| Veritatera facientes in charitate,
) crcscamus in illo per omnia, qui
<; est caput Christus.
\ (S. Paul. Eph. IV. 13.)
IzLh.odi -u. ^oned-jelnils: I u OetvrtaJs
——
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impjnsuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u p^iinsh. listu, 21 veljače 187.2 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.
Uvjeti pi-ed-brojber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior, — Za inozemstvo 7 fior. i poštarsM troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se pred broj rukom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Bi. 8.
f
XI_ Hrvatska.
(Konac, v. br. 7). .
U nizu ovih, odnosno na važnost,
prekratkih članaka, u kojim smo po-
skorupili, i to samo neke, dokaze o
našem pravu na potpunu samostal-
nost u svim granam javnoga držav-
noga života; nijesmo činili nikakvih
komenata, ni prispodoba, nijesmo do-
našali kritika, ni opazaka — a mogii
smo svega toga — nijesmo se utje-
cali ni k ilustraeijam; — sasvim na
prosto, jednostavno, pače i naumice
suhoparno smo motali nit naše pro-
šlosti ; pa ipak svak uman, iz ono-
ga jedino što smo došle naveli, doći
će s nama zajedno do sliedećih zak-
ljučaka :
1. Da Hrvatskom vlada in pri-
miš Ustav, koji Hrvati pamte ne
od g. 1848, kad su se istom ostali, o-
sim Ugarske, austrijski narodi ustav-
nom vladavinom počeli ponositi; ne
ni od onda (1527) kad je Hrvatskom
zavladarila sadašnja slavna Habsburg-
ska dinastija; ne ni onda kad je (još
g. 1102) prvim putem Hrvatska ko
slobodna i nezavisna država stupila,
zajedinstvom vladara, u savez sa U-
g'arskom; nego ćak od onda odkad se
Kn a za Hrvatsku ko drža/vn, tako da
su već i domaći hrvatski vladari na
temelju toga Ustava vladali, dočim
su, ko na pr. slavni kralj Zvonimir
sami priznali da su postali kraljima,
jer ih je cio narod za takove izabrao.
2. Da je na temelju Ustava Hr-
vatskom zavladario kao Koloman g.
1102, tako i kralj Ferdinand g.
1527.
3. Da je hrvatski Ustav,) (premda
do g. 1848 nije bilo pučana ko za-
konodavaca i premda se je kroz viš-
kove i okolnosti mienjao), republi-
kanskoga duha, s tom samo razlikom,
Z^-ID-^^e, DPoaaedjelrLik: 11 TTeljstče 1884. Or-ocL- 1
da je vrhovna glava naše republike
svedj Urani kralj, te j država ipak
sustava monarhična.
4. Da je hrvatski ustav u svojim
temeljim nad samim vladarom i da
su ti temelji nepromjenjivi, jer u
viekovim i duši naroda usadjeni.
5. Da napokon poglaviti temelji
hrvatskoga Ustava zajamčuju njoj pod-
punu neodvisnost od svakoga, u ok-
viru zakona temeljenih na hrvutskom
Ustavu, i u svim atributim koji neza-
visnoj državi pripadaju.
Sada možemo izreći svoj sud o
„nagodbi" g. 1868 sklopljenoj u ime
Hrvatske, al ne od Hrvatske, sa Ma-
gjarima.
Ova nagodba neinože ni da bude
pravi zakon, jer uništuje hrvatski U-
stav, koji je nad svačijom voljom, koji
je neuništiv, a uništuje ga faktično i
pravno, dočim Hrvatsku ponizuje sa
stepena savezne države na područnu
državu, pače predaje tudjinu i same
uvjete hrv. života dočim predaje vr-
hovnu vlast, osobito pak u financi-
jalnim i zajedničkim pitanjim, Magja-
rima, uzvisiv njihovo ministarstvo nacl
onu čast koja nepripada ni samom vla-
daru, da može naime obustavit i hr-
vatski Ustav, kao što je učinio bio
lani ministar Tisza.
„"Nagodba" nemože pak da bude
pravim zakonom ni zato jer je sklo-
pljena bez sudjelovanja Krajine i Dal-
macije i Turske Hrvatske a, da-
kako, i bez sudjelovanja Bosne; a
tomu postupanju, barem glede Krajine,
protivi se jasan smisao zakona sta-
rijega i pravovaljanijega r) nego je
„zakon" nagodba.
Nu i da „nagodba" hrvatsko-ma-
gjarska i ima sve uvjete pravovalja-
') Gr. 1861 na 9 svibnja zakoniti hr-
vatrki kralj dao jo "hrvatskomu Sabora
odpis, koji je zakonito proglašen, a tu-
mači duh hrvatskoga ustava, dočim kaže
nosti, ona nebi imala već pravne ob-
veznosti za Hrvatsku, ed nepresta-
nih povrjeda same n?.0 ,-dbe od strane
Magjara, jer, poznato je, da ugovori
koji se prestanu vršit s jedne strane
gube zakonitu vriednost i za drugu
ugovarajuću stranu.
Ali što dakle da se u praksi u-
radi? Nagodba faktično ustanovljuje
sadašnji naš ustav, hoćeš nećeš; na-
stala bi anarkija, il naprosto i anar-
kija i buna, kad ju faktično Hrvatska
nebi dalje priznala. Nagodba je g. 1868
sklopljena, kašnje krpljena na čudno-
vat baš način, ko paragraf odnosno
11a Rieku 2), pa g. 1878 ponovljena
i produžena za 10 godina; što ćemo
u praksi s njom? Cienimo, ad vi-
tanda mala majora i da se narod
ne krvavi s ko zna kakvim poslje-
dicam, nagodba je za sada toleranda,
ali nipošto probanda. * Uz to, dužnost
je svih vjernih sinova Hrvatske, na-
stojati na svaku ruku, da se ta na-
godba što prije, po mogućnosti i ne-
čekajuć g. 1888 faktično, kao što je
već pravno uništi i da nastanu takve
po domovinu okolnosti, da se Hrvat-
ska osovi 11a svoje noge, da pod
svojim slavnim vladarom iz kuće Hab-
sburgovaca, 11a temelju starodavnoga
hrvatskoga ustava, dobije faktično onu
podpunu nezavisnost i samoupravu koja
ju po pravu i zakonu idje.
I ovim izerpismo kako rekosmo, u
kratko, .,Naš program", u koliko mu
se tiče temelja i letimičnih dokaza.
„da se državopravna pitanja (a i ta se,
i te tako, u nagodbi razpravljaju) ne-
mogu pravovaljano riešiti bez sudjelova-
nja vojničke krajine, spadajuće na cjelo-
vitost tih kraljevina" (Hrv. i Slav.J —
a tako, mi popunjamo, bez i sudjelova-
nja Dalmacije, Turske Hrvatske i Bosne,
koje takodjer spadaju cjelokupnosti hrvat-
skih zemalja.
Na ovaj paragraf nagodbe Magjari
su dali priliepit nov njima poću-
dniji!
U dojdućira, brojevima donieti ćemo ne-
koliko posebnih članaka 0 obsegu
naše domovine i pobliže 0 nje od-
noŠajitn, napram dinastiji, Magjarima,
ostalim Aostro-TJgarske carevine i dru-
gim van Austrije slavenskim i nesla-
venskim narodima; a sve to pod 0-
nim vidom koji dolikuje glasilu koje
prvo, uz obće odobrovanje, donie-
lo jasno i glasno i točno svoj pro-
gram, crpljen iz dna duše našega po
sreći većinom katoličkoga i hrvatsko-
ga naroda, program koji je željeti,
da svi radi boljka vjere i domovine
upišemo na svoj barjak i svim ga
svojim silama branimo, makar nas i
život stalo, program napokon koji se
vas sabire u dvie same rieči, nu dvie
svakomu katoliku i hrvatu svete, pre-
mile i sladke, zlatne rieči: B0Q i
Hrvatska.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(j. br. 6).
„Jedna bilježka koja se čuva u shrani
Vatikanske knjižnice (cod. B. 1. 19) čini
nam znati da stožernici odredjeni da nad-
gledaju obielodanjenje Biblije, mjeseca
listopada g. 1562 brižljivo tražiše naj-
starije rukopise Vulgate, po Rimu i iz-
van. Rima, da bi po uji ma izpravljali.
Kazat ću poznije koji su ti rukopisi koji
dodjoše izvana, jer mi je sad namjera
iztakmiti, da se nije još mislilo obielo-
daniti Bibliju, jer su se čekali rukopisi
koji su imali iz dalekih krajeva stignuti."
„Pokle g. 1563 bi dokončan Triden-
tinski Sabor, sv. Stolici samoj ostade,
da izvrši naredjeno obielodanjenje po sa-
boru. Prodjoše dvie godine a sv. Pij
V. potvrdi imenovanje izpravljača, koji
su imali Bibliju izpraviti i obielodaniti,
te imenova i pridruži im i druge nau-
čenjake, (vriedni su nadasve spomena
Emanuil Sa Isusovac i Ivan-Krstitelj Rossi)
te ugodi njihovoj prošnji, da bi se iz nova
sva radnja započela, jer su iz nova bili
stigli drevni neki rukopisi. Počam od sada
mnogobrojnija i svestranija su nam svje-
dočanstva, koja nam dokazuju kako je
radnja napredovala. U jednoj knjizi tajne
Vatikanske shrane nalazim imenik (cod.
M. 43. 1. 216) stožernika i savjetnika,
koji su sačinjavali kongregaciju iznova
imenovanu od Pija V. Medju ostalim
viestim, dodjoše mi u ruke neke bilježke
simo tamo razbacane u raznim rukopi-
sim, nešto u tajnoj shrani, nešto u Va-
tikanskoj knjižnici, koje spominju zaključ-
ke prihvaćene u dvadeset i šest sjednica
počam od 25 Travnja do 7 Prosinca
1569 0 izpravcim knjiga Genesis-a iExoda.
Te nam bilježke, koje su do nas dospje-
le, jasno dokazuju ne samo da je radnja
napredovala, nego i koliko je napredovala
Niti je čudit se da radnja nije tako brzo
napredovala kako su neki žudjeli (Vercello-
ne lb. 1014).
Dok se u Rimu Biblija izpravljala,
naklopili tiskari proseć da bi mogli obie-
lodaniti Bibliju neizpravljenu, a Rim zna-
juć da će još dosta vremena učenje po-
zobati, nekim baš i dopusti. Braća Giunta
iz MletaM, da ugode mnogobrojnim pro-
šnjam, promisle obielodanit Vulgatu, te
se zato obrate Meštru sv. Dvora, Tomu
Mauriquezu (koji ujedno bijaše i savjet-
nikom kongregacije za izpravljanje Bi-
blije) molbom da bi im dopušteno bilo
obielodanit Vulgatu; pitajuć istodobno
kojeg će se teksta držati. Tomo Mauri-
quez listom od 5. Travnja 1571, dopusti
Luki-Antunu Giunta, da iznova obielo-
dani tekst Anverske Biblije od g. 1569,
s naznačenim izpravcim: Deletis tamen
his guae notavimus delenda; ali pogod-
bom da će prestati dalje prodavati oti-
ske čim izpravljači rimski zgotove Bi-
bliju izpravljenu: Quousque ea guae cor-
riguntur in lucem exeant. Braća Giunta
g. 1571 obielodaniše s Biblijom i taj
list Mauriquez-a. Dio radnja stožernika
Sirleta obielodanjen je u Bibliji raznih
jezika u Anversi g. 15V1, a to bilježke
i razna čitanja vrhu psaltiera, (Ungarelli
lb. 1, 1324).
„Za Grgura XHI. odabranici začeše
izpravljati grčki prevod sedamdesetorice,
koji je imao dosta koristiti da se dobro
Vulgata izpravi. Stožernik Peretti prvi je
zagovarao tu radnju, t. j. da se grčka
Biblija najprije izpravi. (Peretti postade
Papom Sikstom V; a g. Milaš da se u-
kaže haran tomu velikanu, koji je nasto-
jao da se izpravi grčki prevod, kojim
možda se i Carigradska crkva služi, psuje
ga. Liepo!) Grgur XIII. odobri tu misao,
i preda nalog stožerniku Caraffi, kako nam
svjedoči Petar Morin, da ju izvrši: Anno
1578 author fuit Gregorio XIII cardi-
nalis Montaltus, postea Sixtus V. ut
Iznimno stanje u Beču.
U bečkoj zastupničkoj kući bila je
prošlog utorka razprava u pogledu od
redaba 0 iznimnom stanju, što jih je
vlada dala, da suzbije opasnu socijali-
stičku struju.
Ministar predsjednik grof Taaffe iznio
je uzroke tih naredaba, „Vlada je, reče
izmed ostaloga, podnoseć predlog u po-
gledu iznimnih mjera, koje su poprim-
Ijene na temelju zakona od 5. svibnja
1869., visokoj kući ujedno i priobćila,,
da se je našla pobudjenom. dati te iz-
nimne mjere usljed poznatih zločinskih
sgoda, koje su se posliednje vrieme sbile,
te obzirom na uvjek rastuće pogibelji,
pokreta naperena na prevrat državnoga
i družtvenoga reda, koji se navlastito
pojavljuje u sudbenim kotarima bečkom,
korneuburžkom i bečko novo mj«šćan-
skorn, i za koju, da se može svladati,
nedotječu više redovita sredstva, što vladi
i izvršujućoj oblasti stoje na razpolaga-
nje. Ujedno ie visokoj kući priobćila, da
je želeći obezbjediti nezavisne pravoroke,
obustavila za vrieme djelovanje porotnih
sudova u sudbenim kotarima bečkom i
korneuburžkom u pogledu označenih zlo-
čina. Mislim., da netrebam pobliže ozna-
Bibliis graecis scholam vnstitueretstatim
Gregorius dedit cardinali Carafae nego-
tium, ut scolasticos taliguot convocaret,
eorumgue coetum haberet (Epist. ad Sil-
vium Antonianum). Antun Agellio, koji
je pripadao kongregaciji Pija V. za iz-
pravljivanje Vulgate, sam veli da je iz
Napulja od Grgura XHT. pozvat bio, da
i on. pomogne izpravljati tekst Sedamde-
setorice : ffeapolim me transtuli: inde
Utteris illustrissimi Carafae, et Pontiji-
cis jussu revocatus, ut coeptum emenda-
tionis LXX interpr. laborem repeterem
(Vezzosi, spisatelji Teatinskog reda k.
1. 1. 10). Mihovil Ghisleri, kako veli isti
Vezzosi, izbraja ovim redom osobe koje
su pripadale toj kongregaciji: Stožernik
Autun Caraffa Predsjednik; D. Lelij nje-
gov bogoslovac pak biskup Narnia ; D.
Fulvij Orsini lateranenski kanonik; An-
tun Agellio kašnje biskup Acerno-a; 0.
Robert Bellarmino; Petar Morin ; Dok-
tor Valverde Španjolac; D. Vilelm Alan
Juglez ,* Antun od Aquina pak biskup
Sarno-a i nadbiskup Taranta. Po Petru
Morinu znamo da su istoj pripadali Prano
Turriano, Petar Ciaconio, i Petar Comi-
tolo. Svi ovi naučenjaci posve su vješti
bili grčkomu jeziku. Radeć skupa i pri-
noseći svaki svoju vještinu i znanje, naj-
pomnivije oni pregledaše i izpraviše gla-
soviti grčki Vatikanski rukopis. Papina
Čiti ziočinskih dogodjaja, koji su se sbili
u posliednje vrieme, te su pobudili naj-
veće uznemirenje; ti su čini predmetom
kazneno sudbenoga uredovanja. Samo mi
je iztaknuti, da je umorstvo dvaju redar-
stvenih službenika šliedilo neposredno iza
prietnja, kojim je anarhistična stranka
nastojala da ustraši sve državne službe-
nike, koji su joj nepoćudni postali. Već
od više godina ražturuju se medju' sta-
novite razrede pučanstva nutrnji i vanjski
tiskopisi u tisuće primjeraka^ koji ih hu-
škaju, da prevrnu državni i družtveni red.
U tim se tiskopisima pogrdjuju sve pravne
i ćudoredne podloge, spomenuti - slojevi
potiču na silovite korake, navlastito pak
na to, da unište one državne poslovače,
koji su zvani štititi javni red. Oblast si-
gurnosti vrši najvećom požrtvovnošću
svoju službu, nu sredstva, koja joj do-
sele bijahu na razpolaganje, nijesu do-
tjecala, da to zločinsko djelovanje prieći.
Ona ima da suzbija urote najtajnije vrsti
i strahovanje, koje od tih družtva potječe.
Ubitačna djela posliednjih dana mogla
su da drastično pruže dokaz, kako tu
neimamo posla sa kakovom umišljenom
ili pretjeranom pogibelju, već kako je
neumorno razdraživanje stanovitih slojeva
pučanstva sazorilo najžalostnijim plode-
vima, te što bismo imali očekivati, ako
se izvršujuća, oblast neopremi najvan-
rednijim sredstvima. Nemože nas da u-
miri, to, što imademo posla sa pojedinim
slučajevima, tle bo na daleko je podro-
vano; nemožemo se takodjer nadati, da
bi redovita kaznena pravda mogla, zlu
doskočiti. Bezvladne te težnje djelovale
su dotle, da se moramo bojati, da će se
i glede najllagrantnijih slučajeva izricati
pristrani pravoroci, jer se strahovanje u
tom pogledu pokazuje, te nije vrhovni
sud niti najmanje oklievao, da bezuvjetno
privoli uz privremenu obustavu porotnih
sudova. Tako stvari stoje; te sam jih po
istini i nacrtao."
Napokon je Taaffe izjavio da će upo-
raviti iznimne mjere jedino proti pre-
vratnicima, Govore još od ljevice Kopp
a od desnice Hohenwart, te skoro jedno-
glasno je primljen predlog d.ra Koppa
da se izabere odbor od 24 lica, koji će
uzeti u pretres dotične odredbe.
namjera nije bila, kako krivo neko veli,
prosto obielodaniti taj rukopis. Izprav-
ljačim nije se ni u snu snievalo da je
taj rukopis točni prepis teksta Sedamde-
setorice, dapače su oda svukud kupili
prepiše da ih sravne i da po njima iz-
pravljaju. Glasoviti rukopis služio je nji-
ma kako temelj, na kojem da osnuju iz-
pravke. To nam svjedoči Petar Morin,
koji piše: Meni je predat bio razdio Va-
tikanskih tumača Starog Zavjeta, koji se
Catenae nazivlju, da ih pročitam i pro-
učim, te da saberem razna čitanja, i u
opazke pokupim, koju sam radnju jur
započeo bio. Tu ogromnu radnju tolikog
štiva, u malo godina dovrših, gdje bi
drugi sublizu vas svcj život potrošio bio.
(Epist. od Silvium Antonianum)."
„Na Petrovu stolicu zasjede velik
Sikst V. 0 njem ovo piše Flamini No-
bilio: (Le Long Bibliotheca sacra tom I
1. 280 8ixtus Quintus ad optima etma-
xima quaequc a Deo factus, n&vem ab
hine annis cum cardinalatum gereret, pro
singulari sua sapientia, atgut assidua et
aečurata sacrorum librorum tractatione,
quanti haec res ponderis esset probe in-
telligens, Gregorio XIII. Pontijici reli-
gionis et publieae utilitatis studiosissimo
auctor fuit, ut hane Pontifiee dignissi-
| mam cogitationem susciperet, praečlarum-
! que hoć Ecclesiae ornamentum diutius
KATOLI Drugog Izdanje-DALMACIJA
) Veritaiem facicntes in charitate,
> crescamus in illo per omnia, qui
? est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Ziz^h-odl "cl DPorLedaelnils: I -u. Oet-vrtals
Vos ipsos, amiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque> in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
rEgo interim clamito: Si quis Catheđrae Petri jungitur, \ mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.
UVjeti pxedTD3?oj"ber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 3. OetT7-rta3£ "Veljače 1884. 3-oćL ZBZT7".
I.
Kad smo onako u kratko i nau-
mice bez nakita, jer ga istina netreba,
iztakli politička prava Hrvatske, sada,
kao pendant člancima o „Našem Pro-
gramu" dohodi red na obseg Hrvat-
ske, te pita se:
Kojemu prostoru zemalja odgo-
vara iztaknuto hrvatsko pravo?
Pitanje je zamašno i predelikatno,
jer, hoćeš nećeš, ovim pitanjem isto-
vjetne se pitanje o granicama uje-
dinjene Hrvatske, a gdje je rieč o
granicama tu su i interesi trećih, te
tad je i kavga skoro gotova. I med
privatnicim razpravljanje o granicama
prouzrokuje težkih zavada, a kamoli
ne med narodim? S toga i u raz-
pravljanju ovoga diela „Našeg Pro-
grama „ mi ćemo bit objektivni i pra-
vedni, nećemo posegnut za tudjim,
nećemo sliedit primjer braće Srba,te reć,
da su sve i svuda Hrvati; ali opet
nedamo ni od svoga, ono što je naše,
kao naše i smatrat ćemo, kao naše i
zahtievat ćemo. Sada na stvar.
