DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

lanja moralnosti. Govornik pozivlje ka- tolike nek se saberu pod izključivim vodstvom svojih biskupa, da 8e tako uzmognu oprieti pogubnim naukam pre- vrata. Ovo je način najsigurniji, reče on, da se izvojšti sloboda S. Otcu. Nad- biskup završi, javljajuć, da će se bu- dući katolički kongres držati dogodine u Saragossi. Hvar, na Sv. Prošpera Naš grad koji, kao u svakoj zname- nitoj zgodi talso pri pedesetgodišnjemu svećeničkomu godu Nj. Svetosti Lava XHI, nije izostao u svečanostih ostalim i ovećim gradovom, dobio je ovih dana visoko priznanje sa strane Nj. Svetosti. U broju onih osoba koji na znamenitiji način biše promicatelji svečanosti pri saučestvovanju svietskim izkazom pa- pinskog jubileja uvrštene su i sliedeće osobe iz Hvara, naime: prepošt stolne crkve Prečastni Petar Lukšić. obćinski Upravitelj Gosp. Petar Kasandrić, pred sjednik crkovinaratva profesor Dn. Ja- kov Boglić i sakrista Velečastni Dn. Josip Grimani. &v. otac Papa Breveom xQuod singulari11 naročito dao je sako- vati srebrne križe „Pro Ecclesia et Pon- tifice te putem Uzoritog Kardinala Rarn- polla-e u znak priznanja s njima odli- kovao i pomenutu gospodu. Nas u ve like veseli to odlikovanje koje koliko je na čast odlikovanim, i narai je na ponos. To je dokaz da naša vierska ćustva nahode otčinskog odziva kod sveobćeg otca kršćanstva, da jednakom ljubavju grli i ove svoje vierne i ne- pokolebive sinove, i tiem nas bodri na uztrajno pregnuće za kršćanskim živo- tom, kojem zalog jedino nalazimo u crkvi i u papi. Iz Omiša, 3 svibnja. čekao i nečekao, rvgdar dočekati obćinskih izbora. Kod nas drže načel- nika ništicom, dočim mi vidimo, da on, ili zar njegov podpis, kroji čudesa. On ti prkosi svemu svietu. Kadgod š njim govoriš, u njega uvjek jedna pjesma: bisOgna che ti sappi, che mi go amici perfin a Vienna, mi son venerk clap- pertutto, e porta sulle palme delle man da tutti i Superiori. Pametnu čovjeku aamah se sgrati, ali red je mučati, tim više što u djelu uprav je tako na sve- obće snebivanje. Valja dakle reći, da Nadležne Vlasti ili nepoznaju naše ob- ćinske uprave, i jade nje puka, ili baš drže na milosrdju našeg ubožnog Na- čelnika. — Ako mu neide nitko na ruku, to je doiato Omiški naš Sud. Kod nas radi političkih pritisaka obćine i nje organa danomice na Sudu kaznene raz- prave. Te traju gdje god za više go- dina. Država dakle mora da podnoai golem trošak za same svjedoke, jer ob- ćina svim privrženicim i laskavcim znade na pozivih zasvjedočiti, da au posjednici, obrtnici i t. d. ove ili one ruke, neka odtud prime od Suda 2 ili 3 forinta mjesto 60—80 novčića, dočim malo tko od onih i znade što je obrt, ili plaća samo novčića poreza. Čudimo se, da Prizivno Sudište nije stalo u t^ag i zametnulo već davno iztragu. Ovako postupa naša obćina u svih poslih i takova šta ona krsti dišipiinom stranke dakako stranke kojoj su oni i program i pravilnik i odbor i sve. — Molimo visoku vladu, da već jednom nadje kraj ovakovoj Upravi, škodnoj Državi, Narodu pučanstvu i Religiji — molimo i Visoki zem. Odbor, da jednom se o- zbiljno zauzme i digne s nogu ovu obć. Upravu, koja je najveći ukor narodnoj stranki u Dalmaciji. Nekoji gradjani. Domaće Viesti. Slavni odbor za KaČićev spomenik priobćuje, nam, i rado tiskamo najto- plije preporučujuć rodoljubno odborovo pregnuće: P. N. Gospodine! Ove godine slavit će se odkriće spo- menika, što narod podiže uspomeni »voga Milovana, pučkoga pjesmara O. Andrije Kačića. Tim uzdarjem narod odgovara daru onog živog spomenika *to Kačić u doba narodnog mrtvila po- dignu uskrisenju narodne sviesti, pod kamenitim nazivom „Razgovor ugodni Jaroda Slovinskoga". u ono gluho doba, kad narodni život slovinskih plemena Balkanskom poluotoku ne imaše drugog znaka do narodne rieči u se- °skoj kolibi i plemenskog svoga imena v J Pučkoj sviesti, hrvatski Kačić zadje " P0Z aarod svojim „Ugodnim razgovo- jfota«, poviedajuć stare slave i pjeva- li« junačka vojevanja aa vjeru? rod i dom Bugara, Srba i Hrvata, kao zaje- dničku slavu jedinstvena naroda, te u- pućujuć narodnu sviest na bratsku slo- gu srodnih slovinskih plemena. Onda je narod po srcu Kačića razumio i origrlio. Kaeicev je glas našao divna odziva u srcu svakog plemena, brez razlike vjere i imena, te je Kafiić pravi Milovan svemu narodu, njegov Razgovor prava je narodna pjesmarica Danas kad sviestan narod po razumu dostojno ocienjuje blagotvorne zasluge Kačićeve pjesmarice, kad mu za uzda- rje pod'.že spomenik, pravo je da se u isto doba iznese u novom ruhu na vi- djelo Kačićev „Razgovor ugodni naroda Slovinskoga". S toga podpisani Odbor odlučio je prirediti za ovu prigodu novo izdanje te prezaslužne Kačićeve knjige, oso- bitim nastojanjem, da ona bude ispra- vna i podpima, onako kako je za njega živa na sviet izašla, a to po staroj knjizi Mletačkog izdanja 1759. Knjiga će nositi na čelu stereotipnu sliku spo- menika, zatim će imati osobiti predgo- vor i novi životopis KaČićev, te će ova obaizati preko 30 tabaka u 8°. Izići će u dvostruku izdanju: jedno pučko na tvrdom papiru, koje će se davati po 50 novčića; drugo sjajno s nakitnim početnim slovima, s crljenim obrubom, na papiru jednakom kao Što imadu be- noine Pjesme, a ovomu će bili ciena po for. 1.20. Milodarni prinosci jedva dosegoše, da pokriju troškove spomenika i s tog pod- pisani Odbor sve uhvanje polaže u sau- češća mnogobrojnih predbrojnika, za koje će se P N. Vaše Gospodstvo živo zauzet. M. P. Župnici, vriedni Učitelji, slavne Obćine i uobće avi ljubitelji na- rodne sviesti i prosvjete umoljavaju se najtoplije na sabiranje predbrojiyka, te svaki sabirač neka blagoizvoli povratiti ovaj list podpisanomu najdalje do svrbe dojdućeg Lipnja. Unapried se zahvaljuje i osobitim što- vanjem biva. Gradac u Primorju (Dalmacija) u Travnju 1889. Odbor za Kačićev rpomenik. Predsjednik: P, Andrijašević, Tajnik: v Blagajnik: Jure Vezić, 8limun Miosić. * * * Slavna brodska imovna obćina daro- vala je, 10.000 fr. za osnutak iiečcičkog fakulteta na hrvatskom sveučilištu. Ži- vjela ! # * * Primišmo nSrbsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji, Odgovor dubrovćaninu L. G. Napisao Dinko Politeo urednik „Naroda" u Splitu pretiskano iz „Naroda". Ciena n. 40, poštom 45. Nas su ovi članci „Naroda'1 obrado- vali, jer premda nemožemo dielit podpuno sve ondje iztaknute nazore glede naših odnošaja sa Srbima, ipak u omm član- cima temeljito ae razkrinkavaju neke srbske pretensije i dokazuje se koliko Hrvati popuštaju slozi za liepe zube. Članci g. Politea dokazuju takodjer ko- liko je opravdano, da se prestane popu Stanjem, ako nećemo da se razhrvatimo. S toga bismo rada, da se ova knjižica širi, osobito medju slabijim narodnim krugovima. % * * Sv. O. Papa odlikovao je biogradskoga načelnika T. Lukačioa začaatnim pa- pinskom kratom Pro Ecclesia et Pon- tifice. * •jjf. ^ Barski nadbiskup preuzv. gosp, O. Šimun Milinović nalazi se sada u Spljetu. * * * Na češkom sveučilištu predavat! će drugog tek. polugodišta i o neumrlom pjesniku Ivanu Gunduliću. * * Omiš, na Markovu: Riešenje zemalj- skoga Odbora u br: 32 „Dalmatinskog Objavitelja" ov. god. o gradnji novog puta Omiš—Zadvarje, ošinulo Omiš i Krajinu ko grom iz vedra neba. Na- rod ae uplašio. Pa i najžešći obćinaši klonuli. Načelnik, oslonjen na pravicu i mnogobrojna obetanja izložio se kod naroda, te sada nemože od ruga i stida ni da se iz kuće pokaže. Omiš uz Krajinu osuđeni su nasmrt, a što je i sramotnije tu su osudu izre- kli ne autonomaši, ne viadinovci, već narodni ljudi, narodnjaci za kojim O- miš i Krajina dvadeset godina ide ko srdela za sviećom. To lje nije pravedno. Pravaš. * * * Benkovat, 11 svibnja: Poalie nego aze krupa dobar dio groždja u nekim mjestim, nebo se zatvorilo, a zemlja zakorila. Ako zelen neprihvati sprema se ćorava godina, kojoj se vesele amo- šnji kamatnici. Danas je naš sud osudio glavara Slan- kovaca na 7 dana tamnice, što je u- vriedio drugog seljaka. Da bi tako re- vno se vršili i §§ o psosti. Nazad dana osudjena je i jedna žena, da je uvrie- dila žandarskog poštovodju. Upitali bi- smo ovdje žandarske starešine: zašto oni nepedepsavaju žandare, kad pauju Boga, Isukrata i slično? Da su žandari izpunili svoje mjesečne sate, to doznadu iz dotičnih upisnika; a kako? — zato se i ne pita. Pr. godine obznanili smo naše čitate- lje, kako je pri N! kolju neki parobrod Lloyda razbio „trabakul" Ivana Kne- ževića i braće Antuna i Sitne Kneže- vića iz Vinjerca u Istri pod Unijam krcata soli. Tom prigodom pao je žr- tvom i jedan mornar. — Dio se prosuo glas, da je Lloyd nadoknadio svu štetu i postarao ae za biednu udovicu i ku- kavnu dječiču. Nu sad nos obznanjuju sa vjerodostojnog bvora, da od onog brašna ne bilo kolača. Žalostno! £ Mali parobrod nStyria", koji plovi Murom, potonuo je kod Gradca užasnim načinom. Stroj bio je obustavio raduju a voda je silnom strujom povukla pa- robrod o stup Radetzkova mosta, gdje se je 8 mjesta prepolovio i potonuo, Od ljudi na parobrodu spašeno ih je 8 po- moćju Ijestava, spuštenih s mosta u po moć, dočim jo 6 osoba zaglavile. Kotarsko poglavarstvo u Dubrovn.ku priznalo je d.r Vlahu Stipičeviću pravo da vrsi lieoničkora zvanje. * Zemaljski odbor darovao je 100 f. družtvu za ribogojstvo. WVAA,VY\; \j\P-J~ Jrt^sslloJLte viesti. 1 Vangeli del Padre Schouppe. E u- scito il secondo voluine dei Vangeli delle Domeniche e Fešte, esposti dal P. F. S. Scbouppe, d. C. d. GK, prima versione itaiiana. Questo volume abbraceia i Vangeli dalla domenica di Risurrezione fino šila 2.a domenica dopo Pentecoate. Seguira, a tempo suo, il terzo ed ultimo voiutne, che conterra tutti gli altri Vangeli fino al termine dell' anno ecclesiastico. fi opera importantisaima pel Clero, che trova per ogni Vangelo una messe ab- bondannasima di spiegazioni e divote considerazioni, tratte dai Santi Padri e dai migiiori interpreti cattolici, in modo che ogniAno puo f'ormarsi con quelie piu Omelie, e tutce ricche di dottrina, per ciaacuna domenica. — Ogni volume si vende al prezzo di lire 2,50; ehi paga anticipatamente i tre volumi, li ha per sole (3 lire. Rivolgersi alia libreria edi- trice San Giuseppe, Collegio dogli Ar- tigianelU di Torino, corao Palastro, 14. Broj bezposlenih radnika danas je dosegnuo do 90.000. * * Većina ugarskih Listova iztiče da ministar Csaky, jer mu se liberalna stranka opire ustanovljenju katoličkog zavoda za odgoj dječaka, stavlja sve- čano pišanje listnice. # -if Crnogorski knez Nikola odputovao je s nasljednikom i vojvodom Bozom Petrovićem, «e s dva častnika u Petrograd, da odanle povede kući svoje dvie kćeri, koje su zimovale u Rusiji na carskom dvoru. Pri tom posjetu očekuju se zaruke kneginjice Jelice. * * # Na sjednicu pruskog ministarstva, pod predsjedanjem Bismarka, koja se je bavila bezposličarima, banu Car i sudjelova razpravi, koja je trajala više sabata. * * * Poslije kosovske proslave u liru- ševcu i Žici, zaputiti će se kralj Aleksander u grad Ivanku kod Po- žuna? da se ondje sastane sa svo- jom majkom kraljicom Natalijom za pet dana. Odavle će u Pariz k otcu Milanu. (Kraljica je izjavila, da se nece drugdje sa sinom sastati no na srbskom zemljištu, ovo je dakle izmišljotina, Ur.) V * * Najnovije viesti. Izlražni odbor francez. senata uz najstrože istraživanje nije se mogo do sada uvjeriti o veleizdaji Bou- langerovoj. No veli se, da je Cazot, biviM ministar pravde i predsjednik vrhovnog sudišta, izradio osnovu, da se postupak obustavi, a izvid?, koji nisu u prilog Boulangeru, da se predlože narodu na sud. -);. JJ Budgetni odbor u talij. parlamentu brisao je od godišnjeg kredita za Afriku 2,900.000 lira. # * Persijski šah prešao je rusku granicu kod Djulfe. Dočekaše ga ruski generali i počastna pratnja od 150 kozaka. # * # Pišu iz Essena, da je i drugih 10.000 radnika obustavilo svaku radnju. Ponašanje radnika uzorno je. Obćinstvo simpatiza š njima. Vlada je vrlo zabrinuta. Njemački Car je primio tri iza- slanika rudarskog radničkog društva, koji izjaviše da pitaju osam sahata radnje, nasijedjenih od svojih djedova, ne davajući nikakve vriednosti povi- šenju plata, i završiše moleći od Cara rieč za preinaku. Ovaj odgovori, da pokret bijaše nezakonit, jer da nije bio držan rok odkaza od 14 dana; da onda radnici nisu održali pogodbe; da su izazvali pribavljače radnje i štete im nanieli; prepriečili protivni- cima bezposličenja nastavak rada; oprli se vlastima pa liepo i vojnici- ma i napokon odlučili, da opet preuz- mu radnju, netom budu izpunjeni svi njihovi zahtjevi. Car da će proučili njihove zahtjeve i da će im činit javiti posljedak. Ali da ako bi mir bio poremećen, te bi se pokazalo, da je pokret u doticaju sa demokracijom socijalisiičnom, da Car no bi mo- go uzeti dobrohotno u obzir želje radnika, jer da je na njegovim očima svaki socijalistični demokrat nepri- jatelj Carstva i domovine. Pogovara se, da će srbski libe- ralci povjeriti vodstvo stranke me- tropolitu Mihajlu, čim se isti povrati. Vulkan na otoku Lipari baca va- tru, a na Stromboiiu se sprema pro- vala. Ali-Nizami paša nosi Caru Vilimu pismo od Sultana, u kojem ovaj, zahvaljujući za podporu Njemačke u iztočnoj turskoj politici, žudi da mu se pruži prigoda da odvrati milo za drago, i moli Cara nek pohodi Cari- grad na povratku iz Aline. Hvar, 5 svibnja 1889. U broju 30 t. g. 2 svibnja cie- njene „K. D." čita se čiančic iz Hvara, gdje se kaže, da svi ostadoše ') Za pisma pod ovim naslovom Ure- dništvo neuzimlje na »e nikakve od- govornosti. gabezeknuti, što sam se ja usudio pokloniti se N. P. gosp. Namjeslniku prije njegova odlazba. 0 čemu sam se bavio s N. P. neću potaniio kazati, a prisutni naši Patres Palriae nisu ni mogli razumjeti; jer sam rabio svoj materinski jezik hr- vatski, pak sam nastavio i s nje- mačkim. Ti jezici, za ovo naše glave, to je baš turski, a što smo govo- ri!', to je moj posao. Sto mi dopisnik predbacuje sbog stienoloma „križne Luke", a ne „kužne Luke", znadu svi Hvarani, da ono poduzeće ponielo je meni trošak od više tisuća forinta; i to na dobrobit moje mile domovine, a na moju veliku štetu. Neka znade još dopisnik, da ja ne cionim onaj položaj, kao svoju vlastitost, već ja pripoznajem obćinu, plaćajuć joj redovito godišnji najam. Okolnost pak, kako kaže dopisnik, da nije godila našim gradjanom, to je puka izmišljotina, jer množtvo poštenih Hvarana čestitahu rat za prijatno primanje sa strano N. Fro- uzvišenosti i s toga što sam se u« sudio zamoliti N. P. neka biagoizvoli starati se za korist naše zapušćano domovine. Mnogobrojni sugradjani odobriše moje postupanje, jer uvi- dišo i oni da ja, neznatan, metnuo sam crni komad u nečiju torbu. Važno je i to, što ja ovom pri- godom kao poslanik „Upraviteljslva Hvarske glazbe" u ime iste sam iz- razio žalost, što nismo inogli česti- tati N. P. sbog postupanja ovog ta- lijanaša gerenta, koji bi nt>3 i u ovome slučaju možebit pedepčao na globu, i koji nas nepravedno «>oni i neredno postupa prama ovomu do- morodskorn družtvu, te nismo mogli izpuniti našu želju. Na ovo se za* čudi N. P., buduć da su razglasili da su naša giasbila poremena i da je naše družtvo razpušteno. Nek znade svak da je fo crna laž, kako sam i kazao Preuzvišenosti, da smo mi u najvećoj kreposti i da glazba jo spremna, ako bi se želilo, u pet časa. Prihvaćam ovu prigodu, to ulju- dno javno pozivljem, a za zadnji put, gosp> Kašandrića, nek izpiati obćinski dug prama glazbi zu če- tiri službe još od ustoličenja N. P. Pragospodina Nadbiskupa. N. P. Gosp. Blažoković bit će se uvjerio, kako ovo pučanstvo nece da prisustvuje pri nikakvim izkazim, gdje je na čelu talijanaš gerent. 1 doisto: pri dolazku N. Preuzvišenosli nahodio se je na obali slučajno stari fra. Prošper, a sloprvo na po! puta dodjoše Poglavar i gerent, koji su N. Preuzvišenost pratili preko grada su još 5-6 osoba. Na odlazku na- pokon osim N. P. P. Nadbiskupa, činovnika, i dva popa, nije bilo prisutnih više od 20 Hvarana. Konačno pozivam g. dopisnika o- nog članka nek priobći svoje ime, pak ću mu ostalo na rieč. I1 rane JSooah. Odpisi „Kat. Balin." C. g. X. V. — ovdjo — Primismo za trobojno posj. f. 2:60. Srdačan po- zdrav ! C. g. X. — Benkovac — Onako cje- lovito bez ablaženja, ne bi na bio dau, to gdjegdje postrigosmo. 0. g. S. — Orebići — .Nijcsmo za- boravili, obielodanit ćemo, u dojdućem broju. 0. g. Pravaš — OmiS — I Važe. Blažen prostor neda. C. g. S. — Dubrovnik — Talijanski ne uvršćujemo ništa, možda izerpimo vieBt, ali pjesmu nemožemo. c. g. a — Spljet. — Primismo po- zdrave preko vlč. O. M. Odpozdra- vljamo najsrdačnije.

