
ski kotar, pa eto na žalost i tu sreća pre-
staje. Znak vremena! — Zatim bi nad-
zornici morali izpitivati, koji su uzroci
slabu pohadjanju učionice, pa dosljedno
1 slabu napredku; razgledati učiteljske
stanove, jesu li u redu, a ne dopustiti
da se isti ne obiele za više godina, da
se navrh njihovih glava ple£e, drži ka-
vana, pod učionicam krčma Std. Ali da,
to im nikada ne pada ni na um. —- Neki
nadzornici stanu sami izpitivati djecu,
pak osim što tako ponizuju učitelja, su-
de jednostrano, jer djeca neće nikada
odgovoriti na pitanje onoga koga vide
jednom ili dva puta preko godine u ško-
li kao na pitanje svoga učitelja, kojemu
znadu ćud i narav, pa i način njegova
izpitanja. Mi nijesmo učili učbe, ali nas
to narav sama uči, da shodna pitanja
davaju dobre odgovore, a djeca pučke
škole, ne mogu se uzporediti sa onim
srednjih učionica.
Ako ga imaju što proti učiteljevoj o-
sobi, postupaju tako s njim, da mogu u-
viditi to ne samo djeca nego i isti ro-
ditelji, pače se još njeki ter njeki usu-
djnju do učitelja govoriti javno. — Nad-
zornici bi morali dobro naučiti aforizme
D.ra Kellnera zaslužnog školskog sa-
vjetnika, gdje se medju ostalim kaže:
„Kad u školu stupiš, ostavi sve iza sebe,
šte si možda dosele čuo dobra ili zla o
učitelju, t/zimaj sve objektivno i to talio
kao da toga čovjeka nijesi nikada vidio.
Pazi da ne poniziš učiteljev ugled". A
kako to čine naši? već smo kazali. Oni
još prikazuju i opažaju učitelju ako i
maju što pred istom djecom. — Zašto
tako nadzornici postupaju? Kazati ćemo
u malo rieči; jer nepoznaju pedagogije
ni svoje dužnosti.
Eto sada se radi o ustanovljenju stal-
nih mjesta školskih nadzornika, pa kad
je gosp. Biankini predložio da se uvrsti
u osnovu zakona, da na ta mjesta budu
imenovani pučki učitelji, najbrže je od-
govorio Dr. Klaić, da bi to bilo stezati
vlast ekzekutive Nije li to isto kao da
je rečeno: nijesu ta pučke
učitelje? Ćuli smo u naše uši od profe-
sora izpiUnih i ne izpitanih, da netom
stupi u krjepost ovaj zakon, natjecati će
se na mjesto kotarskog nadzornika. Bogu
hvala u našoj pokrajini ima vrlih i spo-
sobnih učitelja, koji bi dpstojno pokri-
vali ta mjesta, pak bi onda i naše uči-
onice procvale, kao što i sada cvatu u
kotaru sinjsko-imotskomu, sibensko-knln-
skomu, benkovačkomu i korčulanskomu,
gdje su nadzornici ljudi, koji su učite-
ljevali na pučkoj školi. Zar se i ostala
mjesta ne bi mogla popuniti sa pučkim
učiteljima, koji se odlikuju na pedago-
gijskomu polju i koji su već u školi i
na književnom polju dokazali svoju spo-
sobnost i vrstnoću? — Kad bi se kod
nas stavljali nadzornicima pučki učitelji,
cvale bi kod nas učionice kao i kod
drugih naroda, i dok toga ne bude od
učionica će se uviek željeti dobar uspieh.
Gospodo u dvorani sv. Antuna, ugle-
dajte se u nalu prekovelebitsku braću!
Tamo su svi nadzornici kotarski (okru-
žni) i zemaljski sami pučki učitelji, pak
motrite, kako su kod njih napredne u-
čionice, kako kod njih cvate knjiga, u-
čiteljska družtva itd. Predianjska vara
je izkižba mogla mnogo pokazati, što je
sviestno učiteljstvo vriedno uraditi.
Hrvatski sabor u Zagrebu.
Saborska sjednica od 14. sieČnja.
Rieč uzimlje zast. Cmkouii. Unatoč
prelekcijam opozicionalnih govornika
priznaje opoziciji političku taktiku, što
je usljed izbornog neuspieha ipak Btu-
pila u sabornicu, da s njima zajedno
radi za dobro domovine. Nu uz tu će
radost iztaknuti i jednu okolnost. Opo-
zicija je god. 1883. imala velik broj
zastupnika, osokoljena pučanstvom, ali
nakon tri periode umanjiše se na po*
lovicu.
Prelazi na računske „pogreške* g. dr.
Franka. Jedan mu dio računa površan,
a drugi protuslovan. Izpravlja, kako je
koji govorio po redu. Najviše je go-
vorničku slavu odnio gosp. „ban", jer je
najviše govorio. Proračunska razprava
je zgoda, gdje može svaka stranka
isnieti svoje stanovište točnije.
Dru. Mili StarČeviću preporučuje če-
dnost s toga, što je reko, da se svaki
odvjetnik ima Btiditi naredaba o kon-
cipientim. Bilo je pritužaba, da se od-
vjetnički perovodje nepristojno ponašaju.
Kad se koncipienti protivili odborskoj
naredbi, po tom je vlada dala strožu
naredbu, usljed koje padaju pod nadzor
oblasti.
Reklo se je od opozicije, da hrvatski
zastupnici ne zaslužuju dnevnice na
saboru u Budimpešti. To da je reko
neki Magjar, ali on ne vjeruje j oni da
rade dobro, a da to nije nikakova po-
godba. Zast. dr. Frank tuži se oa nP. L.w
što napada na nj i stranku. On je tu
imao osobno ustati na obranu, a tako
da je i on činio.
Odobrava, da bi valjalo da mladež
uči magjarski. (Kašljanje nagalerijam).
On ima posebne nazore o ženijalnosti.
Ženiji se česte zalete i dodju a sukob
sa državnim zakonim. Ženijaloi ljudi i
u politici su „protuhe, beasnačajnici". Ako
to želi dr. Frank od budimpeštanskih
zastupnika — da to ne može biti. Njima
ne treba jla dr$e pr$d«£ctje
oni i šuteć vrše rodoljubnu dužnost, —
Narodna stranka ide za tim, da se
mladež nauči pristojnost. (Moguće u
Coronellia ! na galerijam), a ne će da
joj otimlje ideala. Opozicija da je upu-
ćivala mladež na izkaze. G. dr. M.
Starčević da je reko Jagiću, neka po-
dučaje mladež ...
Dr. M. SlarĆevii: Nisam rekao, to je
podmitanje.
Crnkovid: On štuje ideale, ali neka
mladost ne bude surova, jer se glavom
kroz zid neda.
Pred sobom vidi sjedinjenu opoziciju
i to spočitava. Ori u tom nalazi nemoral,
kad se izvrću ćinjeniče (va& „Obzor"
i Čita): n. pr. „zašto J5eszeredi ima
dopust svilogojstva". 0 tome da Be je
jasno sve kazale da se više nije moglo
prigovarati — a takovo podmitanje da
je najviši nemoral (ObzoraŠtiua 1 glas
iz večine)
On naravno, prihvaća proračun, i po-
nosi se da je bio član regnikolarne de-
putacije, koja je nagodbu stvorila.
Dr. Frank da se tuži na Magjare, da
nas kradu. Vlada je sa 56 mil. dobra
uradila i s njome narodna stranka. Stvo-
rene su reforme n. pr4 reforma zadruga.
Ako se što prima od drugoga, to je
dobro, ako je u sebi valjano. Koliko je
vlada učinila u školstvu i upravi, to da
su jedne novine navele.
Prelazi na politiku. Opozioija se oba-
rala na izbore.
Navadja iz vlastite prakse, kad je
bio mladi unionist, pa je uviek radio i
kortešao bez uspieha. Imenovan sud-
cem u Sisku radio je da se na svaki
način izabere. Ali je sjajno pao. Nu sada
je o izborim bio svuda dobro priman,
jer je bio uljudan, a ipak su negdje
nanj kamenje bacali —- dokaz, da na-
r >d čini, šta mu je u srcu. Da su fraze,
Sto sa o naailjim govori. Nije optimista,
ali zna, da narod — kaže — stoji uz
njih. Zavaravanje tjera narod u bludnju
i očaj. O i prati rad opozicije, ali to ne
smjeia na ujedinjenje. Zašto ne puste
Slauoncim da se zovu Slavonci ? (Oho!
poviti). Zašto onako postupaju sa bra-
ćomu Srbim? Oni — vladina stranka —
rade za ujedinjenje. On stoji na stano-
vištu izjave narodne stranke. — Dokle
god u Dalmaciji ne bude nagodbene
Stranke, neće biti ujedinenja. Hrvatsko
državno pravo, kojim se radi u Dalma-
ciji, jest nebulozna fraza, kojom se kriju
austrijske tendencijo.
