DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

? ' * jr'.f _ "f- V Y«rit>tem facientes iu cbaritate, *cr«s eamus iri illo per omnia, qui •st caput Cbristus. (S. Pafll. Eph. IV. 13.) 1 TzOoloćlI ix ^ozie&jela&ils i -u. ČJet^rrtsOs: --—— Vos ipsos, auiiliante Deo, in dies alacriter operam Vestrafli impensuros in tuenda salutari Bcclesi.ge đoctrina ammisque in Religionis amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Pio IX. ^u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim claniito: Si quis Cathedrae Petri juugitur, JJJ 6118 88t (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. TJV<eti pred.brojbe; — U Zadru, un apried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarsM troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se ni| Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav« 4 strani uz veoma nizku cienu* Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. 1 • — — 1 . ________ :Bx. 29 TENERABILIBVS FRATRIBVS PATRIARCHIS PRIMATIBVS ARCftlEPISCOPIS ET EPISCOP1S CATHOHCI ORBIS VNIVERSIS GRATIAM ET COMMVNIONEM CYM APOSTOLICA SEDE HABENTIBVS Leo IFIF. VENERABILES FRATRES SALUTEM ET APOSTOLICAM BENEDICTIONEM. (produženje, vidi br. 28). Secta igitur Massonum quid sit, et quod itet affectet ex his quae summa- tim attigimus, satis elueet. Praecipua ipsorum dogmata taru valde a ratione ac tam manifesto discrepant, ut nihil possit esseperversius. Religionem et Ecclesiam, quam Deus ipse condidit, idemque ad immortalitatem tuetur, velle demoliri, moresque et instituta ethnicorum duode- viginti saeculorum intervallo revocare, in&igrris stultitiae est irapietatisque auda- rcissimae. JSTeque illud vel horribile mi- nus, vel levius ferendum, quod beneficia repudientur per Jesum Christum benigne parta neque hominibus solum singulis, sed vel familia vel communitate civili ! ćon^Ociatis; quae beneficia ipso Jhabentur inimicorum iudicio testimonioque omi- ma. In huiuamodi voluntate vesana et [tetra recognosci propemodum videtur pos- se illud ipsum, quo Satanas in Jesum Christum ardet, inexpiabile odium ulci- scehdique libido. — Similiter illud alte- rum, quod Massones vehementer conan- : tur, recti atque bonesti praecipua funda- • menta evertere, adiutoresque se praebere iis, qtri more pecudum quodcumque li- treat, idem licere vellent, nihil est aliud quam genu3 bumanum cum ignominia et ^edecore ad* interitum impellere. — Au- gent vero malum ea, quae in societatem cum đomesticam tum civilem intenduntur pericula. Quod enim alias exposuimus, lnest in matrimohio sacrum et religio- Sum quiddam omnium fere et gentium et aetatum consensu: divina autem lege cautum esse, ne coniugia dirimi liceat. Ea si profana fiant, si distrahi liceat, consequatur in familia necesse est turba et confusio, eicidentibus de dignitate fe- minis, iiicerta rerum suamm incolumita- tisque sobole. — Curam vero de reli- gione publice adhibere nullam, et in re- bus civicis ordinandis, gerendis, Deum nihilo magis respicere, quam si omnino iibb esset, temeritas est ipsis ethnicis inau- dlia; quortim in animo sensuque erat sic penitus affixa non solum opinio Deorum, seđ religionis publicae necessitas, ut in- veniri urbem facilius sine solo, quam sine Deo posse arbitrarentur. Revera humani generis societas, ad quam sumus natura Okus O "CTkL-ULSTJL (Iz "Montesquieu„ preveo Hrvatović). (Vidi br. 28). Naslade iz reda. Nije dosift pokažemo li duši mnogo stvari, treba ih redom njoj pokazati; jerbo »e tako mi spominjemo onoga, što smo vidjeli, i počmemo umišljati ono, što će- mo vidjeti; naša se duša čestituje radi svoje prostranosti, i radi svoje pronica- vosti; ali pri djelu, gdje neima reda, duša svaki tren ćuti da se pomućuje onaj, što ga sama želi postaviti. Susljedica, koju spisatelj napravi, i ona, koju mi sami pravimo pemetu se; duša nepridrži ništa, nepredvidi ništa; ona je ponižena smet- njom svojieh pojmova, praznoćom što joj ostane; ona se uzalud trudila, i nemože okusiti ikakove naslade: i s toga biva, ako 1' se baš nenaumi izraziti il pokazati ne- red, da se svedjer stavi reda u istoj smet- nji. Tako slikari prikupe svoje likove; tako oni kojr slikuju bitke, stave s prieda na svojieh okvirih stvari, koje oko mora razlučivati, a smetnju pri dnu i na da- leko. facti, a Deo constituta est naturae pa- rente: ab eoque tamquam a principio et fonte tota vis et perennitas manat innu- merabilium, quibus illa abundat, bono- rum. Igitur quemadmodum singuli pie Deum sancteque colere ipsa naturae voće admonemur, propterea quod vitam et bona quae c-omitantur vitae a Deo acce- pimus, sic eamdem ob caussam populi et civitates. Idcirco qui solutam omni reli- gionis officio civilem communitatem vo- lunt, perspicuum est non iniuste r^olum, sed etiam indocte absurdeque facere. — Quod vero hornines ad coniunctionem congregationemque civilem Dei voluntate nascuntur, et potestas imperandi vincu- lum est civili« societatis tam necessiiu n ut, eo sublato, illam repente disrumpi necesse sit, cunsequens est ut imperandi auctoritatem idem gignat qui genuit so- cietatem. Ex quo intelligitur, imperium in quo sit, quicumque is est, ministrum esse Dei. Quapropter, quatenus finiš et natura societatis humanae postulant, le- gitimae potestati iusta praecipienti ae- quam est parere perinde ac numini omnia moderantis Dai: illudque in primiš a ve ritate abhorret, in popula esse voluntate positum obedieiitiam, cum libitum fuerit, abiicere. — Similiter, pares inter se ho- rnines esse universos, nemo dubitat, si genus et natura communis, si finiš ulti- mus unicuique ad assequendum proposi- tus, si ea, quae inde sponte fiuunt, iura et officia spectentur. At vero quia inge- nia omnium paria esse non possunt, et alius ab alio distat vel animi vbl corpo- ris viribus, plurimaeque sunt moruni, vo- luntatis, naturanim dissimilitudines, id- circo nihil tam est repugnans rationi, quam una velle comprehensione omnia compleeti, et illam omnibus partibus ex- pletam aequabilitatem ad vitae civilis in- stituta traducere. Quemadmodum perfe- ctus corporis habitus ex diversomm exi- stit iunctura et compositione membro- rum, quae forma usuque dilferunt, compa- cta tamen et suis distributa locis com- plexionem efficiunt pulcram specie, fir- mam viribus, utilitate necessariam: ita in republica hominum quasi partium infinita propemodum est dissimilitudo : qui si ha- beantur pares arbitriumque singuli suum sequantur, species erit civitatis nulla de- formior: si vero dignitatis, studiorun, ar- tium distinctis gradibus, apte ad com- mune bonum con3pirent, bene constitutae civitatis imaginem referent congruentem- que naturae. Ceterum ex iis, quos commemoravimus, turbulentis erroribus, maximae sunt ci- vitatibus extimescendae formidines. Nam sublato Dei metu legimque divinarum verecundia, despecta principum auctorita- te, permissa probataque seditionum libi- dine, proiectis ad licentiam cupiditatibus Naslade iz raznolik(t$ti. Nu ako l1 treba reda u stvarih, treba i raznolikosti: bez ove duša omlohavi; jer stvari slične čine joj se iste; i kad bi jedan dio slike naličio na drugi jur viđjen dio, ovi bi predmet bio a nebi se činio novi, i nebi nam prinio ikakove na- slade. A pošto ljepote umotvorina, sli- čne prirodnim ljepotam, nestoje nego u nasladah, koje nam podjeljuju, treba ih udesiti, nek se, koliko se više može, te naslade izmiene; duši treba pokazati stvari prije nevidjenieh; treba da ćućenje, što se uzbudi u njoj, bude različito od onoga, što je jurve imala. S toga nam povjesti ugadjaju kroz ra- znolikost pripoviedaka, romani kroz ra» znolikost čudestvži, kazalištni komadi kroz raznolikost strasti; i s toga oni koji znadu obučavati mienjaju koliko više mogu je- dnoliki glas obučavanja. Duga jcdnolikost učini svaku stvar ne- podnosivom; isti red stavaka, kad po- traje na dugo, izmori u javnoj besjedi; isti brojevi pa isti dočetci dosade u dugu pjesmotvoru. Ako je istina, da su posa- dili ti glasoviti drvored od Moskva do Petrograda, putnik, stjesnut izmedju dviju vrsta tog drvoreda, morao bi s dotuge umrieti; i onaj, koji dugo vremena pu- tuje po Alpah, ozlovoljen će saći s naj- popularibus, nullo nisi f aenarum freno, lieceSfs&rio, secutura est rerum omnium commutatio et cversio.. Jtanc immo coin- mutationem eversionemq\ie consulto me- ditantur, idque prae se^ferunt, plurimi Oommunisterujn et So^iUlistarura conso-, ciati greges: quorum coeptis alienam ne se dixerit secta Massonum,-quae et con- siliis eorum admodum |avetv et summa sententiarum capita cum ipsis habot com- munia. Quod si nec continuo nec ubique ad exfcrema experiendo decurrunt, non ipsorum est disciplinae, non voluntati tribuendum, sed virtuti religionis divinae, quae extingui non potest, itemque saniori hominum Sparti, qui societatum clandesti- narum recuSantes šervitutem, rnsanos ea- rum conatus forti animo refutant. Atque utinam omnes stirpem ex fru- ctibus iudicarent, et malorum quae pre- munt, periculorum quae impendent, semen čtinitium agnoscerent! Res est cum hoste fallaci et doloso, qui serviens auribus populorum et principum, utrosque molli- bus sententiis et assentatione cepit. — Insinuando sese ad viros principes simu- latione amicitiae, hoc spectarunt Masso- nes, illos ipsos liabere ad opprimendum catholicum nomen socios et adiutores po- tentes: quibus quo maiores admoverent stimulos, pervicaci calumnia Ecclesiam criminati sunt de potestate iuribusqu« regiis: cum principibus invidiose conten- dere. H-s interim artibus quaesita secu- litate et audacia, plurimum pollere in legendis civitatibus coeperunt, ceterum parati imperiorum tundamenta quatere, et insequi principes civitatis, insimulare, eii- cere, quoties facere secus in gubernando viderentur, quam illi maluissent. — Haud absimili modo populos assentando ludi- ficati sunt. Libertatem prosperitatemque publicam pleno ore personantes, et per Ecclesiam Principesque summos stetisse, quominus ex iniqua servitute et egestate multitudo eriperetur populo imposuerunt, eumque rerum novarum sollicitatum siti in oppugnationem utriusqne potestatis in- citaverunt. Nihilominus tamen sperata- rum commoditatum maior e&t expectatio, quam veritas : immo vero peius oppressa plebs magnam partem iis ipsis carere eogitur miseriarum solatiis, quae, com- positis ad chrigtiana instituta rebus, fa- cile, et abunde reperire potuisset. Sed quotquot contra ordinem nituntur divina providentia constitutum, has dare so- lent superbiae poenas, '.it ibi afflictam et miseram offendant fortunam, unde pro- speram et ad vota fluentem temere ex- pectavissent. Ecclesia vera, quod homines obedire preacipue et maxime iubet sttmmo omnium principi Deo, iniuria et falso putaietur aut civili invidere potestati, aut sibi quic- quam de iure principum arrogare. Immo quod civili potestati aequum est reddere, id plane iudicio conscientiaque officii de- cernit esse reddendum. Quod vero ab ipso Deo ius arcessit imperandi, magna est ad civilem ftuetoritatem^^ i^gnife,^^^C^Sio, observantiae benevolentiaeque civlum col- ligendae adiumehtum non exiguum. Ea- dem amica pacis, altrix concordiae, ma- terna omnes caritate complectitur; et iu- vandis mortalibus unice intenta, iustitiam oportere docet cum clementia, iraperium cum aequitate, leges cum moderatione coniungere: nullius ius violandum, ordini tranquillitatique publicae serviendum, ino- piam miserorum, quam maxime fieri po- test, privatim et publice sublevandam. ,Sed propterea putant," ut verba usur- pemus Aiigustini, „vel putari volunt, chri- stianam doctrinam utilitati non convenire reipublicae, quia nolunt stare rempublicam firmitate virtutum, sed impunitate vitio- rum."1) Quibus cognitis, hoc esset civili prudentiae admodum congruens, et inco- lumitati communi necessarium, principes et populos non cum Massonibus ad la- befactandam Ecclesiam, sed cum Eccle- sia ad frangendos Massonum impetus conspirare. (Slicdi Ttonac). Finiš coronat opus. Tko pozna kako se preč. D. Miho Pavlinović jedino o načelim bavi a nikad u osobnosti ne dira, i kako je iznimka ako on napadnuta brata sve- ćenika obdariva k tomu i epitetim đ la „mgljivi popić", „šćekciK i t. d.; tko sve to pozna snebivat će se s na- ma zajedno, kako svi članci, koje u ovo zadnje doba napisao preč. D. M. P., odnose se jedino na osobnosti a nijedan na obranu na pr. narodnosti. Što pak preč. D. M. nepiše „su- hoparnih" članaka na obranu hrvat- skih starinskih predaj a i nepobitnoga hrvatskoga prava, tomu se nije čudit: vještiji od nas „novinara ne želi se izložit „smiehu" visoke gospode, pa i čemu bi? Nije li sve u redu i sre- tno? Nijeli nam narod već stigo u zemlju obećanja? Ali Bogu hvala, pri koncu su ovi osobni napadaji načelobranitelja D. M. t) Epist. CXXXYII, ad III, ad Volusianum c. v. n. 20. cestitijih položinai s najzamamnijih gledišta Duša ljubi raznolikost; al ju neljubi, rekosmo, no jer je učinjena da poznava i da vidi: treba dakle da može vidjeti, i da joj to raznolikost dopušta; to jest, treba da jedna stvar bude dosta jedno stavna, Ja ju se opazit i dosta raznolika, da ju se opazi nasladom. Ima stvari, koje »gledaju ko razno- like, al mesu takove; drugieh koje je- dnolike izgledaju a veoma šu raznolike. Gotičko graditeljstvo rek bi da je veo- ma raznoliko, al zamršeni uresi dosadjuju malenošću svojom: to pak čini, da mi nemožemo ni jedan ures od drugoga raz- lučiti; a njihov broj čini, da'neima ije- dnoga, na kojem bi se oko moglo za- ustaviti: tako da ovo graditeljstvo ne- ugadja uprav s onieh stvari, koje se pre- bralo, eda ugodno postane. Sgradja gotičkog reda jest neka vrst zagonetke za oko, što ju pazi, a duša je smetena, ko kad joj kažu taman pje- smotvor. Grčko graditeljstvo na protiv, rek bi, da je jednoliko; nu, kako ovo graditelj- stvo ima potrebite razdjele, i toliko ih koliko ih treba, nek duša bistro vidi ono što može vidjet bez umora, pa da se ona, videć dosta toga, zabavi,' ono ima takovu raznolikost, koja čini da ga nasladom razgledamo. Velikim stvarim hoće se velikieh raz- djela: velikim, su ljadim velike mišice, velikim stablim velike grane, i velike pla- nine sastavljene su od drugieh nižih ili viših planina; to čini sama narav stvari. Grčko graditeljstvo, što ima malo, nu velikieh, razdjela, poradja se za velikim stvarima; duša ćuti neku veličanstvenost, koja tamo svugdje vlada. I za to biva, da slikarstvo dieli, u skupine od tri ili četri, likove, koje na okviru predstavlja: onO se za prirodom povadja; mnogobrojna se vojska uvjek dieli na čete; i za to takođjer slikarstvo dieli u velike hrpe svoja svietla i svoja tamna. Naslade iz sumjere. Rek6 sam, da duša ljubi raznolikost; ipak, kod ponajviše stvari, ona ljubi vi- djeti neku vrst sumjere. Rek' bi da je ovdje protuslovja: evo kako ja to tuma- čim. Jedan od poglavitieh uzroka naslade, štono duša naša ćuti kad vidi predmeta, jest lakoća, s kojom ih razpoznava; pa razlog, koji čini da sumjera ugadja duši, jest da njoj ona zaštedi muke, da ju ona oblakšava, i da ona prestriže, da tako rečem, djelo u dvie polovice. Odakle sliedi pravilo obćeno: Svukud gdje je sumjera duši koristna, i gdje joj Ghod- ZHZT7" LUUUUJUUUIIJUUU Mi se tomu od srca radujemo, ne radi nas, jer nemamo uzroka ni ra- dovat se ni ljutit se, nego radi nje- gova ugleda, koji kroz agitacije ovih s&dnjih Da su pak zbilja osobni napadaji i nizka agitacija, koja se proti kato- ličko-hrvatskomu glasilu eto sa svih strana vodi, pri zadnjim izdisajim; svjedoči sam sadržaj zadnjega ćlanka napisana u br. 38 „Nar. Lista"' proti „Kat. Dalm." Da vidimo što odvraća preč. D. M. 0 impakovanju u Beč, o odlikain cr- nogorskoga kneza, o mirovini i ost. Preč. P. na sve ovo ne odvraća ma baš ništa, premda je to bio nerbus rerum i premda je to razplelo pole- miku. Eto dakle to je sve zaleglo, to je u početak bilo potrebito, da se uz- mogne dat pifferim intonaciju, sada od toga ne ostaje nego odjeka u "po- uzđanicam i prosvjedimw !! Po tom tko božji nevidi, ako su one došle bile plod neshvaćanja i iz~ vreanja, da su sada prava gorostasna bitka proti zraku! Na čast im! Sam preč. P. svojim mukom pri- znaje, d*a je podloga "pouzdanicam i 1 prosvjedim„ lzpuhala pred sjajem bistrenja i istine; pa ipak i prima i sam agitira za prosvjede. Incredibile ma pur vero. Nu je li baš svaki temelj pouzda- ni cam izpuhao pred svim umnim i pred samim preč. D. M. P. ? Eno vam zadnjega D. Mijina članka. IT njem, kako rekosmo, nećete nać ništa stvarna proti nama, ništa osim nova osobna napadaja na našeg u- rednika, ništa osim novih uvrjeda, ni- šta osim "neprestanog njušlcanja„, o- sim" žugljivog sjecanja „, upodmetanja „ i "pritvaranja!„ Mi se svemu tomu nečudimo: to je naravno; jer "do- bru konju sto malina„; nu čudimo se kako nikakvih mahna nema "do- bri konj„ D. Miho. Ili bi, da izbje- gne mahnam, rada sebi prisvojit drugi dio poslovice?! Cienimo, da ne: ne bi bilo ni pametno, ni istinito. Sada pobliže. Preč. D. M., odgovara u svom zad- može pripomoći djelovanju, ona je duši i ugodna; nu svukud gdje je nekoristna, tu je i neslastna, jer otimljo raznolikost. A stvari štono ih mi susljedice vidjamo moraju imat raznolikosti; jer duša naša neima ikakove mučnoće vidjet ih. Na pro- tiv stvari, štono ih u jedan mah zamie- timo, moraju imati sumjere ; i tako, pošto mi u jedan mah zamietimo pročelje jedne sgradje, jedno prizemlje, jedan hram, iute se stavi sumjere, koja ugadja duši radi lakoće, koju njoj pruža, da obuhvati od puta cieli predmet. Kako treba da predmet, što ga se u jedan mah ima vidjeti, bude jednostavan, treba i da jedin bude, i da se svi dieli odnose na poglaviti predmet: i za to se jošter ljubi sumjeru; ona od svega cje- linu sastavi. U naravi je, da cjelina savršena bude, i duša, koja tu cjelinu pazi, hoće da u njoj nebude i jednoga diela nesavršena. I za to je jošter, da mi ljubimo sumjeru: troba neka vrst teženja i mjerenja; a sgradja s jedniem krilom, il s jedniem krilom kraćim nego drugo, isto je malo savršena, kao što tielo s jednom mišicom, ili s mišicom prekratkom. (Sliedi) L A n 5 ^

DALMACIJA > Veritatem facientes in charitate, | crescamus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izlh-od.! DPo3^ed.jelrLl3s: i ul Oetvrtals Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina aiiimisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,. (Pio 7%. u papinsk. Usta, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego intcrim clan>:+o: Si quis Cathedrae Petri juugitur, \ meus est. > (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. ? XTvjeti preaTarojbez — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu, - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ' BTj 35 Z-u^ID-A-IES, Oei-vrteO?: 29 S-vibnja. ±3©^t- O-od.. ustjed Duhovskih blagdana, objelodanit će se u na. stajni četvrtak. , Zadar,. 29 svibnja. Na 24 o. mj. obdržavala je Eot- vOs-ova stranka u Pešti mnogobrojnu Skupštinu. D.r Karlo Eotvos kaza u sfom govoru, da -pripada državoprav- noj opoziciji, te'r naglasi osobito tri točke programa njihove stranke. Ova želi: 1. da kralj i dvor dulje vre- mena borave u Pešti, jer sjaj kraljev- skoga dvora diže trgovinu, obrt i u- gled zemlje; 2, ustrojenje samostalne vojske; 3. samostalno carinsko po- dručje naprama Austriji uz čuvanje zamjenitih interesa. Eotvos je govorio takodjer o antisemitizmu, o kom kaza, da je naperen više proti imućnoj klasi, nego li proti pravim pojedine \jero- izpovj-esti. ' Na 15 o. m. bi proslavljena u Er- deliu a osobito u Klausenburgu u- spomena dana 15 svibnja 1848, kad je 40,000 Rumunja ita polju slo- bode4' tražilo izpunjenje- zahtjeva ru- muftjskOga naroda, sto ih je bio sa- stavio biskup Šaguna. Prigodom te svetkovine"došlo je: do izkaza od strane magjarskih i rumunjskih djaka. Ma- gjarski djaoi spalili su sutradan na javnu mjestu dva rumunjska lista ,,Tri- binu" i „Gtazetu Transylvanie". Kao na odjek dogodi se protuizkaz u Bu- knresi% pred polačom austro-magjar- skoga poslanika. Redarstvo je raztje- ralo demonstrante djake, kojih je bilo na broju prako 200. '••'U Petrogradu sastavilo se je po- vjerenstvo; u boje su ušli. zastupnici ministarstva!, ti - komu' je zadatak, da prouči novo projektirale' željeznice u Poljskoj kako sa. trgovačko-politićkog tako i strategičkeg gledišta. Projek- tirane pruge jesu: od Lodza preko Kališa do poznanjske granice (dakle prema Njemačkoj); od Varšave do Rađana; od Sjedlice do Malkinije, i najzad od postaje Travnika na Visli preko Krasnistva-Zamosta do Toma- čova na galičkoj granici. „Le Nord" priobćuje zanimih vie- sti o bivšim uni'omstičkim lneetingim u iztočnoj Rumeliji. ,,Nord" tvrdi, da je te meetinge priredio x\leko paša, nazvan knez Vogorides, bivši guver- ner iztočne Rumelije. Čim je u Pe- trograd stigla viest o tim unionisti- čkim agitaeijam, Očitovala je Rusija vladam u Sofiji i Plovdivu žicom svoje mnienje, da su naime ti izkazi ne- potrebni, škodljivi i da ih car neo- dobrava> U istom se je smislu izjavio i bečki gabinet, pače i berlinski, koji ipak ciela ta stvar neposredno ne- zanima. Iz Njemačke seli se svake godine ogroman broj ljudi, te se sada s vla- dine strane nastoji, da se izseljenici vode u prekomorska njemačka mjesta, pa, da tako i u buduće ostanu u savezu sa svojom materom zemljom. U tu je svrhu izabrano zemljište Agra Paquena na zapadnoj obali Afrike. U Englezkoj su se uslied toga uznemirili; a ni jesu s tim zadovoljni ni englezki naselje- nici u Africi, te su radi toga poslali posebno odaslanstvo u London. Lord Derby tvrdi, da kolonizacija nije ni- kada bila u programu Njemačke, a Gladstone očitovao je u parlamentu, da su otoci i Agra Paquena vlastni- čtvo Englezke, koja će pod svaku cienu braniti svoja prava. Dvie, tri na famoznu duhovsku besjedu1). „Difficile est satyram non scribere." ' „Amicus Plato, amicus Aristoteles, sed magia amica veritas." Za čudo! kakvu je graju prouzroko- vala h svietu u obće, a. slovenskom na poseb, ta okružniea Strossmajerova o sv. slavenskih Apoštolih Ćirilu i 'Metodu. Kad misaon čovjek sve ono promozga, kako razni listovi tudjinski, pak i slavenski tu okrižnicu popratiše, kakve li zaključke vjerske i političke iz nje izvedoše, po- mislit bi mogao : odo sav sviet tumba. — Da premučim graju tudjinskih njemačko — čivutskih, pak i njekih čeških husit- skim duhom zanešenih i grdja njihovih, kojim rimokatoličku crkvu i vidivu nje glavu rimskog papu obasuše, — ne incgu se dosta načuditi listovima naše jednokrvne pravoslavne bratje! dotično njihovim chefovima i njekim te njekim *) Ovaj je zanimivi sastavak od mno- go, vremena gotov, ali cjeć nekih pišn čevih; okolnosti nije mogo prije na svje- tlost. Mnoge su točke za naše čitatelje "ponova, ali, ciehimo, da će im bit sve- jedno ugodno. Nije nikad dovoljno iz- taknjivano blago katoličke istine. TJr, Eto „na; čemu smo"! (D. Š.) Da ne ostane krnjast ono- madnji naš upit, popunit nam ga je sliedećim člančićem: Pročitasmo izja- piskarima njmim; kao da ili je ta okruž- nica u glavu ubila i kao što on; vele: „prenerasila' * t liko se uzvrpoljile, po- digoše i na branik svoje „pravoslavne" vjere skočiše, kao da je ova s te okružnice u najvećoj pogibelji. Neće mi se ovdje potanko navoditi, što „Zastava" u bro- jevih 71 i 98 dotično chef njen o toj „ Okružnici i hodočastju ti Rim:t bez ika- kvog crkveno-povjestnog temelja i bez ikakve političke kombinacije a mjestimice baš prostački i nebratski izbaci, pogrijav samo ono, što su semitski i husitski li- stovi prije njega rekli, a da na to na- dovežem ono: „a cibo bis cocto et do- ctore indocto, libera nos Dornim!u — Neću ni da govorim o „Bruder Jaši- nom" „Hadziluku u Rim" o „propagandi vjerozakonsko-političkoj" koja se pod nji- hovom firmom u pogledu Srba i tjera, i „kojoj će ovi ovud ognjem i mačem na pat stati * (lente Lorenz! lakić Bruder •Jašo !