Svoučilištni odbor već je u tu svrhu sakupio 32, 350 l'r., to je svota predo- atatna za djelo, o koje se najodličniji umjetnici otimlju. Spomenik će ae po- dignuti što prijo, a to će biti znatnim svjedočanstvom moralnog prevrata, uči- njena od moderne misli u samom gradu Papa. Tko bi bio i pomislio nazad če- tvrt vieka, ua samu mogućnost, da će se jednoć u brk Vatikanu, svetkovati apotbcosa žrtva padših po naredbi cr- nog sudišta V Mi ćemo imati prigode kašnje, po tanje baviti se povjesću spomenika Gior- dana Brunu; nego izpitujmo najprije, Sto nam u istinu predstavlja osoba sla- vljena, kano ijedan od najznamenitijih predteča slobodno miali". Samo njegovo mučeništvo, dali je na historiji uteme- ljeno tako, da no ostavlja za sobom nikakvo tamno strano? U jednom djelu majstorski izvedenu, a koje je ugledalo sviot straga koju godinu, iz pera jednog sveučilištara, profesora filozofije na Ver- aaillskom liceju,') preobilno bijaše doka- zano argumentim, odgovarajućim naj- strožijoj kritici: 1. da se dvojine samo o vjerodostojnosti pisca jedinog izvora, na koji so oslanjaju, oni koji od ove priče čine poviest, nego se sumnja, dali jo isti pisac otac onog spomenika, koji so njemu pripisuje; suviše, da sa- držina istog spomeuika neodgovara ni godini u kojoj se kaže da je napisan a ni smrti Giordana Bruna; 2 da mu- čanje ciele Evrope kroz tolike godine (legenda počimlje se širiti stopro kakvih sto godina nakon tobožnjeg mučeništva) o činu, koji je imao toliku buru uzvi- tlati, čini ovaj čin još nevjerodostojni- jim; 3. da, sami karakter ovog muče- ništva predstavlja nam stvar još nevje- rojatuijom, jer po riečim onih koji sklo- pile legondu, Giordano Bruno kad bi doveden u Kim, izlazijaše iz tamnici mletačke Inkvizicije. Svak zna, a to priznavaju i sami neprijatelji Inkvizi- cijo, da rimska inkvizicija bijaše jedna od najblažijih u tjelesnom pedepsavanju. Kako se dakle da protumačiti, da je učinila rimska inkvizicija ono što Be nije usudila mletačka? Tko bude Čitao Bućnu knjižicu profesora Desdouitsa osvjedočit ćo se, da lomača Giordana Bruna nije nego jedna od tolikih priča, kojih je poviest prepuna, odkad je B protestantskim piscira sklopila urotu proti istini. Kekavtii ovoliko na čaat povjestničke točnosti, mi ćemo nadovezati da djela i život Giordana Bruno pred sudcim ma- nje milosrdnim nego li bijahu oni rim- ske inkvizicije, bili bi pružili u obilatoj mjeri dovoljnih razloga da ga se na smrt osudi. Dosta nam se pozvati na spise mletačkog procesa, koji su u ovo zadnje doba na sviet bila dana i koja sadrže razne točke obtužbe, po kojim bi sudjen Giordano Bruno, da vidimo kakve su nepodobštine iz onih usta su- kljale. Bijaše dokazano, da je nijekao transubatancijaciju, dieljenje osoba u Bogu, stvorenje svieta, realnost, čudesa Isusa FIrista i njegovih Apoštola, pe- depsu grielia, itd. Takodjer on je bra- nio, da duše, stvorene po naravi, iz jedne živine prelaze u drugu; da Dje vica Marija nije mogla poroditi Boga čovjeka; da bludnost ne samo što nije u sebi grieh, nego dapače da zaslužuje nagrade, i sličnih gnjusoba učenih od predteče slobodnog ljubakanja, koji u- stado da brani prava puti nad duhom. Bilo bi nemoguće, a da se neuvriedi svaka pristojnost, navesti ma samo je- dnu rečenicu izmedju tolikih, posijanih od Giordana Bruna po raznim njegovim svinjskim knjigam, kad govori o ženi poniženoj, po njegovoj thesi a dosto- janstva vjerenice i majko i pretvorenoj u puku stvar za nasladu. Njegova ko- medija, Candelaio, štampana u Parizu g. 1582 i njegova rasprava Degli eroici futori: Cabala de.L cavallo Pegaso con i'As ino CitUnico, po sudu kritičara, koji nit najmanje nezaudaraju tamjanom, nisu drugo nego najsmradnija gnojišta. Takov je a moralne strane, onaj, ko- jega se slavi kano „ jednoga od najsjaj- nijih predteča slobodno misli". Možete ') La Legenda traaique de Giordano Bruno par Theopnile Dosdouita. Pa- riš. Thorin editeor. si pomisliti po ovomu, kakov je on čo- vjek bio u praktičnom Životu. U Rimu, po samu njegovu svjedočanstvu nalaze- ćemu se u spiaim mletačke iztrage, on je zaslužio bio, da ga se progoni, jer je u Tibar bio bacio onoga o komu je su- mnjao da ga je Inkviziciji obtužio, pred kojom morao je odgovarati za sto i tri- deset njegovih bilo krivih, bilo imoral- nih ili krivovjernih nazora. Nit se je čuditi, da je pokle je sbacio sa sebe ćepicu i ostavio manastir dominikanski, ciganski proputovao cielu Europu; pro- gonjen i ćeran zasebice svakamo, i iz samih protestanskih država, radi sabla- znivosti njegova ponašanja i njegove nauke. Geneva mu bijaše prva njegova sta- nica ; u njoj se je mislio ugodno udo- miti nakon Sto ae je odmetnuo od vjere; nego Kalvinu ae nedopade, jer mu ae pričini odviše smjelim nijekaocem božje osobnosti, te i on proćera drzovitog panteistu. U Lijonu, Toulousi, Parizu, kamo se je bio redomice preselio, bolje sreće nenadje; jer i one gradove bi pri- ailjen ostaviti i glavom bez obzira u- maknuti svaki put kad bi koju svoju mrzku thezu iznio. U Engležkoj za kratko mu se sreća bila nasmijala; kano odmetnik neloše bi primljen od djevice Elizabete, kojoj ga preporuči poslanik Francezke Michel de Castelnau. Ovu nenadanu zgodu upotrebi da objelodani jedno od njegovih najpogrdnijih pisma, knjigu proti Papstvu, pod naslovom: Spaccio delta Bestia trionfante. Ne dugo se nasladjivao podnebljem britanskim, jer njegova gordost, njegova nasilja i njegov sablaznivi život morali su ga silomice baciti u Njemačku. — Treba primietiti, da ova kukavica svaki put kad bi se našla u pogibelji ili u tie snim klancim znala bi preko sebe Iicu- mjerski prebaciti čepiću, da kod onih, koji je nepoznavahu prodje za dobra fratra, a kod znanaca za obraćenika te da tako uzmogne izmamiti jim pomoći i milosti! Obratno pak kad bi se našao izmedju Protestanata, kano n. p. na sveučištu u Marbourgu, znao bi se junačina podpi- sati, e da bolje u oči upadne njegovo odmetništvo, Giordano di Nola, napo- letano} dottore in teologia romana. Sve to ipak nije Bmetalo da malo vremena za tim bude sramotno izagnan po jedno- dušnoj odluci sveučilištnog abora. Ob arduas caussas, kaže sveučilištno pismo, latinski sastavljeno, na kalende srpnja g. 1586. Kakovi su to uzroci (caussas) bili? Eto što bi trebalo da nam kažu njegovi Štovatelji, ali neimaju srdca; boje se! Naaukavši se napokon u Wittembergu tadašnjem Atheneu protestantizma, Gior dan Bruno oata tu za dvie godine, na kon kojih sunu mu u glavu povratit se u Italiju da tamo širi svoj krivi nauk. Ali zla ga areća snadje, jer bi uapšen u Mletcim, osudjen i u tamnicu bačen. Iz ove ga tamnice pustiše da ga pre- dadu rimskoj Inkviziciji, koja ga za- htjevaše radi nekih pisma, kojih radi morao je biti osudjen od rimskih su- daca. Što se je s njim dogodilo? Mi smo rekli, da spomenici i odnosne li- stine, koje danas pri rukam imamo ne- dokazuju ništa izvjestna, i da oni koji se na nje pozivlju, uzalud slamu mlate, jer ništa nezaključuju; pošto istinitost koli osude toli i smrtne kazne ostaje sveudilj tminam obavita. Sa svoje strane T. Desduits pisac pomenute brošure ranije, da po tadašnjem običaju rimskom, obtuženik nebivši osudjen na smrt, mogaše se zatvoriti u koji manastir, i tko zna? izdahnuti pokajavši se pod mantijom domenikanskom. Bez dvojbe ovo nije nego puko nagadjanje, niti mu pisac podaje drugog karaktera. Nego bili to bilo nemoguće? Naši neprijatelji iznašaju većih nevjerovjetnosti! Svršio on kako mu drago, stavno je da život Giordana Bruna, fratra odme- tnika, filozofa, pantheiste, ozloglasitelja svako vlasti na korist razuma bez ikakve uzde, predstavlja nam sliku jednog od najgorih zločinaca XVI vieka. Očevidno je dakle da se slavi u njemn dvojatruki karakter, što Josip de Maiatre doznačuje Prevratu, kad dokažuje da je on istodobno fukaraki i sotonski! Crkvene viesti. Magjarski biskup Juraj Schopper oglasio je proti spomeniku Giordana Brunu u Rimu pastirski list, gdje zove začetnike i učestnike one sveča- nosti ljudima bez vjere, a samu sve- čanost grdnom sablazni, Bruna zove „sramotnim lopovom", te pozivlje viemike da dobrim djelima plaču o- pakost onih nesretnika. * * « V Osservatore Romano počeo je priobćivat sjajne i žestoke prosvjede što stigoše sa svih strana radi ga- dnog djela, radi podignuća spome- nika apostati Giordanu Brunu. * * * U Brugesu držana je na 4 tek. skupština, koja se je najodrješitije izrazila za nuždu, da se uzpostavi zemljištni crkveni posjed na obranu nezavisnosti Sv. Stolice. Što ima nova po svietu? „Wiener Tagblatt" objelodanjuje viest iz Pariza, da se u Beogradskom ko- naku sprema prevrat. Kralj Aleksandro imao bi se skinuti a kraljem srbskim proglasiti Petar Karagjorgjević. Ruski poslanik Persiani u Beogradu posietio je metropolita Mihaila i ostao je kod njega cio sat. U dvorskim se krugovim u Petro- gradu pogovara, da će se ruska car- ska obitelj i opet spojiti s crnogorskom vladalačkom kućom. Glasa se, da će kneginjica Stana, treća kćer crnogor- skoga knjaza, uzeti velikoga kneza Gjuru Mihailovića, bratića careva. Ve- likomu je knezu 26 godina, a gneginjici Stani 21. Milan Obrenović htio je prvobitno danas prispjeli u Beograd. Nu on se je posve odrekao povratka, pošto mu je vlada priobćila, da bi taj povratak bio vrlo neumjestan. Jedan srbski političar izvan stranaka ovako se je izrazio o položaju u Srbiji: „Srbija hrli u naručaj Rusije brže i podpunije, nego li se je ikad očekivalo. Dogodjaji posljednjih dana jasno poka zuju, da Rusija umije svoju korist shvatiti i željezo kovati dok je vruće. Svatko je unapried znao, da će Mihajlo biti uzpo stavljen, ali nitko nije očekivao, da će se to zbiti preko noći, kako se je u istinu abilo. Njegova uzpostava silan je udarac za Milana Obrenovića i za naprednjake, koji su svrgnuli Mihajla. Naprednjaci su za sada jedina ograda prema Rusiji, bolje rekav: bili su jediua ograda; jer ova je stranka umrla i najbolje bi učinila, da sama sebi spremi sprovod. Bilo kako mu drago, Rusija ima moćna saveznika u ličnosti metropolite Mihajla. Absurdno je tvrditi, da Mihajlo neće vršiti politi- čkoga upliva. Njegova je prošlost dosta rječita, a sad se vratio u svoj zavičaj s novcem i podporom Rusije i prosto mu je oboje rabiti do skrajnjih granica". List „Politiken" javlja, da Rusija pod- vostručenim marom oruža. Naručila je četiri milijuna čizama, koje se moraju dogotoviti za dva mjeseca. Preko toga kupuje i silne zalihe siena i zobi. Odgovornik urednik tršć. „Independen- ta", Eugenij Geniaam i četiri suradnika Rossi, Appolonio, Zampieri i Ulman, uap šeni su u uredničtvu, pošto je prije provedena u njihovim stanovim preme- tačina. Viest „Standardova" dopisnika iz Beo grada, kao da je metropolita Mihajlo u ime Rusije predložio Ristiću, da knjaza Nikolu učini srbskim kraljem, a Rusija da će zato preuzeti sve srbske drugove, te Bosnu i Hercegovinu pripojiti Srbiji, u Budimpešti se smatra pukim mašta- njem, koje se absolutno nemože ozbiljno shvaćati. Kako se iz Bukarešta javlja, vlada je Catargieva posve zadovoljila zahtje- vim Rusije glede izagnanih ikonara. Svi su izgoni opozvani, a izagnanikom doznačena je odšteta iz rumunjske dr- žavu« blagajne. Knin, svibnja (zakasnilo) Premda je prošlo vrieme, ali za neke stvari koje su na diku dobro, je da se zna i ako okašnje. I najstariji ljudi u našemu Kninu nisu upamtili da su to- liko plemenito ovršile se svečanosti Svete Velike Nedjelje k6 što ove go- dine. U prva tri dana izložbe Svetoga Sakramenta, nakon svete propoviedi, liepo izrečene od M. P. Otca Fra Pija Poljaka, pjevao se odveć krasno i na hrvatskome jeziku Alesianev Miserere, popraćen glasom Organa od vještog i dragog učitelja pučke mužke učionice Šibenske gospodina Bujevića. Posije Miserere, naš vriedni i obće- ljubljeni Nadžupnik Otac Fra Petar Kragić, odpjevao je jasno divno svojim angjeoskim glasom kroz sve tri večeri ,,0 Salutaris hostia" i razne, a pak „Tan- tum ergo" na način da je i najokrutnija srca dirnuo. Ovo divno pjevanje uz krasno okićenu i narešenu Crkvu, na srce je svakog krstjanina nešto otaj- stveno djelovalo. Kroz pak tri dana „nokturni" (ba- rabana) u pjevanju pomogoše i mnoge odlične osobe našega mjesta. Bijaše liepo u osmericu izpjevan i krasni Lam- perinov Miserere. Gospodin V: Pavisić c. k. porezni preglednik krasnoliepim svojim glasom prvog tenora zadivio je svakoga, takodjer se odlikovao i Go- spodin A. Zurek podingjenjer rodom iz Ljubljane svojim baritonalnim gla- som kao isto i gospodin hrvat Reinin ger i Kurir i drugi. I ovo pjevanje krasno izvršeno začinjao je predrečeni vlč. koji se je osobito odlikovao u lie- pome „Cor munduin" a pak Pavišić osobito u liepome „Libera me". Napokon procesija Velikog Petka bi- jaše sasvim krasna. Liepa povorka go- spoja u crnini pratila je Svemogućega dok naša hrvatska glazba pomoćju triju vriednih glaabara dobivenih iz Spljeta pod upravom gosp. 1. Tramontane svi- rala mrtvačke koračnice. Opazilo se je u procesiji ovog puta sasvim liep red ualjed posredovanja i Častive ljubezni- vosti i brige M. P. Otca Kragića Nad- župnika koji nije poštedio truda u u pravljanju te riedke procesije. Sveti pak Blagoslov udieljen sa Sv. Sakramentom od M. P. Otca Fra Marka Čačića na vratima veličanstvene naše Crkve — ganulo je svakoga i obrazi mnogi bijahu se u taj sveti čas suzama orosili. Postire, 5 svibnja. Neće Vam bit žao, mislim, gosp. U- redniče, ako Vam javim kako se je amo obavila i završila svibanjska pobožnost, buduć da Vi rado tiskate crkovne viesti a navlastito one koje se tiču najmogu- ćnije naše zagovarateljice pred presto- ljem Svevišnjega. Da je još i dandanas živa starodavna pobožnosč, koju je ovaj puk uviek gojio prama Božjoj Majci nek Vam to bude svjedokom, što crkovinarstvo ni novčića ne troši za uzdržavanje Svibanjske po- božnosti, već za to sami puk misli i vrhuobilato providja bud voskom, bud rubeninom, bud cviećem i ostalim. To- liki su milodari koji ovaj puk Mariji prinosi da se je mogla saliti kruna od suhoga zlata dragim kamenjem okićena od težine od 2 kg. a vriednosti 6.000 franaka. Ni to nije sve, dobavile su se još zlatne cipele, druga kruna od srebra, odjeća sva zlatom izvezena, predstor (antipendium), svjetiljka od srebra i cieli nakit oltara. To su Vam sve darovi ovog pobožnog puka, koji svedj misli i traži kako bi što bolje svoju Majku okitio i svoju Joj ljubav izkazao. Ovo je peta godina da se ovdje svi banjska pobožnost obavlja, a ta sretna misao potekla je iz puka, koji je svoju želju izjavio svomu ljubljenomu Otcu i župniku; a ovaj premda je znao kakav teret uzimlje na svoja stara i iznemogla pleća nije ni časa časio već odmah za~ prosi dopust od dobrog pokojnog bi- skupa Ilića, koji ne samo mu dopusti već pohvali njegovu djelatnost i požr- tvovnost nutkajuć ga da krepko napried stupa u započetom radu. Kroz cieli mje- sec crkva je uviek bila dubkom puna, a srce ti radostno podigrava kad vidiš težaka, radnika i bogataša gdje ujedno kleči pred Marijinim prestoljem te istim je sladkim imenom zazivaju, eto tu je prava jednakost i bratimstvo jer svi ju zazivaju svojom Majkom, ako nam je dakle jedna Majka tad smo svi rodjena braća. Kroz cieli mjesec množina duša svojim se Bogom smiri i angjeoskim se kruhom okriepi, na zadnji pako tad je obćenita Izpoviest i Pričest. Dužnost nam je ovdje napomenuti da se i naša obćina stara da ova pobožnost što bolje izpane, te sa svoje strane čini što može, navlastito bdijuć da se nebi kakov nered dogodio ili da se nebi na kakav način smetalo pobožnicim kroz sveti obred. Ganutljiv bijaše prizor zadnje večeri; čisla bo yaroS u crkvu sgrnula da po- sveti svoje Brce za uviek dobroj svojoj l Majci i zaprosi od Nje obilate milosti i blagoslov. Naša glazba svojevoljno • prisustvova obredu da sa svojim milo- zvučim srca vjernika razveseli; a ob- ' ćina naredi da se puca iz mužara kroz cielo vrieme dok obred bude trajati. Mnogo se oko suzioom orosi kad naš dobri župnik ganutim glasom zapjeva zahvalni pjesan „Tebe Boga hvalimo" a puk iz hiljadu grla odazove se glasu svog pastira. Liepo ti je bilo vidjeti kako se puk iz crkve seli radostnim i ganutim srcem a na licu mu se zrcalio spasonosni utisak ove liepe pobožnosti. Evala puku koji tako svoju Kraljicu i Majku ljubi i časti, nek napried sliedi kako je započeo i kako sad radi a bla- goslova i dobara neće mu uzmajkati jer Marija je blagajnica Božjih milosti i darova. Starigrad na Hvaru, u lipnju. Mi nemožemo da shvatimo, zašto Vlada i sriedišniji odbor u Zadru tako toplo preporučuju kao zastupnika gradova Starigrada-Hvara, gospodina pl. N. Ja- kšu. Niti nemožemo da razumjemo za- što se i ista čč. gg. Klaić i Vranković toliko zauzimlju za gorihvaljena go- spodina, te hoće po što po to, da u re- čenom kolegiju pobiedi. Mi poznamo dobro gosp. Jaksu, poznamo plemenito mu srce, dobru ćud, neuzkolebivu mu postojanost, stvari u istinu, koje g& mogu činiti Ijubeznivim otcem, poštenim gradjaninom i zdušnim zastupnikom, te koji bi mogao čašću sjediti u talijan- skom parlamentu; ali na dalmatinskom saboru, žalibože krnj-hrvatskom saboru, gdje se govori jezikom gosp. Jakši ne- poznatim, tu, recimo bez okljevanja, ne. Isto radi ovoga samoga čina, recimo nesposobnosti, niti središnji Odbor u Zadru, a niti ista Vlada nebi imali to- liko na srce uzeti kandidaturu i ko- načni uspjeh gosp. Jakše. Kazali smo da bio Petar ili Pavao za zastupnika, da je nama sve jedno; nu nije fajde, se varat tko nezna hrvatskoga jezika, tko nije sposoban da njime se služi, morao bi dotičnik isti uviditi i razu- mjeti, da mu u dal-hrv. saboru nije mjesta, te se na ponudjenu čast, ma tko zna odkle dolazila, što prije za- hvaliti, a pustiti mjesto onima, koji su svom jeziku vještiji i sposobniji. O. K.. y. Domaće Viesti. Ovaj broj iznimno radi vanredne zaprjeke zakasnio ja za jedan dan, te će ga gg. predbrojnici primit i- stom susliednom poštom. Istodobno radi te zaprjeJce i sutrašnjega (20 tek.) Blagdana nemoguće nam je do- gotovit na vrieme prilog koji je da- nas imao da izadje, te ćemo nak- nadit četvrtom stranom u broju od ponedjeljka. * * • N. P. gosp. nadbisknp P. D. Maupas povratio se je u Zadar sa svog pastir- skog pohoda. * * Izbori za birane birače u Biogradu urečeni su za 26 tek., u Novigradu za 24, u Silbi za 28. * * * Prekosinoć bio je ovdje na prolazku vit. Jovan Sundečić. * * * S radošću doznajemo, da je ovdješ- nje rodoljubno družtvo „Sokol" nabavilo tamburica i ustrojilo tamburaški zbor. * • * Dr. Nade Krekić odlikovan je vite- žtvom papinskoga reda Piano. * Izbori za izborne birače u Benkovcu biti će na 21 tek. mj. * * * Primamo iz okolice Biograda: Pošto je dvadeset viećnika dalo ostavku, do koji dan birat će se naknadno vieće. Ovog puta uljesti će dosta Srb& i šare- njaka. Na 20 tek. izlagaju se imenice. * * * Pišu nam: Govori se, da jp g, Šupuk ustupio