On je za zajednicu. Poriče, da S8
ovdje može tjerati hrvatska politika. U
Austro-Ungariji su austrijska i ugarska
politika, tertium ?ion datur. Svaki po-
jav proti ugarskoj kruni sadržaje au-
strijanštinu. Na željeznici nikoga ne
smeta njemačka rieč, ali magjarska da.
Dok je stara stranka prava bila, bijaše
jača boreći se proti austrijanštini, a da-
našnje težnje za federalizam kriju bečki
centralizam, ObzoraŠka stranka da je
priznata Švarz gelbskom — a čestitka
grofa Jelačića, brata banova, koji je
h 1848. radio za „Einheit Oesterreichstt
^ nuka ga, da sumnja i viče perditio!
Zast. dr. M. StarSuvič. Izazvan po
predgovorniku o lekcijam o pristojnosti,
radi suda o zrelosti i kvarenju mladosti
izjavljuje, da g. Crnkovič nije sposoban
ni zvao da sudi o zrelosti i pristojnosti
Frank mtftđa da ima druge auktoriteie,
nego U on, 4r. Spevec. Pita dra. Franka,
što je do »ada radio po načelim „jezuiti-
zmU«? On što tvrdi, Sto brani, da to čini
na temelju osvjedočenja. — Fuzija naj-
novijeg vremena možda ima u sebi viSe
jezuitizma, nego li se je njemu moglo
predbaciti.
Dr. Tomašii i on se osvrće na govor
dra. Franka, hoteći reći, da ne valja
tumačenje njegovo o pragmatičkoj san-
kciji. Odatle prelazi na kraljevsku za-
vjernieu, te kaže da stranka prava sa
svog* stanovišta može se lahko pozivati
na samu nagodbu i na njoj zahtievati
temeljitu zemljiStnu cjelokupnost hr
vatskih zemalja. Rada bi znati, Ita bi
stranka prava činila, kad — metnimo
— ne bi bilo granica monarkiji, kad
ne bi bilo nagodbe, dokle bi ona pro-
tegnula svoje težnje. — Ugarska ima
samo jedan interes, što je svezana 8 Hr-
vatskom, a to more. Da ona može doći
do mora po Rumunjskoj ostavila bi Hr-
vatsku na miru. Na temelju Studija
njegovo je osvjedočenje, da je u početku
bila personalna unija, koja se je malo
po malo razvila u realnu. God. 1861. kad
hrvatski sabor nije bio pod nikakvim
pritiskom Magjara tražio je realnu uniju,
kad nije bilo nikakvih veza izmedju
Magjarske i Hrvatske.
Crkvene viesti.
Na 22 tek. bio ja svečano pobla-
ženjen Sluga božji Franjo Saverij
Mar* Bteachi baraahit.
*
* *
Premda izmedju Sjedinjenih ame-
rikanskih Država i Sv. Stolice ne
postoji nikakav služben odnošaj, ipak
je inr. Satolii, odaslanik Sv. Stolice
u Vashingtonu priznan ovih dana čla-
nom diplomatičkoga zbora.
« *
U koncistoriju od 16 lek. Sv. 0.
Papa držao je sliedeći govor:
Conaervatrix vitae atque eventuum
humanorum moderatrix providentia di-
vina benigne effecit ut, circumaeto quin-
quennio, poatea quam initi Nobis sa-
eerdotii natalem non aine magna aigui-
ficatione laetitiae publicae egimus, an-
num a eonsecratione Nostra episeopali
quinquagesimum aospieđremur. Sentit
animus vim beneficii, Venerabiles Fra-
tre« ; proptereaqne praedicare geatit in
h c amplissimo consesau vestro sum-
mam Dei sospitatoria benigoitatem, qui
(antam Nobis mortalia aevi usuram,
ineolumi valetudine, dedit. lllud vero
maius, atqoe ad eogitaudum gratius,
quod ex beneficio Nobis privatim tri-
buto posse videtur aliquis in eommu-
nem salutem fructus efflorescere. Hao
enim, de qua loquimur, occasione
permoventur homines, ae vnlgo respi-
ciunt in hane Apostolieam Sedem pro-
pensiore volunUto studioque maiore,
proveetam Pontificis aetatem velut
quoddam pignus patroeinii eaelestis
non sine cauesa interpretantes. Ita fit,
ut privatum ne« magni momenti factum
in fidei religionieque ineitamentum Dei
nutu, traducitur: idque praeclara sane
opportunitate si rerum temporumque
ratio-spectetur. Siquidem in tanto ini
mieorum numere, fidem atque instituta
ehristiana pari faatidio spernentium, id
nune malima quotidianaque contentione
datur opera ut Pontificatum romanum
invisum ae suspectum multitudo habeat,
perniciosoque ercore decepta omnino
animum iuduat ab Eeclesia aiienum.
Sublatis igitur in eaelum oculis, eonsilii
pietatiaque diviaae cogitatiooe leniuntur
aegritudines Nostrae iucundo eodemque
tempcstivo solatio; immo etiatn ad di-
mieandum et perpetiendum, quam diu
oportuerit, valde obfirmatur animus.
Cum vero fausta ineuntis anni pri-
mordia liberet insigniora faeere, pri-
mum quidem consilium C8pimus de-
etjrnere beatorum caelitum honores
venerabilibus nonnullis Servis Dei, e
quibus et ezerap^a virtutam eaeleste
praesidium populus ehristianus oppor-
tune petat. Deinde vero animum adie-
cimus ad amplisaimum Collegium ve-
strum, Venerabiles Fratres, supplen-
dum. Scilieet Cardinales ereare eii-
mios viros aliquot decrevimus, bene de
re ehristiana meritos, quippe qui in
epiaeopalibus muneribu'}, aut le^atio-
nibus, aut honoribus urbanis gerendis,
diligentia. integritate, rerum usu, spe-
ctata in Apostolieam Sedem fide prae-
stitere. Mi autern sunt
losephus Guarino, Archiepiscopus Mes-
sanensis.
Marius Mocenni, Arehiepiacopus Tit.
Aeliopolitauus, Adiutor a Negotiis No-
atria publieis.
Amilcar Malagola, Archiepiseopua
Firmanus. •
Angelus Di Petro, Archiepiseopua
Tit. Nazianzenus, Nuntius Apostolicus
in Hispania,
Benedictus Sanz y Fores, Arehiepisco-
pus Hispalensis,
Gulielmus Meignan, Archiepiscopus
Turonensi8,
Benedictus Leo Thomas, Archiepisco-
pus Rotbomagensis,
Philippus Krementz, Archiepiscopus
Coloniensis,
Ignatius Persico, Archiepiscopus Tit.
Tamiatheosis, Sacri Oonsilii ehristiano
nomini propagando Secretarius,
Aloisius Galimberti, Archiepiscopus
Tit. Nicaeoua, Nuntius Apostolicus in
Austria Hungaria,
Miehael Logue, Archiepiscopus Ar-
macanus, Primas Hiberniae,
Claudius Franciscus Vaszary, Archie-
piscopus Strigoniensis, Primas Hunga-
riae,
Erbertus Vaughan, Arehiepiacopus
WestmoDa8teriensis,
Georgius Kopp, Episcupua Vratisla-
viensis.
»
* *
Nestalo je opet jednoga veterana
u njemačkom središtu: Petra Reichen-
spergera. Pokojni Petar Reichensper-
ger bijaše živa poviest dvaju odsjeka
novije dobe njemačke. Od 1850. do
1870. njegov brat Augusto i još če-
tiri zastupnika visoko su držali ka-
tolički barjak u pruskom saboru.
Malena četa, ali puna vjere, ugleda,
znanja, sloge. Kad je 1852. proši-
ren bio pruski ustav našo se je tu
i Petar Reichensperger, te je njego-
vo sudjelovanje kod to^a rada za
pravednost i za mir našlo priznanja
na svim slranam. Taj je ustav na-
pokon dao pruskim katolicim slobo-
du, a crkvi samoupravu. Nakon bu-
re i nesklada, što se je u najvećoj
mjeri pokazalo u dogodjaju s nad-
biskupom Kolnskiin, nadošlo je doba
mira i plodna rada. Kralju i uplivu
Reichenspergerovu valja zahvaliti, ako
se je tada Prusku smatralo klašičnom
zemljom vjerske slobode. Petar Rei-
chensperger i biskup Ketteler u to
doba plodnoga rada bijahu kroz d* a-
deset godina najvjerniji tumači erkve,
njenih želja i težnja koli na politi-
čkom toli na socijalnom polju. Nu
kako sreća u obee, tako je i taj mir
kratko potrajao. Godina 1870. smela
je Prusku. Razbudila se stara miso
0 evangelićkom carstvu, a ponos ra-
di izvojštenih pobjeda davao je na-
de, da će mu slavna biti budućnost.