> ,,o radosti Veliko Hrvata na re- kuperiranom obredu i jeziku (?!) i o „postidjenju samih tih sv. Apostola, kad bi vidili, kakve po djedov atelje u današ- njim veliko Hrvatima imadu * (!!!) —; neću rekoh, da govorim o Bruder Jaši, koji ex principio svakog se prijateljstva za. sVagda s veliko Hrvati odriče, te ih za Srbe u smislu .prijateljstva za „ vogel- frei* proglašuje! Neču ni da potanko u svem razglabam u Bruder Jašinom Nedelj- noni listu onaj: „ Glas pravoslavnog Sr- bina na okružnicu Strossmajerovu" nje- kog sigurno visprenog visoko i dubokou- vu u 39 broju „Nar. L." o odstupu g. Kažimira Ljubića. sa kandidature. Nama se čini da nam „Narodni List'- odgovara na zadnji naš članak ,,na čemu smo ?" indirektno onom viesti. ,,N. L." piše: „uoblašćeni smo izjaviti, da se je častni gospodin Ka- zimir Ljubić odrekao kandidature pri skorim izborim u Makarskoj osobito za to, da ne da uzroka barunu Jo- vanoviću stvarati zaprieka pobjedi narodno-hrvatske stranke u onom Premda je gospodin Kažimir Ljubić narodnjak, to ipak, što se tiče rada i odvažnosti, vriedniji je, po našem mnenju, od mnogih koji sada beru zastupničke nadnevnice; a u tom nas mnenju utvrdjuje i fakat što evo iznie i sami ,/N. L.", t. j. da je i vlada protivna izboru g. Ljubića za sabor. Gosp. Ljubić je i prvo bio za- stupnikom; on je zadnjih izbora kan- didirao u Makarskoj; 011 je propao na izborim; njega je narodna stranka morala i sada svakako kandidirati, jer to je zahtjevala dosljednost i uz- trajnost. Barem je to naše mnienje. A što se je nasuprot sbiloikako? Mi računamo, da ako se je sada g, Liubić odrekao kandidature, znači da mu je narodna stranka bila to prvo ponudila i da se je naravno 011 bio i odlučio da kandidira. Što je pako sada odstupio da ne da uzroka bar, Jovanoviću da stvara zaprieka u izborili, to je, nešto čudnovato. ^ Prošlost je, vele ljudi, velika uči- teljica u životu, a ta nam prošlost kaže da je za zadnjih saborskih izbora vlada stvarala zaprieka narodnoj stran- ci u onih kotarih gdje je kandidatom bio koji kremenjak, 11. p. vladini na- pori proti zadnjem izboru g. Pavlino- vića. Ako se dakle vlada protivi kan- didiranju gosp. Ljubića znači da je 011 ipak nešto vriedniji od nekih, te pošto je nar. stranka išla, pa čenog sveštenika. Šteta samo prevelika po Srbsko i pravoslavnu crkvu, što svoga imena zataja iz puke pravoslavne čedno- sti ;! valjda na pram biskupu Strossma- jeru, — komu on znanjem svojim nije vriedan kaj sa od obuće o driešiti, ali mu ipak bukvicu čita s vjerskog i političkog gledišta takovim mentorskim načinom, kao da pred sobom derana imade, koji tek šticu uči, ili- svog tupavog bogoslov- ca, koji tek zavirio u bogosloviju, a ni pojma neima 0 crkvi iztočnoj a još ma- nje 0 zapadnoj. Na manje čati on čitulju i pokojnom Rim-Papi Piju IX. .tom ne- znalici i prodrzljivcu" koji je prečistu bogorodicu „boginjom" načinio, kad je Njeno bez iztočnog grieha začelje, koje je crkva zapadna od vajkada vjerovala, člankom vjere proglasio u sboru više od 200 biskupa, i učenjaka bogoslova. 0! gluposti toga pisca svećenika neizkazane, koji uezna, da i njegova iztočna crkva počam od prvih stoljeća to isto 0 Bogo- rodici vjeruje i to na temelju prvobitne . vjere i izreka baš iztočne crkve sv. Otaca kao dubokoučenog i neumrlog Cgprvjana biskupa Kartaganskog, (f 258) Dionizija Alexandrijskog (f 264) Amphilochija Iko- nijskog (392. još živijaše). Pak zna li taj neznalica za svetkovinu iztočne crkve koja bi već u V.tom stoljeću slavjena podimenon „Panagija" to jest: ,,sasvim čisteu bogorodiee? Znali za rieči: 0 pri- sno Dievi Mariji'1' za tropar i izmos, koji se dan danas poji 0 neoskvrnjenom Za- čatiju bogorodiee? — To isto vriedi i 0 bilo i nehote, na ruku vladi u ovom poslu, mjesto g. Ljubića dobit ćemo je- dnoga koji u radu ne bude vriedio koliko g. Ljubić. Nu, osim te, možemo, po našem skromnom mnienju, iz gorispomenute izjave izvesti i drugu, kao odgovor od strane „Nar. Lista" na naš zadnji članak. Zaisto, kad ,,N. L." kaže da je g. Ljubić odrekao se kandidature da ne da uzroka bar. Jovanoviću, svak može pomislit, da je to u nekakvom savezu sa pomirbom te da ta pomirba obstoji, da gosp. Ljubić odstupa da ne pomuti vedrinu koja je u ovo zadnje doba nastala med nar. stran- kom i vladom. Ovdje nam je još nešto opazit; ako, kako je sve to očitije, neka, pa bila i tajna, pomirba obstoji, ona. sudeč po ovom učinku, svojim para- grafim narodnjake sapi nje ; pošto u- sljed te misteriozne pomirbe ustru- čavaju se i kandidirati čovjeka koji na to ima pravo, ako za ni što, i s toga, što je taj isti čovjek lani pro- pao u istom izborničtvu! Jedino ako netko drugi može bolje no g. Ljubić okupit ;ok0 sebe glasove i prodriet, odstup g. Ljubića i postupak nar. stranke može se s nekog obzira tuma- čit bez sapinjajuće pomirbe. Za prenos Zrinskog i Frankopana. (v. br. 30). Šćekac Stekliš Rodoljub Rodoljub x. X. X. X. sa zad, otoka f. 1 : — „ - 50 „ — 50 „ i: — Što ima nova po svietu. Izišo je dekret kojim se hrvatski sa- bor u Zagrebu pozivlje na zasiedanje dne 5 dojci, mjeseca. prvostotničtvu Petrovom" koji se tako- djer u njegovoj crkvi izrikom slavi, ali za koje taj pravoslavni Srbin il nezna il neće da ga razume. — A još glupije mu je znanje sv. pisma i pravila hermeneu- tike, koju 011 nateže na svoj pravoslavni kalup, te pobrkava izreke Krstove, neob- ziruć se na vrieme i okolnosti kad što Ovaj reče. Tako ono: Smione, Simonej. rekao je Xristos Petru pri zadnjoj večeri (Luke glava XXII-31) i odnosi se na nje- gov skorašnji p&d, kojim zataja učitelja svoga, ne pako, kao što bi taj pravoslav- nik litjeo, da mu tiem riečnia odriče Xri- stos prvenstvo, nad Apostoli, koje mu već onim riečnia prije toga dao bješe: ,,Simone sine Jonin, ja li velim, ti si Petar (stiena) i na toj ću sagraditi crkvu moju i t. cl. i koje prvenstvo Xristos poslie svog uzkrsnuća, potvr- djuje onim riečma: Pasi jagance moje ! pasi ovce moje! (Ivan. gl. XXI-15-17). Na temelju tih rieči kako zapadna, tako i iztočna crkva vjerovala uviek je u pr- vostolničtvo Petrovo i njegovih nasljednika i u svezu ili spoj nerazdrješivi s presto- Ijem tim, riečju u jedinstvo s crkvom rim- skomsve do vremena zloglasnoga Pho- cije. Nezna taj pravoslavnik za poslanicu sv. Clemente, trećeg nasljednika Petro- vog, u tom smislu glasovitu, kako piše kliru korintskom gleele izbora biskupa i njihove u tom razpre. — Ne zna za sv. Ignacija Antiochjiskog biskupa poslanicu, u kojoj veli: da je rimska crkva pred- sjednica ne samo u Rimu, nego predsjed- Česko akademičko družtvo u Pragu i- menovalo je osudjenoga pjesnika Krasew- skoga pocastnim članom. Vlada je od- mah uništila ovo imenovanje. Njemački Reichstag pitat će, kako brzojavljaju iz Berlina, u Cara milost za Krasewskoga. Glas je u Lavovu, da će mjesto biskupa Albina Dunajevskoga, koji ima postati lavovskim nadbiskupom, doći za krakov- skoga biskupa grof Potoličkv. Poljaci zastupnici u njemačkom dr- žavnom saboru naumiše zamoliti saskoga kralja Alberta, da pomiluje osudjenoga pjesnika Kraszevskoga. Sa Kraszevskiem postupa se vrlo blago; ima svoju po- sebnu sobu i posebni krevet, te mu je dozvoljeno da radi kao obično. Javljeno mu je, da ima pretrpjeti kazan u Magde- burgu ili Glatzu, no Kraszevski molio je, iztičući svoje slabo zdravlje, da mu do- puste ostati u Kftnigsteinu. "Pol. Oor.,, javlja 0 zaključenu talijan- sko-austro - magjarskoga povjerenstva u pogledu uredjenja ribarenja na jadran- skom moru. Konačni zapisnik povjeren- stva sadržaje sva pravila i ustanove, koje će povjerenstvo predložiti dotičnim vla- dam, te služiti kano postupovnik u riba- renju, koji će izdati svaka pojedina vlada posve neodvisno. S toga ne radi se ob utanačenju pogodbe glede ribarenja. Obe će vlade izmjenično dojaviti, da li pri- staju uz predloge povjerenstva, a pošto je ovo imalo punovlast od svojih vlada, ne ima dvojbe, da će obe vlade odobriti pomenute predloge. Austro-ugarsko i rumunjsko povjeren- stvo za uredjenje medjašnice sastat će se na 7 lipnja u Černovicu. Izborna borba u Ugarskoj 11a 25 t. bijaše najživlja; više uglednih članova vladine stranke razvijalo je svoj program, međju tim ministar Pauler, Mavro Jokay, Falk, Daranvi i Szell; od umjerene 0- porbe govorio je Szilagy, a od skranje stranke Helfv i Eotwos. Srbska skupština u Nišu primila je jednoglasno adresu. Ona opetuje smisao priestolnoga govora, iztičući navlastito dobre i prijateljske odnošaje Srbije sa stranim vlastim. Članovi skupštine pošli su na 25 u nica ljubavne sveze t. j. svih crkava (g. 107). Nezna kako Poligkarp biskup Smirne ide n Kim Papi Anicctu (g. 157 - 168) da njeke razlike izmedj iztočne i zapadne crkve On rieši — Nezna, kako u Rim u raznih poslovili vjere dolaze i drugi, kao Hegisippus, sv. Justinus iz Francezke sv. Ircnej radi krivovjerstva Montanizma te veli: ,,c?a sve crkve mo- raju s rimskom, njene višje prednosti radi, suglasne biti. — Nezna za sv. Cy- prijana Carthagenskog (g. 251) koji cr- kvu rimsku naziva skorenom i majkom sve katoličke crkve1 i a na drugom mjestu kaže: Tko katedru Petrovu, na kojoj je utemeljena crkva. ostavi, zar može misliti da je u crkvi ? Petru daje se prvostol- ničtvo, da se tiem jedna crkva ITristova i jedna katedra pokaže., Još dodajem samo zlatne rieči sv. Cvrilla Aleian- drijskog: " Oportet nos taniquam membra inhaererc capiti nostro, Romano Pon- tijici, ct throno Apostolico; cx (pio no- strum est guaercre, quid credendum, quid sentiendum ct quid tenendum sit„ (in thesauris 1.1, cap. 21, n. 4). Još bih ovdje mogao navesti rieči to potvrdjujuće drugih sv. iztoč. crkve otaca kao : sv. Maxima M. u stvari Pgtha carigradskog Patriar- eha Monothelite, sv. Ivana Zlatousta, sv. Ivana Damascena, za koje taj pravoslav- nik tek imenom znade. Pa zar se je to- mu čudit, kad u Karlovcih sva Bogo- slovija sastoji se iz njekoliko pisanih ta- baka ; nemože se ni više zahtievati od takova Bogoslova. Slicdi. 4 V

KATOLIČKA l Veritatem facientes in charitate, < crescamus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izhodi \x Z^oi^ed-jelnll^ I -u. ČJet^rrtals Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecelesiss doctrina ammisque in Beligionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clanrlto: j Si quis Cathcdrae Petri jcngitur, <; raeus cst. • | (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. Uvjeti px©d."brojber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i p oštar ski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Br. 3© -jl^U.'JJ'.U. • im. .••-O, . JU, D-A-^S, I'on.ed.jelaa.ik 1G Lipnja. 1884. GrOĆL- Sustavno protivnikovanje proti našemu Listu urodilo je u zadnje doba nedičnim načinom protura- nim glasom, da je kod nas sve udarilo u nazadak i propast: Što se babi btjeio to se babi snjelo. Bogu hvala, istini na čast i zlo- gukim glasovim na odgovor, izja- vit nam je svečano, da, uzprkos vanrednim okolnostima, koje nas sveudilj od godina prate, ovo ka- toličko hrvatsko glasilo, pa evo sada uza nj i rodjena mu mladja sestrica „Katolička hrvatska ti- skarna" ne samo živu nego uz Božji blagoslov i zdravu svećen- stva i naroda sućut bujno napre- duju. U dračam je ova rumena ruža, jest, al cvati svejedno. Ako i nakon ove svečane izjave, za koju svu odgovornost pred svi- ma i pred svakim na se uzimljemo, nadje se tko, da iole o nje isti- nitosti posumnji, molimo ga neka u svako doba na izvoru dokaze potraži. Nadje li se pak tko, da misli, ako je poklonio što svetim načelim od nas zastupanim, da je nama milostinju pružio, i za nju se boji, molimo nek se prijavi i bit će mu, u ime naše časti i časti zastupanih načela, premda ne nama al po- što preko nas dato, od nas sve, uz vrh, pošteno povraćeno. U Zadru, rta sv. Autuna Uredništvo „Kat. Dahu.1' (D. Ivo Prodan, urednik). Izmiče i druga polovica tek. mje- seca a primiče se novo polugodište. Ponavljamo ovom prigodom molim i preporuku svim iskrenim katolicim i značajnim hrvatima, koji toliko žele sve to bolji razvitak ovoga svestrano nezavisnog glasila, da ga l unapried svojim perom i točnom predplatom podupiru. Opominjemo u isto doba sve naše dužnike, bilo za predplatu, za uvrstbe, za tiskanice il tiskarske radje, da se pospieše vršit svoju dužnost, ako ne žele da im budemo prinuždenl s dru- gim guslama doć u posjete. Pripominjemo ujedno, da od 1 dojdućega mjeseca unapried svi koji nebudu se držali uvjeta točno pred- plaćivajuć, kako je to po svem svietu običaj, ciena Lista računati će im se u godišnjih fior ina devet. — Kad pro- misle častni čitatelji, da nam, za predbrojbu samih dviju zadnjih go- dina, predbrojniei duguju skoro 3000 fior ina, naći će naš korak sveosve opravdanim ; pače čudit će se, uz to- lik nemar u isplaćivanju a dosljedno uz tolike zaprjeke ti upravi, kako ni- jesmo već davno i mi pošli za sli- čnim primjerom drugih Listova. Dalmatinski sabor. Danas se je otvorilo XX. zasje- danje dalmatinskoga sabora. II 10 ura bila je svečana služba božja. Na 1 uru po podne zastupnici se okupiše u zastupničku dvoranu. Od narodnjaka prisutni su: Maki^do, To- mić, Griaxa, Ivčević, Klaić, Didolić, Zanki, Pavlinović, Rendić, Tranković, Biancliini, Ljubić, Duboković, Bulat, Morpurgo, Paštrović i Karaman. Pri- sutan je i Nj. P. gosp. nadbiskup P. I). Maupas. Na srbsko-autonoma škoj strani sjedi skupa 10 zastupnika. Prisutno je dakle ukupno sa predsje- dnikom 29 zastupnika. Malo nakon sata stupi u zastupni- čku dvoranu g. namjestnik sa dvor- skim savjetnikom g. Pavićem. Predsjednik g. Vojnović uzimlje riee: „ Visoki Sabore! Velečastna gospo- do zastupnici! Na poziv Njegova Veličanstva, evo nas danas ovdje sakupljenih, da za- počmemo ustavnu djelatnost. Naš će rad zastiipanomu narodu biti koristan budemo li, odstranivši sve što bi mo- glo poremetiti mir i bratski sklad, složnim i sjedinjenim silama i u ovom zasiedanju nešto doprinieli stvarnomu i moralnomu l) napredku naše otae- bine.2) Do nas je da tako bude. U tu svrhu Zemaljski Odbor prou- čio je i pripravio nekoliko predloga i zakonskih osnova, koje ću imati čast što prije prikazati Visokomu Saboru na ustavno razpravljanje. U izvješću pak o svom djelovanju koje ^ stalni Vaš Odbor podnieti na pregled i riešenje, nabrojene su zakonske o- snove glasovane u zadnjem zasiedanju koje mal da ne sve zadobiše previ- šnju carsku potvrdu. Izpitujući potanko spomenuto izvje- šće doći ćete, nadam se, do uvjerenja, da Odbor Zemaljski nije zanema- rio nijednu stranu narodnog gospo- darstva. U našem rodoljubnom poduzeću možemo za stalno računati na iskreno saučestvovanje Zemaljske vlade, kojoj, kao nama, na srcu leži napredak i blagostanje ove pokrajine."' Za tim predsjednik, plačnim gla- som, nadostavlja: „Tužnim srcem navieštavam smrt našeg milog druga zastupnika Jerka Cambj. Rodjen i odgojen u divnom spljetskom primorju, potomak čestite plemićke porodice,, on je medju pr- vim stupio na poprište i branio na- rodna prava kao svetinju. Njega ne- stade, ali njegovo ime ostati će za- bilježeno zlatnim slovima u povjestnici našeg narodnog preporodjenja. U znak iskrenog sažaljenja izvolite gospodo ustati {Ustaju svi)". Za tim: ,,Pro- glasujuć otvoreno dvadeseto zasieda- nje dalmatinskoga sabora, ja znam, da vjerno tumačim Vaša nepokolebiva podanička ćustva, kad vas pozivljem, da zajedno sa mnom uzkliknete: Ži- vio naš premilostivi cesar i kralj Franjo Josip I. (Pri trećem uzkliku sa narodne strane čuju se nadovezat rieči „hrvatski kralj", nu na žalost dosta tiho). Stade za tim besjediti g. namje- stnik, koji ovrsi svoju lakonično: „ Visoki Sabore — Velečastna go. 1) Mi bismo rekli „moralnomu i stvar- nome". Što je važnije važnije, te prije. Ur. 2) Dalina( ija je dio naše otačbine. To nevalja zaboravit pri ovako svečanim pri- godama. Ur. spodo zastupnici kraljevine Dalma- cije ! U ime Vlade N. c. ap. Veli- čanstva imam čast pozdravit Vas sa najsrdačnijim: Dobrodošli! Dočim Visoki Sabor preuzimlje oz- biljni svoj rad moram izjaviti, da je vladina težnja sve isto kano i Vis. ove kuće obraćena k duhovnomu i stvarnomu napredku naroda kraljevine Dalmacije. Primite za to, veleč. gospodo za- stupnici, uvjeravanje, da će vlada naj- življim nastojanjem pratiti vaše raz- prave spravna svedj da Vam najdo- brovoljnije u svakoj prigodi dodje na susret". Prikazuje za tim g. Pavića ko vladina zastupnika. Tim se svrši sve na 1 uru i pO. Ha&ostne viesti. Kad smo u broju 37 „Katoličke Dalmacije" spomenuli nedaleke dr- žavne izbore u odnosno malenoj, ali novcem, umom i pučanstvom bogatoj kraljevini Belgiji r) i izrazili nadu u katoličku pobjedu, nijesmo ni mi sami očekivali moć javit svojim častnim čitateljima nakon dovršenih izbora uspieh onoliko sjajan, kakva nam ga jbcne viest: ; " ' "No- vima priobćuju. Katolička Belgija do- živjela je podpun poraz liberalne stranke, te Frere Orbanovo ministar- stvo već je dalo i ostavku. Sad će dakle nastupit ministarstvo čisto ka- toličko, jedino u cieloj Europi pod izriečnim katoličkim geslom. Nema dvojbe, ovaj radostni dogo- djaj, da će mnogo dopriniet oživlje- nju katoličkog zamrlog ćustva u mno- gim predielim Europe, i ujedno će još bolje učvrstit okret na bolje, koji se, uz ravnanje Providnosti i pre- mudro postupanje sv. Stolice, postigo ovo zadnjih godina. Belgijski katolici pojme vrlo dobro tu i vanbelgijsku znamenitost njihove pobjede, te je nastalo u onoj sretnoj zemlji obće veselje. Ovo je, u osta- lom opravdano i samim slavodobitnim načinom kojim su skršili liberalsku većinu i ondje, gdje bi se bilo naj- manje nadat. Došle su „klerikalci" (čitaj: čisti katolici) imali u .Državnom vieću samo 59 glasova. Sada su stekli 85. Liberalci na suprot spali su sa 79 na 52, te dočim su oni imali većinu od 20 glasova sada je ta većina ka- tolička i to su 33 glasa. Dogodila se dakle promjena ukupna od preko 50 glasova Ali što je utješljivije i po belgijske katolike predično jest pobjeda u Bruxellesu. Tu je došle bilo 26 zastupnika liberalaca. Sada je 26 zastupnika katolika, koji su prodrli sa većinom od 1347 glasova, kako to javlja agencija Stefani a i druge agencije potvrdjuju. Med propalim liberalskim zastupni- cim imaju i dva dosadašnja ministra. Evo sada u kratko kao pendant, kakav je program belgijskih katolika a kakav program belgijskih liberalaca. ') Nema prostora nego koliko dvie Dalmacije, ali pučanstva dvanaest puta više, naime skoro 6 milijuna stanovnika. I odavle se vidi tko ljubi pravu slobodu i uljudbu, a tko jih satire. Katolici žele: Što se manje vlade može; što se manje poreza može ; što se manje vojništva može. A što se više može slobode mjestne, obćinske i pokrajinske. Liberalci nasuprot hoće : da se pozatvaraju samostani, da se crkvam otmu dobra i da se obuka dieli od države pod moraš. Po Flan- dre liberale ovomu programu libera- laca nadodat je i ustrojstvo pričine, ili ti dalje novačenje do 30 hiljada nove vojske i povišenje vojničkog proračuna za 80 milijuna franaka. I s ovoga obzira imaju rad šta, da se raduju svojoj pobjedi pravi belgij- ski rodoljubi. * Uz radostne glasove koje nam iz Belgije dolaze, privezat je i rumenu jabuku rimskih katolika. Ovih su dana bili ondje naknadni izbori za obćinu i pokrajinu. Pred- loženici katoličke stranke ravnane od družtva Unione romana, dobili su svugdje veliku većinu glasova. Opazit je, da je Unione liomana iztakla, navlastito ovaj put, jedino vjersku stranu, te je ovim izborim pitala vječiti grad Rim, kako to iz- riečno očitovalo nje glasilo: Dokazat je, je li Rim katolički grad . i hoće li da ostane takav. A eto Rim je odgovorio i ovaj krat svečano: Jest, i hoće da ostane. Od 23.591 birača pristupilo je na izbore 6629. Katolički kandidati do- bili su najmanje 3.495 glasova, a većina ih izabrana je su 5-6 hiljada glasova, dakle skoro 90 °/0 birača glasovah je za katoličke kandidate. Liberalci razgnjevnjeni rad o- voga poraza usred „glavnog" grada „ujedinjene Italije" prihvatili su se osvete, praveć ulićarskih izkaza i pro- izvadjajuć izgreda. Postupaju kako znadu! 