dhugo izdanje Vcritatem facientes in charitate, crescamus i„ illo per omma, qui est caput Chnstus. (S. PAUL. EPU. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelnik iju Četvrtak. •eoogoo®. ....Vas ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenđa salutari Eccle^i^^^i4R^MmnTsque|in Hili- gionis amore et in verse iiđei professione roborandis.... {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE. Ego interim clamito: Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meus esfc. (S. IIlERONVM. Epis. XVI. AD DAM. UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapriedVfior/nagodinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko mostam 'A VIIEWLMOJII piača 1 Bor. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Pređbrojba traje ga cielu godinu; tko na svrlm godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOUŽKJS DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured- ništvo. — Uvrslbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Sr. 47 Zadar, Foiaecajollrails: US Srpnja 1889, Gtoc% XX. N E N A D N A. Liepa nas je zatekla. U ovom broja na ovom mjestu, spominjuć neki članak zagrebačke „Hrvatske" i susljedna obustavu toga Lista, tu- žili smo se na Tranzlitavee a hvalili Cislitavce, pa borme ovi dokazali da gmo, barem donekle, i krivo se tu- žili i krivo hvalili; jer i nas eto zaplienilo, a zaplienilo taman kada „Katolička Dalmacija" bila već go- tova na pošti. Ovim smo sve kazali svojim častnim čitaocima; dalje di- vanit im nesmijemo: u se dušu! * * Uredništvo „Hrvatske" poslalo nam je za obaviest sliedeće pismo: „Jučer oko podneva dostavljena nam je ova odredba redarstvene o- blasti: Br. 18186—1889— IV. Slavnomu uredničtvu povremenog časopisa „Hrvatska* u Zagrebu. Povremeni političkih časopis „Hr- vatska" ov 11. srpnja 1889. broj 115 zaustavilo je kr. državno odvje- tništvo u Zagrebu na temelju § 5, zakona od 15. svibnja 1875 o ka- znenom postupku u poslovih tisko- vnih, i to sbog članka: „Prusi i Švabe", pošto smjer i sadžraj nave- denog tiskopisa tvori učin zloč. sme- tanja javnoga mira po § 65. kz. Ujedno BO zaustavlja lem. § 33. t. z. slog i ploče gore rečenog ti- skopisa. Podjedno se zaustavlja tem. § I. & o. p. t. dalnje izdavanje povreme- noga tiskopisa „Hrvatska". 0 čem se slavno to uredničtvo obavješćuje pozivom, da sve primjer- ke zapljenjenoga časopisa imade do- nositelju ovoga dopisa izručiti. Gradsko poglavarstvo. U Zagrebu 12. srpnja 1889. (M. p.) Za upravitelja: F. Teodor ović v. r. Paragraf 1. z. o. p. t. glasi: ^Svatko je vlastan misli svoje unu tar granicah zakona putem tiska slobodno očitovati i razprostranji- Mti Proti ovoj odredbi redarstvene toblasti poprimit će vlastničtvo i u- fedničtvo „Hrvatske" sve korake, koje mu zakon pruža, pak moli što- vane Čitatelje, da se do konačnoga riešenja ove stvari izvole strpiti, U Zagrebu, 13. srpnja 1889. Uredničtvo i vlaatoičtvo nUrvatskeu* * * * č. g. ravn. Sj. — Travnik — Primismo sa zahvalnošću za 20 izt. „Obračuna" i 100 izt. brošurice o zabranjenim knji- gam. Evala! Č. g. D. J. D. — Zlarin - Dva na- ručena iztiska „Obračuna" već odpre- mijena. Srdačan odpozdrav ! G. g. D. I. B. — Primismo za ona I izt. „Obračuna". Hvala! Č. g. Šibenska okolica — Današnji dopis i članak Sčekca popunjaju, mi- slimo, dovoljno. Svoj gospodi bratski odpozdrav! Liep govor. Nazad dana na Sljemenu kod Za- greba bi predala javnosti piramida sa- gradjena na onom vrhuncu od planin- skoga družtva. g. J. Torbar držao je ovom prigodom govor, koji se odlikuje uzvišenošću i ne plazi po kaljuži kao što to običava moderna učenjačka gamad. S toga rado ovaj govor priob čujemo i u našem Listu: Iza obavljena na ovoj visini sveta Čina, pristupiti nam je k predaji ove piramide javnoj porabi obćinstva. Prije ipak smatram si za dužnost, na ime planinskoga družtva i svih onih, koji ćo se ovim djelom poslužiti, zahvaliti se najsrdačnije visokoj kr. vladi i sla vnomu poglavarstvu grada Zagreba, koje obadvie oblasti su družtvu u pomoć pritekle izdašnom jednakom podporom te se je izvesti moglo ovo djelo, oko kojega se danas sastasmo. Nu već kod same predaje nametnut će se gdjekomu pitanje: čemu upravo ova piramida na ovom uzvišenom odaljenom mjestu ? Ova piramida namienjena je ponajprije onomu občinstvu, koje. imade smisla i osjećanja za ljepote prirode, njezine divne pri- zore i veličanstvene pojave, te u njima nazrieva moć onoga, koji je svjetlost o- bukao kao haljinu, nebo razapeo kao šator, vodom si 'pokrio doorove; oblake učinio da su mu kola, a leti krilima vjetrova. Kada čestit obrtnik, radeći po čitave dane u gradskoj vrevi, da sebe i svoju obitelj prehrani, može barem na nedje- lju svoje orudje odložiti; kada činovnik radeć medju četiri zida oko izvršivanja oblastnih naredaba, može barem na dan ostaviti svoj ured; kada i učenjak može svoju knjigu zatvoriti — kada svi ovi mogu barem na dan svoje poslove od- ložiti, kako će im goditi, ako im mogu na slobodi u božjoj prirodi tielo i umne sile od naporna rada odpočinuti. Za ta- kav odmor nijem prikladne vlažne ni zine niti tiesne ulice, gdje se oko tebe spuštaju vrtlozi praha i oblaci dima Za takav odmor su zelene planine sa svojim bistrim vrelima, romorećim po- tocima, granatim drvećem, kojim se poigrava planinskim miomirisom nada- hnut zrak. Želiš li se naužiti ugodna vesela dana, a ti se zaputi u zagreba- čku goru, popni se na njezino sljeme gdje no se mi danas sastasmo. Jeste vi možete uzaći na uznositije visine, možete se popeti na glavice, kojim se vrhunci ti oblacima gube, ali tuj će vam oko nositi u prazne ponorne nizine, zapeti će vam o gole okostnice pustih stiena, s kojih će vas opuhavat leden zrak, koji više ubija nego okriepljuje; dočim vam se ovdje na našem Sljemenu pred očima izmienjuju visoke gore s ne- preglednim ravninama; ovdje zeleni orežuljci, ondje ubave doline; sad čedna seoca s bielim dvorovima 5 tuj gospodske palače, ondje zubom vremena razgra- djene stare razvaline. Ove divne slike prirodnih dražesti kadre su i u najhla- dnijem srcu uzbuditi ćustva, koja su uzniela psalmistu, kadno uzkliknu: ne- besa navješćuju slavu božju, a djela ruku njegovih glasi svod nebeski. Ovaka ćustva pokrenu srcem čovjeka, došao on s kojega mu drago kraja, bio on naroda kojega mu drago. A kakova tek ćustva potresa grudima čovjeka, u ko- jem hrvatsko srce bije i koje hrvatski osiećaf kada se popne na ove visine? Baciv okom daleko na iztok, gdjeno se sljubilo nebo sa zemljom, pak prelazeć jugom na zapad, svuda zemlja naša, koju teza i obradjuje naš narod, koju je, to- liko puta orosio svojom krvlju, boreći se za krst častni i slobodu zlatnu, na topio ju toliko puta suzama tuge i ne- volje. Eno na dalekom zapadu sa sieda Triglava i bielih-kamničkih alpa pruža tu slovenski narod bratsku ruku. Svrnimo okom sa daleka vidika bliže Sljemena. Evo spram sjevernom podno- žju puklo divno, dražestno Zagorje, pe- ivoj Hrvatske, Zagorje, kolievka tolikih slavnih hrvatskih obitelji, u našim pje srnama toliko opjevano, u poviesti toliko opisano. I tuj se muči naš ubogi, ali dobri narod. Njegova krivnja nije, da mu ovaj perivoj neplaća prema zasluzi uložene trudove. A kako nam se tek grudi nadi miju, obrati v se prema jugu. Eno podno nas bielasa se grad, koji no je Sljeme kao miljenče zaklonilo proti hladnim sjevernim vjetrovom. Kako nam rado počiva oko nad njim i kao da mu se neće da se s njim rastane. A kako i nebi; ta on je ponos hrvatskoga naroda, zjenica njegova oka, srce nje- govih žila: kako u njem kuca, takovim životom u narodu odjekuje. On je sla vna uspomena njegove prošlosti, čvrsto uporište njegove sadašnjosti, a pouz- dana nada njegove budućnosti. Motreći s ove visine njegove tornje, kako se izmed bielih dvorova dižu, čini mi se, kao da su ruke pram nebu pružene, a mrtve zidine, kao da govore : Evo grada nad kojim projurile vjekovi slave, ali takodjer patnje i nevolje, nu uviek je držao visoko zastavu kršćanstva, pošte- nja, požrtvovnosti i vjernosti. 0 Bože, budi mu zaštita u Svakom pravednom nastojanju. Sakupi narod hrvatski okf> njega, kao što se sakupljaju pčele oko svoje matice. Ovo je mrtvo željezo, ali postavljeno na divnim visinama a okruženo draže stnim perivojem prirode, kadro je čo- vjeka zanieti u idealne svietove, uzlcri- siti mu u srcu ćustvo ljepote, a opojiti veličanstvom prirode, one neizmjerne knjige, gdjeno, kako naš vetiki pjesnik pjeva, „višnji svojim prstom piše, neka vidi tko ga nijeka, čijim duhom taj stvor diše". Nu što da vam dalje o di votama ovoga vidika govorim: uzpnite se na ovu visinu, neka vam srce i vla- stite oči govore. A ti piramido, skro- mna uspomeno brižnih trudova planin- skog družtva t B&di u grudima onih, koji te ^posjećuju, plemenita ćuatva} uzgajaj im srce ljepotom prirode, jer tako uzgojeno srce nije tako lahko pri- stupno crnim nedjelima; otresi sa sva- koga, koji se na tvoja spratove popne, težke brige svakdanjega života, budi jim vrelo čista veselja, plemenite i ne- dužne zabave. Bfidi u Hrvatima bistru sviest, razplamćuj žar ljubavi prama domovini, uzkrisi u njima plemeniti po nos, da motreći s tvoje visine ove ne- dogledne ravnine, zelene dubrave i vi- soke planine, dražestne brežuljke i u- bave doline, uzhićenjem uzkliknu: Liepa naša domovino! — U to ime predajemo te obćinstvu za plemenitu porabu. Istinu gudi, ma te gudalo i po prštim tuklo. Ej nevjero — nigdje te ne bilo Davno li si svietom zavladala. Ne vriedjajuć ostale po krunovini, svećenstvo i puk šibenskog kotara na glasu je sbog svog patriotizma. A daje baš tako, pokazaše nam zadnji izbori za Sabor. Tek što se razpisaše izbori, vlč. Vinko Škarpa, župnik Zatona, razvi zastavu, na kojoj bi napisato: ne birajmo narodnjaka. Uza nj oberučke pristalo sveštenstvo, osobito častni otci franjevci; odazvao mu se i puk, napose kršni Vo- dičanac. Svim je bila lozinka: „nećemo narodnjaka; živila Hrvatska!" I na prvi mah i ako se nije imalo absolutnu ve- ćinu, a ono svakako relativnu: izmedju 62 bila ih je 28 poštenih Hrvata. Pa kad bi 16 skradinskih Srba ostalo ne- utralno, izpadoše ko izpadoše čestiti Hrvati: kanonik Ivan Vidović i Ivan MarkoČ pok. Vicka posjednik u Vo- dicam. Uvidio vitez Šupuk da mu se ćoravo piše mezimčetim: vitezu Fontani i vitezu Vrankoviću, pa: smišljaj, razmišljaj, na- misljaj, domišljaj, Blagaj, piši, briši, turpijaj, služi, podkresivaj, okresivaj, gladi, steži, razteži, p'oteži, nateži, za- teži, priteži, ne bi li kojekakvu većinu za se stvorio. Uričuj Sastanke; dogo- varaj se sa Srbim ; klipsaj do biskupa prieti sa svojim „sansculottim kleveći. Ne pomaže. Krsti Vidovića Srbinom — ne vjeruje se; fukara prieti namastiru da će ga soriti, fratre protući, ostale birače iztući — ne boje se. Supuk zdvaja. „Propadosmo, moj Mate huče Koštanu vitez, „Još ima nade" — tješe ga pripuzi — „ tres ni kesom: novac je lovacj; nepomožu li oni, a mi obratimo se vladi: nek ona zasoli fratrim i popo- vim". Tako i bilo. Dvojica se fratara i dvojica popova prestraše i poslie nego na Konjevratim svečano pismeno nna svom poštenjuobvezaše se dne 3 srp nj a glasovati za Vidovića i jednog se- ljaka iz bud kog mjesta iz šibenskog kotara; ne samo da s vjero vaše, nego i za protivnike — za narodnjake Vranko- vića i Fontanu glasovaše1). Za njima se povukli ostali birači njiovih župa. Dva popa bila su pop Mištura i Matu- šić, a za ovim povukao se i njegov žu pljanin glavar Rogoznice. To u obiini Šibenik. A iz Zlarina iznevjerili dva Prvić-Lučana. U Tiešnjanskoj izdala tri Murterinjana po nagovoru njihova mješ ćanina Špire Markova. Od 28 spalo na 11. I ova šačica Špartanaca stupila ve- i dra i poštena Sela m isborna poprUto, ako nifita, da pokažu put budućno- sti. Podlegoše, ali slavno; izgubiše, nu poštenje sačuvaše. Slava im! Pobjeda narodnjačka nije nas toliko smutila, koliko izdaja dvojice iz onoga dičnoga reda, koji je u početku naše borbe onako divno znao prkositi i Za- dru i Beču. Mi bismo pregorili da je svih 41 zastupnik Talijanac ili Srb iz- pao, nego li da se je to dogodilo u fra- njevačkom redu. Da je šupukovac morao podleći, ja- mac nam što Srbi uza sve nagovore ne htjedoše glasovati f pače, bez ikakve obveze, u slučaju potrebe, nudjahu 6 svojih katoličkih glasova vlč. kkarpi tom uzoru značaja i poštenja šibenske dioceze, da sruši narodnjake. Čast im! Ali tko da predvidi kletu izdaju! Pod- legla je čisto hrvatska stranka, ali zato može slaviti moralnu pobjedu. Je- dno nas tješi — bilo je borbe, znak, da sadašnji rad i pravac stranke na- rod u krunovini osudio. Ako su svagdje kao u Šibeniku narodnjacim cvale pri izborim ruže —• Pirove li im pobjede! A sad na vječitu uspomenu, da napo menemo imena birača, koji neuztrašivo stupiše na izborno poprište da licem u lice doviknu narodnjacim: dolje! Evo ih: Škarpa Vinko župnik Zatona, Gjik Jeronim upr. župe Rasline, Buzolić An gjeo upr. župe Vrpoljac; Markoč Ivan, Markoč Tome, Skočić Širne, svi iz Vo- dica; Cukrov Lovre, Vlahov, Šime, U- kić Grgo, svi iz Prvić-Šepurine 5 Ma- gazin Šime i Škevin Petar iz Batine. Slava im; vječna im slava! Pošten bio tko ih je rodio; poštena im na ramenu glava! Još jednu. Puče Šibenika i okolice, zahvali renegatim, što imaš za zastu- pnike tri viteza, koji ćete prodičiti čak do u Boraju!! Šibenik, 10 srpnja. n8ćekac". —. a „- Crkvene viesti. Medju prosvjedim obielodanjenim u ,?L'osservatore Uomano" čitamo i kratke ali oduševljene rieči upra- vljene proti podignuću Brunova spo- menika od preč. 1). V. Palunka, ra- vnatelja u dubrovačkom Sjemeništu. Opazit nam je, da prosvjed bio na 10 pr. mj. brzojavno odaslat, ali ga brzojavni ured povratio, jer da sa- držaj zabranjen od §. 7 medju na- rodnog brzojavnog ugovora !! Pogovara se u Kimu, da je bečki gabinot na vatikansku notu odgovorio (?) da on odluku Svetoga Otca, da ostavi Rim, ako bi rat bu- knuo, nemože (?) smatrati koristnom po interese katoličke crkve. što ima nova po svietu? U Ljubljani kod užih izbora izmedju staro-Slovenca dra- Mošea i mlado-Slo- venea Hribara pobiedio Hribar sa 351 proti 322 glasa. U Id rij i izabran je Ste- gnar, u Kranju (Škotijoj loki) dr. Tav- čar, u kotaru Postonjo-Vrhnik veletržac Goruću Rudolfeiretku Suklje, u Ko-

PRILOG LISTU Veritatem facientes in charitate, crescamus in ilio per omnia, qui est caput Christus. . > (S. PAUL. EPH. IV. 13.) Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak. ....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operarn Vestram impensuros in tuenda salutari Eeclesiae dockinaIammisquel|nEeli- gionis amore et in vene fidei professione roborandis.... (Pio IX upapivsk. listu, 21 veljače 1872 ^saonm^ohiCK^^Gij^ Kgo interim clatjiito: Si quis Catheđrae Petri jungitnr, meus est. (S. IILERONYM. EPIS. XVI. AD DA«. UVJETI PREDBROJBE: - U ZADRU, UNA^RTK^:^^^ t flor. više — ZA INOZKMSTVO 7 ttor. i _poštawki jroškovi. Predbrojba traje za oielu fođm«; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastaju6u godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na U»rav« KATOLIKE DAIMACUB I, Zadra, a dopisi „frabcO« na Ured- ništvo. - Uvrstbe po 10 novS. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. L Br 48 Zadar. ĆetvrtaK 25 Srpnja 1889, Saborski rad dva dana zasebice kojemu je morao da prisustvuje naš urednik kao novinar, uz zakašnjenje Lista prošle nedjelje onemogućilo nam je danas navremno obielodanjenje K . eiela arka. 0 Papi i Rimu. ni. Na 23 siečnja 1871 senator Ja- čini govoreć o kralju i o Papi upita svoje kolege u Senatu: „Njihovo (Pape i kralja) bislvovanje u istom mjestu, nije li najsmionija stvar koju možeš pomislit?" A bivši glasoviti ministar, onda zastupnik Minghelti, dan kašnje o~ vako se izrazio u talijanskom par- lamentu : „Kad Prvosveštenik ima odnošaja sa cielim svietom, kad on jest i kad hoće da ga smatraju Suverenom ne samo katolici Italije, nego katolici razasijani medju svim ostalim naro- dima, mi, gospodo, nemožemo stat u abstrakciji prema tomu stanju stvari, i dužni smo stavit Papu u takav položaj, i u tako uzvisit, da nikomu ne pane ni na um da bi on mogo bit podanik kralja". Dan kašnje, na 25 siečnja 1871, liepo je reko Coppino: „Papa, GlaVa crkve, u sebi nosi sva prava i sve vlasti, kojih može da bude u pojedinim udima, i kruni ih onom kreposti koja silazi s ne- besa, te je on za njegove viernike zastupnik božanstva". A čuveni publicista i bivši mini- star Bonghi na 31 siečnja doviknuo je zaslupnicim: Vama je u skrbi i čuvanju va- siona crkva, kojoj je ovdje u Italiji središte, a krajevi stiču se sa gra- nicam svieta. Koja vam korist ako tražite kako to i zašto to? Sam čin dostatan je da vi vaše odluke ude- site prema tomu". Ko neće da prizna taj Bonghiev „čintf i neće prema njemu da udesi svoje odluke, nek ne zaboravi što mu Šapće senator Mameli (na 21 trav. 1871 u Senatu): „Vrieme ne- može nikad dovesti u sklad dvie protivne točke; t. j. da Papa bude smeren i nezavisan, lišen svoga ze- mljišta, a da istodobno ne bude po- danikom, one države u kojoj žive i pod vršen svim državnim zakonim". Pametno je pak i po živoj istini takodjer što je dan kašnje reko u Senata staroviećnik Vigliani: „Nuždno je> ne toliko Papi koliko katoličkom svietu, da njegov Sutra dan isti zastupnik priznao je da, dočim talijanski Parlamenat propada, Prvosveštenik odkriva svaki dan protuslovja talijanskih zastupnika na tako kozmopolitički način, da ga talijanei nernogu nadmašit sa svim svojim sredstvima. Jur spomenuti Bonghi dva dana poslije dao je sliedeću svjedočbu crkvene moći a protucrkvene slaboće: ,,!$aši govori na tašte su: Keto- Jička crkva moralna je moć... ali ovu Crkvu neće predobit ni naši go- vori, ni naši zakoni." Čujmo sada što je reko Eug. Rendu na 1 ož. 1884, u „Rass. no- zi ona I e" : „Razbor i narav " stvari, uvjeti obstanka, i po tom prava ove velike i vasione sile koju zovemo katolička crkva, nuždnom dedukcijom, viši pro- bitci uljudbe, i obei zahtievi euro- pejske politike zapovjedno traže, da glava crkve ne bude pod ma kim bilo; i traže takodjer da glava cr- kve ne bude samo slobodna, nego da to i dokaže?u Iste godine, na 20 svibnja, sena- tor Pantaleoni izustio je u parla- mentu, da: „podpuna nezavisnost crkve i nje- zina Glavara, neobhodni je uvjet naše (talijanske) nezavisnosti". Tomu su pak tumač sliedeće rieči Aleks. Pidala upravljene na 7 srp. 1884 španjolskim zastupnicim: „Ne pamtim većih branitelja vre- menite vlasti u ovom vieku, od Thiersa republikanca posibiliste u Francezkoj, koji je tu vlast tražio u ime slobodne saviesti; od Cousina, koji je tu vlast branio u ime spiritualistične filozo- fije; i od Odiilona Barrota, koji je to isto branio u ime političke slo- bode". Tko sve ovo promozga, vidjeti će da rimsko pitanje zaokuplja cieli sviet i da cieli sviet, radi rimskoga pitanja, ima sa talijancim neriešenih računa. -— Hrvatski sabor u Zadru. Jučera birao je sabor svoje taj- nike i odbore. Za tim podnesena su obična razna izvješća, koja, po pred- logu D.ra Klaića, nijesu bila pročitana nego odmah izručena financijalnomu od- boru. Nakon toga biše ovjerovljeni iz- bori vanjskih obćina i gradova. Preko ovjerovljenja izbora dra. Klaiča i prof. Brajkovića zapreli se prigovori. Proti izboru Dra. Klaiča govorio je prvi dr. Podić (talijanski). Govori da je izbor dra. Klaiča dobi (Vttttf l/H(VW«» o V «.&(,«-, UH I r . , vrhovni hjerarka ne bode podanikom ™» f1 erfoS\ : 'užl na nijednomu zemaljskomu vladaru«. Sanja, jer došle onaj »borm kotar b,o je A da SU neharni talijanei i daau .vergine«, prosvjeduje proU uberu, kaže tTni svoga dobra i svoje alave ^e „ • « PJ--& kad na Papstvo vojnju, reko im je I a u P°seDnoJ , j branit". Što su izbori držani u Grudi a ne u Cavtatu, to je bio odziv praved- nosti, jer je Gruda u središtu Konavala. Buzolić prigovara Dru. Podiću, što vriedja cieli hrvatski narod na temelju jednog slučaja. Tako bi Hrvati mogli vriedjat u obće sve Srbe i Talijane© s toga sto bi se ovdje il ondje sa srb- ske il talijanske strane griešilo. Za in- dukcije hoće se podataka i sto puta vise nego ih je donio dr. Podić. On dakle nema prava nabacivat se na hr- vatski liberalizam. Smirit iz osobita štovanja naprarn dr. Klaiću i da se saboru uzčuva ova „dra gociena sila" glasovati će za ovjero vljenje. Podić veli, da nije htio nikoga vrie- djat, nego je spomenuo Crnicu i Ma- guda, jer su oni kolovodje konavoske hrvatske kolonije. (Zore mu prigovara, jer da su oni ko- lovodje „narodne" (uazionale) stranke, a ne hrvatske). Bjankini odbija napadaj na vlč. Cr- nicu koji je jedan od najuglednijih sve ćenika dubrovačke biskupije. Spominje dru. Podiću, da se je prigodom ovih izbora prosulo u Konavlima s protivne strane 7iše novca no igdje, ipak sveće- nici nijesu se dali zavesti, osim jednoga koji je za to „prezirom odbačen od ostalih svećenika". Svećenici koji su se, kako reče slavni Tommaseo, oprli zarazi turskoj, oprieti će se, nadat se je, i zarazi talijanskoj (i arbskoj. TJr.) Klaić govori, da je on skoro svedj došle biran u dubrovačkom izborništvu, i to jednoglasno dok g. 1883 doso iz Beča Marinica Bonda i pobunio svoje kmetove proti Klaiću. Govornik vazda će se dat birat ondje i stalan je da će svedj prodriet. Smirić veli, da su oni (autonomaši) došli da pruže ruku za pomirbu fnoi siamo venuti per stendere la mano per una conciliazione. Prego di considerare che questo 6 nostro profondo e siucero desiderio). Ljubić izvjestitelj, odgovarajuć Podiću> veli da hrvatska stranka nije nikad imala ni potrebe ni pomoći sa vladine strane. Ona i danas radi sama po sebi (prigovori i smieh na ljevici) i ako ne onom silom kako u početku. Govoreć o vlč. Crnici veli, da je on imao pravo bit kolovodjom jer je svećenik. Ali prigovorit će se, da baš zato nije imao pravo i spomenut će nam se sa KaČićem, da je popovim držat se krunice. Nu kad seljak nezna na pr. kako rabit modru galicu proti pero- nospori, pa i u svakojakim drugim po- tresam, trči se k popu: pope, pomagaj, pope kaži; a kad su izbori onda: ća pope, za te je sakristija. Pri glasovanju, 29 glasova bilo je za izbor Klaića, a samo 6 proti. Ostale točke dnevnoga reda rieaene su bez prigovora. Kad je došlo na izbor prof. Brajko- vića izkljućeno a uvršteno 205 tvrdka koje ne plaćaju nikakva poreza. Predbacuje dru. Klaiću, da ga je ostavila mladež i puk, neka dakle položi mandat. Uz- gred govornik napao je vlč. žup. Crnicu u Parlamentu zast. Ferrari dne 12 svibnju 1873 kad im je kazao: „Rekli vi što vas volja, tužili se na Svetu Stolicu koliko vam duši drago, ostaje svedj istina, da je Sveta Stolica bila glava narodima; 1 ^č. Maguda. i ako su se narodi divili našoj Cingrija brani vlč. Crnicu i č. Ma uljudbi, našim umjetnostima, našim guda, koji su čeljad „dosta ugledna i manostima, to je bilo po zasluzi dovikuje dru. Podiću, daje „neplemenito i Vatikana". J napadati na odsutne koji se ne mogu Goiković uzprotivi se, jer da je od 56 srpskih glasova (Brajković dobio je uk. 138 glasova. Op. TJr.) samo 25 pri- pušteno na izbor i nadoda, da je preko izbora vladalo samosilje i nasil|e. Bidanović zna, da su se za ovih iz- bora čule od poglavara Marojčića slie-; deće tri tvrdnje: 41) izbori će izpasti kako ja hoću, 2) ima se birat vladine kandidate i 3} siećat će a© mene tko«, Govornika je iznenadila srčanost Lju bićeva, kad