Prolestantisam je, veljahu, pobiedio
katolicizam kod Sadove i kod Se-
dana. Nakon borbe od dvadesed go-
dina, pošto se je proska država ra-
zabrala od svojih sanja, poučno je
čitati osnove i izčekivanja njekada-
nja. Eduard Hartman, kao filosof
budbista a kao politik bismarkijanac,
razpaljivao je te nade svojim filo-
sofskim zasadam; Menzel kao po-
vjestničar; Strauss kao kritik, apod-
pirivali su vatru i Reusch iz Bonna
1 Dollinger iz Munchena. U svojoj
oholiji sanjali su u tom: kako će u
Njemačkoj stvoriti narodnu katoličku
crkvu ; svećenstvo odciepiti od Ri-
ma ; hierarhiju podložiti državi, da
bude poslušno koleso u birokratskom
mekanizmu; kulturna borba đa bude
medjunarodna, a na Papu da se na-
valjuje svuda; neka na rulevinam pa-
pinstva pridigne se protestantizam.
Kad je naviešlen ovaj hoj stvoreno
je njemačko središte. Malena četa
Reichenspergovaca postade krilo voj-
ske. Godine 1812. bijaše ih 50, a
danas ih imade 110, te su osovina sa-
borske većine. U toj divnoj borbi Rei-
chensperger se povuče u drugi red. Tu
se nadjoše Mallinkrodti i Vindthorsti,
odlučni borioci, ali mudri i vješti u
sabornici. Nu Petar zadržao je odli-
čno mjesto. U borbam bio je često
puta savjetnik, mironosac. Lieplm
svojim znanjem, on odrješiti rimski
jurista, savjestan i uztrajan, a uz to
umjeren bio je u njemačkom sredi-
štu isto, što Theofil Foisset u stran-
ci Montalemberta i Lacordairea. Po-
sred kulturnoga bojaa obieiodanio je,
piše j,Vrhbosna" o ovom odličnom
pokojniku, hnjižicu crkvi i državi.
Tu je on razvijao, kako crkva, po-
što joj država radi o glavi, mora se
latiti svoje prrodjene joj slobode.
Mjesto konkordata i ugovora, kojim
se služe kao sredslvim kako će ju
zasužnjili, neka zauzme mjesto po-
svemašnja razstava. To je riešenje
radikalno, ali nuždno, doklegod dr-
žava prisvaja pravo, da katolicizam
pobija i njim upravlja. Taj spis na-
šo je odziva. Mnogo bo je pomo-
glo, te je došlo do zporazuma, baš
njegova izkrena, otvorena razprava.
U dana najžešće borbe Reichensper-
ger izČezava. Svuda izbija samo
Windlhorst Bismurck i on pokazati
će kao u dvoboju, tko je vještiji,
Iko domišljatiji, a tu borbu proma-
tra Europa, dok na posredovanje Pa-
pino ne svrši primirjem pa izmire-
njem. Petar Reichensperger premi-
nuo je na početku nove dobe. iMallin-
krodt je pao na bojnom polju,
VVindthorst na zenitu svoga slavja.
Sretan borioc umro je u zlatnom
oblaku posred divljenja, kad je Vil-
hein II. počeo politiku zbliženja. Pe-
tar Reichensperger mogo je još vi-
djeti nade i neiz\jestnosti novoga
položaja. Težko je ka»ati, što krije
to doba. Nu Mgurno, d^ središte
čeka osobita zadaća. Danas prikazuje
se jedino crkva kao nepomična o~
brana proti anarhizmu i liek proti
razpadnuća. Ni jedna stranka, ni
jedna sila ne ima njene sloge, nje-
ne stege, njena obećanja, da je svje-
tlost i život. Samo moćnim sudjelo-
vanjem katolicizma moći će Njema-
čka da utiče u tečaj našega doba.
Ako je Petar Reichensperger možda
i drhtao na rubu groba pred neiz-
vjestnošću položaja, mogo je ipak
utješiti se, kad je .vidio, da sje-
me, koje je on bacio, nosi obi-
lat, zlatan plod. On je bio čedan nu
odličan radnik za veliku stvar crkve
i Njemačke; sličan onim redovnicim,
koji su tim obilaliji radom, čim su
skrovniji.
*
# «
U sebi, razmierno, neznatna okol-
nost potresla je cielom Francezkom.
Romanopisac Paul Bourget napisao
je roman Cosmopolis, gdje prvi put
izliče vjeru kao jedini zadružni
liek.
Tko zna što se ovaj čas doga-
dja u Francezkoj, pojmiti će, kako
ona država i nemože nać lieka ne-
go u povratku na vierske predaje.
Odatle sensacijonatnost zadnjeg Bour-
getova romana.
NAŠI DOPIS
IK bosanske-sriemske Biskupije,
20 aiečnja.
Četvrta je već godina odkako Vlč.
00. Miškov i Vlahović dolaze iz kršne
Dalmacije amo k nama u ravnu Slavo-
niju, da obavljaju sv. poslanstva. Ove su
godine obdržan«: u VrpJju, Vrbici, Tr-
navi, Drenju, Gorjanima i Punitovcima,
i to počam od l.og stud. do ll.og
prosinca.
O uspiehu ovih svetih poslanstva naj-
bolje svjedoče brojevi: za oto vrieroe
pristupilo je preko 3000 oaoba k sv.
tzpoviedi i pričesti. — Naš puk, pobo-
žan i golubinje ćudi kako je, svuda je
sa suzom radostnicom dočekivao drage
biele fratrove. Slušao aam često kako
puk med sobom divani, nebi li barem
svake godine mogla ta dobra gospoda
k nama doći. Glavom bio sam prisutan
kod njekojih poslanstva, a svud sam gle-
dao suze i pokajanje. Suze one, blago-
sovljene su suze. Bog Va n platio, otče
Miškove i Vlahoviću !
Kako rekoh, uspjeh je svuda b o iznad
svakog očekivan ja,osobito u trima zadnjim
župama, a ponajpače u punitovačkoj. U
ovoj zadnjoj župi odaziv od strane puka
bio je upravo utje«ljiv. Valjda i zato Što
su poslovi u polju bili gotovi, a poslan-
stva Da koncu, te narod sa većom željom
i bolje pripravan dočekivao poslanike.
Pišem obširnije ob ovoj župi, jer sam
tu primio najbolji utisak od svetih po-
slanstva. I sad mi suze na oči naviru
kad mislim kako je pobožan narod i po
zlu vremenu hrlio od rana iutra pa do
kasne noći u božji hram. Sad bi stigla
povorka s odaljene Vuke, sad iz malih
Beketinaca, sad iz liepog Sirokogpolja;
medjutim bi opazio urednu procesiju po-
božnih Slovaka iz Josipovaca, slušao milu
pjesmu Jurjevčana —; a svi.n ovim pu
nitovačkim filijalcirsa mogo si čitati na
licu kako jedva čekaju da u matici vide
i slušaju toli očekivane i mile poslanike.
Ma žalost od silne vreve puk nije mo-
go da vas bude u Crkvi; mnogi i mnogi
morati su pored sveg nevremena stajati
na polju; mnogi filijalci, osobito koji su
iz daljega, ostali bi preko noći kod roda
ili prijatelja, samo da dobiju mjesta i
da se naslušaju rieči božje.
Svojom rječitomu vid. 00. poslanici
7aČaralivsu, osvojili su sroa našeg pu-
ka. — Cesto su bili prekinuti od glasna
plača sto bi u crkvi od velika ganuća
nastao. Mnogim i mnogim tvrdokorcima,
koji su u župi poznati s njihove nemar
noeti u pohadjaoju crkve, navrla je na
oko suza, nakon što, izprva valjda iz
puke znatiželjnosti, u crkvu stupili i
slupali ove vrstne govornike, mnogi i
mnogi koji nisu od toliko i toliko go-
dina pristupali k svetim sakramentima,
gledao sam kako pobožno i sa njekim
osobitim pietetom čekaju da ih dodje red
na svetu izpovjed, te obraćeničkim du-
hom kako pristupaju k sv. pričesti.
Zaista su ova sveta poslanstva doniela
obilje božje milosti i njegova svetog
blagoslova. Nastojanje naših poslanika i
vič. župnika bilo je okrunjeno najboljim
uspiehom. Uspomena na mile domini-
kance ostat će duboko usadjena u srci-
ma našega puka. Kako je žalostun bio
rastanak, opisati se ne da. A kako i
nebi? Bogoljubnost, učenost, vještina,
milina vič. Otaca osvojila je podpunoma
srca uaseg puka; njihova apostolska re
vnost i nastojanje zamamiia je duše po-
štenog našeg naroda; i njihovo rodolju-
bno ćustvo doprinielo je u velike ovo-
me krasnome uapiehu. Sinovi su jednog
naroda, put od jedne puti ; pak su i
8 toga njihove rieči još boljma išle od
srca k srcu. Iz naroda su nikli, narod
poznaju, s narodom i za narod živu. O-
pet jednom hvala, otče Angjele, hvala
Otče Jerko, Bog Vam platio.
Blažena Dalmacijo, dok imaš ovakovih
božjih službenika! — Ustupi ih drago-
voljno i tvojoj posestrimi Slavoniji, bar
za ono malo dana u godini preko sve-
tih poslanstva. B.
„Hrvati s kandžijom" ovaj put
ne bili gretni: zaplienilo im dopi§
sljedećom odlukom:
Br. 22-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti JBr. 7
političkog Lista „Katoličke Dal-
macije" izlazeceg u tiskarni Kat.