1) Iz hrvatskoga sabora u Zagrebu. Sjednica od 10 lipnja. Predsjedničku stolica zasjeo g. Mirko Hrvat. Galerije slabo posječene, jer se ne daju ulaznice. Pandura velik broj na galerijam pred sgradom i na hodnicim. Sjednica započimlje u 10 sata i 20 ča- saka. Bilježnik g. Popovie čita zapisnik, koji se ovjerovljuje bez prigovora. U razpravu dolazi predlog g. Ivića i drugova, glede upisa, koji su vodjeni iz- niedju naše i magjarske vlade. Rieč ima g. Ivić. G. Mato Ivić kaže, da su sve stranke u tom složne, da je naš ustav povriedjen uvedenjem komisarijata. Nu magjarski ministar financija rekao je u novinam, da je hrv. vlada priznala zakonitim dvoje- zične grbove. Bivši ban Pejačević^ reče, da on za to nije znao. I sam g. Živko- vić izjavio je, da nije ništa znao ob iz- vješenju grbova. Kaže da bivši ban Pe- jačević značajan muž,"zato da vjeruje nje- govoj rieči, al govornik služeć se zako- nom želi da se i spisi donesu pred sa- bor. On moli da se spisi predlože. ,') Prigodom trodnevne pobožnosti u crkvi della Minerva, kad je puk izlazio iz crkve, nekoliko uličara dovelo je pri- sutno obćinstvo do šaka. Trebalo je da se i satnija vojnika umieša, na dokaz one slobode koju katolici u Kimu uživaju pod „slobodoumnom" vladom! G. Khuen-Hedervary veli, da se mora proti tomu pređlogu izjaviti, jer da spisi nisu potrebni, pošto je stvar o vrbovim dobro poznata, pa da ćo on imati prilike odgovoriti na pojedina pitanja o tom pre- đlogu, a da nije shodno dalje ni razpra- vljati o tom. G. dr. Fr. Marković. Iz izjave, koju smo čuli sa banske stolice vidi on, da se nemamo nadati izvršenju naših auto- nomnih zakona. Po toj izjavi vidi se, da se poglavar zemlje protivi § 12, po kojem bi on morao predlagati spise, koje sabor zalitieva. Razlog, s kojega se spisi odklanjaju tobože da je pitanje o grbovim dobro poznato nisu osnovani. Mi ne znamo^ na čem smo, jer su gg. Pejačević i Živkovič svojim poštenjem jamčili, da oni nisu znali ništa ob iz- vješenju dvojezičnih grbova. Mi moramo u tom pitanju na čistac izaći, jer sabor mora znati: da li je vlada očitovala, da je bila sporazumna sa izvješćujem grbo- va. U magjarskom saboru pitali su vladu 0 toj stvari, i ona je odgovarala na te- melju tih spisa. Već sbog samo 'zadovolj- štine našemu narodu i gg. Pejačeviću 1 Živkoviću, morali bi te spise pregle- dati. Ako se to uzkrati, onda je uzkra- ćeno dokumentirano opravdanje g. biv- šega bana Pejačevića. T za to mi želimo i tražimo te spise. Lz izjave g. Khuena- lledervarva, možemo zaključiti, da ova vlada ne će u buduće ni u okviru na- godbe upravljati, iz ove izjave vidi se, da se sasvim podkapa ova nagodba. Zast. Pisačič. Ovdje se čestoput go- vori o dostojanstvu ovoga sabora. Nu što hasni, kad sami ne držite toga dostojan- stva. U ovom pitanju morali bi se slo- žiti, te čuvati dostojanstvo sabora, ,1a molim, da se podupre predlog g. Ivića. Karlo pl. Mihalovio. On prihvaća pre- dlog g. Ivića, već radi toga, što je ja- sno, da je g. Pejačević odstupio, jer je povriedjen ustav; a mi moramo viditi iz spisa, kako se je to dogodilo. Pod ka- banicom rezervata učiniti će Magjari, da ćemo mi malo po malo postati zajednič- ka županija. (Živio na ljevici). Dr. Marijan Derenčin. Razlozi njeg. preu/višenosti nisu ga ni najmanje uvje- rili, da bi trebalo spise u/kratiti. 0 po- trebi tili spisa rekao je svoju g. Marko- vić, i njegove rieči vriede. Što se tiče „shodnosti* mora reći, da se u tomu vidi, da se nastoji dokazati, da Ugarska žali, što je podpisala nagodbu, te pri- poznala odgovornost naše vlade. Jer to Ugarska žali, zato se radi ovako. Ne pristati uz ovaj predlog, znači odreći se zakona. Ima slučajeva, gdje su države uzkratile spise; no tada se je vazda ra- zložilo, zašto je to učinjeno. Koga ban štiti, kad uzkraćuje spise: da li gosp. Pejačevića ili gosp. ministra Sza; arijaV On se ne može odreći nade, da sabor ne će poduprieti predlog g. Ivića. Sabor odlučuje o sredstvim kontrole., a ne vlada. Sabor se ne smije odreći toga prava. G. Majoen čudi se onim riećim sada- šnjega bana, što ili je izustio, kad je do- šao u odbor, naime rekao je da je on slušatelj; a po zakonu on bi morao od- govarati na pitanja. Kad se tako zakona drže takove osobe, što se onda zamjera seljaku ako prekrši od nevolje zakon. Pošto se ovdje radi o načelu preporuča najtoplije da se uzdrži načelo ustavno, te da se prihvati predlog g. Ivića. G. grof Sermage veli, da ban nije re- kao, da ne će dati spise, nego da nisu ovi spisi od potrebe. On je zato, da se čim cl rije predje na ustavno razpra- vljanje. On je za ovu vladu, jer su u Pešti sad popustiljivi, grade naimu že- lježnice ; nu ne samo radi toga, već i sbog adrese, koju su neodvišnjaci pred- ložili, jer se iz oue adrese vidi, da se radi proti nagodbi. On želi da se svi po- mire. G. Gjuro Kamenar; U ovakovim pita- njim, gdje treba jasnoće, moralo bi se zadovoljiti jednomu zastupniku, kad bi što zahtjevao kao što g. Ivić, a kako da se ne zadovolji ovolikim zastupnicim. Narod hoće razjašnjenja, a čovjek, koji je došao poslie svršena čina na bansku '' i a D '» u

opata, Risanskog podžupnika, veleč. otaca Franjevaca i školske djece, stigao je novi svećenik u vanredno izkićenu crkvu sv. Nikole, te od pjevao sv. Misu s izabranim družtvom pjevača, a zatim podielio bla- goslov sa Sv. Sakramentom. Pošto se dovršila sveta služba, vratio se mladi svećenik kući, gdje je sjajno počastio re- čenu gg. svećenike, g. načelnika i gg. zastupnike raznih vlasti, koji su ga do- pratili. Pag, 8 srpnja. II primo de' nostri doveri, si e 1' amore della verita e la fede in ' essa. I tempi piu corrotti sono qnelli in cui si mente. Pellico. I Spljetska „Difesa" rek bi, da se rado bavi o pažkim stvarim. Nečudimo se, da „vojnik slobode pokrajinske tolomije i naravni načelnik Spljeta", (?!) kakav je D.r Toni, pušta, da se u njegovu glasilu izvrćaju dogadjaji i patvaraju misli. Dio- nice D.ra Tona imaju već nizku cienu u Spljetu, pa tko zna, da nebi u Pagu mo- gle naći po višak. Tko zna, nebi li se opet pomolila na obzoiju sjajna Tonina zviez- da, kad bi ga pažka obćina obdarila di- plomom počastnoga gradjanina! Uztraj ! dan »della resipiscenza verra" uztraj, et si „fractus illabatur orbis, impavidum fe- rient ruinae!" Nu pustimo poduzetnika D.ra Tona, a povratimo se, da komen- tiramo dopise s Paga u „Difesi". Pag jest i biti će vavjek tolom, piše poznati dopisnik u broju 15 spomenutog glasila. Zar su Palčić, Karavanič, Fabijanić, Vi- dulić (Vidolin) Mirković, Zorović i t. d., stare pažke obitelji došle iz Kalabrije ili iz koje druge strane* Italije? Zar Drži- slav (970-1000), Kriesimir (1057-1073), Zvonimir (1076-1089) i mnogi drugi bi- jahu kraljevi talijanski? Zar pažka no- šnja nije čisto hrvatska ? Zar neuki puk, koji još nije otrovan pogibeljnimi misli dopisnika, nekaže: ja govorim hrvatski? Žar ljudi, koji su još na kormilu obćin- ske uprave, govore u obitelji i medjuso- bom talijanski ? Ako tepaju po koju rieč, kao n. p. pugina, teologigia, geri, la san- gue i t. d.; što to mari kad inače sve čisto hrvatski; altroche madre lingua ita- liana! U Pagu nemože se ni pomisliti na krvatsku stranku, kaže dopisnik! A koji su ti talijanci ? Zar dva stanujuća ktlstelandeža ili onaj gospar sa svojim slugom, koji se je u Garibaldievih redo- vih borio za uredinjenje Italije? . . . (brišemo ovdje malo redaka, jer inače sto predloga u Sabora u prilog slobode ne bi nas od zapljene izbavilo). Laž je što dopisnik kaže, da je jedan od dviju glava hrvatske stranke bio pre- tjerani kobilar (tolom). Onaj gospodin bijaše vaviek barem narodnjak, ako ne pravi hrvat; jer u ouo vrieme hrvatska sviest nije bila sbudjena; ali netom se je sbudila, on kao poštenjak prionuo je uz hrvatsku misao, jer samo ta čista mi- sao a nijedna druga može po zakonu, po pravu, po poviesti, po prirodnih od- nošajih, i po zakletvi kraljeva obstojati u Dalmaciji! Tko hoće, da viče: evviva Oberđank, mek idje u Pulju! Gosp. dopisnik maže g. Portadu, jer ima svoje ciljeve, a to je znak vremena! G. Portada je hrvat, jer je sisao hrvatsko mlieko a rodio se . je u hrvatskom Pagu i punetum! Dragi dopisnice: Della media virtu pago non sei, Li umili sprezzi e li alti posti brami. '. .U dopisu s Paga, br. 15 „Difese", dopisnik po zanatu izvrće dogodjaj o trobojnici i baca se blatom na vriednoga učitelja Marki-a. 0 trobojnici nećemo reći fii rieči, mi ostajemo pri našoj. Dopisi u ,K. D.% ,N. L." i jesu istiniti, a g. dopisnik, je li kadar, neka dokazima niječe. Potvore i klevete bacane na g. Mar- ki-a njemu nemogu nauditi; jer se rdja zlata nehvata. Sto više vi njega tužite, to se on sladje smije. Vi pišete svašta slavnomu kotarskomu školskomu vieću proti Marki-u. Vi ste tužili i brzojavno kotarskomu vieću g. Marki-a, jer se je odalečio iz Paga od subote popodne po- sije škole do nedjelje pred podne, prem- da je imao dvojaki dopust t. j. od svoga ravnatelja i od predsjednika mjestnoga ueionskoga vieća! Dakle, je li ili nije istina, da se sav vaš rad osniva na laži, prevari, kleveti i mržnji ? Nebi li bolje u- činio g. dopisnik, kad bi upravio sliedeće temeljite upite financijalnomu ravnatelj- stvu: zašto neki poreznik sa prozora na sav glas vičo: „morte ai croati, in mar con loro, che i vada in Croazia quei pi- docchiosi?" zašto danomice zlostavlja poštenog činovnika Zorovića? zašto se "»fipnstojno ponaša u uredu, on koji je odgojen finom talijanskom uljudnošću i d. ? Zatim kotarskomu ili pokrajinsko- mu učionskomu vieću ove upite: zašto je neki učitelj sakupljao prostu čeljad i vičuć: „deghe so", uckao da udare na hrvate? zašto se netko usudjuje psovati radi politike poštarskoga činovnika u u- redu; tako, da ga je revni Činovnik kako se čuje, tužio na sud ? G. dopisnika ,Di- fese* pozivljemo da pobija dokazima ako može što smo naveli, i što nije no tanji kraj. Skup miroljubivih hrvata. DOMAĆE VIESTI. U prošli ponedjelnik došo je parobrod talijanski u Zadar, i zdravstvene vlasti osim malo kađjenja, dale su mu podpunu slobodu. Zar bi neki ljudi ovdje* od lju- bavi i obzira primili i kugu u svoju kuću ? ! A vladine naredbe ? * * Gosp. namjestnik barun Jovanović od- putovao je ko i lani na kupalište - u Marienbad. Ove godine proći će gosp. namjestniku vrieme bez dvojbe puno ugodnije no lani, kad ga je narodna stranka smatrala nesvojim. * * * Pri ovogodišnjim izpitim zrelosti kod Zadarske gimnazije dobili su odliku: Bonalumi, Nagy, Parenta; proglašeni su zrelim : Buić, Dubravčić, Giljanović, Rolli, Toniati, Perlini, Wolf. Dvojica su pala na 2 mjeseca, jedan na 6 mj. a jedan na godinu dana. Dvojica su od- stupila prije svrhe izpita. * * * Prekosinoć bila je ovdje do kasne ve- čeri zabava (glazba sa tombolom) na „novoj Obali" u pripomoć ženskomu si- rotištu. * * * Nekoliko roditelja tuži se u Zadar- skomu „Dalmati" što je Pokr. Učionsko Vieće naredilo, da početne škole u Zadru imaju stat otvorene sve do 7 rujna, da se tim naknadi ono nekoliko nedjelja praznikovanja prošle zime, kad je skar- latina mela. Da istinu rečemo, tužba je roditelja opravdana, jer djeca s ovom sparinom malo će se školom okoristit, a po zdravlje je njihovo veoma opasno. * * * Zvanje štampe. Prizivni sud, odnosno na neku zapljenu u „Difesi", nije ju potvr- dio, pače obrazložio je svoju odluku med ostalim i ovim riečima, koje su na čast Sudu, te ih i mi priobćujemo, premda se sva stvar odnosi na protivni nam poli- tički tabor: „Opaziv, da u ustavnim Državam, jedna od najpoglavitijih zadaća slobodne štampe, jest, da razjasni vladi pravo stanje pokrajine" i t. d. Mi se radujemo ovako pravednu tu- mačenju zakona i nadamo se da će Dr- žavna odvjetništva pustit nezavisnu štam- pu, da malo slobodnije nego došle razja- snjuje pravo stanje, da tako vlada uzmo- gne, kako dalje kaže Prizivni Sud, „sredstvim koja su joj na razpoloživost, na vrieme prepriečivat nerede i doskočit javnomu miru i družtvenomu blagostanju.u * * * Dolazi nam br. 159 „Slobode". Na- hodimo ga biela na prostoru gdje je bilo saborsko izvješće. Inauditum ? Kamo misli vlada „bana" Hedervarya, kad ni sa- borska izvješća nijesu već prosta od za- pljene! Čini nam se baš, što no reče zast. Kamenar, da on igra Rauhovo kolo. Nu, respice jinem. * * * Namjestništvo je napomenulo svim po- litičnim oblastima po zemlji odredbu uzdržanu u § 15 ustanove c. k. sredi- šnjega povjereništva za uzdržavanje po- vjestnih i umjetnih spomenika (objavlje- noj odpisom 21 srpnja 1883, c. k. mi- nistarstva bogoštovja i nauke, Z. L. C. B. 131) po kojoj 3u oblasti dužne po - dupirati središnje povjereništvo i razne njegove poslovače u njihovu djelovanju. * * * Iz redovite obskrbe, doznačene teku- ćega godišta za gradnje katoličkoga bo- goštovja, namjestništvo je odobrilo ovrhu ponapravnih radnja: A) crkvama kotara: I. Zadarskoga: u Dragovi; u Povija- ni; i u Ražancu. II. Benkovačkoga: u Nadinu. III. Kninskoga: u Miljevcim; u Gra- cu; i u Pokrovniku. IV. Sinjskoga: u Koprivam. V. Dubrovačkoga: u Zatonu; u Velom Stonu. VI. Kotorskom: u Risnu. B) župničkim kućama, u kotaru: I. Zadarskom: u Dragovi; u Povijani; u Solinam; u Sestranju; i .u Biogradu. II. Benkovačkom: u Stankovcu. III. Šibenskom : u Vodicam; u Tiesnu. IV. Kninskom: u Drnišu. V. Spljetskom; u gornjem Humcu; u Povju; u Bristvici; u Postiram. VI. Siujskom: u Strižirepu; u Vrlici (grč. kat.). VII. Dubrovačkom: u Maranovićim ; u Pločicam ; u S. Mariji Mandal i eni u Župi. VIII. Korčulanskm: u Crnojgori; u Janjini; na Kunoj. IX. Kotarskom: u Muli. * * * Pišu nam iz Spljeta: Ove se godine i mladež našega Sje- meništa hvalevriedno spomenula svete solunske braće slovinskih Apostola — pa je prema svojim silam priredila liepo, čedno i skromno slavje. — Tom je pri- godom u crkvici zavoda, liepo nakićenoj, pjevana sv. Misa na staroslovinskom je- ziku, — pri Misi pjevali su uz pratnju orgulja sve sami djaci. * * Čitamo, da je prošlih dana presv. du- brovački biskup pohodio za više dana zasebice predavanje vjeronauka u dubro- vačkoj gimnaziji. * * * S Paga: primiču se u nas izbori. Iz Zadra se nastoji podupriet ovu predza- dnju rušeću se kulu, te, da se upliv hr- vatske stranke umanji, došlo se je i do ravnatelja dobara koludričkog samostana. Ravnatelj je bio uklonjen, a to se sa ža- lošću opaža, jer bi ravnatelj bio glasovao za hrvate a ne za autonomaše, koji, na- kon njihova saveza sa srbim, nemogu kod dobrih katolika nać nikakve simpa- tije. Molimo stariju vlast, nek razvidi i providi! * # * Mladi vješbenik pri Sudu g. Paitoni, koji je u Zagrebu učio, poslan je k Sudu u Starigrad. * * * „SI." piše, da je dubrovačkoj crkvi sv. Vlaha dozvoljeno od Rima, da može svetkovat „Obranu sv. Vlaha" na 5 sr- pnja, po starinskom običaju, a da se s toga za onu cikvu svečanost sv. Ćirila i Metoda prenese na dva dana kašnje. * * Pišu nam s Orebića 14 tek.: Danas će odputovat put Zadra radi zdravlja, dugotrajnom nemoći i napornim nepre- stanim radom uzdrmana, prečastni o^dje- šnji dekan župnik kan. D. M. Vj. Štuk. *) Pratit će ga u njegovu puto- vanju naše molbe i naša sućut, oprav- dana tolikim njegovim zaslugama, steče- nim, u vremenitom i duhovnom obziru, za ovo naše mjesto. Bog nam ga poživio i sretno nam se vratio! * * * Do 70 težaka dubrovačke okolice od- putovalo je na 10 tek. preko Trsta u Ameriku. # * * Natječaji: za bilježnika u Cavtatu i Stonu. * * Učiteljski natječaji-, na mjesto trećega učitelja pri občenitoj pučkoj i gradjan- skoj mužkoj učioni u Korčuli, na mjesto podučiteljice pri pučkoj ženskoj dvoraz- rednoj učioni u Korčuli, na mjesto dru- goga učitelja pri dvorazrednoj mužkoj učioni u Velojluci, na mjesto drugoga učitelja pri dvorazrednoj mužkoj učioni u Žrnovu, na mjesto podučitelja pri tro- razrednoj mužkoj nčioni u Blatu, na mje- sto učiteljice jednorazredne ženske učio- ne u Blatu, na mjesto učitelja jednoraz- redne mješovite učione u Smokvici, na mjesto učiteljice jednorazredne ženske u- čione u Lastovu, na mjesto učiteljice jednorazredne mješovite učioue u Dubi, na mjesto učitelja jednorazredne mužke učione u Zagrudi, na mjesto učiteljice jednorazredne mješovite učione u Pjavi- činu, na mjestu učiteljice jednorazredne mješovite učione na Kunoj, na mjesto u- čitelja jednorazredne mužke nčione u Po- tomju, na mjesto učiteljice jednorazredne mješovite učione u Trsteniku, na mjesto učitelja jednorazredne mužke učione u Janjini, na mjesto učitelja jednorazredne mužke učione u Crnojgori, na mjesto u- čiteljice jednorazredne mješovite učione u Kučišću, na mjesto učiteljice u Imot- skom i na mjesto učitelja u Lokvičičim, Studencim, Lovreću i Grabovcu. * * Sr. H. prima iz Djakova G srpnja: Danas proslavismo svetkovinu sv. slaven- skih apoštola Ci rila i Metoda u stolnoj crkvi svečano. Svieta se s bliza i s da- leka sgrnilo, da vide božanstveni hrđm,- to predvorje nebesko, a čuju biskupa Strossmajera. Sveti obred pratile skroz hrvatske pjesme crkvenoga kora, a pro- povjed držao je sam preuzvišeni gospo- din biskup. Preko jedne ure govorio je o miloj svojoj temi, o slogi i ljubavi bratskih naroda po uzoru solunske braće sv. Cirila i Metoda. Pri koncu pozva svoje stado, a i cieli slavenski narod, da na proljeće u aprilu tisućgodišnjici smrti sv. Metoda u Velehrad, gdje je prije ti- suć godina on umro, u što većem broju pohrle, da vide i ostali narodi koli sla- venski sviet svoje cieniti znade. * * * Nekoliko težaka drventskog okružja namjeravalo je predati ministru Kallayu sliedeće tužbe (Nijesu ih predali, jer mi- nistar nije ni došo u Dervent): „Tužili smo se, tužimo se i tužiti će- mo se dok nas i jedan teče, na nesno- sljivo stauje, a to je: Trećina i desetina od svega, što zemlju probija; polovina siena begu ili spaliiji, i desetina kao od inog proizlaza zemaljskog carevini; go- dišnje pomnožavajući se porez ; prestrogo postupanje u utjerivanju poreza; mauj- kanje škola sa našiin jezikom, jednom riečju ni s čim se nemamo Vam pohva- liti do sa slobodnim životom, koji nam je već omrzo, pošto ga nemamo s čim kao što se pristoji stvoru božjem, uzdržavati. To Vam, Ekscelencijo ! kažemo u kratko kao svomu otcu, a carevu vjernomu po- slaniku, uvjereni, da ćete Vi to svfi ob- širnije našemu otcu i majci, premilosti- vomu caru i kralju Franji Josipu I. pri- povjediti. Težaci sreza drventskog. •k 3r&a.izl±č±t© viesti. Nj. Veličanstvo kralj odlikovao je pod- admirala Sternecka čašću tajnoga sa- vjetnika. * * * Na 13 tek. liep broj obitelji koje su išle, da se poklone Isusovu namjestniku, imale su čast bit primljene od Sv. Otca. * * * l) Stigo je u Zadar u prošli utorak večer. Na 2 tek. umro je u Ko danju u Dan- skoj bivši protestanski propoviedalac Jur- gen Hausen. G. 1863 prešo je bio u krilo katoličke crkve, kojoj je do zadnje- ga časa ostao vjernim sinom, te je trpio za nju i mnogo piogonstva. Od 1866 do 1883 radio je u danskim katoličkim no- vinaru. Bilo mu 74 g. * * * Nesuglasje teorije sa praksom. Iz Fran" cezke bezbožnici gone milosrdnice, ali sada kada se pojavio kra!<'"!], pošto nema tko hi iii zamienii*, zovu ih natrag, i to ljudi one iste vrsti koji m ih proganjali. Vidjeli smo već j 'dan taLiv slučaj. Do brzo vidjeti ćemo i dnigi, jer Listovi pišu, netom ozbiljno u Parizu bukne kratelj, da će vlada i obćina povjerit milosrdnicam pogibeljnu, ali ujedno toli požrtvovnu i uzvišenu zadaću o dvorbi okuženikti. Umro je u Belgiji čuveni novinar A. Neut, urednik Brugeskog lista „Patrie", Preko 50 godina radio je na katoličkom novinarskom polju. Tri pokojnikova sina obukla su se u Isusovce. Odpisi „Kat. Dalm." 0. g. 0. D. M. — Drniš — Šaljemo ponovno. Č. g. 0. Šibenik — 0. M. priobćismo kad bi prvi put poslato. Valjda ovaj put bit ćemo sretniji. (j. g. X. iz M.e na Braču — I flegma- tično srce nzkipjelo bi videć Vaše ple- menito postupanje. Blago domovini dok ona bude radjala sinova spravnih „svaku pregorjet i sebe žrtvovat Vjeri i Hrvat- skoj". Napried: svedj umjereno, triezno, a ujedno srčeno, i uz trajno ! Svotu odre- djenu u plemenitu svrhu primismo i o- glasit ćemo ju u Listu, dostaviv ju pak kamo i ostalo. Živjeli ! C. g. A. M. — pokrajina — One „Li- stove" anonimnomu dopisniku „Dalmate" početi ćemo tiskat u dojdućem broju. Htjeli smo danas, ali nam je red bilo odustat. Prij. pozdrav! Č. g. T. L. — Spljet — Primismo. Prij. odpozdrav! Neki njemački profesor i Dalmacija. J Primamo iz Innsbrucka: Molim, uvrstite u Vaš list ove dvie brazde da se čitate- ; lji nadive visokoj učenosti nekog njema- čkog profesora. Ovaj, predavajući ovih zadnjih dana na ovdješnjem Sveučilištu u Innsbruck-u o varvarstvu srednjih vie- kova, te ne znajuć kako da bolje pre- doči svojim slušateljim grozni priror onih tužnih vremena; stane misliti o puku sadašnje Europe, koji bi i u podpuno pre- dočio ono doba. M.isleć od časa do časa smisli i kao nov Arhimed iz svog kupa- lišta vičuć eureka, tako i naš profesor: iz- nadjoh ! iznadjoh najsavršeniji primjer raz- bojničkih četa, gluposti i. t. d. tih ne- srečnih viekova, Eno vam ga u Dalma- ciji, koja premda pod blagonosnim (? !) uplivom njemačke kulture, nezna pače neće da se okani vječnih tmina što ju kriju, neće da joj sine zora neobrazbe i prosvjete. Ne treba da ja ovdje išta primietim, jer, cienim, razbo it će čitatelj tomu na- knaditi. Samo bih savjetovao Niemeim da se po dalje drže Dalmacije, da im po nesreći koja razbojnička četa ne otme život, ili uguši luč superlativne neobrazbe. -- m. — Njemački parobrod Octav, dok je u luci na Iiieci izkrcavao benzinu, zapalio se. Čeljad s austrijske brodovniee odpe- Ijala je parobrod u otvoreno more. Nije žaliti nijedne ljudske glave. N.o G94. AVVLSO Dl CONCORSO. E aperto il concorso al posto di medico comunale di Blatta e limitato alla sol a borgata di Blatta con un annuo emolumoiito di fior. 2000. IT aspiraute dovra assumersi Je cure gratuite di tutti indistintamente gli abitanti della borgata. Le istanze dovran prodursi entro il periodo di otto settimane decorri- bili dalla prima inserzione del pre- selite direttaiiient© ali' Amministrazio- ne Comunale di Blatta e corredate dei soliti titoli e qualifiche dalla leg- ge prescritti per tale un aspiro. DalV Aniministrazionc Comunale. Blatta. 5 liurlio 1884. Neki katolički lord u Englezkoj ime- nom Petre, imao je dvanaest sinova. Prvorodjeni pošao je u svećenike i taj će kao lord siedati u višoj kući. To je prvi slučaj. Tri kćeri lorda Petre obu- kle su se u koludrice. * * * Od davna osiećivanoj osku- dici glagolskih misala glede novijih svetaca i svetica do- skočili su svake hvale vrie dnom pnžrtvonovsti volezasluž- ni 00. Trotoredci, dav tiskati na svoje troškove Prilog sta- rinskim našim Misalima. I o- va se za ghigoiaše prepotre- bita knjiga može nabavit (uz cienu od f. 2) kod uprave „Katoličke Dalmacije". Enrico o Stanisiae Giovan- netti romani, dimoranti in Cat- taro da circa 5 airni eserčitano la professione di argentieri ed orefici, eseguiseono qualun- que lavore sia per Chiese o pri- vati; come fm d' ora conosciuti per i molti lavori eseguiti per tutta la Dalmazia ed altrove; pertanto si rivolgono a tutti quei che vorraimo onorarli di eoman- di. Rivolgersi in piazza del Duomo in Cattaro.

