•i'jíl rr-os
Veritateni facientes in charitate,
crescamjas in illo por omnia, qui
est cattut Christus.
(8. Paul. Eph. IV. 13.)
Xzi^od.1 "CL ^Poned-jeia^iis: i -CL <wet"srrta,ls
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Yestram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina ammisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. UstU, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur, l
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.
XJvjoti pi-sdbrojbor — U Zadru, nnaprieđ 7 flor, na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. Tko saostane 8 predplatom plača 1 flor, više. — Za inozemstvo 7 flor, i poštarski troškovi. — Prodbrojba traje za cielu go-
dina; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godino. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom đozrittkorti; šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novi. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. •
Sr. 36 S^ZD-^IK, Čietv:rteQc 1887. 3-oćL. ^Z'XrXXX J -.1," .'".'.'JI. 'A.
Poradi dva nastajna blagdana,
dojdući broj iziti će u četvrtak.
biskupa križevačkog o petdesetgodišnjem
..rr svećeničkom jubileju sv. Otca.
Časina braćo svećenici i Ijubemi viernici!
Sav kršćansko-katolički sviet pripravlja
se, da dostejno proslavi posljednji dan
tekuće godine naime 31 prosinca 1887,
jer tim danom navršiti će se petdeset
godina, što je danas crkvom BoŽjOm
. vladajući, sv. Otac Papa Lav XIII. pri-
u miv svete redove započeo zaslužno svoje
. djelovanje u svetištu Božjem. Taj dan
će svemu svietu pružiti dokaz o iskrenoj
ljubavi, sinovskoj odanosti i djetinskoj
privrženosti, koju goje milijnni katolika
prema svomu otcu i vrhovnoj vidivoj
glavi crkve svoje. Taj dan će napuniti
srce svetoga Otca utjehom i radosti, jer
će pokazati kako nehinjenim i ničim ne-
prisiljenim veseliem svetkuju djeca slavu
i sveteanost petdesetgodišnjega svećeni-
kovanja svoga ljubljenoga i po Isusu
danoga jim otca.
Zar nije možda sveti otac Lav XIII.
zaslužio, da mu se prigodom njegove
petdesetgodišnjice svećenikovanja takvo
svjedočanstvo sinovske ljubavi i odanosti
pruži? Doista imade katolički sviet osim
onoga razloga, što je sveti otac temeljna
pećina na kojoj Isus uzdržaje crkvu svoju,
. i mnogo drugih prevažnih uzroka, da mu
uviek svoju pokornost, svoju odanost i
privrženost, svoje poštovanje i ljubav po-
kazuje, damu svakom pruženom prigodom
zasvjedočuje, da iskrenom sućuti dieli
s Njim svaku radost i žalost.
Providnost Božja, kad si izabire Papu
t. j. vidivu glavu crkve svoje, uzimlje
vazda obzir na potrebe i odnošaje vre-
mena, da.jim bude Papa doiasao i da
vješto upravljajuć ladjicu svetog Petra,
to jest crkvu Božju, uviek brodi ravnim
i sigurnim pravcem u luku spasenja, mira
i .svake sreće. Takav je obziran i vješt
8*dat\ji krroilar ladje Petrove Lav XIII.
ŽivM je njegov svet, radinost neutrudiva,
nm prosvietljen. obzirnost i mudrost iz-
vanredna, učenost svestrana i duboka,
značaj odlučan i nada sve uzvišen, dje-
latnost njegova i ljubav njegova obuhvaća
sve krajeve i sve narode svieta, jer go-
tovo neima naroda na zemlji, koji nije
iz njegova desetgodišnjog rada kao na-
mjestnika Hristova crpio koristi i bla-
. godati. Vladanje njegovo sa crkvom Bo-
žjom brojiti će se medju najslavnija vre-
mena papinstva i .slavno ime Lava XIII,
spominjati će se sa strahopočitanjem i
udivljenjem uviek, kadgod se bude go-
vorilo ob onih namjestnicih Hristovih.
koji su stolicu sv. Petra najviše prosla-
vili i prodičili.
... Kasnomu će potomstvu kazivati po-
vjest, kakovom je odvažnošću, kakovom
li postojanošću i kakvim uspjehom je
; Lav XIII. odbijao nasrtaje i navale na
Hristovu vjeru i crkvu; kakvom upravo
. apoštolskom revnoš£u i brižljivošću od-
krivao pogibelji prieteće duševnom spasu
i vremenitoj sreći i blagostanju kršćan-
skoga roda i kako mu je podavao na
ruku temeljitom poukom i uputom sred-
stva i. način, rda odklojii od sebe te po-
gibelji. Pripoviedati će povjest, kako je
apoštolska stolica prem potištena i od
svjetovnih raogućnika ostavljena, dobila
na svojem vanjskom ugledu za njegova
vladanja, jer se pravi učenjaci i umnici
dive odvažnomu nastojanju Lava XIII.,
kojim proniče pravu znanost i umjetnost;
klanjaju mu se najumniji i najmogućniji
državnici gledajući izvanrednu bistrinu
uma, kojom pravo shvaća i najzamršenija
pitanja državnička i pravedan vazda iz-
riče u njima sud propoviedajuć svagdje
mir, ljubav, slogu i pravu slobodu po
primjeru Onoga, koga na ovom svietu
zastupa.
Ako svi sinovi katoličke crkvo, koje
smo i mi po Božjoj milosti članovi, radi
tih sjajnih krieposti i vrlina i velikih
zasluga kane što svetčanije i dostojnije
proslaviti petdesetgodišnjicu misnikovanja
svetoga otca Pape Lava XIII. imadu na-
rodi slavenski, imenito njihov katolički
dio, posebice uzroka pružiti svetomu otcu
spomenutom prigodom dokaze svoje lju-
bavi i poštovanja; jer Lav XIII. je do-
jakošnjim svojim djelovanjem pokazao,
da slavenski sviet zauzima odlično mje-
sto u srcu Njegovu i da mu je otčinska
ljubav i blaga naklonost prvostolnika
Rimskoga zajamčena. Pruža nam o tom
sjajno svjedočanstvo Bogom nadahnuta
poslanica svetoga otca od 30 rujna 1880
„Grande munus — velik dar", kojom je
oglasio cielomu katoličkom svietu i pro-
slavio djelovanje svetih naših apostola
Cirila i Metoda načinom dostojnim tih
naših zagovornika pred priestoljem Bo-
žjim. Da Slavenstvo pota'kue na čim veće
štovanje i zazivanje svetih svojih apostola,
sagradio je sveti otac vlastitim troškom
u starodrevnoj basiiici sv. Klimenta u
Rimu krasnu kapelu i posvetio ju svetim
Cirilu i Metodu. Da pruži još jasniji do-
kaz, kako štuje uspomenu i baštinu sve-
tih Cirila i Metoda i kako ljubi slaven-
ski rod podignuo je hierarhiju u Bosni-
Hercegovini i Crnoj gori te u potonjoj
zemlji uveo slavenski jezik u bogoslužje
zapadnoga obreda, — blagodat, koje ne-
imaju drugi veliki narodi.
Nisam ia ovo njekoliko rieči spemenuo,
da uzbudim u Vami ljubav k današnjem
prvostolnicu Rimskom, jer znam da ste
mu Vi u sinovskoj privrženosti podpuno
odani, Vam bo je, kao i Vašim predjim
prirodjena kriepost, da s pouzdanjem u-
pirete vazda oči na vječni grad Rim, u
kojem stoji sveta Petrova stolica — sre-
dište katoličke crkve, znajući da jedino
pod njezinim okriljem možete postići spas
svoj .i svu sreću svoju; nego sam pripo-
menuo to zato, da uvidite, koli je naše
ljubavi sveti otac vriedan i kako nesmi-
jemo ni mi za drugom katoličkom bra-
ćom zaostati, da se prigodom njegove
petdesetgodišnjice misnikovanja uka^emo
zahvalni bar u našem srcu Njegovimi
sinovi. —
Po svih katoličkih biskupijah skupljaju
se milodari, da se sv. Otcu za podupi-
ranje siromašnih crkva povodom njegova
jubileja doprinesu kao znak sinovske pri-
vrženosti i ljubavi. Nabavljaju se za sv.
Otca crkvena odiela i crkveno posudje
za službu božju opredieljeno. Spremaju
se ciela družtva da hodooaste u Rim, da
ugledaju milo lice Otca svoga, A čim
da- mi zasvjedočimo našu ljubav prema
sv. Otcu Papi? Kako po većem dielu
naše biskupije vlada siromaštvo, ne može
se očekivati da bi se sakupilo toliko
sredstva, da bi se nabaviti mogao u ime
naše kakov pristojan dar svetomu Otcu,
ili da bi se moglo prirediti hodočašće.
Kad neimamo ni srebra ni zlata, a mi
obdarimo svetoga Otca k njegovoj slavi
onim, čim možemo i što imamo. Dopri-
nosimo mu i poklonimo čuvstva djetin-
ske naše ljubavi i sinovske privrženosti;
a ja, dade li Bog zdravlja, poći ću u
ime Vaše i svoje ime u Rim, da budem
tumač tih čuvstva pred uzvišenim licem
sv. Otca i da izprosirn od Njega za Vas
i za sebe apoštolski blagoslov, Vi pako
braćo svećenici i viernici dajte oduška
tim čuvstvom u molitvi k Svevišnjemu
Tvorcu, da On, Gospodar života svetom
našem Otcu dade ^oživiti sretno taj dan
slave Njegove i naše i 4a ga još dugo
poživi na slavu Svoju, na čast crkve
Svoje i na boljak cieloga kršćanstva.
Pa se budu takve molitve i javno u
crkvi obavljale, Vi, ćete braćo svećenici
već počam od prve nedelje i prazdnike
pod službom božjom u tu svrhu doda-
vati iz službe ,za svikoe prošeni" tro-
pare, apostol, evangjelje i ekteniju posije
evangjelja. Ako bi možda ipak tkogod po
mogućnosti htio i želio doprinieti kakav
milodar u novcu, neka se to najdulje do
konca studenoga t. g. ovamo pošalje.
Dočim Vas blagoslivljem u imenu Otca
i Sioa i svetoga Duha prepornčam se
Vašim molitvam i ljubavi.
U Križevcih 20 travnja 1887.
Ilija biskup.
najpovoljnije.
Kan da je naumila zad. „Istina",
pod novim uredništvom, podmirivat,
bar po štogod, ogromne dugove prija-
šnjeg uredništva. U sto dobrih časa!
Isplata zastarjela duga sladja je od
darovštine. Mi smo oto spremni na
sve, neka nam se vrača kako su po-
čeli po novčić i na rokove, ne za-
htievaiuo isplatu s likvoju, od zla
dužnika ne ištemo preko poklopnika :
samo, razuinimo se dobro! ne ćemo
primat na podmiru duga novca pa-
tvorena.
Šćela joj se godinica dana dok
„Istina" nešto našla da reče na o-
branu njezina članka „Brakorazvodna
statistika" tiskana čak. u br, 8 pro-
šle godiue, i kome smo mi odma
bili protustavili članak „Logika neu-
mitnih cifara", tiskah u br. 39 našeg
Lista, 7 lipnja.
U zadnjem broju 8 (30 aprila po
staru) t. g. „Istina", osvrćuć se na
tu drevnu polemiku, kaže: „Krivo braći
bilo, Što su cifre brakorazvodne sta-
tistike za našu crkvu povoljne, pa
brže da nas satru!" Lukavi pisci
ovdje računaju očevidno na kratku
pamet nekih štioca, koji mučno da
se sade sjetnu o čem se raspravljalo
nazad godinu dana, pa misle da mogu
lagat a man salva. No i ta doskočica
malo će im prudit.
Lani nije krivo braći bilo što su
cifre brakorazvodne statistike bile za
vašu crkvu povoljne, nego što je „1-
stina" lakrdijašila da su 23 7/I0puta
povoljnije: „pravoslavna crkva stoji..
23 7/10 puta bolje od rimokatoličke
crkve". Dokazasmo mi onda „Istini"
da lakrdijaši, jer se stavila, prispo-
dabljajuć, na podlogu, gdje nije ni
bilo moguće prispodabljat svoju crkvu
s rimokatoličkom. Kanite se ljudi
božiji patvaranja, jer patvorena novca
Tu smo
u knjizi,
dugovi, i
na podmirenje vaših dugova ne pri-
mamo; a uz to čini li vam se sad.
nakon duga proučavanja, samo po-
voljno ono, što vam je bilo lani 23 7/10
puta povoljnije, mi vas za to ne ćemo
ni satrti ni utući, pače uput pišemo
u našoj knjizi, gdje su zabilježeni
vaši dugovi: saldato. Malenkost je,
no bolje išta nego ništa.
Takodjer što se tiče statistike zlo-
čina, kako smo lani posvjetovali „1-
stinu", ona se pobrinula da ju prouči
kroz ovo godinu dana, pa našla da
joj tu nije baš povoljno,
dakle na čistu, te pišemo
gdje su zabilježeni njezini
drugi ; saldato.
„Ljubezna braća, govori još zad.
„Istina", pitala su kako stojimo sa
statistikom zločina... Evo im mjesto
statistike zločina, statistika škola. Ako
imadu obraza nek nam reknu, da je
narod naš stvorio mršavu statistiku
škola". Ovdje, po običaju, skočila
„Istina" preko plota, pa upliće u
polemiku nar, narod, dok mi nijesmo
govorili ni o našem, ni o francuzkom,
ni o engleskom narodu. Bio govor
o dvama vjerskim ispoviestima u je-
dnom te istom narodu ! Dosta nama
da joj nije kriva rimokatolička crkva
za nepovoljnu statistiku škola, glede
ostaloga, ne boli nas glava.
* *
Superlativ najpovoljnije odnosi se
na knjigu „Kiril i Melodije" poča-
stnoga dra. Milaša, koju „Istina", iz
harnosti napram privremenom svome
uredniku, preporučuje, prilikom dru-
drngogfi izdanja, govoreć: „Kritika
se o istoj knjizi najpovoljnije izra-
zila4' (br. 8 t. g,).
Poznato je da se o toj knjizi
nijesu izrazili baš najpovoljnije ni dr.
0. Marković, ni Dr. Franki. No „1-
stina" će nam na ovo: ti su kriti-
čari protivnici gmižući po zapadnoj
užasnoj zadnoj noći.
Pri takoj neprilici stigla nam evo
dobra pomoć, odkle smo joj se manje
nadali. Naš stari znanac, mali Savica
pruža nam ruku da se iskopamo iz
klanca jadikovca.
„Srpski list" u br. 17 tek, god.
6 (18) maja piše o počastnom dru.
Nikodimu kako sliedi :
„Biogradski listovi ne prestaju češljati
arhimandrita Milaša. Od mnogijeh bilje-
žaka o njemu u ,,N. Ustavnosti" evo
posljednje:
Kako je skrupoloean ?! Imamo uvje-
renja da g. Milaš pati jako od „skrupo-
loznosti", pa u takoj bolesti neumorno
se trudi, da pronadje pisca koji donosi
u „Ustavnosti* notice o njemu.
Pri toj njegovoj osjetljivosti on danas
sumnja na jednog sutra na drugog.
Uzalud g. Milaše! Vašem „pronalaza-
čkom geniju" ne će ispasti za rukom da
to postigne. I to ne s toga, što bi se
pisac stidio svog pisanja, no jedino s toga
što bi postao žrtva vaše „plemenite o
svete" i „pitome naravi".
Za to se ne trudite oko tog pronala-
ska, jer je nemoguće.
Pa zbilja, g. Milaš, šta ste vi zami-
šljali kad ste pošli u Srbiju iz vaše „pi-
tome Dalmacije" ?
Da niste naopako držali da vam
ovdje uzvikivati „Osana" i prostrijeti ći-
limove da po njima hodite ? A po svoj
prilici vidi se da su vam se ove misli
vrzle po glavi. 0 kako ste blaženi?!