Mali dio Italije dao je ime svoj
Italiji od Alpa do Sicilije, mali dio
Rv,cn;e, dao je Jme cielomu onomu
carstvu, mali dio Grčke nadjenuo je
ime cielomu onomu kraljevstvu. I
mali dio Austrije dao je ime skupu
naroda što obitavaju u „austro-ugar-
skoj" monarkiji. Takovih primjera ima
svugdje u staroj, srednjoj, novoj i najno-
vijoj poviesti.Ta.ko je i s Hrvatskom. Ni-
je Hrvatskom samo ona pokrajina (tako
zvani provincijal hrvatski) sa milijunom
stanovnika, Hrvatska je puno obsežnija.
Provincial Hrvatski imao je sreću,
provincial je imao kO nalog, da čuva,
kd jezgra Hrvatske, zaloge hrvatskoga
imena i prava, i da hrani onu vatru
na kojoj se jednom ima razpalit hr-
vatska budućnost.
Da pak Hrvatskom nije samo hr-
vatski provincijal, da je dielom Hr-
vatske i Slavonija, da je dielom Hr-
vatske još tako zvana Turska Hrvat-
ska, da je dielom Hrvatske i dio
Istre, barem do rieke Raše, da je
nedvojbeno Hrvatskom i Dalmacija,
barem do rieke4 Cetine, 'koja se je
jednom i zvala dalmatinska^ Hrvatska
(da se razlikuje od preko velebitske,
u staro doba poznate pod imenom
posavske Hrvatske); to sve nemože
poricat, nego onaj koji nije nikad
zavirio ni u najmanju povjestničicu.
I sami Magjari, iz kojih je niko Ko-
šuth sa svojom neslanom doskočicom,
da ne nalazi na zemljovidu Hrvat-
ske, dok ga nijesu Hrvati uvjerili o
protivnom mačem u ruci zapoviedajuć
Magjarima g. 1848 u samoj magjar-
skoj prestolnici (gdje je bio u ono
doba i glavni logor bana Jelačića) —
i sami velju Magjari priznaj i Hrvat-
sku, to je pače samom nesretnom na-
godbom „uzakonjeno", naime da obsegu
cjelokupne Hrvatske pripadaju sve
one zemlje što dolaze pod uredovnim
imenom „trojedne kraljevine" (Hrvat-
ska, Slavonija i Dalmacija).
Nu „Trojedna kraljevina", ta pri-
mana cjelokupna Hrvatska, puno je
manja od pravne Hrvatske, pa i-
pak ima:
U prostoru 56.450 četvornih ki-
lom. (Dalmacija 12.885 kilom., po-
savska Hrvatska — Hrvatska u naj-
užem smislu sa Slavonijom— 43.615
kilometara), te je 6 puta pro-
stranija od Crnegore (ima 9.500
kilom.), a prostranija je nego i sadašnja
kraljevina Srbija (49.000 kilom.),
preko triput viša nego kraljevina sak-
sonska (15.000 kilom.), preko dva
put viša nego kraljevina Wiirtem-
berg (19.500 kilom), viša nego i
kraljevina Holandija, i kraljevina Bel-
gija. Glede prostora, dakle i sama
"trojedna kraljevina,, nadmašujemno-
ge europejske države.
U pučanstvu takodjer „trojedna
kraljevina" nadilazi mnoge europejske
države, jer ima 2.300.000 stanovnika;
dočim na pr. Crnagora nema nego deseti
dio ("236.000),Srbija samo 1,800.000,
kralj e vina Wurtemb erg 2.000.000, kra-
lj evina Grčka 2.000.000.
Hrvatska dakle, i po obsegu koji joj
i sami Magjari nemogu a da nepri-
znadu, ima toliko prostora i stanov-
nika, da ju ide dosta odlično mjesto
u kolu ostalih manjih država. Hrvat-
ska i u ovom na najmanje stegnutom
obsegu ima do 400,000 ljudi spo-
sobnih za oružje; a to nije vojska
koju, uz prirodjeno joj junaetvo, mogu
prezriet ni držale višega reda. To-
lika država, dobiv dakle svoju samo-
stalnost pod krunom Habsburgovaca
važila bi puno, i zato jer ima i skoro
cielo jadransko more, toli dugo i
dragocieno položajem i toli bogato
lukam i otočjem, da sama Dalmacija
povisuje „Austro-Ugarsku" sa ste-
pena srednje na stepen velike Vlasti.
Hrvatska samostalna svakako bi puno
pak više važila nego i jedna (osim Pru-
ske) od državica njemačkoga carstva,
i puno više nego Srbija, a više nego
i Magjarska, jer i ako je ova pro-
stranija i pučanstvom pretežnija nego
„trojedna kraljevina", bez mora je;
buduć Rieka nije nego uzurpacijom i
privremeno faktično njezina.
Ali, kako rekosmo, Hrvatska nije
stegnuta u granice „trojedne kralje-
vine"; ona je po neoborivom pravu i
poviesti puno obsežnija. Cjelokupna
pravna Hrvatska nezaostaje nego dr-
žavam prvoga stepena (Rusiji, Nje-
mačkoj, Francezkoj,jEnglezkoj, Italiji)
pa Švedskoj i Španjolskoj.
Da nije ovo ni pjesma ni utopija
nego istina, vidjet ćemo u dojdućem
broju, gdje ćemo ujedno pobit u kratko
neke prigovore, koji se iz nekih kra-
jeva domoune, kO iz Bosne i južne
Dalmacije, podižu proti cjelokupnosti
pravne Hrvatske.
Slobodna Grčka i nagodbena
Hrvatska.
„S". Usljed carigradske konvencije od
24. svibnja 1881. zapala je Grčka
Tesalija i komad Epira. U studenu
iste godine stupila je Grčka u po-
sjed čitavoga ustupljenoga joj zemlji-
šta, izuzev neznatan komad, glede
kojega bješe Turska nastojala da osu-
jeti odluke tehničke komisije. Ovaj je
kus neznatne površine, ali u politič-
kom i strategičkom obziru od osobite
važnosti. Napokon podje za rukom
ministarstvu Trikupis, da svlada od-
por Turske koji je prietio da će se
.^avlačivati bez kraja. Priklopljene po-
krajine imadu 8,000 četvornih kilo-
metara sa po prilici 400,000 stanov-
nika. Valjalo je što skorije urediti i
sljubiti ove pokrajine. Ovu si je
zadaću odmah stavila vlada grčka, i
sa svih se strana jur množe poduze-
ća, kojim je svrha da se razvija ra-
tarsko i trgovačko bogatstvo ove Te-
salije, koja je jedna od najplodnijih
zemalja Europe, a koja, dok ju je
Grčka dobila od Turske, ne bijaše
van neizmjerna pustoš bez svake ceste,
i po kojoj si mogao bluditi osam i
devet sata a da ne naidješ na selo.
Isto je s Epirom, gdje ne bijaše van
neuporabivih puteva u sred klisura i
vrleti. Sad se po svuda grade dru-
movi i željeznice, usljed kojih će se
na brzo pojaviti trgovina i industrija.
Po onom što bijaše Tesalija jučer,
moći je suditi što bijaše Grčka 1830,
kad se je, nakon ratova za neodvis-
nost, pleme grčko uredilo kao drža-
va. G. 1830. ne bijaše u Grčkoj
van opustošenih polja, poharanih vi-
nograda, popaljenih maslinovih šuma,
razorenih kuća, popljačkanih sela, a
po ovih bludilo je pučanstvo bez kruha
i krova. Chauteaubriand kaza, da u
ono doba ne bijaše u cieloj Grčkoj
nijedne ceste. Pjesnik Lebrun kaza,
da se Pirej sastoji od triju dimnja-
ka, a Emerson opisa Atenu : „Ono
nekoliko kuća što nije razrušeno, ni-
su, izvan stanova za konsule, van
trošne kolibice." Ona tri dimnjaka
Pirej a postadoše znamenitim gradom
sa prostranim ulicarn, trgovini, skla-
dištim. Atena izgleda zaista kao pra-
va prestolnica i poljepšava se dano-
mice, javni spomenici i množina pri-
vatnih sgrada su sjajni, dižu se mu-
zeji i napunjuju umjetničkim bogat-
stvom. Pučanstvo dostiglo je jur broj
85,000 duša, kojemu valja pribrojiti
još 20,000 mienjajućega se pučanstva.
U manje nego četvrt stoljeća sagra-
djeno je na novo dvadeset starih a
dignuto množtvo novih gradova: Pa-
tras, Korfu, Sira, Kalames, Volo,
Nauplia, Paros, Astakos itd. U cie-
lom se kraljevstvu broji 4.658 gra-
dova i sela, od kojih po prilici 2h,
Sa više od 5,000 stanovnika.
Već g. 1870. bješe se više nego
podvostručilo pučanstvo, od kad je
Grčka postala nezavisnom: od 600,000
u g. 1830. poskočio je broj pučan-
stva na 1,454,894. Po popisu od
1879. ima Grčka zajedno sa pripo-
jenim pokrajinam 1,969,500 stanov-
nika. Sadanja površina kraljevine je
57,000 četvornih kil., dakle dolaze
na svaki četvorni kilometar poprečno
34 stanovnika, Pučanstvo Tesalije,
prem sastavljeno iz tudjinskih živa-
lja, već je skoro sasvim pogrčeno ;
Cincari i Macedo-Vlasi postaju malo
po malo Grci; običajni izrazi u nji-
hovu jeziku su grčki; njihovi popovi,
njihovi učitelji propoviedaju, poduča-
vaju grčki. Spomenici, ulice, trgovi,
nose još i danas drevna imena: Ago-
ra, Akropola, Theseim ; u Ateni vidiš
ulicu Hermesa, Eola, Atene (Minerve).
Unatoč tomu razvija se Atena po-
put moderna, trgovačkoga, industrijal-
na grada.
Ne samo u Ateni, u čitavoj Grč-
koj stvorila se industrija, razvila se
trgovina u istom redu kako je oži-
vilo poljodjelstvo.
Prvi put poslie mnogih godina po-
kazao je proračun g. 1883. višak u
primitku. I ove godine bit će toga
viška. Po proračunu je primitak
84,650,000 a izdatak 84,352,000
franaka. U posliednjem broju uvršte-
ne su kamate 25,458,274 franka od
državnih dugova. Državni dug iznosi
po prilici 275 milijuna franaka. Već
g. 1883. snižen je sa 15,000,000
proraćunani manjak na 3,227000 fra-
naka. Do nedavno nije se usudila
vlada — da se ne izvrgne nepopu-
larnosti — pokriti manjak novimi
porezi, već je smatrala za sgodnije,
da uzajmi novac od inozemstva. Bez
dvojbe, i radnik i seljak protive se
kako poreznim teretim tako i vojnič-
koj službi. Ali za to ne bi bilo u-
putno odreći se poreza kao ni uki-
nuti vojsku. Tereti ne smiju da budu
prekomjerni, već mora da su u omje-
ru sa potrebam gospodarstvene drža-
ve. Prije poreznih reforma sadanjega
ministarstva Trikupis došlo je po pri-
lici 25 franaka poreza na glavu; to
ne mogaše biti dostatno za proračun,
koji se je morao skrbiti za mnogo-
brojne gospodarstvene poboljšice, za
prešne javne radnje, za razborito i
ozbiljno uredjenje vojske. Sada dolazi
na svaku glavu (uključiv obćinske
namete) 50 franaka na glavu, malo
manje nego polovica onoga, štono po-
priečno plaća svaki francezki držav-
ljanin.
Kao nadopunjak financialnim re-
formam, zaključila je vlada ukinuti
tečaj pod moraš, koje ukinuće traži
i industrija i trgovina. Jedan dio zaj-
ma 170 milijuna, što ga je votirao
sabor, upotrebit će se u tu svrhu ;
dragim dielom upodpunit će se oružje
za vojsku na kopnu i na moru, o-
statkom pako podupirati će se že-
ljezne ceste, koje se imadu graditi u
Peloponezu i u ostaloj Grčkoj, ter
kojimi bi se imala spojiti željezna
mreža sa turskim i drugim europej-
skim prugam. Ciela dogradjena mre-
ža iznosit će 2,650 kil. duljine.
Prokop korintske prevlake napre-
duje liepo. Novi grad Istmija i gra-
dić, koji nastaje na drugoj strani prieč-
be, zadivljuju množtvom sgrada, po-
dignutih u predjelim, koji bijahu još
pred dvie godine jedva pristupni ko-
zam. Luke Istmije i Korinta su do-
gotovljene; ne ima dvojbe daćeprie-
kop biti dovršen i otvoren u odredje-
no vrieme, g. 1886. Put iz Brindisi
u Atenu i Smirnu biti će time skra-
ćen za više od 380 kil., t. j. dva-
deset ura puta za parobrode. Svaka
poboljšica u poljodjelstvu i industriji
Male Azije, ove zemlje, koja toliko
obećaje, biti će od izravne koristi za
priekop korintski. Sama Grčka postat
će središtem sredozemne trgovine u
Iztok, a pirejska luka dostići će u
znamenitosti do skora luku Smirne.
Drugo veliko poduzeće od velikih
posljedaka je izsušenje jezera Kopais,
kužne močvare u površini od 12,000
hektara; potoci, koji hrane jezero će
se ukorititi, njihova sila pokretnica
upotriebiti. Oko 8,000 hektara izvr-
stna tla povratiti će se ratarstvu,' a
u zdravstvenu pogledu biti će oya
radnja neprocjenjiva blagodat za pro-
strane prediele.
I znamenitih vodogradnja je izve-
deno: luke su što novo sagradjene,
što razširene i popravljene. Zname-
nita je luka Pireja. Trgovina ovoga
grada digla se znamenito, množaju se
sjajne palače, koje su znak cvatuće
trgovine. Pirej, i dosliedno Atena,
spojeni su redovitimi pragami sa svimi
poglavitimi europejskimi lukami.
Tako će Greka na skoro, razžiru-
jući obseg svoje produkcije i trgovine,
ubrati plodove od žrtava, što ih do-
prinosi za javne radnje.
Hrvatska i Slavonija sa samom
bivšom Krajinom imadu površinu
42,516 četvornih kil., dakle za 14.484
kil. manju od današnje Grčke. Sta-
novnika ima 1,854.826, dakle za
nešto preko 100,000 manje od Grčke,
Hrvatska je dakle napučenija od Gr-
čke : u Hrvatskoj dolaze na četvorni
kilometar popriečno 43, u Grčkoj
samo 34 stanovnika. Po Beli Lukaču iz-
nose bruttoprihodi hrvatske 16,375,217
for., dolazi dakle na glavu popriečno
poreza (bez obćinskih nameta) 8 for.
93 nč. Na svakoga Grka dolazi 50
franaka. Dakle popriečno plaća svaki
Grk najmanje dva puta toliko kolibo
svaki Hrvat. Pa ipak, kako je to, da
Grčka orijaškim korakom napreduje u
blagostanju, a Hrvatska, koja nosi
dvaputa manje terete uz veće pučan-
stvo, danomice sve to više propada ?
odgovor je kratak: Grčka upotrebljuje
svoje poreze, da gradi drumove i lu-
ke, da probušuje priečbe, da suši
svoje močvare, da diže gradove, da
imapriedi poljodjelstvo, obrt, trgovinu.
Pučanstvo crpi koristi od ovih troš-
kova. Porez vraća se u pučanstvo u
obliku koristi, što ga iz ovih inve-
sticija crpa. Porez je glavnica, iz koje
teku porezovniku obilne kamate. Od
ovih kamata daje se opet za porez,
opet se vraćaju kamate. Porez nije
žrtva, nije odsvojenje, već je koristo-
nosno uloženje narodne glavnice. Kod
nas teče preko polovice prihoda (55 °[0)
u poštanske blagajne za „zajedničke
interese," a ostatak namienjen je po-
trebam — „uprave." Plodovi ove u-
prave pokazuju se u sve to ljepšem
svietlu. I kraj svega toga plaća Ma-
gjarska za Hrvatsku po računu Bele
Lukača svake godine oko 5 miljuna
forinta. — Gosp. Miškatović i nje-
govi drugovi vele, da je Hrvatska
malena i siromašna, i da sama o sebi
ne bi mogla živiti. Grčka se nije do-
brovoljno dala pod jaram turski, u
Grka ne bijaše „nagodbe," kakovom
nas naši Miškatovići i Mrazovići ob-
dariše. Grčka si je izvojštila svoju
nezavisnost, pustoš pretvara u raj
zemaljski, troši razmjerno dva put
više nego li Hrvatska. Pa ipak Gr-
čka —- prem bez blagodati nagodbe,
bez koje mi ne bismo mogli živjeti —
napreduje i cvate, i uz sve svoje
ogromne javne radnje ne samo dane
ima manjka, kako Hrvatska o mijjuna
for., već pače ima i suviška.
Socijalno pitanje,
i.
Gospodarstvena kriza, koja odavna prieti
Francvizkoj, i koja je sad sasriem. blizu,
zabrinula je ne samo francuzki politički
Svi su si duduše sviestni, s kolikim je
potežkoćama skopčana ta zadaća, ali n-
vidjaju ujedno i potrebu, da se ta zadaća
povoljno rieši.
Najnovije brzojavke oprovrgavaju viest,
da je uhićen Gordon paša, koji je od
englezke vlade poslan u Sudan da s nov-
cem predobije onu zemlju. Gordon paša —
nazvan Kitajac — sin je vojničke obi-
telji, a rodio se u Tautonu. Kano mladić
stupio je u vojničku akademiju u Wool-
wichu, odakle je izašo kano častnik
ženija 1854 godine, te bio poslan u Krim,
gdje je kipio rat proti Rusiji. Tuj se je
borio u prvim redovim pred Sebastopo-
Ijem i spasio život na čudnovat način.
God. 1856 imenovalo ga je englezkim
pripomoćnim povjerenikom za označenje
granica Turske, Rusije i Rumunjske. Tri
godine zatim posta povjerenikom u Ar-
meniji. God. 1859 nalazimo ga u Ohat-
hamu kano učitelja strategije i pobočni-
ka. God. 1860 polazi iz Englezke u Ki-
taj, gdje prisustvuje požaru ljetne palače
u Pekingu. Prešavši u vojsku Nebeskoga
carstva, dočepa se najviših časti, te bi
odaslan da uguši silni socijalni, politički
1 vjerozakonski ustanak Taipin'ga, u ko-
joj ga je vojni pratio kano drug Li Hung
Chang. U tom ratu odlikova se svojim
btrategičkim umom i vanrednim osob-
nim junačtvom tako, da mu nadjenuše
pridjevak vječnoga pobjeditelja. Da mu
bude nagradjen trud, carskom mu odlukom
bi doznačena nagrada od 10.000 taela:
on ju odbi, ter se zadovolji zlatnom ko
lajnom. Nekoga dana proda ju za 10
šterlina, koju svotu priposla ubogim
radnicim grada Manchestera.
God. 1871 posta Gordon britanskim
povjerenikom europejskoga podunavskoga
povjerenstva, god. 1873 odputova iz Ga-
laca i primi službu egjipatskoga kediva,
te nasliedi sir Samuela Baker a kano
guverner plemena gornjega Egjipta.
Za tim ostavi Egjipat, jer pade u ne-
milost novoga kediva, i podje u Peking
kamo ga pozva Li-Hung-Chang, ter preu-
stroji kitajsku vojsku. Poslie toga ode u
južnu Afriku, gdje je služio kod vlade
Kapske zemlje. U poslednje vrieine živio
je samotan život na svojem dobarcu
kraj Jerusolima.
Pred nekoliko dana pozvan od bel-
gijskoga kralja, podje u Bruselj da o-
premi novu ekspediciju na Kongo, nad
kojom mu povjeriše zapovjedničke. A1 u
Bruselju zateče ga brzojavka englezke
vlade, u kojoj bi zamoljen da podje u
Sudan.
Oprostiv se sa Leopoldom, Gordon se
povrati u London, posavjetova se sa mi-
nistrima i odvaži na put u Egjipat.
Zuluski kralj Cativaj, o kojem se je
lani bio pronio glas, da je umro, pa se
doznalo da nije; bio je onomadne otro-
van. _____
IŠTAJSI IDOUPISI-
Lastovo, 8 veljače x).
Izvolite, gospodine uredniče, odgovorit
mi kroz eienjenu ,K. Dalmaciju* na slie-
deća pitanja: „Je li dopušteno pučkome
učitelju u nedjelju i Svetce ne voditi
skoro nigda učenike u crkvu, da slušaju
8v. misu; ne držati dominikalnu školu
uzimati si praznike kad mu god to u
glavu zavrti; postavljati mjesto sebe žen-
sku čeljad svoje obitelji, da, Bog sam
zna kako, podučavaju učenike; učiti dj;cu
po svojoj volji bez ikakva obzira na raz-
dobnik; odpuštati djecu kući prije sata
propisanog? Može li pučki učitelj, bez
dotične dozvole i znanja mjestnog škol-
skog vieća, preko mora putovati i ostav-
ljati učionu zatvorenu kroz toliko dana,
kad mu god to na um padne? Jeli doz-
voljeno pučkome učitelju na početku
školske godine započeti školu skoro mje-
sec dana kasnije, navadjajuć na svoje o-
pravdanje, da djeca ne imaju knjiga? Je
li prosto pučkomu učitelju šetatise cieli
mjesec dana po poljima i po livadam,
da sastavi kakav imovnik a ostaviti na
svoje mjesto zamjenika bez dotičnog pi
tanja Tovlašćenja nadležne školske vla-
sti? Je li izgledno i pučkome učitelju
slobodno, pa makar on i kakav plemić
bio, grditi, zlostavljati i svoju kućnu Če-
ljad tući na očigled učenika i drugieh sa
nečuvenom zablazni ko to vidi i čuje?