je reko, da hrvat, stranka ne treba pomoći vladine. „Mi smo se na to ovdje grohotom smijali", što se prigodom izbora u Dalmaciji dogadja, to se dogadja još samo u Galiciji, a nigdje drugo, činovnici, osim harača krvi i novca, traže i harač našega na- rodnoga ponosa. Obara se na učitelje, koji da se pa čaju u izbore unatoč ministarstvenoj zabrani, hvali hrvate preko Velebita koji da se junački bore proti banu He~ dervarju, priznaje da „ima i ovdje hr- vata poštenih i nezavisnih", hrvatski narod nama CSrbim) bratski je narod. Pozivlje i većinu, da u ime časti i iskrene i poštene slobode glasuje proti izboru prof. Brajkovića. Brajković iztiče, kako prigovori zast. Gojkovića i Bjelanovića na nj se skoro ni ne odnose, nego na polit, vlast, te će samo glede narodnoga ponosa, tobože povriedjena, odvratit predgovornicim, da je on biran od katolika, a priznaje do- nekle da je Boka srpska, ali cum mica salis. Spominje srbske permanentne od- bore u Boki, koji su osietili da su voj- vode bez vojnika. Kaže, da pri izborim nije bilo brisano nego sajno i5 glasova. Gojković protuslovi. Buzolic odvraća Bjelanoviću, da mi- nistarstvo zabranjuje učiteljim zloupo- trebit svoj službeni položaj u polit, svrhe, ali im ne brani da vrše gradjan ska prava, a kad bi to bilo nastao bi sukob dužnosti, pri čem imala bi sva- kako imat prednost gradjanska dužnost. Glede konkretnog slučaju o uč. Pušića Valjalo bi znat, ako će se pravo sudit, da li nije možda onaj dan bio praznik, dali nije učitelj dobio dopust. Svakako g. Bjelanović nek sudi jednakom mje rom i za srpike učitelje (spominje ud. Jovića koji je u Drnišu glasovao za Bjelanovića). Bakotić veli da nije sabor crkveni i sinod, da se Srbi ne (?) diele po vjeri. Bjelanović je predbacio Brajkoviću, da ga je izabrala vladina samovolja, a Braj- ković je odvratio, da su ga izabrali ka- tolici. To je vierski fanatizam 1 Vukotić se čudi kako Brajković, bi- ran od srpskoga naroda, sjedi u hrvat, klubu. Pavić odgovara Bjelanoviću, da vlada nije uplivala u izbore. Perić odvraća Bjelanoviću da čino- vnici živu na teret naroda kao što ure- dnik »Srp. Glas." žive nu teret pred* brojnika. Da Boka (rede sabor) ne smije bit sinoda, ta se medom • primila, ali govornik vidje kako lani, prigodom dogovora izmedju Srba i Hrvata, Srbi u Boki pozvali su na sastanak, da o predložim viećaju, samo hriSćane a ni- jednog katolika, a to je uprav pretva- rat Boku u sinod. Brajković stojeć s ve- ćinom u saboru sliedi primjer pok. Sr- bina Ljubiše. U Boki Srbi vjerom prave sebi kapital. (Dobro /) Vukotić ne bi sa ni on zakleo, kakd je negda Ljubić sjedio u većini, da neće i on, ali to kad budu uslišane sve srp ske želje (Klaić dovikuje, d^ bi valjalo dakle još popustat). Bortić govori, kako je izborni zapi- snik bio, podpisaff i od Gojkovića i kakoi nije uložen nijedan utok. Dokazuje kako je Brajković iaabran absolutnom veći- nom glaaova. Glede srpstva kaže4 kako „Narod" i „Nar. List", kad zovu Dal- maciju hrvatskom, Srbi ju zovu srpskom, te govornik pripušta da je hrvatska i srpska (ohol Op. Ur.) tf Boki trećina je katolika te ni Boka nije izključivo srbska. Pri glasovanju izbor prof. Brajkovića bi odobren većinom glasova. ——J? ^—^ Naše pučko učiteljstyo i kru- noyinske bolnice. Pr. g., na obćoj učiteljskoj skupštini u Dubrovniku, uz ostala bi zaključeno: Upraviti molbenicu na visoki Sabor, u v kojoj se ima iztaknuti nevoljno učitelj- sko stanje i tražiti ekonomično pobolj. šanje; zahtjevati povišenje plaće. Ovo ako i potežko breme — kako dozna- jemo — naprtio je na se salski učitelj g. Petar Lorini. Učitelj Lorini, ma u kako povoljnom odnošaju po svoj stališ, napomenutu „molbenicu" sastavio i vi- sokom Saboru podastro, ona nas ipak vele ne oduševljuje; jer predvidjamo da naše mukotrpno učiteljstvo čekaju samo laskava obećanja, a njihovu „prošnju" po običaju — ropotarnica. Jer i ako je prekoy3 zastupnika novajlija, od kojih njekoji će se izkreno zauzeti za pobolj- šanje materijalnog učiteljskog stanja; ali ostadoše „matadori" koji za učitelje, ne razbijaju glave. 1 baš s toga odlu- Čismo ovoga puta iztaknuti jedno pitanje po naše pučko učiteljstvo ništa manje Važno od same im plaće. Pače, ma i koliko im se plaća povećala, oni eu dužni za se i svoju obitelj (učitelj, žena mu i njihov porod — to je obitelj) za- htjevati u budkojoj krunovinskoj bol- nici i liek i hranu i poaeban stan bez • platno — mukte. Bože moj, čovjek nije od mazije; pa ako je itko podložan kojekakvim bo- leštini, to au pučki učitelji. Ai'moraju. Sav božji dan muči se, da kako uglavi neuku djecu, pa kad dodje kući ne ima šta založiti, da se dovoljno okriepi. To kad je sam. A ako li je oženjen? Nije li sramota, da su prosti financijer i oružnik, koji su do jučer bili kozari, bolje plaćeni od učitelja, tog, nakon svećenika, prvog prosvjetitelja zapušte- nog nam naroda! Nu hajde, još dok se je zdravo: ili iz oka ili iz boka, treba se krpati, mora se providiti, nabaviti; prazna vreća ne stoji uzgor. Ali, ako se u kući biednog učitelja pojavi bo- lest? Tu su, bane, grdne ranel Priku- njilo mu se diete — slabo/ razbolila mu se žena — zlo; uhvatilo njega — naopako. Sad, kupuj liek; zovi babe baorice. Hoće se troška. A odakle novca? Sa niti punim forintom na dan, ne može se stotinu lukanja začepiti. Tad, crni se; duži ae. Pa i to ako dadu. U ovoj svojoj ljutoj nevolji — što čovjeka, koji ne ima nade u budućnost, do oča- janja vodi — da bi ga pohodio liečnikl Ni to. Ali i liečnika treba platiti i alaro platiti: učitelj je na selu, u pustoši. Riedke su obćine, koje nalažu svojim liečnicim u obćinskom djelokrugu, na trošak dotične obćine liedititi učitelje. A ako li ih gdje i ima, to ae učitelja pohadja kad je već za drugi Bviet. Ne će biti svi, ali ima i takovih liečnika, kao što ima i obćin&, koje će poalje, pri kakvoj zgodi, ato puta predbaciti bi*- do^ma JiSHfiliu: w tjet^da Hm >

Znajte da novim zakotiom ekonomično stanje bi poboljšano za f. 12:32 godi- šnja, to na razlog od f. 300 što primam kao naknadu, već po prvoj teskeri Vlade morao sam izbrojiti f. 20 i ne- koliko novčića za taksu, sad ako Bog da godiSnjih dvajest za porez, pak kako čujem na kuću u kojoj stanujem morat ću plaćat, porez, premda nije moja ni crkovna. Kako vidite: siamo conciati a dovere. A naši zastupnici? A...? Dixi. * * * Primiamo sa zahvalnošću „Programma dell' i. r. gionasio superiore iu Žara" za g. 1888 89. U poučnom dielu nahodirao nastavak Storia dell a Dalmazia dal 1791 al1814, koju piše prof. Tulij Erber. Ovaj čla- nak zaprema preko sedamdeset strana. Učenika koncem g. 1887-88 bilo je 174 a početkom g. 1888 89 učenika 199. Ud tih iz Zadra 91, iz ostale Dalmacije 98. Po materinskom jeziku „lalijanaca" 128, Hrvata 62; po vjeri 161 katolik, 37 grčko iztočnjaka. * * * Pišu nam iz Spljeta, da se ondje mi- sli pokrenut sedmični pravaški List, i da će uredništvo bit povjereno mladoj »ili, kojoj Be razlogom može povjeriti ta zadaća podpunim pouzdanjem. Mi s radošću pozdravljamo širenje pravaške štampe, ali se bojimo bili ko- ristilo, kad i ono što već obstoji udara uu, tri trave. Ne. bi li bilo zgoduije po dupirat obstojeće V Ne bi li »e tim na čelu više pripomoglo? Videant qui in eo sunt ut * • * Jučer su bili državni računarski izpiti kod namjestnika. Prikazala HU se dvojica, naime Ivo Jerković i Lovro Mirković i proglašena su oba sposobnim. X. Y. * * * Kučiće kod Omiša, 25 kolovoza: Lje- tina ovu godinu bila poniela sasvim do- bro, ali u vrieme sabiranja izdalo žito, te jedino uhvanje težaku bilo u lozi. Na žalost na 14 tek. na dva sata po ponoći okrenu božje vrietne tako strašno, da ljudi iz postelji su skakali; kako je krupa po kućarn bubala, cakli poraz- bijani, mislili da će i pločo i škure po- razbijati. Trajalo biti će tri minuta. Kad u jutru svane, ajme! sve grane i lišće pod stablim, vinogradi crni kao u zimi, sve otuklo, Bože učuvaj. Plače malo i veliko, gledajući kako njihovi trudi u trenutak oka izginuše da se za grozdje nožna gdje je. Jadni težak u Kučićim i SviniAćim more živ u zemlju, jerbo dug, kraljska, a oke žita nejma u kući. Onda što da učini? Kud će naši žu- pnici? Visoka vlada ima tri godine o- bustavila jim plaću i još jim ni utoke nije riešilo! mogu s nama zajedno gle- dati koru kruha da jim tko udieli, jer kud mi nejmarao, nejma ni župnik. Neka starija vlast pošalje jednog povjerenika pak onda u čem godir jadnome težaku neka podpomogne, drugčije ova dva sela Kučiće i Svinišee propala za vieke. Te,žale. # * * Jadaju nam se izkrunovino: Clunak u dičnoj nam ,,K. D." (V. pr. broj 50) — «! . MUU -PMI seggg ... , 1... —LHL.1LJSL1 Uspomena o Raspravi Posvećenja Sluge božjega Prag: Nikole Biankovica') Spljećanina Makarskog Biskupa napisao bilježnik rasprave sveć. Eu genij M. \utio. PREDGOVOR. Odlučio Bam obielodaniti ovo uspo- mene da zadovoljim želji mnogih mojih eugradjana Makarana; koji ne zaborayiv vruće molitve svojih predja, vesele se u svom srcu što vide da je dobro na- predovala Rasprava o Posvećenju Sluge božjega prag. Nikole Biankovića. Udovoljavam ovoj njihovoj opravda- noj želji, jer u maloj radji koju objelo- danjujem, nalaze se potankosti o već gotovoj Razpravi koja je tiskana u Rima|i koja je atavno jedan od najlje- •) Razumije «n po sebi, da se prigodom ovih crtica podpuofl podvrgavamo cr kvenim propisipj glede prosude čude- snih dogodjaja. 4 „O učionskim globam" veoma se doj- mio obćinstva. 1 ne oprostili visoko ze- maljsko učionsko vieće udarene globe za 1887, 1888, i 1889 mnoga sela bit će ucviljena. N. pr., mi poznajemo mjesta koja će morati izplatiti: 200, 300 do 400 i više torinta. A u čiju korist? To bi težko bilo da je i dobra godina, a kamo li sa ovogodišnjom „peronosporom." Ovliko do znanja gospodi u Zadru. • * * Primismo sa zahvalnošću Program c. k. velike gimnazije u Spljetu za g. 1888 89. U poučnom dielu nahodirao „Indicea inacrtptionum quae in c. r. Mu- seo archaeologico Salonitano Spalati aa- servantur et quae in Programmatis an norum proxime elapsorum 1885-86, 1886-87, 1887-88 editae sunt. Composuit Fr. Bulić, direetor ejusdem Musei". Iz statističnoga djela doznajemo, da je koncem godine bilo 256 učenika, a početkom 276; od tih iz Spljeta 62. Učenika 243 imalo je hrvatski za ma terinski jezik, a 31 talijanski. Po vjeri 270 katolika, 5 Židova i 1 grčko-iato- čnjak. * * * Iz Tiešnjanske obćine, u kolovozu: Ovih dana raniše u Tribunju seoskog glavara nožem u bedro. Ovoj „krvarini" vele da su povod zadnji naši obćinski izbori; jer da su im Tiešnjani obećali razkopati njelcu cestu što su Prvić Se- purinjanim kroz svoj mejaš morali pro- biti, samo ako budu u izbornim za nje glasovati a proti Vodičanim i Murter- Betinjanim. To da je obećavao njeka- kvi Podlanica (Orada). Izbori bili i pro- šli. Cesta se ne razkopala, a narod se uzgagorio, žao mu je što ga namagja- riše. * + * Učionsko je zemaljsko vieee imeno- valo: učitelja pri pučkoj učionici u Tro- giru Dinka Kačić-Dimitra učiteljem pri gradjanskoj učionici u Šibeniku ; pri- vremenoga učitelja pri pučkoj učionici u Vrlici Luja Nikolića pravim učiteljem pri istoj učionici; privremenoga učitelja pri pučkoj učionici u Prvić Luci Marijana Balića pravim učiteljem u Tiesuom ; pra- voga učitelja pri pučkoj učionici u Su petru, Petra Radića pravim cčiteljem u Pučišću; privremenu učiteljicu pri pu- čkoj ženskoj učionici u Pučišću Antici Vuškovića pravom učiteljicom pri istoj učionici; privremenu učiteljicu pri mje šovitoj pučkoj učionici u Brgatu Mariju Konsulovu pravom učiteljicom pri žen skoj učionici u Zlarinu. * * * Kotarsko poglavarstvo zadarsko pri poznalo je d.r Božu Peričiću pravo da vrši lieĆničko zvanje. * * • Pražka „Politik" doznaje, da se za Bosnu i Hercegovinu snuju nekoje re- forme. Ponaprije će se izvesti nekoje o- sobne promjene i premještaji. Zatim se imaju riešiti nekoja viseća pitanja o u pravi bosanskih željeznica. Izprvine bile su bosanske željeznice sasvim pod vo- jenom upravom, no ta je uprava sada na toliko dualistički uredjena, što su sada samo na čelu uprave častnici, do- pših uresa što može nabrojiti makarsko zgodopieje. Udovoljavam toliko radje jer kako je božja Providnost odredila da prag. Bianković upravlja Makarskom biskupi- jom, kad je neobhodno potrebito bilo da se religijozno-moralno i socijalno stanje moje otačbine obnovi, tako ja u- hvam u milosrdje božje, da će Posve- ćenje o kojem se sada radi biti za nju koristno i dobrotvorno, i daće ova vre- mena, dosta nesretna, na bolje krenuti. 1 ja zato vruće želim da proslava tako velikog i slavnog muža bude nov korak k moralnom i materijalnom bla- gostauju moje mile otačbine. Zadar, na 1. kolovoza 1889. I. Poviest svih vremena i svih naroda jasno kaže kako božja Providnost, koja ravna svietom, daje svakomu što za- služuje, tjeseći i obdarujući one koji su dostojni njezine milosti. Ovaj čin koji se je ponovio i neprestano se ponavlja toliko kod naroda u obće, kako i kod pojedinih oaoba, vidimo ga sasvim ja- sno u poviesti grada Makarske. PoTiest u iltinu nam kaže kako Mu- čim ostali funkcijonari željezničke uprave te prometuo osoblje pripadaju gradjan- skomu stališu. Konačno će se na posje- duutom području preustrojiti služba si gureosti, oružništvo umnožati za 100 momaka, a nasuprot razpustit će se sva tri krila letećega vojenoga sbora, koji je bio ustrojen, da podpomaže oružni- štvo. Pošto će se oružnićki sbor, u ko- jem su dosele služili samo domaći si- novi umnožati, primat će se unj i pri- padnici Austrije ili Ugarske naročito bivši vojnici, koji govore hrvatski. Ovom prilikom spominjemo i to, da su doki- nuti sliedeći porezi, koji su obstojali još od turske uprave: 1 rćevinska daća, od koje je poprieko unilazilo 104.000, 2. porez na veliko blago, koji je nosio 65.000, 3. vojno oprostna taksa, koja je nosila 460.000 i 4 tako zvana vla- dikarina, od koje je unilazilo 30.000 f. Nadalje su smanjene pristojbe od ku povanja nekretnina za 60 postotaka i ovćarina od 18 na 16 nvč. po glavi. C Književne viesti i ocjene, „Emin-agiiia ljuba" (piše IJ. Talija). Ovim crtam smieram da svratim po- kornost čitalaca na neku knjigu što no „Matica Hrvatska" nazad ne vele dana na svietlo dade, i da koješta o njome progovorim. Knjizi je naslov ,,Emin- agina ljuba", sastavitelj joj je dobro poznati J. E. Tomić, koji se može bez dvojbe ubrojiti u najdarovitije i vriednije hrvatske romanopisce i noveliste; to mu je bar od davna pripoznala kritika, to mu kaže njegov remek-djelo u toj struci „Zmaj iz Bosne" što no je doživjelo i prievoda u inostrane jezike, i u tim prievodima višebrojna izdanja. Njegova se djela rado čitaju, on bo vješto oda- bire i riše takova fakta, koja se lako srca dojimlju; njegov je jezik gladak i praviUn mnogo, a naosob u ovoj za dnjoj pripovjedci, fantazija dovoljno bojna bez koje bi sve mršavo, mrtvo i mlitavo izgledalo. Ovoliko u obće o Tomićevira spisima ; a sada o njegovoj „Emin-agina ljuba". Ovaj roman spada na historičko senti- mentalne romane. U njemu je glavno lice, kako to i naslov kaže, Anica ljuba Emin Age. Predstavljena nam je u njo- me ljubav u strašnom konfliktu sa re- ligijom i roditeljskom ljubavi, u kojoj borbi izprva rek' bi da će u Aničinu srcu nadvladati religijozna ćustva, ljubav i naklonost napram svojim roditeljem, al potla, ove dvije sile sve više i vise popuatavaju, dok nadvladane ne ostanu. Pošto ljubav za svojim ljubovnikom u srcu Aničinu nadvlada, traži sebi oduška i iziieva u najvećoj mjeri; al na jedan put zapriečena od nepredvidne i neod stranive zaprjeke, u očajanoj zdvojnosti traži svojim ranam melema i pokoja u svojevoljnoj smrti. Običajno kritici kad stanu ua ocje — ,ll»." "iL"* gSSSSB '1 i "' • njuju kakvo beletristično djelo te se late da pretresaju jezik, stil, historičke momente, ili koješta drugo, to im dosta lašnje za rukom podje; nu ako im je da estetičnu ocjenu izreču, nadju se u stotinu nepiilika. Tomu je uzrok da slovnica klasicizam jezika, historični po- datci nešto su pozitivnijega neg li su estetična pravila, ovdi bo vlada ona: quot capita tot sententiae: realista će odsjeći ovako, idealista onako, a treći na treći način polag raznih principia, što no ih svaki od njih utuvio u glavu da po njima sudi. Ovakove ocjene mogao bi opravdati samo taj, komu bi nesumljivo bilo da ljepota, istina i dobrota nešto su pro- mjeniva, da zavise više manje o stanju subjektivnom pojedinih; al takova šta neznani ko bi pripustio. Pošto se dakle radi da se sudi o nečem objektivnom a ne subjektivnom, pred očima je imati neka nepokolebiva pravila ili načela, sa kojim prispodabljajuć umotvor može se samo tada prosuditi o njegovoj vrieduosti, inače će se gomilati prazne rieči bez ikakva zaključka. Ta pravila ili da bolje rečem ti te rnelj na kom se mora da osnuje este tična ocjena, jesu hvaćanje pravoga cilja boletriste, i upotrebljavanje sredstva da se taj cilj dostigne. — Ako se n. p. shvati prava svrha romana ili novele, te se upotrebe najshodnija sredstva da se postigne, eto savršena djela, kojemu se nema šta tla prigovori. Ne shvati li se prava svrha, a ne upotrebe li se naj vrstni ja sredstva da se željena, al ne uprav sliva ćeoa, svrha dostigne, tad se pisac kaže u- mjetnikom, al takovim koji se r. . zna svojim sposobnostima služiti, i od koga nam nije ništa korlstna očekivati. Shvati li se na svrhu prava svrha a nepostigne li se, to je najžalostivija sudbina knji- ževnika: to je neprocjenivo blago, koje nam zamakniva s vida tek se njega laćamo. Sva protivna i razno vrstna nmenja Što no se običajno izriču o umotvorima u liepim znanostima, protiču, ako se ne varam, stranom od različno upotrieblja- vauih sredstva, a stranom od raznovr stnog shvaćanja svrhe, koja mora da lebdi pred očima umjetniku. Kanili se n. pr. samo da se zabavlja, tad će se upotrebivati sve što po volji idje, nizko će se lećeti po truležu, blatajuć svaki čas umna podstrižena krila. Naumi li se da se zabavljajuć srce oplemeni, to jest da se čitatelja skloni da živo osieća, i teži za istinitim, dobrim, i plemenitim, sto mu je već prije zdrav razum kao takovo suhoparnim svojim razlozima prikazao; tad će se takovom stazom koracati, koja će ukloniti svaki sukob, i dovesti u podpun sklad i sporazumlje- nje težnje ljudske slobodne volje sa pravom zdrava i nepomućena razuma. Ovako, rekbi, da dan danas svi u- mjetnici (naravno ima iznimaka) predo- čuju si svoje visoko zvanje, komu ja- mačno neima se što da prigovori; al opet oni u svemu nijesu sporazumni- za: nekih je dobro, liepo| i plemenito što je inoždu za druge podlo, i blatavo A kuda to? odgovorfje lak : to zavisj o zdravu ili pokvarenu, bistru il pomu- ćenu razumu. Nije ni ovo sve. Budu li svi umje. tuici sporazumni o plemenitu, dobru, liepu i. t. d. i o pravom svom cilju, koji im je postići, neće ipak se sud*, rati kako da dopru do konačne svrhe. — Iz ovoga što rekoh uvidja se koliko kritičaru mora stati do toga, da udari čvrst temelj svojoj kritičnoj gradji, i da sedlati pravih načela u razsudjivacju, da mu njegovi zaključci ne postanu ne- zaključnim. Zato i ja odmah označivani glavna pravila kojih mi se je držati u svojim kritičnim opazkam. A ta su shvaeauje prave svrhe, vriednim i sho> dnim sredstvim njeno postignuće; ovo se neobhodno zahtieva od svakoga u- mjetnika. — Prava svrha svih u obće liepih znanosti, te zato i romana, nemože da druga bude do oplemenjenja srca u smislu što gori navedoh; bude li koje- kakva druga, umotvorina postaje aaliha pače. pogubna. VrieJni g. Tomić u svom djelu kaže se umjereni realista, odabire bo histo- ričke momente, te ih riše u svoj na- ravitosti, čuvajuć se dakako one »kraj- nosti, do koje dopiru neki prećerani realiste, koji se ne žacaju predstavljat najživljim bojam naslikana abnormalna, podla i boleslna lica, puna blata i tru- leža, na kakva se češće nabasa u ljud- skoj zadrugi. Ob ovoj školi, istina Bog, neima se toliko šta da prigovori, koliko bi se prigovorilo kakvu u strogom smislu realisti; al svakako ima i tu ne malih mana. — I.)a li će umjereni realista od- govoriti visokomu zvanju umjetnika, i postići pravu svoju svrhu? Oplemeniti srce! značilo bi: sklonuti srce da živo osieća, i volju da teži za onim, što joj zdrav razum kao dobro, plemenito predoči. Nu realista, bio on baš od najumjerenijih, toga neće postići. On kad živim bojam riše svoga proto- typa slaba, bolestna, Čuvao se on koliko inu drago nekih ogavnih, frivolnih, podlih prizora i ćustva, govori tim — evo u- zora, sliedit nam ga je — A kad bi so za takovim uzorima poseglo,. uzmnožio bi se broj propalica, a takvih i tako mnogo ljudska zadruga krije u svom krilu. U pripovjedki, o kojoj govorim, ljuba Emin Age, tako nam je predstavljena da doduše nebi mogla u svemu služiti uzorom ni kćerama ni materam. Ima, čisto spoviedam, tu mnogo koješta, Što bi se velikom slasti i korišću Čitalo; kao n. p. — njena zahvalnost napram svomu osloboditelju — svojevoljna po- nuda da dvori ranjenoga Agu — (s. 91). — njezin govor s Agom, (s. 102) , a potla sva ćustva i odluke što no su se koji svojom