Vanređni PhIoit Listu Veritaloin facinites in char.itaO\ <Tfsi\nims in i!lo ]><>r unuiin, rjul ost capnt OhrUtns. <VS. Paul. Eph. IV. 13.) Izh.odi -u. PonedjelXLik i -u. ĆetTrrtsils Vos ipsoa. ;nixiliante Deo, in dies »lacriter operam Vestr^oi impenauros in tuenda salutari Ecclesi« doctrina animisqne in Religionis amore et in verae fidei professione roborandifu... (Pio IXtu papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Eiro i uterini clamilo: .Si quis C'ailiedrac Prtri jun&itar, rneus csh. i'S. Hicronym. Epis. XVI. ad Dam. TTvjeti predbrojLe; —- U Zadru, unapricd 7 fior. r.a godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo ? fior. i poštars\i troškovi. — Pređbrojba traje za cieln godinu: tko na svrhu gođif.ta ne odbije list smatra se predbropiikoiH i za nastajnću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, .šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi '„franco" na Uredništvo. — Urrst.be po 10 nov':, redak. Objave na 4 strani uz veoma imku eievra. Svaki broi napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaiu. 83 Oet^rrtate 3 Sječnja, 1884. I)a 110 prekinemo zani- mive dnevne viesti. oso- bito pak obsirno izvješće o preko velebitskom •Sabo- ru, ostavismo za ponedjel- nikl. Dio ..Našeg progra- jiia". Njim želimo počet niz brojeva mlade godine. 8 toga nietiuismo dana- šnji broj ko vanredni Pri- log br. 80. a ne ko 1. bro j g. 1884. ». WJ A'."M 'J» Posli blagdan aoop. Zagreb. 29 prosinca. (vidi br. 8!}j malo stanki1 kroz božične u koje so okriepismo i du- hovno i tjelesno, eto nas opet od ju- j cer na okupu, da pratimo razpravu o Vojnovićevom predlogu. lovori d.r Derenčin. Njegov go- vor dopustit!1 da malo ohširnije na- vodom. Derenčin jo duboko uviov^n, da so u novijoj po viesti našega ustavnoga j života nije pojavio predlog. o kojom bi so većim pravom dalo kazati, da zaslužuje prednost pred svakim, što upravo ovaj predlog. Tomu predlogu stavlja so odpor sa. strane većine ove kuće, no taj odpor neštoji u nikakvom suglasju sa izjavami upravu te strane, koja je očitovala, da je obustava u- stava u svojih stožerih povriedjm, on jo pače negacija tili izjava. Tko prati razvoj našega javnoga života, morao bi misliti, da će se stranka, I koja o sebi veli. da s nagodbenim j zakonom stoji i pada, požuriti da o- j brani taj svoj temelj i da će u o- bvani toga temelja preteći drugu stran- ku, koja u nagodbenom temelju ne- liazire izpunjeue sve uvjete javnoga prava i života. Predočimo si situaciju, u kojoj se danas nalazimo. Ustav ove zemlje, koji je ona dogovorila s dru- gom kraljevinom, na koji se kralj zakleo, a Ur/arska, su obvezala da će (ja poštivati, taj ustav obustavlja se potezom pera ugarskog ministra pred- sjednika. Ugarska vlada očituje u u- garskom saboru, da si ona pridržaje pravo tu mjeru, na ime obustava u- slvca i ponoriti, jer da se ona sma- tra ovlaštenom to učiniti; ugarski sa- bor odobrava i obustavu ustava i tu vla- dinu mjeru.Ako ovakova situaeijanenala- že hrvatskim zastupnikom, da odrješito ustanu na obranu ustava, govornik tada nožna, sto ona strana kuće još oče- kuje, da stane na branik temeljnoga prava zemlje. Ugarski sabor odobriv i obustavu zakona i spomenutu izjavu svoje vlade, pokazao je što sviet ima držati, do njegova ustavoljublja i lo- jalnosti prama Hrvatskoj. Hrvatski sabor nemože dakle, da rieši prije drugo koje, doli stožerno pitanje o svojem ustavu; prije svega valja nam riešiti, da li položaj, što ga je ugarski ministar predsjednik svojimi odrod baru i stvorio, odgovara kojoj ustanovi nagodbenoga zakona; uz dostojanstvo zemlje već i najpri- mitivniji pojmovi o političkom po- štenju zahtjeva i u. da to pitanje rie- šimo. On znade, da u saboru, u ve- ćini kuće ima odličnih rodoljuba koji drže, da je sazivom sabora ustav zbi- lja. povraćen.te pošto je tobože poTraćen opiru se predlogu d.ra Vojno vica pri- znati prvenstvo pred drugimi predloži. Iz samoga čina, da je sabor sazvan, nemože se ipak zaključiti, da je u- stav povraćen. Sabor zasjeda danas na temelju koncesije ugarskoga mini- stra predsjednika, o kojoj on voli., da će ju opozvati, kad b< mu se to vi- djele shodnim ; nezasjeda pak nipošto na temelju nagodbo. Je li je gdje u nagodbenom zakonu ustanovljeno, da ugarski ministar može obustaviti hr- vatski ustav' Dobroćudnost u javnom životu u čas, gdje se ima suditi o velikih pi- tan j ih, velik je grieh, te će saiuo toj dobroćudnosti pripisati, ako njegov vrlo štovani prijatelj Miškatović kaže, da je danas ustav povraćen. Pred vi- djam, kako bi mi se moglo prigovo- riti, da s monom i većinom kuće ima samo ta razlika, što ja prerano pu- cam, oni pak da će posije pucati, dvoji ipak, da će gosp. Miškatović presi iz ambulaneije u topnike. Za- stupnik barun Živković kazao je jasno, da se on i od djelovanja odbora, što bi se na temelju Vojnovićeva pretiloga imao izabrati, ničemu nenada, te sto ga predlaže, da se prihvati izpravak za- stupnika Kuševića. Čudi se toj izjavi baruna Živkovića. Kad bi kuća. u kojoj gosp. Živković stanuje, bila u svojem temelju potresena, te nebi bio siguran, da se kuća neće porušiti i njega pod ruševinami zasuti, uvjeren je. koliko pozna praktični duh g. Živkovića« da bi on najprije nastojao učvrstiti razklimane temelje kuće, a tokar posije brinuo bi se za potrebe nutrnjega kućanstva. Da se predlog 0 indemnitetu prije raspravi, moglo bi se to tada dopustiti, kada bi mi stajali u normalnih odnošajih. No mi danas nismo u normalnih odnošajih već zasjedamo ovdje na temelju pre- karrre koncesije ugarskoga ministra predsjednika. Prije svoga moramo za- liti o vati. da a star naš nebude visio o volji afiarskof/a ministra predsjednika, da se nikad više nemože obustaviti; j neimaino li toga jamstva, tada je ne- | dostojno narodnofja zastupnika da su- i djeluje u hrvatskom saboru. Nadalje dr. Derenčin pita: Tko nam u oči dogodjaja, koje je proti I nam izveo ugarski ministar predsjed- i nik, jamči, da će se saboru dozvoliti 1 praktičan rad, da neće Magjari usljed j svojih poznatih neizlječivih ideja o- pet nešto učiniti, da obustave kod nas svako ustavno djelovanje. Pa' što je još markantnije, gosp. Tisza obu- stavlja ustav naprama onoj većini na- šega sabora o kojoj je poznato, da je mnogo žrtvovala za ideju skupnosti, da je sam kabinet ministra-predsje- dnika spasila više puta od očite pro- pasti* Ministar predsjednik učinio je to, nepitajući većinu, utekao se je samo nasilju. Govornik je uvjeren, da budući hrvatski sabor neće biti onako miran i krotak kao što je ovaj, a tad će i Tisza tjerati do paroksisma. U- pravo stoga neće biti mira sve dotle, dok se povriede i obustave ustava do temelja neizlieče. Nadilje, iztiee c °nost stanovišta, na koje se Ugarska postavlja prama Hrvatskoj. Poznati predlog ugarskoga ministra predsjednika kaže: kakove povriede ustava, kakov eoup d' etat ? Obustava ustava u Hrvatskoj nije drugo već manifestacija državne vlasti, koja u jednom dielu države obustavlja ustav. Pošto je ugarski sabor primio vladin postupak na znanje, to se o obustavi ustava i nemože s razlogom govoriti. Proti takovu tumačenju mo- ramo ustati najodriešitije, Hrvatska bo jest na temelju nagodbe u izvje- stiiih državnih strukak država Ugar- skoj posve ravnopravna, hrvatska vlada vrsi jure proprio svoje pravo. (Živo odobravanje na ljevici.) Poslie njega govori zast. Crnadak. (Ovo snio već u bitnosti u zadnjem broju douieli, zato izpuštamo. Ur.) Zastupnik Marković reče: Samo ono, što je zastupnik Crnadak rekao, ima biti predmetom govora, pak ono, što mu podmeće g. predsjednik. Ako g. predsjednik u onih riečili, koje je g. Crnadak izrekao, nazire osobnu u- vriedu, tada tvrdim, da je ne samo parlamentarna nego u obće svaka znanstvena razprava nemoguća. Rieč „pomoćivatia nenio*';: biti osobna u- vrieda. Ako se uzima za osobnu u- vriedu, tada prestaje svaka diskusija, tada je konac svega. A predsjednik Krestić mu odgo- vara, da kada se o nekom kaže, da je drugomu uspio pomutiti pojmove, tada se razumije, da taj drugi ne- može misliti. (To nestoji. Dop.) Ustaje i g. Miškatović, paizjavlja: ako je g. predsjednik rieči zastupnika Crnadka, da on i bar. Živković mogu pomućivati i da pomućuju pojmove smatrao uvriedom za drugoga: to on izjavlja, da ga niti ove rieči, pa u obće ništa, što g. Crnadak kaže, ne- može uvriediti. (A ja mislim, da bi svatko drugi mogao prije kazati ili g. Crnadku ili bud komu takovu u- vrjedu u brk, nego g. Miškatović, koga zbilja mnogo toga nevriedja, što bi ga ipak vriedjati imalo. Dop.) Pošto ipak niti pored ove Miška- t.ovićeve izjave nije bilo dopušteno g. Crnadku da govori, to uzima rieć zast. M. Ivić, pa kaže: Ako i nije bio dosele u saboru, j pratio je ipak sviestno njegovo do- | sadašnje ustavno djelovanje. Živuć u 1 narodu i poznajući potežkoće, u kojih narod živi, smatra dužnošću, da go- vori. Neće, govoreći o stvari, nikoga uvriediti, a moli, neka se izvoli pri- miti, da će govoriti lih po svojem nutrnjem uvjerenju. Biti će poznato s kojom je izjavom stupio na birali- šte ; očitovao je, da će, bude li iza- bran zastupnikom, stupiti na polje uzajamnoga rada. Nadao se je sa drom. Derenčinom, da će većina pre- teći manjinu u obrani nagodbe. Čitao je u „Narodnih Novinah", što je o- nomadne izjavio svietli ban, <Ja naime neželi upravljati bez proračuna, i da neima povoda ni naniisli razpustiti sabor. Ban nastupio je sv©j javni rad u Magjarskoj, u zemlji, gdje su od prvoga do posljednjega svi zadahnuti duhom usta/noga života, ljube slo- bodu svoje domovine za koju je svatko spreman sve žrtvovati. Uvjerenje stoga, da l)i ban želio ustavnim putem u- i 11 " •-mmijli»niwnn>mii «'. pravdati, no dr. Derenčin dobro je označio, kakav mi danas ustav ima- demo. Čitao je takodjer i najnoviju izjavu narodne stranke, i to na čelu lista „Narodnih Novina", po čem bi ss moglo misliti, da ta izjava nosi na sebi tip zvaničnosti. U toj izjavi saborska većina očituje, da se na- godba ima držati čistom i neoskvr- njenom. Sada naša stranka dolazi * predb:gom, koji takodjer za tim ide; pa što vidimo kod većine ? da se ona tomu predlogu odapire, nepriznajući, da on obuhvaća najpreči predmet, koji nam je prije svega riešiti. Stranka većine veli, da je neu- stavno trošiti novce bez odobrenja sabora. No sama ustavnost nesastoji se u tom, da se novci mogu saku- pljati u narodu, a po tom trošiti, već u sudjelovanju naroda pri stvaranju ustanova za vlastiti javni život; u upravo to uzima u zaštitu predlog dra. Vojnovića, koji brani i STO ono, što želi većina, dajući prvenstvo raz- pravi o indemnitetu pred predlogom d.ra Vojnovića. Nas nuka na to i lojalnost prama kralju, da zapriečimo te se nedogodi ono, što so je nedavno u nas dogodilo. Govoreći o posljed- nji].« neoMjih, da ti nemiri nisu imali onoga obsega. kao nemiri u Magjarskoj, pa ipak kod nas jo obu- stavljen ustav, a ondje su iznimne mjere stegnute na prieki sud proti grabežu i razbojstvu. Neće udariti u rekriminacije, no žali. što su hrvatski zastupnici, kada je ovdje bio obustav- ljen ustav, pohjtili u magjarski sa- bor; tim korakom nanieli su oni. na- rodu veliku moralnu štetu, tim su oni posvjedočili veliku moralnu slaboću. Govori za tim o stanju zemlje, j da prava naša lojalnost ima bili. Njeg. Veličanstvu kralju predočiti, da so je ovdje nagomilalo goriva, koje bi se u sgodni čas, kada so nadju ruke. mogl) poripalit*', a što bi sve. moglo razoriti, toga nitko neniožn znati. Zaključuje pristajući uz prodlog dra. Vojnovića. Zustupuik dr. Tuškan, govore,ć ime stranke prava, veli, da je toj stranci slabo stalo do prodloga dra. vojnovića. o kojem jo uvjerena, da ne vod i ničemu. Stranka prava kaz<> i kazivala je uvjek, da neimaino ustava, a sad to tvrdo i ona gospoda, koja su sbog toga stranku ludjačkom na- zivali. Mi ustava neimaino. a ima nam se povratiti onaj. u kojem smo tolike vjekove živjeli i koji smo i Magjarom dali. Mi u Pefrti neimaino ustava tra- žiti. već ga moramo ovdje, htjeti i sami izvadjati. Završujući prihvaća predlog dra. Vojnovića. Napokon govorio je još sam knez Vojnović. On neće izpitivati, jesu li pomućeni pojmovi o slobodi govora i. o shvaćanju ustavnoga života. Ono prvo rieseno je malo prije, a rezul- tat glasovanja riešiti će drugo pita- nje. Oblik Kuševićeva izpravka nije bio najprikladniji, jer se njim dira upravo u bitnost njegovog prodloga. Prieka je nužda, da njegov predlog dodje prije na dnevni red, narodu bo ima se dokazati, da sabor bdije nad njogovim bitnim pravom. Govoreći o uzrocih, s kojih on i njegovi jedno- mišljenici traže svomu predlogu pr- venstvOj veli, potvrdiuinći dotične pri da so je njegova stranka sbi- lja bojala, da. so sabor odgodi i raz- pusti. Kad so je posljednji ban gro)' Pejaćević opro uzpost.avljtmju nezako- nitih grbova, nisu ga iz Budimpešte pitali, da li će ustav obustaviti, već su ga obustavili bez njegova znanja. Njegov predlog stoji u bitnom savezu sa pitanjem o indemnitetu proračuna. Sabor a tako i ban imadu prijo svega izjaviti, što misle o obustavi ustava, onoj po ugarskom ministru pred- kn. Sabor treba da čuje od ban«', drži li ban. ovaj ustav dovoljnim, da obezbiedi njegov položaj kao hrvat- bana. to da li ban u slučaju, skoga bana. e i n kada bi ugarski ministar predsjednik svoju prietnju ostvario i ustav po drugi put obustavio, bio spreman .pri- miti povjereuičtvo iz ministrovib -ru- ku. Mi valja, da znamo, komu ćemo povjeriti pravo razpo'agaiija sa ze- maljskim! sredstvi. liačuni medju ba- nom i saborom imadu biti čisti, i- madu biti. tim rise na čistu, šio ban od nas traži, da mu dozvolimo inde- mnitet. za šest mjeseca. Gosp. Miškatović želi, da se prije votira indonmitet. da stožori ustava nobudn po drugi juit uzdrmani. Nu ak(> indemnitel dolazi tako kasno na red. pita se. tko jo zemlju doveo u ovaj izvanredni položaj, tko je obu- stavio njezin ustav, tko pogazio u- stavno pravo zemljo •• Svi znamo, da jo to učinio ugarski ministar predsjednik. Hrvatski zastupnici, sjedeći na za- jedničkom saboru, imali su ondje gosp. Tiszu pozvati na odgovor, imali su zahtievati račun od rušitolja ustava, te. zapriečiti zaključak ugarskoga sa- bora. kojim si1 omogućuje drmanje našega ustava: oni su imali zahtie- vati, da se stavi pod obtužbu mini- star, koji je naš ustav porušio. Gosp. barun Živković citira iz saborskoga dnevnika od god. ]S(,).">. njegov vla- stiti govor, kojim je odriešito branio pravo nepovredivosti saborskih za- stupnika. boči.m je onaj sabor jedno- j dusno uslao da obrani io pravo <»vaj ga u | saber pogazio, odobrivši vladin odgovor, da nomo/c činovnika, kojijo uj^-dno za- stupnik nareda, na rod jtozvati. Iztič«' rioc zastupnika dokiora Mar- kovića. da valja ustavnu luč zapaliti, docim jo gosp. zastupnik Miškatović nztvrdio. da jo ta luč voć zapaljena, čemu da je najboljim srjod^kom' za- sjedanje sabora. Govornik drži, da- je zapaljena sam<> mala j'trdrolejska svjetiljka, koju gosp. Tisza pusti go- rjeli. dok šb lo njemu svidi. '(Pa i pak? Dop.) Sada dolazi na red ovjerovljenje krajiških zastupnika, live stvari nebi Vam čitateljstvo toliko zanimale, pa Vam samo navadjam, da je većina u svojoj jučoranjoj konferenciji odlučila, da glasuje za ovjerovljenje svih. I)r. Marković dao je izpravak, da se izbor Davida Kovačevića proglasi }>repornim, a izbor Gjure (Jiurkovića da se uništi. Apostolski Breve od 24 prosinca. Sv. Otac Papa Lav XIII. oglasio Breve od 24 prosinca gdje izjavljuju svoje visoko zadovoljstvo radi obće i vanredne bogoljubnosti. kojom, na od/Jv Kucikliei bi po svem «vi«tu proslu\ ljeti