Je li dopušteno pučkom učitelju prazno-
vjerje i bezbožnost izpovjedati, te se na
javnim mjestima izrazivati da che Cristo,
che Madonna! da po smrti ne ima vje-
čnog života, da se čovjek u ništa obraća
et similia, i tim pakljeno izvraćati i izo-
pačivati prosti puk? Je li liepo i pra-
vedno, da toliki roditelji [žrtvuju srce i
dušu svoje djece besposlici i bezbožniku
učitelju, koji izvan što ih ni malo ne uči,
tlači načela na kojima se ista obitelj o-
sniva, to jest zdravi kršćanski uzgoj i
1) Za sadržaj ovoga dopisa odgovara g. pisa-
telj. Ako je sve istina što u njem kaže, a ima-
mo uzroka vjerovat, da na žalost jest, učinio je
TrlO dobro djelo ito ga jepriobćio, da se barem
ovim sredstvom opameta neki „bezbožei", taj gad
ljudskoga roda.
cisto kršćansko ćudoredje ? Napokon, je
li svaki pučki učitelj podložan zakonu i
starijoj školskoj Vlasti, ili možda u tom
obstoji za koga kakav izuzetak" ?
Donji Muć, 11 veljače.
Danas sedmi dan nakon pokopa, biše
ovdje zadušnice pok. Jerki pl Cambj-u,
nezaboravnomu načelniku ove obćine.
Kako za obitelji i za sela, ima težkih
nesreća uslied neumoljive smrti, tako ih
ima i za obćine ciele. Bez pretjeranosti
mislimo da je to uprav ovdje slučaj, jer
je tezko onako poštenu i plemenitu dušu,
kakva bijaše pokojnikova, zamjeniti. Ne-
cudimo se što on bijaše plemićke obitelji,
sto bijaše vitezom, zastupnikom kroz to-
liko navrata, načelnikom za toliko godi- -
na, jer cienimo da ti naslovi po sebi
nedižu čovjeka do kakve vrstnoće, ali se
divimo plemenitosti osiećaja i postupanja
u tomu čovjeku i njegovih dosliednih
načela prama vjeri i prama svomu hr-
vatskomu narodu. Pače sve vrline koje
se spominju o pokojnomu, rek bi da su
bile podredjene ovim načalim, i da uz
istinito 'suglasje njihovo on se oteo za-
pari svietskoj, i pokazao se u današnje
doba riedka ličnost. U svakim prigodam
bilo vjerskim bilo narodnim, pokojnik znao
se naći na svom mjestu, a nije se osvr-
ćao na obzire ljudske, nit se ugibao kak-
vomu bilo usilniku. Po tom i kao načel-
nik i kao zastupnik ostao je vjeran svo-
jim dužnostim, vjeran crkvi i narodu svo-
mu. A mogle bi se napomenuti tolike
prigode javnoga djelovanja, kad se po-
kojni pokazao otvoreni sin svoje Crkve,
prigode, u koje njegovi drugovi sa toli-
ko nevriednih obzira nebi se bili usudili
ni maknuti se. A moglo bi se neizbrojne
slučaje nabrojiti, kakvu je on djelotvor-
nu ljubav prama svomu narodu gojio,
prama velikomu i malomu, prama vidje-
nomu ko i potrebnomu seljaku, a to sve
u doticaju s najprobranijom gospodom.
Tako postupanje svedjer i u svako je
doba pokazao, a potvrdio osobito prigo-
dom svoje smrti. Jer ne samo što je
težku bolest podno krsćanskom strplji-
vošću i što se više puta preko bolesti
pokriepio Pres. SvetoUjstvim, dali kroza
sve to vrieme jednakim srdcem nastojao
je i za dobro svojih obćinara. A dan prvo
svoje smrti pričestio se i izpovjedio uza
svu obitelj, ćeri i zetove, i zahvalio se
svojim milim na tako divnom sauoešću
ko na najvećoj utjehi, a opet taj dan
isti malo prvo nego je preminuo, ko naj-
zadnju oporuku, preporučio je plemenitim
sinovim da ljube puk. Čovjek koji je o-
tvorito živio s tim načelim u ovo doba
nehajstva i sebičnosti, pa ostao vjeran
njima sve do zadnjeg Časa, pače ih sve-
čano potvrdio malo prvo smrti, jest do
istine iznimka, i vanredan čovjek, mnogo
više stoje bio na stolicah takih, na ko-
jih se pokazalo kako i najoprezniji lako
strmoglavljuju. Taj čovjek preselio se
sa lažnoga svieta na istinu, ali nit je u-
mro nit umrieti može, jer blažena mu
uspomena živjet će uz harnost i blago-
slov puka. I uprav silni bijaše izkazi har-
nosti, privrženosti, časti, ljubavi koje o-
citovaše pokojniku pri sprovodu u nje-
govu Kambelovcu; dali i ovdje na Muću,
procienivši okolnosti mjestne, ti izkazi
biše takodjer živi i obćeniti. Prisustvo-
vanje bijaše veliko. Na sred crkve bio
je podignut mrtački lies, okićen vienci i
prigodnimi sastavci, od kojih jednog u-
pravljamo; a bijaše prisutni mal ne svi
žapnici iz Obćine i nekoji iz Kaštela,
viećnici, glavari, učenici mjestne škole
sa svojim učiteljem, žandari postaje, a
od puka veliko i malo osobito od bliž-
njih sela, da se pokojniku mole za dušu.
I moliše baš iskreno, jer puk nezna hi-
niti, za plemenitog svoga gospodara
obćega otca. A komu da nije poletila
suza kad je zaslužni župnik Dn. Mijo
Granić govorio prigodno slovo i izticao
vrline i zasluge pokojnika? Poslie za-
dušnica svi krenuše njegovoj kuli, da o
čituju svoja žalovanja sinovim, koji za
tu prigodu osiećali su se u dužnosti da
budu u mjestu. A ovi izkazi koliko su na
utjehu plemenite obitelji, toliko su na
čast uspomeni ljubljenog načelnika, i na
poštenje harnih obćinara. Ličnost dakle
ova, izmedju najplemenitijih inače s na-
šega obzorja, ostavljajuć primjer iskre-
nosti prama vjeri, ljubavi prama narodu
svomu, i još obilatu ostavštinu uzornih
djela, koja prvacim može biti naizgled,
sinovom na utjehu i poticanje, a puku
spomen harnosti i ljubavi. Laka mu
zemljica!
PRIGODOM
ZiAIDTJŠlNJTOA SEDMI ID-AJM
ISTAJKlOKr UKOPA
JEBKA Pl. KAMBELOVICA
VITEZA ZASTUPNIKA
3S7A ĆELNIKA OBĆINE
I-TCJĆSKB
NARICANJE.
Dobro jutro dvor nebeski I
Jeli ovde sunce moje,
Da ga pitam, ljuta rano,
Jel se bolan napočiva,
Jel mu laka zemlja crna?...
A1 u taman pitat mi ga,
Odvratiti rek bi neće,
Ko da se je rasrđio,
Rasrdio na me težko,
I zamuko smrtnim mukom!...
Bar da sam te, ljudska hvalo,
Pri rastanku pozdravio,
Prvo neg se na put spremi,
Na put dugi bez povratka
Ni p6 jadan nebi bio!
A1 poslušaj moj kitnasti
Zelen bore povaljeni,
Zar ti srdee plemenito
Već nebije prvim žarom,
Da nevidiš vrstne glave
Kako stoje zamišljene:
Kud im plemić s glave hode ?..
A1 nevidiš svoga roda
Sve po izbor vitezove
Kako brižno očekuju
Da se vrneš čelik borce
Da proprtiš lomne staze
Lomne staze i bogaze ;
Potamnilo moje zlato,
Moj porušen stojni grade!...
A bez tebe, kud će krenut
Sad sirotčad izgubljena,
Gdi će jadna svita naći
Grdi li gledat zaklonice,
Kad joj oči povadjene,
Kad joj oba vita krila
Kleta srića izlomila?...
Jel moguće, diko moja,
Da si jurve primetnu«
Puste jade roda svoga,
Roda svoga mučenoga,
Pak da neš mu ni ric vratit
Ni ric ciglu za utihu?...
Zar nečuješ odsvud glase
Ljubeznive od harnosti
Kako svak te željno vapi:
Gospodaru, Gospodaru!!!
Zar nevidiš, kućna glavo,
Puste svoje bile dvore,
Biser ženu porušenu,
Zor sinove bez utihe
I pritužne zlatne ćeri,
I neviste razplakane,
I zetove razkajane ?...
Da, da, već se tužan
Ti si našo druge dvore
Više neba sunčanoga,
Uz pribrane sokolove
Mučenike roda moga,
Pozdravi ih, moj viteže,
Sve po redu naokolo,
Pa im kaži kako smo ih
Spominjali bez prestanka,
I kako im zlatne stope
Ko i tvoje, zviezdo mila,
Ljubit ćemo sve do vika.
1 još čuj mi zadnje glaso
Koje rod ti poručuje;
Obori se vita jela,
A1 udriše mlade grane,
I već grane izlistale,
Isto njima nebo sjaje
I jednak ih grije plamen,
A do malo kitne grane
Zaminut će gojnu jelu
Gojnu jelu oborenu.
Tako ljubav puka svoga
Koju vrloj dići svojoj
Priporuči, roda diko,
K6 amanet najsvetiji
Urodit će divnim rodom,
I uz slavno ime tvoje
Pozlatit će i njihova ;
Pa naš narod sirota će
Spominjat vas blagoslovom
Svakog danka bez pristanka.
Občinari.
DOMAĆE VJEŠTI.
čem odnosni zapisnik i zapljenjene pri-
mjerke Lista.
Zadar, 14 Veljače 1884.
C. k. Kotarski Poglavar
NASSO.
* * *
Pošto su nam pri zapljeni zadnjega
broja bile metnute pod pečat sve četiri
strane a odpečaćeno nara je bilo sutradan
i to samo malo vremena prije nego je
odputovao parobrod u Dalmaciju; nije
nam bilo moguće obielodanit na vrieme
List po drugi put.
* * *
„ Stekliš".— I zadnji broj „Stekliša" bio
je zapečaćen uredovnim pečatom u sve
četiri strane rad više članaka. Uredništvo
je htjelo dati drugo izdanje, ali vlast
nije to dopustila, jer da dotle ne-
dopire sloboda štampe.
N. V. Kralj darovao je za grobište u
Kaprijam f. 150.
* * *
* * *
Činovnici. Brzojavni upravitelj Petar
Guidi bi imenovan blagajnikom kod rav-
nateljstva pošta i brzojava u Zadru; a
priglednikom iste blagajne Aleksandro
Makiedo. Dr. Zdravko Pogačnik bi ime-
novan obrtničkim nadzornikom u devetom
nadzornom kotaru, koji obuhvaća Štajer-
sku, Kranjsku, Trst s Primorjem i Dal-
maciju sa sjedištem u Gradcu.
* * *
Primamo i rado priobćujemo sliedeću
obznanu:
Broj četvrti Stekliša bio je zapljenjen
radi članaka: .Položaj u Banovini",
„Pavlinović u hrvatskom saboru", „Niz
Bisera", „Ipsilinovićevi potezi" i „Što
je nova". Htjedosmo odmah prirediti
drugo izdanje; ali kotarski poglavar g.
Nasso odgovori g. A. Dejanu, da nije
dopušteno Steklišu kao dvomjesečnomu
listu da dade drugo izdanje. Ako želimo
dati drugo izdanje, tad je od potrebe
da prije položimo jamčevinu od 1000 f.
Za jamčevinom dakako došla bi i bilje-
govina, koja bi u ovom slučaju iznašala
,100—400 f. Buduć da §. 13 zak. o tisku
kaže, da su prosti jamčevine (dotično
biljegovine) listovi koji izlaze dvaput na
mjesec, to će Uredničtvo Stekliša uložiti
utok proti odredbi političke vlasti, po-
zivljujući se ne samo na zakon, već i
na način kojim je taj zakon tumačen u
Trstu, Beču, Pragu i t. d.
Broj peti izaći će odmah prvih dana
dojdućega mjeseca i imati će izvanredan
prilog. Uprava „ Stekliša"
*
* *
Primamo:
Neki „zadarski stekliši" poslali jučer
brzojavku na „Slobodu", a danas je TT-
redniČtvo „Stekliša" primilo njemački
odgovor od zagreb. brzojavne postaje, da
je brzojavka bila zabranjena u smislu
član. 7 medjunarodnog ugovora. Gospoda,
koja su poslali brzojavku, mogu dobiti
njemački odgovor kod uredničtva „Ste-
kliša", komu je bio predat, jer zadarska
brzojavna postaja po svoj prilici nije
znala koji su to „zadarski stekliši," pa
ga poslala nama.
Uredničtvo .Stekliša".
* * *
U sjednici proračunskog odbora bečke
zastupn. kuće od 13 tek. pitao je zast.
Heilsberg što misli vlada glede osnova-
nja zavoda sa deportaciju osudjenika. Mi-
nist. savjetnik Pichs odgovorio je, da se
je vlada već o tom bavila i tražila nebi
li ae moglo izmed dalmatinskih otoka
naći koji, prikladan za ovu svrhu. Na-
šlo se dvie skupine takovih otoka; jed-
na ima plodno a druga neplodno zemlji-
šte, ova druga bi bila sgodna; ali se je
moralo odustati od misli da se dobiju
ovi posljednji, jer bi se htjelo velikih
novčanih svota. U ostalom da će vlada
i nadalje proučavati stvar.
Natječaji: otvara se natječaj na dva
nadcestarska mjesta u Dalmaciji i na 4
mjesta u c. k. pom. akademiji na Rieci
(dva mjesta za mladiće Dubrovčane, je-
dan za Zadrane i jedan za Kotorane).
* * *
U Varaždinu, kako piše „Kat. List",
primiše tunedavno dvie izraelićanke sv.
krst, te se dopisnik divi zanosu, "kojim
učahu kršć. nauk, i onim suzam, koje
jih obliše od žalosti i straha bojeć se,
da jim se neuzkrati sv. krst. Židovi htje-
doše zapriečiti tu liepu svečanost, za-
htievajući od gradskoga poglavarstva, da
spomenute djevojke iztjera iz grada.
Neka je i to medju ostalim na utjehu
pobožnom svećeniku i revnomu kanoniku
preč. g. Lehpameru, na koga se kako či-
tasmo u „N. N." oborilo pet rišćana.
Ovo neka je nagrada za ono ruganje,
kojim se službene „Nar. Nov." rugaju
Vašoj pobožnosti. Jest, molit« s® pre-
častni gospodine, molite i za rišćane.
Pa zašto udariše rišćani na Lehpa-
mera ?
Jer nije dopustio kao dekan, da se
umrlu vojniku, rišćaninu1 u katoličkoj
crkvi zvoni! To je proti vjerskoj tole-
ranciji. Eh! • *
Porečko-puljski biskup. Slovenski listovi
javljaju, da je za porečko puljskoga bi-
skupa opredieljen d.r Flapp, ekonom go-
ričkoga središnjega sjemeništa. Slovenci
nijesu zadovoljni s tim imenovanjem.
Sloven. Naro d piše, da d.r Flapp ne ra-
zumije hrvatski ni rieči, a slovenski tako
slabo, da bi jedva bio vrstan držati pro-
povjed u slovenskom jeziku.
* * *
Gr adnja željeznica u Hrvatskoj. „Agr,
Zeitung" priobćuje u broju od 14 tek.
sliedeću viest, koja joj je prispjela iz
Budimpešte: U Hrvatskoj početi će se
ove godine graditi tri nove željezničke
pruge. Ponajprije početi <5e se graditi za-
gorska željeznica, koja će se po svoj pri-
lici tracirati pravcem, što ga želi glavni
grad, teći će naime iz Zaboka do Pod-
suseda desnom obalom potoka Krapine;
nadalje željeznica iz Barča u Pakrac, u
pogledu koje neima nikakovih znatnih
potežkoća i konačno dio krajiške željez-
nice, tolik naime dio, koliko dosižu raz-
položiva sredstva krajiške, za to opredie-
ljene zaklade.
+ * *
Predjašnji broj bio nam je zaplienjen,
radni jedne viesti odnosno na obustavu
,,Pozora" i jedne odnosno na pokr. škol-
sko vieće i onog mladića iz Boke Ko-
torske o kojem je bila rieč na lanjskoj
razpravi med našim Urednikom i Bako-
tićem sa družinom. U obe ove viesti bio
je imenovan g. namjestnik i to se po
gradu uzimlje ko uzrok zapljeni, što da-
kako mi nevjerujemo. Evo sada odluke;
Br. 30.
Častnomu Gospodinu Bum Ivu Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacije"
Zadar.
Odlučilo se je zapljeniti Br. 9 poli-
tičkog Lista „Dalmacija Katolička" od
današnjega dana.
Ta zapljena dosad je prouzrokovana
sadržaja članaka pod naslovom Domaće
Viesti od rijeci ,,I drugi zamotak" do
,,čitaoci komentiraju."
Tim nije Vlastima uzkračeno pravo
iznijeti druge uzroke zapljene, kada bi se
na iste naišlo usljed potanjeg čitanja
lista.
Naredjuje se zato c. k. Kot. Tajniku
Nonkoviću da pogje u pomenutu tiskar-
nicu, da uz prisutnost Upravitelja iste
ovrši zapljenu svijeh primjeraka rečenog
lista i da stavi pod zvanični pečat tisko-
pisni sastavak Lista, te da prikaže pisu-
Pišu nam iz Šibenika, 15 veljače: Sko-
ro neki fonograf iz Šibenika, počasti či-
taoce ,,N. L.u različitim novinaru, a sada
neki drugi (?), naravno ohrabren uspie-
hom prvoga, hoće da ga sliedi. Nu pošto
se nije izjavio što je, šaljemo ga k ter-
minologiji grčkoj med kronografe. Naš
kronograf kako je posve ćutljiv, a revan
i točan u izpunjivanju svojih dužnosti do
kraja, sve mu nešto smeta, on nas sve
hoće u red da metne. Njemu ništa mu-
čnije što čuti kako se braća hrvatski
pozdravljaju, nikad žalostniji do kad mu
kažeš da narodni urednici sa svojim sla-
garim i posluznicim hrvatski sbore. Uviek
i svagdje upitaj ga: ti m' a kapijo, pak
si njegov. On se je imao prvlje javiti a
mi, po mogućnosti, njegovoj elegantnosti
nebi uzmanjkali. On je toliko čedan da
u privatne posle za živu glavu nebi ti
se uplićao. Njemu deveta briga kako bi
tko imao nabave provesti, ali samo na
javnosti budi mu uz narodni skup,
hrvatski nezvoni baš najljepše. Mi ga
sad ostavljamo da spokojno sliedi svoj
rad, najvrućje ga preporučujuć, u toli
ozbiljnu zauzeću, svim pristašam narodno
diocesanskog lista.
Narodoljubi.
Iz Hercegovine. Čitamo u „Herc. Bos."
liep primjer poštenja: neki moravac voj-
nik našo u Mostaru 80 f. i predao ih
gradskomu Sudu, da ih dade vlastniku.
Bosanska vlada namjerava sagradit ce-
stu Capljina-Ljubuški pa do Imotskoga.
Tim bi ova cesta spajala upravno do-
tične kotare sa budućom željeznicom Mo-
star-Metkovići.
Ista vlada namjerava sagraditi nakon
gorirečene i cestu Mostar-Duvno. Nek se
napreduje!
!K/a.zlio±to -viosti.
Preč. 0. Beks, gjenero Reda 00. Isu-
sovaca, slavio je u Fiesolu na 9 tek.
90 rodjendan. Ovom prigodom primio je
od sv. Otca breve u kojem ga nazivlje
svojim „prijateljem". I mnogi su mu
kardinali poslali svoje čestitke.
* # *
* * *
Francezki biskup u Tonkinu piše, da
je poubijano u onoj državi: 1 svećenik,
22 vjeroučitelja, 215 kršćana, i razoreno
108 misionarskih kuća.
*
* *
Katolici u Englezkoj. Sada u Englezkoj
i Škotskoj ima 22, što nadbiskupa, što
biskupa, 2492 svećenika, 1524 crkve i
kapele. U Westminsterskoj (u Londonu)
nadbiskupiji ima 17 samostana za redov-
nike i 42 za koludrice. Ima 30 velikaša
(pari) katoličke vjere, 45 malih baruna.
U donjoj kući ima 68 zastupnika kato-
lika.
* * *
Yeritatem facientes in charitate, j
cmcarauB in illo per omnia, qui i
est caput Christus. j
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
ALMACIJA
TzIclodi -U. JPoned-oelDaik: i vl ĆJetvrtals:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram |gipensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u^apinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
rEgo interim elamito: Si quis Catheđrae Petri jungitur, > meus est.
\ (S. Hieronym. Epi«. XVI. ad Dam
TJVje-ti pi-edbrojfco; — U Zadru, un&pried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje ta cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ufjfavu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. V .
Br. 13. Č2etvrta.k: 1.B Ožiijka. 1884. O-oćL. ZS2IT7-
Cislitavski proračun.