Ta zar vi poslije vaše "antisrpske
kujige" o selidbi srpskih patrijaraha iz
Peći u Austro-Ugarsku, u kojoj uz prkos
istorijskim faktima dokazujete, da s pre-
lazom patrijaraha u Austriju prešlo je i
pravo patrijarhata s njima, i.da Srbi koji
su ostali u svojoj domovini da junački
istraju do kraja, nemaju prava na pa-
trijarhat ? !!
Pitamo vas, zar poslije ovakove „pa-
triotske knjige", vi pomišljate još na neku
popularnost ?! Nema od toga ništa, g.
Milaše. I vašu popularnost i vaše ,dr"
šatro je „jedan bosanski popo' u prah
i pepeo.
Vi ste u toj vašoj famoznoj knjizi iz-
rekli sebi "moralnu smrtnu presudu, a
narod srpski gdje ga god ima žigosao
je to kao izdajničko djelo i političke i
crkvene misli.
S toga vi još možete samo pod ovom
„naprednjačkom planetom" vegetirati, a
kad ovima rok isteče, onda i vi možete
komotno špacirati „vo svoja si" i dotle
„dormi, dormi". Tada će vam se i pisac
notice, koga vi žudno tražite, svečano
predstaviti. A za sada izvinite. Nemojte
biti nestrpljivi".
Kako se iz ovo malo redaka raza-
bire, mučno je da će se počastni dr.
Milaš drugim izdanjem „Kirila i Me-
todija^ reabilitirati, uz sve revno ku-
movanje prijatelja, husitsko-pravosla-
vnih reformatora, izdavatelja zad, „1-
stine". Bilo kako ti drago, nama se
čini da i domaća kritika za doktor-
stvo, karakter, zašlužnošt ' i t. d. i
t. d. arhimandrita Nikojima nije baš
najpovoljnija.
Usprkos svemu tomu arhimandrit
Nikodim uzda se drugim izdanjem
svoga djela, koje nije drugo nego
nezgrapna krpanja "Langenovih, G-e-
tejevih i ovim sličnih spisa, osujeti!
pokret u Ruskoj potaknut Solo vjerom,
Astiomovom i Aštaškovom T Pred o-
vako spetakoloznom pofardijom kako
da ti na uru ne pade požftfcti odgo-
vor vola komarču:
Nit sam znao kad si uzjahao,
Nit ću znati kad ćeš sjahat, bOni!
Velika djela velikoga pape
; i,ava xm.
III.
11 prosinca — podiže sv. Otac ap.
vikarijat u Ernoy Kine. Litt. ap. :,quod
jam".
12 prosinca — dieli mongolsku mi-
siju u tri ap. vikarijata. Lit. ap.: „quo
sacra".
4 siećnja 1884 — potvrdjuje crkv.
prov. sabor biskupa sjeverne Amerike i
naznačuje za predsjednika mu nadbisku-
pa baltimorskog. Lit. ap.: „rei catho-
licae".
7 ožujka — podiže ap. vikarijat od
Montene na biskupiju.' Lit. ap.: „per-
sonam".
20 travnja — odsudjuje veliki Leon
po primjeru svojih predšastuika sljedbu
slobodnozidarsku, kao i sve ostale bludnje
bezvjerja, koje zaprietiše obćemu moral-
nomu i materijalnonia blagostanju čo-
vječtva. Preporučuje (ijedno u velike u-
'-'-»i.'--;. V • -
bi naloXit podredjenija organìm, da u
izvadjanju zakona toii teretuib po na-
sep kukavrioga tezaka, postupaju Ijud-
ski i ne vrse strogo^t nad biednicim.
n « *
Prlmamp : i
Velecienjeni g08[. Uredaiòe. Blagoiz-
volito gosp. liredafie uvi^tit ovu tnoju
ìzjavu, kao «.dguvrr br, 99 zad. „Sau>- ^
tre" t. g.
Izazvan u br. ft^ zad. ^Smotre"' rado
izjavljam na- ^ast istine, da mi je vazda
bilo u naéelu pi<;at svakoj obiasti hr-
vatski, 8 toga i r. k. sudu u Paga; pa
liepo poziyliem Jiinotrina pisca, da mi
nazo^^i u koje :oba poéeh pisati hrv.
i kojìi su spisi, pod k)jim nadoevliom
i brojem od meue pisani talij. Cekam
gurno odgovor, a pramda je „Smotra"
u stanju odgovtrit svakomu i svemu,
éekat 6u ga do sudnjeg dana. ^
Nadodajem i to na ;>baviest Smotrina
pisca, da sam bio al. sud u Pagu uz-
moiio da mi piie hrv, ali uzalud.
Isto i Barbai skora puku, koji nezna
talij., pomenuta c. k. oblast salje spise
na talij. jeziku, ositn kojeg stunipanog
hrv. poziva ; to ne sam o^^evidan svjedok ;
a jelì to u suglasju s § 3 rainiatarstveQe
naredbe 20 trovnja 1872?
Sto se tièe obcine ne paéam se, jer
Bvak koji drzi do ugleda i istine odgo^
vara za se, kad «e Javno hoée da òini
iakrivljujn. To naa ufii moral istine.
Barbat, 26 proainca 1888.
Dn. Lovro Fabijanié
duaobri^nik.
» *
Silba, 28 prostiica: Veó je dvie go-
dine, da je redovnico poalato na Dr^a-
vno «idvjetniatvo u Zadar sest oli sedam
tuzaba sa strane Obcinskog opravitelj-
stva proti prvaàajim opraviteljim radi
razuih prefcrsaja, a najviSe radi poman-
kanja novaca. Dosada na veliku rauku
bile su ivie tuzbe rìeàene ^riecima,
dà Drzavio odvjetoì.àtvo nije naslo te-
n^elia d a aostupa proti pomenutim oso-
bam, te da su spisi poalati na c. k. Po-
krajinskii sud. Znuduc pak da ostale
tuabe n i'^n bile rieaene, molimo gosp.
prodsjed nika Brcióa eda bi vise to puklo,
pa bill pravedni ili krivi, ali sarao da
nani se oovci povrate.
Njekoliko ohéimra,
tf: tv «
Obl«hpdanjena je u Valle di Pompei
mala ai i dragociana poboÈna knjizica
Sacre ' i «di in onore di Maria Vergine
per I uiscmn gìo. no della settimana. Giana
je kniiiici 40 eentezima. Poboznost na-
pram bl. Gospi u Valle di Pompei liepo
je i kod nas f n7,n'4ta i razsirena, te smo
staUii, eia de ^ i» knjiiica i u na§im
stsatiara naéi I up&ra, dok ako Bog da
i to doìjijemo aa iirvatskom jeziku.
Wodickina tìskania naumila je obie-
lodanit obàirno izvjeàée n Rabisovoj iz-
trazi, koja pocimlie ua IC tek. Cujemo
da 6e bit pozvano na ìk ) ,igu preko JOO
svjedoka.
* 9 *
Primi amo sa zalvalno&óu „Zanimìve
crtitie 0 kazaliStu" Napisao Nikola Mi-
lan Simeonovié; i „Tko je sluga.?" iz-
vorna sala u jednom cinu. Napisao Ni-
kola Mi lan Simeonovié i F. M. Strozzi
Zagreb 1888. Nakladora knjizare Mu-
cnjaka i Senftlebena. Tisak. Scholz i
Kralja.
Primisrao takodjer Prve Ljubice Jo-
sipa Milakoviéa, tiskane nakladom iste
knjizare.
« *
Poatanski perovodja dr. Rikard vit.
Stauber imenovan je postaoskim povje-
renikom u Zadru.
* « «
Po najnovijem izkazu, koji je sasta
vljen o mieni ziteljstva u Zagrebu, i
ko)i ce doskora biti priobeen u novin
stvu, izpostavlja se, da u Zagrebu ima
neàto preko 42.000 stanovnika.
„Nedeljni Glasnik'^ naslov je Listu,
koji od nove godine izlazi nakladom
tiskare Drag. Albrechta mi. u Zagrebu.
U pozivu na predplatu kaze se, da ce
taj u domoljubnom duhu uredjivan biti.
Preplata iznosina godinu 5 fior. — U-
redniétvo i uprava u Preradoviéevoi ulici
broj 28.
«
U Zagrebu je bilo koncem pr. god.
5? druitva, i 26 casopiaa, od ovih pet
je dnevnika.
H: 4: *
Na 29 pr. raj. jugoslavenska aka-
demija imala je siednica, u kojoj je
citao pravi òlan Nadko Nodilo razpravu:
„Pokojnici'-', kao nastavak svojih prouka
o rt^igiji Srba i Hrvata.
* * *
Sestara milosrdnica, koje se diele u
zavjetovne i novakinje, osim matice imao
je samostan u Zagrebu koncem g. 1887
43 podruznice, te medju ovim 9 u Za-
grebu. Milosrdnica bilo je koncem pr.
g. 470. Od ovih bilo ih je u kuci ma-
lici u Zagrebu 107, a u drugim devet
zagrebaòkim filijakm 76.
*
Iz izvjesca grada Zagreba za g. i887
razabiremo, da je te godine uóilo u
svim skolam 3328 uCenika i 1551 u6e
nica, ukupno 4879. Uóitelja bilo je u
svim skolam sa sveufiilistem 175 i 51
uèiteljica. vf-*
Koncem pr. g. bilo je u Zagrebu 17
trgovaókih agenata, 26 baévari», 169
bravara, 137 brijaóa, 13 br usava, 1 6a-
rapar, 1 ceàljar, 14 cetkara, 11 cimerà,
li cistilaca, 175 éizmara, 80 criepara,
28 dimnjifiara, 84 fijakera, 10 fotografa,
lo glasbilara, 82 gostioniéara, 11 gum-
bara, 65 kavanara, 14 kavotoéara, 13
kiSobranara, 30 kitniéara, 102 kipara, i
klesara, 28 klobuéara, 55 knjigoveza,
304 knjigotiskara i slagara, 18 knjizara,
26 kobasidara, 37 kobra, 8 koéaraéa.
68 kovaéa, 237 krcmara, 452 krojaca,
15 krznara, 14 kupplis^oih vlaslTi^ka, 49
lièilaca, 72 J'mara, 11 ma8*^"Ua6k:h tka-
ninara, 13 mediéara, 250 mesara, 1 me
éetar, 47 mjedara, (kamo spadaju ko
tlari, kovinari, loncari, orudjari, pojasari,
kraljeva 1 silnika uzprkos volji puka
imenuju gradovim biskupi : doéim da
ce biti posveóen >naj, kojega sveéen-
Btvo i puk budu odabrali; i kogodj
bude drugim putem uniSao biti ée
svrgnut,
Istitia je ziva dv je nemila sila éesto
nadvladala ona mtdra pravila; ali pravo
nije propalo, i bud^ molbom kod careva,
budi kaznam biskipi ga uzdr^.ase. God.
614 u Saboru parizkom biskupi Fran-
cezke, pod vlast Klotarija opet stavlje-
ne, obnovise isti zakon o dolazku grad-
skoga puka. Ljudevit Dobri u Attigny
naredi) ie da, ako ce se zakon ovréiti,
biskupe ima izablrati Bveóenstvo i puk
glede ijihove vrliae i zasluge, a bea
friatrmosti-, rieéì tim znamenitije 6im
se u pravilim Markolfa vidi da odabrani
zaBluèuje potvrdu carsku aamo ako je
plemié. IJ neredira desetoga vieka, sii
Ilici sicetali su i uznemirili onaj red
prisvajj^ué biskupske stolice za svoju
djecu. !pak kada su se Stvari redovito
dogadjae, uviek se je vidjela sloga
Bveéensva i v^asala; i Atto od Vercelli
u desetm viaku, Ivon od Chartres i S.
Anselm u devetom visoko brane ona
naàela. Jzabiralo se je tako do Sabora
Laterankoga, koji zabranjuje da se ia-
turpijari) 137 mliuara, (2 paromlina, 13
vodomlina), 58 novcanih zavoda (njihovi
ci nove'ci), 8 noÈara, 49 odpravn'ka, 18
vlasiaika omnibusa, 88 opanèara, 3 op
tiéara, 48 cinovnika kod osigurajucih
druztva, 59 pecara, 117 pekara, 3 pie
taca stolaca, 14 poduzetnika 2 poirrebna
dru^tvH, 9 poplunara, 486 p ^stolara, 6
pozlatara, 23 pralje, 82 piljara, 2 pu
akara, 8 r.ikijaàa, 2 rezbara, 9 rukavi
cara, 8 sapunara, 48 sedlara i remenara,
147 8Ìiniòi!a, 18 slastiéara. 48 slikara
soba (bojadiaara), — 81 siuànik, — 25
staklara, 13 starinara, 248 stolara, 51
avratistar (hotelier), 39 tesara, 124 ta-
petara, 24 tokara, 552 trgovca, 1238
tvornièara. Kod ovih zanata bilo 1900
samostalnjh obrtnika i irgovaca (i to
1551 muzkarac i 349 zenaj, zatim 4103,
èinovnika, trgovaòka pomocnika, kalta,
kod ostalih obrlnika (i to 3463 m. 1640
i.), pa napokon 1465 vjezbenika (kod
novòanih zavoda), trg. naucnika i èe
grta kod ostalih obrta (i to 1448 mu/.
17 z.) — Ukupno 7468 (od togodpada
6462 na mu^karce, a 1006 na zene).
* * *
Samostan sv. Franje u Zagrebu sa-
gradjen je skoro u isto vrieme, kada
je i red franjevafiki utemeljen t. j. okó
godine 1223. Predaja ovoga samostana
pripovieda, da se je sv. Franjo, vraéa
juó se h Palestine, navratio i u Zagreb,
pa nekoHko dina stanovao na istom
mjestu, gdje se sada kraj aamostaisk-'h
vrata nala^J kapela sv. Franje, te gdje
je zatim samostan sEgradjen. Uprava je',
kao u svakom, t'ko i u ovom redu i
samostaiu osnovaaa na pravilim reda.
Ssmoftnn ne ima druge imovine, nego
roisne zaklade; od dohodka ove i od
naprosene miloscmje n^.dr/aie se obitelj
samostana. U samostanu b^'o je koncem
prosle godme 5 ott.ca, 12 klerika i 3
brata laika. Dvie zadnje godine uzdr^ava
samostan tri otca Deiajai'nca.
kljuci ikakav svecenik iz glasovanja;
taj je obiéaj danomice raso, jer se je
éastilo znanje svaki dan vise i narodni
obiéaji napredujuói u uljudbi, nije se
bilo straditi neugodne pristranosti. Po-
znato je s kakvih obzira i kako se je
u obée prenio na kraljeve uplivni dio
koji je imao puk u izboru prelata. O-
éevidno i cesto njihov glas podigo je
slabu zaslugu, koju bi skrovito porazu-
mljenje bilo odbacilo.
Nije li bila to dobra nauka silnicim
ukazati u religijoznomu redu Ijude,
koji po vremenitom stanju bijahu toliko
izpod njih? Nije kasta Bramina u In-
diji ovakav izgled dala, i pripoznaje se
éud i duh navale i covjeéje hlepnje;
jer da su prvi pastiri bili obuzeti onim
svietovladnim pojmovim, koji im se
rado pripisuju, oni bi bili radje sliedili
naòin postupanja i radnje, koji bi im
bio osigurao podpomoc silnika onoga
vieka. Ali posve nasuprot dogadja se
da u doba nadvladano predsudam Crkva
je jo& opornija. Mi éemo vidjeti jos
bolje iz zakona, koji je vriedio za iz-
bor drugih crkvenih dostojanstveoika.