Hrvatskoj.
Naredjuje se c. k. red. povj. g, 0.
Vračku da uz prisutnost Upravitelja
gorerečene tiskarne, stavi pod zvani-
čni pečat eieli tiskopisni sastavak
Lista i đa zaplieni sve primjerke
istoga.
Od c. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 26 Siečnja 1893
Nasso.
častnom Gospodinu Dn. Ivu Prodanu
Uredniku „Kai. Dalmacije"
u Zadru,
LISTOVNI PAPIR
i
otovoli
imamo razpoloživa eiela shra- M
;no izvrstnog bielog čvrstog, glad-)if
'kog listovnog papira i svakovr- jjr
četnih velikih obvoja. %
200 araka listovnog papira sa |
^200 obvoja, može t*e dobit QZ
tcienu od sama 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
lom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
'može dobiti lOOO takvih obvoja
>uz eienu od sama 4-6 f.
\ Poštarinu plaća naručitelj.
| Uprava
1
nKat. hrv. tiskarne". I
* TORBE ZA MLITO. -
Prave mletačke torbe za mlivo
od koka, jednostruke i dvostruke
svake širine, po for. 2.50 na više
prodaju se u Zadru
kod
Beciamina Vukioa
napram erkvi Sv. Mihovila.
Ferdinand* Zorzoni Droghiere,
Via DonotaN. 1. Triaste
Assurne commissioni in importa-
zione ed esportazione di qualunqae
traicolo.
Domaće Viesti.
Po viestim iz Italije doznajemo, da
je od listopada do polovice siečnja uve-
zeno preko Trsta 297.187 a preko Rie«
ke 201.148, ukupno 498.335 hektolitara
talijanskoga vina u AustrO' Ugarsku. Stia-
mo fresehi!
* * *
Namjestnistvo je darovalo 1.900 bo-
rića zadarskoj obćini za ukrasenje grada.
*
* «
Novo imenovani putnik učitelj gospo-
darstva za dalmat. zagorje, g. Mate J.
Dudan imati će, veli „Smotra", kao svoj
glavni zadatak da proputuje naše Zagorje,
te živom noči i praktičnim pokušajima
pouči tamošnje ratare, kako se imaju
razumno njegovati naše poglavite grane
gospodarstva, u svrhu da se postigne
što veća korist teženjem zemlje i stočar-
stvom u obće.
Kako pak i u samom Zagorju nijesu
potrebe svugdje jednake, nego u jednom
kraju imade vise važnosti n. pr. gojenje
žitarica, u drugom okopavina, u trećem
duhana, u četvrtom ovčarstvo, u petom
govedarstvo, u šeatom vinogradarstvo, u
sedmom povrtline, u osmom voćarstvo itd
to će naš putnik-učitelj dobro proučavati
ratarske plodove našeg Zagorja -i prama
prilikama zemljišta, podneblla i trgova-
čkih izgleda, zagovarati one teiatbe,
koje su za dotičan kraj prikladnije i
koristnije.
Zadatak je, kako vidimo, plemenit i
tegotan, stoga ee nadamo, da če uči-
telju gospodarstva svi slojevi pučanstva
biti pri ruc;, a osobito odlučnije ličnosti,
kao veliki posjednici, župnici, načelnici
i pučki učitelji, t. j. svi oni staleži, koji
uajviše dolaze u dodir a ratarskim pukom,
i njegove potrebe, mane i vrline dobro
pozaavaju.
Budući je pučka škola temelj oao-
brazbe i napredka, osobito seljačkih si-
nova, koji poslie dovršene osnovne škole
idu da plugom t motikom svoja zemlji-
šta obradjuju i da marvu uzgajaju, to
će putnik učitelj gospodarstva obra-
titi osobito svoju pažnju i poljodjelsko]
nauci u pučkoj školi, t. j. dogovorno sa
školskim vlastima, upućivati će pučke
učitelje kako moraju poučavati djeeu u
gospodarstvu u obće, a napose kako
imaju prirediti školski vrt, eda bude
Sto uzorniji, da oe samo djeca, nego i
odrasli seljani uzmoguu crpsti zdrava
nauke u težatfoi najglavnijih bilina sta-
novitog krnja.
S toga, ovom prigodom upozoruje
„Smotra" sve one obćine, koje joS nijesu
pučku školu obakrbile potrebitim vrtom,
da se ne samo u ime zakona, nego i u
Za upodpuniti ove ubaviesti moram
javiti da je ruski car poluslužbenim pu-
tem dao izraziti zahvalnost otcu Van-
nutelliu, koji mu je prikazao djelo o
kojemu gore govorili, ter u kojemu pi-
sac davajuć račun o utiscim za putovanja
u Iztoku, vrstno nasieče to pitanje o sje-
dinenju, pitanje kojemu je od sada on
naslovljenim (attitre) braniteljem".
Na ovaj dopis Dr. A. St. opaža:
Dopisnik je udario u prenježnu žicu.
Vjerujemo da Lav XIII. i drugi mnogi
0 toj stvari rade, želiti je iz dna srdca
da im za rukom pojde. Ali, ovde oso-
bito, nije se zanašati preveć ni na sve-
tost stvari ni na pravednu želju. Na tom
polju mi se nenadamo uspiehu, ne ni
napredku znatnu, dok u iz točnoj crkvi
nije prave slobode ni prosvjete, nego
vlada neznanje i zanesenost.
Ove su dvie crkve u florentioskom
sboru zaključile da se sjedinjuju, pa
dosta bijaše nekoliko kalugjera da raz-
biju cielu stvar. Sada je Turčin bio na
pragu Carigrada, pa biesnaci byzantinski
vikaše da vole gledati u gradu njega
nego rimskoga stožernika.
Neimamo razloga vjerovati da su da-
nas vjernici iztočne crkve u tom po-
gledu druge ćudi, i ako kažu da jesu,
mi im nevjerujemo dok to neutvrde čini.
„Iztočno duhovničtvo nije priklono sje-
dinjenju".
Razumimo: tamo, danas kozar, sutra
može duhovnik, prekosutra vladika biti,
netreba znati nego pjevati crkvene pje-
sme i obavljati šuplje obrede. U tomu
redovito stoji sva njegova služba. Adu
hovnik zapadne crkve mora se učiti,
mora učiti, mora obavljati pretežke, če-
sto pogibeljne posle.
„Ruska je aristokracija priklooa sje-
dinjenju". Razumimo, ona je prosvetlje-
na. pa mrzi, prezire svoju crkvu; jer
zna da je bez života, gnjila. Tako misli
1 ostala ruska inteligencija, tako će mi-
slit i puk, ako se prosvietii. Ali služ-
benoj Rusiji neće se toga,
Nu ako car hcće? Nevjerujemo da
on hoće, i kad bi htjeo, nevjerujemo da
bi mogao stvar izvesti. Zna se da je
Aloxander 1. bio priklon toj misli, pa
ga je, kažu, samo zato otrovalo. Nebi-ii
tako, uz vladajuće neznanje, i drugomu
bilo?
Današnji je car vatreno zauzet za iz-
točnu vjeru, pa sto joj je pomogao? U
svoje vrieme pisasmo o vjerskim cjep-
kam u Rusiji; nitko nezna koliko ih je,
ni kakove su, a svaka kaže da je ona
sama pravoslavna, i svaka tumači bi-
bliju po svoju.
Jer nemogu svoju, kako kažu, vjeru
javno izpoviedat i izvrsivat, buduć im
je to oboje zabranjeno, cjepke to rade
u potaji, a javno, na oko, drže se služ-
bene, zapoviedane vjere koju mrze ter
se nje plaše.
Tko može jamčiti, uz današnje odno-
saje Rusije, da tako nebi bilo i onda,
kad bi car zapovieJju uveo i držao za-
padnu vjeru i crkvu ? Nu jedni nemare
se tomu nadati, a drugi toga bojati. Ka
lendar je matematička istina, velikog
upliva na život naroda, pak itako izto-
Čna crkva ostaje kod staroga.
Značajno je da se Rusije plaše nje-
zina bratja „pravoslavna" za koju je
radila, vise nego inovjerci. — Ako je u
pogledu sjedinenja kod Grka i kod Bnl-
gara kakov pokret, on je samo političke
naravi, i za čas. U tih narodih ima i
katolika, pa tko brani drugim, ako hoće,
u tu vjeru stupiti?
Lani javismo da g. Stambulcv radi o
ženitbi kneza Koburga i time o uteme
ljenju njegove dynastije. Po dosadanjem
ustavu knez ima biti izžočne vjere; ai-
tako Batinabreg bjaše protestanat. —
Rusija proti tomu neimadjase ništa.
Radilo se o ćeri grofa Pariza, kao
zaručn'ci kneza Ferdinanda; oni su blizi
rodjaci: papa, od kojega stoje diapense
za knezove, nehtjede dispensu dati ako
će djetca toga braka biti iztočne vjere.
Ni otac djevojke, ni majka kneza, ne-
htjedoše na takov brak pristati.