Prošle subote započela je u za-
stupničkoj komori u Beču razprava
o proračunu za tek. godinu. Prvi je
govorio ljevičar Carneri, koji evo
treća godina da zapocimlje razpravu
o proračunu. On misli da će se finan-
cijalni dio previš. prestolnog govora
oživotvoriti, ko što se oživotvorilo
izmirenje. Tuži se na tri stvari: na
neproduktivne željeznice, na tlačenje
njemačkoga elementa i na decentra-
lizaciju. 0 željeznicama neće govoriti,
jer se u te posls nerazumije; neće
ni o njemačkom duhu, jer je o tom
bilo govora u razpravi o njemačkom
državnom jeziku, kad se većina ogrie-
šila o austrijanski duh, koji je uvjek
bio njemački. Njemu je najžalije što
se radi od tiela Austrije, koje mora
da je cjelovito, da bude sposobno za
život; dočim se na svaku stranu kida
na komade. Govori o vojsci, koja je
odprije imala austrijanski značaj, a
sad će Poljaci ostati u Poljskoj, Slo-
venci u slovenskim predjelima pa kad
u buduće kojeg vojnika budeš upitao
za Austriju, odgovorit će ti: Nix
deutsch !
Zastupn. Adamek, od desnice, pri-
znaje financijalnu nevolju, koju od-
kriva ovogodišnji proračun; ali o-
zbiljnost položaja nije zatajao ni mi-
nistar financa, ni odbor i obći izvje-
stitelj. Državni dohodci od g. 1880
poskočili su za 13.7 °/0 i ministar
je financa računao da pritičak redo-
vitih dohodaka kad se podmire redo-
viti troškovi iznosi preko 15 milijuna.
Sasviem tim imamo sveukupni manjak
od 40 milijuna. Tu je najoštrija kri-
tika današnjeg našeg financijalnog po-
ložaja; a glavni uzrok svetiiu tomu
nalazi govornik u centralično-buro-
kratienom upravnom sustavu, koji je
u financijalnom obziru bio uvjek zlo-
koban. Govornik govori napokon o
izmirenju narodnosti i kaže da su
Česi s ovom lozinkom došli na poli-
tičko poprište, da će joj i unapried
biti vjerni, te će napokon pravica
pobjediti.
Dr. Schaup, ljevičar, govori proti
promcana, a zast. Hevera za- prora-
čun, i tim je sjednica zaključena.
IT ponedjelnik se razprava nastavila.
Pokle se ministar pravde Pražak izja-
vio glede one stavke njegovog go-
vora u razpravi o naredbama tičućim
se jezika u Češkoj i rad koje su neki
ljevičari iznieli upit, uze rieč ljevičar
Plener, a za njim desničar poljak
grof. Dzieduszpicki, koji je odbio tužbe
podignute proti Poljacima, te je po-
lemizirao proti Carneriu i Pleneru.
Govorio je napokon i ljevičar Menger.
Prekojučer se imala dovršiti obća
razprava o proračunu.
T. z. siMi klub
' Nikoga nije iznenadilo što su kra-
jiški zastupnici grčkoiztočne vjere stu-
pili u poseban klub pod imenom srp-
skim; jer taj živalj nikada nije bio,
niti jest, a Bog zna i hoćeli ikada
biti vjeran i odan ovoj zemlji, koja
ga je prognanika na svom ognjištu
udomaćila, a što rek bi niti nemože
^da bude vjeran i odan, to je valjda
jer kO da mu je u krvi i naravi u-
sadjena i urodjena prevrtljivost i
himbcnost. Nikoga nije ni to izne-
nadilo, prem je „Zastava"— prije sa-
zova sabora — pisala bila, da si ne-
može ni pomisliti da bi Srbi mogli
podupirati vlada magjara Hederva-
rija, što stupaju u savez sa t. z.
narodnom il bolje reći, magjarskom
strankom; — al što je svakoga u-»
pravo prešenetilo, jest ona skrajna
perfidija, kojom su se početkom sje-
čnja o. g. usudili pred banom kle-
vetnički denuncirati stranku prava:
„da jim prieti od nje vjeri i tobožnoj
narodnosti pogibelj". Pa za podkrjepu*
navadjaju Petrinju — odsudu najme
sudbenoga stola od 2. list. pr. g.:
„da u Hrvatskoj „Srba" ne ima.: —
Tomu kriva stranka prava! A zašto ?
Zato, što je pet odličnih njezinih
članova iz Kostajnice sud nevinimi
proglasio u obtužbi sa zlobne denun-
Crtice o prevodim i iz-
* pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br 12)
II.
Da je, g. MilaŠ sve ovo proučio i
promozgao nebi se čudio, niti lahkou-
mno predbacio Papam tobože namišlje-
mh pogrešaka, da im zaniječe nezabludi-
vost! Ta g. Profesore biti ćete vidjeli
sjajno obielodanjenje Gundulićevih Djeli
od Jugoslavenski Akademije. Glodajte,
dragi gospodine, koju strašnu hrpu raznih
čitanja sabere učeni profesor Pavić; a od
Gundulića uhvam da znate, da nas dva
vieka diele, pa ipak toliko se pogrešaka
i raznih čitanja uvuče; a matici i prvim
prepisim Biblije nezna se kraja, pak nije
U soaieino da Ti predbacujete Sikafeu i
Klimentu jer su se razišli, sudeć razli-
čito razna čitanja, i da u to uplićete Pa-
pinsku nezabludivost ? Sravnite g. Profe-
sore navedena razna čitanja za ono ad
cijacije skovane po Miloša Kneževiću,
sudb, pristavu „ Srbinu-' ličkome a
pod firmom prodane il ćete kupljene
duše fizično, moralno i materijalno
propaloga krojača A. Grgića, nota
bene i žalibože katolika, predane, a
braća se već veselila i očekivala, da
će jim konopac ogrliti vrat. — Od-
tud sav čemer i jad na stranku pra-
va. ! Rekoh perfidija! Pa -ni je li,
molim Vas, to skrajna bezobraznost
i perfidija: tužiti se bez razloga na
hrv. stranku i tražiti nekakovu zado-
voljštinu i zaštitu od bana, a biti uz-
rokom dielomice one krvi koja se je
prolila u banskom okružju ? — Kažu
na ime u Petrinji ljudi, koji mnogo
s narodom prostim obće: da se upravo
od onoga dana datira buna u ban-
skom okružju, kad no je t. z. Srbin
Niko Vujatović skinuo hrvatsku na-
stavu jedne kuće ujedno sa petrinj-
skim grčkim kapelanom 22. te ju u
gostioni posprdno obezčastio a onda
sa svojom nečisti ponesnažio. Pak
jer se je narod, uvriedjen budući na
najnezahvalniji način, dignuo te pro-
ćerao na uvjeke iz Petrinje ote iz
tabora „srbskoga" veleizdajice, tuže
se (čujte tko!) braća „Srbi" da joj
prieti narodnosti i vjeri pogibelj od
ljudi stranke prava, od Hrvata!! —
A ban se pripravnim ukazuje u po-
moć priteći patnicima, pa i spise
suda Petrinjskoga dao si — kako
reče — već predložiti! Ko da ne-
pohvali tu dičnu budnost, kojom bdije
nad pravom svietli ban stanovnika
ovoga kraljevstva? Ko da se ne divi
j pripravnosti kojom spješi krivde tomu
| pravu nanesene zakonito odmazdit?
| Pravo je to i liepo je to!
Al pitamo mi sad g. grofa: a hoće
li on istom pripravnosti upitati svoje
si. nadodvjetničtvo :- kakove je korake
poduzelo proti veleizdajicama Niki
Vujatoviću (koji je pobjegao, kako
vele li Beč, i do danas se. povratio
nije) i kapelanu grčkom R. za kog
se ni danas ne zna gdje je? —
Pitamo pravdoljubivoga bana, hoće
li on isto tako- i proti kraljevstva
hrvatskoga sudcu Milošu Kneževiću
dati dignut obtužbu radi veleizdajstva,
koji je u Kostajnici g. 1888. u o-
žujku na hrvatskom zemljištu pred g.
D. Rebićem i g. Rubelijem, što je i
sudbeno utvrdjeno, rekao: „i ovo je
Srbska zemlja"?
Mi ne samo da se nadamo, već
smo i čvrsto uvjereni, da hoće, pače
mora!
Je li sada čudo, da se je i ok6
Kostajnice puk hrvatski bunio, kad
je čuo, da ne otimlje samo magjar
već i „brat Srbin" zemljište od sta-
roga hrvatskoga kraljevstva, i to o-
naj brat, koji se je u Hrvatskoj liepo
odhranio i ugrijao na bratovljem
srcu ?! —
S tog smijem uztvrditi: da su ove
dvie uvrjede nanesene hrvatskomu na-
rodu od braće „Srba", ako i ne je-
dinim uzrokom, a ono svakako jakim
povodom bile buni u banskom o-
kružju.
Znadu to dobro „braća", pak zato
se i požuriš e lukavo do grofa bana,
da tuže hrv. janje, što jim vodu nji-
hove narodnosti i svete vjere muti!!—
Braća mudro snuju. Misle: udarimo
na srce naroda, a to je stranka prava,
uz koju se je okupio sav krajiški
narod bez razlike vjere — lahko će
nam biti sa trupom magjaronskim. A
ja pak mislim: da srce ovo narodnje
t. j. genij naroda hrvatskoga na koji
su toliko stoljeća navaljivali Osman-
lije po izbor junaci, da srce ovo velju,
kad onda nije smagnulo, ta baš da
ni sad ne će, kad navaljuju na nj
oni koji tim Osmanlijam pleća daše,
pa u Hrvatsku bjegat staše.
Hrvat Banovac.
eum, pak recite pravo što da učini tu
umrli čovjek? A kad tih raznih čitanja
ifea silesija? Morali st« dokazati da ka-
kav Sikstov ili Klimentov izpravak pro-
tivan je kojemu škljanu vjere ili ćudo-
redju, pak onda vam bilo prosto smijat
se Papi i nezabludivosti, ali tako kako
«to vi učinili, oprostite, postali ste vi sa-
mi smiešnim!
„Druga prieporna točka bila je, dali se
ima ostavit rieč filiis u redku: Benedixit
Jacob filiis Joieph (Genesis, XLYIII. 15)
slieđeć Louvainsko obielodanjenje, a prot
židovskom tekstu, i mnogobrojnim obie-
lodanjenjima. Papa odredi da ostane na
onom što je Sikst V. odlučio bio. Te
odredbe kažu nam koliko je Grgur XIV.
nepristrano sudio, te osudjuju one koji
kude obielodanjenje Sikstovo, kako da je
on Vulgatu izpravljao kako bi mu šunulo.
Trebalo je ne prenagliti se osudjenjem
djela velikog tog Pape, prije nego bi se
pomnjivo svaka razvidjela. Slične su rad-
nje trudne, zavise najviša od kritike, te
nije moguće da mnenja budu istovjetna.
Obielodanjenje Klimentovo i Sikstovo o-
snivala su se na različitim šuštavim, zato
je i jedno i drugo razložito i dostojno
pohvale, toli više kad su vjera i 6udo-
redje svakako neozledjena. — 11 aurait
fallu ne pas se hater de condamner l'oe-
uvre de ce grand Pape, avant de discu-
ter attentivement sa cause. Les affaires
de ce genre sont difficiles, et dependent
de la critique; il est impossible que les
sentiments soient les mćmes. L1 ćdition
de Clement' VIII. et celle de Siite V.
furent faites sur des mćthodes diverses,
dont ehacune est fondće eu raison et me-
rite des ćloges, d' autant plus que la foi
et les moeurs y sont egalement sauve-
gardees." —
„Svrnimo pogled na pravila koja pri-
hvati kongregacija od g. 1591. Prvo
bijaše, da se opet u tekst uvede ono što
je bilo izključeno: Ut ablata restituantur.
Rekosmo jur da je Sikst V. bio digao
prolegomene sv. Jerolima o knjigamJDa-
niela i Jestere, ali on ne bi prvi da to
učini: Louvainska Biblija, ispravljena g.
1571 u Rimu da ju obielodane braća
Giunta, takodjer ih nije imala. Isto treba
prisjetiti za židovske naslove koje Sikst
V. izostavi; u tom bo svaki obielodani-
telj i adio je kako ga je volja bila, kako
nam svjedoče Biblije poliglotske Anverse
Hj-u.lcaL^ra-g'o.
Iz kotara vinkovačkoga.
„Radujte se i veselite se,
približuje se Dušanovo
carstvo!" (Brus.)
Čitamo u „Sr. Hrv." sliedeći zanimivi
članak o srbstvu: *
Dobro promišljeno, sistematično, ps
stalnoj osnovi, posve javno, radi se u
Hrvatskoj za srbstvo. Srbin ima iztisnuti
i Alcale; baš zato kongregacija od god.
1591 odluči povratiti židovske naslove,
te izključi prevod istih, koji se nalazio u
običajnoj i Louvainskoj Bibliji. Drugo
pravilo bijaše, da se izostavi uvršteno:
ut adjeeta removecmtur. Sikst V., da se
ne iznevjeri svomu drugomu pravilu, ostavi
neke stavke, koje izpravljači htjeli su
dignuti. Na primjer u prvoj, knjizi kra-
ljeva, XXIV. 7, čita se: Vivit Dominus
do rieči in Christum Domini, koj« se
rieči opetuju u pog. XXVI, 10,11, ikoje
rieči nebi se imale čitati u prednjem po-
glavju, ali sublizu svako obielodanjenje
izvan Louvainskog tako ih navodi, kako
takodjer u pog. XXVIII, 3, rieči: Etin-
terfecit eos, qui Pgthones habebant in ven-
tre. Drugo, u koliko barem mi znamo,
Sikst V. nije nadometnuo Bibliji; riet bi
dakle da spomenuta dva pravila stezala
su [glavno pravilo Grgurovo revocanda
esse Biblia Sixtina ad ordinariae textum
et Lovaniensem praecipue; biva da se
izpravi po mudroj radnji Caraffine kon-
gregacije ; i uprav iz Sikstove -Biblije di-
goše izpravljači Grgurovi nekoliko sta-
vaka, koje su se nalazile i u običajnoj i
u Louvainskoj Bibliji; a opet; kako i
Hrvata iz Hrvatske, a Hrvatska ima se
priključiti budućemu Dušanovu carstvu (?)
Da se ta svrha poluči, imaju Srbi za-
sjesti sva uplivna mjesta u Hrvatskoj.
Tako bar umuju njihovi kolovodje.
Komu nije poznato, kako je plemeniti
barun Živković, ogrnjen plašten magjar-
ske lojalnosti, sistematično radio za srb-
stvo; on, naime barun, poznata tvrdica,
tisuće obećao je položiti na žrtvenik srb-
ski; svoje plemenito ime zabilježio je u
zlatnu omladinsku knjigu; brata htjeoje
postaviti na patrijaršesku stolicu; a sebe,
srušiv Pejačevića, na bansku stolicu. Ele,
izmaklo mu se!
Ali, padom Živkovića, nesmje pasti
srbstvo! Vrieme srbstvu danas je naj-
povoljnije. Ovo se mora upotriebiti za-
premanjem uplivnih mjesta.
Vi ste se u Vukovaru, eminentno kato-
ličkom mjestu, borili proti srbskoj pre-
vlasti, pa ste završili srbskim načelnikom.
Izvolite pobrojiti hrvatske i srbske činov-
nike u Vukovaru i vukovarskoj podžu-
paniji, pa ćete i nehotice priznati, da se'
»približuje Dušanovo carstvo."
Brodsko okružje, vinkovački kotar, Vin-
kovci : eminentno je katoličko. Ovomu
čisto katoličkomu pučanstvu znala je vis.
vlada poslati srbske činovnike; a tašto ?
To dragi Bog zna. Možebiti za tu malu
šačicu grčko-iztočnjaka, koji su isto tako
potomci Srba, kao što sam ja potomak
Arpada. Ili da ozlovolji Hrvate katolike ?
Neznam. Ali to znam, da kao što u Ze-
munu, Karlovcu, Mitrovici, Zagrebu tako
isto i u Vinkovcih, ma bila u njoj samo
tri grčko iztočnjaka, radi se za Dušanovo
carstvo. l)
Danas je borba u Vinkovcih: tko će
vladati s obćinom ? Hrvat ili Srbin ? Po-
moćju pijana odvjetnika, koji ima dosta
neprilika u vinkovačkih krčmah; pomo-
ćju mlitavosti Hrvata i nerodoljubja u-
plivnih Niemaca: zasjesti će Srbin, u
čisto katoličkom mjestu, načelničko mjesto.
Pa da su tim grčko-iztočnjaci zado-
voljni?! Nikako. Ove godine birati će
narod zastupnika za sabor, zato treba
sad već raditi za Srbina. Vinkovački ko-
tar i Srbin, bi li to moguće bilo ?! Bi,
Srbi su lukavago ; čujte !
Vami je poznato, da je vlada prepo-
ručila M. Ivića za saborskog zastupnika;
a šačica nazovi srba, pomoćju već po-
menutog pijanoga odvjetnika, nekoga ob-
^ Pod „Lušanovim carstvom" razumjevam ja
proširenje srbstva. „Zastava" u Novom Sadu i
„Srpski List" u Zadru, dok to proširenje zago-
varaju, rade na očit zator Hrvatske; pa odatle
rieč: da rade za Dušanovo carstvo. Opazka
pisca.
Sikst V, uvrstiše mnogo stavaka, nadasve
u knjige o Kraljevim i o Poslovicam,
koje su od davnine prešle iz prevoda Se-
damdesetorice u Vulgatu. Treće pravilo:
Ut immutata considerentur, vtl corrigan-
tur, kaže nam kojim su putem okrenuli
ispravljači g. 1591. Izpravljači mogli su
izabrati iz hrpe rukopisa, bilo im prosto
neke zavoljeti; izmedju raznih čitanja pro-
sto im bilo odabrati koja su vjerojatnija
cienili, sravniv matice, navode otaca, i
obielodanjenja. A kako kritične ustanove
neimadu uviek istu krepost, niti ih ivatko
shvaća na isti način, tako nije bilo mo-
guće da se svedj ono osamnaest izprav-
ljača aretu, ne računav tu dakako pri-
jašnju radnju, nit izpravke odobrene od
Caraffine kongregacije, ^niti Sikstovo obje-
lodanjenje. Četvrto' pravilo bijaše: Ut
puhctuationes perpenderentur. I uprav čud-
novato bi ponašanje Sikstovo u tom. Da
bi tekst što jasniji bio, on je kako i sam
yeli u bulli Aeternus ille, drugačije neke
stavke razdielio i Quae confusa, aut fa-
cile confundi posse videbantur, ca inter-
vallo scripturae, ac majoribus notis, et
interpunetione dištinximus. Kad bi stavka
dvie stvari kazala, on bi ju prepolovio ;
JDrTJig'o jjzd-s.33.je.
KATOLIČKA DALMACIJA S Ih V
Veritatem facientes in charitate, \
crescamus in illo per omnia, qni ;
est caput Christus, \
(S. Paul. Eph. IV, 13.)
: ^ f •
Izb.odi -u. 3Poned.jeliiIls: i -u. Oet^rrta-ls
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operain Vestram impensuros in tuenda salntari Ecclesise doctrina ammisque in
Religionis araore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. p papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
\ Ego interira clamito:
1 Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> mens est.
\ (S. Hieronym. Epis. XYI. ad Dam
TJ-vjeti pred."bxoj"bez — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo?7 fior. i poštarslđ troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na llpravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav«
4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. i
Bi. 19. ^oab-ed-jelzijJk; Ožrmjkia. 1834.
^UtUUUULt,UJi JWUJWA^JU J U U' L
Nastava i bogoštovje u
bečkoj zastupničkoj
komori.
Ima godina, da se nije razpravljao
na dugo i široko proračun ministar-
stva bogoštovja i nastave ko što ove
godine. Noviča školskomu zakonu, do-
godjaji na bečkom i pražkom sveu-
čilištu, okorjelost dotičnog ministra,
koji neće da ponarodi učione u sla-
venskim pokrajinama; — sve je to
dalo prigode podužoj razpravi. Ali
ipak stvar bi se bila mirnije razvila,
da nije segodišta progovorio poznati
tiroljski zastupnik, presv. Greuter,
jedan od boljih govornika desnice,
koji je mučao u ovo posljednje doba,
odkad je na vladi „pomirljivo" mi-
nistarstvo. Njegov govor izazvao je
ljevicu, koja je turila u razpravu svoje
bolje govornike.
Razprava je započela dne 17 tek.
Kod Stavke „središnja uprava" go-
vorio je prvi proti zast. Tilser, mla-
dočeh. Spomenuo je kako je od naj-
veće važnosti naukovni jezik, i kako
se taj zanemaruje. Za tim govori u
obće o školskoj upravi, te napokon
predlaže zaključak o uredjenju obrtne
poduke putem pokrajinskog zakono-
davstva. Predlog je poduprt.
Zast. Ozarkievics iznaša neke tužbe
rusinskog pučanstva, u Galiciji, te
spominje izmed ostaloga, kako se nov-
čanom globom ili tamnicom kazne
grčko-katolički župnici, ako u svojim
spisima na državne vlasti rabe rusin-
ski jezik; dočim je župnicima bilo
priobćeno od ordinarijata, da se u
obćenju sa vlastima mogu rabiti polj-
ski, rusinski ili njemački jezik.