*
Poluuredovne dalmatinske novine iz-
vjeséuju, da koncem prosastog tromje*
seca nova zupnicka kuóa u Bibinju bijaée
skoro gotova, ona Banjolske zupe, na
otoku Rabu, pola sazidana;ona u Med-
vidjam dana je u zakup; isto tako ona
u Prieku. Nova crkva Novigradska na-
predovala je za 0.60; nova zupniòka
kuca u Peruàicu skoro je dozidana;
takodjer nova crkva u Stankovcu. Ra
sirenjc^ crkve u Sutomiséici napredovalo
z.'i 0.70. Zidanje nove crkve u Fri
stegu blizu je svrseno ; takodjer novi
zvonik u Provicu. Gradnja nove zupnicke
kuée u Zatonu, dana je u zakup. i
Rasirenje crkve u Retini napredovalol
je za 0 05. Zidanje nove crkve u Ar |
zanu napredovalo je za 0 20. Nova crkva ,
u Cisti blizu je svraena; ona u Mucii
doniein napredovahi do 0'20. Nova zu
pnicka kuca u Konjskorn vec je tiozi-
dana. Gradnja nove crkve u Ogorju
gornjero napredovala je za 0-70. Nova
zupnicka kuca u Drveniku napredovala
je za 0 10; ona u Stobreóu dana je u
zakup Nova crkva u Brelam napredo-
vala je za 0 20. Nova zupnicka kuca
u Kéari vec je gotova. Nova crkva u
Maranoviéu do pola je sazidana.
Medju novinama zadnjeg broja za
darske „Hrvat3ke" iuaaju uz ostale slie-
dece viesti:
U Spljetu po nastojanju d.ra Balata
saatalo se nekoliko gradjana u odbor,
kojemu je zadaca poskrbit se za gradnju
kazaliàta u onom gradu. —
Svota sakupljena u zamjenu vienaca
i duplira prigodom sprovoda oplakanoga
Biskupa Marka Kjlosrjerà dosle iznaSa
f. 377 a bastinici d'énoga Pokojnika
da pocaste Njegovu uspomenu dostavUi
su napose f. 100. Svega 477. Gosp. Petar
Bertossi lorigodom smrti svoje sestre
Ane Marije aostavio je f. 20 a pok, gdja.
Angjelka De Marchi rodjena Kamber
ostavila je u svojoj oporuci na korist
zavoda f. 50. --- N.
Ministar predsjednik kao upravitelj
ministarstva unutrnjih posala premjestio
je kotarskog poglavara g. Josipa Ton-
6iéa iz Sibenika u Spljet, g. Josipa vit.
Seiferta iz Benkovca u Sibenik, g. Nar-
cisa Blesica iz Imotskog u Knin. —
Obci kapitularski vikar u Spljetu
prepostovani kanonik A. Vuàkovió raz-
poslao je sveóenstvu okruènicu, kojom
javlja svoje imenovanje. Okru^nica je
kratka, ali liepa. Odabranim rieéim go
vori o pokojnom Biskupu i o njegovoj
smrti, te naredjuje da u onim ^upam
gdje za pokojnika nisu bile drzane za
dusnice budu obdr^ane u trideaeti dan
smrti. —
Hrvatski pisac pokojni Antun Mi^fAX-
ranié koji je ovih dana preminuo u
Zagrebu, ostavio je veci dio svoga rme-
tka, koji se racuna na 60 tisuéa od
prilike, u narodne svrhe. Imetak sav
uziva njegova supruga do svoje smrti,
a tada se taj imetaK imade razdieliti
u dva diela; polonica ima se upotrebiti
za uzdrz;avanje skole u Novom, a od
druge polovice ostavio je pokojnik tre-
éinu „Mat5ci Hrvatskoj", doéim se dva
d'e!a imadu upotrebiti u obiteljske i
rodbinske svrhe. —
Pisu „Smotri" iz Knina: Polag do-
bivenog izvjesca gosp. Svobode, upra-
vitelja radnja na novom putu Grab-Bu
njaluke, ovih dana bi predan javnomu
prometu komad vozaog puta Grab-Sto-
^iste.
Nade je da ée se kroz malo mjeseca
moéi koòijom i u Grahovo, posto od
StoÈista dotle neée se veé aamu 4 kilom.
puta, koji je jurve u radnji.
Kako se govori cieli put od Banja-
luke-Graba do Knina, u duljini od kojih
140 kilom. moci ce se prevaliti, poàtar-
ekim brzovozom kroz manje od 20 sahata,
na nacin, da ée putnik moci radunati
da je iz Banjaluke u Spljetu, zeljeznicom
Knin Spljet, za 24 sahata.
Jos se pronosi glas, da su se neke
hrvatske obiasti zauzele kako da izpo-
sluju uvedenje postarskog brzovoza iz-
medju Knin-Gracaca i Gospiéa. Bude
li se ovo ostvarilo, nije sumnje da ce
Knin postati, usljed tih sveza, jedno
izmedju gUvnijih sredista naie pokra-
jine. —
IrleiiSSllOlt^e Vlostil.
„KSlaischQ Zeitungi" oduzet je po-
itanski debit za svu Tursku.
* * *
Do sada je mnogo puta pronadjeno
dosta naprava za plovljenje vodom, koje
su imale da se nadtjeéu sa velocipedom.
No nijedna od tih naprava nije mogia
da odgovori svojoj svrsi i velociped je
daleko odmakao od njih, usavsi u sve-
obcu uporabu. Kako javljaju „Moskov-
ske Vjedomosti" ruski mjernik Perlov-
ski proaaàao je sada neku spravu, koja
podpuno odgovara suhozemnom veloci-
pedu. Tu svoju spravu Perlovski je na-
zvao „akvaped^'. Pronalazak je tako do
bar, da ga je car ruski kupio od Per-
lovskog. Akvaped, ili vodeni velociped
Perlovskoga sastoji od dva kao cigara
s oba kraja zaostrena kovinska valjka.
Kod jednostavnog akvapeda cilindri su
12 stopa dagacki i imaju u preéniku
10 palaca, a kod dvostrukog velocipeda
21 stopu ducine i 13'33 palaca sirine.
Akvaped je udesen tako da pri teretu
od 14 pudova ulazi do polovice u
vodu. Time akvaped dobiva éudnovatu
stalnost na vodi, i njegov cieli teret
mo?>e se metnuti samo na jedan kraj,
pak ée on ipak stajati u )edn«m
polozaju. U isto vrieme akvaped se
s neobicnom brzinom podi/e na talas
i prosieca ga, sto je vrlo vazno pri u-
potrebi akvapeda za spasavanje utoplje
nika. Jednostruki akvaped prelazi za
sat 8 vrsta, a dvostruki 11 vrsta na
sat. S jedrilim akvaped prelazi mnogo
vedi prostor. H.
XaUwaMa.
Nella ricorrenza delle recenti Sante
fesie di Natale, l'asilo dolile orfanelle
tu graziato delle seguenti elargizioni.
Dalla signora C. A. de B. fior. 12;
dal M. R. Don M. S. della Brazza fior.
6; dai signori Maria e Donato coniugi
Filippi fior. 20; dalla aignora G. P. 1.
2; dal signor A. T. fior, 2 ; e dal sig.
Gasparo Beban podestà di Zlarin f. 5.
Inoltre fu elargita una generosa som-
ministrazione di commestibili diversi, di
un barilo di vino, e di fior. 20:55 in
danaro, raccolti nella questua per i ne
gozi ui Zara avanti le feste.
11 comitato sempre piii riconoscente
per la continua carità che viene dimo-
strata verso questo povero istituto, si fa
dovere di esprimere anche a nome delle
ricoverate, i più vivi ringraziamenti,
implorando sopra di tutti le piìi elettb
benedizioni da Dio.
Zara, 2 gennaio 1889.
Najuovije viesti.
Odbor pedeselcelvoricp skupstinara
u Beograàu primio je en hloc su 41
glasom proti 4 glasa osnovii listava.
Osnierica se uzlegose.
* *
Tisza, odgovarajuci na ceslilke
liberalne slranke xa miado Ijelo,
rece, da, u polozaju vnnjske poli-
tike, savez vlasli srodisnje Evrope
podava najbolju jatncevinu za mir.
*
Nadvojvoda Ludvik Viklor razbo-
lio se je dosla jako, ali bez pogibli,
od opale probavnih ustroja.
* *
Srbska SkupsUna je otvorena u-
kazoDi, cilanim od ministra pred-
pjednika. Tausanovic je izabran pred-
sjednikom, a Risto Popovic, oba
radikalca, podpredsjednikoni.
Bugarsko Sohranje hi zatvoreno
prestolnim govorotn, u kojein knez
zahvaljuje zastupnicima na njihovoj
radisnosti. Mftjor Popov 1 svi poli-
lifini bjegunci, osirn poglavica, bise
pomilovani.
Odpisi „Kat. Daini."
Piatili :
na raéun g. 1890: vl6. g. D. Stanko
Hegedié f. 3 ;
do konca g. 1889 : veleuó. D. Niko
Roglié, vl6. D. A. Pavlovié;
do konca studenoga g. 1889: vlò. g.
D. Nikola Jurisié;
do konca lipnja g. 1889: preuzv.
c. k. Namjestnistvo u Zadru, ò. gosp.
Sime Curkovic Miàkov, vl6. Samostan
sv. Marije na Glavotoku, slavuo druitvo
Bog i otaòbina na Silbi ;
do konca svibaja g. 1889: vl6, g. D.
Gabro Hadrovié;
do konca g. 1888: vlé. g. D. Toma
Bilié, vlé. g. D. Josip Alfirevié;
na raéun g. 1888: vlé. g. D. Ivan
Milié f. 3.
C. g. f. Pp. - pokrajina — Izvrstno
je Vaàe pero, te se ponosimo sto prve
svoje plodove i dalje radje nama na-
mieniste. Hvala i na bodrenju. Bog Vaé
pozivio !
C. g. K. — Zemunik — Ubrajamo
Vas rado.
C. g. A. — Sibenik — Primismo,
Podmireno u redu.
Ò. g. F. — Barbai — Ilvala ! 1 Vam,
kremeiijace, Bog dao' svako dobro !
SI. Sbor duh. mladeiii — Djakovo —
Drage volje. Zivjeli!
SI. Cit, druìi. g. k. S. — Zagreb —
I Vam. ^
C. g. È. u Cvietlinu — Primismo
Vase pismo koje govori o f. 3:50 i sv.
ulju Valjda pogriesena adresa, jer mi
neznamo ni o éem je rieé.
0. g. I. — Makarska — Cudimo se
onoj zabrani. Rodoljubne ielje glede
Jjista i odusevljeno bodrenje na radoat
8U nam i zahvaijujemo Vam kò bratu.
Srdacan odpozdrav!
C. g. S. — Rim — Baà Vam od
srca hvala na priobéenim viestima. O-
bielodanit éemo u dojduéem broju. Na-
damo se, da nas neéete zaboravit i da-
lje. Bratski vam pozdrav !
(J. g. Dr. Z. — pokrajina —- 1 nam
je H nuée strane jos viAo ^.ao àto nei-
madosmo prigode stisnuti Vam poàtenu
i n/doijubnu desnicn. Posli nas éinifie
brzat putovanjem. Hvala na avem.
vjeli !
0. g. A. G. — pokrajina — 1 vam
iste rieéi namienjujemo.
C. g. M. Janjina — Srdaéna hvala i
^arka odmjena!
C. g. J. T. - Trogir — Takodjer.
C. g. 1. K. S. ~ Sinj — I vam.
C. g. Z. — Zupa — Prihvaéajué
Vaa u i na§u diénu lozinku, zahvaiju-
jemo kao bratu na bodrenju. Bog i
Ilrvatska !
C. g. S. T. — Spljet — Saljemo
vam oba Lista, radujué ne sto nam iz-
ti^'^ete nadu, da ée i Va§i vrli drugovi
svi predbrojit se. Bo4e daj, a budito
stalui, da tko dobre novine Bogu i na-
rodu odane, pri pomario, polaze novac
na oltar. Stampa je moé, a dobra je
Stampa spas. Nastojte.
C. g. D. M. — Braò - IlvaU sr-
daéna.
0. P. A. — Pokrajina — Ni nam
nijesu drage neke cerimonije, to premda
je Liat Utìo u 20. godinu, o tom, kako
vidite, nehtjedosmo ni riefii. Sto drugi
radi, za to nas glava ne boli. Zdravo 1
Veritatem facientes in charitate,
crescaraus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
I
Izhođi u Ponedjelmk i u CetvrtaK.
— Vos ipsos, auxiliante|Deo, in đies alacriter operam. Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae do^N^iiftiBfm
gionis araore et in verse fiđei professione roborandis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito :
Si quis Catheđrae Petri jungilnr,
meus est.
(S. IIlERONVM. EPIS. XVI. AĐ DAM.
5
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tito zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu ^
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br 3 Zadar, ČetrorceUs IO Siečnja 1889. God. XX
Najtoplije preporučujemo gg. pred-
brojnicim, da novom godinom vrše
čim točnije svoje obveze napram na-
šoj Upravi, da budemo mirni s te
strane i uzmognemo posvetit svoj rad
ur edjiv anju, jer nam je došle
Uprava odveć vremena odnosila, na
štetu dobra gradiva u Listu. Po-
boljšice u Listu idu za nas usporedo
sa točnošću u izplaćivanju predplatd;
tko neće da se imat bude uzroka
tužit glede prvih, nek se spomene
svoje rodoljubne dužnosti, koju i o-
nako prije ili poslie treba da izvrši.
Strahote robstva u Africi.
Evropom jo ovo njekoliko mje-
seca prozujio glas za križnim ratom
proti afrikanskom robstvu, a na čelu
tomu humanitarnomu glasu i radu
stoji Sv. 0. Papa, a u njegovo ime
velezaslužni starac kardino Lavigerie.
Preužasno je stanje tužnih robova
u Africi, pa još u tom našem toliko
hvaljenom vieku, Ako se u kojoj
zemlji pojavi samo njekoliko ustaša
i narušitelja potrebitoga reda, sve
se diže na uzpostavljenje reda i
mira, a eto u Africi što biva ! Ljudi
— slike i prilike božje, braća naša
po naravi u Bogu, prodavaju se tamo
po put nieme živine, pa stavlja jih
se na veće muke, nego živinu niemu.
Oh koliko je snosljiviji život tamo
živini, nego robu, i okrutno srce
onih nesmiljenika mnogo je milosti-
vije napram niemoj marvi, nego na-
pram čovjeku — sebi jednaku —
ali na gorku žalost — robu.
Okrutni Afrikanci idu zbilja u pravi
lov na te žalostne robove, a kad
jih ulove, neopisive su muke, na
koje jih stavljaju, i strahote, koje
tužni robovi podnašaju. Nebrojene
padaju tu ljudske žrtve divljoj afri-
kanskoj ćudi za volju, i kao niemu
živinu, goni jih se na sajmove na
prodaju. Taj transport nesretnih ro-
bova stoji jih neizricivih muka iz-
pod biča gonitelja, a ruke jim pri-
kovane o daske, da se maknuti ne
mogu. Klone li ili iznemogne koja
žrtva putem, izprebija ju okrutna
ruka gončine, a u zadnju ju nečo-
vječno smakne — kao da nije ništa,
i ubijeno tielo nesretnoga roba ostane
onako bez svakoga smilovanja plie-
nom divljoj zvjeradi pustinje. Ostanci
kostiju pokazuju pravac, kojim su
putem udarale okrutne i nečovječne
one — karavane. Oh da nam je
takav prizor samo iz daleka vidjeti,
kako se nesretne žrtve gibaju pod
nemilim bičim, bodežim i udarcim
nečovječnih gončina vodećih jih na
prodaju! Kao snopovi ruše se jadni
robovi putem iznemogli, i nedužnom
krvlju svojom jednostavno natapaju
Afriku.
Afriko! jurve si tom nedužnom
krvi nesretnih robova natopljena! Ili
* zar da još žedjaš nevine krvi one
nesretne čeljadi ? Nevina ta krv va-
pije pred nebom osvetu, a pred nama
kršćanima vapije pomoć. Ili zar ne
ima nikoga, do koga bi dopro
jauk i plač nesretnih robova, da im
se digne m pomoć i oslobodjenje ?