Dakle g. Stambulov u tiesnacu, dade
ustav promieniti tako, da knez Ferdi-
nand, ni njegovi izravni nasljednici —
djetca ~ nemoraju biti iztočne vjere.
Na njegove unuke itd. to se ne pruža.
To je sve, pa koliko je službena Rusija
proti tomu, razumije se, po navadi, u
vjetar radila!
X fT""?
Hrvatski sabor u Zagrebu.
sjednica od od S veljače.
Na dnevnom je redu razprava o osno-
vi zakona o lovu.
Bilježnik dr. 8varc čita zakonsku o-
snovu o lovu.
Izvjestitelj dr. Egersdorfer kaže, da
je dosadanji zakon shodan i praktičan,
ali je bilo i mana koje hoće nova za-
konska osnova da ukine i iztriebi.
Odj. predat, Stanković kaže da je pravo
lova od velike važnosti. Po rimskom
pravu je lovljenje izliev prava zetnlji-
štnoga vlastničtva, Proti krivcu je slu-
žila actio injuriaram, Razpravljajuči o
rimskome pravu prelazi na njemačko
pravd o lovu, gdje je, kao u obće u
srednjem vieku, pravo lova samo prei-
mućtvo feudalnoga plemstva U Njema-
čkoj regalno pravo lova je ukinuto 184$.,
te se može loviti uz lovnu kartu; u
Francezkoj je ukinuto 1789. U Dalma-
ciji je lov slobodan, samo se divljač ne
smije ubijati u opredieljeno vrieme. lz-
kustvo je dokazalo, da se na prostoru
od 200 jutara ne može valjano gojiti
lovitba. Ustanove zakonske o lovstvn
jesu u korist podgojivanja divljači. 1 on
preporučuje, da se zakonska iznova o
lovu primi za podlogu specijalne debate.
Zast. Kuševič stavlja interpelaciju o
zabrani koza u bregovitim predjelim gdje
pašnjaci nisu obilni. Pita:
1. Da li je vlada voljna izpraviti uz-
rok zabrane koza u bregovitim predje-
lim ?
2. Je li voljna dati naredbu, da se
izpravi ona od 18. travnja 1888.?
Iza toga stavlja interpelaciju dr. Ba~
njavčić o cestarini i mostarini u Krajini,
i g. E. Barcid o talijanskom i ntagjar•
skom jeziku i lučkim uredim u hrvat-
skom primorju, Paja Jovanović je inter-
pelao o nasilju prigodom sada raspi-
sanoga izbora « Iloku,
Nakon interpelacija uzeo je rieč zast.
Kis, koji je govorio za novu zakonsku
osuovu o lovu.
ene viesti.
Na 9 tek u Poznatiju bio je me-
eting, na koji pristupilo 2,000 duša,
medju kojima i nadbiskup im*. Sta-
blevski i ostalo vise svećenstvo, pa
liep broj zastupnika i plemića. Na
meetingu bi prihvaćena adresa Sv.
0. Papi, koju će prikazat odaslan-
stvo naročito u lu svrhu izahrano i
predvodjeno od Nadbiskupa Stablev-
skoga.
* « *
0 hodočašću u Jerusolim rimske
novine donese sliedeći brevo upra-
vljen od Sv. 0. Pape obćema Pre-
pozitu Agoslinijanaca Uznesenja r
Dilecto Filio
Francisco l'icard Praeposito
Generali
Augustinianorum ab Assumptione
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolieam
benedictionem.
Quando seribis, peregrinationem Hie
rosolymitanam, superiorum annorum
more institutcqoe, te duce, proxime su-
sceptum iri, valde gratum est Teqi)e,
dilocte Fili, et quotquot tecum ibunt
ominibus fauetis ac paternae caritatis
studio prosequimur, praesertim CUOJ pe-
regrinantinm maior, quam alias, futurus
videatar frequentia et dignitate oncur-
sus. LaudabiSe a!que opportunum id
etiam censemur, quod inter sanctissima
Palestinac monumenta agere hoe anoo
solemnia Eueharistica decrevistis. Bine
quidem peregrinationem, expiationis ro-
l)gionisqne caussa, ut assolet. initam,
truetuosiorem divino munere fore con-
; fidimua. Propterea cum eius reipartici-
pe8 esse aliquo modo Nosmetipsi veli-
mus, dileetum Filium Nostrum Benedi-
c-tum Mariam Langenieux S. R. E. pres-
byterum Cardirtalem Archiepiscopum
Rhemensem legavimus. qui personam
Nostram ad solemnia Euchasistica ge-
rat. Tuis vero preci bus obsecuti itemque |
aleudae augendaeq'ie pietatis consilio ad-
uueti, iis omnibus, qui tuo duetu ad
saneta Palestinae loca proxime sunt pe- |
regrioaturi, eadem privilegia easderr^ue |
indulgentias coLcedirous, quas dafcis die |
VI. Marti i an. MDCCCLXXX.il. littcris j
largiti sumu«, quasque anoo superiore
renovaviraua. oauto tamen ut eaedem
serventur conditiones. Contirmamus prae-
terea faeultates et privilegia tibi per
eas, quas diximus litieras tamquam pe-
regrinationis moderatori coneeesa, pc
statemque faci mus eligendi, si res postu-
let, saeerdotera idoneum, qui facu I tati bus
utena tibi nominatitr. tributis, vicario pro
te munere tung;-»t. Reliquum est ut
respiciat benignUs' Voiuntatem vestram
Deus, et destinatum pietatis opus ad
comtnune bonum feliciter evenšre si-
nat. Cuiua divini oiuneris auspicem, et
Nostrae benevolentiae testom, tibi qni-
dem et univers's peregrinationis sociie
Apostolicam benedictionem paramanter
in Domino impertimus.
Datum Romae aput S, Petrtsm die
1. Februarii anno MDCCCLXXXXIli.
Pontificatus Nostri Deciuu quuito.
LEO PP. XIII.
* «
Unatoč svojoj starosti Sv. 0. Pa-
pa nastavlja ko svedj opremanje sil-
nih crkvenih posalo i primanje će-
stilnka i poklona, kao i obaviegti
što snu ili Biskupi podastiru.
Ovih dana bih so primljeni jvlr,
Becel biskup V a »mesa ; mr. Luird Pat-
terson naslovni biskup Bmnusa, mr.
Medard Emard biskup Vaileyfiehla u
Kanadi.
* «
Medju osoba ni koje su jos ovih za-
dnjih dana imale časij ih je pri-
mio Sv. 0. Papa, bile su: Ileunski
iNadbiskup stožeruik L8«jjeoieox)
messinskt Nadbiskup stožernik Gna
rino, španjolski ^okiisar do Pidal,
mr. Cretooi naslovni biskup Dama-
ska, mr. Mac Hedmond biskup Rila-
ioe, pred. 0. Glynn ravoaiHj irskog
zavoda sv. Patriciju, koji je poklonio
Sv. 0 Papi Petrov novčić Sandhursl-
sltog biskupa u Australiji i krafno
imidjenu adresu; i napokon 0. Tosi
Isusovac poelanik daleke sjevero-a~
meriknnske zemlje Alaske.
Novi poklisar Španjolske inurkez
Mery del Val predstavio se, na 10
tek. Sv. 0. Papi u svečanu saslušaju.
*
* *
Irsko hodočašće jar se uputilo put
Rima. Londonski načelnik, koji je
kako je poznato katolik, bio je pri
odlasku hodočasnika na kolodvoru,
da im zaželi dobar out.
crkva je takodjer upućena na admini-
strativu, a kako je tvrd ovaj admini-
strativni puti Ovaj put okružen je du-
bokim dolinam i visokim brdinara, u kojim
vrebaju razbojnici. Ove putene poznadu
katolička crkva i austrijski Slaveni. nGa-
zeta Narodoma11 veli, da poljski klub ne
umije pružia ruke oživotvorenju onog«
zakona, koji daje prevagu njemačkoj na-
rodnosti i njemačkomu jeiihu. aJJ*ssier
Lloydu, veli da u programu teku razne vo-
de, "bistre i mutne, a odat!« ne može da
bude bistro struja. nIJmer Volhsblattu
kaže, da ja čitanje programa izazvalo
smieh i veselost u klubu Hohenvvartavu,
a pogotovo ona mjesta, koja su označe-
na sa rieČim „tnogliehst" i ..thunlichst".
Oiels program nije nego ma fraza, koje
ne čine ni atilističkoga utiska. „Ozasu
veli, da je program na nekim mjestim
mutan, a na nekim dvoličan. Svaka iz-
reka providjena je zaporkam i ogradam,
da noanas, je h temeljna misao prava
tvrdnja ili ono okolišanje. Ovaj program
ne može oduševiti Poljake, da se zau-
zmu za stvaranje stalne većine. Odgovor
Holiei vvartova kluba da je najzgodniji.