Na predlog zast. Oe.'za razprava
je zatvorena. Zastupnici desnice (Greu-
ter, Tonner, Kathrem i Dr. Vitezić)
biraju zast. Greutera obćim govorni-
kom ; oni ljevice Dr. Weitlofa. Tim
je i sjednica zatvorena.
Sutradan se razprava nastavila.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 18).
Da sravnimo Sikstovo obielodanjenje
s Klimentovim. Naslov isti je: Biblia
Sacra Vulgata eđitionis Sixti V. Ponti-
ficis Maximi jussu recognita atque edita.
Bomae ex typographia Vaticana. Kli-
mentovo se ime ne spominje u nijednom
obielodanjenju Rimskom, neizključiv niti
Bibliju koju Propaganda obielodani g.
1768. Ko je dakle od tiskara prvi pri-
stavio naslovu ime Klimenta VIII ? Riet
bi da je Antun Laurent uLyonskomj o-
bielodanjenju g. 1675. Ali i Parižka jedna
Biblija od g. 1641 nosi u naslovu: Au-
đoritate [Sixti V. et Clementis VIII.
Mješte bulle Aeternus Me, koja je u po-
četku Sikstove Biblije, Klimentovo obie-
lodanjenje ima apostolsku bullu, koja po-
čimlje riečim: Cum Sacrorum Bibliorum
od dana 9. studenog 1592. Tu je i pro-
slov štiocu, u kom kaž« se koliko se je
trudilo oko izpravljivanja Biblije, te priča
kako je postalo to novo obielodanjenje.
Obći govornik ljevice IVeitlof odgo-
vara prije svega Tilseru. Za tim se
bavi u obće o učionama, o školskoj
novici i i d.
Obći govornik desnice, Greuter:
„Ako sam nakon dužeg mucanja
ovom prigodom zaprosio rieč, moja
gospodo, možete biti uvjereni, da to
nijesam učinio, da i s moje strane
kušam akustiku ove no\e sabornice,
(veselost), već sam to učinio iz va-
žnijeg uzroka; učinio sam uvjerenjem,
da tim samo izpunjam dužnost, koju
sam obećao izpunjati kad sam se pri-
mio zastupničku časti".
Govornik će prije učiniti nekoliko
opazaka, da označi svoje stanovište.
On će odobriti svotu, koju je pred-
ložio financijalni odbor, i to rad raz-
loga, koje je on već jednom iznio
proti bezuvjetnomu nijekanju prora-
čuna. On opeta drži da je to vrlo
pogibeljno oružje, sa dvostrukim o-
štracein; niko'nemože odlučiti, koja je
strana oštrija. Kod njega s druge
strane neodlučuje ono načelo, koje se
obično iznaša od konservativaca, biva:
„neodobravamo novac pojedinim mi-
nistrima, nego državi". Kod njega je
uvjek bilo glavno pitanje: Hoće li se
sbilja ova svota upotrebiti u svrhe,
koji bi se unapređili i učuvali inte-
resi države ? Hoće li se ovim novcem,
koji nam je odobriti, ojačati oni te-
meljni stupovi države, koji su se u-
vjek cienili kod naroda, koji imaju
ma bilo kakvu povjestnicu, ina i samo
neko ime? — Govornik se obraća
ministarstvu nastave i pita: Dali se
onim novcem traže unaprediti ona
načela, kojim se jača autoritet i što-
vanje prava.
„Vi poznate, nastavlja govornik,
izreku poznatoga Bacona cle Verula-
mio, koju je u svoje vrime državni
ministar Schmerling prilagodio svomu
sustavu: Znanje je moć, a ova je te-
melj autoritetu. Sad da vidimo pojave
naše dobi. U ministarstu nastave po-
-•^j&iijgk
trebe svake godine rastu, ove godine
za dva milijuna " A kad tamo,
kaže govornik, sve to više pada u-
glecl vlasti. Odkle to? To je s toga
jer svako znanje nema u sebi moć,
koja gradi i uzdrži državu. Ima i
neka druga vrst znanja, koja unosi
u družtveni život otrov i klicu rušenja;
a taj otrov po malo, ali tim odlučnije
djeluje. On zahvaljuje vladi što je u-
potrebila državnu moć, da se opre
radu prevratničke stranke, što njezini
poslovači provlače se u zločinska skro-
višta, da pronadju ubojito oružje, koje
je odredjeno za uništenje čovječjeg ži-
vota. Ali tamo dole naći će vlada
jedino one, koji stavljaju bombama
miću, ali ti ljudi nijesu j;h napunili.
A ko jih je napunio? — Oni koji u
ime slobodne znanosti sa katedra pla-
ćenih znojem pučanstva, iznašaju I
nauka, koje popularizirane i razpro- j
stranjene u raznim razredima pučan- j
stva, postaju prave bombe, i haraju
med masom pučanstva. — Govornik
ne.'adja nekoliko primjera.
(Sliedi).
lEEIr^iskl UstOTTl-
Rim, 17 ožujka.
(.Propaganda i Bonghi — Sv. Otac i
liepe umjetnosti — Imenovanja u doj.
1 koncistorijumu — Iz Vatikana.)
! I Bonghi je progovorio S Ali kad on
J negovori V Kakvo je to pitanje da Bonghi
I neumoči svoje pero, da ne reče svoju,
pa taman nebilo toga mnenja sve tali-
jansko „slobodnjaeko" novinstvo, komu
on pripada? I ovog se puta Bonghi našo
skoro na osami, govoreć o Propagandi.
Imao sam doduše prije javiti, ali drugi
mi predmeti oteli prostor, pa bolje ikad
nego nikad.
Članak je Bonghiev izišo u rimskoj
Nuova Antologia, u kojoj najradje piše
bivši ministar kad razpravlja državnička
pitanja veće znamenitosti. Važno je što
kaže o zakonu „delle guarentigie", jer
je on bio izvjestiteljem kad se u talijan-
skoj komori stvarao taj zakon. Spominje
Eto u čem se još razilaze oba obielo-
danjenja. Do lista 449 istovjetne su u
broju listova: tu u Sikstovoj Bibliji ne
nalaze se opazke S. Jerolima izmedju 3 i 4
stavke desetog poglavja Jestere. U Siksto-
vom obielodanjenju Jobova knjiga dospieva
listom 479, i tu se čita: Finiš primi tomi;
pa odmah dolazi naslov druge knjige s kaza-
lom knjiga, koje ona sadrži biva počam od
psalama do knjige Makabejaca; u Klimento-
vom knjiga Jobova dopire do lista 480; te
odmah sliede Psalmi. Na strani 636 Sik-
stove Biblije čita se: Liber Isaiae pro-
phetae; a Klimencove : Propheta Isaia, na
strani 899, sama rieč Finiš; dok u Sik-
stovoj Bibliji stoji; Finiš secundi tomi
et Veteris Testamenti, na strani 901 jest
naslov treće knjige i kazalo knjiga No-
vog Zavjeta. Takodjer na strani 807, u
Sikstovoj Bibliji izmedju XII i XIII po-
glavja Daniela nema ništa zabilježena,
dok u Klimentovoj tu je bilježka sv. Je-
rolima. U Sikstovoj Bibliji počam od li-
sta 1113 pogriešen jo broj listova, jer
bi tu hodilo da bude broj 1103, a ta
pogreška traje do lista 1141, gdje se
čita: Finiš tertii Tomi, ac Novi Testa-
mentii ništa drugo; u Klimentovoj po-
čam od lista 1131 slova su nešto manja,
te sliedi novi način brojenja, jer su tu
obielodanjena Oratio Manasse Regis Juda,
et Liber Esdra III et IV. Bilježka koja
pristavljena je od Augjela Roeea-e, te se
matica te bilježke i danas čuva kod Au-
gustinaca, s ovim dodatkom: SS.mus
Dominus Noster Clemens VIIIprobavit."
„Digni te različitosti oba obieloda-
njenja istovjetna su u naslovu, po izvanj-
skom obliku i po slovima tako, da bi
oko posvs ne vješto lahko jedno s dru-
gim zamjenilo. Polde Klimentovo obielo-
danjenje niti nosi nit spominje Sikstovu
bullu Aeternus ille, lasno je" dohvatiti da
je ona tim svaku vriednost izgubila; (pak
baš čudio se g. Milaš do mile volje;
koji tako liepo prouči katoličku nauku o
Papinskoj nezabljudinosti, da nezna da
Sikstova anatema nije mogla na Pape
smjerati, niti je smjerala; nego je nape-
rena bila prot neizkusnim, smjelim, svo-
jevoljnim izpravljačim. Ta dragi gospo-
dine, znate i sami koliko su točaka sv.
pisma razjasnili obreteni Asirijski nad-
pisi, pak zar da Papam nije dopuštano
okoristiti se tim obretima da izprave sv.
Pismo, jer je Sikst V ili koji drugi Papa
zaprietio anatemom ako bi se što izmje-
nilo ? Ta stvar bila bi odviše smiešna!)
te ju već ne navodi ni Rimski Bulla-
rium — La constitution Aeternus ille
etant supprimee dans 1' edition de Cle-
ment VIII, il etait facile de comprendre
que des - lors elle perdait toute autorite;
se i danas čita prije Manasine Molbe
je talijanski ministar izvanj-
skih posala napisao u svojoj noti, biva:
„Neshodno bi neki htjeli uplesti zakon
„delle guarentigie", koji dakako spominje
u čl. 4 crkvene kongregacije, ali tim izra-
zom neobuhvaća za stavno kongregaciju
de Propaganda Fide, koja ima svoju imo-
vinu, i nije jedna od onieh, za koje, po
namjeri zakonodavaca, izraženoj u spo-
menutom članku, imala seje skrbiti sv. Sto-
lica sa godišnjom obskrbom od 3,225.000
lira." — Bonghi na ovo prihvaća: „To
nam se ne čini točno. Svota od 3,225.000
lira odgovara onoj od 627 hiljada škoda,
koja je bila uvrštena pod prvim naslovom
papinskog proračuna za sv. apostolske
Palače, za Jcarmerlengat i za druge tro-
škove Njeg. Svetosti. Ali prvi paragraf
onoga naslova glasi uprav ovako : Za-
klada za doznaka sv. Otcu, sv. stožer-
nićkomu Sboru, za podporu i doznaku
sboru Propagande. Dakle, ne samo je
Propaganda uvrštena u kongregacije, već
je izriečito rečeno, da bude uvrštena; ne
samo članak 4 postavlja ju izmed kon-
gregacija, koje se mislilo obskrbiti onom
svotom, ali sasviem da ju neimenuje, jer
mu se čini suvišnim, priznaje ju jedniem
od onieh poslovača (ministeri) sveobće
Crkve, kojoj je dionicom potrebite uprave
iste. Može k tomu imati i svoju imovinu,
jer je dobila ostavština, i na svoje jih je
ime upisala; ali to može učiniti svaka
druga kongregacija, i ništa nebi branilo,
da svaka bude vlastnicom, ili daje zbilja
takova." — Bonghi zaključuje svoja raz-
matranja sliedećim riečima: ,,To je istina,
da Propaganda u upravi svojih dobara
neće biti sasviem slobodna; da uslied
sadašnjih zakona, vlada nepravedno se
upliće u njezinu upravu: i da, postupa-
juć na taj način, ona protuslovi najhi-
tnijoj strani njezine crkvene politike. Od-
sle ko bude htio, bio on taljanac ili ino-
stranac, ostaviti od svoga Propagandi,
ustavit će joj u novcu, a ona neće taj
novac uložiti u Italiji. I malo po malo
tražiti će da alienira javni dohodak, koji
sad mora kupiti, i naći će, ako bude od
potrebe, uplivnih zastupnika, koji će svr-
nuti ministra, da joj dopusti. Tako da
kroz malo godina Propagandi će poći za
rukom, da nebude odvisila o sreći tali-
janske vlade, koja rek1 bi da je toliko
nestalna, i bit ćemo postigli samo ono,
što će stož. Jakobini imati prigode, da
nam javno reče.'f — Muk ,,slobodnja-
čkih" listova na dugi i učeni Bonghiev
članak, najbolje nam svjedoči, da je Bon-
elle a ete omise dans le Bullairu ro-
main. — (Molim vas, g. Milaše. ne
zaboravite da je ovo jur pisano bilo g.
1755, kad nezabljudivost Papinska nije
još proglašena bila. Vidite kako katolič-
koj nauki. prigovora nema, jer su nau-
čenjaci stvar prosudjivali kako ju pro-
sudjuju i naučenjaci sad kad je neza-
bljudivost proglašena). Kad je Kliment
obielodanio Vulgatu, tad odmah nastoja
iz petnih žila odasvud pokupiti iztiske
Sikstovog obielodanjenja. Take naredbe
spremi u Mletke i u Njemačku i dru-
gamo poslanicim, da bi oni na troškove
apoštolske blagajne pokupovali sve iztiske
Sikstove biblije. Dapače g. 1594 saznavši
po katalogu da se prodaje u Frakfurtu
iztisak te Biblije naredi da ga se kupi
pošto po to. I tako bi moguće pokupiti
sve iztiske koji su se nalazili kod privat-
nih osoba, ali oni koji su bili poslani na
dar mogućnicim ili su pripadali velikim
knjižnicam ostadoše. U samomu se Rimu
nalazi više od deset iztisaka. A to opet
svjedoči da je istinito što smo gori pri-
mjetili. Sikst V htio je obielodanit Vul-
gatu i bio je zadovoljan radnjom izprav-
ljača, jer drugčije kako da se tumači
veliki broj iztisaka obielodanjenih, ako
on nije cienio da je radnja savršena?"
„Konačni zaklju^ii^^f^rD!^^'.^
smo nabrojili j^^^rtko"iema se
ghi istinu govorio, koja dakako nije draga
grešnicima.
Sv. Otac sve to više pokažuje, koliko
ljubi liepe umjetnosti: Prošlih dana na-
redio je umjetniku Ludvigu Seitzu, po-
znatu i hrvatskomu obćinstvu radi radnja
obavljenih u Djakovačkoj katedrali, da
izvede nekoliko „affreschi" u Vatikanu.
Šest će slika naslikati u takozvanoj „Cor-
sia dei Candelabri", i to: Svetog Tomu
d' Aquino, koji svoja djela poklanja Isu-
sovoj zaručnici, sv. Crkvi; sv. Tomu Akvin-
slcog, koji mudrošću svojih djela pobija i
predobiva krive mudrozaanee i razkolni-
ke ; znanost i vjeru, koje su medjusobno
divno sporazumne u katoličkim učiona-
ma; kršćansku umjetnost, koja proučava
staru pogansku umjetnost i plemenitijim
idejama i ćustvima nadvisuje ju; moć
milosti u proizvadjanju svakovrstne sve-
tosti, koja u kanonizanim svetcima po-
kazuje se izgledom zabludjenomu i opa-
komu svietu ; moć molitve u družt*enim
i ljudskim dogodjajima, a osobito mo-
litve sv. Rozarija, koja je već jednom
bila toliko krepka proti Turcima. U nekoj
drugoj dvorani Vatikana, na zidu, koji je
isti Seitz odabrao, bit će naslikano sla-
vensko hodočašće pred Lavom XIII I po
taj način, bit će ovjekovječen i ovaj ve-
liki dogodjaj u vjerskom životu slaven-
skih katolika.
Uslied smrti stožernika Di Pietro, Bilia
i De Luca i uslied odreke njemačkog
kneza stožernika Hohenlohe na Albansku
biskupsku stolicu, od potrebe je obskr-
biti skoro sve suburbikarne rimske sto-
lice. Ovih ima šest, a za te stolice ime-
novani su stožernici-biskupi, te imaju
svoje posebne dohodke. Stožernik Sac-
coni, poddekan sv. stožerničkog sbora, i
dosad biskupom biskupije Porto e S. Ru-
tina. postat će biskupom na stolici Ostia
e Velletri i dekanom sv. Sbora; na nje-
govo mjesto dolazi stožernik Pitra, koji
je prije bio u Frascati-u; stožernik Mo-
naco La Valletta dobiti će stolicu Al-
bansku; u Palestrinu poći će stožernik
Oreglia; a za stolicu Sabina bit će pre-
konizan Martinelli. Sve to dakako u dojd.
koncistorijumu, koji će biti na 24 tek.
Iz Vatikana. Jutros je sv. Otac pri-
mio u posebnoj audienciji pres. Napulj-
skoga nadbiskupa Sanfelice, koji je jučer
stigo u Rim, da učestvuje koncistoriju-
mu, u kojem će bit imenovan stožernikom.
— Malo kašnje izišo je pred sv. Otca
presv. Franjo Schonborn, Budjejovički
(Budweis) biskup, u Češkoj. Presv. biskup
smjeliti prosuditi sravnjene radnje kongro-
gacija Sikstove i Grgurove, niti pravila
kojih su se držali Sveti Otci Sikst V.,
Grgur XIV i Kliment VIII. Jer bi se to
zvalo nespozuati što kritični zakoni u tim
radnjam iziskuju. — La conclusione fi-
nale de tout co qui precede, c1 est que
personne ne doit se permettre de juger
ler travaux eompare deš congregations
Sixtine et Gregorienne, ni les methodes
que suivirent les Souverains Pontites
Sixte V, Gregoire XIV et Clement VIII.
Co serait meconnaitre ce qu1 imposent
les lois de la critiuue eu ces sorter d' at-
l'aires. — Htjeti sravniti Vulgatu sa ži-
dovskim tekstom, to bi bilo puko neznanje,
jer je glavno pitanje kako je sv. Jerolim
polatinio židovsku Bibliju. A to se ne-
može saznati ne prebravši stare rukopise
tog prevoda. Tu opet treba razpitati koji
rukopisi da budu mimo ostale odabrani,
niti valja zapuštati ostala pomoćna sred-
stva, koja da nas pravomu prevodu Sv.
Jerolima što većma približe. No dakle,
neka se nepristranim duhom prosude iz-
pravci Vulgate, te će se vidjeti, da su
kongregacije koje su jedna za drugom
radile, valjano nalog izvršile. Moći će se
neodobriti neke stvari u djelovanju Ca-
raffine kongregacije, kako takodjer sami
mudraci pripoznaju da nije prosta po-
griešaka Grgurova kongregacija. Ali je
> VcrLtatem facicntes in cha.rit.ato,
> creseamus in illo per omnia, qm
> est capnt Ohristus.
i (S. Paul. Eph. IV. !3.)
-u. i -u. CŽJet*vrta.3s r
Voft ipsop, auxiiianie Boo. in <lies nlneritor operam Vestram iihpensuros in tnenda sahitari Kcclosia? doctrina ammisque in
lleligionis amoro ct in verao fidei jroiVssione robornudis (Pio IX. u 'gpjmvsk. listu, 21 veljače. 1872 pisaocim Katoličko Dalmacije).
Kgo interim clamito:
Si quis Catbeih-ae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hicrony«n. Epi«. XVI. ad Dtm.
TJ-v-je-fci p3?ed"bn?ojber — U Zadru. r,nni>no<l 7 fior. na srodinn. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstva 7 fto*. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu gmlinu: tko na svrlm godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbo. i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 »ove. redak. Objave
•1 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne \ra.-ajn, v
^Poz^edjeliaik 31 Ožrugkia. 1884:-
'Pomorstvo
u bečkoj zastupničkoj komori.
Dne 21 tek. u bečkoj zastupničkoj
komori nastavila se razprava o pro-
računu ministarstva financija, te so
je razpravljalo i o troškovima za po-
morstvo. Izvjestiteljem je bio dr. Klaić;
a govorili su v. Kiibeek proti, a dr.
Bulat i dr. Vitezić u prilog
V. Kiibeek govori o pomorskom
razvitku u austrijskoj državi; jer on
drži da je od velike znamenitosti za
moć i ugled države u inostranstvu,
ako se podigne važnost domaćoj mor-
narici, te on u bitci kod Visa, koja
se dobila od naj vještije mornarice
(Hrvati su bili. Ured.) ovoga svieta
uvidjam početak našeg spasa iz po-
ložaja koji je tada bio mnogo pogi-
beljan ; jer tim što nam se spasila
naša obala bila je i za buduće učvr-
šten za Austriju položaj velike dr-
žave (Nek zahvali Hrvatima. Ur.)
Za stavno narav nije vele obdarila
naše primorske krajeve; minima'nije
njihov poljodjelski proizvod. Sasviem
tim nama je dužnost i potreba, da
nezapustimo njihove interese, već da
jih štitimo, Radostna je činjenica, da
Primorje sa Trstom na polju trgovine
spada4-u. aktivne zemlje .... Š toga
se nesmiju ove zemlje ubrajati u
pasivne, pa i ako Dalmacija nepoka-
zuje uprav probitačnih odnošaja, ipak
su interesi koje nam nudja ova po-
krajina, od najveće važnosti. Možda
je to/što Dalmacija još nije sclru-
žena sa središtem carstva, jedan od
uzroka, da se nerazvija u Dalmaciji
tako brzo trgovina ko što u Trstu.
Govornik tvrdi, da mornarica skoro
u svim evropejskini državama naza-
duje; a to je sasviem razumljivo, kad
so promisli na preobrat od drvenih i
jedrenjača u gvozdene parnjače. Ali
su sa o toiii Francuska i Italija lo-
vile, i poprimile shodnih mjera, do-
cini se kod nas ništa neradi. Htio
bi da vlada ovo pitanje prouči i po-
dastre dotično pretlloge komori.