Nije li sramota užasna po naš de-
vetnaesti viek, a da se još takva
što dogadja? Gazi se čovječja čast
i dostojanstvo svake godine na po
milijuna takvih nesretnika. Pravo
mučeničtvo! živa okrutnost, crna ne-
pravda 1
Vidio to i čuo sve — starac —
pravi čovjekoljub jer pravi kršćanin,
Lavigerie, i ne mogaše mu podnieti
srce, već dignu svoj glas i poziv
na križarski rat proti tolikoj strahoti
i sramoti, pa pomoćju božjom i pra-
ćen odzivom ljudskih srdaca —- na-
preduje svojim pozivom divno i bla-
goslovno, te je žive nade, da će se
i zbilja već jednom tolikoj nepravdi
zatrti sjeme, te i robstvu u Africi
odzvoniti, a čovječja se čast i do-
stojnost ondje uspostaviti i zlatna
sloboda povratiti. Svestrana družtva
i razvijene djelatnosti u to ime jamče,
da će tako biti, a Bog, koji stvorio
čovjeka slobodnim stvorom, neka
uspieši započeti rad —- i blagoslovi,
te i Africi sine žarko sunce slobode
zlatne. G.
Prvi pastirski List novoga
Kotorskoga biskupa.
u.
Dovršiv nauke u spomenutom zavodu
zaredjena svećenikom posla me u 0
taebinu, otrag devetnaest godina, Sveti
Otac Pijo IX. neumrle uspomene, apo-
stolskim blagoslovom. A sada istim
blagoslovom šalje me za Biskupa veliki
Leon XIII., pošto očinska brižljivost
Njegova Veličanstva vitežkog našeg Cara
i Gospodara Frana Josipa I. da pokaže
i tiem Boki Svoju naklonost i milost,
visoko se udostoja predstaviti Svetom
Oteu moju posve smiernu osobu za ka-
nonički izbor.
Idem dakle po nalogu Svetoga Otca,
da vas riečju, tvorom i primjerom u-
pravljam i upućujem po stazama vječ-
nog spasenja, čuvaj uć vam i dieleć ne-
procjenjivo blago svetoga odkupljenja,
predočujuć vam ljubav razapetoga učo-
vječnoga Boga.
Učovječivši se vječito Slovo Božje,
čim bijasmo mrtvi od griehova, dodje
pa oživje nas u sebi(l) izbrisavši ne-
procienjenom svojom krvlju pismo ured-
be, koje bješe protiv nas, pobjednik
pakla prikova ga križu(2), Nadsveće-
nik dojdućih dobara potvrdi nam obe-
ćanje vječnoga nadsliedstva(S); razva
liv zidove koji razstavljahu n»rode(4),
sadje propoviedati u Evangjelju mir i
daljniema i oniema koji su blizu,(5) da
nas složi u jedan dom svetog božanskog
obćenja(6); da sviet preobrazi pobudivši
u nami vjeru, a s vjerom i po vjeri
nadu i svetu ljubav; da nijedan koji
vjeruje u Njega ne pogine, nego da
ima život viečni(7).
U vjeri dakle postavi milosrdni Bog
glavni uvjet našeg spasenja, proglaaiv,
da je osudjen onaj, koji ne vjeruje (8),
(1) Ephes. II. 5.
(2) Coloss. II. 14. 15.
(3) Hebreor. IX. 11. 15.
(4) Ephes. II. 14.
(5) Ibid. 17.
(6) Ibid. 19.
(7) Joan. IH 1G.
(8) Ibid. 18.
Vjera je pak u sebi, kako što znate,
blagodatni vrhunaravni dar Božji, na-
dahnut umu preporodjenog čovjeka, po
kom stalno, nepomično, tvrdo privoljuje
istinam Bogom objavljenim s formalnog
poznatog razloga, da ih Bog ista Mu-
drost i nedospjetna Istina ljudima od-
krije. Sv. Pavao nazivlje vjeru sućtvom
stvari koje nam uhvati, dokazom onih
što se ne vide ; „sperandarum substan-
tia rerum, argumeutum non apparen-
tium" (l). Vjera je, uči vasionski sabor
Tridentinski, početak i korjen čovje-
čjeg opravdanja (2). Vjera je najuzvi-
šeniji Božji dar, blago neproejenivo,
veli Augustin, kojemu se ne smiju pri-
spodobiti anikakva ni najveća ni naj-
dragocienija dobra svieta ovoga: „nullae
sunt majores dtvitiae, nulli thesauri,
nulii honores, nulla mundi lmjus major
substantia, quam est iides catholica":
pošto je vjera spas grešnieima, svietlo
i vidjelo sliepieina, zdravlje nemoćmka;
novovjernike krsti, vjernike opravdaje,
pokornike usposobljava, pravednike u-
napredjuje, mučenike ovjenćaje (3;.
Kod nas hvala Bogu svak cieni ovaj
preveliki dar Božji, svak dušom i srcem
prijanja svetoj vjeri; nema kod nas ni
glasa ni traga nesretnim pojavima bez-
božtva i nevjere, kojom novovieka pa-
kost i razvratnost grozno napada na
Boga, na božji zakon, na vječita na-
čela istine, pravde i poštenja, trošeć,
upropašćujuć biedne narode, koji po-
staše kukavnom žrtvom i plienom nje-
zina paklenog bjesnila.
Ali i mi živimo u devetnaestom sto-
ljeću, svakdan u doticaju sa stranim
svietom. Pakleno sjeme bezvjerstva traži
da se uvlači na stotine načina i u naj-
zabitnije kute svieta, te sunovrati u
svoj vrtlog i najvjernija i najbožnija
srca. Naši ljudi morem obigravaju
sviet, slušaju, vide svašta i svake sa-
blazui. Liepa kita naše nadobudne mla-
deži u tudjini crpi naobrazbu, ne riedko
izložena pogibelji, da joj zarana okuže
um, značaj, plemenito srce bezbožna
predavanja.
Nastalo je bo vrieme, kakvo, proro-
čanskim okom predvidje Apostol Naro-
da, kad ljudi urotivši se suprot istine
zdrave nauke neće da slušaju, nego se
po svojim pokvarenim željam, sakup-
ljaju oko „učitelja koji ušima ugadja-
ju" (4). Osvadjaju vjeru kao suprotivnu
čovječjem umu, njegovu pravu, neogra-
ničenoj, što lude, moći, razvoju, peletu.
„Evanuerunt", uprav „in cogitationibus
suis"', uzkiiknut mi je s Apostolom, za-
ludješe u svojim mislima (5); „kad se
gradu mudri, poludjuju" (6): „jer svje-
tlost dodjeu, nastavlja evaogjeiista Ivan,
,,i ljudi zaljubiše većina tamu nego
svjetlost, jer njihova djela bijahu zla" (7).
Evo pravog izvora bezbožtvu i nevje-
ri, nagon raztrovanog srca.
Ura naš po sebi i od sebe nije moguće
da bude u oprjeci, u svadji s vjerom,
kao no ti odsjev božanskog svietla, veli
angjeoski Naučitelj: „Impressio divini
luminis innobis"(8); nutrnje svietlo po
(1) Hebr. XI. 1.
(2) Sesa. VI. Cap. 8.
(3) De ver. Apost. Serm. I.
(4) II. ad Timoth: IV. 3. 4.
(5) Rom. I. 21.
(6) Ibid. 22.
(7) Joan. III. 19.
(8) U II. 91. 2,
kom nam Bog progovara (1). Svietlo od
svietla ne tami, jedno drugomu svietli.
Um čovječji i vjera dva su znaka jed-
nog ter istog sunca, dva su dara jednog
ter istog darovatelja Boga. Vjera pred-
mienjava razum kao što Božja milost
prirodu: „Fides praesupponit rationem
sicut gratia naturam" (2). Vjera ne krati,
ne niječe razumu prava, u čem ga idu.
U poslu ga vjerovanja pak to samo
ide, da dozna čin Božjeg obavljenja, da
je Bog ljudima proslovio; nipošto, da
se suprot doznatom Božjom objavljenju
diže, da Bogu sustvenoj istini istinitost
bezumno, svetogrdno poriče.
Što ne može čovjek prodrieti u du-
bine tajna odkrivenih istina, u tom ko-
ristno nek prizna, sniženo nek izpovie-
da ograničenost stvorenog svoga uma;
kojemu treba, sbog nemoći i slabosti
grieha (3), svietla vjere i u mnogom
čem, što ipak nije izvan obsega priro-
dnih sila stvorenog dospjetnog rezuma.
Preliepo ovo označuje vasionski sabor
Vatikanski veleć: „Premda je vjera nad
razumom, ipak tu nema mjesta nika-
kvim pravim medjusobnim oprjekam,
stvorivši svietlo čovječjeg razuma Onaj
isti Bog, koji odkriva otajstva i nadiše
vjeru; nit može zanijekat samoga sebe,
nit istina istini protuslovit (4).
Opasna su za vjeru vremena; treba
uložiti, braćo, svu pažnju, svako nasto-
janje daju u duši i srcu svomu i onieh
te nam ikako pripadaju čistu i netak-
nutu sačuvamo. To je nada sve naj-
svetija i najpoglavitija dužnost Biskupa,
kako ih sveti Pavo u osobi Timotheja
živo opominje i zaklinje Bogom živim
i Gospodinom Isukrstom, da propovie-
daju rieč Božju zgodno i nezgodno, da
bdiju, trude, djelo vrše evaogjeiista, (5)
da čuvaju povjerene sebi istine : „depo-
situm custodi". (6)
Zgrada bo Božjeg pribivališta u nama
veli Sv. Augustin, vjerom se utemelj uje,
uhvanjem uzdiže, Ijubavju usavršuje :
„Domus Dei credendo fundatur, speran-
do erigitur, diligendo perticitur". (7)
Ako dakle temelj vjere fali, sva du-
hovna zgrada mora da se sruši.
Odnošaji preko Velebita.
Zagreb, početkom mladog ljeta.
Pod ovom petgodišnjom erom korup-
cija nalazi se u najljepšem cvietu. Budi
lopov, varalac, ubojica — ne bude ti
ništa, ako budeš puhao u istu tikvu sa
Miškatovićem i njegovim patronom. Mora
da čvrsto stoji Tisin stolac, kada se
njegov pandur tako razmahuje po Hr-
vatskoj. Ali najžaloatnije je ipak, da
takova nepoštena djela podupiru vlastiti
sinovi domovine. Istina da to većina
njih čini ne iz uvjerenja, već iz mate-
rijalnih probitaka, ali ipak da u cieloj
vladinoj stranci nema čovjeka, komu bi
ovakovo postupanje već jednom dogr-
stilo — to je zaista žalostna karakteri
zacija probudjene narodne sviesti. Jer i
u vladinoj stranci ima nekolike u neku
(1) Id. De Verit. 9. II. a 1.
(2) Sum. theol. I. 9. 2. a 2.
(3) Conc. Trid. Sess. V. c. 1.
(4) Constitutio de Fide cath: Cap • IV
(5) U. Timoth. IV, 1, 2, 5
(6) I. Corinth. VI. 20.
(7) De verbia Apost. Serm. XX, Cap. I.
ruku poštenih ljudi — Koliko je grofu
Khuenu stalo do časti ove zemlje, do-
kazuju najbolje činjenice. Prošle godine
ponosno doviknuo je u opoziciji: Ja se
ponosim biti „Tiszin pandur" ! Nedavno
dao je u prvom kotaru u glav. gradu
Zagrebu izabrati g. E. F. Bothe-a. Taj
čovjek nezna pravo ni ime podpisati, a
i inače je neugledan radi raznih stvari
iz njegove prošlosti; ali za to se sve ništa
ne pita ! Jesi li ti samo moje stranke
— pa mirna Bosna! —veli grof Kliuen.
Najugledniji kotar u cieloj zemlji zastupa:
Bothe! Raduj se majko zemljo Hrvatska !
Slučaj je upravo liepo karaktarizao
izbor Botheov: Na sam dan izbora, vi-
jala se ponosno s gradske viećnice na-
rodna trobojnica — dokle god je izbor
trajao. Pošto je Bothe od činovnika je-
dnoglasno izabran, iztaknuta je na vie-
ćnici crna zastava. Sliedeći dan stupio
je Bothe prvi put u sabornicu. Sjednica
nije dugo trajala; a narodnu trobojnicu
i na sabornici zamieni crna zastava. I
tako sa sabornice i sa gradske viećnice
vijale se crne zastave. — Ljudi su rekli:
Eto tako sigurno misli sada hrvatski
narod, što i ove zastave znače. Ovako
je slučaj karakterizao narodno mišljenje.
Naime istodobno umro je jedan narodni
zastupnik i jedan član gradske viećnice
i zato one crne zastave, koje su baš
sgodno odgovarale izboru Botheovu.
Najprije je grof Hedervary govorio :
Hrvati nemaju dosta činovnika sposobnih
da služe na željeznici, ergo, treba ih iz
Magjarske dovesti. Kada se je prigova-
ralo proti magjarizaciji na željeznici
odgovorio je plem. grof: željeznica to
je privatno poduzeće magjarske vlade,
dakle smije se rabili magj. jezik na
željeznici i to izključivo. A sada malo
dalje: E kad ima magjarske djece, mora
biti i magjarska škola sa nastavnim
jezikom magjarskim, zašto da se neu-
vede magjarski jezik u gimnazije naj-
prije barem kao neobvezan predmet. A
poslije ako se bude vidjelo, da mnogo
njih ući taj jezik, a onda ćemo ga pro-
glasiti obveznim, ta kako ne?— svietski
jezik! Ako li pako ne bude htio nitko
učiti — i opet proglasiti ga obveznim,
i to zato jer se to nesmije i nemože
dopustiti, da hrvatski djak tako misli
o svom (/) posestrimskom (/) jeziku ! Ta
u Zagrebu govore magjarski: Kardino
Mihalović, ban i njegova služinčad, ba-
nov intimu« Czernkovich zatim na ko-
lodvoru, Bojničić t. j. Bojnicich, Miška-
tović, kanonik Vuchetich, gdjekoji ma-
gjarski husar i — nitko više ! Ergo g.
Miloš Zec napisati će u „Narodnim No-
vinara" uvodni članak, gdje dokazuje,
„kakova bi se nepravda naniela silnim
obiteljima magjarske narodnosti, kada
im se nebi dozvolila u Zagrebu ma-
gjarska škola. I magjarska škola će se
morati uvesti. Ta zašto i ne? Kada
smiju protestanti imati svoju školu sa
nastavnim jezikom njemačkim, zašto da
nebi smjeli Magjari imati školu sa na-
stavnim jezikom magjarskim?" Tako će
pisati vladine službene novine. Jer onaj
prvi nezakoniti praecedens, dovoljan je
da opravda i ovu nezakonitost. I to je
logika — Hederv&ry — Miškatovićeva!
Ovdje je sve mirno, sve ponizno, sve
pokorno. Nitko se nemiče, jer se svatko
boji azijatskih odnošaja, koji kod nas
vladaju uslied magjarskih nasilja. Me-
djutim ovakav mir, kakav kod nas vlada,
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
tlVJETI PREDBROJBE:
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.1
•. . .Vos ipsos, auiiiiante Deo. in dies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari Eeelesiu« cioetrhia animisque in Reli- ij (s. HIKRONV*. Em. XVI
gionis amore et in verse flđei' professione roborandis.... (Pio IX u papiv.sk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE. ••----.',
Ego iaterim cla«il»:
Si qnis Calhedrae Petri jiagitar,
meus est.
AD DAM.
. . — u ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Predbrojba trajt za aiel« godi«*
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i
mstvo. — Uvrstbe DO 10 nnvf. AK; — * • ... • • • pvuM.UJUMU«! . U^^JU^I GUUMU. novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „fraHco" Uvrstbe po 10 nov5. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi sc ne vraćaju.
na Urail-
Bxr. IO Zadar, četvrtaH 7 Veljače 1889.
Kraljevićeva smrt.