DBTJG-O 1ZD AST J"E If Veritatm taeicntes in ebiiritate. crescarims in iiio p.'r omnia, qui est ca( ut Christus. /»aui, Eph. {V. 13,) Isi'iodi ta. IE?orxedj©lulls I -u. Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies elacriter operam Vestrám impensuros in tuenda salutari Ecolesiro doctrina ammisque in lleligionis amor« ct in verae iku-i professions roborandis,... ffio IX. u papinm. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: I j Si qui« Cathedrao Petri jungitnr, <' mens eat. >, (S. Hieronym. Epis. XVI. a«J Dara. ' i VXvjeti pred"bxo;)ber — U Zadra, allí dinu; tko na svrhu godišta ne Uredništvo. — Uvrst.be m> ¡0 nov 1!?Pvieo 7 fior. sm g.,dinu. Po ostalo] carevini 3 fior. Tko mostane 8 predplatom plaća 1 fior. više. - Za inozemstvo 7 fior. i poštarsU troškovi. - Prodbrojba traje xa delu go-odbij, Usit smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac,.najbolje postankom doznakom, šaljn » na Upravo Katoličke Dalmacije u Zadar. a đopifli „frauco* na IBr.. £5 Soiovja 7 nezvani propovjednik unije vi. Dok obstoji zid crkvenog raskola, j ne smije se govorit o kakvu uplivu i Busije na ciolo kršćanstvo, a tim ma- j nje o nekoj čistoj kršćanskoj ideji, j koja bi obuhvatila i u sebi izmirila ! Istok i Zapad. To je Solovjev doka- | zao do oćeviduosti slavenorilskoj stran- | ci. Ko on ovdje ne sustaje nego. dr- | žeć se svedjer okvira slavenofiiskog i pojimanja. stupa neustrašivo napned, j te upozoriva svoje suparnike na drugu j velevažnu, a oeizbježivu posljedicu, j Ruskim slavenofilima ne lebdi sa- ! mo ispred očiju uticaj nekog proći- | šćenog pravoslavlja u sviet kršćanski, nego i upliv sveukupnog narodnog duha, koji bi imao probuditi samo- sviest, ogrliti i u sebi izmiriti sva uda razejepkane slavljanske obitelji. Plemenita zadaća bez sumnje; al bi i ovdje vjera bez diela ostala mrtva, Uzvišena ideja, ostala bi, bez rada, isprazna želja ! Cilj je ove plemenite zadaće u praktičnom životu: hoće li ga se postignuti, mora se djelovali. Koji će to biti prvi korak, najneob- hodniji uslov, da se k tomu cilju približimo? Izmirenje i sjedinjenje crkava. „Ako nam se ujedinjenje crkava predstavlja poput neke uzvišene za- daće i držan siva za Rusiju, to je m slavljanstvo prieka potreba, najhitniji uslov, i ako ga se ne ovrsi, slavljan- stvo ne inože bitisat kako nekakva. cjelina. Pa do sad nije ni obstojalo poput kakve cjeline. Slavljanska je razejepkanost odavna obće upotreblje- no uporište za domaće i za inople- menike. Nema sumnje da se je ta raspra s početka okrepćala osobito du- bokim duševnim razdorom slavljan- stva, raz trgana medju dvjema prepi- rajućima se crkvama, i da za te sje- dinjenje tih crkava jest jedini prakti- čni i pouzdani put, koji vodi k uje- dinjenju slavljanskoga svieta", Solovjev i ovdje, predvodjen samim zdravim razumom, šćerao je k zidu svoje suparnike, .Jasno je da mu ni ovdje slavanofili ne će moć ništa od- govorit, dok ostanu u krugu svojih milovanih ideala. A i ovdje se vidi o bitnom pitanju za ljubitelje sla- vi janstva. ' Prem da nije bilo moguće odgo- vorit, pokušao je A. A. Kirjejev da se Solovjevu oduži, Kirjejev ne nije- če (što se mora dobro pamtiti) pozi- tivnost i krepo::* Solovjevova ideala za ostvarenje slavljanske zajednice, nego tvrdi da i bez izmirenja crkava može se slavljanstvo ujedinit, a to — po- znavanjem jednjh te istih, zajedničkih probitaka, jednih te istih zajedničkih pogibelji, Obstoji i sad to poznavanje, od- govara mu Solovjev, al je to nešto posve abstratkno, a pod ni po što nije kadro da odoli narodnomu egoizmu pojedinih slavljanskili narodnosti. „Taj narodni egoizam ističe se je- dinim pobuditeljem slavenske politike, jer crkva, u sebi ometena svojim raz- dvojenjem, nije u stanju da uspiešno npliviše, kako njedinjujuća siia, ni na narodnosti jedne te iste vjeroispoviedi. veoma nizku ciena. Svaki broj napose 10 n-v.'ića. Rukopisi se nc vraćajv Ponedieljiiik Sieoxxja. 1337. aod. ^sr^xxx . i an, if i' •;•'.•". Austriji i gorko se tuže na propa- gando. katolicizma u Bosni i u Her- opreka duševnih i kulturnih načela j cegovini, pa kadgod i prećerhajuć« (rnsma i poljaka;, nego baš ob onim i predstavljanju same stvari. izmedju njih, koje ne moom opravdat | Treba li i ovo potvrditi izgladim, koji su svakomu pri ruci ? Kaci bi trebovalo, mi ih imamo klasičnih kod svoje medjusobno gomnr kakvim idealnim obilje?' ma bilo jtv. .>, a ništa ne manje svedj su spravne na borbu do skrujnosLi". Lako je bilo Solovjevu potvrdit nepobitnim dogodjajini iz prošlosti i iz sadašnjosti svoje rieči. te sasvim uvjeriti g. Kirjojeva : pa ih je i potvr- dio. pozivi]uf* se ua suvremenu po- viesf, koja mu tlava podpuno pravo. Bilo .je dosta, nastavlja on, Bu- li vastaj u svojim ateizmom, koriste se uspiešno razdieljenjem crkava, da se toveć osili slavljanska medjusobna razmirica, ljudi religijozni, koji uz to žele i slavljansko ujedinjenje, moraju djelovat obratno, t. j. skrbit se za crkveno izmirenje, po putu koga crkv •, kuće, čim bi možtli pritcć u pomoć ! okriepljena vlastitim jedinstvom, iuo- ! piscu članka lista „Rusi", na čije ; se svjedočanstvo pozvao Solovjev, pa I i samom Solovjevu. ; Ko ne poznade na pr. kod nas j maloga Savicu ? Liberalac, nije mu para, a do ju će čisto u evjerovnik! ! Nevjerovnik u namisii Savice znači , bez vjernik, jer kad je on u dvorani garim učinit konačni korak k svome j Sv. Ante. prvi i jedini zastupnik od kad obstoji dalmatinski Sabor, javio i glasno, nepitan. izjavio da je ne- pa napi nju sve svoje -sile kako ¡j¿ ga osujetili. Zar je u> sol ¿dan/osi inte- resa? Jasno je da na- narodnom ujedinjenju ) nezavisnosti, da Srbi budu to smatrali nesnošlji- vom prietnjom i golemom pogibelji, \ -vjerovnik, nije se rad'io o kakvoj vje- j resiji: (»n je to učinio jer se strašio i da. mu so ne bi predbacilo daje stu- j pio u sabornicu dalmatinsku po ka- i ! n g i erslio i mi I ost i. taj jučerašnji liberalac»nevje- j •tovnih u zadnjem zasiedanju našega j sabora postao gorljivim revniteljem j pravoslavlja, Odma iza ^interpelacije i na- obranu gusala" zasmrdjelo mn što j se o Arbanaški zavod „dovode za uči- telje popovi ;katolički) sa sela"! Za tim zakukao uz posestrimu „Istinu* i obiio liberalnim suzam crnogorsku konvenciju, ne samo za to, što ta pripoznajc katoličku crkvu u Crno) gori, nego joj nekako daje neke po- vlastice! „Na vjersko čustvo ne pazi se slavljanske rodnosti, na .• irodnoga sa- j moljublja, no zadovoljavaju se samom • neodvisnošću, nogo ištu nad.vladanje; j a jer nactvladat ne mogu nego na j uštrb slavijana svoje bi'ac-e. iz tog ; uprav treba da izvire poripima nesloga ; narodu ili interesa u blavljanstvu, pri { čem vjerska razmirica i tamo gdje ob- j stoji) javlja se tek poput znaka, koji ] podpiriva narodnu ognjicu". j Da kogod ne predbaci mu da na- j vraća odveć, vodu ua svoj mlin. pred- ; j stavljajnć stvari inače nego su same j i u sebi, Solovjev so pozivlje na svje- i doka, komu mom vjerovati i Kirje- gla bi nadvladati giadko narodno sa- moljublje slavljanskili narodnosti i nji- hovu poluobrazovanu inteligenciju. ko- ja niječe vjeri svako značenje. Ako licemjerni ateisti grade se zašMtni- cim pravoslavlja, da na svojo osobnu svrhe, što nemaju nikakva odoošaja s vjerom, podžižu crkvenu raspru ne- pravednim, ili do skrajnosti prećera- nim nasrtajiin proti katolicizmu, o- bratno pravi zaštitnici pravoslavlja imali bi razumjet barem to. da je katolicizam u svakom slučaju, bolji nego indiferentizam i bezbožtvo, koje nameće pravoslavnu obrazinu na gladki i zlobni narodni, egoizam". ,,Extra Hungariam non est vita!" H oran sky je brojevima ocrtao ii- naneijalno stanje Ugarske i tima bro- jevima dokazao, da su godine 1S6S državni dugovi iznosili 257 milijuna, g. 1875 kad je Jioloman lis za na vladu stupio, iznosili su 6S5 milijuna, 1885 narasli su na i486 mi- deset godina Tis- zine vladavine umnožali su se dugovi b- lij u u a ftorina. vladavim za. 820 milijuna, premda je vlada za (on kriče napram školskoj vlasti), a i jev. čije nazore ovdje pobija, i ostali j to zadaje brigu pravoslavljem"! Uni- | to vrieme 31 milijun dobila uvedbom j protivnici crkvenoga sjedinjenja. „Po- \ jaćenjc i Bjolanovićeva je huda mora. novih poreza i. !•> je milijuna od j ćujmo. nastavlja Solovjev. što ljudi J Prvi po»»o .Austrije, kad je došla u | dobro obaviešteni pišu .iz slavljanskili | Dalmaciju (ovi nropovieda u dvorani i pokrajina u Slavenotilskom listu (Aksa- i Sv. Anie) bio je da -pravoslavne pou- j kov „Rusi" br. 12. god. 1.875): ; ni jati; Austrija eto stupi 'd, Bosnu i Prem ni Srbi ni .Hrvati no posjeduju : Hercegovinu „i odma vide se (u razgri- nikakove političke moći, ipak snie- J janoj Savičinoj mašti) pokušaji uni- vaju jedni i drugi o svom velikom j jaćenja". gospodarstvu. Ima Srba, koji. tvrde i Grehota da Savica nije došo u Sa- j da koli Hrvati toli Bugari i ne ob- j bor u mantiji. Quanlum mutatus al) I stoje: a ima Hrvata, koji dokaživajn ! Uh! Ta kao da je i on ćutio, kad da su se i sami Crnogorci nazivali I je sam o sebi izjavio: „Da on nije Hrvatim, a da o Srbima ue smije j prećeran u vjerskim stvarima, to je bit ni rieči. Ovo bezplodno prepira- j poznato" ! nje o imenima ima svoj razlog: Hr- j Moglo bi se promislit da je pi- vati snievaju kako bi se dalo uskri- | sac članka u listu „Rusi", na čije sit veliko hrvatsko gospodarstvo, a | se rieči Solovjev pozivlje, imao pred Srbi kako bi se uspostavilo srbsko j očima Savićiuu raetamorfosn, kad ne carstvo. Jednim se i drugim hoće za ' bi bio laj članak pisan dobru godinu to zemljišta, a to u jednim te istim j prije nego je Savica u „Srpskom Li- prodielima. te jedni i drugi, pri ne | stu" br. 49 proš. g, opisao svoje dostatku faktičnih podloga, ne riedko i najzadnje rodomontate, ih izmišljaju i stvaraju ; Iz svega što smo došle rekli, lako A u toj raspri koju će ulogu imat | je vidjeti da Solovjev, prem ga Isti- vjeroispovied ? Bez dvojbe razmirica I na" okrstila idealistom i prvim sofi- vjerska ne će bit na ohar slavljanske | storn. ne leti po zraku pobijajuć Ki- sloge. Pa i ovdje Solovjev se po- j rjejeva: pače obratno neoprovrzivim življe na svedočanstvo lista Aksa- | dokazima iz suvremene poviesti ruši teoriju Kirjejeva, koji leti po zraku. Za to ne vriedi da se i ovdje osvr- nemo na babuštine zad. „Istine*, koja priča da je Kirjejev Solovjevu „po- kazao nedosljednost njegovu sa isto- ričke strane, a ujedno i neprirodnost župnik u kn:.--'i nekoliko svojih prijatelja iv.taco, kako bi bilo uuždno, da -e u novoj crkvi dobavi hai'mouium. Družtvo amali župnikov predlog i usvoji i liepu svoticu ua sriedu izuese. Dalnje pobira- nje milodara povjeri vlč. župnik svomu vriednomu duhovnomu pomoćuiku fra Dobrodavu Božiću. Ou zauzet za svaku dobru stvar i za ovo se zauze. Prvi put ua novu godiuu pod svetom službom božjom ćuše Drvenćani milozvučui glas liarmouiuma u crkvi uz pjevaujs augje- oskih glasova ženske školske mladeži i vriedniii joj učiteljica čč. sestara. Prvu misu ua harmouiumu odsvira velečastni o. fra Martin Oović, rodjeui Derveućauin učitelj osuovne pučke škole ua Plehauu. Harmouium dobavi župnik iz Beča za 100 for. a. v. f Na 5. o. mj. preminuo je jedan od uajvrlijih sinova franjevačke redodržave, Fra Jakov Baltić, dekan dekanije Tra- vničke i župnik u Orašju. Iiodjen 30. ož 1813.; zaredjen 1840. 24. ruj. Obnašao je visoke časti u Redodržavi, bio je i geueralui vikar biskupov, a obćeuito jo uživao ugled medju braćom Franjevcima. ¡feíáasSii&ifrč^M kovljeva, koji u broju gorje označe- nom piše doslovce: „Borba Srba i Hrvata kiti se cvietkom vjerske borbe. G-ovorit ću bistrije: Otmeniji Srbi ka- žu se indiferentni napram crkvi, a napola naobrazba inteligencija pori- če svaki značaj vjeri i pievći se svo- jim bezbožtvom. Ali kod svakoga Srba starih poreza unišlo. Prodajom dr- žavnih dobara unišlo je 70 milijuna, pa uza sve to rastu državni dugovi. Godine 1875 plaćaia je Ugarska 22 milijuna fiorina kamata, a sad plaća no prilici 35 milijuna više. Manjak iznosio je g. 1875 3S milijuna, 1880 godine 12 milijima, 1881 godine 45 miljuna, 1882 godine 46 milijuna, i 883 godine 39 milijuna, 1884 go- dine 41 milijun a 1785 godine 40 milijuna. * * Godine 187 o bilo je u Magjarskoj osim .županijskih činovnika, učitelja, nadziratelja cesta i rieka i dnevnićara, osim tih bilo je državnih činovnika 35,071, a ti su imali svi skupa go- dišnju plaću od 26/700.000 for. U rodini 1887 narasoje broj na 56.215 a plaća nn 11.800,000 ñor. Ako od- bijemo od ovih žandarmarijn i čino- vnike državnih željeznica, vidimo da je broj ipak naraso za 6922 osoba sa plaćom od 5,400.000 flor. Iz Bosne i Hercegovine. f Na 9. o. mj. nova nesreća : umro Fra Blaž Kulier, definitor Redodržave bosanske. Nema franjevca n Bosni i. Hercegevini, koji nebi poznavao Fra Blaža s njegove učenosti i pobožnosti. Rodom je bio iz Fojuice. Bi redjen sve- ćenikom na 14 veljače g. 1869. Pokoj- nik je bio i vriedan hrvatski pisac, te obielodanio g. 1885 „Upravu trećeg svie- tovnjeg reda". sa patriotićkog gledišta"!! smo; no «strpljivi štioci nerazrješivo spaja se s pravoslavljem j neka nam no zamjere, jer ne bi smo narodnost i sva njegova napominj a uja I smjeli ovdje izostavit zlatne rieči So- o svezi s ruskim narodom. Tim se i i lovjeva, kojim se on oprašta s teo- razumiju slični pojavi, da osobe što rijom gosp. Kirjejeva. su se danas bauile svojom slobos ti- nom, sutra ti se grade gorljivim za- štitnici m prava pravoslavne crkve u „Sto se ima zaključit, pita on. iz navedenih dokaza, kojih je opravda- nost očevidna? Ako ljudi, koji se Nastojanjem velevriednoga župnika i dekana u Drventi fra Mate Prgića kupi se prije dva mjeseca u najbližoj blizini crkve kuća sa velikim zemljištem za 6000 for. a. v. Pošto su se neki nutarnji po- pravci dovršili, dne 23. prosinca minule godine bijaše, kako pišu ,Vrhbosni", svečani ulaz u novu kuću. Pred starom školom sakupilo se je mnogo mjestnih stanovnika i roditelja djece, koja uče kod milosrdnica. Još u martu pr. godine isti mjestni se „Vrhbosni" h Busovače: Na 19. prosiuca namještena je ua velikom žrtveniku nove župne crkve svečanim na- činom liepa slika preobraženja Gospodina našega, koju je družtvo neoskvr. Začetku BI. I)j. Marije u Beču poklonilo presv. gospodinu Nadbiskupu, a on ju dobro- stiv0 darova Busovačkoj župnoj crkvi. Slika je visoka 5 metara a 3 metra ži- roka; okvirena je 3'aisno izrezanim ok- virom od tvrde hrastoV!(ie. Svečanost obavio je veleč. 0. Ivan Vujioii- dekan dekanije Fojuičke i župnik na BrestoV" skom, protumačivši vjernicim samu sliku.' Na koncu govora potaknuo je vjernike, da po mogućnosti i kućice svoje nakite svetom slikom, osobito pak križem,- bez kojega ne bi smjela biti ni najbiednija kućica. Čitamo u „Glasu Herceg." : Na 12 t. mj. u 10 sata i 10 Časa p<> podne u pravcu jugo sjevernom oćutio se ovdja lagao potres, koji je produljio svoju podzemnu tutnjavu do kakovih 10 bipa. Nakon ove, koja još nije sasvim ni utr- nula se, nastavi druga istim pravcem ali jača od prve, koja je potrajala do 8 hipa. Za ovom takodjer uadodje treća zuatuo jake buke i s jakim uz drmanjem i škripanjem, te je mogla potrajati do o hipova. U petak 14. mj. u U sata i 35 časa epet je sliedila lagahua trešnja, koja je potrajala do časka. Takodjer izmedju 7. i h u 2 sata i 15 čas:; noćju oćutio se je lagan potres istim pravcem, koji je podzemnu tutnjavu produljio do 10 hipova.