revnošću, svojom neumor- nom radinošću, izglednim i sveto prove- denim životom, znadijaše bezprimjernom uztrajnošću i marljivošću očistiti trulež, ugušiti nehajstvo za vjerom, odstraniti nesloge i smutnje, izkorieniti razbludje« nost, drzovitost i nasilnost, izčupati one strašne posljedice izkvarenoga i divljega turskoga gospodstva, i usaditi u srca Makarana vjeru naših predja, poštenje, radinost i značaj. II. Ovaj toli zaslužni muž, ova presjajna biokovska zviezda svakomu je od nas poznata, i svi ga još od malenih nogu imamo utisnuta u srcim našim; on je medju nama, za nas i danas on moli i pomaže nam; on je Sluga božji Prag. Nikola Bianković bivši Makarski biskup. Već je 159 godina prošlo odkad je o- stavio ovaj sviet i poletio u rajsko u- živanje, a ipak tko je od Makarana i svih okolostojećth seljana svega našega Primorja da ga ne pozna? koliko bi jih se moglo nabrojiti od svega mno- gobrojnog našeg pučanstva da mu ne- znaju za ime, život i djela još od svoga djetinstva? Dapače, koliko bi jih se malo moglo naći koji se ne utiču nje- govu Qdvjetovanju, kojj bo§oljubaQ karska, za koju je joster godine 532 bio odredjen katolički biskup, da i ona, kako sva dalmatinska pokrajina, bila je uzdrmana i uznemirena tolikim ra- tovim, uzbunarn, razkolim i krivovjer- stvom. Ali, kako se zlato kuša na vatri i prijatelj u potrebam, tako i vjera Ma- karana bila je izkušana u tolikim ne- zgodam i za dugo vremena. Uzalud ne- zgode ratova i razprostranjenje razkola lišiše za mnogo godina makarsku Crkvu njezina pastira; uzalud Mladen sin hr- vatsko dalmatinskog bana Pavla iztjera iz Makarske godine 1312 biskupa Va- lentina da se laglje krivovjerstvo raširi u našem gradu; uzalud bosanski kralj Stjepan XV.a vieka (1444) nastojao da razprostrani grčko iztočnu vjeru, i da uzpostavi pravoslavne episkope ondje gdje su vladali katolički biskupi; uza- lud divlji turčin zauzev Makarsku go- dine 1498 zadade smrt biskupu Fran- cišku i drugim redovnim i svietovnim svećeniciri), i skoro za dva vieka ili dr- žao pod svojom vlašću, ili svakog časa nasrtao i udarao na grad i na Primorje, jer Makarani i junački Primorci uvjek hrabri i velikodušni, nepokolebivi ostali u katoličkoj vjeri. I posiie nego su SjUvpi naši predje aa toliko viekova i na razne prokušani bili, a uvjek slavodobitni o- stali; poslie nego mnogi odlični biskupi ovoga grada, medju kojim Nikola Ugri- nović (1583.), Bartul Kačić Zarković (1615), Petar Kačić (1645) i Marijan Lisaić (1664) dobrim izgledom i sve- tom revnošću učvrstiše u katoličkoj vjeri djedove naše, jeli možda milosrdni Gospodin mogao zaboraviti tolike borbe i pogibelji, tolika progonstva i toliku krv prolivenu za vjeru i krst? On nas isti u svetom Pismu osigurava i kaže da ne. Bez dvojb -, kako s jedne strane ne- prestanom i neustrašivom hrabrošću ma karana i primoraca poslie godine 1634 sve Primorje ujedno sa Makarskom bi oslobodjeno od turskoga jarma, tako sdruge strane mirom, radnjom i slogom koje su se u puku da tako rečem udo mile, Gospodin Bog ukloni zapreke i utre put da se Makarska jednom bude dičila darom zasluženim za nepokole- bivu uztrajnost koj i su gradjani poka- zali u staroj vjeri. Da; što za Slavjanske narode bijahu Ciril i Metod, za Njemačku Bonifacij i Petar Canisio, za Englezku Agustin, ta- kav u XVII viek za Dalmaciju i za obližnju Bosnu i Hercegovinu bijaše osobiti Apoštol; življaše to jest čovj§k

ge ovdje, što vi mukom mimodjoste, da ste onom prigodum i 50 f. bili obećali, da ćete darovat crkvi, ako vaa se oda' bere viećnikom; povrh kojih 50 f. još, dobrotvoroosti Selačkoj, ako li ne. — Velite, da ne želite biti načelnikom. Pa 0ašto zato, da se kuuete majčinim mlio kom i hrvatskim imenom? — Znate, gto narod kaže? --- Tko se više kune, manje mu se vjeruje. Nego vi nam na vadjate razlog, zašto ne želite. — Jer ne možete da skladujete s onom liepom krunicom, koju sebi na diku i ponos nanizaste. Za čudo, kako i došle mo goate se uzdržati u kolu, koje je exe- crabile dictu! — Ta nijesu tikve preko DOći iznikle. Pa vi kao načelnik, velik, uman i odvažan, kako ste dopustili da se udomi u obćini pokvareuost, razpu- šćenost i nepoštenje, čemu ste morali stati na put i zapriečiti toliko barem, ako i ne sve ostalo što nabrajate? A gdje sve to? — Koji su pak svi oni, liepo molimo, da ih imenujete, da ih se barem zna narod čuvati i kloniti.— Na njih vi se tužite, jer vam poprićivali, da će vas s načelništva srušit. Istini na čast mi barem toga niti od cigle duše da smo čuli, ali dato sed non coneesso, da je to i istina, pak zašto toliko da vas glava boli za načelništvom ? Ta to ne bi bio ni prvi ni zadnji slučaj. Pa daju kraljevi, padaju ministarstva, pak zar ne bi mogao i jedan načelnik pa- sti? — Eh, dakako, da bi uzvitlalo silne prašine, prouzrokovalo golemih neprilika u svietu, kada bi se svalio takav go- rostas, koji je, „atoputa, hiljadu puta veći nego su svi oni igda bili, i nego će igda biti", bude li vam samo i una pried tako bujna i živahna mašta, da kujete sličnih proglasa. Domaće Viesti. Zemaljski odbor uložio je utok proti zapljeni od namjestništva naredjenoj kod pokrajinske blagajne za svotu od fior. 1982 na podmiru troškova za Tro- girsku mužku ućionu. * * * Ovih dana bila su ovdje na prolazku, kako prednaviestimo, put Innsbrucka osmerica Franjevaca iz Bosne, da u Ti- rolu uče visoke nauke. Prijatelj priobou- je nam imena ove dične kite, nego slu- čajno jedno ime ostalo g. dopisniku u peru. Ostala sedmerica zovu se : Šimić Brat Spiro, Ilčić B. Toma, Čolak B. Lazar, Matijević B. Mirko, Buntić B. Didak, Nevistić B. David i Barbarić B. Aleksa. * * * Ministarstvo koje je udielilo bilo 1600 t. za gradnju vodovoda do poljodjelskog zavoda u Gružu, odredilo je opet u tu svrhu svotu od f. 600. * * * * * * Obćina Selačka ovo po drugi put da bira svoje viećnike. Malo više od tri godine natrag biralo se u podpunom redu, jer bilo mira, bilo sloge. — Na žalost ovoga puta to ne možemo da kažemo. A tko tomu kriv ? Sve do za- dnjeg časa mislilo se, daće g. načelnik, kao što i prvog puta pozvat vidjenija lica obćine, da se dogovore i utanače, koga da se bira; ali svaka dobra nada se izjalovila, čim doprlo do javnosti njegovo remek-djelo. — A zašto g. na- čelnik ovoga puta ne pozvao nikoga? — A zašto koga da i zove ? Zar da ga svjetuju? — Njega izkušana i proku- šana — Pa tko ? — Onaj jedan, bez znanja kojega nema ništa, na blizu mu; a drugoga zašto da uzalud muči? — Zar nije dosta, što pozvao glavare od- lomaka; ne dakako da od njih svjeta pita, dali da im saobći svoju nepromie nljivu odluku! — Pa glavar novoaelski još se usudjuje suprostaviti mu dvojicu kojima imena se ne čitaju u spomen proglasu? — Sve to dalo povoda oporbi, koja se stvorila u dva dana. Njoj ne bio na čelu veleučeni Dr. Martinis, kako njetko lažno tvrdi medju domaćim vie stim u br. 67 ,,N. L."; ako i je Doktor glasovao uz oporbu, kojoj svakako pri- pada pretežnija većina otmenijih obitelji obćine. Oporba je podlegla, ali pod si lom nezakonitosti, što su joj učinjene • Podlegla je uz silni pritisak na pučan- stvo, kojemu su se otvarale crne knjige, u kojim napisani njegovi jadi i nevolje, pak bilo ili plati, ili glasuj kako hoću; 8 česa otimale mu se nepoćudne zlo duhe cedulje, a utiskivale protivne i to baš od onih, koji kako hoće da u svem i avačem budu prvi, tako htjeli i u tom da prednjače, valjda da se ne iznevjere svomu načelu. Podlegla je, kad g. na- čelnik nemao vremena za ovjerovljava- nje punomoćnica sebi protivnih, baveći se primanjem nezakonitih, u koliko ne bile podpisane od svih suposjednika, sto * ništa ne prudilo, jer ako nije tko znao došle, neka zna odale, da dva jesu više od jednoga, što potvrdjuju i ostali čla novi povjerenstva, veleučena gg. Vicko Didolić, doktor u pravu; Vicko Niaiteo, izpitani pravnik; a g. Ante Stambuk pok. Mate ne može dosta da se načudi, kako sbilja ima i cigla Čovjeka, koji bi protivno samo^pomisliti mogao; dočim g. Ante L, Stambuk, komu takodjer bila punomoćnica učinjena od jednoga brata bez podpisa drugoga, da podkriepi razloge svojih drugova povjerenstva na- vadja i to, što on a bratom mnogo više plaća od trećega brata, pak zato da ima pravo i glasovati. Podlegla je, kad se niječe ličnost veleč. podžupniku Gor njega Humca, Lučiću, koji, kako se štije u izbornom zapisniku, po odjeći naličio popu, a dali je ? — Toga ne mogu da dokažu ni g. načelnik, kod kojega ne jednom bio u kući; a i g. A. L.'Štambuk ne bi pravo znao kako se zove, pa i ako mu kmet, jer mu ne bio na krstu. Oporbena stranka podlegla je dakako usljed ovih i mnogih nezakoni- tosti, koje su navedene u utoku; a pre- dobila ja stranka privržena staromu načelniku Didoliću. Slava joj! Iz Šibenika, o Miholjdanu: Jučer se prosu po ovom gradu glas, da nas o- stavlja obče štovani gospodin Augustin Grgić, učitelj gradjanske i da odlazi na Hvar. Njegov premješćaj svih nas je iznenadio i ožalostio. Prepoštovaui sta rina i drugovi od veselja neznadu što da rade, jer im se eto njihovoj želji zadovoljilo. Kakvoj želji, reći će tkogod, zar su oni o tom radili? I te kako ra- dili 1 a sve, jer im Grgić nije hotio služiti kao orudje u njihovim rukama, da sruše Petra, ili Pavla, i jer im Gr gić nije robski ljubio skute i koljena. Njihovoj se želji zadovoljilo d&, ali se narod ucvililo, jer u Grgiću gubi prija- telja i učitelja svoje djece. Dok Vam ovo javljamo, gospodine uredniče, netnožemo, a da se neradu- jemo braći Ilvaranom na dobitku tako vrle i poštene učiteljske sile. Vama, naš ljubljeni gospodine Grgiću, kličemo: S Bogom nam pošli, te Vas pratila svaka sreća po ovoj dolini suza. Vjerujte, gospodine, mi Vas nigda za boravit nećemo, a gojimo čvrstu nadu, da ćete se opet k nama povratiti, vje rujuć u onu narodnu: Svaka sila za vremena. Sibenčanac * * * Ministarstvo odobrilo je osnove za po- višenje dviju cestarskih pruga u nere- tvanskoj dolini da ih obezbiedi od po- plavi u vrieme plime, a to uz trošak od 25.825 for. * * * Zemaljski odbor odobrio je zaključak Vieća Omiškoga, dneva 19 kolovoza o. g. o doprinesku fior. 24.000 u gradnju puta Omiš Zadvarje i ustupu potrebitog zemljišta. Primismo prvi broj časopisa Antiscla verei Monats Reoue što je počeo izlazit u Beču. Uredjivan je njemački i fran- cezki. Poduzeće bilo je blagoslovjeno od Sv. O. Pape. * * * U „Vaterlandu" ima da je magjarski kat. dnevnik „Magy. Allam" upitao za jedničkog ministra financija Kallaya, za što on trpi, što katol. kler u Sara- jevu, na čelu mu nadb. Stadler podu- piran od kanonika Jagatića i Košćaka i gradskoga župnika, razvija panslavi- atička kovarstva!! Ovako piše tobože katolički List, o dva svećenika koji su na diku radi svoje revnosti u vierakom amislu. Do šta se spada u državi gdje si prije Magjar pa katolik! * * * Pišu nam iz Jelse, 27 rujna: Jučer amo imali prigodu da prisustvujemo liepoj domaćoj zabavi priredjenoj u pro storijam ovdješnjeg poučno-zabavnog družtva „Zora", te možemo punim u- vjerenjein reći da to novo družtvo radi u smislu koji se dolikuje hrvatskom družtvu. Uz sudjelovanje jednog odiela naše novoustrojene „Jelšanske Glazbe" nauživali smo se liepe muzike, pošto su Š63t komada tako vješto odsvirali da su sve prisutne iznenadili, te nemo- žemo nego diviti se liepom napredku „Jelšanske Glazbe", kojoj od sveg srca želimo liepu sreću — Zabava je zapo- čela ea deklamacijom pjesme Himna Družtva „Zora" u Jelsi, spjevana na- ročito za ovo družtvo od vrlog pjesnika D. Stjepana Buzolića; pjesma je liepa, ko iz Buzolićeva pera, te je tako uzhi- tila obćinstvo, da se ja i pjesniku kli- calo živio! Glavna točka zabave bijaše Čitanje, koje po pravilniku ovog družtva mora mjesečno biti, što je vrlo pohvalno i što bi u svim hrvatskim družtvim moralo biti. Čitao je naš mladi pravnik M. Drinković, i nemožemo nego biti mu harni da nas je u malo poteza u- poznao sa slavnom prošlošću i duhom hrvatske poviesti, evala mu! Pri svr- šetku igrala se tombola za kojom je sliedio ples. Kako se vidi, eto je to družtvo liepo počelo i nemožemo nego najsimpatičnije pozdraviti njegov rad, i želiti da što češće budemo mogli pri- sustvovati takvim liepim i koristnim zabavam — Živilo dakle, raslo i cvalo to novo družtvo! — * * Ministarstvo imenovalo je Ivana Vio mjeračem. * * * Dr. Vicko Fabiani upisan je u imenicu odvjetnika u Spljetu. * * * Na 15 dojd. otvara se drugo redovito zasiedanje porotnog suda u Dubrovniku. * * * Primismo sa zahvalnošću VIIprogram sralj. nautičke škole u Bakru koncem šk. god. 1888 89. Sadržaj je sliedeći: 1. Meteorologijska opažanja na kr. nautičkoj školi u Bakru, od prof. Andrije Mohorovičića i Antuna M. Zuvičića; 2 Phaenoložka opažanja, od učitelja Narcisa Damina; 3. Školske viesti od ravnatelj- stva. Primismo takodjer liepi prevod Glave Pavla Mantegazze što poklanja našoj mladeži vriedni dalm. učitelj g. Petar Kuničić. * * Svećenik rodoljub iz Prekovelebitske, u privatnu listu, govoreć o svećeničkom demu, što se pohvalno snuje u Zagrebu, veli da bi taj dom imao se zvat „hrvat- ski svećenički domtl, kao što i učitelj ski dom zove se hrvatski učiteljski dom. Nazivljuć dom jedino svećeničkim Čini se, kao da on nije namienjen samo hrvatskomu, nego na pr. i njemačkomu i magjarskomu svećeniku. Nema dvojbe, opazka je umjestna i opravdana. * * * Namjestništvo nakon kazneno sudbe- nih izviđa i izviđa nadomjestno učinje- nih od političke vlasti, odbilo je tužbu proti izbornom postupku mjeseca lipnja 1887 za obnovljenje obćinskog zastup stva u Blatu, te odredilo da se odmah sastavi obćinsko upraviteljstvo. * * Petrogradaka akademija poklonila je slovjenskomu seminaru bečkoga sveuči- lišta nastojanjem prof. Jagića sva svoja izdanja o vizantinakoj poviesti i slo- vjenskoj filologiji. * * Dne 19 pr. rujna njeki Antun Babac iz Jezera a nastanjen u Vodicam kod Šibenika trgao u vinogradu Petra Bi- lana. Najednom skoči mu krv na nos i usta; padne, protegne se i na mjestu osta mrtav. * * # Namjestništvo kao zemaljsko zakladna vlast, odobrilo je zakladno pismo, sa stavljeno na osnovu zavještaja odredje nog od pokojnoga kanonika Mihovila Pavlinovića za osnutak javne knjižnice u Makarakoj pod imenom „Javna bi- blioteka Arcižakana Pavlinovića". * * # Kod preč. g. kan. prof. Š. u Zadru ima još razpoloživih Devetnica presv. Divici Rozarija u Pompeju". Ciena n. 5 po komadu. Preporučamo toplo ovaj duhovni biser. * * * Iz kotara Benkovačkog: Nazad dana na oružničkoj postaji u Stankovcim do godio se sablaznjiv slučaj. Tu je za poštovodju bio njekakvi Izek (onaj, koji je jednom u Karinu pri vinu pucao u... (kako je bio ,,N. Ldonio). Došao mu u pohode kotarski stažmeštar Bruner, a bila pokasna doba. Njetko veli, da mu nije našao u redu ured, drugi da ga je turio, što je u stvari bilo, ne znamo, ali to znamo, da je poštovodja Izek po bjegao i nakon dva dana predao se i sad sjedi u „debelu hladu". • * Tiskom Dioničke Tiskare u Zagrebu, izašlo je liepo i ukusno 3.e popravljeno i znatno povećano izdanje plemenite na božne knjižice „Jesenska Ružica11 Otca Miškov-a, koja sadržava način kako se ima svugdje jednako moliti molitva Sv. Ružarja; suviše način kako pobožno slušati Sv. Misu na čast Gospe od Ru žarja; pak osim drugih molitvica još je u prevodu dodana nova molitva Sv. Josipu što je o. g. S. O. Papa naredio da se moli pod Ružarjem u listopadu. Knjižica sa tiskanim koricara u 32.ni iznosi preko 80 tiakauih stranica, svako otajstvo nosi svoju sliku. Ciena je ostala jednaka: za svaku 10r> iztisaka for. 3 bez poštarine, a svaki pojedini iztisak po 5 novč. Naručbe se šalju poštarskom napu- tnicom na Samostan S. Dominika u Spljetu (Dalmacija). U istom Samostanu još je u zalihi koji stotinjak 2.og laujskog izdanja iste »Jelenske Ružice" Svaka 100 na pro daje se za for. 2 bez poštarine. — * * * Sa Vukišića obćine Benkovac, 27 ruj- na: Kod nas kola, da će opet na Stan kovce iz Karina strazmeštar Radonić, ali ne kao poštovodja nego da skupi njekakve dugove i otrga svoje vinograde, svoje „neko-aade". U to ime da je i pi- tao dopust. Dobro bi učinile njegove vlasti, da ga ne pušte, jer još u na rodu vrije ono o ,,bisazimw i mi se razumijemo g. Bruneru. * * * Primamo iz Benkovca: Ostavlja, nas obćinski liečnik g. Škrivanić. Polazi u narodnjačko talijanski (taka je barem obćina) Pag. Ovdje svoju dužnost nije loše vršio. Ali je talijančina i što je gore pokazuje se bezvjerac. Najnovije viesti. Podieljene su nagrade izložiteljima u Parizu. Porota dosudila je, a pred- sjednik Carnot uručio izmedju (»0.000 izložitelja njima 33.000 raznih na- grada, a medju potonjima njih je 900 nagradjeno redom ,,Grandprix". Pred- sjednik Carnot tim je povodom re- kao, kako se nada, da je ova sviet- ska izložba predtečom ere mira. * * Doček kraljice Natalije u Beogradu nadkrilio je svako očekivanje te je bio silna i veličajna ovacija srb- skoga naroda. Na pristaništu, onda u tvrdjavi te ulicam kojima se je kraljica vozila do svoga stana u kući udove Bučevićke, stajaše nepregledno množivo, 50.000 osoba Od namje- stnika i ministara nije dočeku nitko prisustvovao, a nisu takodjer došli ni metropolit Mihajlo ni ruski posla- nik Persiani; nasuprot prisustvovali su incognito nekoji strani poslanici. Kada je provod prolazio kraj kra- ljevskoga konaka, ovacije, dotle silne, postadoše još veličajnije. Vrata od konaka, koja su u tu uru obično o- tvorena, bijahu zatvorena, a svi pro- zori zastrti. Ta neobična činjeniča dala je povoda, da se je pronio glas, kao da su namjestnici silom spriečili mladoga kralja, da svoje majke nepozdravi. Pred konakom sta- jaše p6 bataljuna vojnika, jer se je moralo bojati, da bi množtvo moglo silom provaliti vrata od konaka te kočije u konak uvezti. * * * Mladočeh Pekly izjavio je izbor- ničkoj skupštini mladočeskoga kluba u Raudninu, da je njemačko-austro- ugarski savez zaprjeka saveza medju Austrijom i Rusijom. Julij Gregr izja- vio je Žižkovu, da se mora uzpo- staviti državno pravo zemalja češke krune i obaviti krunisanje kralja. * * * Sukobiše se u tunelu medju Ari- anom i Planeoltolom u Italiji dva osobna vlaka. Razlupano je do 20 vagona, a ubijeno preko 30 putnika. * * * „Correspodence dei' Est" javlja: Kralj Aleksander navodno se ustru- čava posietiji svoju majku, dok mu lo otac izriečno nedozvoli. Kod izbora izabrana su 102 radi- kalca i 15 liberalaca. * * Ministarsko vieće u Carigradu pre- poručilo je, da se radi nesigurnoga stanja u Srbiji turske čete pojačaju na granici, naročito u Kosovu i No- vom pazaru, kako bi Turska mogla produsresti sve eventualnosti; nu Sul- tan nije laj predlog odobrio. * * * Bečki dopisnik „Standarda" ja - vlja, da je Rusija naručila u Fran- cezkoj znatnu množinu pušaka ope- tuša Lebelova sustava. Po milijuna tih pušaka imalo se je predati već u lipnju. * «H * List „Russkij Kurjer" u Moskvi obustavljen je na šest mjeseca radi članka proli plemstvu, u kojem kaže, da u zapadnim gubernijam ruski vele- posjed nenapreduje, i da su ondje Polj aci faklično na čelu ratarstva. Ruska ideja može ondje samo po tom pobiediti, ako se dokinu besmislene iznimne mjere i ukloni glavni guber- nator. Priobćeiio. ) Izjava. U Br. 58 „K. D. omiški načel. Franceski, polemizajuć sa bivšim nač. Brkanovićem, kao od neke že- lje iztiče i mene pri toj borbi o obćinskoj njivi i toru, kamo nigda ni zažeo, ni zaslrigao. Tatno se ne- ulagam, jer se borba odnosi na ure- dovnu predaju izmedju dva obć. U- pravileljstva. Njihov dakle posao. Divim se samo onomu čestitomu za- pisniku! Nego nač. Franceski, kr- steći me Brkanovića „nadahnileljem i pobočnikom", kruto se vara, pošlo sam ja stao na oporbi i onda, kad su ona dva druževala. Danas oba, istina, na oporbi, ako i no uz je- dnako zanimanje. Brkanović t. j. bori se o prošlosti, i to iz svoje ere, dok se ja bavim nešto o dana- šnjoj upravi, tražeći, da ju u sva- kom pogledu zamicnim čestitijom. Za prorešet računa današnje upravo ostaje vremena; a sve što je drugo „K. D." od g. 1885 do danas iz ovih krajeva proli njoj napisala — to je sve gola istina vrhu javnih fakta i pučkog vapaja. Žeževica, 20 rujna 1880. Don Ivo Lučić župnik. Odpisi „Kat. Dalm.« Č. g. D. I. U. - Svib — Za nK. D." primljeno, ubilježeno i oglašeno. Primi- smo i za 200 ar. su 200 obv., koje od- premismo već u predproš. utorak. Sr- dačan odpozdrav! Ć. g. D. J. C. S. - Omiš — Preina- čismo. C. g. x. — Ljubuški — Vašu pje- smu na pozdrav Braće Franj. odputo- vavših u Innsbruck nemožemo uvratit, jer nije Čitljivo napisana, a osim toga bezimeno! ć. g. Brkanović — Vašo Priobćeno u dojdućem broju, jer nam danas fali prostora. 0. g. T. J. — Orebići — Naručba stići će vam sutrašnjim parobrodom. C. g. B. — Fontane Mi nijesmo pri- mili one dopisnice. Obrnusino odmah. Bratski odpozdrav! E. G. G. — Petrićevac u Bosni — Slutimo, Vaše je zasluga radi novoga predbrojnika te srdačno zahvaljujemo. Šaljemo po adresi. Č. g. II. II. — Zagreb — Br. f)4, 56 šaljemo ponovno uz bratski odpo- zdrav ! Č. g. P. P. (J. - Trst - IJbrojismo Vas od 1 tek. J) Za pisma pod ovim naslovom Ure- dništvo neuzimlje na se nikakvo od- govornosti.