Isti dan kad je preminuo kraljević
Rudolf Agencija Ilavas javila je iz
Beča: „Cieni se, da je smrt kraljevića
Rudolfa uzrokovana ne od kapi, nego
od slučaja na lovu". Tako se je go-
vorilo i ovdje u Zadru, a tako se
je pisalo i zagrebačkom novinstvu
(vidi brzojavku iz Beča poslatu „Hr-
vatskoj" dne 30 pr. mj., gdje se
kaže da je pok. Rudolf bio „nesretnim
slučajem ubijen u lovu"), tako su
pisale i neke bečke i druge mno-
gobrojne novine. U obee prva viest
govorila je o slučaju na lovu.
Kašnje proturili su viest, da je
kraljević u jutro na 7 sata zazvonio
sobaru i naredio da mu donese kafu.
Sobar da se vratio nakon po sata,
al kad došo da je našo kraljevića
već mrtva, jer ga udarila kap (a-
neurizma), i ovdje su nam znali
pripoviedat, kako je sobar vas blied
kao krpa odtrčao niza stube, da
ukucanim javi nesreću, kako je grof
Hoyos odputovao namah, da to javi
Dvoru u Beču, i t. d.
Za tim eto nove versije, da u
jutro, ne videć, da se Rudolf diže
odoše mu kucat na vrata, ali kako
se nije nitko odazivao, sumnjeć da
se ima bit nešto dogodilo, htjeli su
uć u sobu, nu soba bila zaključana.
Dozvali dakle kovača, a neki kažu
silom otvorili vrata, a kad stupili
unutra Rudolf da je bio mrtav, a
kraj njega da je stojao revolver, te
po tom se zaključilo, da se je po-
kojnik sam ubio. Nu ovdje namah
neka nova nejasnost. Uz ovu viest
širila se i ta, da je princ Koburg
našo Rudolfu još živa u krevetu i
da se nije od njega odalečio sve
dok nije izdahnuo. Komu i čemu da
vjeruješ ?
Nakon toliko javljanja i porica-
nja ostalo je više manje na za-
dnjoj versiji, da se je naime Ru-
dolf sam ubio. Nego zašto? Trebalo
je na ovo odgovorit, i tu sijaset
viesti, t. j. zagonetaka. Uz ostale ta,
samoubojstvo govorilo se da je u
savezu s nekim zgodam, uslied kojih
da je Rudolf imao prihvatit amerikan-
ski dvoboj, da naime bira krugljicu,
a pošto ga je zapala crna a njegova
suparnika biela krugljica, to se je
Rudolf imao sam ustrielit, i lako da
je eto on učinio! Mudra iznašašća!
za koji medjutim nema nikakva do-
kaza.
Proinotriv dobro, siino lamo došlo
se ipak napokon na prvu viest, da je
naime Rudolf umro od puške, dakako
s tom razlikom, da se je iz početka
govorilo o nesreći koja ga je rek
bi proti njegovoj volji snašla na
lovu, a u zadnju tu se nesreću pri-
pisalo pokojnikovoj volji u času kad
je sišo s uma, i to u krevetu.
I uredovno se javilo, da se je
kraljević sam ubio. Imalo bi se po
tom vjerovat, ali oparen kašu hladi.
Uredovno se javilo i o kapi, pa
lako nije bilo, uredovno se javilo i
RJoogo potankosti, pa se opet sve
to uredovno oprovrgavalo. Cienimo
s toga, da se smije baremiposumnjat
0 zadnjoj uredovnoj viesti — Q sa-
moubojstvu, a uredovnim Listovima
valjda ta naša sumnja neće bit na
žao, jer napokon kamo sreće, da se
dokaže da Rudolf nije sama sebe
ubio. Ta nijednomu državljaninu ne-
može bit drago, da se o kraljeviću
to po smrti govori, te cienimo, da
će svakomu bit ugodno, ako se u-
sadjujemo uztvrdit, da mi sumnjamo
o kraljevićevi! samoubojstvu. A evo
zašto.
Mi nećemo sada uztvrdit da se
radi o ubojstvu, da je netko možda
neliote kraljevića pogodio na lovu
iz puške, niti da se radi o hotimi-
čnom ubojstvu, ni o ubojstvu pri-
vatne osvete, ni o političkom uboj-
stvu. Mi nećemo sada dozivat u
pamet, kako svemogući Napoleon treći
riešio se Maksimilijana, koji mu nije
bio poćudan, i nećemo pitat je li istina
da je on proti njemu bio požego bunu
i dao ga uhvatit kod Queretara i
činio ga pak ustrieiit, dočim mu je
mogo, da je htio, spasit barem život,
ako ne krunu; nećemo spominjat
kako se nazad malo godina u neke
kritične čase politika nekih država latila
bila jeftina ratovanja, kroz umaranje
sultana u Carigradu, a širile se viesti
o samoubojstvim; nećemo pitat, vje-
ruje li sada itko, da je pok. bavar-
ski kralj Luigj sam sebe utopio, ili
ona nesreća ima saveza sa odkrićem
kompromitentnih pisma izmedju pokoj-
nika i orleanskekuce,za nekeslućajeve,
kao francezko-njemački rat, u kojem
bi Bavarska bila imala okrenut Pru-
siji ledja; nećemo pitat je li istina
što englezki liečnik Makencije pred-
bacio javno nekomu njemačkomu
iiečniku, (ako so dobro spominjemo,
glavom dru. Bergmanu), da je pospiešio
svomu caru smrt, možda iz mržnje, jer
je car više se pouzdavao u Makencija
nego u nj; nećemo spominjat ftaseo
njemačkoga cara Vilima pri svom pu-
tovanju i njegove očite namjere, da
Austriju uvuče u kolo njemačkih sa-
veznih država, i reakciju koja je u
Austriji nastala, i osvanuće časopisa
Schvarz-geU), gdje se iztiče osebuj-
nost austrijske monarkije i njezine
zastave, i galamu koja je uslied
toga Lista porasla, dotle da su ure-
dovni berlinski Listovi lično napadali
na pok. Rudolfa, pa susliednu veliku
napetost izmedju dvoru i dvora pe-
čemo pripisat nikakve važnosti činu,
što se slučajno kraljević Rudolf ubio
tobože sam u času. kad je bio
Boulanger izabran, te se primako još
više dan sukoba izmedju Njemačke
i njoj već podpuno dorasle France-
zke, niti ćemo izticat, u kojem bi
se vražjem škripcu bila našla Nje-
mačka kad bi na nju bile navalile
Francezka i Rusija, a Austrija ab-
dikacijom u prilog Rudolfu izpripro-
stila se onog saveza koji ju sada
gvozdeno grli, te nećemo mjerit od
kolike je važnosti po Njemačku taj
savez; nećemo upirat prstom u to
kako novi njemački car, iz bojazni,
da Austrija novomu vladaru odkaže
dalji savez, pospiešio se, da pri u-
zašasću na prestolje preteče Austriju
fino i lukavo ižjaviv, da će Njema-
čka poznatom svojom viernosti i
nadalje sveto čuvat obveze saveza-,
God. XX
nećemo pitat kako je taj savez i\je-
mačkoj toli mio i čemu prigodom
smrti kraljevića Rudolfa nastao slu-
čaj (?!), da sve berlinske novine o-
plakuju pokojnika jer su uvjerene da
bi bio (?) i pokojnik bio saveznikom
Njemačke, niti ćemo pitat, kako im
je došlo samo na pamet govorit o
tom, kad je Bogu hvala naš kralj
još veoma krepak i nije nikad iz-
javio, da se misli odree prestolja;
ne davamo važnosti ni slučaju što
je njemački car bio prvi da brzo-
javi svoje saučešće našemu kralju,
još prije nego je ni znao za ne-
sreću ausiro« ugarski poklisar u Ber-
linu i što je njemački car bio spra-
van udostojat se doć on glavom pok.
Rudolfu na sprovod; jer zazbilj sve
to, što na brzu ruku iztociljasino, i
što nije sve, sve to, velju, u sebi
ništa ne dokazuje, niti je nama na-
mjera zlobno sumnjićit ikoga, pa
sve da bi to moglo bit i u prilog
posmrtnomu imenu kraljevića Ru-
dolfa. Sve te okolnosti nijesu do-
statne, da u nama utvrde sumnju o
kakvu političkom zločinu, od strane
kakva ugrijanika pangermaniste. Mi
smo sve to nanizali, jedino kao ne-
kakav dokaz, koli je mučno sudit i
prosudjivat čine, te, u konkretnom
slučaju, koli je mučno moć uztvrdit,
da je Rudolf sama sebe ubio, kad
to nije nitko vidio, sve ako su ga i
našli u krevetu ranjena, i pušku u
za nj, i vrata zaključana. 'Nitko nije
čuo hitac, kaže se ! a onda eto nama
prvoga dokaza, da se možda Rudolf
nije sam ustrielio. Ali, reći će dr.
Widerhofer, puška je našasta blizu
njegove ruke tako, da isključuje
svaku sumnju. Baš to izriečno iz-
ključivanje sumnje nas nasuprot po-
tvrdjuje u sumnji, da se Rudolf možda
nije sam ustrielio. Jer je puška na-
šasta blizu — ako je istina da je
ranjen u glavu, a ne u želudac, kako
kaza jednom „Presse", i ako je
istina da je pokojnik izdahnuo od-
mah '), puška imala se je nać o-
krenuta put glave, a ruka kojom je
izpaljen hitac i sama puška imala je
ostat ili pod glavom s onu stranu
gdje je rana, ili barem odmah lik
glave.
Ali ima i drugih razloga, koji, i
ako, kako rekosmo, ne izključuju
absolute samoubojstvo, uvudjaju ipak
veliku sumnju.
Kako je to, da se iz prva govo-
rilo svugdje i od svakoga, o nekom
nesretnom slučaju na lovu ? Kako
je to, da se s jedne sirane kaže,
da je pokojnik donio revolver iz
Beča, a mi u dragim jednako vje-
rodostojnim novinama čilamo, da
revolver nije Rudolfova svojina? Da
se je Rudolf bio naumio ubit, kako
bi se bilo našlo, barem tako kažu,
izmedju listova i jedan list gjene-
ralu, ako se ne varamo Kolleru, gdje
ga Rudolf pozivlje sutra na objed?
Pa zašto da se ubije čovjek kojega
čeka krasna budućnost a žive u
sretnoj sadašnjosti?
Sve to, i grozna protuslovja svake
') A onda, s Bogom moj princa
burgo, koji si stojao uz pokojnikov
krevet, sve dok je izdahnuo«
vrsti1), ne uoblašćuju li dakle barem
sumnju, da se ne radi ovdje o sa -
moubojstvu ?
Mi smo izlakli ovu sumnju, jer
cienimo, da obćinstvo na nju ima
pravo, jer je opravdana, i jer vo-
limo tim nego uredovnim riečitna
završit rieči o načinu pokojnikova
preminuća. Svakako ostajemo pri
mnenju, da uzkiiei kojim smo po-
pratili naš prvi članak o pokojniku
nijesu van svoga mjesta, te cienimo,
da će nesretni dogodjaj umnožit lo-
jalnost i odanost raznih naroda na-
pram habsburgskoj dinastiji.
•K- #
Sprovod pok. Rudolfu držan je u
utorak. Lako je pojmit kojim sjajem.
Strani vladari nijesu bili zastupani, !
jer u obće naš kralj želio je da se 1
sprovod obavi u tiesnu krugu. Došli 1
su samo na sprovod vladari koji su
u bližoj svojti sa našom dinastijom,
kao kralj i kraljica belgijska i za-
stupnici bavarskoga dvora.
Današnja hrvatska proza,
i.
Sto znači pisati? Jest muklo govo-
renje. Što je govorenje, bilo muklo ili
rječito? Kako barem uči filozofija: jest
„izražaj misli". Dakle čovjek, što misli
ako će komu drugomu da izrazi svoje
misli, tada se izrazuje riečim ili pismom
— bila proza ili pjesma. Prvo nego sto
izreče, skraja u pameti, sudi — i tada
cieni i drži da je tako, i izreći će svoj
sud. S toga što i kako tko piše, i go-
vori, drži se da tako i misli. Piše li
ili govorili liepo i plemenito, reći će
mu se da liepo i plemenito i misli: piše
li ili govori li podlo i neotesano, drži
ga za čovjeka podlih i neotesanih misli.
Mnogi nijesu nit vidjeli, nit govorili
s Goetheom, Miltonom, Shakespeare«
om, Danteom... pa ipak govore o njima
j da su ljudi velika uma, visokih misli;
jedni da su ovaki, drugi onaki; odkle
i kako bi ih dakle ti sudili da nijesu
do njih (osim tradicije) doprla njihova
neizbrisita slova?
Nu nije mi nakana da se upuštam u
te razprave, al da vidimo barem s po-
vršna gledišta, ako nećemo zači u du-
boke sude forme, to ćemo što god reći
o materiji današnje naše proze, a oso-
bito hrvatskoga (kako je bio počeo) li-
sta „Vienca."
Bila je naea proza od njeko doba u
sahla i osušena ruža, puna drača, bez
pupoljka, a kamo li cvieća: od malice
gojena i zalivana, — a od mnogih i
mržena, jer je velike genije vodio drugi
duh; jer su im drugi narodi kazali nji-
hovu stazu posutu cviećem; jer, sve što
') Najnovije viesti tako su pune bez-
smisla, da ne bi čovjek vjerovao. Svak
svoju kaže, a sve jedan drugomu pro-
tuslovi. To stoji, da ni iz zadnjih viesti
nijedna ne pruža dobra dokaza o savio-
ubojstvu. Na pr. kažu, kad su prvi put
ušli ukucani u pokojnikovu sobu, da
nijesu opazili ni krv ni revolver ni
ranu, nego vidjeli na ustim mu usirene
krvi. Kašnje opet da je pokojniku došlo
I krvi na usta. A bio već od davna mr-
| tav! Vjeruj tko uiože.
je tudje to je liepo i ugladjeno, dočim
je naše divlje i surovo! Kod nas ja
talijanski jezik: „lingua dolce" ; dočim
je naš kod talijana „lingua barbara";
kod nas je njemački: „bez njemačkoga
nemože se dalje kućnog praga", a hr-
vatski kod Niemaca....?
Mnogi i »tari kremenjaci zapoviedali
djeci da nauče njemački jezik jer ja
potreba, ako ćeš preživjet, a hrvatski?
To ti nesluži, taj jezik nerabi nego
samo prosti puk, dočim njemački go-
vori svaki naobraženi čovjek. Nu nek
bude, neće ni tako uvjok gusle gudati.
1 iloisto u današnjem vieku pobudio se
je duh hrvatski, opametile se glave, jor
su oči zasliepljeno progledale i uvidile
da su mnogi na krivom putu. Počele
poštenjaci tu ružu obrezavati, počele ju
zalievati; liepu uhvati — i od dračljive,
bez cvieta ruže, u brzo pusti pupke, i
već, da rečem, razcvala ruža.
Nu kako se tekom vremena radi okO
te ruže, kako se njezine grančice pre-
sadjuju, izpravljaju li se dok su mlade,
jer potla nema vremena. Na nesreću
rek bi da nije tako. Evo ta liepa ruža
— naša liepa proza — kad misljasmo
da ćo liepo napredovati, jer se duhovi
podigli sa svih strana da se žrtvuju oko
nje, da što ljepše prosine, ojrne, na ne-
sreću gledaju joj samo da bude liepo
cvieće, dočim nemare ako stabalce reste
krivo. Kako to? Tako, jer današnji
naši pisaoci gledaju da što ljepše pilu
u formi, dočim materija kakva je da
je; gledaju da gosta ponudo sodorait-
skorn jabukom na liepoj plitici, do-
čim kakva je jabuka iznutra, za to
nemare. Što je tomu krivo! — Nemo-
ral — a odkle krivi fanatizam —!
Koji jc bio pravac pisanju pok. Pa
vlinovića, koja li je želja, kako da sa
piše i goji proza preuzv Strossmayera?
„Sve za Vjeru i za Dom". Stupa li se
tim pravcem? Stupaju njeki. Stupaju U
svi? Ne i ne! Vidimo je li istina.