O pomirenju kralja Milana i Natalije
rusko novinstvo ne izrazuje se najpovolj-
nije. „Novoje Vreroja" prima iz Beo-
grada dopis, u kojem se veli, da se
prvobitna radost na viest izmirenja po-
čimije preokretati u bojazan, da kralj Mi-
ian ne dobije opet upliv u Srbiji, a to
da bi digio do vlasti oaprednjačku stran
ku. Sto je kralj Aleksander izrazio želju
sastati so s roditelji«! u inozemstvu, to
se uzimlje kao dokaz, da upiiv te stran-
ke opet raste u Srbiji, pa ona kod re-
geocije radi o povratku Milana u Srbi-
jo. To je važna stvar i za izbor trećega
regenta, pošto bi Milan bio u stanju, da
tu vrsi svoj upliv, — „Novosti" pako
oprovrgavaja viest, da se je metropolita
Mihajlo radi pitanja o razvrgnuću braka
ibratio na patriarku u Carigradu, pošto
Sto ima nova po svioli ?
O programu T«»;<ff'ove većine mlado
ćeški „Narodni Lhty" pišu: Uza sve to,
što su se svi klubovi izrazili proti, pro-
gramu, ne će grof Taaffe ipak odstupiti.
A zašto ne? Zato, jer mi živimo u Au-
striji, gdje ne ima traga pravomu par-
lamentarizmi?. ?T bečkom parlamentu
na daje pravac vladi većina zastupnika,
nego obratno vlada gradi sama većinu>
to kad i kr.d $ programom, a kad !
kad bez programa. Mi smo uvjereni, da
grof Taaffe ne će tragički uzeti fiaako
vladina programa. Pravo će imati. —
„Slovenski Narodu ruga se progra-
mu, proti kojemu moraju biti svi Slo-
venci, Jer je bezobzirno zavrgao sve sla-
venske težnje. „Uzeeh", list češkog« sve-
ćenstva, pise: Stanje se nije u ničem
promienilo. Stari Šmerlingov centralizam
samo je naličen novom bojom. Slaveni
au praznih ruku. Koaservativnim se Niem-
cim obećavaju neke mrvice n« području
škole, nu auto se nioraj>u odreći nade na
promjenu školskoga zakona. Katolička
u> pitanje samostalno muzi
ska crkva.
riošiti
>đ<
.oan
rava IZ-
otao je na
ministra i
jo bio opia-
if
traga o
površinu i n-ki spisić b
koiovodje Depretisa. šp
vijen na g. Gnlio ravnatelja narodne
banke i glasi doslovno u talijanskom iz-
vorniku :
nCaro Oriilo Prestale a me, Agostino
.Đepretos, a seopo poUticn (bijahu izbori)
600.000 Ura, the oi reslitnirb mediante
utor no t o mediante somma im portala i a
hiiancio, a con altro modo".
Ako su ovako činili boli«, ugiedn jt,
prosojtuite, usje U gnjileža u uredovnim
krugovima eioderne itaifje. Jadan spa-
šeni narode!
Po viestim iz Wasliington«, od 5 tok.,
«« vlasti priznala novu vladu na o-
tocim Ha UHU. Prva vlast koja je pri-
znala bile tm Sjevcro-amerikanske Sjedi-
njene Države, naravno, jer je njima
pripalo pokroviteljstvo, alias gospodstvo
n*d otoci ni.
- • ;
IASI DOPISI.
I^omiža, 5 veljače.
Dne 1 t. m. obavila ne imenovanje
novog obćinskog opravite!jstva ti Komi-
ži u prisutnosti gospodina kot. poglavara
Rubelii-a. Načelnikom bi jednoglasno i-
menovan obćestovani gospodin Ante Pe-
trić, žarki hrvat, a ptisjednicima gospo-
da Andrija Marinković pok. Jurja? Fra-
njo Mariani puk. Kuzme, Ivan Marin-
ković pok. Ivana, Nikola Pećarić Vin-
kov, Andrija Mariani pok. Frane i Jo
sip Giaconi Antin; prva četvorica mu-
kotrpni hrvat', druga dva obični nali
narodnjaci, t. j, hrvati, ali u »vojim gra-
ničara.
Skoro njeki dopisnik baveći se u „Na-
rodnom Listu" o izboru viećnika ove
obeine, javi, da je biranje aliedilo uzor-
nim redom i mirom bez ikakva oružni-
ka, i to je živ a istina, ali sto je javio,
da nikakvu viećniku nema popriečno
iO godina, to nije iatioa i tim je hćeo
pred obćiustvora ocrniti i omalovažiti u-
runu snagu viućnika.
Oienim, po onoj talijanskoj „Chi mal
peri3a. . . , da ne laje kuca zbog sela,
već zbog sebe, a ostavljam štovanim
Čitaoci«), da dnpšsnikov nišan nese.
Medjuto mogu javiti stalno ; istinito, da
svakomu viećniku ima popriečno 48 god.
i 4 mjestea, a biti će i sposobni da"su-
de i svoju reku u obćinskini interesim
jer iuiade (nekudeć druge) ranego izo '
t raženih, kadrih i poznatih viećnika či-
stog pravca.
Uredovni jezik isključivo je hrvatski •
nadpidi isto; narod je rodoljuban i cisto
diže; kukolja nema, svak je za jednoga
a jedan za ave; je^an Bog, jodna vjera
jedan jezik uz milozvučnu lozinku* 'iw
i Hrvati«. " g
Pravas.
Domaće Viesti.
Jučer je presv. biskup Dr. J. Marče-
lić bio u rodnom mjestu Prekotnu, da
po želji svojih sretnih 8uut)jes?ana od-
pjeva pontitikalno sv. Misu.
Pri doiazku i odlazku bilo je priredje-
no presv. biskupu veliko slavlje. Dug
niz brodica nakićenih sa zastavam pra-
tio ga je od grtida do Prekoga i obra-
tno, uz neprestano pucanje iz pušaka.
Večeras će presv. prag. biskup od-
putovati put svoje biskupije.
« » *
Presv. gg. biskupi Fosco i Nakić po-
vratili su se u svoje biskupije parobro-
dom od proš. utorka!
* * *
Jučer su počele korizmene propoviedi
u ovdj. stolnoj crkvi. Drži ih preć. ka
nonik D. Aleksander Alfieri iz Noeere.
* *
Ovdje nas zatekla zapljena:
Dr. 47 taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo.
Odlučilo se je zaplieniti Br. 12
političkog Lista „Katolička Dal-
macija" izlazećeg u tiskarni Kato-
ličko Hrvatskoj, a to poradi tisko-
pisa koji počimlje rječima nlmamo
nešto da izpravimo" i savršuje rje-
čima vpravoj zemlji iznimaka u kome
se nahodu skrajnosti prekršaja po
§. 488 kz.
Naredjuje se c. k. red. povjereniku,
Gosp. 0. Vračku da uz prisutnost
Upravitelja, gore/rečene tiskarne, stavi
pod zvanični pecat cieli tiskopisni
sastavak Lista i da zaplieni sve
primjerke istoga.
Od c, k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 16 Veljače 1893.
Grioni.
Castnom Gospodinu Don Ivi Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacije(i
u Zadru.
* * *
G. Petar pl. Tartalja poći će u Či-
kagof po nalogu vlade, da prouči izlož-
ba odnosno na ono što bi moglo pru-
dit Dalmaciji. 1 to je dobro. Ali bi bilo
jo?; bolje, da je vlada ustanovila svotu
kojom, da naši na pr. težaci mogu o-
namo preniet na ogled svojih vina.
*
* «
Pišu nam iz spljetske okolice, 11 t.
Sa velikim zadovolj stvom čujemo, da se
grad Spljet sprema da liepo proslavi
god jubeleja velikog Pape Lava. I kao
sinovi katoličke Crkve, i kao sinovi hr-
vatskog naroda u istinu imademo komu
da slavlje činimo. Čujemo da će spljet-
ska obćina upraviti o Rim veliku br-
zojavku u ime pučanstva, te nadpisim,
pjesničkim eastnvcim proslavit u gradu
dan 19 veljače. Nadamo se, da će i
druge sve obćine to učiniti. Prigodom
ovog slavlja jednu zgodu veoma zna-
menitu po nas nebi valjalo s uma sme-
tnuti, da naime, tog dana, kako je bilo
javljeno u ovom Listu, izlazi u Rimu
novi glagolski inisal koji će bit prika-
zan s poklonjen. To je neprocienjeni dar
Pape Lava XIII slavenskim narodima.
U čestitka«), koje će obćine poslati u
Rim, neka ne propuste izkazati B'.oju
harnost i na ovoj ljubavi Rimske Stoli-
ce prsima nama. —
* * *
Umro je presv. zagrebački pomoćni
biskup Gasparić.
Pok. Gašparić, bijaše kanonik-čuvar
prvostolne crkve zagrebačke, opat bi.
djev, Marije ,,de Campo Zagrabiensi",
kapelan sv. Otca, prisjednik nadbiskup,
duhovnoga stola.
* * *
N. V. Naš krali poklao je 10 000
franaka za postradale od potresa na
Zanti u Grčkoj.