Dr. Bulat dao se upisati kao go-
vornik da govori o predloženom trošku
od 0 1.900 fior. za lučke gradnje u
Dalmaciji. Nije se upisao s toga, ko
da mu se čini potrebitim da bolje
obrazloži taj trošak, već samo da
svrati pozornost visoke vlade na neob-
liodnu potrebu, da uzme u obzir i
druge radnje, kojih nema u ovogo-
dišnjem proračunu. Priznaje da je
nakana ministra trgovino, da predloži
većih gradnja u Dalmaciji, nagraisala
na neke potežkoće izvan njegovog
neposrednog djelokruga ; jer je go-
vorniku poznato, da ministar sasviem
dobro pozna okolnosti dalmatinske
obale, a osobito spijetske luke. Mi-
; nistar zna da Ja ova luka na udarcu
vjetra „krivca" i Jugo-zapadujaka'%
pa da se ti vjetrovi lome o mostove
i o obalu, koja je prikladna da joj
j se prislone veliki brodovi i da napo-
j kon fali strojeva da se olahkoti ukr-
! čuvanje i izkrravanje trgovine. Bez
dvojbe zloshvaćena prištednja bila je
uzrokom da su se troškovi za nove
gradnje u Dalmaciji smanjili i prama
i predlozima prošle godine. Kad se
| radi o lučkim gradnjama, novac u to
G-od..
upotrebi]en na korist je cielomu dr-
žavnomu gospodarstvu. Gosp. pied-
govornik naglasio je znamenitost po-
morskih interesa za cielo carstvo. On
će poć dalje i misli da ako je au-
strijska carevina velevlast, zanajvišo
je s toga, jer posjeduje istočnu obalu
jadranskoga mora, i ako je njoj su-
djeno, da upliva u istoku, to je ie-
dino s toga, što posjeduje Dalmaciju
njezino moro, te bi s toga bila
velika politička pogreška kad bi za-
nemarila pomorske interese. Sve su
velevlasti uvjek radile o tom, da uz-
drže vlast nad morem i da osjeguraju
svoje luke. Za to nam daje izgled
Rusija, koja je ova dva posljednja
viska priniela neizmjernih žrtava, da
si osigura vlast nad obalom. Na iz-
gled nam je skrb, kojom se Fran-
cuska, Italija i Englezka trude, da
olahkote okrajno brodarenje, kao i
pristajanje u njihovim lukam, pa iz-
krcavanje i ukrcavanje trgovine. Naj-
ljepši nam je puko izgled Njemačka.
Neće nabrajati troškove koje preu-
zinilje Njemačka. da osigura svoje
luke, već će samo spomenuti, da u :
Njemačkoj ima manjih luka no što
je spljerska. koje imaju raznih stro-
jeva za ukrcavanje i izkivavanje, o-
sobito što se tiče kamenogulja, pa još
k tomu posebnih skladišta. Tamo u-
slied o\ih sredstva svaki veliki brod
ukrca i izkrca kroz sama tri dana,
Uočim je kod nas od potrebe čotri.
nedjelje.
Ali bi ovo bilo jedno od manjih
zala. Kod nas donapokon fali obala
i mostova za pristajanje brodo.a i
mnogo krat smo primorani ukrcavati
vino na način, da se bačve bace u
more, oclkle jih parobrodi, koji jih
m u'aju ponioti u Bordeaux, llavre,
Hamburg i u druge inostranske luke,
hvataju ko da smo u kojoj divljoj
luci Afrike. *
Prošlo je deset godina daje vlada
priznala znamenitost spijetske luke
obzirom na njezin geografični položaj
i na to što je odredjena kao buduće
ishodište željeznice. 8 toga se god.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 20;.
III.
Dragi g. Nikodime, kad ste tako preu-
Ijudno napali na Pape i na latinska o-
biel.odanjenja Biblije, bili li mogao za-
moliti da nara kažete, što je za to uči-
nila grčka crkva i Vusclenski Patrijarha
carigradski? što li Sinoda ruska? »Što li
„pravoslavna" srbska crkva? Znam da
vi uzvisujete Daničićev i Vukov prevod,
dapače ga navodite kako nepobitno svje-
dočanstvo (Kiril i Metodije 1. 136). Niti
ste u tom sam i inokosan ; isto tako
govori i g. Ognjeslav Utješenović — 0-
strožinski, koji p se: ali je samo prevod
Daničića u pogledu staroga, a Vuka Ka-
radžića u pogledu Novoga Zavjeta, rad
izvrstan i kadar da podnese kritiku u
obziru stvari i jezika po zahtjevima na-
šega doba". (Psalmi Davidovi u Beču
1868 1. 270). Jeli baš tako? Riet bi
da nije, jer isti g. Ognjeslav u predgo-
voru znade nam kazati (lb. VI): ,1. Dr-
žati ću se strogo stvarnoga smisla psa-
lama, radeći na temelju prevoda glasnoga
našega jezikoslovca Gj. Daničića, ali uz
nastavljen obzir na prevod staroslavenski,
te na prevode i tumačenja psalama strogo
znanstvena smjeraDakle g. Ognjeslav
cieni da Daničićev prevod nije strogo
znanstvena smjera, kad naročito to o dru-
gim prevodim temelji. Pa ipak za nas
je točniji Daničićev prevod; te na pri-
mjer U drugom psalmu draža nam je
1872 odlučilo sagraditi nasip od rta
sv. Stjepan. Sad je od potrebe iz
nova učvrstiti nasip, te se od ono
61.900 f. ovog paragrafa računa za
ovu stvar 5.000 f., što se uprav ima
smatrati kao nekakav trošak za uz-
državanje 'nasipa, a ne za nove rad-
nje. Ostalo bi dakle za nove radnje
u Dalmaciji 56.900 f. a za Spljet
3.000 f. Ovi brojevi ni izdaleka ne-
inogu odgovarati pravim potrebama i
okolnostima pokrajine, koja ima tako
prostranu obalu sa 68 luka otvore-
nih prometu, i koja je g. 1881 i-
mala 6,813.000 tonelata pomorskog
prometa.
U prončunu seje izostavilo mnogo
radnja za male luke Dalmacije, koje
su se sasviem dobro mogle uklopiti,
jer se ne radi o velikim troškovima
a potreba istih bila je već priznata
i tehnički nacrti već su spravni. Od-
nosno na ove radnje preporuča mi-
nistru trgovine, da jih uzme u obzir
u proračunu dojduće godine. Govor-
nik se za tim bavi obširno o spljet-
skoj luci. Govori ob obali kod že-
ljezničke postaje, koja je privremeno
bila sgradjena; ako se konačno neu-
redi prva oluja mogla bi ju svu raz-
nieti. Traži i drugih potrebitih grad-
nja za spljetsku luku; n. p. da se
uzpostavi mandrač sv. Franje, da se
produži nasip, da se sagradi ,,sco-
gliera" sa zapadne strane, pa zaklju-
čuje: „Ako so radnie spijetske luke
neizvedu u kratko vrieme, to će poć
izgubljen novac koji se dosad potro-
šio, naša će trgovina sasviem pro-
pasti na štetu obćih državnih interesa
i našeg poljodjelstva, koje sada crpi
•glavnu pomoć od izvadjanja vina preko
mora. Dok dakle odabravam svote
predložene za nove gradnje u Dal-
maciji, d-žim se dužnim, pozvati vi-
soku vladu da uzme u obzir daljtie
potrebe luka u Dalmaciji, osobito
spijetske luke (Dobro i živio!" —
na desnici).
Govore još dr. Vitezić (vidi posij,
broj „K. D/) i izvjestitelj dr. Klaić,
a za tim je naslov primljen.
izreka Dan.: bune se naredi, no Utje.s.:
mute se narodi; draža Dan. : plemena
zamišljaju zaludne stvari, no Utjoš.: rod
čovječiji ništavo pomišlja; draža nam
Dan.: Gospod se njima smije, i podatni~ i
jeva. no Utješ.: Ali Gospod njima se
podsmjeva: itd. itd.
Pitamo još, jeli g. Milaš TJtjeSonovićeve
misli, da se naime baci pod noge prevod
Sedamdesetorice, kad piše: „Izmegju svijeh
prevoda nije dvaiu koji bi suglasni bili
megju sobom (I to nam je drago saznati,
barem od latinskih neuroze se to rieti!)
prema matici svojoj, jer svaki prevagjač
shvaća maticu po svom znanju i prema
sredstvima, koja ma radi lagljegu. ra-
zumljiva uja na meti stoje. Kod sve za-
nimivosti, važnosti i dos ojnosti svakoga j
štovanja starinskijeh prevoda sv. pisma,
(ta znamo starežine su za mu*/'je!) nije
moguće dan danas da se ne priznaje, da
su noviji prevodi dal. ko izvrstniji i toč-
niji od prvijeh, i da idu vavjek uz po red
s napredkom znanosti, koje zasjecaju u
ovu struku duhovnoga rada čovjecijega.
Gdje je bila umjetnost tumačenja (ekse-
geza) za vremena kad je učinjen prvi
prevod grčki, a gdje je sada! —• Da tu
valja napredovati s vremenom i prema
koraku znanosti, to se uvigja već posvu-
da, i zvalo bi se djetinjiti, tko bi tvrdio,
da je ono savršeno, što su ljudi radili
prije 2000 godina." (Ib. 1. 270).
I baš se je napredovalo s napredkom
znanosti, dotle da ... . isti g. Ognjeslav
veli da nije moguće naći dva prevoda
koja bi suglasna bila, i da svaki preva-
gjač shvaća maticu posve drugovačije no
drugi! Taj gospodin smetnuo je u koš
stare prevode, i divne tumačitelje sv.
Naučitelje, njemu su glavni Naučitelji
Delić i Hitcig !
Pitamo i još dalje g. Milaša: Daničić
i Karadžić prevadjali su Bibliju za Bri-
tanska, dakle protestanska društva, a dali
nije to dostatno da budu ti prevodi
sumnjivi Pravoslavnoj Srb-ik<\j crkvi?
Što se jezika tiče sam izpovjedam da
su Daničić i Vuk izvrstno Bibliju preveli,
ali što se smisla tiče dali im nije pri-
govora? Molili bismo g. Milaša da nam
on na ovo odgovori. Ja n ;ćii sigurno to
na dugo i široko obrazložiti, meni je
dostatno samo dvije ili tri nahrciti, da
dokažem da tu ima mjesta prigovorim.
U prvoj knjizi Mojsijevoj g. Daničić u
pogl, VILI. stav. 7: prevadja: „1 ispusti
(Noe) gavrana, koji jednako odlijetaše i
dolijetaše, dokle ne presalmu voda na
zemlji.u A Vulgata veli: „Qui (eorvns)
egrediebatur et non revertehatur. donec
siccarentUr aquae snper terram."
Dakle jedan veli da gavran dolietaše,
u drugi prevod da se već nije povratio.
Komu dakle da vjerujemo? (Jtijmo kako
stari naučitelji taj tekst navode:
8. Ambrozij veli: „Considerandum e-
tiam quare non regressum dixerit cor-
vum". (Migne P. L. Dom. XIV — Tom.
I. pars prior — (le Noe et Arca cap,
XVII p. 391).
S. Jerolim: „Statimque columba S.us
S.cti expulso alite teterrimo, ita ad Noe
quasi ad Christum in Jordane devolat".
(Kpist. Migne: P. L. XXII Tom. p. 660.
Epistola LX1X).
S. Augustin: „Merito de arca missus
est corvus, et non est reversus. (Migne.
P. L. In Joannis Evangelium — Tract.
VI. c. 1. Tom. XXXV p. 1426).
S. Ivan Zlatousti: „Et egressus, in
quit, non rediit donec siccaretur aqua a
terra." (Migne P. 0. In Cap. VIII. Ge-
nes. Homilia XXVI. Tom. LIII. p. 234).
8. Isidor: „Quod post dies quadra-
ginta emissus corvus non est reversus.
(Migne. Quaestiones in Vet. Test. Tom.
XXXIII. p. 233).
Dakle ako se imamo držati ovih ne-
pobitnih svjedočanstva sv. Otaca, Vulgata
Mirna dvojica, mirno sve;
Sloboda prima iz Zadra : WN, L."
je novom godinom stupio pod starom
hrv. lozinkom, koje se imademo svi
jako držati, ako li mislimo dočepati
se našega cilja. Ta je lozinka: borba,
za pravo, za slobodu, borba za ob-
stanak svoj 1 Ali da upitamo, kako
se on odužio ovoj lozinci ? Pogledamo
li na ovaj njegov tromjesečni rad —
slabo. ,,N. L." ne će da razumije
ono što nm je „Sloboda* hiljadu puta
opetovala; on se volio baviti osobami
i na osobe napadati, neg li promie-
niti taktiku svoga djelovanja. Ali to
lično napadanje, pravom je rekla
,,K. 1).", može goditi velikomu ob-
ćinstvu, može gdjegod biti kao ne-
kakva zadovoljština za ljude, koji su
kroz te osobe, ali ne od tih osoba,,
već od današnjega sustava, primili u-
daraca — nu to napadanje samo jo
uzgredna stvar i slični mnogo rimskoj
„panem et circenses", što je moglo
dakako zadovoljiti rimski puk, ali
nije moglo spasiti rimske države. Ona
napadanja mogla bi se sjutra izvrnuti
u napadanja zaljubljenika, koji se
gdjegod samo s toga poriečkaju, da
se kašnje naužiju slasti pomirenja.
Ove su rieči ciljale na tadašnje po-
mirenje d.ra Klaića sa bar. Jovano-
vićem. Ali u mali po tom činu opet
ovdje ima pravo, a g. Dauičić preveo je
protivno onome što izbrani prevodi i sv.
Otci temelje. A da se prouči sav stari
Zavjet s kraja na kraj koliko se sličnih
pogrešaka nebi našlo ? A kamo li da je
Daničićev prevod pravi auktoritet, kako
g. Milaš htio bi dat razumjet? Još g.
Dauičić prevadja rieč adorare: pokloniti
se; a dali ta rieč po#ve izražava smisao
rieči adorare neka sam g. Milaš prosudi.
Ele protestanti baš uvedoše taj prevod,
da bi tobože «>kudili poklonstvo pravo-
vjernika svetcima.
Da li je bolji i točniji prevod g. Vuka
Karadžića? Od prve odgovaramo da ne,
jer u znanju Vuk je mnogo slabiji nego
g. Daničić.
8. Pavo u prvoj poslanici Timoteju
pag. IV. str. 14 veli: Noli negligere
gratiam, quae in te est, quae data est
ti bi per prophetiam cun impositione ma-
nuum presbyterii. — Tako Vulgata.
A Grčka Biblija: Me amelei ton en
soi barismatos o edothe soi dia prophe-
teias mota epitheseos ton heirou to u
presbyteriu.
Diodati (Londra 1873): Non trascu-
rare il dono che e in te, il quale ti e
stato dato per profezia, con l1 imposi-
zion delle mani del collegio dogi1 an-
ziani.
A g. Vuko (LT Budim Pešti. 1874):
Ne pusti u nemar dar u sebi, koji ti je
dan po proroštvu. metnuvši stariešine
ruke na tebe.
Po ovom cienim da smo našli ključ
da saznamo ko je rukovodio g. Vuka
kad je prevadjao Novi Zavjet sv. Pisma.
Još ću samo ova dva navoda pristaviti,
8. Petar u prvoj poslanici pog. V.
stav. 3. veli:
Neque ut dominantes in eleris; po
Vulgati.
Grčka Biblija: katakvrieuontes ton
kleron.
Vuko Karadžić: kao da vladate na-
rodom.
Sv. Pavo u drugoj Poslanici Solunja-
nom u pag. II. stav. 15, veli: Itaque
i'ratres, state et tenete traditioues qua$
didicistis — tako Vulgata.
GrčKa Biblija: ,Ara oun, adulphoi,
stekete, kai krateite taa paradoseis.
Diodati: Percid, i'ratelli, state saldi «
ritenete gl' iusegnamenti.
Karadžić: Tako dikle, braćo, atojte i
držite uredbe.
Ovu istu rieč paradosis Karadžić u
Evang. po Mateju u pag. XV. stav. 2
prevadja kako običaje.
Mi imamo Škarićevu Bibliju u hrvat-
skom prevodu, koja i ako prosta slovni-
čkih pogrešaka, nije ni sluga prevodim
Daničića i Karadžića što se blagogla^ja
jezika tiče, ali je svakako vjernija i točnija,
a po vrhu ima liepa tumačenja.
8vakako nije na diku Pravoslavnoj
crkvi, da Srbsko svešteustvo nije se nešto
pobrinulo, da barem 8rbska crkva ima
jedan prevod komu nebi prigovora bile ;
nije joj na diku da su svjetovnjaci pre-
vod zgotovili; a sgotovili ga, ne da se
„pravoslavni* Srbi njim posluže, nego
uz mastue nagrade dali ga u ruke pro-
testantima da siju razdor, i da uuište i
ono malo dobra što nam je od otaca
preostalo. To je sve imao promisliti g.
Milaš, kako takodjer imao je spomenuti
da po nastojanju Klimenta VIII. bi o-
bielodanjen Poljski prevod 8. Pisma, pak
prošla bi ga bila volja prigovarati Pa-
pam kao da nijesu ništa učinili da iz-
prave Bibliju, ili kao da su ju i goro
poštetili.
nije bio „nazadica". Dž, nije mala za-
sluga sadašnjega glavara, što će nam se,
do koji dan, početi napravljati cesta,
koja će nam od velike koristi biti; ali,
vjeruj mi, gospodine dopisnice, da nije
bilo Ante Eoce nikad Vodice ne vidješe
ceste. A zar je, za prijašnjega glavara,
selo bilo nečisto ili nazadovalo ? —
nije. Pod čijim glavarstvom popravila
se je luka, da je slične na daleko nije;
pod čijom upravom bijahu obješeni fe-
njeri po seoskim ulicam; pod čijim nad-
zorom bijahu ulice i „kanali* po selu
napravljeni i uredjeni? Da nije prijašnji
glavar znao upravljati i biti otcem mješ-
ćana, zar bi ga seljani bili godine 1877
po drugi put izabrali, te ga držali do
nazad dva mjeseca? Pače nebi ga bili
nit promienili, da se nije sam — rad
starosti — odrekao. Nije li ovo sve
ovako? Promisli, gospodine dopisnice,
pak — sudi i piši.
U ostalom neima se ništa prigovoriti
sadašnjemu glavaru, pače zaslužuje po-
hvale, što je okrenuo pravcem označenin
mu od Ante Eoce. I ja sam uza te,
dopisnice, da Stjepo Čorić će vrstno u-
pravljati i podići blagostanje našega sela,
budu li mu pri ruci — što seje nadati
da hoće — seljani i druge starešine. I
tako će naše selo procvasti i n svem i
svačem napredovati i moralno i materi-
jalno, a naše potomstvo počitanjem će
se siecati onih glavara, koji su prinieli
k sreći i blagostanju svoga sela.
Napokom, da je preporučeno sadaš-
njemu glavaru, a i pristavu, da nikada
ne smetnu s uma onu: sve što činiš,
radi za boljak, napredak i slobodu ne
samo svoga sela, nego cieloga hrvatskoga
naroda. — Mislim, da se neće nitko
naći uvriedjen u ovo malo mojih redaka.
„Hrvatske majke sin.*
Da, Velecienjenigosp. Uredniče, Ne-
rodoljubna spočitavania gosp. M. P. što
se naime bavite razpravljanjem hrv. prava,
obsega ujedinjene Hrvatske, što ne pu-
štate nikoga ni preko Soče ni preko
Drine, što nadzirete rad »Nar. L." i. t.
đ. i. t. d. to su, kažemo, sami biseri u
Vašem viencu, to je ono, što Vam je
pribavilo odobravanje onih muževa, ko-
jim je samo do poštenja i istine. A koji
su ti muževi :— stekliši znadu.
A šuplja ironija, mržnja, jal i kleveta
što se sve odsieva u spomenutom članku
,,N. L." to je samo izraz zlobe. Do ste-
kliša takova moralna padavica nedopire,
jer „viek se hrdja gvoždja drži." Za da-
nas dosta! — Dojdućeg ćemo puta pro-
sliedit jednom malom pripovjedčicom.....
Opetovano izjavljujuć dostojnim pre-
zira napisano u spom. članku ,,N. L.u
o "Kat. Dalm." izražujeffib Vam, vele-
cienjeni gosp. Uredniče, našu iskrenu pri-
vrženost. Zakljucujuć kličemo Vam na
pozdrav „Bog i Hrvati"! Živila stranka
prava.
Zadar, 6 travnja 1884.
Sliede podpisi od 32 zadarska
stektiša.
glavica do obala Adrije i Egcja, slobodne
i neovisne, sačinjavati jednu otačbinu.
Naš list — jedva polumjesečni — po-
stavio si je zadaćom naučati i zasadji-
vati vjeru ove narodne ideje iztočnim die-
lom Istrije, hrvatskim Primorjem sa Rie-
kom i kvarnerskimi otoci, prepuštajući
našim listovom veće važnosti, da budu
apoštoli te ideje u širjih krugovih.
Zrnce, koje mi sijemo, naći će, mi ne
dvojimo, toliko dobra tla, gdje će moći
proklicati: Niknuti će, i rasti će".
O dpi si „Kat. IDalm.-"
Platili:
do konca ožujka g. 1885: m. p. g.