U današnjoj prozi, kako rekoh, ne
osvrćuć se na formu, počele su se uva-
djati njeke liepe stvarčice, tobože gladke
i ubave. Neosudjujemo našeg Šenou,
ako u njegovim Novelam, Roman im i
frepovjedkam ima ljubovnih sgoda, nu
na koji ih način skraja. Načinom da tako
rečem liepim. Nakana mu je bila da
ugladi naš jezik, da ga iznese na vi-
djelo i da ga kaže pucim i istim za-
bludjelim Hrvatim: evo onoga jezika o
kouiu govoraste da je siromašan, da je
divljački i hrapav. Nije istina, evo vam
jezika po za grčkim najbogatijega, nu
ne samo bogata nego ugladjena, ako
ne ko talijanski i francezki, barem sa
može takmiti s mnogim drugim jezici m.
Bila mu jc nakana da ukaže narodim
ponos i značaj Hrvata; piše — da tako
rečem u svim knjigam i Poviest hr-
vatsku . Kaže i osvjedočuje staro i mlado
mužko i žensko, da je Domovina u o-
kovift, da treba svojski latiti se posla,
dokle ju naukom oslobodimo. Ako So-
noa piše o ljubavnim Bgodam u svojim
knjigam, to mu je bila nakana, da pri-
vlači k sebi ne samo učne i ljubitelje
stroga nauka ljude^ nego i nježni »pol,
buduć od sebe slab da nenaginjc odmah
na ozbiljne stvari. Nu je li prekoračio
u tom granicu? Nije do istine, i nitko
mu u tom neprigovora.
Nu na nesreću tako svi nepostupaju.
Evo dan današnji počelo se uvadjati u
na&u prozu najgadnije i najpodlije stvari.
Rouenska Semaine religieuse javlja
veoma radostnih viesti o približivanju
anglikanaca katoličkoj crkvi.
Nazad dvie godine anglikanci
prvi put u svojoj glavnoj velikoj
crkvi sv. Pavla u Londri, stavili su
po katoličkom obredu na oltar pro-
pelo i svieće. Sada sa pošli napried
i stavili su prekrasan Gospin kip od
mramora sa djetešcem Isusom u
naručju. Sličan kip bi postavljen ne-
davno i nad crkvom Westminster-
Abbey. Još korak, pa će se angli-
kanci povratit i na štovanje svetaca.
Divni su uspiesi katoličanstva u
Londri. U četrdeset godina stožernik
Manning sagradio je 1200 crkava i
crkvica, utemeljio 40 samostana, 9
sjemeništa, 10 zavoda, 2000 župnih
učiona, 30 trgovačkih družtva i 10
milosrdnih kuća.
Rek bi da nijesmo odveć daleko
od one svrhe vieka koju je navie-
stio Josip de jVJaistre, kad će se go-
vorit Misa u sv. Pavlu u Londri.
* *
Na 25 kolovoza otvorit će se u
Bochumu u Njemačkoj katolički sa-
stanak, u ogromnim dvoranam Schiit-
zenhof, gdje može stat 8.000 duša.
—^ —-—-
Što ima nova po svietu?
Francezka komora je prije odgode
dozvolila 10.000 fronaka za pogreb (Jhe-
vreulov, a senat je odobrio taj zaključak.
Pogreb je bio uprav sjajan.
Na 12 tek. francezki Senat se je sa
stao kao vrhovno sudište. Obćinstvo je
silno nagrnulo u dvoranu. I članovi se-
nata skoro avi su došli. Vrhovni proku-
rator pročitao je obtužnicu, koja tuži
radi zločinstva napadaja proti nutarnjoj
sigurnosti države, koje je zločinstvo po-
činjeno u području republike, navlastito
u Parizu i to tečajem deset godina, a
napose godine 1888 i 1889. Ovaj napa-
daj, veli obtužnica dalje, obilježuju dje-
lomice izvedeni, djelomice pokušani čini.
Da se atentat izvede, skovana je zavjera.
Obtužnica tuži Boulangera, Dillona i
Rocheforta, sva tri „bjegunca", a ima
se protegnuti i proti drugim osobam,
koje će se imenovati tečajem razprave.
Nakon pročitane obtužnice sjednica bi
proglašena tajnom. Desnica je bučno
zahtievala, da se razpravlja piianje kom
petencije ; ljevica odklanja ovu razpravu.
Isto tako je zabačen predlog, da senat
izjavi, da nemože povesti iztragu zbog
pomanjkanja dokaza. Sa 210 proti 55
glasova bi zaključeno zatim, da povje-
renstvo ima povesti iztragu. a na teme-
lju ove da će senat, kao vrhovno su-
dište, izreći osudu. Ovaj zaključak pro-
glašen je u javnoj sjednici.
Domaće Viesti.
M. p. Dn. Ivu Prodan u Mjesto.
ODLUKA:
U Ime Njegova Veličanstva Cesara.
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 2
Aprila tek. Br. 1747 c. k. Državnog
Odvjetništva Zadarskoga
Sudio je
a) Da sadržaj članka koji počimje rije-
čima „Na dopis kojim" i svršuje o-
nima sjedini sve srbstvo" uvrštenog
u prvom stupcu treće strane časopisa
„Katolička Dalmacija" br. 23 izašlog
u Zadru dne 1 aprila t. g. pod u-
redništvom Du. Ivana Prodana, sa-
činjava zločin smetanja javnoga mira
previgjen u § 65 K. Z.
b) Da sadržaj dopisa koji počimlje rije-
čima „Omiš, na Blagoviest" i svršuje
onima „da se vrši pravičnost" uvr-
štenog u petom stupcu treće strane
istoga časopisa, ima skrajnosti pre-
stupka bunjenja po § 300 K. Z., te
s toga potvrdjuje zapljenu časopisa,
naregjuje zabranu svakog daljnjeg
razširivanja zapljenjenih tiskopisa,
uništjenje zapljenjenih primjeraka i
onih koji bi unapried zaustavljeni
bili i raztavljenje dotične tiskopisne
sprave:
To se sa dotičnim razlozima, do-
stavlja c. k. Državnom Odvjetništvu
i uredniku Dn. Ivu Prodanu u mjesto.
Razlozi
Vigjevši da sadržajem članka pod A.
u&uastoji se razd raži vati čitaoce na mr-
žnju i preziranje proti upravi Državnoj
Austrijanskoj;
Vigjevši da sadržajem dopisa pod b)
uznastoji se razdraživati na mržnju i
preziranje proti jedinim organim Vlade
u obziru njihova uredovanja, te da se
u članku pod a) nahode obilježja zločina
smetanja javnoga mira i da u dopisu
pod b), oni od prestupka bunjenja po
§ 300 K. Z. Bi osugjeno kao u današ-
njoj odluci.
U Zadru dne 8 aprila 1889.
C. K. Predsjednik
BERSA.
*
Ovaj čas nebrojeno množtvo viernika
obilati sv. Grobove po erkvam. Jedan
od najljepših to je i ove godine Grob
u crkvi 00. Franjevaca i u crkvi 00.
Kapucina. Krasno vrieme umnaža još
više broj pobožnih posjetitelja.
*
* *
Jučer je u jutro na Velebitu sniežilo,
a i u Zadru jedno po sata vidjale se
po gdje koja pahuljica.
Danas, nakon više nedjelja nestalna
i skoro svedj kiševita vremena, osvanuo
je krasan proljetni dan. Zemlja je dobro
natopljena, a sada pripeka sunca, te će
zaostalo zalenilo hitro i bujno izmlatit,
* *
Sutra dolazi ovamo nekoliko članova
austrijskog Touristen Club pod pred-
sjedništvom g. Silberhubera. Radujemo
se što nas posiećuju touriste i ove go-
dine, jer će potvrditi, da ima i amo
miesta vriednih štovanja, ali ne znamo,
zašto ta gospoda skoro svake godine
dolaze amo na zabavno putovanje u
svete dneve?
#
Za zvonik stolne crkve u Zadru sa
kupilo se došle 7033 t.
*
* *
Crkva sv. Krševana, već unutri liepo
popravljena i urešena nastojanjem, 00.
Isusovaca, sada je i pred glavnim ula-
zom sasvim preinačena in melius. Po-
hvalno.
ifi
U pokrajinskoj bolnici u Arbanasima
kod Zadra ostalo je koncem veljače na
liečenju uk. 151 bolestnik. Nadošlo ih
mj. ožujka: muž. 98, ž. 70. U sve lie-
čeno ih ožujka 319. Od ovih izašlo muž.
93, ž. 58; umrlo m. 10, ž. 17. Ostalo
ih na liečenju koncem ožujka m. 73, ž.
68, ukupno 141.
* % *
Šibenik, 14 travnja: „Propter peccata
veniunt adversa''1. Šibenik je prikazivao
dne 12 travnja 1887 užasan i strašan
prizor; svjetina razuzdana, navaljivala,
prietila, bila postala kao biesna. Svečani
obhod velikog petka bi one godine obu-
stavljen s razloga svakomu poznatih.
Malo zatim pojavile se ospice koje su
toliko mjeseca, nemilo harale, a možda
je onaj put Bog platio u subotu.
U Zadru se u poklade obustavljaju
plesovi; al se uprkos crkvenoj zabrani
plesalo u korizmi. Nek ae Bog smiluje,
i neka zbog sablazni koje su se zbivale
u Zadru ove korizme ne bi se pojavila
i ondje koja pošast. Ta čujemo da ima
u Zadru dosta prilično bolesti a to ku-
žnih i priljepivih. Neka ovi znakovi budu
kao opomena nebeska za buduće. Nek
Zadar, drugi put, ne vriedja vjeroza-
konska ćustva, neka se u korizmu moli
a ne pleše.
* *
Francez R. de Manide napisao je u
Revue d' Histoire diplomatique, parizkom
časopisu, organu francezkoga poviestni
čarskoga družtva, obširan izvještaj o
poviestnim radnjam jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu.
* * *
Doznajemo da je ministarstvo, usljed
utoka, riešilo Barbatsko crkovinarstvo
na Pagu tereta, da ima platit 159 fr.
za popravak crkve i kuće.
Popravak će Bliedit dojduće godine
pošto je već razredjena ovogodišnja do-
tacija za crkovne zgradje.
* # *
,,N. L.u čuje, da će po svoj prilici
izbori za dalmatinski sabor biti razpi-
sani za drugu polovicu dojdućeg mjeseca
lipnja.
Sutra se g. namjestnik vraća sa svog
putovanja po Dalmaciji u Zadar.
*
Pišu nam s Paga, da ondje s blagom
ne idje najbolje, valjda uslied produljene
zime i vlage na pašnjacira. Ni pup na
lozi nije još uslied zime provirio.
*
* *
Primamo iz Starigrada na Hvaru, 12
travnja: Pametno je ugledno uredništvo
„Naroda" opazilo svom starogradskom
dopisniku ,,Uružinaru", da barem u Sta-
romgradu nvrna ni tih tobožnjih naro
dnjaka, da su amo sve sgoljni Hrvati,
te da mjesto „Narodni Napredak", što
misle ovamošnji domoljubi nadjenut svom
novom družtvu, pametnije bi bilo pro-
zvati ga „Hrvatskim Napredkom". U
zlato mu se okovala ! — Mi smo tako-
djer bili iztakli u jednom našem dopisu,
što ugledno uredništvo ovog Lista, nije
tiskalo, da je od potrebe ustanoviti u
ovom gradu, kakvo pošteno i na domo
ljubnom temelju osnovano družtvo, ko-
je bi niže pučanstvo ovog grada po-
hadjalo i u njem nalazilo piću i hranu
svojoj poštenoj duši i domoljubnom svom
srcu. I osnovanjem „Hrvatskog Na-
predka" u Staromgradu, pružen je nov
dokaz koliko može dobra volja, samo-
zataja i požrtvovnost kod nas Hrvata,
* *
Dne 6 tek, benkovački sud osudio je
Otca Matu Zoricu na fior. 10 globe, što
su mu u prosincu 1889 pri razoružanju
odnieli oružnici iz kuće: handžar, ku-
buru i stragušu. — Prizivni Sud u Za-
dru potvrdio je pako osudu obrovačkog
Suda proti Otcu Mati Ljubiću i osudio
ga na fior. 50 globe i 20 troška, što je
rekao da mu je poštovodja Barbarossa
otvorao listove, a nije mogao dokazati
da mu je to iz zloće počinio. Braćo
franjevci i ovu za uši Po nN. L,u
* * *
Crkva na Stankovcim obćine Benko-
vac ovih dana bi dogradjena — svršena.
To je sgradja jedina te vrsti u novije
doba na selim, u našoj Dalmaciji. Ona
bi mogla i ovećem gradu služit za ures.
* * *
Javljaju nam iz Starogagrada, 14 tek.:
Da se dade našem gradu pravi hrvatski
značaj, predložio je jedan viećnik : da
se sve gradske ulice označe i po uglo-
vim istim napišu dotična im hrvatska
imena!
* *
Tuže nam se iz krunovine : Predbrojio
sam se na prevod romana L. Tolatoja
„Vojna i Mir", koji na svezke objelo-
danjuje knjigotiskara Scholz i Kralj u
Zagrebu. Primio prva tri svezka i —
pik. Sto je, što nije; mislim da ie u
odpremištu nered — čekam i čekam,
napokon napravih reklamaciju i evo što
mi na dopisnici odgovoriše: „Kao da
su poštari pod plaćeni da to djelo obu-
stavljaju ili utamanjuju. Svaki dan nam
dolazi po desetak urgencija. Šaljemo vam
kao petdesetomu ponovno svezke 4,
5, 6".
Ali čujte i ljepšu. Znanac i prijatelj
sa Stankovaca kod Benkovca javlja nam :
štovana i cienjena osoba iz Šibenika
pisala mi dne 19 ožujka. List, koliko
je bio važan toli i prešan. Pa prekrstite
se lievom! Primio sam ga dne8(osam)
travnja. Bili iz Zululandije prvo došao!
Dakako, da bi. Na njemu su samo tri
pečata: Šibenik, Benkovac, Stankovci.
Onaj iz Šibenika nosi nadnevak 3 tra-
vnja. Bog zna kako se smucao onih 15
dana! — U Benkovac je došao na 4
tek. Isti dan morala ga prosliediti u
Stankovce; ali ne, nije. Pa dobro. Mo-
guće uz ostale za Benkovac s pometnje
da je zabasala. Nu tad čemu ga ne pro-
sliediti dne 6 travnja; i onaj dan bila
je pošta za Stankovce ? Ali ne, i ako
se je na njoj čitljivo pisalo „na Stan-
kovcih; za Benkovac"; ipak, trebalo
načrčkati s jedne strane „Retour (a
kamo ?) Stankovac" (sic!), a s druge
„Trovasi Stankovaz". U Stankovce došao
je, kako rekoh, dne 8 tek.; is'l dan i
primio sam ga.
Komentara ne treba.
Književne viesti i ocjene,
0 zabranjenim knjigam.
IV.
Kako ćete dakle, o predragi, prosu-
diti sredstvo, koje, pod izlikom slobode
i razumnog oslobodjcnja, napredka, ne-
prestance ima opaku namjeru da uništi,
obori i sruši ovo spasonosno utemeljenje?
Vi nećete imati dosta jakih i krepkih
pridjevaka da ga osudite kako zaslužuje.
Ako ga nazovete sramotnim, morat ćete
ga jošter smatrati bičem uništujućim, od
koga se valja čuvati na sve moguće
načine. Recimo bez oklievanja: ovo sra-
motno sredstvo, ovaj bič uništujući jesu
opake knjige, gadna pisma, bezvladne
novine. Sto sačinjava zadrugu? Sto je
njezino biće, početak, život? — Vlast,
krepost zakona, sto vjera mora činiti
da se poštuje; posluh, dužnost pokor-
nosti vlasti, pravica, peštenje, u upra
vijanju, vjera u prometnim odnošajim,
ljubav, medjusobna privrženost, sve su
kreposti koje vjera bez prestanka na-
vješćuje. Promotrite dakle koju namjeru
imaju svi oni opaki proizvodi koje iz
meće svaki dan nećudoredna štampa
koja poradja bezustroj. Napadajuć na
vjeru, ne napada li možda i na zadrugu ?