gomíra; učionice u Pokriveniku Zlokovića Nikolu i učionice u Tivtu Maglica Jurja. * * * Pokle su ukinute lazaretne odredbe za pridošline iz Talije, osim što su primljeni na slobodan saobštaj parobrodi talijan- skoga družtva „Florio e Kubattino", bilo je na novo uvedeno, počamši dnevom 28 o. m., svako petnaest dana putovanje pa robrodova a. u. Lloyda prugom Rieka- Zadar-Jakin. * * * Dne 20 o. m. srušila se u Solinu mli- nica tek zgradjena i ruševinom usmrtila vlastnika Stjepana Žiži ča i težko ranila još dvojicu čeljadi, koja su s njim bila. Ukupnu štetu računaju u ñor. 1000. * Pišu nam iz Spljeta, 23 siečnja: Ne- tom se je prosuo ovdje žalostni glas, da se je vitez Dragutin Ante Bakotič, pre- selio u vječnost, svakome se opažalo na licu sažaljenje, za gubitkom tako vriedna i zaslužna nadzornika. Ovo mjestno škol- sko vieće, na kojem zasieda drugi učni i marljivi muž prof. Dražoević-Jelić, po- žurio se namah prirediti u crkvi Ot. Dominikanaca javne i svečane zadušnice za pokojnoga. Uz prisustvo svih članova mjestnoga š. v., i svih učitelja i učite- ljica, kako i svih učenika i učenica grad- skih i varoških, i mnogobrojnih prijate- lja i znanaca pokojnika, crkva bi dubkom napunjena, a obća žalost i uzdisaji letili su k nebu neprestano iz svih usta. Če- tiri vjeroučitelja pučkih škola uz turobni piev i sviranje orgulja izpjevaše sv. misu i podadoše najpokonje odriešenje toj vrie- dnoj duši, koja je pučke učione u Dal- maciji znala novim životom zadahnjivati. Krasni vienci, i dva sastavka pjesama, jedan talijanski a drugi hrvatski uz mno- ge duplire, resili su izvanredno mrtvački odar. Primamo iz Drniša, da se je dne 13 tek. desilo čedomorstvo u onom varošu. Ovo je ondje prvi slučaj groznog zločina. Počinila ga je neka služkinja, koja je već u zatvoru, da grieh kaje. * * * 0 Dalmatovim viestim glede boginja, piše nam prijatelj iz Kotara: „11 Dal- mata" u br. 26 tek. navieščuje dva nova slučaja boginja, u Prekom i u Zadru, te razglasuje urbi et otbi nekakova nastojanja obćine ok6 tih bolestnika, a zaboravlja na ranu pod vlastitim krovom. U Ila- žancu se sbilo ovih dana 6 slučajeva iste bolesti i jedan je umro. Da priupitamo „Dalmatu": odkud su ti slučaji nadošli u ono zdravo mjesto, on nam ne bizai- sto znao odgovoriti. Nu mi mu znademo izviestno kazati, da je onamo bolest do- nesena iz Zadra. Kako se dakle to pazi ?! * * * Zadnju našu viest o ubojstvu sbivšemu se u Tribnju popravit nam je sliedećim dopisom onamošnjega našega prijatelja: Dne 20 siečnja pobila se dva bliznaca Ilija i Petar Marinković is Tribuja grč.- iztočnoga sa plemeštacim Tomom od 35. godina i Milom od 23. rad njeke zagra- de. Rečeni Ilija i Petar ranim jutrom nasrnuše bovanicam na druga dva svoja plemeštaka te ih tako izprebijaše, da je Tomo bio već ua zemlju obavljen a Mile se teturao s desna na lievo. Na to pri- skoči Ilija te britkim nožem ubode Tomu izpod sise tako, da mu oštrac- prodje sriedom rebra do srdca, a Petar povali MjIu te ga britvom probije kroz srdce. Bili bi smakli i trećega brata, da ujeki Margo Marinković ne postavi ruku pod krernen puški. Poslie toli strahotua uboj- stva, Ilija se predao sam u ruke sudu, dočim Petar bi uhvaćen od žandara uz trećega brata, koji je prietio smrću zao- staloj mnogobrojnoj siročadi. Dne 24 tek. m. odposlato je bilo po- vjerenstvo, da pretraži mjesto smrti i lješine pokojnika. * * * Naš dopisnik izpod Velebita tuži nam se, da nam je odposlao dne 1 tek. član- čić o kukavnom stanju tamošnjega pu- čanstva. Člančić nam još nije stig-o ! Ili gg. poštarski činovnici misle, daje Zadar u Africi te ga tamo upraviše, i'l se je gdjegodj taj blaženi list izgubio: jedno i drugo nije im na diku. Pa da je prvi slučaj! * * * U Žegaru, obćine Obrovačke, sbilo se je Božićnih blagdan ubojstvo; u okoli- ci pako obrovačkoj neki se pijanac u- topio. * * * „Corriere della Sera" u Milanu, donosi, da je ondje bio na prolazku iz France- zke put Mletaka kapetan Matešič sa senj- ske Rieke, i dok je čekao vlak pokazao je znakova mahnitosti. Bio je s toga po- veden u bolnicu i povjeren brižnoj njegi. Kad se umirio često je pitao za svoju ženu i djecu. Čini se, da je poludio u- slied nesreće na moru. * * Čitamo u „Narodu" o zdravlju preč. Pavliuovića najpovoljnije viesti. Kaže naime: Dva prijatelja iz Spljeta bijahu prošlih dana lemi east.uoga Pavlinovića u Podgori, da ga nadju, te se vratiše pod- puno zadovoljni. Nadjoše ga ua piru jedne svoje sinovkinje. Nema više dvojbe: don Milio je na putu podpuna oporavljeuja. * * * Na 21 ožujka otvorit će se prvo re- dovito zasiedanje porotnog suda u Du- brovniku za g. 1887, a dne 14 ožujka u Zadru. Kongrua. U 1. broju „Collectio" za- darske nadbiskupije nahodimo sliedeće viesti o kongrui, koje će rado dočut i naše svećenstvo u pokrajini: „Le sfavorevoli condizioni economiche del clero curato formarono sempre spe- ciale oggetto della paterna sollecitudine di Sua Eccellenza Reverendissima Mon- signor Arcivescovo, sino dal primo mo- mento eh' egli assunse il regime di que- sta Arcidiocosi. Con appositi memoriali i diretti agli Eccelsi Dicasteri, ripetute volte, dimostró la necessitá di un ur- gente miglioramento delle medesime, e lo propugno constantemente presso 1' i. r. Goveruo. Quando poi fu. presentato al svake vrste, kakono se ne sramuju ce- sari, kralji, principi, ni gospoda pleme- nita stati u jednomu gradu, u komu su od svakoga zanata ljudi, zli i dobri, po- šteni i nepošteni. — Ako li je pak komu sasvim tim mrzko ; neka se očitaje, brzo ću, ako Bog dopusti, iste pisme pre- štampati, pa ću ga lasno izvrći. Ali da može promisliti: kako smo svi od je- dnoga oca i matere rodjeni; tu bi is- praznu misa1 od sebe daleko bacio*. Narod naš mnogo je pvitajenieh zmi- jurina u njedra svoja primao, pa kad se ljutice tu topline nauživaše, ljuto ga o- pekoše. Mnogim je narod naš podao taj- ne — oni ga izdadoše; mnogim pokaza dobra svoja — oni ga pokraše. A Milo- van dobro za to znade, pa šapuće, reko bi, puku Slovinskomu: „Ne čini dobra nepoznanu, da te zlo ne snadje". A i drugu kaže, koja još dublje boli: „Ali tko nepoznanu čini dobro, dube sebi grob". To je starac Milovan sigurno iz duboka izkustva izreko. Ne bi bila ne- vina željica, da su ga Slovinjani poslu- šali! Qualis vita, finiš ita; život kakav i smrt takva. Velika je to, a i istinita rieč, koja bi se morala svakom mladencu du- boko u dušu usaditi, da uredi po njoj budući svoj život. Milovan nam to isto ovako kaže: »opako je živio, opako i Consiglio delP Impero per la trattazione costituzionale il relativo progetto di leg- ge, con pnrticolare interessP ne seguí tutte le ta si, avendo anche in questo sta- dio fatto, in piú incontri, m^tivate ri- mostranze alPEccelso i. r. Ministero, affmché nella finale redazione della legge si teuesse conto delle speciali condizioni di questa Diócesi e Provincia, si todies- sero quindi quelle eccezioni e si modi- fícassero quelle disposizioni che, appli- cale, ne avrebbero paralizzato ogni buon eft'etto. In questo senso Sua Eccellenza Rev., a nome dell' intero Episcopato dalmato, presento anche un memoriale alia Ca- mera dei Deputati, e umilió devotissima pregliiera a S. M. I. R. Apostólica. Pubblicata poi la legge sulla cougrua 19 aprile 1885 e F ordinanza esecutiva della medesima di data 2 luglio 1886, Sua Eccellenza si associó a tutto Y Epi- scopato austríaco, il quaie coi memoriali che furono giá pubblicati nei fogli delle rispottivo loro diócesi, come lo saranno in questo nostro, domando all' Eccelso i. r. Ministero del Culto e dell' Istruzione, la modificazione di alcune disposizioni dell' ordinanza stessa, affinché nell' ese- cuzione della legge succitata, siano anzi tutto salvi i principii di diritto ecclesia- stico ed i curatori di anime conseguano effettivamente un miglioramento delle lo- ro condizioni, almeno nei modesti iimiti voluti dalla legge. Oltre a questi atti collettivi dell'Epi- scopato, Sua Eccellenza Mons. Arcive- scovo, attese le speciali circostanze di quest1 Arcidiocesi, fece particolari rimo- strauze all1 Eccelso i. r. Ministero rela- tivamente all1 indipendenza delle Cappel- lauie esposte, all' esclusione della po- grebica e della zvonarina tanto dai di- ritti stolari quanto da qualunque i al tro titolo d1 introito nelle fassioni, come an- che alia conservazione di alcune cure che si vorrebbero incorporare ad altre." „Biač", starodavna hrvatska prestol- nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod veleučene radinosti 0. Š- Milinovića sada barskoga nadbiskupa metropolite, po na- govoru prijatelja, koji s veiikom slašću čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do- dalo je pri kraju kazalo. Može se naba- vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n. franco. Književne viesti i ocjene „Učenje Katollcanske Pravoslavne Crkve", i. Svršetkom prošle godine zadarska „Isti- na" obielodanila je knjigu — Učenje Ka- toličanske Pravoslavne Crkve izloženo uporedo sa razlikama koje postoje kod drugih hrišćanskih crkava od Vladimira Gete (po izvorniku — Guettee) svešteni- ka i doktora Bogoslovije pravoslavne crkve - preveo Miloš Parenta slušalac pravo- slavne Bogoslovije u Zadru. — Ovomu prevodu kumovali su profesori pravo- slavnog Bogoslovja „a naosob dr. Mi- svršio". A i ovako: „Ma tko zlo čini, neka se dobru ne nada". A i Milovan je sin roda Slovinskoga, i u njega je krv ratoborna, vruća, te kad o junacim i junaštvu pjeva, i sam se uzpali, i sam stiska desnicu svoju, pa u tom vrućem zanosu pjesmu dovršuje: Udri pobre! tko ua te nasrne! Premda je sam živa vatra, ipak se sgraža, kad je rieč o ratovima, koji su našu zemlju silno razdrobili, oslabili, razrovali: „Kati nesrični uzrok su vazda bili od razasutja, ne samo od kraljev- stvah, bauovinah i gradovah; nego li od gospodskih kućah i plemenah, ter bižeći po tudjim državam, izgube ne samo ima- nja i gospodstva, nego li jošter i vlasti- to ime od svoga plemena." A i tudje, dobre savjete, na vidjelo daje. Tako izrazuje odluku sbora makar- skoga: Medju vami bit će vazda ljudih, Slušajte ih, ako niste ludi, Jer slip ne zua kuda idje sunce, Stare vaše poslušajte sudce. Starac Milovan na ovaj način daje pouku, mieša sladko sa koristnim, premda koja pjesma ciela uzeta ne daje nam ka- kav dobar primjer o dobroti ili zloći, te pravednosti kazne ili nagrade. Primjeri su ne samo da nam služe za ogledalo, laš, koji je u cijelom ovom poslu bio glavni rukovođjač" (str. 5). Ova knjiga, veli prevoditelj, „bila je jur prevedena na sve glavuije jezike i o njoj je u svoje vrijeme kritika jedno- glasnu pohvalu izrekla" (str. G). Kašnje ćemt obširnije o auktoru i o njegovoj knjizi; no vidimo tren namjeru gosp. prevoditelje i njegov sud o rečenoj radnji. Gosp. P. prikaziva svoj provod „srpsko- me narodu, a po na osob srpskim sve- štenicima". Ova knjiga imala bi ih „učvr- stiti u pravoslavlju", — moglo bi se na- dodat i u jansenizmu, u ovoj novoj fazi zad. pravoslavne Bogoslovije —-„a sred- stvom istoga i u srpstvu, jer je jedno od drugoga nerazlučno* (str. 8). Namjera dakle nije mu samo religijozna nu i po- litička, jer pravoslavje i srpstvo je jedno od drugoga nerazlučno, ko brani dakle pravoslavje taj brani i srpstvo. Ovim g. P. dokazuje da nije točan naslov knjizi — katoličanska pravoslavna crkva — ako jo pravoslavje i srpstvo nerazlučno, onda pravoslavje nije katolieausko neg nacijo- nalno, što se dade lako zaključiti i iz njegovih rieči u primjetbi 7) na svršetku knjige (str. 19G). Pravoslavje i srps> -q je nerazlučno — to ti je doskočica, ko- i jom se zavadja neuki puk, propoviedajuć mu, kako smo imali prigode čuti više puta, srpsku vjeru. Tim doisto ne dade se dostignuti cilj gosp. Getea — sje- dinjenje crkava. Kako to pak stoji u su- glasju s onim drugim auktorovim noći- ma (str. 5), da crkva „nema harakter narodni" V Gosp. P. teži još da dostigne o- vim prevodoin „hrabriti u borbi protiv napadaja, ma s koje strane om bili na- pereni". Čini se da g. P. nije čitao čla- nak ,,Istine" — Primjeri tolerancije — (br. 13 (19) G. 1. str. 299 sli.) gdje se govori deviza katoličkog bogoslova Perrona — tolerantia religiosa est impia et absurda — je deviza nesretna; dakle po ,,Istini" je sretna protivna — tole- rantia religiosa est pia et rationabilis —. Kako dakle-g. P. može hrabriti na borbu, kad je svaka religija dogmatice tolera n- da: ako se g. P. drži načela ,,Istine", onda kod svake religije je istina, i ne treba mu hrabriti na borbu. Gosp. P. izrazuje najpovoljniji sud o istoj knjizi, i to sbog glasovitog imena auktora, čija razna djela napisana ujan- senistiekom duhu navadja na str. 0-, 7. Nadomoće još da istu knjigu „preporu- čuje i sami sadržaj, iz koga će se vi- djeti dostojanstvo, harmonija, uzvišenost, božanstveuost pravoslavnog vjeroučenja i obrednosti, naspram mehanizma, sujevjc- rija, materjalizacije s jedne strane (bit će sa katoličanske) i hladuokrvnosti i zbrke s druge strane zapadnoga hriščan- stva". Doisto ima biti dragocjena za pra- voslavne takova knjiga napisana od ino- stranca odgojena u zapadnom duhu, po kojoj u iztoćnoj crkvi sve je dostojan- stveno, harmonično, uzvišeno, božanstve- nege i za dokaze. Primjeri mogu više koristit, nego najbolja gola načela. S pri- mjerima Kačić kao da kaže, kako se ima živjeti, boriti. Zlo se svuda kazni, dobro nadari, iz- dajstvo naplati, a ubojstvo žestoku plaću prima. Pjeva o kralju Vukasinu, kad mu sluga odsjekao glavu: Božja pravda tako hotijaše, Da mu sluga odsieče glavu. Jer on bjaše pogubio kralja Urošića, svoga gospodara. Ali ko hoće da drugoga uči, sam mo- 1 ra znati, živjeti, kako se mora živjeti, i govoriti, kako je dobro govoriti. Starcu Milovanu duboko je u pameti ona: ne uzmi u tašte ime Božije! te svuda, gdje može to izbjegnuti, izbjegava. ili: Kralj od Bosne, da ga bor ubio ! „Sva je Grčka zemlja porobjena. Od Bugara, da ih bor ubio !" Starcu je veoma žao, kad se kršćani medjusobno kolju. Dok se je klati s Tur- cima, za vjeru svoju, to je dužnost, to je pošteno, ali nije liepo niti pošteno da kršćanin prolieva krv kršćansku. „Nisu Turci, nego braća naša, Koji jednu viru virujemo : no, a u katoličkoj svladao ti je sve pusti mehanizam, sujevjerje, materjali-eam; to ti jo gore katoličanstvo neg staro po- ganstvo, koje jo ipak imalo uešto dobra u sebi, kako nas uče crkovni učitelji, naosob oni Aleksandrinske škole, koji su se tim pitanjem više bavili. Ko bi mo- go žfliti više tolerancije i ljubavi prama katoiiranskoj crkvi; gosp. V. pisuc .,Isti- ne" može sh doisto diviti svojim učeni- kom i navesti i ovo kao prim.it>- uda- rancije, dakako religijozno i krić;iuske ljubavi. Bit će ljubav kršćanska potakla pisce „Istine", da izruče ovu knjigu srbakomu narodu, da ga još više razjare prot ka- tolicim, jer mučno da nadjes što gorega i lažljivijega o katoličiinskom učenju. Po ovoj knjizi ni jedan katolički dogmat nije čist od zablude, sve je pokvareno, sve zbrkano, sve okuženo. Ovo su ti ljudi, koji će ti se sutra tužiti, da se nu nje nepravedno napada, ljudi, koji na sva usta trube toleranciju, ljubav, a kad ta- mo djelom siju razdor i mržnju Vidimo koji je taj Gete, čije djelo je ,,I- stina" izabrala da njim obdari svoj uarod. Navesti ću rieči samog prevoditelja, iz kojih so dosta može zaključiti. Gete kao svećenik katolik napisao je djelo — „/sto- rija francuske crkve" — u 12 tomova, Ovo jo djelo bilo stavljeno od rimske kurijo u „Index" i žestoko napadnuto od ultramontanskih listova. Povodom ovoga dogadjaja, pisac je izdao naročitu knji- žicu „Do la mise a V Index dr V Histoi- re do I' Egli so do France44, u kojoj je dokazao beztemeljnost postupka rimske kurije, — pa pošto to nije ništa pomo- glo, poslije nekoga vremena razvrgne svaku dalju svezu sa rimokatoličkom cr- kvom". Dakle Geto je odmetnik od svoja crkvo, ostavio je ,,svoju svetu pradje- dovsku vjeru". Kako ju je ostavio; iz inaua napram Hiniu, koji mu je osudio krivi nauk. Za takove ljude valja ona stara : poturica gori od turčina. Djela, koja navadja prevoditelj dosta nam kažu da je skrozi galikunac i jansenista, i ne našav odziva na zapadu priteko k r/to- ku da tu steče časti i lovorvienaca na teologičkom polju, gdje i monoeuli dobro prolaze. Naši mu se učeni pisci, „Istine" dive, no mari da je ušuljao «Janseuizam u pravoslavje, njihova je diviza —- svw, samo no papstvo. BRZOJAVNE VIESTI „Katoličkoj Dalmaciji", Beč, 31 siečnja. Prispir oramo ugarski ministar predsjednik Tisza sa ministrim Orczy-em. S%apary-cm, Sze- cheny-em i Fevervary-em, da ugova- raj u sa bečkim ministrima o liarodnoi« ustanku. Nit je lipo, niti je pošteno, Da njihovu krvcu prolijemo." U Boga je moć velika. On neće do- pustit, da križari bitku izgube: on neće pustit dobrog kršćanina, da u vjeri klone : Ali tko će s Bogom bojak biti ? Tko li Božju vojsku pridobiti ? Pogiboše Turci Janjičari, Ali Božji siku ih Križari.... Žestoko brani papu protiv napadajem protivnika, pa se smije njihovu neprija- teljstvu i proklinjanju. „Gdi će vrane orla pogubiti, Gdi T prokletstva Papi nahuditi?" Brani katolike, koji jedu i žabe i spu- že. Nije grieh jesti to«a, ali proždrlost, grieh je težki „Gdi će spuži nahudili duši, Gdi li kozle, koje su uduši ? Neće jiće dušu otrovati, Ko ga bude trizno blagovati." Milovan naš, u svakoj sgodi i prigo- di, gdjegod može, nastoji da uzbudi ću- stva religijska. „Religijska su ćustva veoma znamenita, jer su najčvršća pod- pora ćuđorednosti. Jedino pomisao na to, da je Bog svuda, da sve zna i vidi, i da će jednom dobro naplatiti, a zlo ka- zniti, može Čovjeka sačuvati od pohva- reuosti i zloće, te ga privesti ua put istine i pravde" (Basuričuk). A takovieh «tvari, kako vidjesmo, Mi- lovan dosta podao rodu našemu, a ne- dvojbeno i koristno djelovao. Zanimivi su i konačni stihovi, kojima, svršuje Milovan koju pojedinu svojieh pjesama. (J tim stihovim pominjo obično počitak svoj, buduć je, trudio i dugo po- čivao, želi svima zdravlje i veselje ua ovom, a rajsko blaženstvo na onom svietu, te nudi koli živuće, toli duše umrlieh, da mole Boga za njegovo zdravlje i du- šu, da mole i za pobratima Bodovana mu, te najposli« na mnogim mjestima proklinje zlo, nepravdu i nevjeru. U malo rieči, lakonični, mnogo reče, kao da nau- miče nudi te rieči da se na pamet nau- če. te da se u životu npotrebljuju. Prošlost mu .je spominjanje, a ko vier- no i pomno sluša poviest svoju u njego- voj pjesmi, časti toga on ju posvećuje. ili: Onda bilo, sad so spominjalo, Tko me čuje, nuka ne čast inu je, Onda bilo, sad se spominjalo, Koga nije, da kruha ne jide. (SUedi.)