* * *
Pišu nam 3 Paga, da ondje propoviecU
ove korizme vlč. O. Jeramac Isusovac
i da je njegova čista, mudra 1 jaka be-
KATOLIČE
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
»OO^OO-J
—.".' Yos iPS0S' auziliante Deo ili dies alacriter operam Vestra® impensuros io. tuenda salutari Ecelesiae doctrina anirnisqtie m
Eeligionis araore et in verae fldei professione roboraudis {Pio XXupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim ci a mito :
Si quis Cafhedrae Petri jungitur,
meus esir.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostaae s PJ?EDPLATOJI plaća i lior. više, — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za oielu godin",
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću gbdinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 fljjvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
JL9* Zadar, četvrtak IO O^siajj&iEL 1B93. Goa. xxiv i •iar*anauicjmamttPtam
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
li.
Počnimo s Irskom. — Što se nje
tiče, stare naše poznanstvu, glasoviti
bezimenjak podpuno je osvjedočen
da Sv. Stolica, to toliko da dobije
prijateljskih odnošaja sa engleskom
vladom, požurila se (g. 1883), da obie-
lodani list „De ?arnelliolist. boji,veli
bezimenjak,„počiva na načelu,da Sve-
ta Stolica ima pravo i dužnost popra-
vljati mnenja i upravljat djelovanjem
katolika u svim političkim pitanjima,
koja se odnose na dobrobit Crkve,
bilo to izravno ili neizravno".1) Ovo
načelo, nadodaje bezimenjak, nije ni-
kad bilo priznato od Iraca, te ne-
koliko „Nadbiskupa i Biskupa u Ir-
skoj očitovaše g. 1825, pod za-
kletvu, pred nekim povjerenstvom
Zastupničke kuće u Englezkoj, da
nauka, koja je nijekalu ono načelo,
bijaše mnenje cielog svieta".*)
Prema tomu, kako nastavlja be-
zimenjak, i bez dvojbe u istu svrhu,
Sveta Stolica (travnja g. 1888) o~
sudila je porabu plana of campaign
i Boycutting-a, to jest sredstva na
koja su Irce napućivali njihovi poli-
tički vodje kao uzluk proti veksa-
cijam lordova, koji su gospodari ir-
skih zemalja.
U ovom ponašanju Sv. Stolice,
bezimeni diplomat vidi očito one
dvie mane rad kojih politika Lava
XIII postaje tobože štetna po inte-
rese Crkve, 1) biva kad on, veli be-
zimenjak, smatra katolike kao da su
jedino članovi Crkve, bez obzira na
okolnost, da su oni takodjer gra-
djani države, sa neodpustivim pra-
vima i neizbježivim dužnostima ;
2) kad u Irskoj podvrgava tobože in-
terese Crkve i slabih irskih katolika
političkomu interesu, kao što je pri-
jateljstvo sa jakom Englezkom.
Posljedica takva ponašauja, govori
bezimenjak, bilo je grdno razočara-
nje Lava XIII i udarac ugledu Sv.
Stolice, koji svaki katolik ima na-
stojat da brani 8). 1 zazbilj evo što
se dogodilo. Irci, sumnjeć da Papa
žrtvuje njihovu narodnu stvar na
oltaru protestantske proganjateljice
Englezke, nijesu htjeli prihvatit na-
liku Vatikana, nego toliko puk ko-
liko svećenstvo izjaviše, da Irci koji
su ostali katolici proti volji En-
glezke, odlučili su ostat i Ircima u
brk Papi.4)
* * «
Ali ove bezimenjakove tvrdnje
hramlju, jer su nešto neosnovane, a
nešto prećerane, ili sasvim neistinite.
Cilj, veli bezimenjak, što ga je
Papa imao pred očima u poslu Irske
bio je politički cilj, to jest „ne bi li
dobio rapprochement, zbliženje iz-
V Str. 461.
*) „ 464. Geffekeo, na utr. 67 svoje
knjižice prenasa ovaj komad „Contem-
porary Revieio. Evo Geffckenovih rieči:
„Les e*6ques irlandaia, lors de 1' e-
mancipation de's catholique9 en Angle-
terre en 1825, deelar&rent 8ur leur
serment devant le Comi?6 de la Cham-
bre dea Communes etre (nauka sadr-
žana u onom načelu) une calomnie
protestante*.
*) Str. 461.
) n n
medjn Vatikana i englezke vlade." ')
A tko je reko piscu, da je to tako?
Gdje su dokazi? Ti su dokazi tim
nuždniji, što na gornjoj tvrdnji stoji
obća bezimenjakova teza, to jest da
je „cilj politike Sv. Otca politički
uspieh". Da podkriepi ovu neosno-
vanu tezu, bezimenjak upotrebljuje
neosnovanu tvrdnju.
Nu uzmimo da je Sv. Stolica, u
svojem ponašanju prema Irskoj, i-
mala takodjer i cilj „ne bi li dobila
prijateljskih odnošaja sa englezkom
vladom®, o kojoj faktično Irska ovisi,
Što za to bezimenjaku? U ovom
Činu bezimenjak bi imao nazriet nov
dokaz ljubavi, mudrosti i opreznosti
Sv. Otca, koji, da zaštiti vierske in-
terese u Englezkoj, a osobito u Ir-
skoj, „potaknut apostolskom ljuba-
vlju, obraća se i na one koji nijesu
s njim združeni vezom katoličke
vjere, željan da i njihovi podanici
oćute blagotvorni upliv Crkve".9)
Podpuno smo sa bezimenjakom,
da ni za svrhu najsvetiju nije nikad
dopušteno poduzet stvar u sebi o-
paku. Ali ne mislim da je bezime-
njak uvjeren, da je u to upala Sv.
Stolica, kad je okružnicom od 11
svibnja g. 1883, upravljenom od
stožernika prefekta Propagande ir-
skim biskupima, očitovala da nemože
odobrit prošnju za g. Parnelia i kad
je to zabranila svećenstvu. Zar je
osude vriedna odluka Svetog Ureda
od travnja g. 1888, kojom se pro-
glasivala kao nedopuštena poljska
osnova i družtveni interdikt, poznat
pod imenom boy mitinga?
Bezimenjak bi imao znat, da g.
1883, kad je narodni pokret u Irskoj
bio vatra živa, razni i težki uzroci
davali su povoda uvjerenju, kako
zaklada u čast Parneilu, nije bila
svjedočanstvo ljubavi, nego je imala
služit u neke druge svrhe, koje ni-
jesu u suglasju sa obćim dobrom i
obćim poredkom, i da ona dva sred-
stva koja je Sv. Stolica označila kao
nedopuštena, kudjena su bila od svih
razboritijih članova narodne stranke,
tako da, po svjedočanstvu biskupa u
Limericku, Dra. 0. Dwyera „ta sred-
stva nijesu nikad bila prihvaćena od
National Organisation, a bila su od-
bivena i od sama Parnelia, kolovo-
dje narodne stranke, i od sama Glad-
stonea". 3)
Lažno je pak, da je okružnica
stožernika Simeonia, ili odpis Svetog
Ureda osnovao na „načelu, da Sv.
Stolica ima pravo i dužuost uplićat
u sva politička pitanja". Krepost onih
spisa izvire iz višega i obćenitijega
načela i koje je Lav XIII. jasno o-
značio u s\ojoj okružnici Sapientiae
Christianae 10 siečnia 1890.
Načelo je sliedeće: „Sto se ima
vjerovet i kako djelovat, to Crkva
uči i Papa, i to se po božanstvenu
pravu odredjuje. S toga Papa, u
krepost svoje vlasti, ima pravo su-
dit, koje se stvari sadrže u Božjoj
rieči. boje se nauke s njom slažu,
i ') Str. 461.
] 9) Pismo Lava XIII. stožerniku Nina,
| dne 27 kolovoza 1878,
| 3) Letter from the Bishop of Limerick
l u Dublinskom rThe Freeraan s Jour
r na!" od 25 svibnja 1888.
a koje ne, i u isto doba ima pravo
kazat što je pošteno, a što ružno,
i Što se ima Činit i čega se imamo
kanit, ako ćemo pšstić vječno spa-
senje: inače ?apa niti bi bio čo-
vjeku sigurnim tumačem božje rieči,
niti vodjom za dobro življenjeu.
SpSjetska Makarska Biskupija
Sv. 0. Papi.
Adresa, koja bi upravljena Sv.
0. Papi u ime spljetsko-makarske bi-
skupije prigodom Papina jubileja,glasi:
Sveti Otče! Pet je godina odkad sviet
zadivljen stajaše na pogled prizora
prije nevidjena: katolici naime s iz-
toka i sa zapada, od svakog naro-
da j jezika, jednom mišlju, jednim
ćustvom udruženi, natjecahu se tko
da podastre življe izraze ljubavi ob-
ćenitom Otcu Svete Vjere. Tom ve-
selom zgodom iz neizbrojnih srdaca
uzdizahu se k Nebu vruće molitve,
koje sastavjene u tisuću različitih je-
zika, jednu su samu želju izrazivale.