A da postigne, kako i zahtjeva, svoj
cilj, nebi li možda u onaj isti čas od
zvonio i zadnji čas cieloj zadruzi ? Na-
padajuć na Boga, na Njegovu Providnost,
na Njegove pridjevke, ne napada li i
isti početak, po kojem obavije svaku
zemaljsku vlast? Propoviedajuć podna
dutim imenim slobode, naodvisnosti, o-
slobodjenja,najrazuzdanije slobodnjaštvo,
ne propoviedali i istu razuzdanost, ne-
podložaost, prevrat, preziranje zakona?
Ne čujemo li i mi da propovieda bez
vladje kao najizvrstnije djelo svake u-
prave ? Uništujuć u čovjeku strah božji,
protiveć se svakoj vječnoj istini, izsmje-
hivajuć vječni život, raj, pako, ne uni-
štuje li možda i moralnost ljudskih
djela? Ne uništuje li lahku vjeru, po-
štenje u trgovini, pravicu u upravljanju ?
Ne otvara li vrata svakomu zločinu,
svakoj nesreći ? Da, predragi, u svakom
pogledu opaža se u opakoj štampi i
njezinim proizvodim samo postojano
iaopačenje i obće proti istini, proti redu,
proti svemu što je dobro i koristno,
proti svemu sto je isto biće zadruge.
Obstoje tako tiesni odnošaji med vjerom
i zadrugom; obstanak jedne tako je
skopčani s obstankom druge, da napa-
dati, oslabljivati, uništiti ovu, znači na
padati, oslabljivati uništiti ona. Oega r&di
zaključujem da opaki ljudi koji se po-
svete nesretnomu zanatu da truju na-
rode paklenim sredstvom opakih knjiga
i opakih čitanja jesu najveći neprijatelji
ljudske zadruge, te bi ih se moralo pro-
goniti kao trovatelje, i podložiti onim
kaznam koje kazneni zakonik odredjujo
proti takvim bezbožnicim.
Bič uništujući zadrugu, opaka čitanja,
jest jošte i najgori bič obitelji. Dosta
je otvoriti jedan od on:h nesretnih pro-
izvoda koji se nazivlju romani, da se o
tomu svatko osvjedoči. Sto sačinjava
sreću obitelji? Sto poradja red, mir,
utjehu pod domaćim krovom? Čovjek
razumni, čovjek ozbiljni odgovorit će
odmah: s jedne strane vez i vjera bra-
čna, ljubav i praštanje medjusobno med
vjerenicim, s druge strane počitanje,
pokornost, ljubav sinova prama rodi-
teljima i obratno. Ovo je nauk vjere
kada nazivlje žen'tbu velikim sakramen-
tom, vezom svetim, nerazlučivim ; zapo-
vjedajuć sinovom pokornost, posluh pra-
ma onima koji su ih na avietlo dali. Sto
čine opake knjige? Sire nauk posve
ovomu protivan. Vjera kaže : ženitba je
sveti vez. Ne, vele romani; nije nego
ugovor, koji je strast sklopila, i koji se
može svojevoljno opet prekinuti. Naj-
gadoija nevjera nije drugo već udvor-
nost; razveza biva hvaljena kao potreba
kao napredak prosvjete. Bračni stid nije
ljubezna krepost koja mora poradjati
udivljenje i počitanje; nije drugo već
slaboća, predauda, tlapnja. Nesretna ona
žena koja pohlepno čita romane! neće
imati dovoljno kreposti da podnaša ne-
volje i boli, koje svatko u životu mora
okušati; onda da ne okuša dosadnosti,
upotrebit će ona sredstva za koja je
doznala iz onih romana..,, groza me
hvata misleć samo na osobitosti spletaka
i sablazni koje su dosljedne i naravne
posljedice ženske nesmotrenosti i lah-
koumlja. Jedna od najglavnijih dužnosti
otaca i majka obitelji jest upravo kr
šćanski odgoj sinova: povesti ih na
vrieme na stazu kreposti, nadahnuti ih
ljubavlju i strahom Božjim, naučiti ih
da prava domovina čovjeka nije na
ovoj zemlji, već da je on neumrli, i da
je nebo cilj njegovih nada . ... Sto nauče
iz opakog štiva? Nauk jamačno proti-
van, Ima pravila odgoja sasvim mate-
rijalnih, koja uče da je čovječja sudbina
ograničena samo na ovaj sviet; da su
tjelesna veselja jedini predmet s kojim
se mora baviti. Razmatrajte pomljivo
unutruje jedne obitelji, u kojoj se čitaju
romani, te nećete kasniti da ne vidite
izvršena ova načela, i da ne opazite u
vanjštini članova iste obitelji neko obi-
lježje razuzdauosti i nepokornosti koje
aluli na velike nerede. U obće junaci
romana jesu zle osobe. Roman traži da
ih čitalac obljubi, da se za njo zanima
te da im se divi. Tada uslied čitanja
privikne se čitalac da iznadje ljubeznu
mahnu, te da izpriča najvišu pretjera-
nost, i buduć da jo krepost u ovakovim
djelim postavljena na niži stupanj, ne
pokazuje se već kao stvar obična, alaba
ne občarava, nije vriedna ikakva obzira,
ne poradja već dosadnost. Uslied ovoga
postaju oni mladići budalaste pameti,
koji sanjaju romantičnu glasovitost. Do-
maći život nije im ugodan; odveć jo
jednoličan, nije slobodan. Illepi se za
podpunim oslobodjenjeui; otčinski krov
postaje neka vrat tamnice. Tada, obra-
tivši drugamo ljubav roditeljim zanije-
kanu, biesno tjeraju za predmetom svo-
jih klapnja, i ne nazaduju pred nika-
kvom preprjekom da ga postignu. Dali
sviet tlapnja brzo prolazi upadaju na
skoro u onaj realnosti; u kojem izpune
posvema i do slova priliku razsipnog
sina — 8 toga one mladice vatrene ma-
šte, koje hlepe za glaaovitošću junakinja
romana, koje se ne boje, strovale u o-
Čajanje svoju obitelj i u sramotu. Oh!
roditelji su krivi i neprijatelji sami
sebi, dopuštajućda se kradomice uvuku
pod domaći krov romani. Romani su
slični vuku koji uništuje i tamani ovca
u toru. Jaoh! žanju što su posijali!
Sij« ae vjetar, žanje se oluju!
Najnovije viesti.
Brzojavljaju iz Rima, da je Sv.
0. Papa odlučio ovoga uzkrsa po-
slati ružu kreposti nadvojvodkinji
Stefaniji.
*
* *
Uznemirujuće viesti njemačkih i
l'rancezkih Listova o narušenom zdra-
vlju Njezina Veličanstva kraljice Je-
lisave označuje „Pol. Corr."pretje-
ranim. Živčane boli, koje je kraljica
uslied naglih promjenu vremena tr-
pjela, znatno su ublažene. Licconje
manažom, kojemu se kraljica kani
podvrći u VViesbadenu, kano i kupke,
valjda će kraljicu posve izliečiti.
Inače je zdravlje Njezina Veličan-
stva sasvim povoljno.
*
Javlja se, da će finaucijalna na-
godba izmedju Hrvatske i Ugarske
biti gotova do jeseni.
* %
Kralj Umborto poći će sa kralji-
com Margarilom polovicom svibnja u
Berlin i Draždjnne.
*
* #
Predsjednik francozke republike
Carnot obolio jo od žestoke bron-
hile, nu boiesl nije opasna.
Odpisi „Kat. I)alm."
Č. g. Oatrožinski — Cieli snop gra-
diva trebalo je da izostavimo za drugi
put. Dojdući put vi prvi na redu.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu f/g.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede, svoje, račune s na-
šom Upravom. OhorjcMje pozvati će-
mo i ove godine pred sud obeinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
h
Svoučilištni odbor već je u tu svrhu
sakupio 32, 350 l'r., to je svota predo-
atatna za djelo, o koje se najodličniji
umjetnici otimlju. Spomenik će ae po-
dignuti što prijo, a to će biti znatnim
svjedočanstvom moralnog prevrata, uči-
njena od moderne misli u samom gradu
Papa. Tko bi bio i pomislio nazad če-
tvrt vieka, ua samu mogućnost, da će
se jednoć u brk Vatikanu, svetkovati
apotbcosa žrtva padših po naredbi cr-
nog sudišta V
Mi ćemo imati prigode kašnje, po
tanje baviti se povjesću spomenika Gior-
dana Brunu; nego izpitujmo najprije,
Sto nam u istinu predstavlja osoba sla-
vljena, kano ijedan od najznamenitijih
predteča slobodno miali". Samo njegovo
mučeništvo, dali je na historiji uteme-
ljeno tako, da no ostavlja za sobom
nikakvo tamno strano? U jednom djelu
majstorski izvedenu, a koje je ugledalo
sviot straga koju godinu, iz pera jednog
sveučilištara, profesora filozofije na Ver-
aaillskom liceju,') preobilno bijaše doka-
zano argumentim, odgovarajućim naj-
strožijoj kritici: 1. da se dvojine samo
o vjerodostojnosti pisca jedinog izvora,
na koji so oslanjaju, oni koji od ove
priče čine poviest, nego se sumnja,
dali jo isti pisac otac onog spomenika,
koji so njemu pripisuje; suviše, da sa-
držina istog spomeuika neodgovara ni
godini u kojoj se kaže da je napisan
a ni smrti Giordana Bruna; 2 da mu-
čanje ciele Evrope kroz tolike godine
(legenda počimlje se širiti stopro kakvih
sto godina nakon tobožnjeg mučeništva)
o činu, koji je imao toliku buru uzvi-
tlati, čini ovaj čin još nevjerodostojni-
jim; 3. da, sami karakter ovog muče-
ništva predstavlja nam stvar još nevje-
rojatuijom, jer po riečim onih koji sklo-
pile legondu, Giordano Bruno kad bi
doveden u Kim, izlazijaše iz tamnici
mletačke Inkvizicije. Svak zna, a to
priznavaju i sami neprijatelji Inkvizi-
cijo, da rimska inkvizicija bijaše jedna
od najblažijih u tjelesnom pedepsavanju.
Kako se dakle da protumačiti, da je
učinila rimska inkvizicija ono što Be
nije usudila mletačka? Tko bude Čitao
Bućnu knjižicu profesora Desdouitsa
osvjedočit ćo se, da lomača Giordana
Bruna nije nego jedna od tolikih priča,
kojih je poviest prepuna, odkad je
B protestantskim piscira sklopila urotu
proti istini.
Kekavtii ovoliko na čaat povjestničke
točnosti, mi ćemo nadovezati da djela i
život Giordana Bruno pred sudcim ma-
nje milosrdnim nego li bijahu oni rim-
ske inkvizicije, bili bi pružili u obilatoj
mjeri dovoljnih razloga da ga se na
smrt osudi. Dosta nam se pozvati na
spise mletačkog procesa, koji su u ovo
zadnje doba na sviet bila dana i koja
sadrže razne točke obtužbe, po kojim
bi sudjen Giordano Bruno, da vidimo
kakve su nepodobštine iz onih usta su-
kljale. Bijaše dokazano, da je nijekao
transubatancijaciju, dieljenje osoba u
Bogu, stvorenje svieta, realnost, čudesa
Isusa FIrista i njegovih Apoštola, pe-
depsu grielia, itd. Takodjer on je bra-
nio, da duše, stvorene po naravi, iz
jedne živine prelaze u drugu; da Dje
vica Marija nije mogla poroditi Boga
čovjeka; da bludnost ne samo što nije
u sebi grieh, nego dapače da zaslužuje
nagrade, i sličnih gnjusoba učenih od
predteče slobodnog ljubakanja, koji u-
stado da brani prava puti nad duhom.
Bilo bi nemoguće, a da se neuvriedi
svaka pristojnost, navesti ma samo je-
dnu rečenicu izmedju tolikih, posijanih
od Giordana Bruna po raznim njegovim
svinjskim knjigam, kad govori o ženi
poniženoj, po njegovoj thesi a dosto-
janstva vjerenice i majko i pretvorenoj
u puku stvar za nasladu. Njegova ko-
medija, Candelaio, štampana u Parizu
g. 1582 i njegova rasprava Degli eroici
futori: Cabala de.L cavallo Pegaso con
i'As ino CitUnico, po sudu kritičara, koji
nit najmanje nezaudaraju tamjanom,
nisu drugo nego najsmradnija gnojišta.
Takov je a moralne strane, onaj, ko-
jega se slavi kano „ jednoga od najsjaj-
nijih predteča slobodno misli". Možete
') La Legenda traaique de Giordano
Bruno par Theopnile Dosdouita. Pa-
riš. Thorin editeor.
si pomisliti po ovomu, kakov je on čo-
vjek bio u praktičnom Životu. U Rimu,
po samu njegovu svjedočanstvu nalaze-
ćemu se u spiaim mletačke iztrage, on
je zaslužio bio, da ga se progoni, jer je
u Tibar bio bacio onoga o komu je su-
mnjao da ga je Inkviziciji obtužio, pred
kojom morao je odgovarati za sto i tri-
deset njegovih bilo krivih, bilo imoral-
nih ili krivovjernih nazora. Nit se je
čuditi, da je pokle je sbacio sa sebe
ćepicu i ostavio manastir dominikanski,
ciganski proputovao cielu Europu; pro-
gonjen i ćeran zasebice svakamo, i iz
samih protestanskih država, radi sabla-
znivosti njegova ponašanja i njegove
nauke.
Geneva mu bijaše prva njegova sta-
nica ; u njoj se je mislio ugodno udo-
miti nakon Sto ae je odmetnuo od vjere;
nego Kalvinu ae nedopade, jer mu ae
pričini odviše smjelim nijekaocem božje
osobnosti, te i on proćera drzovitog
panteistu. U Lijonu, Toulousi, Parizu,
kamo se je bio redomice preselio, bolje
sreće nenadje; jer i one gradove bi pri-
ailjen ostaviti i glavom bez obzira u-
maknuti svaki put kad bi koju svoju
mrzku thezu iznio. U Engležkoj za
kratko mu se sreća bila nasmijala; kano
odmetnik neloše bi primljen od djevice
Elizabete, kojoj ga preporuči poslanik
Francezke Michel de Castelnau. Ovu
nenadanu zgodu upotrebi da objelodani
jedno od njegovih najpogrdnijih pisma,
knjigu proti Papstvu, pod naslovom:
Spaccio delta Bestia trionfante. Ne dugo
se nasladjivao podnebljem britanskim,
jer njegova gordost, njegova nasilja i
njegov sablaznivi život morali su ga
silomice baciti u Njemačku. — Treba
primietiti, da ova kukavica svaki put
kad bi se našla u pogibelji ili u tie
snim klancim znala bi preko sebe Iicu-
mjerski prebaciti čepiću, da kod onih,
koji je nepoznavahu prodje za dobra
fratra, a kod znanaca za obraćenika te
da tako uzmogne izmamiti jim pomoći i
milosti!
Obratno pak kad bi se našao izmedju
Protestanata, kano n. p. na sveučištu u
Marbourgu, znao bi se junačina podpi-
sati, e da bolje u oči upadne njegovo
odmetništvo, Giordano di Nola, napo-
letano} dottore in teologia romana. Sve
to ipak nije Bmetalo da malo vremena
za tim bude sramotno izagnan po jedno-
dušnoj odluci sveučilištnog abora. Ob
arduas caussas, kaže sveučilištno pismo,
latinski sastavljeno, na kalende srpnja
g. 1586. Kakovi su to uzroci (caussas)
bili? Eto što bi trebalo da nam kažu
njegovi Štovatelji, ali neimaju srdca;
boje se!