Gospodarima propi3aoo je da smatraju radnika kao brata, da gledaju oslnditi njegovu sreću pravednim uvjotima, bditi na njegove koristi duhovne i tjelesne, poticati ga na dobro izgledom kršćan- skoga života, i nikada ne odalečiti se, na njegovu škodu, od pravila jednakosti i pravice. Vama napokon, moji sinovi, i svjema od vašega zanata, potrebito je ponašanje dostojno pohvale, viernim izvršivanjem svojih religijoznih, domaćih i družtvenih držanstva. Vi ste mi sada rekli, a to me je obradovalo, da je vaša stalna od- luka podvrći se radu i njegovim po sljedicam, da ćete se uviek pokazati mirni i čustljivi prama vašim gospoda- rima, čije je zvauje naći vam radnje, uzdržati se od svakoga čina, koji je, kadar uznemiriti, da ćete hraniti u va šem srcu ćustva odanosti i zahvalnosti sv. Crkvi, koja vas je oslobodila od jar ma robstva, i prama Namjeatniku I. Krsta, koji ne će nikada kao Otac o- dustati da se brine za vaše koristi, na pominjuć vam vaše dužnosti, sredstvom jezika ljubavi. Ova ćustva nek ostanu neizbrisiva, i neka se umnažaju u vašim srcima. Go- dinama otežčava se naš položaj a po- treba realne nezavisnosti i slobode u vršenju Našega zvanja danomice je ja- snija. Kako dobri katolici, dragi sinovi, budite vierni ovomu svetomu pitanju. Svako u svome krugu smatrajte dužnošću braniti i pospiešiti slavlje. A sada, mili sinovi, vratite se u do- movinu, u ouu Francezku, gdje uzprkos individualnim prolaznim pogreškama, ipak nije se vidjelo propadati gorljivost za dobro, niti probliediti iskru blago- darnosti i požrtvovanja. Vratite se k va šim ognjištima i pokažite vašim pona- šanjem da u družbama, gdje vladaju vierska načela, ujedno vladaju bratska ljubav, mir, nauka umjerenost, duh pro vidnosti i domaće štednje. Pogled i ruke, koje podižemo k ne- besima i koje ćemo podizati svakidan, za vas mili sinovi, ovo su zavjeti, mo- litve i prošnje. Ovo čekajući kao znak i biljeg božjih milosti, Mi vam podje- ljujemo Apostolski blagoslov. Mi vas sve ovdje prisutne blagoslivljamo vele srdnošću očinskoga Našega srca. Blago- slivljamo vaše vjerenice, sinove i obi- telji. Blagoslivljamo vaše glavare, do- broćince i sva pobožna družtva, kojima vi učestvujete". Odličan značaj. Vadimo iz Lista ,,L' Osservatore Ro mano" pod br. 244 ulomak iz krasnoga govora, što ga je odvjetnik Scanni iz- rekao u napuljskom sudu na obranu Lista „Vero Guelfo", koji je u jednom ćlanku od 20 rujna 1888, označio dan 2.ti rujna, kao dan lopovštine i grabeža, i prozvao gadnim činom, ono Što se zbilo u Rimu za poznate provale, itd. Govornik pokle je napomenuo koliko ih je i izmedju političara liberalaca koji oštro navaljuju na zaposjednuće Rima, nastavlja: Neću reći jeli ili nije rad toga članka imalo biti obtužbe; nu velju da je ono bio vapaj saviesti, izrazujući svoje ideje. Gdje je sloboda? ona slo- boda toli mila rad koje se čovjek svoga života odriče ? Nijekajući možda jednu školu, jer se drugoj pripada? Namećući svoje ideje, svoje misli? Paleć tamjan pred nogama vodje svoje stranke a nabacujući se bla- tom na drugoga? Oh, tada prvi tirun bio bi darivatelj slobode. Nerun i Ka ligola bili bi otci puka. Nu dakle, što je sloboda? Od Alpa do Etne o njoj se govori! a govoreći mnogo, izgubi se njezin zna- čaj i smisao — Nadri-slobodnjaci, mješte bistriti, mute. — U članku se vidi želja proti cjelokupnosti države, govorio je malo prvo u svom sjajnom govoru P. M. Ali, velečastni zastupniĆe zakona, nadjite mi u obtuženom članku jednu samu rieč proti državi. Ništa ne zasieca u monarhičnu usta- vnu upravu. Uprav ništa. A zašto? Jer toga nije trebalo. Pisac nije pazio na ovaj ili onaj ustav, ovu ili onu upravu, rime pazio je na borbu izmedju Krsta i Satane. Izmedju Satane, koji je proglasivao, da je pobiedjen Jehova sveštenika ( vinto il Geova Dei sacerdoti) i Krsta utemeljitelja naše svete vjere.— Pisac branio je Krsta — utemeljitelja vjere svojih otaca. Ne bi apostata, ne bi odmetnik. Saviest mu kucaše, tako da ga je nadahnula da zavapi: što ura- diste od naše domovine ? od našega prava, od naše saviesti, od ove Italije, koju Dante i Petrarca u ime božanstvenoga Nazarenina podigoše do tolike slave, u ime onoga Nazarenina koji ja predigao iz tmina Italiju, Europu, sviet• što u- radiste? Na to pisac, na to je samo a na ništa drugo nije pazio, pred nevoljnim, prizorom Što nam od 18 godina pruža Italija, ta velika naša domovina, od 18 godina odkad u onom kobnom danu top provali kod Porta Pia. Kroz Porta Pia unidje vlada, odričući se Cavourove besjede, niječući Mena brea-ovu politiku, ne pazeći na kraljevu rieČ, ne haj ući za Lanza-ove suze; to reče Crispi pri jednoj gostbi, jer se pri gostbi razpravljuju važne stvari talijan- ske. Pri ovim činima, gospodo, narodna se saviest pobuni, jer revolucija nije ni- kad imala topom unići u Rim, takvim usilnim sredstvima — mitraljom! Da, pri ovim činima saviest se pobuni, i glas se puka diže pri tolikoj nesreći. Od 18 godina silno odjekuje u Rimu tužba samoubojstva, hripaj umirućih od gladi, očajna vriska šenutih. Sve je nemoralnost. Ruši se svaki vez vjere. Sjetite se one nesretne noći kad je kroz ulice rimske krećao sprovod smrtnih ostanaka angjelskog Pija IX; ti ostanci za svakoga su bili sveti, a nije li se ipak išlo proti tim ostancima, * nije li ih se hotjelo baciti u rieku ? A što se neradi proti Lavu XIII.? Ipak jednog dana gvozdeni čovjek, njemački kancelar Otto von Bismark prignuo je koljeno pred Papom, koji ga je primorao odreći se zakona o kultur- kampfu.. .. dočim neki, da steku čast progovoriti s Bismarkom, lete simo tamo, gori doli, kao djetići ili što slična. JeC ovo vaša sloboda ? Evo poviesti Fakata a na šuplje rječitosti, ne. Nu pročitajmo članak: ,,20-ti Rujna". „Osamnaest je godina minulo, odkad kozmopolitične nadri-stranke, okupljene pod eruim stiegom Sotone, počiniše naj nepravedniji grabež, lišiv Papu one ci vilne vrhovne vlasti, što su potonji do godjaji dokazali da je bila neobhodno potrebita za obsluživanje dužnosti i uz čuvanje prava Njegova visokog poslan- stva". Stanimo. Ovdje se ne govori o Papi — kralju — pisac članka ne traži krune nego thijaru. Nu hajdmo napried: „Brojimo od tada 18 godina, i 18 go- dišnjih zadnjih dana, bolnih i težkih, ne samo kao spomen na jednu veliku ne- sreću, nego na mnoge prevelike nesreće". Nije li možda taj dan bio nesrećan ? Ne rekoše li to isto Ratazzi, Lanza, Manabrea, Visconti Venosta? Napried: „Provala na vratima Porta Pia, to je preludij onim definitivnim od Vatikana, na koja očijukaju oni isti koji prvo nedjelo počiniše; provala od Porta Pia, da više ne rečem, jest najizdajnija lo povština našega vieka, i za stalno to je najnepolitičnije djelo nove Italije". Ne, govorio je M. P., ne nije bila provala od Porta Pia preludij provali Vatikana. A ja velim, bio je preludij srušenju božjeg prestola — zar ne čuste da je u Campo dei Fiori počela nova vjera, da su počela nova vremena? 1 da se hoće uništiti Krsta Gospodina našega ? A vam, generalni odvjetniče, još ću reći, da je bilo govora, da bi trebalo sastaviti 20-ti Rujna sa 9-tirn lipnja. U Rimu ne proslovi rimska saviest. Ne. Nego se Sotona razdere: Civis roma- nus stim. Jednog dana Parižani smierno se kla njahu nekoj goloj ženi, sasma goloj. Bij ase božica Razuma. Nu ipak dodje vrieme, ta žena pruži ruku, da joj tko dade kruha, da ne skapa od gladi. Tamo u strašnoj konvenciji Marat, Danton, Robespierre držahu se i oni nekakve vjere. Ne, ne bjehu bezbožei ; Robespierre naglasi da bez Boga nema slobode; a Duprat-u, koji se pokazivao kao bezbožnik, odvrati: Atheizam je stvar aristokrati Sna i nemoralna, a mi imamo potrebu od Boga u uaŠim nevo' ljam. 20-ti rujna bi više nego preludij. Ide se Rimom, ko Bajazit, koji kad je ula zio gazijaŠe svećenika. Svi vidiše da je Papstvo veliko, sjajno, puno sunčanog poldnevnog svietla. I kad ga držahu za mrtva bijaše življe nego li prije. Veliki talijanac, mnijase da ga je u ništio — ipak na sv Jeleni drhtne, na sv. Jeleni umre s Krstom u naručju, proseć njegov blagoslov — 5 svibnja jest dan apotheose za Papstvo. Ali danas, biedna Italijo ! danas djeci od ruke do ruke ide Buchner i Damin. Riichner sa silom i tvari. Lobroso uči da sram (pudor) dolazi od putet, smrdi. A vi koji učite načela koja niječu Krsta, vi koji uzgajate puk, od ovizih atheja mislite dobiti pravice, vi nećete Pape. Predsjednik: (glasno) oh, nije istina što ividite, — ustanove hoće Papu. Scanni: C. predsjedniče, vi ne živete na svietu. Predsj.: živim u svietu, znam zakon i zahtjevam da taj bude poštovan. Scanni: Ne reče li jedan ministar: katoličanstvo je umrlo? Predsjedniče, što vi tu vidite? Predsj.: vidim zakon, Scanni: Ali država je bezbožna. Predsj.: Na to vi nemate paziti! Scanni: Vi ko sudac valja da za niječete Boga. Predsj.: Tko niječe Boga ? Tko ? Tko ? Zar ako je šaka derana zlostavila o stanke Pija IX? Ja žalim te divlje pri zore. Ima dobrih i opakih. Scanni: Dakle govorio, sam da ovaj članak ne ruši ustanove. Branim „II Vero Guelfo", jer branim Krsta. Ovaj dan mi je na čast, jer branim List koji ustaje proti podlosti i modernom robstvu i zadovoljan sam što čast. predsjednik na- zivlje deranima i hucmutima zlostavljače ungjelskog Pija IX. — Zaključujem. Bog i Domovina, Bog, Bog, u našim mislima, u našim djelima, vaviek. A vi talijanci dok se od Njega oda lečujete, označujete svoje &amoubojstvo. (Uredničtvo Lista bilo je riešeno od obtužbe Ži vjeli ovakovi odvjetnici, koji bez straha i srama jasno i glasno sva- komu u brk istinu divane.) --'v/vv V\/ U \j VXA/Vwv—— Hrvatski sabor u Zagrebu Sjednica od 23 listopada. Izvjestitelj Miškatović sa nekoliko rie- či predlaže, da se prihvati osnova, ko jom se povisuje plaća nekim sveučili- stnim činovnicim i slugam. —Primase Prima se predlog, da sa prodadu neke erarijalne zgrade. Prelazi se na upite. Zast. dr. Vrbanić povodom pritužbe obćinskih viećnika obćme Crna stavlja na vladu upit uz kratko obrazloženje: „Je li vlada voljna naložiti kr. župa nijskoj oblasti županije sriemske, da po svom izaslaniku temeljito i nepristrano izpita pritužbe podignute po velikom dielu obćinskih viećnika proti načelniku g. Stanku Vraničiću sbog nepravilne u prave 8 obćinskom imovinom, te da pre ma potrebi po upravnom odboru zame tne karnostni postupak proti istom na- čelniku ?" Predsjednik zaključuje sjednicu te u reče aliededu za 25. o. mj. Sjednica od 25 listopada. Čita se osnova zakona o promjeni nekojih ustanova zakona od 5 veljače 1886., kojim se preinačuju, odnosno na dopunjaju nekoje ustanove zakona od 28 siecnja 1881 ob ustrojenju gradskih ob ćina u kraljevinam Hrvatskoj i Slavo- niji. Ob ovoj stvari govore za osnovu gg. Crnković i predstojnik Stanković, a proti njoj g. Vrbanić. Većina je primila osnovu. čita se „osnova zakona, kojom se prei načuju nekoje ustanove zakona od 5 ve ljaČe 1886 o upravnim odborim u žu- panijam". Osnova je bez razprave primljena, kako je predložena. * Čita se, kano 4 toćka dnevnoga reda, izvješće odbora za obćinarstvo". Osnova glasi: §. 1. Ustanove §§. 37 i 38 za- konskog članka XVI. 1870 ob uredjenju obćina i trgovišta, koja neimadu uredje noga magistrata, protežu se i na podru- čje bivše hrvatsko slavonske vojne kra- jine, ter se odredbe §§ 2., 10., 12., 15. i 16. reda za seoske obćine u ces. kr. vojnog krajini od 8 lipnja 1871., u ko- liko 8 §§. 36. i 38. spomenutoga zakon skoga članka stoje u oprjeci, stavljaju izvan krieposti. §. 2. Provedba ovoga zakona povjerava se banu. Zast. g. AmruŠ je proti tomu, da se smije načelnik obćinski izabrati izvan obćinara dotične obćine. To postoji u bivšem provincijalu, a sada se proteže i na bivšu Krajinu. To da n. pr. ne smije da bude u Dalmaciji. Riše korist, koju bi obćine imale od tuda, da je na- čelnik vezan svojim posjedom i vezan svim uz korist te obćine. On je zato, da bude načelnik izabran iz sredine obćin- skog zastupstva. Sada obćina mora bi- rati onoga, koga politički činovnik pred- loži. Ovakav je načelnik narinut. Ako ga ne izabere obćina, to ga namjesti o- blast provizorno te radi kao pravi na- čelnik. God. 1871. bilo je sposobuih ljudi u Krajini, a god. 1889 nema spo- sobnih. I to je plod zlosretne nagode. Nagoda je kriva svemu zlu, što ga ima mo u Hrvatskoj. (Zast. Gzernkovich se glasno smije.) Sieća na okružnicu pokoj, velikog župana Stipetića, koji je rekao, da je u većini obćina njegove županije vladao nered. Riba od glave smrdi. (Pri govaranje na desnici.) Veli da nije nuž- dan jedan obćinski red, jer se taj mora prilagoditi potrebam. Tako je u Pruskoj, tako je u Hessenu, u Bavarskoj. Razlog zašto se sada sve ustanove obć. zakona protežu na bivšu Krajinu jest taj, da se policajne odredbe na sve protegnu. Mi sli, da bi mnogi obćiuari smatrali za čast da budu makar bezplatno načelnicim. Tako je u Cislajtaniji, ali tamo postoji autonomija obćina, a obćine su podredjene opet autonomnom tielu, zemaljskom od- boru. Ali kod nas ne treba načelniku, da radi za obćinu, nego glavno je: „Ti ima deš raditi, da bude izabran Petar ili Pa- vao, inače te tjeram." Takove rieči pa- daju. Za to kod nas neće nitko od imu- ćnijih da bude načelnik, jer neće biti sluga političkih činovnika, niti da Širi ovdje nezakonitu i u zakonu neosnovanu magjarsku državnu ideju. (Živio na Ije vici) Govornik je proti osnovi. Još su govorili za osnovu gg. Kršnjavi i Stanković, a onda je osnova primljena, kako je predložena. Crkvene viesti. čitamo u novinam, da Sv. 0. Papa nije potvrdio novoimenovanog mo- nakovskog nadbiskupa. * * * Solnogradski nadbiskup Eder po- svetio je na 26 tek. novoga mari- borskoga bi kupa Napotnika. * * * Nadošlo je u Rim i novih fran- cezkih hodocastnika. INa 27 tek. pri- sustvovali su Papinoj Misi u sikstin- skoj crkvici. Dan prije slušali su Misu u Vatikanskoj bazilici i pristu- pili na sv. pričest. * * * Novim poklisarom Španjolske kod Svete Stolice imenovan je duka od Baene. —-"č," ^ Sto ima nova po svietu? U adresnom odboru češkoga sabora izjavili su dr. Itieger, Trojan i feudalni veleposjednici, da češkomu državnog pravu prilažu istu važnost, koju i dočesi. No dali je danas zgodno vrieme da se pokrene akcija u prilog <Jržft' vnomu pravu, riešit će se u sliedećoi sjednici odbora. Oglašena su sliedeća vojnička pro_ maknuća u studenome: Pod pukovnici^ četnici: Nadvojvode Franjo Ferdinan{} od Este i Eugen; četnikom satnik cta(j vojvoda Leopold Spaaoje; satnikom ko. njaništva nadvojvoda Franjo Spasoje- nadporučnikom nadvojvoda Ftrdinand' Gjeneralima topništva: Reinl^er Waldstatten, knez Grunne; podmaršaljl ma: Grandt, Sponner, Kollarz, Schroft Milde, Ppeiffer, Hranilović, Watteck, p0! slanik u Biogradu Thiimmel, Alborv Paxy, Fux, Gklgocky. Osim toga je imenovano: 16 pukov nika gjeneral-majorima, 44 podpukovni- ka pukovnicima, 66 četnika podpu|j0 vnicima, 93 satnika četnicima, 127 8a tnika II. razreda satnicima 1. razredg 166 nadporučnikS satnicima, 297 poru' čnik& nadporučnicima. O^leaniste i Bonapartiste sjedinili su se pod naslovom „stranka prava*. Bou- langiste nisu se odazvali pozivu, da Btupe u tu stranku. 1 Bruseljski „Moniteur" objelodanjuje kraljevski dekret, da se za pješaštvo i genijski sbor ima uvesti Mauserova pu- ška opetuša. Talijanska vlada će tražiti od komore 17 milijuna lira za nabavu praha bez dima i za to potrebnih pušaka. Za če- tvrt godine moraju biti gotovi naboji sa ovim prahom. Novine pišu, da će biti žestoke razprave u saboru, kad ovo do- dje na dnevni red. Grad Beograd uzeti će zajam od 12 milijuna franaka za uvedenje plina, vo- dovoda itd. Zakon skrojen u Berlinu proti soci- jalistim, sadrži ove ustanove: Socijalno- demokratički agitatori mogu se na go- dinu dana izagnati. Poslie tog vremena mogu se vratiti u domovinu samo s dozvolom zemaljske redarstvene oblasti. Trajanje zakona nije ograničeno. Pučiiće, 25 listopada. Velecienjeni gosp. UredniČe! Evo i mene, da Vam se posije toliko vremena iz ovih naših strana javim Samo dvie. Stare su, ali ipak zaslužnju, da jih se na vidjelo iznese. Prva je, što naši neki tobož Hrvati odveć se kite tudjim pe- rjem, dok svoje sa sebe bacaju. Jeli po mjestu, jesu li u „Skupu" to ti ga oni vazda tepse talijanski, kd da smo u Veroni, pa neima koga, da nas razu- mije. Ja bih želio, da se ovomu stane na kraj, te barem u našemu „Skupa", koji je, ako se nevaram, prvi u Dalma- ciji svoj hrvatski barjak razvio, toga se ostavi, ili barem hrvatski hrvatsku braću pozdravlja. Druga je malo žalostnija, ali i nju treba kazati Nekidan slučajno podjem na luku, da med drugim i ja čekam Rismondov parobrod „Dalmacijuu. Kamo sreće, da nepodjoh! Putnici ve- selo i mirno izlaze, a moj ti upravitelj „Dalmacije" ala da ti ga psuje. Kape- tan je, valja pravo reći, nešto obzirniji bio, jer barem nije upravno psovao. Groza te hvala, kad čuješ od njegovih podložnika, gdjeno javno, pred svom on- dje sakupljenom svjetinom, Boga psuju. Nije li to sablazan? Nadam se, da će naši o»ci mjesta, kojim je vele doisto na srcu dobrobit svoga puka, nastojati, da se što takova u napriedak nebude dogadjalo. Na stranu 8 tim prokleatvom. Ovih dana svršila je kod nas jematva. Našlo se je vina preko svakog izčeki- vanja. Još mu nije udarena ciena. Kod nas Vam se sveto rozarije govori svake večeri, i to već od nekoliko godina na zad, odkad nas je blažena Djevica Ma- rija oslobodila od one strašne bolesti poznate na daleko. Crkva Vam je uvjek puna avieta, a tomu doprinaša i velika skrb velč. Žu pnika D. Ante Dobronića. Tud su nam i puti u mjestu bolje uredjeni. Za sada mi je ovo dosta, a drugi ću put na drugi način javiti, ako Sto sli- čna dočujem. Do vidjenja! Pčela.