D. Antun Lebedina;
do konca sječnja g. 1885 : č. Samostan
00. Franj. u Košljumu;
do konca g. 1884: m. p. 0. Bi. Ku-
lijer, 0. Petar Kordić, preč. D.r Antun
Orlić, si. „Sbor franj. mladeži" u Pe-
čuhu, m. p. D. Autun Bačić, si. Hrv.
Skup u Pučišćim. m. P. 0. Petar Miošić;
do konca rujna g. 1884: m. p. D. M.
Nekić, si. Slavj. Dom u Kotoru;
do konca lipnja g. 1884: m. p. D.
Mijo Doma, D. Jakov Gjeldum, D. Antun
Dežulović, preč. D. Miho Pavlinović, m.
p. g. D. V. Jur. Škarpa, D. Josip Bre-
žnjak, si. Družtvo „Bog i Otačbina" na
Silbi, si. Čitaonica u Makarskoj, m. p.
D. Mate Biočić;
dg konca travnja g. 1884: si. Družtvo
„Hrvatska";
do konca ožujka g. 1884: m. p. D.
Eaimund Maroević ;
na račun g. 1884: č. g. I. K. Novak
f. 4;
do konca g. 1883: m. p. D. Josip
Mrakovčić, D. Josip Delfin.
Č. g. D. Jos. Brežnjak — Promie-
njujemo u Topusko.
ČČ. gg. „Stekliši" — Zadar — Pri-
stasmo na Vašu želju, jer Vaš nepristran
glas, zavisan jedino ob oduševljenju za
ostvarenjem prevlade nesebične hrvatske
misli, vriedi mnogo, da se uvidi kako
neka nebratska podkapanja i sumnjičenja,
drže se kod zdravijega diela rodoljuba
za ono što su. Sve nek trpi, al nek
sveta istina i pravica ne trpi; nas nek
bi i kamenovali samo kad bi to imalo
urodit dobrom po katoličku vjeru i do-
movinu Hrvatsku. U svom bo kukavnom
ranu netražimo sebe nego sreću svoga
unesrećenog zavičaja. Branimo ga! na-
rodnje suze nek nas bodre, da uztrajemo
do pobjede. Živjeli!
SI. »Uč. Zadruga" — Šibenik —
I bez molaba i preporuka, po svom o-
svjedočenju vrlo se rado zauzimljemo;
k6 za naše zanemareno svećenstvo, tako
i za naše učitelje, jer su oba ova sta-
liša u nas u klancim jadikovcim. Po-
hvalno je uz to, što si do boljih dana
učitelji sami u čem mogu pripomažu.
Č. g. — Trogirska okolica — U ne-
prestane dokaze, da naš List podpuno
odgovara ćustvim ogromne većine dal-
matinskoga svećenstva, koje uprav brat-
skom ljubavi prati naš kukavni rad;
rado bilježimo i Vašu. Bog je i njegova
pomoć gdjegod su namjere čiste. Živjeli!
Zagreb, 2 travnja,
Kad sam već počeo, a ima baš nešto
malo materijalna, hajde da nastavim.
Vjerojatno je, prem nijesam siguran,
• da Vi magjarskih listova nečitate. Ne-
* znam, jeste linijeste li i tomu „kultur-
nomu" jeziku vješt. Prem neškodi ni
k njega znati; čujem da se može u njem
dobro psovati.
: No ako i nečitate magjarskih, bit ćete
ipak čuo štogod iz naših listova, kojimi
se sve imeni nenabacivahu Magjari na
naš sabor za posliednieg zasiedanja. Ja
sam neka zapamtio, ma neću jih ovdje
' navadjati. Možete li, predstavite si jih u
mašti, ako Vas ona ne visoko, nego du-
boko, u đubljin.i „ljubkih i voljkih, iz-
raza uznieti može. Jadni David5 Starčević,
kako je u njih „porađao"! Na rodoljubnu
: ii pravednu, ako i ličku njegovu viku za-
htievaše1 Magjari, neka se naš sabor umah
/ zatvori. A kako je Mojsija nekad Aronu,
tako naši magjarski sekundanti staviše
.rieči, što jih sami izgovoriti nemogoše,
. xt usta našeg junačine I).ra Marka, pak
t ^hajde s Davidom dva puta na polje, neka
- ,-Jv? ga nosi. Magjarom bi time podieljena bar
;*;jieka zadovoljština.
" Nego u peštanskom saboru dogodilo
~ - se ovih dana, baš na 1 aprila, nešto buj-
nijega, nego u nas. što smo mi prama
iMagjarom u psovanju i grdjenju! Sam
t David, taj »Vodja petroleraca", neka mi
' oprosti, rečem li, da je kukavica, kad se
usporedi s magjarskimi junaci! Davidovo
„psovanje" i „grdnja" tu izčezava.
. - . 'Dakle o čemu se radi? Evo što zna-
dem iz brzojava. Vi znadete, da se u
|^ brzojavci nemože svaka psost imenovati,
nego se sve skupa u kratko reče. Tako
i naš brzojav od 1 travnja. Zastupnik
er Szell prijavio se je u sjednici, da će go-
voriti. Petorica pako zastupnika, naime
Ugron, Herman, Hoitsj, Pronav i Hege-
izjaviše (dakle već unapried, a toga
gf David čini mi se nije činio) da će
fcapasti Szella u javnoj sjednici, kada
kde govorio. Toga radi (brzojavka veli:
i medjutim) Szell nije govorio,
r Kada je sjednica zaključena, te j* Szell
jL stupio iz dvorane u triem, dodje mu u
susret zastupnik Hoitsy, te mu reče: Vi
ffe ste hulja i kukavica \ j"e li mu još šta
|jj drugo rekao, toga brzojavka možda fkrat-
' koće radi nenavadja. Szell odvrati: (opet
|||.J pa brzojavci). To ste vi!
I/V , časak po tom dodje i baron (naš Da-
f- vid nije baron; Bog zna kada će biti?)
f? . G4vro Pronay, s kojim se Szell nije hotio
•j u dvoboju tući, te mu reče: (po brzo-
|| javci) Vi ste hulja i kukavica! Szell bi-
jtSe biesan, te je psujući i grdeći (te
kkafcke dvie rieči ima brzojavka) svoje
protivnike, ostavio triem.
RT' ? Pred vrati sgrade dostiže ga Ugron,
: ^f -1?11 zatuli: (opet po brzojavci) Vi ste
|L' hulja i kukavica. Szell, poče ga ružiti.
p.-C NoJUgrOn, koji je jaka tjelesna ustroja,
poče mahati rukama; na što Szell po-
b 3 u muzealni perivoj preko puta, i tu
*- mds{tć štampom, uze protivnike grditi.
P" Nekoliko zastupnika, motreći taj prizor,
^^ : smijahu se Szellu, koji je upravo biesnio.
% _ » Protivnici' napaše Szella, što je dvoboj
otklonio l Dvoboj, ma&jarska kultura, je
|f: u njih kruh svakdanji.
Pf' Ugron reče još Szellu: Uzmite, da ste
l^v kažnjen, jer ne budete li tako mislili,
;>: , čusnut ću vas pred čitavim svietom.
Druga brzojavka, od 2 travnja kaže
• ovo i Jučer sbila se je opet sahlazan. Dva
J suradnika Vrhovayeva lista ^Fiiggetlen-
% * seg* (ciljem, da to na hrvatski prevedeno,
t znaći »neodvisna zadnjica", budi dopu-
| šteno izreći), Clair i Szemnecz istjerana
su jučer posredovanjem zastupnika Otona
l Hermana iz zastupničke kuće. Poslie sjed-
* I niee napala su oba Heimana na ulici; pa
p- kad se je taj branio, izvadi Szemnec rt-
f* vofver. Medjutim priskočilo je više za-
• stapriika, na što je Szemnecz zatvoren.
I tu su, kako vidite, Magjari daleko
|r; • pred nami. Ni naši revolucijonarni ste-
||L ' kl§i nenose revolvera u sabor, a kamo
^ - li" dfugi. — Kako se naša »narodna*
f. garda povadja za Magjari, tko zna, da
Ia . se r u tom nepovede. A tad petrolerci:
^ s Bogom Vaša slava!
f " Svidja li Vam se, tiskajte. Inače u koš.
L (Ne u koš; jer imamo pravo iznašat vjer-
S r nu sliku družtvenog života naše »braće",
^ da svak uvidi, kako njihov zagrljaj nama
v„ ni s gledišta uljudnosti nemože bit na
fr ; oast. Uredništvo).
0 posjetu nadvojvode Stjepana u Puntu
na ot. Krku pišu »N. Slogi": Čim stignu
glas, da će nadvojvoda na Punat, dalo
se na noge malo i veliko, da ga dočeka
čim dostojnije. I zbilja već u rano jutro
bijaše okolo mora množtvo ljudi. Hrvat-
ska zastava vijala se na obćinskoj sgradi.
Mužari bili pripravljeni, da ga pozdrave
pri njegovom dolazku. Oko 9 sata prispio
je na konju sa petoricom od pratnje. Do-
čeka ga starešinstvo i svećenstvo. Gr. žu-
pnik pop Josip Mrakovčić pozdravi nad-
vojvodu čim je sjahao sa konja, hrvat-
skim pozdravom, na što mu takodjer on
odgovori hrvatski. Pozvan od g. župnika,
da razgleda naše selo, odputi se s njim
oko mora. U taj čas razpuknu se jedan
mužar te prebi nogu Petru Franoliću pok.
Nika, koji je mužare palio. Nadvojvoda
postade, te odasla odmah svog liečnika
bolestniku, da mu ponačini nogu. Čim
se odputio liečnik k bolestniku narod po-
čeo klicati: Živila njegova visost Stje-
pan ! Živio nas kralj Fran Josip I.! Ži-
vila Austrija! Zatim pohodi u pratnji sta-
rešine i svećenstva našu siromašnu crkvu.
Odatle prolazeć kroz selo, posjeti ranje-
nika. Pohodiv siromašnu kućicu bolestnika,
te podieliv mu liepu svotu novaca i na-
rediv, da ga krčki liečnik g. Fabianić
poliadja dok bude trajala bolest, podje
pozvan na zajutrak. Primiv dragovoljno
tu ponudu, odputi se prama kući Antona
Žica Klačića, gdje bijaše pripravljen liep
stol, obskrbljen od g. župnika i popa
Josipa Žica, Kao što je prolazeć kroz
selo razgovarao se većinom hrvatski, tako
bi i kod stola, popitkivajuć za stanje na-
šeg sela i naše luke. U kući ostao oko
tri četvrt sata. Zatim se uputi put mora,
gdje ga čekao liep čamac, prostrt sagovi,
da ga preveze na malen otočić Košljun,
gdje stanuju otci Franjevci. Vozeć se pra-
tilo ga množtvo drugih naših čamaca
dubkom punih ljudi, da izkažu ljubav,
koju goje prama njemu i habsburskoj
kući. Tu se zadržao debeli sat pregle-
davajuć samostan. Pohodi takodjer kapelu
gdje počivaju kosti Kate Frankopanke i
biblioteku, gdje se upisao u namienjenu
za to knjigu. Na poziv velečastnog 0.
Lenarda Matkovića guardijana samostana,
podje u refektorij, gdje mu bijaše tako-
djer pripravan mali obrok, po silah onih
siromašnih otaca. Svrativ se s Košljuna
na Punat oko 11 sata, odputova put
Baške.
Čitamo u „SI.* od 1 tek., da jepre-
svietli biskup Dubrovački krenuo koncem
ožujka put ercegovačkog Popovapolja u
kanoničke pohode.
Sloboda prima iz Zadra: »Jučer sam
primio 70. br. „Slobode" i u njem do-
pis iz Zadra od nekog vašega dopisnika,
koji mi je u ostalom nepoznat. Dopisnik
navadjajuć neki članak pisan prije godi-
ne dana u „K. D." koja je predvidjala
kako će se svršiti „velika borba", uvje-
rava vas, da su se ovih dana dalm. za-
stupnici pomirili sa austrijanskim gjene-
ralom. Vi ste u zaporci podvojili, da je
vaš dopisnik možda krivo obaviešten. Do-
pustite mi, gos. uredniče, da vam rečem,
da je sasvim dobro obaviešten. Vodja
„narodne" stranke g. Klaić i prisjednik
zemaljskoga odbora g. Vranković bili su
kod baruna Jovanovića i „nauživali su
se slasti pomirenja", kako je ono prije
godine dana rekla „K. D." Kakve su po-
godbe? — Za sve se pravo ne zna, nu
za izvjestno znam, da će bit zabačeno i-
menovanje dr. Ivanića praliečnikom, a na
mjesto njegovo, koje je već za Dr. Ivanića
bilo odredjeno, doći će narodnjak, inače po-
štenjak dr. Ergovac; ali ovo nije baš da se
pogodi dr.Ergovcu,već po onoj promoveatur
ut amoveatur sa mjesta u zadarskoj bol-
nici, jer.... tu ima doći dr. Emanujlo Lu-
xardo, koji se oženio sa kćerkom prvaka
dr. Klaića.
U ostalom pustimo te, a i još neke
stvari do druge sgođe, a pribilježimo či-
njenicu, da se »Stekliš" progoni u sav
mah, dok se narodni vodje rukuju s ba-
runom Jovanovićem".
DOMAĆE VIESTI
Dubrovački vlastelin Franjo bar. Gun-
dulić član gospodske kuće postao je dvo-
rjaninom N. V. Kralja.
Pravaš. Na 4 tek. izišo je 1 broj
mjesečnog Lista »Pravaš", koji se daje
predbroj ničim „Stekliša" na dar. Uredni-
kom je »Pravaša" urednik „Stekliša" g.
A. Dejan.
Zapljene. 1 1 broj „Pravaša" bio je
zapljenjen.
* *
N. Veličanstvo kralj darovao je crkvi
u Slanom f. 150, da se dovrši mrtvačka
bogomolja gdje su g. 1855 umrli ondje-
Šnji okuženici poginuli od kratelja.
Nijedan trgovac nešalje svoju robu kao
ja: bez pouzeća, carinjeno i franko, te
uzimljem sve na moj trošak natrag, što
nije za 50—100°10 jeftinije no drugdje.
Da nebi to istinito bilo, morao bih ja
velike štete nositi.
Ceylon i Goldjava kava,
kilo po 1 fr. 45 nvČ.. nadalje: čaja, čo-
kolade i južnog voća uz vrlo jeftinu cienu.
Imadem jošte SREBRENIH REMON-
TOIE-SATOVA po 11 fr. 50 nvč. a bu-
dilica po 3 fr. 50 nvČ. na zalihi. —
Platež od jedan do uva mjeseca po
primitku.
Adolf Lambert,
Beč, 1 Eothenthurmstrasse, 19.
Primamo iz Gdinja, 31 ožujka: U
ovom selu netom se doču da se je N.
V. kralj udostojao udieliti iz svoje po-
sebne škrinjice svotu od f. 200. za
gradnju grobišta puk hotje izkazati od-
mah svoju harnost Veledušnom svojemu
Dobročinitelju. S toga dne 28 tek. pri-
sustvova svetčanoj Sv. Misi koja bi od-
čitana u ovoj župskoj Crkvi za našega
kralja. Poslia Mise uz Blagoslov s pres.
Svetotajstvom bi izpjevana obična Hva-
lopjevka »Tebe Boga" — Svetčano pak
zvonjenje zvona i pucanje iz pušaka
razveseljivalo je taj dan na neobičan
način.
* *
*
U Dubrovniku su kopajuć u jednoj
ulici našli nekoliko spržene pšenice.
»Slovinac" mnije, da će to bit spržio
oganj, koji je buknuo nakon strašne tre-
šnje 17.og vieka.
* *
Keteketa pri Spljetskoj gimnaziji vlč.
Jerolim Moškovita imenovan je poča-
stnim kanonikom.
Kosti Petra Zrinjskoga i Frana Krsta
Frankopana. ,P. L." piše „Smrtni ostanci
Zrinjskoga i Frankopana nadjeni su, kako
je poznato, prigodom popravka crkve u
Bečkom Novommjestu. Od tad pitali su
samo Hrvati za njih. Nu sad javlja neki
strukovnjak „Pesti Hirlapa", da su ostanci
još i sad u Bečkoga Novommjestu. Po-
menuti dopisnik popitao se je za njih,
nu od načelnika nije mogo dobiti oba-
viesti. Tražeći odulje vremena našao je
kosti u mrtvačnici na gradjanskom gro-
blju, smještene u nekakav sanduk. Luba-
nja i kosti, koje su, kad su se naše, bile
neoštećene, sad su izprebijane i razko-
madane, dapače manjka toliko kosti, da
bi se jedva jedan podpun kostur mogu
sastaviti. — Osim te škrinje još je jedna
u mrtvačnici, ali na dlaku slična onoj
prvoj, da bi ju osim grobara jedva tko
drugi mogo razpoznati." Žalostno da kosti
velikih rodoljuba ovako trunu daleko od
•isvoga plemena.
Srbi u Dubrovnik. Srbska se druŽtva
rado zalijeću u Dubrovnik, da podupru
Slovinčeve težnje. Tamo će do brzo Pro-
ti čeva teatralna družina.
Pišu nam s Lastova, dne 30 ožujka: 1
Ovaj pučki učitelj od 10 tek. pa sve
do dandanas drži zatvorenu učionu, i
uzprkos sviem naredbam mjestnoga škol-
skog vieća neće više da školuje. Djeca
dolaze u učionu, ali ih on Ijera kući,
te zdrav i čil šeta se po varoši. Radi
ovog skandala puk se uznemirio. Neznam
što će starija školska vlast!
Kod s. Artale u Zadru
Izišla le knjiga
po Rimskom Misalu i Časoslovu
S DODATKOM. Jutrnje na Božić,
Na tri kralja, Večernje, Jutrnje i Pohvala
za Mrtve, i Različitih pisama i molitava.
Četvrto popravljeno i napunjeno izdanja.
Ciena fiorin.
Imenovani su: Josip Slamnig višim po-
vjerenikom financne straže a Josip Devčić
financnim povjerenikom. Primamo i kao dokaz istine tiskamo. Velecienjeni gosp. Urednice! Izvolite u
sutrašnjem broju naše dične »K. D."
priobćiti sliedeću našu
IZJAVU.
Kada u jučerašnjem broju »Nar. Lista"
pročitasmo uvodni članak, podpisan ini-
cijali M. P., mi niže podpisani zadarski
stekliši, obuzeti ćustvom, koje može, prouz-
ročiti jedino ono (izpuštamo jer bi
g. M. P. reko da zagrizamo. Ur.) kle-
vetanje (isto. Ur.), ocrnjivanje, iz-
vraćanje plemenitih nastojanje i napadaj
na sve štoje sveta, požrtvovna, bezpri-
korna, ko što je sbilja učinio pisac spo-
menutog članka odnosno na »K. D." i
nas Vaš novinarski rad, Velecienjeni gosp.
Uredniče; kada sve to pročitasmo ogor-
čeni v dnu duše odlučismo izjaviti da,
su ona bulaznenja dostojna jodino pre-
zira,' kao svaka druga netemetjita, podla
i farizejska tvrdnja!
Plovitba. aust. ug. brodova.
ALEKSANDRIJA: odp. 12 ož. Ta-
ganrogi k. Radoničić, Trst. ANVERSA:
odp. 18 ož. Milan, k. Vukasović, Shan-
gai. CAGLIARI: dop. 14 ož. Aquilone;
— odp. 13 ož. Eber, k. Marčević, Elsi-
nore. BARBADOES: dop. 29 velj. Conte
Oscar L.; — odp. 13 velj. Ara, k. Su-
tora, Guadalupa. BARLETTA: odp. 6
ož. Esther, k. Car, Trst. B. AYRES:
odp. 8 velj. Ginia. BREMERHAVEN:
odp. 19 ož. Boritelj. CARDIFF: dop. 20
ož. Rachel; — odp. 16 ož. Reno, k.
Vlašić, Pulj; 19 Cibele, k. Kosulić,
Kingston.
URA SVETO PROVEDENA
pred
PRESVETIM SAKRAMENTOM
Drugo izdanje.
Šumarski upravitelj Gašpar Mirošević
bi imenovan pristavom šumarskoga nad-
zorništva u Dalmaciji.
Vodice, 3 travnja.
Čitamo u dopisu iz Vodica br. 25
,N. E.": Od kad je sadašnji naš glavar
(Stiepo Cprić), ovo mjesto mnogo je do
sada napredovalo u^ čistoći i u svakom
drugom pogledu". Čast dopisniku, čast
sadašnjemu glavaru, ali dopisu treba iz-
pravka; jer je — čini mi se — nau-
tnice tureno, da se zaniječu zasluge pri-
jašiap|a glavara Ante Roče. Istina, sa-
dašnjemu glavaru neima prigovora: klo-
bučar je (to nije po sebi nikakva izvrs-
tnost; Ur.) — gospodin je- (ni to. Ur.)
— poznaje se sa svakim; ali i prijašnji
Ciena novčića 10.
Pazi: Preprodavaoci uz poštansku Ul-
vratnicu dobivaju odbitka (sconto). Ko
unapred pošalje novac, dobiva knjige
„franco
Preprodavaoci.
Šibenik: V. Rossini. — ISpljet: V
Morpurgo i A. Carminatti. — Cavtat
G. Faggioni. — Dubrovnik: C. Pretner
— Kotor: G. Finzi. — Orebići: postier
ka. — Metkovići: A Nikolac. — Jesa
Braća Dobrović.