•M j Veritatem facicnfces in charitate, \ crescamus in illo por omnia, qui < est cajiut Christus. I (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izíiodilu ^oned-jei^Ilf: i -u. Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina ammisque in Religionis amor« et in-verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papimk. listu, PA veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, mens est. (S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam. "UVjeti predbrojte: _ U Zadru, unapriecl 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. Tko ;zaostane 8 predplatom plaća 1 iior. više. - Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovL - Predbrojba traje zai cjelugo- dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajućn godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „iranco na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. __ Br. 11 S^-ZD.^,^, Öetvrtals: ±7"' "V©lja.ce 1887, G-od. ZHZT7-III „nezvani propovjednik unije." XIII. Dodatkom fdiogue nije mogla bit povriedjena nikakva ustanova trećega sabora vasionskog u Efezu, jer se tu nije ni raspravljalo o carigradskom simbolu, nit je ovaj bio tu proštiven, za to ni zapadna crkva nije mogla tu podpasti nikakvome proklestvu, ka- ko bi htjeli bogoslovi na Istoku. Što se pak tiče kalcedonskog sa- bora, četvrtog ekumeničkog, premda je bio u njem pročitan simbol cari- gradski, iz te se okolnosti ne smije nipošto izvadjat ono što izvadjaju ne- prijatelji proishodjenja i od Sina. Na podlozi nepobitnih, izvornih do- kumenata Solovjev je u zadnjem na- šem članku predočio kako je stvar na tom saboru išla, koje mjesto zauzi- mlje simbol carigradski i gdje se na- lazi prietnja proklestva, 11a što se pozivlju istočnjaci. Molimo čitatelja da to drži pred očima, a mi ćemo pripustit opat rieč g. Solovjevu, da čujemo što se može zaključit, iz ciele rasprave u kalcedonskom saboru, proti dodatku filioque, „Neka sudi sam čitatelj, nastavlja g. Solovjev, je li moguće da se ta zabrana (kalcedonskog sabora) u tom smislu i u toj svezi, kako što se štije u saborskim spisim, odnosi na do- slovčanu nepovredivost simbola i po- imence simbola nicejsko-carigradskog. Mi pak 0 tom i ne dvojimo da se zabrana, kojom se prieči predlagat ino vjerovanje (ini simbol), jedino može ovdje odnašat na tako novo izlo- ženje vjere, koje bi bilo nesuglasno s tim, što je bilo poprimljeno i utvr- djeno na istom saboru kalcedonskom; a na njem su bila poprimljena i utvr- djena ciela četiri dogmatička doku- menta, izmedju ostalih i carigradski simbol. Da su ovi simbol imali oso- bito otci pred očima, bez dvojbe bi oni bili kakvim ti drago načinom u- pozorili na to osobito uvaženje, u redu drugih izloženja vjere". — „Mješte toga mi nahodimo da iz- medju četiri dogmatička dokumenta na saboru kalcedonskom utvrdjena, otci tog sabora pripisuju neko osobito zna- čenje, niponišto carigradskome sim- bolu, dali prvobitnom i osnovnomu simbolu nieejskomu s jedne strane, a s druge poslanici pape Lava, kakono najposljednjem u njihovo doba izlo- ženju pravoslavnog učenja i, po sa- moj njihovoj rieči, kako obćemu stupu vjere proti zlomislećim (krivovierci111). Pa u svakom slučaju, 0 doslovčanoj nepovredivosti carigradskog simbola nijesu rekli ni rieči kalcedonski otci, i tumačit u tom smislu njihovu za- branu može se jedino, kad se ne po- znade dovoljno eieli tečaj same ra- sprave". Mi ne bismo znali kazat što bi mo- gli odgovorit diletantu bogoslovu naši učeni pisci zad. „Istine". Ovdje se ipak ne radi 0 stokrat izmlaćenoj sla- mi, kako to oni običavaju reći, ovdje bilo bi potrebito da se štogod odgo- vori; ali mi smo već obaviešteni da nam ne će, bar ako i nas ne varaju, ti učenjaci odgovorit ništa, jer u za- ludna prepiranja i polemiziranja u- puštati ne će. Koristnije, pa i ko- modnije je potvarat i lagat, a uz to šutit, kad laž i kukavština iziđe 11a vidjelo. To sve dakako da se ne bi gdjekoji prijatelj „Istine" prenuo iza sna te posuunijio 0 njezinoj nepo- grešivosti. Nego stavimo da oni, samo „ku- šnje radi", ili da prekriju svoju go- lotinju pred učenicima, s olimpijske visine sadju medju umrlike da odgo- vore štogod diletantu bogoslovu. Ne bi mu, ufamo, prigovarali za to jer se on obratio put zapadnog mraka na Mansijevu „Ss. eonciliorum am- plissima collectio" da raspita kako se to sbilo i 0 čem se radilo na tre- ćem i četvrtom vasionskom saboru. Nije kriv Solovjev što na Istoku takih knjiga nema: te blažene collectiones svakovrstnih sabora istočnih i zapadnih, vasionskih i pomjestnih nikle su u zapadnoj noći. Počam od Merlina, Orabbe-a i Surija, ća do Mansija, pa ako ćeš do Hefelea, tim su se po- slom bavili zapadnjaci; a sam po- častni Dr. Milaš, kad mu treba, po- zivlje se na te zapadne izvore, po- imence na Mansija, bilo to i prepi- šivajuć citacije ispod treće il četvrte ruke. S te je strane, mislimo, g, So- lovjev podpuno opravdan, nit je dan- današnji pogibelji da mu ko reče — slupido Baronio stupidior Mansius, USPOMENA STOGODIŠNJICE RUGJE BOŠKOVIĆA1) 13 Februara 1787. Rugje Bošković sin Pavlo Beterinke i Nikole Boškovića, rodi se 18.og maja 1711 u Dubrovniku, gdje primi prve nauke. Zatim, želeći postati učiteljem, uljeze, kad mu bijaše stopiv 15 godina, medju redovnike Sv. Injacija, koji su onda bili kod nas na glasu kao najvrie- dniji nastavnici. U Rimu, gdje je spro- veo svoj tiroeinij, toliko se zaljubi u matematične nauke, da je sve zidove svoje sobice napunio geometričkem sli- kama, te tako zaduben dau i noć 11 u- ') Prigodom stogodišnjice. U Dubrovniku. kako je nekad odgovarao Teof. Pro- kopović: „stupido Binio stupidior Ba- ronius"! Morali bi ipak učeni pisci zad. „Istine" nešto odgovorit na istoričko- dogmatička razlaganja diletanta bo- goslova, kojim se ruše najpouzdanije njihove teorije. Pred očima nam je „Dogmatičko bogoslovlje s ruskog prevedeno" u Beogradu 1872. Ako se ne varamo, tom se knjigom služe djaci u ovdje- šnjem srbskom Sjemeništu. Na strani 107 čitamo doslovce; ,1 sveta vasionska crkva, rukovo- djena uz sveto Pismo još i sveštenim J predanjem, učila je jednoglasno od samog početka, da Duh samo od je- dnog jedinog Oca proishodi. To se vidi iz sviju prastarih simbola, pa i samog nikeo-konstantinopolskog, koji je na svima vasionskim saborima isto ovako čitan, kao što ga danas mi čitamo. Osem toga, na trećem vasion- skom saboru strogo je bilo zabranje- no, da se ma što domeće ili uma- ljava u tom simbolu, koji je već je- dnom složen i utvrdjenif. Koliko je ovdje povjestnićke istine lako će poznat ko je prostio ono što je reko Solovjev 0 trećem saboru va- sionskom, gdje nije bio. nit je mogo bit ni pročitan simbol nikeo-konstan- tinopolski. Na tom saboru nije ni moglo bit strogo zabranjeno da se ma što domeće ili umaijava tom sim- bolu, koji je već jednom složen i utvrdjen! Tog simbola u današnjem obliku nije tad ni bilo! Je li bar ovo jasno našim učenim profesurima? Mi smo valjda malko tvrdoglavi, pa ne samo što ne vidimo iz sviju prastarih simbola ono što vide bo- ' goslovi 11a Istoku, nego obratno uvje- reni smo, a po sriedi je nepobitna poViest, da nijedan sabor vasionski nije ma ni iz daleka štogod ustano- vio, čim bi se poduprlo učenje da duh samo od jednog jedinog Oca proishodi! Evo nas s kapom u ruci te molimo da bi nas ko uputio na kakvu izreku svetoga pisma, na kakav prastari simbol i na kakav sabor, gdje bi se učilo ili ispoviedalo da Duh samo od jednog jedinog oca proishodi. Dodatkom od jednog jedi- nog ispovieda se posve novi član vje- re, a ta vjera mora da bude nečim čenju, dopre za kratko vrieme do oso- bite vještine u toj znanosti. Ali družtvo Jezusovaca, kojemu je pri- padao, imalo je potrebu učitelja za gra- matiku i umanistiku, te baš našemu Rugji biše povjereni ti predmeti najprvo u Rimu, pa u Temu, zatim opet u Rimu. Ta nova a ne žudjena zabava nije mogla ni za najmanje da odvrati mladoga mate- matičara od svojieh iztraživanja, te tako već nakon malo stupi u javnost prvom svojom razpravom: „De maculis solari- busa godine kašnje izdade : „Dc Mer- curii novissimo infra solem transita1' i „ Constructio geométrica trigonometriae sphaericae". Tako sve cio 1785 nije pro- šlo godine, a da on nebi iznenadio učeni sviet kakvom novom radnjom, doprino- seći mnogo tomu, da astronomija, geo- metrija, fizika i mehanika dopru do da- našnje razvitosti kao samostalne znano- sti. Zato ga s počitanjem spominju u dakazana. Rade li po duši istočni bogoslovi, dužni su opravdat kakvim crkvenim dokumentom, il bar kakvim svjedočanstvom crkvenih naučitelja taj ogromni skok, taj oštro odsječeni sa- mo od jednog jedinog! U nicejsko-carigradskom simbolu imamo da Duh od Otca izhodi. Po- zivat se na ovaj simbol da se opravda taj „samo od jednog jedinog oca proishodi" toliko je pametno, koliko bi pametno bilo pozivat se 11a prvi član istoga simbola: „vjerujem u je- dnoga Boga otca svemogućega stvo- ritelja neba i zemlje", — a to da se dokaže da Sin ili Duh Sveti nije stvoritelj neba i zemlje nego samo jedan jedini Otac! Da su otci carigradskog sabora ispoviedali vjeru bogoslova današnje nesjedinjene crkve na Istoku, jamačno bi svomu simbolu bili priložili samo od jednog jedinoga. Macedonijanci učili su da Duh Sveti proizlazi samo od jednog jedinog Sina. Nek bi se srušila iz temelja^ ta zabluda otci su morali osudit ju opriečnom (contra- ria) proposicijom: samo od jednog jedinog Otca, Ali to nije bila vjera vasionske crkve, tim bi bili pali u opriečnu bludnju. Istina je stala po sriedi, pa su oni svojom ustanovom i utvrdili tu istinu, opredjeljujuć da Duh ne izlazi samo od Sina (jer ne meču Macedonijancima da izlazi od Sina), nego i od Otca. Nije nam ni kraj pameti uplićat se ovdje u odulja dogmatička raspra- vljanja ob ovom predmetu: ko želi vidjet koliko je temeljito učenje ka- toličke crkve na probir mu spisa i rasprava do mile volje. Na primjer mi bismo uputili našu braću istočnjake 11a učenog Franzelin-a „tnsetatus de Deo Trino" i na njegov „paralipomenom", što nije drugo nego dodatak raspravi „de Deo Trinost. Namjera nam je tim što smo- ovdje kazali samo upozorit nesjedinjenu braću nek bi ozbiljno promislili na netemeljitost prigovora da je Zapad izopačio starinsku vjeru i patvorio simbol vjere. To je težka osvada, pa bi morala bit dobro 0- snovana. Ako se umetnućem filiogue patvo- rio simbol, što da kažemo 0 umetnuću samo od jednog jedinoga? Ufamo da nam se ne će odgovorit, — da nije pri- spodoba u redu, jer da se to samo od jednog jedinoga ne štije u nic.- car. simbolu kakov se sahranio na Istoku. Ako to materijalno i ne stoji— u tom simbolu, to stoji i materijalno i formalno u vjerovanju istočnjaka; a to i jest najpoglavitije. Mi bismo želili da budu istočna nam braća malo dosljednija. Opetuju nam po što puta da nijedan patrijar, ni- jedan episkop, pa ni kakva pomjestna crkva, pa ni skup crkava jedne po- krajine ne odlučuje u poslu vjere ne- pogriešno; a kad tamo upućuju nas na izloženje vjere triju ili četiriju patrijara, kako da bi to bilo nepo- grešivo učenje vasionske crkve! Tuže nas da patvorismo nic.-car. simbol umetnućem filioque, a kad tamo oni umeću istome simbolu kad ga dogma- tično tumače samo od jednog jedi- noga, i tim dodatkom ruše vjeru ota- ca sakupljenih u saboru carigradskom. Stvar je preozbiljna, i mi želimo da se ovim pitanjem, koje je razdvo- jilo kršćanski sviet na dogmatičkom polju, osbiljno bave naša nesjedinjena braća. Nije dično po nje da materijalno opetuju doskočice onih strastvenih vre- mena, kad se kavga zametnula. Treba te prve izlieve ljudskog prkosa dobro porešetat* prispodabljajuć ih s učenjem sv. pisma, s vjerom prve crkve, sve- tili otaca i ekumeničkih sabora. Uz to molimo se svi skupa Otcu svih dobara da nam srdee očisti i pamet prosvietli; a Bog ne će zabacit take molitve. On je svomog, i proti svakom našemu predvidjenju i očekivanju mo- že činit da se doskora obistini ono, što se pričinja ljudskomu oku još daleko tisuću lieta. svojiem djelima najčuveniji filozofi, kao što su bili Dugald, Stewart, Mendelssohn, Herbart, Spencer, Feclmer, Lange, Taine i drugi; njegoviem su se prijateljstvom ponosili Lambertini, kardino Silvio Va- lenti, Gonzaga, Clairaut, d1 Allembert, Fontaine, de la Caille, Monnier, de la Lande; pape i kraljevi željahu ga u svojim državama, a visoka učena družtva dičahu se da ga mogu ubrojiti medju svoje članove. Kako mnogi njegovi sugradjani, za- ljubi se i on za rana u latinsku pjesmu, te, razabirući spjeve svoga učitelja, Otca Karla No četi, 0 Dngi i Sjevernoj zori, pokaza se bistrouman u pjesmi i ljubi- mac fizike. Vjfeštinu u pjesmi i zanos za fizikom očitova on kašnje u pjesmi: „De solis ac lanae. defeetibus*, u kojoj razloži 0 teoriji svjetlosti. Ali ga slava čekaše osobito na dru- gomu polju. Geometrija ga je od dje- tinjstva privlačila, te se on s toga i po- sveti najviše toj znanosti i pokaza kako se ona plemenito priklada mostovima, putovima, vodovalima, a navlaš podbo- čivanju kube Sv. Petra u Rimu, koja se bjaše nagnula da padne, napokon pitanju, koje se često bijaše potaklo, a nikad po- ravnalo, t. j. kako da se prečiste Pontij- ska blata. U ovim radnjama poriečivši se, odluči ostaviti Rim, te se ponudi ministru por- tugiškog kralja, da će poći još s kojim Jezuvitom u Brazilj, da prediže tipove onih zemalja, koje je Portugal imao pri- miti u zamjenu od Španjolske, i u isto doba da izmjeri stupanj meridijana i da ga usporedi sa Quintovim, što su skoro učili Akademici u Parizu. Bonediktu XIV bješe žao izgubiti ovaj ures rimskog ko- legija, zato ga zadrža i naredi mu, da promjeri meridijan izmedju Rima i Ri- mini Tu radnju on svrši u dvie godine Iz Bosne i Hercegovine. Javismo kako u Sarajevu izašo prvi br. „Glasnika" jugoslavenskih Franjevaca. „Glasnik* je religijozno-poučni List, te će mu biti zadaća saobćivati: a) viesti 0 redu franjevačkomu u obće, ter sve što važnijega čine u kojoj mu drago strani svieta franjevački članovi; b) javljati što se važnijega dogodi kod Franjevaca u Bosni, Hercegovini, Dal- maciji, Hrvatskoj, Slavoniji itd. c) douositi važnije crkvene dogodjaje i po s Inglezom Majerom, i opisa SH- protive podnesene od prirode i od br- djana, koji su im se opirali, misleći da su vješturci. U to doba pozva ga Lukeška repu- blika, da poravna neku vraždu s Toska- nom. On se odazva i ode za to u Beč. Posieti i Pariz i London, a bješe se za- putio i u Carigrad, da gleda prolaz Ve- nerin preko sunca (1701), ali se zakasni. Godine 1764 bi profesorom matema- tike na visokoj školi u Paviji, pozvau na tu čast od milanoškog senata i od grofa Firmiana, punomoćnika Marija Te- rezije; ali suproUve i nedragosti poguaše ga brzo odatle na nov put u Francusku i Flandru. Ugovaraše i sa Londonskom Akademijom za put 11 Kaliforniju, da motri prelaz Venerin preko sunca god. 1709, ali ne mogaše tamo poći, jer su tad progonili Jeznvite iz Amerike. Kad se je povratio u Lombardiju, ra-

Veritafcem facicnfces in chántate, creseamus in ilio pvr omnia, qui est caput Olu'istus. (8. Paul. Eph. IV. 13.) Iznodiíu DPonedóeinIDs i "u. Oet^rtaJi: -o Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alacritor operara Yestram impensuros in tuenda salutari Ecclesi» doctrina ammisque in lloligionis a more et in verae ticlei profeasione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1S72 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: i Si qnis Cathedrae Petri jungitur, [ mens est. J (S. Hieronynt. Epis. XVI. ad Dam. TJVjeti pred"broj"bo; — U Zadru, an?.pried 7 fior. na godinu. Za inozemstvo 7 fior. i no star ski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-.. i - y i n.i 'i - rt _ 3 - J—C ~ u Po ostaloj carevini 8 ñor. Tko zaostane s predplatom plaća 1 fior. vise. — ...v..«....... • - r¿V;nY;s¡.0 n-,ma-no „ 7aiUr - jnT.:"si frfln<.A« dinu; tko na svrhu godišta ne 'odbije list smatra se predbrojnikom i m nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco na Uredništvo. — Uvrstbe po 50 novč. redak. Ob.i ii rani m veoma nizku cienu. Svaki broj nanose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Br. 13 ZJbJZDj&.tt* Četvrtak T7"elja.oe 1887. G-od. 22IT7-IIX „nezvani propovjednik unije." XV. Na trećem vasionskom saboru stro- go je bilo zabranjeno da se ma StO domeće ili umaljava u simbolu nikeo- konstantinopolitanskom, koji je već jednom složen i utvrdjen. Rimska crkva, iz neke hude namjere, preko- račila je tu strogu zabranu, tim se odtrgla od jedinstva i podpala pod anateme trećeg vasionskog sabora, — Na podlozi nepobitnih dokumenata, i razlaganjem stroga, objektivna po- vjestničara i dogmatika, g. Solovjev doveo nas je do očevidnog zaključka da u toj osvadi istočnjaka nema ništa istinita. Ni treći, pa ni četvrti va- sionski sabor nije mogo ništa usta- novit glede simbola nikeo-carigrad- skog, koga u to doba, u današnjem obliku, nije još ni bilo; a tim je manje taj simbol mogo bit složen i utvrdjen u smislu protivnika, to jest tako da mu se ni slovke ne smrje dometnut, pa bilo to i na razjašnje- nje vjere proti budućim krivo vjerskim zabluuam. Poviest unskih sabora očito nam kaže da zapadna crkva nije Ludom namjerom simbol izopačila. Kako je carigradski sabor proti Macedonijan- j cima simbolu nadodao — koji od oka izhodi, što su nijekali ti jeretici, tako su ispanski sabori dometnuli fdiogue proti Grotskim Arijevcima, s tog razlo- ga osobito, da se ne bi oni, koji su ostavljali tu jeres i prelazili u krilo prave vjere, povratili, iz neznanja ili iz neopreznosti, na staru bludnju. Što se tiče same vjere, ispoviedane tim do metkom, ona je bila tako pri- znata i obćenita u crkvi, da se nije ni na zapadu ni na istoku nikomu ni snievalo, da bi se umetnućem filioque bila ma u čem promienila nicejska vjera, Doslovčana nepovredivost simbola, to je izmišljotina tekar poznijih vre- mena. Pa da je simbol bio već je- dnom složen i utanačen, u smislu istočnih bogoslova, ne bismo nailazili na tolike razno vrstnosti u načinu, ko- jim se štije taj simbol u spisima VI. i VII. vieka. Ali ne samo što nije bio utanačen i već jednom složen i utvrdjen la- tinski prevod simbola, nego „sami grčki tekst, nastavlja g. Solovjev, nije bio ni iz daleka tako opredieljen i ustanovljeu, kako to misle zagova- ratelji njegove došlovčane nepovredi- vosti. Tako pri napomenutom štenju simbola nicejskog i carigradskoga na kalcedonskom saboru, oba ta simbola u sabornim djelima predstavljaju ne- koliko, više ili manje važnih, razli- kosti napram sada poprimljenomu tekstu8. — „Reći će se da te raznoće ipak ne mienjaju smisla i ne ruše pravoslavnu vjeru, To je istinito, no uprav za to i glede filioque nije važno baš to, što se ta rieč dometla, nego je li se tim izmieniio značenje pravoslavne vjere. No to pitanje može bit jedino u bi- tnosti i konačno riešeno samom va- sionskom crkvom. Osuda katolika sbog filioque, s gledišta doslovčane nepo- vredivosti simbola, ne slaže se s isti- nim položajem same stvari. Kakvu važnost može imat fakt pribavljenja, kad ostaje da se još razvidi kako stoji taj fakt s gledišta neustanovlje- na teksta? A ta neutanačenostteksta dopuštala je i u grčkoj crkvi sve do konca VIII. vieka odaleči vat se dosta bitno od doslovčanosti simbola". — „Na posljednjem sedmom vasion- skome saboru, med ostalim, čitalo se ispoviedanje vjere, napisano od pri- sutnog na tom saboru patrijarke sv. Tarasija, i tu o Duhu Sv. govori se kako i u našem carigradskom simbolu, ali s dodatkom osmome članu — po Sinu (Mansi t. XII., col. 1122)". „Očevidno sv. Tarasije razumievao je zabrane kalcedonske u neuspore- divo širem smislu, neg li to čine naši bogoslovi posljednih vremena". Gosp. Solovjev ovim zaključio je ono što je cienio za sad shodno od- govorit suparnicima na osvadu da je Zapad naumice izopačio simbol vjere. On se no zapliće, kako smo vidjeli, u teorotieka cjepidlačenja, nit se laća lukavih doskočica: pronicavim okom on shvaća odma koji je pravi ključ da se, povoljno za obe prepi- ruće se stranke, rieši pitanje. Pri raspravi on nezaviriva zlobno u ni- ispanskoj pojavio, a to je učinila tek onda kad se je vidjela prisiljena ni- jekanjem vjere izražene tim dometkom. Da nije bilo Fotija i Kerularija možda bi i danas ona pjevala kroz svetu misu simbol bez dodatka filioque. Smiešno je pak, kad bi se smiehu u tako ozbiljnim pitanjima smjelo pri- pustit mjesta, pozivat se na Lava III i na samu rimsku crkvu, kako onu, koja bi tobože bila osudila s početka fllioque za to, jer nije cienila još shodno poprimit ga u simbol nicejsko carigradski! Ljudi, koji misle svojom glavom i koji ljube i pojme kršćansku istinu, ne mogu se mirnom saviešću spustit na rieč blaženoga Fotija (čovjeka o- sudjena i izobćena samom istočnom crkvom) i drugih, krivovjeraca, koji su življeli prije njega i od kojih on je naučio kako da se osveti vrhovnoj učećoj vlasti u Isukrstovoj crkvi, ko- joj se je ulagivao i koju je prizna- vao, sve dok se uzdao da će od nje bit potvrdien na carigradskoj stolici, otetoj Injaciju, istočna crkva i danas štuje Fotijem progonjenoga Injacija kako Božijeg ugodnika i svetitelja, a tim prosvjeduje neprestance proti na- silniku Fotiju, koga počastili Doktor čiju dušu, nit se obazire na predsude ! Milaš zove blaženim, a imao bi njega i na čije povladjivanje il negodovanje, j taman zvati uzurpatorom. On neustrašivo spravasi da joj rieda istinu u lice. Kad je čovjek opit strašću dosta i y oe pokloni, pa se j da mu zagrmi na uši goropadni Teof. j ono nahodila i u logoru suparnika. | Prokopović sa svojim: Feroeiente prae- j Na teologičkom polju kako i na sla- j seriim Romana Bestia, sibi insanos j venofiiskom, diletant bogoslov ljubi, ! titulos ac paene divinam prerogati- j u velike dokaze, koje mu pružaju na- I vam arrogante, ita confirmatum est i čela i predpostavke samih protivnika, t. j. 011 se služi tako zvanim doka- zima ad hominem; za to baš i jesu njegova razlaganja zanimiva i nepo- bitna ; za to mu pošten čovjek i iskren kršćanin, ma koje bilo \Jer.o- ispoviedi, ne bi smio ništa prigova- rati, a tim ga manje naprečac osu- djivati. Jedini učeni p'sac zad. „Istine" može, i to nekim štiocima „Istine", koje valjda on bolje od nas poznade, predstavljat diletanta bogoslova poput slaboumna čovuljka, koji tako djetinji, da se ne bi pristojalo kakvu ruskome episkopu, a da se ne omrlja, osvrćat se na Solovjevove budalaštine. Učeni je pisac ,Istine" kivni lakrdijaš, koji nije, dvojimo, ni štio rasprave gosp. Solovjeva, prem nam kaže da mu je iz spisa poznat Solovjev. Kad bi 011 sbilja bio vješt spisima g, Solovjeva, tad bi mi morali reći da on naum'ce laže, i da tim moralnim sredstvom ište sviet zavesti. Lozinka je nekih, ljudi: laži te laži, sved će se nešto od te laži priliepiti. Bar da se ti ljudi, u stanovitim prilikama, osvrću malko više 11a publiku, kojoj su nji- hove laži i klevete namienjene ! Učeni ljudi oko zad. „Istino" bljuskat će dakako i u napried da