biti okruženo duhom katoličkim, ni- jedan bo drugi grad Švicarske nije taku proniknut duhom katoličkim, ka- ko Freibui g. Bili će takav, jer vlada, koja će njim upravljali, ide posve složno s crkvom; jer će profesori biti takovi; jer će mladež u ogro- mnoj većini biti takova. Dogodi li se ma kado, ter bi u oprjeku došla na- uka sa dogmaliin, ovi čepoliediti, a ne ona". Freiburg, koji je na medji dvaju velikih naroda, francezkoga i njemačkoga, birali će profesore me- dju odličnim katoličkim učenjacim je- dnih i drugih, kao što će se i pre davati u oba jezika. Ovakovo sveu- čilište biti će stjecište mladeži sa svih sirana, a ne ima dvojbe, da će naći i svestrane podpore. * * * Rimski pape višeput su pokazali, koliko im je na srcu grčka knjiga i napredak, što je osobito pokazao Prvim govorom ,,o griehu«, dušu ti je potreso da si morao procvilit i suzam se obli vat. Pak tečajem devetnaest svet- Kovm* o grdnoj grehoti svaka mu raz- novrstna, rječita, slikovita, dubokoumna i ganutljiva. Imao sam prilike slušati mnoge pro- povjedaoce, ali živosti, bistrine, i silne neodklonive ganutljivosti, moje uši čule nisu izim iz zlatnih usta Otca Puratiča i pok. Matasa. Njegov je jezik žarki plamen što srce ražiže, oštri nož što dušu para. Tko ga slušao nije, vjero- vati neće nit može. Um duboki, proni- cavi, znanje svestrano, bogastvo miloga našega jezika, glas jasni i glasni sve u divnome skladu, na oltaru gledajuć ga i slušajuć pričinja ti se ko neko novo više biće. O. Rajić je pun znanja, pun kreposti. Od rana jutra pa do kasne večeri neumorni taj božji poslenik u Gospodnjem vinogradu se trudi i radi. Nego sve odstranimo a malko se su- stavimo na današnji njegov govor. Puka niže i više ruke je zadosta. Predmet mu je: Pad angjela, pak namješčaj Sve- tih na njihova sjajna sjedališta; potom uzporedjaj grieha ljudskoga sa onirn Lucifera i družine mu, pedepse jednih i drugih, milost nedana angjelim a Iju- da ga je učionsko školsko vieće odre- dilo za stalnog učitelja na Selca. Svim srcem možemo se Selcim radovati. Ob ovomu oni će se u kratko obistiniti. S Bogom, nas vriedni učitelju ! Sretan bio! Cvjetalo ti zdravlje, ka- kono cvjeta u promaljeće ruža, ponaša- nje i nadalje izgledalo ti čisto kako i zimski snieg, srce ti plamtilo žarom prirodjenih ti vrlina, dobrote, otačbeni štva i riedke plemenitosti, poput jasnog ljetnog sunca bio ti plodonosan život, kakono je i jesen; čestit bio, izgledu mladeži! Već od nazad nekoliko mjeseci gradi se kod nas i nova kuća za župnika. I doistine potrebno je bilo, da mu se zgradi, jer u prvoj nije nikako mogo stanovati, a u drugoj stanovao za plaću. Trgovci ove godine nas nekako osta- vili, ovi drugi htjeli bi naše dobro vino kupiti za male novce, a toga borme neće biti, jer naše cielo selo drži se one govoreć, da je bolje čekati do boljeg vremena Prijatelj. *') «.> »"v sadanji SV Otac papa Lav XIII., po- dem dana, dokle napokon zaključi: tko JonlKIlA trpobi IrolaiTli C t? Afnnnniin 1 I„ IO /*i > • > t •• 1 dupiruć grčki kelegij sv. Atanazija u Rimu. Isti sv. Otac osnovao je ne- davno u glavnom gradu Grčke ka- tolički grčki lycej. Na tom lycejn biti će osnovna, srednja i klasična obuka, a uz to predavat će se i živi jezici. Tim povodom pišu grčke no- vine „Anatolć": x Izbor imena za lycej nije mogo da bude sretniji, jer je stavljen pod zaštitu sv. Dionizija Aroepagite, koji je proslavio grčku crkvu, a zaštitnik je glavnoga grada. Pod tom zaštitom, a pod nadzorom biskupa Marang6~a novi će Iycej u spievati, kako se samo želit može, a mi se nadamo, da će na skoro donieti najboljih plodova. Buduč da je taj lycej osnovan darežljivošću Lava XIII., to je očit znak kako pape vruće žele, neka katolici uz vjeru čuvaju i narodnost svoju. Bajka je dakle, koju treba zabaciti, da cr- kva katolička hoće polntinšti one, koji k njoj dodju. Istina je baš pro- tivno, jer crkva katolička ostavlja posve slobodno svakomu narodu, da sačuva svoju narodnost, pak koliko može i daje sredstva, da djeca njena budu podučavana u materinskom je- ziku i uzgajana narodno." V. je gori? — Cas je neopisiv, koji će mi do smrti neizbrisiv u srcu ostati, kadno svom žestinom božanstvene rieči naniza nepodobštine i pogrdjenja koja grešnik grehotama čini svomu Bogu i pogaženoj krvi Isusovoj. Tada, u tom času, nije bilo duše koja nije propla kala, nije bilo duše koju suze neobliše, avak živo ganut uzdisao vapijući: Isuse! Isuse! tako da se propoviedaočeva glasa čulo nije, jer svom crkvom sveti žamor se je odliegao. Ja toga časa, umriet ću, ali zaboravit neću. Meue, kao što i sve ostale, ne samo je gaolio, ne samo na suze, cvil i uzdisaj prignuo, nego ulio mi u grud takav strah, taku mrzkoću protivu toj sedmoglavoj hidri smrtnoga grieha, da ovo pišuć, ježuri me spopa dajn, i pero u ruci mi drhće ... Ja bih O. Rajiću samo jednu rekao, molim da oprosti mojoj smionosti, d-v bi dušam silno koristio, i svoj red pr >dičio, kada bi se dao na propovjedaonicu. Mi to od srdea želimo« Čujemo, do malo da će nas dobri pastir ostaviti .... Dobri otac ima svoje razloge odlazku, ter za to ga i nemolimo na ostanak, nego kad to bude, kliknut ćemo: iz dna srca. Hvala ti i doviek ti sretan put! —0— Domaće Viesti. N. P. g. biskup Strossmayer uložio je utok proti zapljeni dobara njegove biskupije. * * * Naknadno donosimo slučajno nam i zostalu viest, da je zadarsko obćinsko vieće glasovalo 400 f. kao doprinosak obćine za popravak dragocienog starin skog kora u crkvi 00, Franjevaca u Zadru. Sabor, kako je poznato, odbio je bio dotičnu prošnju, jer da je za kor dužan pripomoć u prvom redu sam grad. * * * Sto ima iiova po svieta ? „Fremdemblattu" javljaju iz Beograda, da Milan Obrenović opet kani na neko- liko dana iz Pariza poći u Beograd. Rimska „Tribuna" javlja, da se Crispi opet sprema k Bismarku u Berlin. Poz nije viesti poriču Tribunu. Njemački car i carica odoše iz Cari grada na 6 tek. i to preko Mletaka. Oa rica predprosle je noći bila do 1 sat po polnoći na gostbi u haremu. Sultan i car imali su dogovore, kojim je prisu- stvovao i ministar vanjskih posala Said paša. Petrogradski dopisnik ,,N. Fr. Pr." ja vi ja, daće se ruski veliki knez prestolo- nasljednik zaručiti sa princesom Marga rotora Pruskom. O tome da je bilo go- vora i na udienciji izuiedju Bismarka i ruskoga cara. Iz Rima javlja isti List da mjeroda- vni krugovi Italije nežele na Balkanu ništa, van da se uzdrži status quo, koji da je ponajbolje jamstvo mira i slobo- dnoga razvitka Bugarske. Italija, Nje- mačka, Englezka i Austro Ugarska idu tek za tim, da izbjegnu sukobe. Imotski, prvih studenoga. Na domaku su eto pune dvie godine dana da nas dobri otac Josip RajiČ za- laže sladkim kruhom božanstvene rieči. Ja sam ga neprekidno slusao, zobao tako rekav njegove rieči kano biserno zrnje, srkao BVU milinu njihovu kano božan stvena ambroziju. Taka je moć i snaga njegove plemenite duše, nježna srca, vatrene rieči. Ali evo tri mjeseca dana da nas o jednoj te istoj stvari podučava. Postrana, 5 studenoga. Evo me, da Vam, velecienjeni gosp. Uredniće, javim nekoliko rieči o smrti i sprovodu Don Marka Karamana. Bu dać bio mrtvi dan, a i jer je cielo ju tro upravo kiša lievala, nijesu mogli doći mnogi prijatelji Don Markovi, da ga za zadnji put poljube i do groba izpr&te. Ipak, u koliko se je moglo, sprovod je bio odveć liep. Od svećenika bili su prisutni: vlč. Don Tode Pavlinović, Don Grgo Lukas, iz Spljeta dodjoše još vlč. Don Mate Ivanišević duhovnik i predstavnik u sjemeništu, post. O. Vice Ivanac a kle rikom Ivanom Grubišićem. Po dovršenoj svet »j Misi krenuo je sprovod put Jesenica. Da nenabrajam pojedine i skupštinu, mogu reći, da je cielo selo sliedilo lies pokojnika, koje je doistine svim srcem i dušom ljubilo Don Marka, za kojim je neprestano za cielog po sata naricalo. Malo dalje mjesta, če- kali su Jeseničani lies, dočekavši ga, krenuše ujedno svi u Jesenice, gdjeno i pokopaše svog milog Don Marka. Neću Vam opisivati preveliki plač i jaukanje pri ukopavanju. Plač vriednog župnika Don Mate, nerazdruživog pokojnikova brata i mene je u srce dirnuo, pak i ja ujedno ondje plačuć molio sam za dušu pokojnika. O pokojniku evo Vam samo malo rieči. Tri dana pred suncu bio je zanieruio, ali isto bio je pri sebi sve do konca živ, ta, te što nebi mogao ustmeno izreći, napisao bi na papiru i predao u ruke bratu Don Mati. Umro je mirno. Bolio ga je u duši i posljednji dogodjaj, za koji je i on ono liko morao nevin pretrpjeti, a možda i taj uzrokom, da onaj po godinam sta rac, al u licu mladić, onako rano do SPMi'li don Marko! Bog ti dao gori na nebu uživati za pretrpljene tvoje muke, pravedni sudac nadario ti dušu liepim raJS°Bogom! Bio si sa Birotom milostiv, bio i s tobom Bog! — Na drugo. Ostaviti će nas ovih dana čast eosp. učitelj Ivan Supin. Koliko žalimo odlazak ovog vriednog uči- Pri izpitim usposobljenja za pučke u čione dalmatinske, od 15 prijavljenika, biše usposobljeui s odlikom: Morović Luka učitelj u Poljicitu od Imotske, i Radičić Nedjelko.učitelj u Bulu; auspo- sobljeni: Marinović Marija učiteljica u Korčuli ; Marković Josip učitelj u Gor- njoj Lastvi; Marković Krato učitelj u Silbi; Marušić Petar, učitelj u Preku; Parčić E. učiteljica na Cresu; Plančić Ante učitelj u Pokrovniku, Turato N. učitelj na Cresu, Josip IJršić učitelj u Velom Ižu, i Zrilić Marko učitelj u Polači. Frane Calogerk, Marko Petković, Ivan Marinović-Smokalo, Lujo Bosnić, Ivan Oreb i Ante Cetinić Krnjan. # * * Na Sušaku kod Rieke počeo je izlazit nov List s naslovom nLa voće del po polou. List izlazi svaki dan, a ne bavi se politikom, već socijalnim i ekonom- skim odnošajim grada Rieke, te donaša manje važne viesti iz Sušaka. List će nastojati, da odstrani apatiju koja je za- vladala riečkim obćinstvom prema no vinstvu i najhitnijim interesira i pita- njim javnog života, a u tom nastojanju da će biti nepristran poštujuć narodno- stne osjećaje. Novi List će nastojati, da iztisne drugi jedan List, koji BIUŽI na sramotu grada Rieke i koji se podnosi vrlo pristrano prema hrvatskim stvarim. je nekoliko posuđa sa 2.000 rimsklr novaca od zlata, srebra i mjedi koji potiču iz dobe rimskoga carstva izmedju godina 254 i 310. Novci su vanredno dobro sačuvani. Osobito je mnogo ko- mada novčanih sa imenim Galiena, Klaudija, Aurelija, Dioclecijana, Maxi- milijana I. i Constantina Chlora. * * * Naumljeni prokop od Rima do Roma (10 kim.) biti će 10 metara dubok, 80 m. širok i zapasti će 68,000.000 talij.lira. * * * * * * Austro ugarski konauo u Londonu g. Krapf Btigo je u Zagreb gdje je u tr- govačkoj komori dao obaviesti o tora, kako bi se trgovina dala protegnuti i na Englezku i njene naselbine. G. Krapf bio je i kod tamburaškog sbora „Mer- kura" te je slušao njihovo tamburanje. G. Krapf izjavio je da bi hrvatski tara buraši u Londonu postigli silan uspjeh, pa je ujedno uvjeravao, da bi on tam- buraše kod sebe primio. Na koncu je oduševljeno kliknuo „Živjela Hrvatska*. Kako se razabire iz izkaza, objelo- danjena po austrijskom ministarstvu pravosudja, nalazi Be kod raznih au- strijskih sudbenih stolova u pohrani ni- šta manje no 6456 milijuna forinta. U samom Beču, dotično u donjoj Austriji, pohranjeno je u sudbenoj blagajnici o- stavnoga ureda preko 302 milijuna. # * * Najnovije viesti. „National-Ztng.a veli, da je sa- stanak careva u savezu sa dogo- djojima novijega vremena. Izišo je prvi broj časopisa Sliepčev prijatelj, List za promicanje uzgoja obuke i inih probitaka sliepaca, izdaje i ure- djuje Vinko Bek, učitelj Bukevski, Za- greb, 1889, tisak Ign. Granitza. • « * * * * * Slikar Hugo Cbarlemont, koji je od lipnja do nazad dana obilazio naše kra- jeve da snima slike za „ Austro-Ugarsku opisanu i orisanu", svršio je svoj poso i vratio se u Beč. * * * Jučer otvorila se prometu nova že- ljeznička pruga Ostrožac Konjic u Bo sni-Hercegovini. * * „Agramer Tagblattu prestao je pri vremeno. jer su mu grofovi Draškovići uztegli jamčevinu Danas, kako nam ja- vlja uprava „Agramer Tagblatta", List će počet opet izlaziti. * * * Odlukom od 27 listopada o. g. bi po- tvrdjena zakonska osnova, glasovana u ovogodišnjem zasjedanju sabora, kojom se preinačuje §. 33 obćinskog izbornog reda, u smislu da uništenje izbora je- dnog izbornistva ne vodi sobom uni- štenje zakonitog izbora drugih izbornih tiela. Ministarstvo bogostovja iznimno je udielilo franjevcima u Pagu pripomoć od 300 for. za popravak njihova samo- stana. * * * Smotra doznaje, da već napreduju pripravne radnje za izbor jednog za- stupnika na Cesarevinskom Vieću za vanjske obćine sudbenih kotara Sin; Imotski, Makarska, Vrgorac i Metković, na mjesto bivšeg zastupnika, don Frana Bulića. Izbor će se obavit na 16 pro sinca o. g. * * * Na 5. o. m. obavio se je izbor ob ćinskog opraviteljstva na Korčuli te G. Oeorgea Blachon bivši urednik Li- sta V Antriche Slave et Roumaine počeo je obielodanjivati novi medjunarodni List U Europe. Izlaziti će jednom na tjedan u Parizu. Cilj tomu poduzeću jest da se sklopi slavenako-francezka zajednica. S toga baviti će se ponajviše slaven- skim pitanjira. Razvijati će hiatorična prava pojedinih naroda te će pružati gradiva diplomaciji za upoznanje unutr- njih odnošaja i težnja pojedinih krajeva. Knez Biamark dobio je od cara Vilima iz Carigrada prije odlaska sliedeću brzojavku: „Posije boravka, koji bijaše nalik na čarobni san i koji je po razkošnoj gostoljubivosti padišinoj bio rajski, u ovaj Čas uz pogodno vrieme prolazim Dardanel- limn". * # * * * * Iz Kninske okolice, 7 tek.: Nekidan u dvie tri noći u Mokrompolju ukra- doše 4 vola i kravu, koja uteče. Neće ih lopovi vratiti bez zuluračarskih zo gova. „Smotra" morala bi ove puste rane smotrivati, a ne koji put neke šuškarije. # » • t lia to mi izreći nemožemo. Njegove ^iše }zabrani: načelnikom Frane Sbivić, ve vrline mučno je izkazati. Kakve ie | r^aia/lama d.r- Jerko Arneri. d.r Jo- blagodati ostavio u ovom mjestu V to najbolje svjedoče naša djeca njegovj učenici Ljubeznivost, pon.znos,, čedn0Bt> druževnost, milostivoat ovo ^ epi- teti, koji rese uč,tf>1>a Ćuli smo, a prisjedam - , r - sip Zafron, Dmitar Ivančević, Dinko Zovetti, Mate Juriević i Petar Sale. Dne o. m bio je izbor novog obćinskog Praviteljstva u Blatu te ostaše izabrani: ačelnikom Ivan Bati stić, a prisjednicima Iz pokrajine, 6 tek.: Ne Krapljani, kako ki pogriešno tiskano u Vašem ve- lecienjenom Listu br. 68, što se tiče ukradenih volova, nego Krupljani; — takodjer zaboravih Vam nadostaviti u onoj viesti, da vukovi u Erveniku uda- više, osim spomeuutib u onoj viesti, i Lazi Žarku 18 janjaca, Tanaziji Pe- slaću 12 glava, Gjuri Mušiću 12 glava, Aleksi Balaću 19 gl ava, iliti sve ono blažka što imadjahu, te tako u nedjelju dana propade od vučjeg zuba 130 giava. K....Ć. —•zr^-^^vrr Različit© viesti. Da se u francezkoj književnosti pri- hvati fonetika čudno bi izgledao fran- cezki pravopis. „Figaro" pozivlje svoje čitatelje, da izgovore na dušak ovu ro- čenicu: Si six scies scient six cigares six cent six scies scient six cent six ci garea. (Ako šeat pila reže šest cigara, šesto i šest pila reže šesto i šest cigara). Drugi neki parižki List veli na to: Prije svega to je vježba za konserva- torij, kojega se porieklo gubi u mraku vremena; a zatim da to nije jako težko ; na posljedku, to je skroz suvišno s gle dišta izgovora, kako i mnogo „pila" škole. Na to će „Ind. belge": Moguće, ali ovo je izvrstna kritika tonetičkoga pravopisa. Evo kako bi g.Havet (fran- cezki fonetičar) pisao tu frazu svojim pravopisom: rSi si si si si si sigart si san si si si si san si sigaru. Prekrasan pravopis „N. Wr. Tgblt." javlja iz Berlinu, da se sastanak careva u Innsbrucku imade smatrati kao bitno popunjen je konferenciji lige mira. Odpisi „Kat. Dalin." Č. g. P. A. — Gradac — Primismo za odpremljenu naručbu fior. 1:40. Ide dobro. Č. g. D. M. D. - Novasela - Ta- kodjer, nu f. 4:45. Ć. g. D. 1. Z. — Brele — I Vaše, nu f. 5:66. (j. g. dopisnik — Makarsko Primorje — Zanosna, vruća, plemenita Vaša lju- bav napram zlopatnoj Domovini odaje krasnu dušu i blagorodno srce. Ne su- stanite, inoleć i radeć za divni ali une- srećeni naš zavičaj, da što prije pre- brdi tmušu što mu neda ugledati suuce, koje je i njemu, kč svemu svietu, na- mienjeno. č. g. P. B. — Omiš - Stiglo nam je f. 16, nu prema računu hoće so joSf. 4. 0. g. D. L. A. — Neorić — odpr« mismo Vam i br. 61 — 65. Srdačan od pozdrav! 0. g. Ljubimir — Uz najbolju volju nemogosino danas, radi tiesna prostoru. C. g. Luci u a — pokrajina - Primi- smo oba vaša cionj. članku ali katun oba utisnut? U dojdućein broju svakako. Medjutim vam so i zu unupricd toplo preporučamo; jer je veoma korimno i pohvalno što se i vanjski prijatelji oko probrana gradiva staraju. C. g. G. — Jezera — L«-x Licbtcn- stein stigla nam je jučer. Odpoči-t ćemo što prije. Srdačna hvala! 0. g. P. — Trst — Doznaku za pri- poalatu uvrstbu primismo a »kupa i kovčežić to odmah uklapumo. Č. g. P. N. — Zagreb — NuvieAtona odprema do ovoga časa nije nam jofc stigla. Valjda sutra? * * * U Ettelbrucku u Belgiji našla se je nedavno zanimiva arkeoložka izkopina. Kod razkapanja u tom kraju, nadjeno

Dojdući broj donieti će prilog „Hr- vatska Krunu" i sliku naših slavenskih apoštola sv. Oirila i Metoda. * * « Nije samo naš dopisnik koji se bavi učiteljskim ekon. pitanjem kriv „Smotri", nego i dopisnik koji se bavi oružništvom. Harni smo „Smotri1* na razjašnjenji- ma koja nam je, treba priznat, dosta o- bjektivno, doniela o broju i službovanju oružnika, ali bismo joj još harniji ostali kad bi ona dobasala, da se naši ljudi ne zapostavljaju inostrancima i da nje mački jezik nije u oruž. službi vade mecum i prvi naBlov benemerendi, Če- kamo ! * * # Večeras diete drž. odvj. g. Barića palo s trećeg tavana. Za čudo diete o- stalo živo ! Roditelj, bdijte nad svojom djeeom. * * * „Pučki List" ima u drugom brčju član čić o „Papinu proračunu". Tu se zaklju- čuje, kao da Papi pretiče svake godine na milijune. Bit će koji židovski List to kazao, jer da pretiče svake godine 3 milijuna, sad bi, gomiiajuć glavnice na glavnice i dobit, tobožnji Papin prora- čun bio dosego do stotina milijuna. Ne bulaznimo dakle, a svakako, kad ne za- virujemo nikomu drugomu u džepove, o- stavimo u miru i Papu, koji i ako mu sinovi darivaju, to on opet sinovim vra,- ća na stotinu načina. Tko Papi daje Bogu poklanja i stvara zakladu svojoj duši i prosvjeti i sreći čovječanstva. « « * Koncem dojd. svibnja otvorit će se prometu nova željeznička bosanska pruga Lustva (Janjići) Travnik. * * * Jučer primisnio od veleuČ. g. pisca i iz Zagreba: „Poljodjelstvo najdieniji zanat", sto je većinom izvorno a nešto i po tudjim izvorima napisao i hrv. po- Ijt.dj. puku posvetio g Petar Trtaljn, Knjigu je „Matica Hrvatska" nagra- dila iz zaklade grofa iv. Nep. Draško vića. Nosi 112 str. a zapada 60 novč. Knjiga je strukovnjačko djelo, koje dokazuje duboku poljodjelsku naobrazbu veleuč. g. Tartalje, ali nam se knjiga čini kao puku namieojena, oakupa. * • * Financni ministar, odgovarajući na Biankiniev upit glede sadjenja duhana u Dalmaciji, dokazao je razvitak te aadit- be uslied vladina pomaganja, * * * Umro je u Zagrebu čestiti starina g. Vatroslav Folnegović posjednik i načel- nik svesvetski, otac poznatnog otačbeni- ka gosp. Frana Folnegovića. Vječni mu pokoj! * * « j,Wiener Zeitung" donosi, da pristav viećničkoga tajnika kod vrhovnoga su- dišta u Bečii, Benedetti, kotarski sudac na jBraču, Zuliani i kotarski sudac u Visu, Knežević, imenovani su savjetni- cima pokrajinskoga sudi*ta u Zadru * « * Iz Pašmana, 15 siećnja: Ovdje ne redi. Dne 13 t. m. poslie neg je ronda svoju službu izvršila oba&avši polje, podje u krčmu. Tu biiale i neki Kola- nović. Ovaj se nešto poriečka a jednim rondarom. Rieč po rieč dodje i do djela Kolanovič udari šakom rondara po glavi i to tako nemila, da ga je prevrnuo, za tim izadje iz krčme; ali udareni rondar oporaviv se, podje za njim, a nas ti ga Kolanović nožem. Ostali rondari, 4 na broju, uhvatile krivca i odvedoše ga u oružuičku kasarnu. I sječitba je započela. Joaier ljetos bi posječen jedan vinograd, i nije se nikad saznalo za krivca, jer tada naša ronda ne bijaše uredjena. Ovih dana pako bijahu posječene neke crnike, te su naši rondari našli odsječene grane a po tom i krivca, ali rek' ti, da bi ga se stanovite strane htjelo pokriti. JSude li ovako i na dalje, mi ne znamo do Česa ćemo doći. Mi ipak komente ne pravimo; starije vlasti znadu što im je Uraditi. Ovdje bura, snieg, led i zima neobična. Od I. t. m. do danas ne bijaše bez že- stoka vjetra. * * * Pišu nam iz .Biograda na moru, 16 tekućega: Iznenadila me je sablazan na morskoj obali 2?iograda dne 13 tek. pred podne. Župnik se je šetao sa nekim seljan- cim. Dodje A. P. priejednik obćine i stade ga napadati riečim i prietnjam svakojako. Mnogobrojni prisutni seljani nisu smjeli prosloviti, a trojica su po- dupirali klevetnika. Župnik mirno što- god odgovori, i ukloni se. Kako se je podnio župnik sudim ga nevina, oaudju- juć seljane, jer da je bilo i uzroka, nije bilo ondje mjesto, da mi inostrani brodari nebudemo sablažujeni. Sramota! Ako bude klevetnik tužen, dobit će tamnice, ali po ponašanju mjesćana nebi svjedočili, dali mi brodari nebiamo se bojali! brodar. * * * Iz Prominakog Oklaja, 21 siečnia: Od mladog ljeta do danas ovdje pretrgnuto radi silne mećave pohadj&nje djece u učionicu. Danas istom pristupio jedan dječak iz bližine, a po podne 7 ženskih. Promislite kako je živovati biednomu učitelju na osami u izloženoj kućetini na najžešćem udarcu sjevera!? Krka se smrzla, sto se nepamti od mnogo godini, te na 17 ovoga Mate i Pajo Čavlina na Marasovinam pokušali preke Krke na hajku golubova. Najprvo odrubili iz strane kamen od sto i više kila pa kad vidili, da se skoturao na pomrzlu rieku i odletio na drugu Btranu, ko na daskam, sklizali tamo