„Kvarner" u svom 3. broju izpravlja
ili bolje, popunjuje, usljed naše opazke
granice Hrvatske kažuć:
„Dakle Hrvatska slobodna i neodvisna
od Raše do Save — medje su ove rekla-
miram po hrvatskom saboru adresom na
svoga kralja od 1 svibnja 1861 — nije
konačni cilj naših težnja već je sa-
mo sredstvo za postignuti ga; a biti
će postignut samo onda, kada 6e sve zem-
lje od Marice do Soče, od Balkanskih j i.Pod dopismkovu odgovornost,
IPrilogr Xjist-UL DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescanras in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
tjl ^oned-jelELils: i ul Oet^rrtsils:
... Yos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecclesiae doctrina ammisque in
Keligioms amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Pio. IX, u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije),
Ego interim elam-fo:
Si quis Catheđrae Petri jcugitur,
meU8
(S. Hleronym. Epls. XVI. ad Dam.
TTvje-fci predbrojbe- — U Zadru, un apried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku cienu' Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Sr. 27 Z^TDa^ozieajelriik: 28 Traganja, 1884.
Naši častili čitatelji bit će nam
zamjerili ne primiv „Kat. Dalm."
poštom od prošlog petka. Na o-
pravdahje reći nam je, da je
uzrokom bila jedino zapljena koja
je ovaj put ovršena na čudan
način: pečati bili su dignuti istom
nakon odlazka parobroda, skoro
20 sata po uzaptu. Nije nam bilo
dozvoljeno metnut po bielu rieč
zapljenjeno, ko što svedj običaj,
nego smo morali napunit zaplje-
njeni prostor novim člancima, što
smo mi učinili poštovanom na-
red J om c. k. kot. Poglavarstva.
Ovo je uzrok, ako nam, i usljed
vanredne dangube pri zapljeni,
danas izlazi list sam« na pola.
VENERABILIBVS FRATRIBV S
PATRIARCHIS PRIMATIBVS
ARCHIEPISCOPIS ET EPISCOP1S
CATHOLICI ORBIS VNIVERSIS GRATIAM ET
COMMVNIONEM CVM APOSTOLICA SEDE
HABENTIBVS
Leo PP.' XIII.
VENERABILES FRATRES
SALUTEM ET APOSTOLICAM
BENEDICTIONEM.
(produženje, vidi br. 27).
His de caussiš, ubi primum ad Ec-
clesiae gubernacula accessimus, vidimus
planeque sensimus huic tanto malo resi-
stere oppositu auctoritatis Nostrae, quoad
fieri posset, oportere. — Sane opportu-
nam saepius occasionem nacti, parsecuti
sumus praecipua quaedam doctrinarum
capita, in quas Massonicarum opinionum
influiisse masime perversitas videbatur.
Ita Litteris Nostris Encjclicis ,,Qaod A-
postdlici muneriš" aggressi sumus Socia-
libtarum et Communistarum portenta con-
vincere: aliis deinceps „Arcanum" veram
germanamque notionem societatis dome-
sticae, cuius est in matrimonio fons et
origo, tuendam et explicandasn curavi-
mus: iis insuper, quarum initium est
„Diuturnum", potestatis politicae formam
ad principia christianae sapientiae expres-
sam proposuimus, ciim ipsa rerum na-
tura, cum populorum principumque sa-
lute mirifice . cohaerentem. Nunc autem,
Decessorum Nostrorum esemplo, in Mas-
sonicam ipsam societatem, in doctrinam
eius universam, et consilia, et sentiendi
consuetudinem et agendi, animum recta
intendere decrevimus, quo vis illius ma-
lefica magis magisque illustretur, idque
valeat ad funestae pestis prohibenda con-
tagia;
Variae sunt hominum sectae, quae quam-
quam nomine, ritu, forma, origine diffe-
rentes, cum tamen communione quadam
propositi suinmarumq:ie sententiarum si-
militudine inter se contineantur, re con-
gruunt cum secta Massonum, quae cu-
iusdam est instai centri unde abeunt et
quo redeunt nniversae, Quae quamvis
nunc nolle admodum videantur latere in
tenebris, et suos agant coetus in luce
ocuKsque čivram, et suas edant epheme-
ridas, nihilominus tamen, re penitus per-
specta, genus societatum clandestinarum
moremque retinent. Plura quippe in iis
sunt arcanis similia, quae non exteraos
solum, sed gregales etiam bene multos
exquisitissima diligentia celari lex est:
cuiusmodi sunt intima atque ultima con-
silia, summi factionum principes, occulta
quaedam et intestina conventicula: item
decreta, et qua via, quibus ausiliis per-
ficienda. Huc sane facit multiplex illud
inter socios discrimen et iuris et officii
et muneris: huc rata ordinum gradum-
que distinctio, et illa, qua reguntur, še-
ve titas disciplinae. Initiales spondere, im-
mo praecipuo sacramento iurare ut plu-
rimum iubentur, nemini se ulio unquam
tempora ullove modo socios, notas, do-
ctrinas indicaturos. Sic ementita specie
eodemc^ue semper tenore simulationis
quam maxime Massones, ut olim Mani-
chaei, laborant abdere sese, nullosque,
praeter suos, liabere testes. Latebras com-
modum quaerunt, sumpta sibi litterato-
rum sophorumve persona, eruditionis caus-
sa sociatorum ; liabent in liugua promptum
cultioris urbani tatis studium, tenuioris
plebis caritatem: unice volle se meliores
res multitudini quaerere, et quae haben-
tur in civili societate commoda cum quam-
plurimus communicare. Quae quidem con-
silia quamvis vera essent, nequaquam ta-
men in istis omnia. Praeterea qui coop-
tati sunt, promittant ac recipiant necesse
est, ducibus ac magistris se dicto audien-
tes futnros cum obsequio fideque maxi-
ma: ad quemlibet eorum nutum signifi-
cationemque paratos, imperata facturos:
si secus fecerint, tum dira omnia ac mortem
ipsam non recusare. Revera si quiprodi-
disse disciplinam, vel mandatis restitisse
iudicentur, supplicium de iis non raro su-
mitur, audacia quidem ac dexteritate tanta,
ut speculatricem ac vindicem scelarum iu-
stitiam sicarius persaepe fallat. — Atqui
simulare, et velle in occulto latere; obli-
gare sibi homines, tamquam mancipia,
tenacissimo nexu, nec satis declarata
caussa: alieno addictos arbitrio ad omne
facinus adhibere : armare ad caedem dex-
tras, quaesita impunitate peccandi, im-
manitas quaedam est, quam rerum na-
tura non patitur. Quapropter societatem,
de qua loquimur, cum iustitia et natu-
rali honestate pugnare, ratio et veritas
ipsa convincit.
Eo vel magis, quod ipsius naturam ab
honestate dissidentem alia quoque argu-
menta eademque illustria redarguunt. Ut
enim magna sit in hominibus astutia ce-
landi consuetudoque mentiendi, fieri ta-
men non potest ut unaquaeque caussa ex
iis rebus, quarum caussa est, qualis in
se sit non aliqua ratione appareat. ,,Non
potest arbor bona malos fructus facere:
neque arbor mala bonos fructus facere." ')
Fructus autem secta Massonum peruicio-
sos gignit maximaque acerbitate per-
mixtos. Nam ex certissimis indiciis, quae
supra commemoravimus, erumpit illud,
quod est consiliorum suorum ultimum,
scilicet evertere funditus omnem eam,
quam instituta christiana pepererunt, di-
sciplinam religionis reique publicae, no-
vamque ad ingenium suum extruere, du-
ctis e medio Naturalismo fundamentis et
legibus.
Haec, que diximus aut dicturi sumns,
de secta Massonica intelligi oportet spe-
ctata in genere suo, et quatenus sibi co-
gnatas foederatasque compleetitur socie-
tates: non autem de sectatoribus earum
singulis. In quorum numero utique pos-
sunt esse, nec pauci, qui quamvis culpa
non careant quod sese istius modi im-
plicuerint societatibus, tamen nec sini
flagitiose factorum per seipsi participes,
se illud ultimum ignorent quod illae ni-
tuntur adipisci. Similiter ex consociatio-
nibus ipsis nonnullae fortasse nequaquam
probant conclusiones quasdam extremas,
quas, cum ex principiis communibus ne-
cessario consequantur, consentaneum es-
set amplexari, nisi per se foeditate sua
turpitudo ipsa deterreret. Item nonnullas
locorum temporumve ratio suadet minora
conari, quam aut ipsae vellent aut cete-
rae solent: non idcirco tamen alienae a
Massonico foedere putandae, quia Mas-
sonicum foedus non tam est ab aotis
perfectisque rebus, quam a sententiarum
summa iudicandum.
Iamvero Naturalistarum caput est, quod
nomine ipso satis deelarant, huma nam
naturam humanamque rationem cunctis
in rebus magistram esse et principem
oportere. Quo constituto, officia erga
Deum vel minus curant, vel opinionibus
pervertunt errantibus et vagis. Negant
enim quicquam esse Deo auctore tradi-
tum: nullum probant de religiono dog-
ma, nihil veri, quod non hominum in-
telligentia comprehendat, nullum magi-
stram, cui propter auctoritatem officii sit
iure credendum. Quoniam autem manus
est Ecclesiae catholicae singulare subique
i) Matth. VII, 18.
unice proprium doctrinas divinitus acce-
ptas auctoritatemque magisterii cum ce-
teris ad salutem caelestibus adiumentis
plene complecti et meorrupta integritate
tueri, idcirco in ipsam maxima est ini-
micorum iracundia impetusque conversus.
— Nunc vero in iis rebus, quae religio-
nem attingunt, spectetur quid agat, prae-
sertim ubi est ad agendi licentiam libe-
rior, secta Massonum: omninoque iudi-
cetur, nonne plane re exequi Naturali«
staram decreta velle videatur. Longo sane
pertinacique labore in id datur opera,
nihil ut Eeclesiae magisterium nihil au-
ctoritas in civitate possit: ob eamque
caussam vulgo praedicant et pugnant,
rem sacram remque civilem esse penitus
distrahendas. Quo facto saluberrimam re-
ligionis catholicae virtutem a legibus, ab
administratione reipublicae excludunt: il-
ludque est consequens, ut praeter insti-
tuta ac praecepta Ecclesiae totas consti-
tuendas putent civitates. — Nec vero
non curare Ecclesiam, optimam ducem,
satis habent, nisi hostiliter faciendo lae-
serint. Et sane fundamenta ipsa religio-
nis catholicae adoriri fando scribendo,
docendo, impune licet: non iuribus Ec-
clesiae parcitur, non munera, quibus est
divinitus aucta, salva sunt. Agendarum
rerum facultas quam minima illi relin-
quitur, idque legibus specie quidem non
nimis vim inferentibus, re vera natis ap-
tis ad impediendam libertatem. Item im-
positas Clero videmus leges singulares
et graves, multum ut ei de numero, mul-
tum de rebus necessariis in dies decedat:
reliquias bonorum Ecclesiae maximis ad-
strictas vinculis, potestati et arbitrio ad~
ministratorum reipublicae permissas: so-
dalitates ordinum religiosorum sublatas,
dissipatas. — At vero in Sedem Aposto-
licam Romanumque Ponteficem longe est
inimicorum incitata contentio. Is quidem
primum fictis de caussis deturbatus est
propugnaculo libertatis iurisque sui, prin-
cipatu civili: mox in statum compulsus
iniquum simul et obiectis undique diffi-
cultatibus intolerabilem: donec ad haec
tempora perventum est, quibus sectarum
fautores, quod abscondite secum agita-
rant diu, aperte denunciant, sacram tol-
lendam Pontificum potestatem, ipsumque
divino iure institutum lunditus delendum
Pontiticatum. Quam rem, si cetera dees-
sent, satis indicat hominum qui conscii
sunt testimonium, quorum plerique cum
saepe alias, tum recenti memoria rursus
hoc Massonum verum esse declararunt,
velle eos maxime exercere catholicum
nomen implacabilibus inimicitiis, nec ante
quieturos, quam excisa omnia viderint,
quaecumque summi Pontifices religionis
caussa instituissent. — Quod si, qui ad-
scribuntur in numerum, nequaquam eiu-
rare conceptis verbis instituta catholica
iubentur, id sane tantum abest, ut con-
siliis Massonum repugnet, ut potius ad-
serviat. Primum enim simplices et incau-
tos facile decipiunt hac via, multoque
pluribus invitamenta praebent. Tum vero
obviis quibuslibet ex quovis religionis ritu
accipiendis, hoc assequuntur, ut re ipsa
suadeant magnum illum huius temporis
errorem, religionis curam reliqui oportere
in mediis, nec ullum esse inter genera
discrimen. Quae quidem ratio comparata
ad interitum est religionum omnium, no-
minatim ad catholicae, quae cum una ex
omnibus vera sit, exaequari cum ceteris
sine iniuria summa non potest.
(Sliedi),
Po glas ovim iz pokrajine.
Kažu neki, a dakako od šale, da
su listovi zanimiviji, kad se biju. To
je s nekog gledišta istina. Koji put
pak je taj boj i potrebit. Je li bio
i ovaj put od potrebe, neka sude
oni, koji ga izazvaše. Te nam kažu,
da se ovo nekoliko dana željno izče-
kuje i ,,N. L." i „K. D.« Svak
hoće da čim prije čiije što će jedan
drugomu reći i hoće li i „K. D."
odapeti.
Hvala Bogu ,,N. Listu" nije težko,
on ima toli umjestnih prosvjeda i
pouzdanica pun koš, pa nekih baš
masnih i ,,N. Listu" pristojnih. Mi
pak kukavni ostavljeni na oseki „si*
rak tužni bez igdje ikoga!" Jakost
im je velika, uspieh sjajan, jer će po-
stić barem to, da nas „pogane" krste,
da se poslie uzmognemo gdjekojoj
kršćanskoj gospodi smierno približiti
i celivati im kršćansku ruku.
Poručio nam jedan baš vrli pri-
jatelj a još vrliji Hrvat ovo:
D." imala je pravo branit se,
pošto bijaše napadnuta. U obrambi
r§kla je istinu, koju nije niti napa-
dač oprovrgao, a od prosvjeditelja,
pouzdaničara i upravljača brzojavnih
pošiljaka nitko niti dirnuo, ni opro-
vrgao je. Ali forma bijaše zlo oda-
brana, loša. ,,N. L.u, kaže nam pri-
jatelj, dobiste u nedjelju, a u pone-
djeljnik već su izašla tri članka proti
Bon Mihi. Dakle ti članci bijahu
napisani u hitnji, u ljutini, kako na-
pisani, tako bačeni pod štampu, pa
eto ti buke i graje po cieloj zemlji.
Dobro. Mi se tu donekle slaže-
mo s prijateljem. Tri članka naša
napisaše tri razne osobe, trojica koji
se ponose svakako tiem, što jim hr-
vatska krv u žilam teče. Ako li ta
krv uzavrije, krivac je svakako na
prvom mjestu onaj, koji ju je po-
dražio.
Ma hajde, ta žestina svakako po-
pušta kod jednoga, a kod drugoga
možda i raste. Kako bijaše u nas,
neka sude koji čitaju. A kako je u
onim, koji su eto proti nama, možemo
sudit i mi.
Nama se predbacuje, da smo uda-
rili podlim klevetama, podmećivanjim,
napadajim. Ipak nijedna brzojavka,
nijedna pouzdanica, nijedan prosvjed
nije te ,,klevete", ,?podmećivanja" i
„napadaje" iznio, da jih obori. Ču-
dno da se toliki slažu u formi, pošto
više manje svi jednako iztiču napa-
daje i ništa drugo, ko da nijesu ni
čitali onoga, što je preč. Pavlinović u
svojim člancima napisao. Recite, jesmo
li mi rekli istinu ili laž ?! Odbijaju
napadaje? Hajde neka jih. Pače ka-
ko smo više prosvjeditelja, a naročito
i iz prekovelebitske Hrvatske rado
izticali i slavili kao čelične ne samo
Hrvate, nego i katolike; kako smo
jih rado stavljali kao primjer i izgled
dragima i nama samim: tako ćemo
činit i u buduće, dok god budemo
vidjeli u njima pravog hrvatstva i ka-
toličanstva. Mi nijesmo ovdje, da samo
napadamo. Ma kad je treba branit se,
branit ćemo se, pa bilo od koga. Ako
pak u obrani koji put i malo dublje
zasječemo, je li nam po moralistim
grieh, što mjesto da samo kožu pre-
sječemo neka bi se krv vidjela, dodje
oštrac i do kosti? eh, gospodo! Ho-
ćete li mira od vas toli propovieda-
noga a tolikrat rušenoga, baš kO iz
obiesti, pomislite, da smo stekliši, pa
prilično i mladi, il „zeleni", kako bi
netko reko. Dobar politik imao bi to
predvidjeti, tim više, onaj, koji seje
već ovdje jednom izplatio.
Oroči.
I<r_A_SX DOPISL
Gradac, 20 travnja.l)
Kad je ono tu nedavno daroviti vaš
suradnik Milivoj Milivojić uzeo da une-
koliko kritičnih članaka žigoše nizki pra-
vac suvremene novinarske književnosti
kod nas Hrvati, i strogom svojom logi-
kom izložio gnjevu čitateljstva gnjusni
verizam nekih suradnika „Hrvatske Vile",
koji se iz petnih žila napiru da u našu
literaturu presade mirisavo cvjeće iz Zo-
lina i Stecchettieva perivoja, kog je g.
Milivojić, velim, podigao ljutit svoj bič
na prekovelebitske gnjusarpjesnike, zabo-
ravio je u svom rodoljubnom djelu od-
kuženja jedan pobliži nam pojav, zabo-
ravio pjesnike „Čežnje" i Bukovčeve „Ve-
like Ize" u dubrovačhomu „Slovincu".
Šta su realistični izleti „Vilinih" suradni-
ka prama ovim zločinačkim plodovima
nove slovi uske Muze? Pjesnička putenost
postiže ondje svoj vrhunac, i urednik
Zore, koji se tu skoro tužio da mu u
rodnomu gradu ne imade javnog bludi-
lišta, može sada mirno spavati, pokle je
evo taj zavod u svom listu osnovao. Šta
su Stecclietti i D1 Annunzio, u pogledu
pornografije, spram g. C.? On bo hoće
da se takrni sa Aretinom i sa Castiem!
Tu je novu školu „vriedni suradnik" Slo-
vinca inaugurirao sa poznatim romanom
„Gospodja s Kamelijami", prevodu ko-
jega ne bi, u istinu, znao čovjek naći
drugog uzroka, već jedino da se njim
počme i kod nas uvlačiti, po što po to,
književna nećudorednost. Nisam, Bog zna,
kojekakav moralista d tout prix, ali pi-
tam: jeli baš nužda bila presadjivati u
našu književnost to esotiĆno bilje, koje
kod nas (srećom!) nemože nikako da
uspieva? Pokraj divnih ženskih tipova,
što je kod nas stvorila mašta narodna,
kao Mejrimu i Kosovku djevojku, pokraj
ženskih ideala što su nam darovali naj-
bolji naši pjesnici, šta de nama te tudje
eterijc, ti galički vampiri, koji štiocu truju
svaki osjećaj moralnosti i pojam o žen-
skoj čistoći i idealnosti? Neću da oti-
djem tako daleko, da uztvrdim da se u
biranju djela za prevadjanje treba izklju-
čivo osvrtati na geslo: Bog i Hrvati;
ali bih se usudio zahtjevati od mladog
naraštaja, da se u prevadjanju ili naslje-
dovanju drži velikana, pa baš i ne pri-
padali obitelji pisacS. kršćanskih u pra-
vom smislu rieči. Neka g. C. probere
sve klasične spisatelje starinske, a od
novijih Gothea, Byrona, pa i samoga
Carduccia, i uvidjeti će lako da i ako
su se klanjali istini i prirodi, nisu nikad
do takove nizkosti spali. Književnost,
kako ju neka suvremena mladjarija shva-
ća, nebi bila drugo već apologija razblude,
glorifikacija grieha i sablazni. A od ta-
kove kuge treba domaću knjigu brižljivo
čuvati, i ja mislim da me neće niko na-
tražnjakom2) nazvati, reknem li, da tko
takovu vilu dvori, Čini prosto opaku stvar,
nepoštenu stvar, te bi na nj trebalo bezob-
zirnom kritikom udarati, kad na žalost
kazneni zakonik 3) ne predvidja nikakovu
pedepsu za pornografične listove i nji-
hove suradnike. A pošto mi se čini da
Milivoj Milivojić vješto kritičnom Šibom
vlada, stavljam mu 11a dušu i konkretni
slučaj, uvjeren da se neke rane samo
usijanim gvoždjem izliečiti mogu. Fer-
rum sanat!
Jatagan.
*) Ovu smo kritiku primili od mlada sreufili*
štara, ali koji evo zrelo sudi. Bog nas učuvao
nemoralne književnosti; ona je uzrok i ovo-
zemnog propadanja narodima.
Op. Ur. K. D.
2) Pravi je natražnjak onaj koji đrugčije misli,
jer bez vjere i bez morala pukni al naprodka,
ti nema. Ur. K. D.
Bilo bi, daje boljih tumača; našlo bi se, da
je dobre volje, jer javnu nemoralnost ne do-
puštaju ni turski zakoni.
Ur. K. D.