One molitve bijahu uslišane: želja će
se eto izpuniti. Riedki dogadjaj, oso
biti dar Božje Providnosti, već je
pozdravljen najveselijim uzhitom po
vasionome svietu, kojemu je po dru-
gi put dato da se divi veličanstve-
nom prizoru jedinstva misli i ćustva
vjere i ljubavi kod katolika razlr-
kanih po cielorn zemaljskom okolišu :
jedinstva, kojim se jasno odlikuje
prava Ivrstova Crkva, kojoj si Ti,
Sveti Otče, Vrhovna vidljiva Glava.
Poradi toga Tvoj Biskupski Ju-
bilej biti će na slavu Boga, na ra-
dost neba i zemlje.
Pedeset godina Biskupovanja ! Isto
je ko reći: pedeset godino mudrog
i svetog Apošlolskog djelovanja, pu-
na preobilnih zasluga. Tko da u krat-
kim potezima prikupi, Sveti Otče,
koli mnogoatručnu djelatnost Tvoga
dugog i trudnog apostolskog rada,
toli neizbrojne blagodati koje od to-
ga za Vjeru i Prosvjetu potekoše /
Da ih pamet kako upozna, dosta je
baciti pogled na svietske i crkvene
okolnosti od godine 43 do 63 na-
šega devetnaestog vieka, te nbazrieti
se na različite uzvisite službe, koje
si uzorno obavljao, sve do previsoke
službe Isusova Namjestnika.
Suvremeni spisatelji, štogod ih pi-
salo o Tebi, svi Te jednim glasom
proglasiše: Slavom Prelata, Alem-
kamenom Sv. Zbora< Velikanom u Pa-
pinstvul Tvoj obsežni, uzvisili nauk
obsjenjiva učenjake; besjeda Tvoja
rječita i živa nadahnjiva vjernike,
jača slabodušne, obara oholost pako-
stnika; Tvoje uzorite krjeposti pri-
vlače srca da sliede Božanskog Pa-
stira, te poput Apostola, i Ti, Sveti
Otče, moreš svima reći: „Sliedbe-
nici moji budite, kao Što sam ja
Krstov.u
Punim pravom dakle svi narodi
novim zanosom ljubavi spremaju se
da najsvečanijim načinom proslave
Pedesetgodišnjicu Tvog Biskupo-
vanja,
A u sveobćem veselom slavlju,
neće za ndiim da izostane ova Bi-
skupija Spljetsko Makarska, jednoč
Solinska, kojoj je na ponos da je
primila Kršćansku Vjeru od Sv. Duj-
tna, učenika Poglavice Apostolskoga.
Ova Biskupija, koja je s Božjom po-
moću, kroz sve vjekove neporočno
uzdržala Petrovu Vjeru, i koja po-
dade Crkvi Papu Sv. Kaja ; ova Bi-
skupija, najstarija u Dalmaciji, —
koja ujedno sa ostalim drilgam časti
se da je dala na sviet Velikog Nau-
čitelja Sv. Jerolima, — danas želi
da se bliže prikuči Petrovoj Stolici
na kojoj sjediš Ti, Diko i Slavo Pa-
pinstva. Oh, da Ti je znati, Sveti,
Oiče, kakova želja steže srca svih
sinova ove Biskupije, da se ničem
poklone danas Isusovu Namjestniku,
da poljube najnježnijim i odanijim
ćostvom noge Tvoje, Tebi koji za
više od polovice vieka navješćivaš
mir, blagoslov pravi puku !
Ali pošto im to nije moguće, svi
vjernici ove Biskupije ujedno sa svo-
jim Biskupom, ovim Ti načinom po-
zdrav upravljaju: Vidljiva Glavo Cr-
kve, Vrhovni Pastiru duša, nepogrje-
šivi Učitelju istine, Petrov Naslje-
dniče, Isusov Namjestniče! Te, pre-
sretnom prigodom Tvog Biskupskog
Jubileja, ponavljaju Ti izkaze nepoko-
lebive odanosti, najdubljega štova-
nja, neograničene pokornosti i sinov-
ske ljubavi. Oskudni imanjem, a!
ne vjerom, veseli su, Sveti Otče, da
ti mogu pokloniti ćustva svojih ne-
prestanih molitava, svojih gorućih že-
lja; te, svom dušom osudjujuć ne-
pravicu svetogrdne otimačine, poči-
njeue Ti od paklene sile, ćule naj-
miliju slast kada mogu sa svojim
obljubljenim Otcem dio]iti hljebac ti-
ho zna kruha.
U starodavnoj našoj Stolnoj Crkvi,
gdje za prvi put bi proslavljen Pa-
pa Sv. Martin I; u ovom drevnom
hramu, najsjanijem spomeniku pobjede
Krstove nad Belialom, na presretni
dan 19 dojd. Veljače, uzdignut će-
mo naše molbe, naše vapaje Bogu
Mogućemu, Bogu Svetomu, Bogu
Vjekovitomu za Te, Sveti OtČe, A
Ti, Apostolskom Tvojom ljubavlju
primi naše sinovske poklone, i če-
dne darove; te blagoslovi Biskupa,
Svećenstvo i vjernike ove od<>»ie Ti
biskupije, koji jednodušno iz dna srca
veselo kliču :
Živio Leon XIII!
•>•-'<>•*'> -»> »
Brzojavke Sr. O. Papi
Osim brzojavaka, jur spomenutih ili
priobćenih pri ruci BU nam i sliedeće,
sve iz hrvatskih zemalja:
Presvietli Šibenski biskup brzojavio
je Sv. O. Papi medju prvima:
Stamane con solenne pontificale ii
Vescovo, il Glero, le autoritk civili e
militari, e molto popolo di Sebenico
implorarano da Dio a Voštra Santitk
prospera conservazione. Beoediteci.
Ant. Fosco, Vescovo.
h Trogira brzoj a vlj eno j« Sv. O.
Papi:
II Capitolo, il Clero, e il popolo fe-
deie depongono oggi eaultanti ai Vostri
piedi l' omaggio della loro venerazione
e del loro amore
V Arciprete
Iz Bola:
Beatissimo Padre! Quale tributo di
inalterabiie attaccamento accogliete !ie-
tiđsime rinstre felicitazioni per la ricor-
reDza del Vostro Giubileo.
Parroco, Clero, Fabbriceria;
Confraternita.
Evo brzojavke što je poslala obćina
na Orebićim:
II Comuoe di Orebirt festeggiando il
fausto giorno del Giubileo Episcopale
di Sua Santita, colio spirito unito u tutti
i cattolici, esterna a Sua Santitk i sen-
timenti di attaccamento iiliale alla San-
ta Sede, ed implora le celesti grazie a
Sua Sautitk perehć continui ad essere
il contorto di tutto il Cattolicismo; ed
implorando la paterna .Benedizione so-
pra tutto questo Comune eselama: Viva
il glorioso Pontefice Leone XIII.
II Comune di Orebić in Dalmazia.
Iz Postira:
Iz bac fausta die propter Tuum Iu*
bilaeum magno gaudio Fabrica, Con-
fraternitas, populusque huius ecclesiae
parochialis Harni Dul insulae Brachiae
exultant speciatim.
Humillimns Parochus Thoroaa
Carević.
Iz LoŽisća :
Parroco, fabbriceria, confraternite Bo-
bovišće esultanti odierno tausto anni
versario, proatrati devotaraento Sacro
Piede innalzano Vostra Santitk vivissime
felicitazioni implorando Apostolica Be-
nedizione.
Iz Imotskoga:
Decanatus parochialis in districtu iroo-
tensi Dalmatiae numerana 24 paroecias
cum 30,000 fidelium, gratulatur, Beatis-
sime Pater, apud Deum tanta gratia va-
lere, et necasiorie capta mente et, corde
se adiungit Tuae menti, auimo, consiliis
votis et decretis, ad cmifirmandaro suatn
plenara adhaesionem, flagitans Tuam Br~
uedictionem quae addat anirnum in ex-
colmida mystica Vinea Domini.
Uaniel Bilić, Vice-Decanus.
Iz Makarske, osim obćinake:
Laetos ferimus plausus, grandia vota
promimus ob Sanctitatis Vestrae Epi-
scopale Jubilaeum uuspicati^simum. Oh
felix! Oh incolumis esto! Oh salve, sau-
clissime l)ux noster, infallibilis Ma-
gister, Lumen in coeh». Beredic no-
bis iiliis amore ficieque gaudentibas,
conclamantibus : Ad multoa annoB, San-
cte Pater, pro gloria Ecclesiaeque bon<»
et periclitantis humanae uocietatis sala-
te. Salve 1
Capitulum et Clerus ConcHthe-
dralis Macarskensis (Dal-
matia).
Iz Dubrovnika:
Vere magno cstholicorum operario-
rum instauratori /Sodalitas sutorum pe-
i rantiqua Si>. Crispioi ot Crispiniani in
i Ragusa, plnusus et gloriam in hac per-
rara Tua solemnitate consecrat, bene-
dictionemque precatur Tuam.
Bartholomeus, Broilli, Capel-
lanus I. Tezilacic, Mode-
rator.
Iz Silbe:
Benedic, Beatissime Pater, magistros
discipulo8que huius scholae popularia
masculinae, qui solemni hac die precea
et vota ferventissime ollerunt.
Director Scholae Silbae (Dal-
matia).