je rimska crkva svetogrdno izopačila simbol vjere. Ipak rimska crkva u užem smislu bila je na zapadu zadnja, koja je u simbol pripustila filiotpie. Ona je znala, kako je to znala i istočna crkva, da se u španjolskoj i drugda taj filioque pjeva kroz svetu liturgiju. Ona, pa ni istočna crkva, nije to osudila; 110 nije cienila shodno poprimit taj filioque, nego nakon duga četiri vieka iza kako se je u schisma, ut nulla deinceps concordiae j spes appareat (De Sp. S. Historia j controversiae p. i), Ali tako pred- stavljanje stvari i predtečno rješenje svakog povjestničkog razlaganja, kojim bi se moglo doć do izmirenja crkava, nije moglo zadovoljit g. Solovjeva. Ljubitelja istine i ljudi, kojim stoji na srdcu sloga izmedju jednokrvne braće, ima mnogo kod Srba i 11 Ru- skoj ; pa ufamo se u dobroga Boga da glas gospodina Solovjeva ne će ostat glas vapijućega u pustinji. Ne donese li drugoga ploda, bar će po- taknut mnoge pametne kršćane da razvide točnije i objektivnije uzroke nesretne naše razmirice; a uz to neka se ne osudjiva niko a priori. To je uprav ono što želi gosp. Solovjev i što bi imali želit svi i- skreni ljubitelji kršćanstva i slavljan- stva: to je prvi i najvažniji korak, da se dodje kadli tadli k žudjenomu cilju. Proslava stogodišnjice Jezin Rugjc L Boškovića Dubrovčanina. U Dubrovniku dne 12, 13, 14 veljače teli. god. Dubrovnik mirjulih dana javno dokaza da ni doba. ni sile pretrpljenieh bieda nemogu u njemu uništit uspomenu sla- vne svoje p.iošlosti. Uvjeren da što je bio negda nemože bit u buduće; veseli se i diči se mišlju što je u svietskoj poviesti stekao ime koje ga vječitim učini. To zadovoljstvo izrazi javno, sgodom proslave stogodišnjice neumrlog svoga sina Boškovića, muža take vrieduosti, da se s njim može ponosit ne samo rodno mjesto njegovo, neg i vasiona Europa. Tko je prisustvovao svečanosti, te pro- slave, može svjedočit, da mu se činilo kao da se poviatilo ono 4oba u koje sve je disalo u Dubrovniku vjerom, knjiže- vnošću, bratskom ljubavi i onom nekom ponositosti značaja, koja ako Dubrovnik i ne učini srećnim, ipak ga proglasi u- ljudnim i plemenitim. Opisat sitno što se sbilo u rečenoj sgodi niti treba niti je moguće: želim ipak poklonit čitateljim mile naše ,,K. D." malu kitu glavnieh okoluosti rečene proslave. U Dubrovačkoj obćini, iz krila i same obćiue i raznih učionskili zavoda, bi sa- stavljen odbor za proslavu Boškovića, naime od Gospode: Dr. Pera Cingrije, M. P. Jezusovca Em. Ferrazzi, Prof. gim. Mata Zglava, Ravnatelja Nautičke Učione Luja Klaića, Vit. Vieka Adamoviča rav- natelja pučkih gradj. škola, i počast : kapelana N. S. Dum Mata Pište katehete ovog ženskog Preparandija. Odboru on čas bijaše na duši da u slozi sa svećenstvom, i sa učionskim zavodim, ovo pučanstvo Dubrovačko saučestovat bude u rečenoj proslavi. I doisto odbor srećno postigne svoju namjeru. Dne 12 tek. nakon proglasa podana od Obeine, počme svečanost u večer, prosvjetljenjem grada i sviranjem gra- djanske muzike, prem da vrieme nebijaše posve povoljno. Sutrašnjim Nedjeljnim danom, grad se okiti zastavam, nebo se razvedri i do- pusti da javna svečanost bude kako i bi u svomu redu i svom sjajnosti obavljena. Iz nautične učione koja se u Pilara nalazi, preko velike ulice grada put stolne crkve, uputi se provod sastavljen od u- eenika i učiteljskog osoblja svih školskih zavoda. Za svakim zavodom dotični uče- nik nosijaše na jastuku lovor vienac. 0- tac Jezusovac nosijaše takođjer svoj lo- vor vienac, Obćina Dubrovačka i ona u istoj četi i skupu istim sredstvom izra- zivaše svoju zahvalnost i radost. Ovoj mnogobrojnoj četi na koncu stu- paše odbor, pred kojim mili neki dječak u naroduom odjelu nosijaše na jastuku lovor vienac. Provod uljeze u stolnu cr- kvu, a nakon toga uljeze i drugi, sasta- vljen od radioničkog družtva sa svojom zastavom praćen od gradjanske muzike, pak i treći sastavljen od svih bratovština raznih zanata, i ove sve takodjer sa svojiem zastavam i viencima. U crkvi prvo načelnik Dubrovački, pak ravnatelji javnih i privatnih zavoda, pak otci Jezusovei, i nakon njih odbor i neke privatne osobe, okitiše svojim viencima dobro poznatu mramorsku ploču, veli- čanstveni spomenik na komu pero Otca Bernarda Zamanje upisa negda književne, znanstvene i patriotičke zasluge velikoga Rugje Boškovića. Taj dan vrh takog spomenike, vidjela se i starinska slika proslavljenika. Kad bi svršen i taj javnokaz harnosti i časti, Dum Vice Palunko uzpenje se na pro- poviedaonicu ter kratkim ali ganutljivim, i srdačnim govorom ponukova slušaoce a nadasve mnogobrojnu okolostojeću mla- dež da bi sliedili stupaje Boškovića, i tražili u nauku 11a vjeri temeljenu slavu, sebi a korist moralnu i materijalnu svo- me Dubrovniku i svome narodu. U crkvi svečanost bi svršena pontifikalom našega dobroga i patriotičnoga Biskupa, dvorena od svega svećenstva uz pjevanje valjanih pjevača pod upravom profesora Napo- leona Markoče, čija valjanost svakomu je već poznata i u svakoj sgodi pohva- ljena. Sve što se sbilo vanka i u crkvi bi veoma veličanstveno i zanimivo, ali Aka- demija koji bi držana dne 14 tek. u ve- čer u crkvi Sv. Injacija za proslavu Bo- škovića ostavit će vječitu uspomenu u Dubrovnik u. Na glasu je crkva Jezusovaca u Du- broviku sbog svoje vanjske i h utr nje gra- dje. U ono večer njeziui nutrnji prostor pretvoren bi u prekrasnu dvoranu umje- tnički nakićenu urešenu prosvjetljeuu. Divota je bila naći se u njoj izmedju dvije hiljade osoba, slišati sviranje gra- djanske muzike i pjevanja hora bez pratnje, od pjevača iz stolne crkve, Sloge, kaza- lišta, pod upravom spomenutog Prof. Markoče. Ugodan bi svakomu akademički uvo- dni govor sastavljen u hrvatskome jeziku i čitan od Prof. Luka Zore, predmet kojemu bi život i rad Boškovićev. Sva- čigovo pak srce gane na zahvalnost pre- duboku, govor Jesusovca Otca Em. Fer- razzi u talijanskome jeziku 0 potrioti- čnoj ljubavi Boškovića. Zanešenost svih dodje do vrhunca, kad imenovani govor- nik pročita list u kojemu Bošković moli i zaklinje Poljskog kralja da bi umirio sržbu Ekaterine II. neka bi se smilovala Dubrovniku i nedopustila Orlofu da ga sruši. Učenici ove gimnazije, Biskupskog sje- meništa, realske škole a neki od ovih još slabe dobe deklamavali su tako valjano da pleskanju i odobravanju ue bijaše konca. Tko čita program ove akademije uvjerit se može da bi držana u jeziku hrvatskomu, talijanskomu, latinskomu, grčkomu, nje- mačkomu, francezkomu, ciela neka za- nimiva epopea. Ovlašćen nijesam da imena pjesnika javim, ali ipak javit mo- gu obćeuu žJju svega Dubrovnika, da se ova epopea što prije štampom obie- lodani. Program Akademije bi sastavljen od Otca Jesusovca Ferrazzi, koji bi duša, da rečem tako, ove veliko svečanosti, i ovoj sgodi dade veliki dokaz svoje znanstvene i književne sposobnosti. Živio Otac Fer- razzi! Taj uzklik njemu upravlja vas Dubrovnik. Akademija trajala je dva sata i p5. Ne bi osobe koja izlazeć iz hrama Sv. Injacija, ne iziđe zadovoljna, izrazivajuć želju da bi se mogla i u buduće diviti i istim prizorim. Nadodat mi je, veselim srcem, kako Ravnateljstvo J3rerslce zvjezdarnice, koja bi utemeljena od Boškovića, sa zname- nitim pismom umoli i ovlasti vit. Pera Negrini Belgijskoj konsula u Dubrovniku, neka bi ga zastupao kod svečanosti. Nadodat mi je jošte, kako odasvuda obćini i odboru upravljene bijahu brzo- javne čestitke, koje tiskane resiše zide našega Dubrovnika. Dao Bog da proslava Boškovića Jezu- sovca, bude spasonosna iskra bude nova sila kreposti i nauka Dubrovačkoj mladeži l M. P. Iz Bosne i Hercegovine. Zadnjih dana prošloga mjeseca obdr- žavaui su izpiti iz vjeronauka 11a velikoj gimnaziji u Sarajevu. Dne 2 0. mj. ob- državani su polugodišnji izpiti kod mi- losrdnih sestara prije podne ti nižim razredira iz f'rancezkoga jezika, poslie

DALMACIJA Verítatem facicntes in charitate, crescamus in illo per omnia, qui < est canut Cliristus. (S. Paul. Eph. IV. 13.) Xzixod.1 "ul ^oned.jelri.1]^: i -u. Oetvrtals ——- Vos ipsos, auxiliante Deo, in dieš alacriter operam Vestram impensuros in tnenđa salutari Ecclesise doctrina ammisque in Keligionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronyni. Epia. XVI. ad D«m. "UVjeti predbrojbe: — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. TJco zaostani 8 predplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani UŽ veoma nizku cienu. Svaki broj nag&se 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. IBr. SO Z^JD^tt, jFozieaj^Ljnik Í31 Ožnajka. ±S©,7'- 3-oćL. 22Z"VXII . JLJUIMJUJMJ. „nezvani propovjednik unije." - - XXII. Polemika izmedju g. Solovjeva i njegovih suparnika, dočetkom rasprave o vrhovnoj vlasti u crkvi, prelazi u novu fazu i dobiva novi oblik. Protivnici sdruženja crkava, kako smo vidjeli, prešli su s crkveno-poli- tičkog polja na bogoslovno, iza kako su uvidjeli da se divna misao iz- mirenja Istoka sa Zapadom ne dade pobijat sa slavenofilskoga gledišta; a sad, — iza kako su takli rukom da se katolicizam predtečno ne smije osudjivat kakojeres niti sbogfilioque, niti sbog vrhovne papske vlasti; a da ga se ne može osudit, dok se stoji na jedinoj zakonitoj podlozi sveobćeg crkovnog prava, — red ih je iskat nešto drugo, čim da 3e do- kaže, ako je moguće, neizvedivost Solovjevova ideala. Po namjeri pro- tivnika to bi bilo nešto, što bi se u načelu protivilo sjedinjenju; il da bolje kažemo, to bi bilo nešto, što proističe iz samog duha nesjedinjenih crkava, i što ih čini u načelu pro- tivnicam. Pitanje postaje vrlo zanimivim. Ne- ma više govora o pejedinim točkama. Po sriedi je veliko načelo, o riešenju koga zavisi principi jalno riešenje pod- činjenih pitanja, a konačno riešenje velikog pitanja o izvedivosti divne misli izmirenja i ujedinjenja dvaju rodnih sestara, od nazad devet punih vjekova kruto zavadjenih. Ćujmo g, Solovjeva, što nam o tom kaže: „Na drugu, piše on, dosta jednostavniju podlogu stupio je što- vani pisac duhovno-poučnoga lista „Vjera i Razum" g. T. Stojanov. Po njegovu mnenju, prerada katoličansko vjeroučenje ne sadrži u sebi očitih vjerskih zabluda, i premda nije bilo osudjeno, nikakvo suglasje ili zbliženje s katoličanstvom kod nas nije mo- guće uslied toga, jer mi (pravoslavni) sasma smo u drugačijem odnošaju napram sapiomu faktu vjere i religije, nego li su katolici. A poimence, ka- tolička crkva drži se ovlaštenom raz- vijat dogmatičku kršćansku istinu, dočim istočna dopušta jedino očuvanje (sahranjenje) onoga, što je iz početka i za vazda podato u kršćanskom o- bjavljenju". — „Je li ipak dopušteno, pita ovdje g. Solovjev, bezuslovno protustavljati jednoga drugome takove široke poj- move, kakvi su razvoj i očuvanje?" — na što on isti odgovara: „Ob- stoji očuvanje jedne vrsti i očuvanje druge vrsti. Drugačije se čuva san- duk s novcima, drugačije se čuva duša od napasti, drugačije se očuva istina u borbi sa zabludama. Da o čuvamo oda zla svoju dušu, mi raz- vijamo njezine pravične (pravstven nija) sile; da očuvamo istinu od lažnoga shvaćanja, mi smo držani razvit njezin pravi smisao". — „Gleda li se na bitnost stvari, nastavlja g. Solovjev, uz sve te po- jedine svoje razlike, istočna i zapa- dna crkva podpuno su suglasne me- dju sobom u obćem pojimanju znače- nja dogmatičke istine. Katolička crkva, kako je to poznato i g. Stojanovu, zajedno s nama priznaje da se sve istine kršćanske vjere sadrže u prvo- bitnom, Bogom danome objavljenju, u tako zvanom kod zapadnih bogo- slova zalogu vjere (depositum fidei) i da je dužnost crkve nepromienjen sahranit taj božanstveni zalog i na njem se osnivat". — „Uslied te dužnosti, kad se pojave jedna za drugom nove bludnje, prie- teć kršćanskoj istini s raznih novih gledišta, crkva utvrdjiva božanstvenu istinu uprav s te iznova napadnute strane, sredstvom novih dogmatičkih opredieljenja". — „Taka opredieljenja nijesu nova objavljenja, nego samo nova razja- šnjenja jedine i to nepromjenive istine s onog njezina gledišta, s kog se dotle nije jasno predstavljala crkvenoj saviesti" (in conscientia ecclesiae). — „Pošto su se te strane ili te točke istinitoga vjeroučenja nahodile u ta- kom nerazjašnjenome stanju, one nije- su mogle bit obvezne bezuslovno za sve viernike; no kako bi im vasion- ska crkva davala točno opredieljenje, tako bi ona tim samim davala im taj karakter obveznosti. Crkva niti je nado stavljala, nit je mogla ništa nadostavljat unutrnjoj istinitosti ta- kovih dogmatičkih načela, no ona je činila da postanu jasna i bezpre- porna za sve pravoslavne". — ;,Ja ne znadem što bi se moglo reći sa strane naše crkve proti dog- matičkom razvoju, ako ga se ovako poj ima". — „Ali častili pisac Vjere i Razuma hoće da prenese preporno pitanje baš na obće zemljište. „„Korjenito nesu- glasje naših uvjerenja, govori on „(g. Stojanov), sadrži se u različitome „načinu kojim shvaćamo pokaživanje „božanstvenih sila u crkvi Hristovoj. „U čem se sastoji ta razlika ? U tom „da po našem mnenju božanstvene „sile, koje se u crkvi pokaživaju, „vaviek ostaju istovjetne, neizmjenjive „i jednako podpune, dočim g. Solo- „vjev predstavlja postojano ojačanje, „razvoj i dopunjenje njihovo (tih sila) „u vidljivoj crkvi. To se odnosi ne „samo na sposobnost čovjeka da bude „prejemnikom božanstvenih sila (pri „čem bi se donekle mogli sporazu- „mjet), nego se odnaša i na božan- stvenu djelatnost kod čovječanskog „roda (Vjera i Razum g. 1885 str. 17 9 11 u » 1 ' u' „Ako štovani moj suparnik dopu- šta postepeno mienjanje sposobnosti u čovjeku da bude prejemnikom bo- žanstvenih sikt, tad nema više uzroka nikakvoj prepirci izmedju nas. Mie- njanju bo sposobnosti u čovjeku od- govaraju odnosne miene i u djela- tnosti božanstvenih sila, uprav uko- liko ta djelatnost zavisi o sposobnosti u čovjeku da ju primi. 0 mienam absolutnim, sućstvenim u samim bo- žanstvenim silani, u njihovoj unutr- njoj djelatnosti, ja nijesam, po sebi se razumije, nikad govorio". — „Gr. Stojanov bez sumnje pripoznat će, da Božije Slovo, ostajuć svedj jednako i nepromjenjivo u svome suć- stvu, tim ne manje u činu svoga u- pućenja od prečiste Djevice, objavilo je svoju djelatnost bez prispodobe mnogo silnije, podpunije i savršenije, nego li u Svojima starozavjetnim bo- gojavljenjima, pa t ne govoreć samo 0 djelovanju tog Slova u dušain pro- svietljenih i ho^obojećih se jezi- čnika". — „A ja, što se mene tiče, ne dvo- jim da je ta razlika u djelatnosti Božijega Slova bila sasma skopčana s različnim stepenom sposobnosti da ju primi čovječanstva, zastupanog u prvom slučaju starozavjetnim pa- trijarkama, a u drugom presvetom Djevicom. Sa strane Božijega bića nema miene, ni sjene preokreta. Sva promjenjivost i sve usavršivanje u poviesti Objavljenja odnosi se na čo- vjeka....". — Ko je pomnjivo prostio ovaj odulji navod, već znade kamo nas je doveo novi preokret polemike, kojom se ba- vimo. Evo nas pred razvikanom o- svadom rimskih novotarija, da joj u oči zavirimo: neumitni tužitelj, ne- sjedinjeni Istok suprotstavlja tim rim- skim novotarijam svoju starinsku vjeru 1 drži se nepomične kule svog ne- pregibivog pravoslavlja! Dogorjelo je, kO što je rieč, do nokata! S jedne je strane razvoj jedne te iste vjere in eodem sensu et in eadem senten- tia, po načelu Vikentija Lirinskoga; s druge je netaknuto, nedotaknjivo očuvanje. S jedne strane u Crkvi je Duh Hristov, Duh Istine da crkva pri čuvanju i razvoju kršćanske istine neposrne; s druge je isti Duh Hri- stov, Duh Istine da se ta istina ne- taknuta očuva, i da je se ko ne do- ; takne, jer ona mora ostat noput za- kopana talenta u jednom te istom obvoju. Gr. Solovjev upnt je shvatio stvar s njezina pravog gledišta, i ciglim majstorskim okretom zauzeo je na novom poprištu taki položaj, koji mu nad suparnicim jamči pobjedu. Oču- vanje i samo očuvanje — doviknuli mu protivnici, cieneć da je Solovjev uhvaćen u mrežu dogmatičkog raz- voja ; a on će im: očuvanje dakako! No nije svedj isto to očuvanje; dru- gačije se čuva novac u sanduku, a drugačije kakva ljudska dragocjena umotvorina u muzeju; drugačije se čuva duša od grieha, a drugačije istina od zablude. Svaki mizerni učenik prvog teka bogoslovije, da se poslužimo frazom g. Milaša, sad će razumjeti da je laka zadaća g, Solovjeva i da je ne- izbježiv poraz njegovih protivnika. Istina, što je više napadnuta, što se više tare, to se više svjetla: Che dalla ruota e dal martel caclente Mentre soil're l1 aeciar colpi c percosse, E piii cliiaro diventa e piu lucente; a taka je uprav i narav istine, Dok se brani od zablude, postaje to bi- strija i to razvitija. I ovdje malko zdrava razuma, pa smo svi na čistu! Toliko je sad laka zadaća g. So- lovjevu, toliko su pripoznati, bar kod ljudi zdrava razuma, obćeniti razlozi, zašto se tekom vremena razvija istina kršćanska, ostajuć svedjer jedna te ista u sebi, da bi jedva mogli čut šta nova od g. Solovjeva ob ovom predmetu. Mi bismo zato ovdje za- ključili, kad nam pred očima ne bi bio učeni pisac zad. „Istine", koji je ovdje uprav najdublje zaglibio, pred- stavljajuć svojim štiocima baš u o- vom pitanju, ne nipošto g. Stojanova i drugove mu, nego g. Solovjeva sa- sma poražena. Komu se to čini ne- vjerojatno, neka štije što piše taj učeni Solovjevov kritik i hulitelj: »Ali sve ovo, što je do sada bilo njim govori ili jih u blato baca, pača bi želio, da kršćanstvu odzvoni, znaj dobro, da je neprijatelj sebi i svomu narodu. Jer da je prijatelj narodnoga debra i spasa, nebi tako govorio, a još manje radio. Od plodova njihovih poznati ćete pisano protivu njega (Solovjeva), imalo jih — reče Gospodin. Ta Dukljauin car je oblik kratkih oprovrženja pojedinih članaka njegovih, i premda je izra- žavalo opće mišljenje pravoslavnih Rusa o glavnoj težnji njegovoj, nije ipak predstavljalo opći sud o samoj teoriji njegovoj u cijelosti. Zadaću ovu uzeo je na sebe bogoslovsko-fi- lozofski časopis Vjera i Razum, na- pečatavši u prošloj godini niz članaka g. Stojanova, pod općim naslovom: Naši novi filozofi i bogoslovi, U člancima je ovima uzeto u podrobni razdor sve, što je g. Solovjev napi- sao po pitanju o sjedinjenju crkava, i dokazana je do očevidnosti neosno- vanost osnovnih njegovih načela, a u jedno neosnovanost sudjenja nje- gova, da pravoslavna crkva može ika- da, i pod ma koji bilo način, odo- briti i priznati nove dogmate, koje je rimska crkva sama ustanovila po- slije odijeljenja njenog od katoličan- ske crkve. Sa ovim člancima časopisa Vjera i Razum možemo slobodno reći, da je ruska bogoslovska nauka zadala posljednji udar mudrovanjima g. Solovjeva. Ovo je pojmio i on sam i poslije toga napisao je još dva, tri člančića, pravdajući se i starajući se, da razjasni svoje mišljenje, ali na takav način, koji se nipošto ne može smatrati dostojnim ozbiljnoga mislioca". — Mislimo da i mi ovdje možemo slobodno reći da smo ovim navodom do očevidnosti dokazali, kako učeni pisac zad. „Istine" ne drži ništa do istine, kad mu je ocrnit g. Solovjeva i uckat jednomišljenike protivu mr- zkog unijaćenja ! rimski pusti kovati novac s nadpisom, da je odzvonilo kršćanstvu — pak ? Gdje je Dukljan, i gdje carstvo rimsko? Ne ima ga, odzvonilo je njemu, a crkva eto stoji slavno i ponosno. Koliko krat ni- jesu već zvonili agoniju papinskoj sto- lici, pak? Umrieše zvonari, a sveta sto- lica stoji pobjedonosno. Aman podi- gao križ Mardokeju, pa sam umro na njemu. Sv. stolici kopali grob, pa se sami u nj srušili. I neka trpi progonstvo i nepravicu sv. crkva, to je znak, da je Isusova zaručnica, nu na jednom razve- driti će se nebo, i sinuti joj sunce u cieloj sjajnosti — slavne pobjede. — Jok! bez kršćanstva nema svietu spasa. I što nas danas toliko nevolja tišti na sve strane, što nestaje javnoga poštenja, zna- čaja i dobra svakoga, glavna je u tom krivnja baš tih kolovodja moderne pro- svjete i kulture, odnosno obožavatelja idea od 1789, kojLpotrovani paklenim otro- vom sami, potrovaše i okužiše vas zrak oko sebe. Jadikuje se za poštenjem, zna- čajem, pravicom i istinom, a onamo sa školskih stolica, sa pisačkih i uredničkih stolova i sa svih strana, gdjegod se pri- lika pruži, uči se, brani i štiti svako nepoštenje, beznačajnost, nepravica i laž. Što ćete onda tomu? Ovaj sviet po na- ravi svojoj mora njekuda da bude kršćan- ski, inače bi imao prije dobe propasti. 0 stogodišnjici velike revolucije ili idee od 1789. (Cvjetko Gruber.) VI. Veselo će ti Voltairovci zapjevati: od- zvonilo je kršćaustvu, odzvonilo rimsko- mu papi, odzvonilo crkvi, odzvonilo po- povskomu gospodarenju. Zbilja? A da se možda ne varate. Ludjakom se nazivlje onaj, tko se pusti od drugoga varati, a kako da se onaj nazove, koji sam sebe vara? Nu sve da bi odzvonilo crkvi i kršćanstvu, što bi polučili tim bezvierci ? Kakvo dobro svanulo bi narodu? Ovom ljutom mržnjom odavaju svoju zlobu na vidjelo, da jim nije do narodnoga dobra 1 spasa, nego do paklenskoga prkosa, makar nastradao cieli sviet. Ta ljudi bo- žji, prosudite pravo i zdravo, zar nije kršćanstvo preporodilo sviet, zar ono u prvom redu nije životne snage i danas, samo kad ga se valjano cieni i još va- ljanije provađja u život. Tko se drži kr- šćanskoga života, on je sigurno u srcu pošten, značajan, štedljiv, ljubezan, pra- vedan i. t. d, jer svemu tomu uči ga kršćanstvo, a gdje ovoga duha nestaje, ode do brza i poštenje, i značaj, i pra- vednost i. t. d. Pravi i sdušni rodoljub cieni dakle u visoke i obnaša svetinje kršćanstva ili katoličke crkve1_a_tko proti St. Sjatinstv*. Dubrovnik, 10 ožujka. (vidi broj 12.) Rekoh ba će dosadašnji račun dokazat jeli se naša Pokrajina odazvala da svo- jim prinoscima pomogne vapijućoj po- ganskoj dječici. I doisto kad bismo su- dili po tim računima, rek' bi u obće da nije. A zašto nije? Možda je naš narod malosrčan, pa baš neće da se odazove plaču kinežke dječice? Da mu je deveta za njihovo spasenje? Nije u istinu! Iz- našli mi ma koji mu drago narod ple- menih ćustva, neće mu doduše naš ostati zadnji. Siromašan je, ali goruća srca i plemenite duše. A da iztakne svoja ću- stva prama Djelu Sv. Djetinstva što mu treba? Pustimo jednomu od revnih du- šobrižnika naše biskupijo da to dokaže. Evo kako nam on pisa dno 1 ožujka pro- šle god. „Dojdoh u ovu župu god. 1884, najdoh da bi jur uvedeno Djelo Sv. Dje- tinstva, ali da ga mještani malo poznaju, kako biva početkom u svim stvarima. Ali ovo plemenito Djelo tako mi je stalo na srcu da sam živo želio duboko ga u srca župljana usaditi da bi prostrto vje- kovite žile. A kako da svoj cilj posti- gnem? Treba najprije puk podučavati da dodje do spoznanja. Pripravio sara jednom malalian govor, želeći da me slušaoci razumiju, da uvide što je ovo Sv. Djelo, er tu sve stoji. Nešto me bješe shvatili. Ali ipak nije lasno da, pošto ovo Djelo nije pružilo tvrdih žila, da te prosti puk odmah razumije; treba mu i opetovano govoriti, a ne propustiti slučaja da ga iz bliza no podučavaj. A kako to ? Evo: podjoh zbog duhovnih posala k jednoj