Naaukavši se napokon u Wittembergu
tadašnjem Atheneu protestantizma, Gior
dan Bruno oata tu za dvie godine, na
kon kojih sunu mu u glavu povratit se
u Italiju da tamo širi svoj krivi nauk.
Ali zla ga areća snadje, jer bi uapšen
u Mletcim, osudjen i u tamnicu bačen.
Iz ove ga tamnice pustiše da ga pre-
dadu rimskoj Inkviziciji, koja ga za-
htjevaše radi nekih pisma, kojih radi
morao je biti osudjen od rimskih su-
daca. Što se je s njim dogodilo? Mi
smo rekli, da spomenici i odnosne li-
stine, koje danas pri rukam imamo ne-
dokazuju ništa izvjestna, i da oni koji
se na nje pozivlju, uzalud slamu mlate,
jer ništa nezaključuju; pošto istinitost
koli osude toli i smrtne kazne ostaje
sveudilj tminam obavita. Sa svoje strane
T. Desduits pisac pomenute brošure
ranije, da po tadašnjem običaju rimskom,
obtuženik nebivši osudjen na smrt,
mogaše se zatvoriti u koji manastir, i
tko zna? izdahnuti pokajavši se pod
mantijom domenikanskom. Bez dvojbe
ovo nije nego puko nagadjanje, niti
mu pisac podaje drugog karaktera. Nego
bili to bilo nemoguće? Naši neprijatelji
iznašaju većih nevjerovjetnosti!
Svršio on kako mu drago, stavno je
da život Giordana Bruna, fratra odme-
tnika, filozofa, pantheiste, ozloglasitelja
svako vlasti na korist razuma bez
ikakve uzde, predstavlja nam sliku
jednog od najgorih zločinaca XVI vieka.
Očevidno je dakle da se slavi u njemn
dvojatruki karakter, što Josip de Maiatre
doznačuje Prevratu, kad dokažuje da je
on istodobno fukaraki i sotonski!
Crkvene viesti.
Magjarski biskup Juraj Schopper
oglasio je proti spomeniku Giordana
Brunu u Rimu pastirski list, gdje
zove začetnike i učestnike one sveča-
nosti ljudima bez vjere, a samu sve-
čanost grdnom sablazni, Bruna zove
„sramotnim lopovom", te pozivlje
viemike da dobrim djelima plaču o-
pakost onih nesretnika.
*
* «
V Osservatore Romano počeo je
priobćivat sjajne i žestoke prosvjede
što stigoše sa svih strana radi ga-
dnog djela, radi podignuća spome-
nika apostati Giordanu Brunu.
*
* *
U Brugesu držana je na 4 tek.
skupština, koja se je najodrješitije
izrazila za nuždu, da se uzpostavi
zemljištni crkveni posjed na obranu
nezavisnosti Sv. Stolice.
Što ima nova po svietu?
„Wiener Tagblatt" objelodanjuje viest
iz Pariza, da se u Beogradskom ko-
naku sprema prevrat. Kralj Aleksandro
imao bi se skinuti a kraljem srbskim
proglasiti Petar Karagjorgjević.
Ruski poslanik Persiani u Beogradu
posietio je metropolita Mihaila i ostao
je kod njega cio sat.
U dvorskim se krugovim u Petro-
gradu pogovara, da će se ruska car-
ska obitelj i opet spojiti s crnogorskom
vladalačkom kućom. Glasa se, da će
kneginjica Stana, treća kćer crnogor-
skoga knjaza, uzeti velikoga kneza
Gjuru Mihailovića, bratića careva. Ve-
likomu je knezu 26 godina, a gneginjici
Stani 21.
Milan Obrenović htio je prvobitno
danas prispjeli u Beograd. Nu on se je
posve odrekao povratka, pošto mu je
vlada priobćila, da bi taj povratak bio
vrlo neumjestan.
Jedan srbski političar izvan stranaka
ovako se je izrazio o položaju u Srbiji:
„Srbija hrli u naručaj Rusije brže i
podpunije, nego li se je ikad očekivalo.
Dogodjaji posljednjih dana jasno poka
zuju, da Rusija umije svoju korist shvatiti
i željezo kovati dok je vruće. Svatko je
unapried znao, da će Mihajlo biti uzpo
stavljen, ali nitko nije očekivao, da će
se to zbiti preko noći, kako se je u istinu
abilo. Njegova uzpostava silan je udarac
za Milana Obrenovića i za naprednjake,
koji su svrgnuli Mihajla. Naprednjaci su
za sada jedina ograda prema Rusiji, bolje
rekav: bili su jediua ograda; jer ova je
stranka umrla i najbolje bi učinila, da
sama sebi spremi sprovod. Bilo kako mu
drago, Rusija ima moćna saveznika u
ličnosti metropolite Mihajla. Absurdno
je tvrditi, da Mihajlo neće vršiti politi-
čkoga upliva. Njegova je prošlost dosta
rječita, a sad se vratio u svoj zavičaj s
novcem i podporom Rusije i prosto mu
je oboje rabiti do skrajnjih granica".
List „Politiken" javlja, da Rusija pod-
vostručenim marom oruža. Naručila je
četiri milijuna čizama, koje se moraju
dogotoviti za dva mjeseca. Preko toga
kupuje i silne zalihe siena i zobi.
Odgovornik urednik tršć. „Independen-
ta", Eugenij Geniaam i četiri suradnika
Rossi, Appolonio, Zampieri i Ulman, uap
šeni su u uredničtvu, pošto je prije
provedena u njihovim stanovim preme-
tačina.
Viest „Standardova" dopisnika iz Beo
grada, kao da je metropolita Mihajlo u
ime Rusije predložio Ristiću, da knjaza
Nikolu učini srbskim kraljem, a Rusija
da će zato preuzeti sve srbske drugove,
te Bosnu i Hercegovinu pripojiti Srbiji,
u Budimpešti se smatra pukim mašta-
njem, koje se absolutno nemože ozbiljno
shvaćati.
Kako se iz Bukarešta javlja, vlada
je Catargieva posve zadovoljila zahtje-
vim Rusije glede izagnanih ikonara.
Svi su izgoni opozvani, a izagnanikom
doznačena je odšteta iz rumunjske dr-
žavu« blagajne.
Knin, svibnja (zakasnilo)
Premda je prošlo vrieme, ali za neke
stvari koje su na diku dobro, je da se
zna i ako okašnje. I najstariji ljudi u
našemu Kninu nisu upamtili da su to-
liko plemenito ovršile se svečanosti
Svete Velike Nedjelje k6 što ove go-
dine. U prva tri dana izložbe Svetoga
Sakramenta, nakon svete propoviedi,
liepo izrečene od M. P. Otca Fra Pija
Poljaka, pjevao se odveć krasno i na
hrvatskome jeziku Alesianev Miserere,
popraćen glasom Organa od vještog i
dragog učitelja pučke mužke učionice
Šibenske gospodina Bujevića.
Posije Miserere, naš vriedni i obće-
ljubljeni Nadžupnik Otac Fra Petar
Kragić, odpjevao je jasno divno svojim
angjeoskim glasom kroz sve tri večeri
,,0 Salutaris hostia" i razne, a pak „Tan-
tum ergo" na način da je i najokrutnija
srca dirnuo. Ovo divno pjevanje uz
krasno okićenu i narešenu Crkvu, na
srce je svakog krstjanina nešto otaj-
stveno djelovalo.
Kroz pak tri dana „nokturni" (ba-
rabana) u pjevanju pomogoše i mnoge
odlične osobe našega mjesta. Bijaše
liepo u osmericu izpjevan i krasni Lam-
perinov Miserere. Gospodin V: Pavisić
c. k. porezni preglednik krasnoliepim
svojim glasom prvog tenora zadivio je
svakoga, takodjer se odlikovao i Go-
spodin A. Zurek podingjenjer rodom
iz Ljubljane svojim baritonalnim gla-
som kao isto i gospodin hrvat Reinin
ger i Kurir i drugi. I ovo pjevanje
krasno izvršeno začinjao je predrečeni
vlč. koji se je osobito odlikovao u lie-
pome „Cor munduin" a pak Pavišić
osobito u liepome „Libera me".
Napokon procesija Velikog Petka bi-
jaše sasvim krasna. Liepa povorka go-
spoja u crnini pratila je Svemogućega
dok naša hrvatska glazba pomoćju triju
vriednih glaabara dobivenih iz Spljeta
pod upravom gosp. 1. Tramontane svi-
rala mrtvačke koračnice. Opazilo se je
u procesiji ovog puta sasvim liep red
ualjed posredovanja i Častive ljubezni-
vosti i brige M. P. Otca Kragića Nad-
župnika koji nije poštedio truda u u
pravljanju te riedke procesije.
Sveti pak Blagoslov udieljen sa Sv.
Sakramentom od M. P. Otca Fra Marka
Čačića na vratima veličanstvene naše
Crkve — ganulo je svakoga i obrazi
mnogi bijahu se u taj sveti čas suzama
orosili.
Postire, 5 svibnja.
Neće Vam bit žao, mislim, gosp. U-
redniče, ako Vam javim kako se je amo
obavila i završila svibanjska pobožnost,
buduć da Vi rado tiskate crkovne viesti
a navlastito one koje se tiču najmogu-
ćnije naše zagovarateljice pred presto-
ljem Svevišnjega.
Da je još i dandanas živa starodavna
pobožnosč, koju je ovaj puk uviek gojio
prama Božjoj Majci nek Vam to bude
svjedokom, što crkovinarstvo ni novčića
ne troši za uzdržavanje Svibanjske po-
božnosti, već za to sami puk misli i
vrhuobilato providja bud voskom, bud
rubeninom, bud cviećem i ostalim. To-
liki su milodari koji ovaj puk Mariji
prinosi da se je mogla saliti kruna od
suhoga zlata dragim kamenjem okićena
od težine od 2 kg. a vriednosti 6.000
franaka. Ni to nije sve, dobavile su se
još zlatne cipele, druga kruna od srebra,
odjeća sva zlatom izvezena, predstor
(antipendium), svjetiljka od srebra i cieli
nakit oltara. To su Vam sve darovi ovog
pobožnog puka, koji svedj misli i traži
kako bi što bolje svoju Majku okitio i
svoju Joj ljubav izkazao.
Ovo je peta godina da se ovdje svi
banjska pobožnost obavlja, a ta sretna
misao potekla je iz puka, koji je svoju
želju izjavio svomu ljubljenomu Otcu i
župniku; a ovaj premda je znao kakav
teret uzimlje na svoja stara i iznemogla
pleća nije ni časa časio već odmah za~
prosi dopust od dobrog pokojnog bi-
skupa Ilića, koji ne samo mu dopusti
već pohvali njegovu djelatnost i požr-
tvovnost nutkajuć ga da krepko napried
stupa u započetom radu. Kroz cieli mje-
sec crkva je uviek bila dubkom puna,
a srce ti radostno podigrava kad vidiš
težaka, radnika i bogataša gdje ujedno
kleči pred Marijinim prestoljem te istim
je sladkim imenom zazivaju, eto tu je
prava jednakost i bratimstvo jer svi ju
zazivaju svojom Majkom, ako nam je
dakle jedna Majka tad smo svi rodjena
braća. Kroz cieli mjesec množina duša
svojim se Bogom smiri i angjeoskim se
kruhom okriepi, na zadnji pako tad je
obćenita Izpoviest i Pričest. Dužnost
nam je ovdje napomenuti da se i naša
obćina stara da ova pobožnost što bolje
izpane, te sa svoje strane čini što može,
navlastito bdijuć da se nebi kakov nered
dogodio ili da se nebi na kakav način
smetalo pobožnicim kroz sveti obred.
Ganutljiv bijaše prizor zadnje večeri;
čisla bo yaroS u crkvu sgrnula da po-
sveti svoje Brce za uviek dobroj svojoj l
Majci i zaprosi od Nje obilate milosti
i blagoslov. Naša glazba svojevoljno •
prisustvova obredu da sa svojim milo-
zvučim srca vjernika razveseli; a ob- '
ćina naredi da se puca iz mužara kroz
cielo vrieme dok obred bude trajati.
Mnogo se oko suzioom orosi kad naš
dobri župnik ganutim glasom zapjeva
zahvalni pjesan „Tebe Boga hvalimo"
a puk iz hiljadu grla odazove se glasu
svog pastira. Liepo ti je bilo vidjeti
kako se puk iz crkve seli radostnim i
ganutim srcem a na licu mu se zrcalio
spasonosni utisak ove liepe pobožnosti.
Evala puku koji tako svoju Kraljicu
i Majku ljubi i časti, nek napried sliedi
kako je započeo i kako sad radi a bla-
goslova i dobara neće mu uzmajkati jer
Marija je blagajnica Božjih milosti i
darova.
Starigrad na Hvaru, u lipnju.
Mi nemožemo da shvatimo, zašto Vlada
i sriedišniji odbor u Zadru tako toplo
preporučuju kao zastupnika gradova
Starigrada-Hvara, gospodina pl. N. Ja-
kšu. Niti nemožemo da razumjemo za-
što se i ista čč. gg. Klaić i Vranković
toliko zauzimlju za gorihvaljena go-
spodina, te hoće po što po to, da u re-
čenom kolegiju pobiedi. Mi poznamo
dobro gosp. Jaksu, poznamo plemenito
mu srce, dobru ćud, neuzkolebivu mu
postojanost, stvari u istinu, koje g&
mogu činiti Ijubeznivim otcem, poštenim
gradjaninom i zdušnim zastupnikom, te
koji bi mogao čašću sjediti u talijan-
skom parlamentu; ali na dalmatinskom
saboru, žalibože krnj-hrvatskom saboru,
gdje se govori jezikom gosp. Jakši ne-
poznatim, tu, recimo bez okljevanja,
ne. Isto radi ovoga samoga čina, recimo
nesposobnosti, niti središnji Odbor u
Zadru, a niti ista Vlada nebi imali to-
liko na srce uzeti kandidaturu i ko-
načni uspjeh gosp. Jakše. Kazali smo
da bio Petar ili Pavao za zastupnika,
da je nama sve jedno; nu nije fajde,
se varat tko nezna hrvatskoga jezika,
tko nije sposoban da njime se služi,
morao bi dotičnik isti uviditi i razu-
mjeti, da mu u dal-hrv. saboru nije
mjesta, te se na ponudjenu čast, ma
tko zna odkle dolazila, što prije za-
hvaliti, a pustiti mjesto onima, koji su
svom jeziku vještiji i sposobniji.
O. K.. y.
Domaće Viesti.
Ovaj broj iznimno radi vanredne
zaprjeke zakasnio ja za jedan dan,
te će ga gg. predbrojnici primit i-
stom susliednom poštom. Istodobno
radi te zaprjeJce i sutrašnjega (20
tek.) Blagdana nemoguće nam je do-
gotovit na vrieme prilog koji je da-
nas imao da izadje, te ćemo nak-
nadit četvrtom stranom u broju od
ponedjeljka.
* * •
N. P. gosp. nadbisknp P. D. Maupas
povratio se je u Zadar sa svog pastir-
skog pohoda.
* *
Izbori za birane birače u Biogradu
urečeni su za 26 tek., u Novigradu za
24, u Silbi za 28.
* * *
Prekosinoć bio je ovdje na prolazku
vit. Jovan Sundečić.
* * *
S radošću doznajemo, da je ovdješ-
nje rodoljubno družtvo „Sokol" nabavilo
tamburica i ustrojilo tamburaški zbor.
*
• *
Dr. Nade Krekić odlikovan je vite-
žtvom papinskoga reda Piano.
*
Izbori za izborne birače u Benkovcu
biti će na 21 tek. mj.
* * *
Primamo iz okolice Biograda: Pošto
je dvadeset viećnika dalo ostavku, do
koji dan birat će se naknadno vieće.
Ovog puta uljesti će dosta Srb& i šare-
njaka. Na 20 tek. izlagaju se imenice.
*
* *
Pišu nam:
Govori se, da jp g, Šupuk ustupio