i amo ko preko smrznute Volge . . . Qvake se doisto nepamti. # * « Zastupnik dr, Frank primio je sliedeću brzojavku iz Starogagrada: »Dr. Frank, odvjetnik, Zagreb: Na postignutoj slo- zi opozicije amosnja pravaška garda čestita svojemu narodu na toj stečevini. Oslanjajuć se na stare zavjete uz nove nade kliče : Bit će Hrvatska, ako je poštenih Hrvata. Dr. Vieko Nisiteo, G;u~ ro pop Matosić, dr. Aute Bian&ini, Petar Ružević, Ivan Garbati. # * Iznenadilo nas je novo izdanje (). Andrije Kućica (Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Sa tumačem manje pozna- tih rieči. Četvrto sa 46 originalnih slika uređeno izdanje. Slike risao Vaclav Ari- dsrle. Tisak i naklada knjižare Lav. Har- tmaua (Kugli i Deutsch) u Zagrebu), koje nam stiže od vriedne knjižare L. Hartmana. Liepa je to knjiga tiskana u malo/ osmini, tisak bez pogrešaka, u- &usu0 uredjen; predgovor i život pisca toplim ćustvom piBao, dodan je i riečni/v tudj'ih rieči. Ali Što ovoj knjizi diže znatno vriednost, to su one liepe sliA;e umetnute u te&st. A tek naslovni iist — u bocama izveden spomenik od v/eŠta- čkoga &ista. Čitava oprema kn/ige odiše hrvatskim ćustvom, te mogu reći čisto hrvatsko ruho čisto hrvatskog p/esni&a. Evo izdan/a Kačićeva, koje može re- siti i seljačku kolibu i gospodske dvore — evo izdanja na čast hrvatsko/ kn/izi, a do nas je, da ga proširimo med narod. Mi smo podpuno zadovoljni, pače iz- nenadjeni ovim novim darom, pa ga aa to i najtoplije preporučamo svima i svakomu. Ciena je tvrdo uvezanoj knjizi 1 fr. * * * „.Bošnjak", glasilo muhamedanaca vladinovaca, spominjući neku poslanicu upravljenu na mladočeskoga zastupnika g. Eima od nekih srbskih djaka, koji uče u Ctirichu i koji u istoj poslanici žale, da su dvie „srbske zemlje" Bosna i Hercegovina, iztrgnute iz srbskih ruku i predane u ruke Austro-Ugarske —iz medju ostaloga piše: „(čudnovata, da ne kažemo smieina je ona fraza o čovjeko- ljublju i slobodi, gdje te nezrele delije vele, kako se mora žaliti, što su dvie najljepše i najb<%atije „srbske" (?) ze- mlje iztrgnute iz rukuh srbskih i predane Austro-Ugarskoj ..... Kada ozbiljan Čovjek ovo pročita, mora se i nehotice upitati, zar ta mlada gospoda tako slabo poznadu prilike u svojoj domovini. Pa da vidimo, kakvo vlada čovjekoljublje, kakva li sloboda u Srbiji? Kakve je vrsti bilo ono čovjekoljublje, koje js sklo- nulo PaŠi&et i njegove drugove da natr- paju sebi žepovet A kakva je sloboda vodila radikalnu gospodu, koja su zlo- glasnomu Pavlu Jovanovidu, uredniku zagrebačkoga nSrbobrana" dali preko 30.000 dinara da radi na uštrb hrvat- skih prava i da piše protiv Hrvatske Najnovije viesti. Za nesretnu Srbiju nastao je u- godan trenutak: pomirili se Kralj i Kraljica. To je, naravno, u Beogra- du učinilo veli li utisak. Mladi kralj Aleksander reče ovom prigodom, da je dan pomirenja njegovih roditelja najljepši dan njegova života. Do malo vremena Milan i INalalija sastati će se u Austriji sa sinom Aleksandrom, Skupština ukinut će naredbu isgona proti Milanu i Notaliji. U Beogradu bila je obća raz- svjeta. * # Dogovori o sastavljenju većine u zastupničkoj kući u Beču još zapinju, Jaworski je izjavio, da će pristupiti samo većini, kojoj bi pripadao cio Hohenvvartov klub. Kneipp u hrvatskom preradu * * * I u Italiji sablazni & la Panama. Glavni upravitelj rimske banko i bla- gajnik bili su utamničeni. Još i dru- gih osoba ima bit utamničeno. Gla- sa se, da su i neki ministri upleteni u pronevjeram rimske banke. Fali do 4 milijuna lira. « * Položaj u Budimpešti je vrlo kri- tičan, te se čini, da će doći do sa- borske krize, jer je kralj proti gra- djanskomu braku Moglo bi doći do razpusta sabora. * * Glede viesti o pomirenju Milana s Natalijom javlja se s pouzdane sira- ne, da je mladi kralj primio iz Bia- ritze brzojavku Milanovu o njegovu prispjeiku u toj grad. na koju je i odgovorio. * * ¥ Haussouville u Parizu obielouaoio je program orl^anističke stranke, pre- poručujući sa voz. s konservativnim življem bez razlike, te nadalje, da se pred birače ne iznosi oblik vla- davine, ali ipak da se spravni drže na izborničku borbu i za nepredvi- divosti. Bečko novinstvo potvrdjnje viest „Narodni Listy", da je Javorski o- bećao Taaffeu, da će stupiti u veći nu tek onda, ako u nju pristupi cie^ li Hohenvvartov klub. St * * Kraljica Natalija obaviestila je knji- ževnika Curčiea o pomirbi sa svo- jim suprugom. Obojica će ostati u ino-: zemstvn dok bude ukinula nared- ba o izgonu, častnici prirediše so- be t i nazdraviše iamirenim kraljskim supruzim. B BBSB g 1MBBMB i IW aBgaBSBMIBBBBmSSe ' Ođpiai „Kat. C. g. U. — Ist — Vrlo liepo. Evo od- ^ mah. Živjeli! C. g. J. K. — Pašman — Šaljemo po novno neprimljeni broj. Č. g. D. T. B. - Pašman — Takodjer. 0. Sbor d. ml. — Djakovo — Prinii- SLUO za 2 izt. „Obračuna" Živjeli! 00. gg. „Hrvati a kandžijom" — Sinj —- U dojdućetn broju. Č, g. dop. — Oklaj — Prvu viest izo- stavismo, premda nebraća nebi zaslu- živala obzira. Drugu uvršćujemo rado. Zdravo! 0. g. x. — Kaš e! Lukeič — Dogo je, kao klobaaa te je onda teže nać mje- sta; nastojte kr«de i eeeće, a gledajte i predmet, da nebude vazda idem C. g. — Stari dopisnik •— Makarska, već uvršteno, kako vidite. Naručbu što prije. Predj.lato dug. za i god. Bili nam zdravo i veselo ! Č, g. A. P. Graiac — Naručene ti- skanice jur odpremljene. 0 g. V. — Rim — Jutros stigli list odmah jutros i predat. Živjeli! {Odpisipredplata u dojdućem broju). Našom je nakladom upravo izašl® m oj e Liečenje vodom prokušano kro vise od 30 godina i napisano da se po njem lieče bolesti i sačuva zdravlje od SEBASTIANA KNEIPP-A župnika u Worishofenn preveo Prof. Dr. ANTUN LOBMAYER ciena for. 1.20 novč. Tko pošalje pošt. naputnicom for. 1:35 novč. dobit će knjigu franco. Duševnu i tjelesnu pomoć ujedno pružajući, župnik i od Boga nada- reni liečnik u jednoj osobi to je župnik Kneipp u Worishofenu. Njegovo djelo „Liečenje vodom*, koje je u njemačkom originalu do- živilo već toliko izdanja, i koje je razšireno u svih slojevih njemački čitajuće publike, izašlo je evo dozvolom njegovom u hrvatskom prevodu,^ da se šnjim posluži i hrvatski narod. Prevod je jasan i lahko razumljiv. Dao Bog, prodrla i ova knjiga u hrv. prevodu u narod onako, kako to zaslužuje, i bila ona pomoćnica svimi koji si žele bilo „sačuvati zdravlje ili liečiti bolest" kako to g. župnik Kneipp sam veli. Naručbe prima Knjižara LAV. RA11TMANA (Kugli i Deutsch), Zagreb Ilica 2. i svaka hrvatska knjižara. SLAVOLJUB WAGMEISTER pozlatar, restaurater crkva i tvorničar crkvenih paramenta ZAGREB, Duga ulica 12 preporuča se prečastnomu svećenstvu za izvedbu Crkvenih radnja i popravaka te gradjenje novih žrtvenika preporuča ujedno svoje bogato skladište orKvenojs odLjela od Hajjediestavrnije i najjeftinije vrsti d© najbogatije zlatom izvezene, vlastita tvoriva, te svilenih tkanina iz prvih francezkih tvornica uz najjeftinije eiene. Izvanjskim naručbam dostavlja so ciela sbirka naručenih stvari na izbor franko. Za mnogobrojne naručbe moli Slavoljub Wagmeister. tfear^a n&rn^ie t#šM# te •đfrema prosto p#št»rine! TE000R SLABANJA srbrnar u borici (Gorz). Ulica Morelli br. 17. se uljudno preporučuje Velečastnomu sve- ćenstvu za izradbu svakovrstnog crkvenog po- su dja, iz čistoga srebra, alpaka i mjedovine u najnovijih i liepik oblicih a po najnižoj cieni. Stare predmete popravljam te ih kroz oganj po- srebrujem i pozlaeujem, Da si i siromašnije crkve uzmognu nabaviti razne crkvene stvari, ustanovit će se po želji prečastne gg. naručitelja plaćanje uz vrlo povoljne uvjete. Šaljem ilustrovane cienike badava. Obavlja narnebe točna te #dprema pr#st# poštarine l 8, ivo Frodail, vTaetms, iadavsielj i odgovorni" ItSšuiEom hatćU&e WmWke tšrnel

Frank mtftđa da ima druge auktoriteie, nego U on, 4r. Spevec. Pita dra. Franka, što je do »ada radio po načelim „jezuiti- zmU«? On što tvrdi, Sto brani, da to čini na temelju osvjedočenja. — Fuzija naj- novijeg vremena možda ima u sebi viSe jezuitizma, nego li se je njemu moglo predbaciti. Dr. Tomašii i on se osvrće na govor dra. Franka, hoteći reći, da ne valja tumačenje njegovo o pragmatičkoj san- kciji. Odatle prelazi na kraljevsku za- vjernieu, te kaže da stranka prava sa svog* stanovišta može se lahko pozivati na samu nagodbu i na njoj zahtievati temeljitu zemljiStnu cjelokupnost hr vatskih zemalja. Rada bi znati, Ita bi stranka prava činila, kad — metnimo — ne bi bilo granica monarkiji, kad ne bi bilo nagodbe, dokle bi ona pro- tegnula svoje težnje. — Ugarska ima samo jedan interes, što je svezana 8 Hr- vatskom, a to more. Da ona može doći do mora po Rumunjskoj ostavila bi Hr- vatsku na miru. Na temelju Studija njegovo je osvjedočenje, da je u početku bila personalna unija, koja se je malo po malo razvila u realnu. God. 1861. kad hrvatski sabor nije bio pod nikakvim pritiskom Magjara tražio je realnu uniju, kad nije bilo nikakvih veza izmedju Magjarske i Hrvatske. Crkvene viesti. Na 22 tek. bio ja svečano pobla- ženjen Sluga božji Franjo Saverij Mar* Bteachi baraahit. * * * Premda izmedju Sjedinjenih ame- rikanskih Država i Sv. Stolice ne postoji nikakav služben odnošaj, ipak je inr. Satolii, odaslanik Sv. Stolice u Vashingtonu priznan ovih dana čla- nom diplomatičkoga zbora. « * U koncistoriju od 16 lek. Sv. 0. Papa držao je sliedeći govor: Conaervatrix vitae atque eventuum humanorum moderatrix providentia di- vina benigne effecit ut, circumaeto quin- quennio, poatea quam initi Nobis sa- eerdotii natalem non aine magna aigui- ficatione laetitiae publicae egimus, an- num a eonsecratione Nostra episeopali quinquagesimum aospieđremur. Sentit animus vim beneficii, Venerabiles Fra- tre« ; proptereaqne praedicare geatit in h c amplissimo consesau vestro sum- mam Dei sospitatoria benigoitatem, qui (antam Nobis mortalia aevi usuram, ineolumi valetudine, dedit. lllud vero maius, atqoe ad eogitaudum gratius, quod ex beneficio Nobis privatim tri- buto posse videtur aliquis in eommu- nem salutem fructus efflorescere. Hao enim, de qua loquimur, occasione permoventur homines, ae vnlgo respi- ciunt in hane Apostolieam Sedem pro- pensiore volunUto studioque maiore, proveetam Pontificis aetatem velut quoddam pignus patroeinii eaelestis non sine cauesa interpretantes. Ita fit, ut privatum ne« magni momenti factum in fidei religionieque ineitamentum Dei nutu, traducitur: idque praeclara sane opportunitate si rerum temporumque ratio-spectetur. Siquidem in tanto ini mieorum numere, fidem atque instituta ehristiana pari faatidio spernentium, id nune malima quotidianaque contentione datur opera ut Pontificatum romanum invisum ae suspectum multitudo habeat, perniciosoque ercore decepta omnino animum iuduat ab Eeclesia aiienum. Sublatis igitur in eaelum oculis, eonsilii pietatiaque diviaae cogitatiooe leniuntur aegritudines Nostrae iucundo eodemque tempcstivo solatio; immo etiatn ad di- mieandum et perpetiendum, quam diu oportuerit, valde obfirmatur animus. Cum vero fausta ineuntis anni pri- mordia liberet insigniora faeere, pri- mum quidem consilium C8pimus de- etjrnere beatorum caelitum honores venerabilibus nonnullis Servis Dei, e quibus et ezerap^a virtutam eaeleste praesidium populus ehristianus oppor- tune petat. Deinde vero animum adie- cimus ad amplisaimum Collegium ve- strum, Venerabiles Fratres, supplen- dum. Scilieet Cardinales ereare eii- mios viros aliquot decrevimus, bene de re ehristiana meritos, quippe qui in epiaeopalibus muneribu'}, aut le^atio- nibus, aut honoribus urbanis gerendis, diligentia. integritate, rerum usu, spe- ctata in Apostolieam Sedem fide prae- stitere. Mi autern sunt losephus Guarino, Archiepiscopus Mes- sanensis. Marius Mocenni, Arehiepiacopus Tit. Aeliopolitauus, Adiutor a Negotiis No- atria publieis. Amilcar Malagola, Archiepiseopua Firmanus. • Angelus Di Petro, Archiepiseopua Tit. Nazianzenus, Nuntius Apostolicus in Hispania, Benedictus Sanz y Fores, Arehiepisco- pus Hispalensis, Gulielmus Meignan, Archiepiscopus Turonensi8, Benedictus Leo Thomas, Archiepisco- pus Rotbomagensis, Philippus Krementz, Archiepiscopus Coloniensis, Ignatius Persico, Archiepiscopus Tit. Tamiatheosis, Sacri Oonsilii ehristiano nomini propagando Secretarius, Aloisius Galimberti, Archiepiscopus Tit. Nicaeoua, Nuntius Apostolicus in Austria Hungaria, Miehael Logue, Archiepiscopus Ar- macanus, Primas Hiberniae, Claudius Franciscus Vaszary, Archie- piscopus Strigoniensis, Primas Hunga- riae, Erbertus Vaughan, Arehiepiacopus WestmoDa8teriensis, Georgius Kopp, Episcupua Vratisla- viensis. » * * Nestalo je opet jednoga veterana u njemačkom središtu: Petra Reichen- spergera. Pokojni Petar Reichensper- ger bijaše živa poviest dvaju odsjeka novije dobe njemačke. Od 1850. do 1870. njegov brat Augusto i još če- tiri zastupnika visoko su držali ka- tolički barjak u pruskom saboru. Malena četa, ali puna vjere, ugleda, znanja, sloge. Kad je 1852. proši- ren bio pruski ustav našo se je tu i Petar Reichensperger, te je njego- vo sudjelovanje kod to^a rada za pravednost i za mir našlo priznanja na svim slranam. Taj je ustav na- pokon dao pruskim katolicim slobo- du, a crkvi samoupravu. Nakon bu- re i nesklada, što se je u najvećoj mjeri pokazalo u dogodjaju s nad- biskupom Kolnskiin, nadošlo je doba mira i plodna rada. Kralju i uplivu Reichenspergerovu valja zahvaliti, ako se je tada Prusku smatralo klašičnom zemljom vjerske slobode. Petar Rei- chensperger i biskup Ketteler u to doba plodnoga rada bijahu kroz d* a- deset godina najvjerniji tumači erkve, njenih želja i težnja koli na politi- čkom toli na socijalnom polju. Nu kako sreća u obee, tako je i taj mir kratko potrajao. Godina 1870. smela je Prusku. Razbudila se stara miso 0 evangelićkom carstvu, a ponos ra- di izvojštenih pobjeda davao je na- de, da će mu slavna biti budućnost. Prolestantisam je, veljahu, pobiedio katolicizam kod Sadove i kod Se- dana. Nakon borbe od dvadesed go- dina, pošto se je proska država ra- zabrala od svojih sanja, poučno je čitati osnove i izčekivanja njekada- nja. Eduard Hartman, kao filosof budbista a kao politik bismarkijanac, razpaljivao je te nade svojim filo- sofskim zasadam; Menzel kao po- vjestničar; Strauss kao kritik, apod- pirivali su vatru i Reusch iz Bonna 1 Dollinger iz Munchena. U svojoj oholiji sanjali su u tom: kako će u Njemačkoj stvoriti narodnu katoličku crkvu ; svećenstvo odciepiti od Ri- ma ; hierarhiju podložiti državi, da bude poslušno koleso u birokratskom mekanizmu; kulturna borba đa bude medjunarodna, a na Papu da se na- valjuje svuda; neka na rulevinam pa- pinstva pridigne se protestantizam. Kad je naviešlen ovaj hoj stvoreno je njemačko središte. Malena četa Reichenspergovaca postade krilo voj- ske. Godine 1812. bijaše ih 50, a danas ih imade 110, te su osovina sa- borske većine. U toj divnoj borbi Rei- chensperger se povuče u drugi red. Tu se nadjoše Mallinkrodti i Vindthorsti, odlučni borioci, ali mudri i vješti u sabornici. Nu Petar zadržao je odli- čno mjesto. U borbam bio je često puta savjetnik, mironosac. Lieplm svojim znanjem, on odrješiti rimski jurista, savjestan i uztrajan, a uz to umjeren bio je u njemačkom sredi- štu isto, što Theofil Foisset u stran- ci Montalemberta i Lacordairea. Po- sred kulturnoga bojaa obieiodanio je, piše j,Vrhbosna" o ovom odličnom pokojniku, hnjižicu crkvi i državi. Tu je on razvijao, kako crkva, po- što joj država radi o glavi, mora se latiti svoje prrodjene joj slobode. Mjesto konkordata i ugovora, kojim se služe kao sredslvim kako će ju zasužnjili, neka zauzme mjesto po- svemašnja razstava. To je riešenje radikalno, ali nuždno, doklegod dr- žava prisvaja pravo, da katolicizam pobija i njim upravlja. Taj spis na- šo je odziva. Mnogo bo je pomo- glo, te je došlo do zporazuma, baš njegova izkrena, otvorena razprava. U dana najžešće borbe Reichensper- ger izČezava. Svuda izbija samo Windlhorst Bismurck i on pokazati će kao u dvoboju, tko je vještiji, Iko domišljatiji, a tu borbu proma- tra Europa, dok na posredovanje Pa- pino ne svrši primirjem pa izmire- njem. Petar Reichensperger premi- nuo je na početku nove dobe. iMallin- krodt je pao na bojnom polju, VVindthorst na zenitu svoga slavja. Sretan borioc umro je u zlatnom oblaku posred divljenja, kad je Vil- hein II. počeo politiku zbliženja. Pe- tar Reichensperger mogo je još vi- djeti nade i neiz\jestnosti novoga položaja. Težko je ka»ati, što krije to doba. Nu Mgurno, d^ središte čeka osobita zadaća. Danas prikazuje se jedino crkva kao nepomična o~ brana proti anarhizmu i liek proti razpadnuća. Ni jedna stranka, ni jedna sila ne ima njene sloge, nje- ne stege, njena obećanja, da je svje- tlost i život. Samo moćnim sudjelo- vanjem katolicizma moći će Njema- čka da utiče u tečaj našega doba. Ako je Petar Reichensperger možda i drhtao na rubu groba pred neiz- vjestnošću položaja, mogo je ipak utješiti se, kad je .vidio, da sje- me, koje je on bacio, nosi obi- lat, zlatan plod. On je bio čedan nu odličan radnik za veliku stvar crkve i Njemačke; sličan onim redovnicim, koji su tim obilaliji radom, čim su skrovniji. * # « U sebi, razmierno, neznatna okol- nost potresla je cielom Francezkom. Romanopisac Paul Bourget napisao je roman Cosmopolis, gdje prvi put izliče vjeru kao jedini zadružni liek. Tko zna što se ovaj čas doga- dja u Francezkoj, pojmiti će, kako ona država i nemože nać lieka ne- go u povratku na vierske predaje. Odatle sensacijonatnost zadnjeg Bour- getova romana. NAŠI DOPIS IK bosanske-sriemske Biskupije, 20 aiečnja. Četvrta je već godina odkako Vlč. 00. Miškov i Vlahović dolaze iz kršne Dalmacije amo k nama u ravnu Slavo- niju, da obavljaju sv. poslanstva. Ove su godine obdržan«: u VrpJju, Vrbici, Tr- navi, Drenju, Gorjanima i Punitovcima, i to počam od l.og stud. do ll.og prosinca. O uspiehu ovih svetih poslanstva naj- bolje svjedoče brojevi: za oto vrieroe pristupilo je preko 3000 oaoba k sv. tzpoviedi i pričesti. — Naš puk, pobo- žan i golubinje ćudi kako je, svuda je sa suzom radostnicom dočekivao drage biele fratrove. Slušao aam često kako puk med sobom divani, nebi li barem svake godine mogla ta dobra gospoda k nama doći. Glavom bio sam prisutan kod njekojih poslanstva, a svud sam gle- dao suze i pokajanje. Suze one, blago- sovljene su suze. Bog Va n platio, otče Miškove i Vlahoviću ! Kako rekoh, uspjeh je svuda b o iznad svakog očekivan ja,osobito u trima zadnjim župama, a ponajpače u punitovačkoj. U ovoj zadnjoj župi odaziv od strane puka bio je upravo utje«ljiv. Valjda i zato Što su poslovi u polju bili gotovi, a poslan- stva Da koncu, te narod sa većom željom i bolje pripravan dočekivao poslanike. Pišem obširnije ob ovoj župi, jer sam tu primio najbolji utisak od svetih po- slanstva. I sad mi suze na oči naviru kad mislim kako je pobožan narod i po zlu vremenu hrlio od rana iutra pa do kasne noći u božji hram. Sad bi stigla povorka s odaljene Vuke, sad iz malih Beketinaca, sad iz liepog Sirokogpolja; medjutim bi opazio urednu procesiju po- božnih Slovaka iz Josipovaca, slušao milu pjesmu Jurjevčana —; a svi.n ovim pu nitovačkim filijalcirsa mogo si čitati na licu kako jedva čekaju da u matici vide i slušaju toli očekivane i mile poslanike. Ma žalost od silne vreve puk nije mo- go da vas bude u Crkvi; mnogi i mnogi morati su pored sveg nevremena stajati na polju; mnogi filijalci, osobito koji su iz daljega, ostali bi preko noći kod roda ili prijatelja, samo da dobiju mjesta i da se naslušaju rieči božje. Svojom rječitomu vid. 00. poslanici 7aČaralivsu, osvojili su sroa našeg pu- ka. — Cesto su bili prekinuti od glasna plača sto bi u crkvi od velika ganuća nastao. Mnogim i mnogim tvrdokorcima, koji su u župi poznati s njihove nemar noeti u pohadjaoju crkve, navrla je na oko suza, nakon što, izprva valjda iz puke znatiželjnosti, u crkvu stupili i slupali ove vrstne govornike, mnogi i mnogi koji nisu od toliko i toliko go- dina pristupali k svetim sakramentima, gledao sam kako pobožno i sa njekim osobitim pietetom čekaju da ih dodje red na svetu izpovjed, te obraćeničkim du- hom kako pristupaju k sv. pričesti. Zaista su ova sveta poslanstva doniela obilje božje milosti i njegova svetog blagoslova. Nastojanje naših poslanika i vič. župnika bilo je okrunjeno najboljim uspiehom. Uspomena na mile domini- kance ostat će duboko usadjena u srci- ma našega puka. Kako je žalostun bio rastanak, opisati se ne da. A kako i nebi? Bogoljubnost, učenost, vještina, milina vič. Otaca osvojila je podpunoma srca uaseg puka; njihova apostolska re vnost i nastojanje zamamiia je duše po- štenog našeg naroda; i njihovo rodolju- bno ćustvo doprinielo je u velike ovo- me krasnome uapiehu. Sinovi su jednog naroda, put od jedne puti ; pak su i 8 toga njihove rieči još boljma išle od srca k srcu. Iz naroda su nikli, narod poznaju, s narodom i za narod živu. O- pet jednom hvala, otče Angjele, hvala Otče Jerko, Bog Vam platio. Blažena Dalmacijo, dok imaš ovakovih božjih službenika! — Ustupi ih drago- voljno i tvojoj posestrimi Slavoniji, bar za ono malo dana u godini preko sve- tih poslanstva. B. „Hrvati s kandžijom" ovaj put ne bili gretni: zaplienilo im dopi§ sljedećom odlukom: Br. 22-taj. C. K. Kotarsko Poglavarstvo. Odlučilo se je zaplieniti JBr. 7 političkog Lista „Katoličke Dal- macije" izlazeceg u tiskarni Kat. Hrvatskoj. Naredjuje se c. k. red. povj. g, 0. Vračku da uz prisutnost Upravitelja gorerečene tiskarne, stavi pod zvani- čni pečat eieli tiskopisni sastavak Lista i đa zaplieni sve primjerke istoga. Od c. k. Kotarskog Poglavarstva Zadar, dne 26 Siečnja 1893 Nasso. častnom Gospodinu Dn. Ivu Prodanu Uredniku „Kai. Dalmacije" u Zadru, LISTOVNI PAPIR i otovoli imamo razpoloživa eiela shra- M ;no izvrstnog bielog čvrstog, glad-)if 'kog listovnog papira i svakovr- jjr četnih velikih obvoja. % 200 araka listovnog papira sa | ^200 obvoja, može t*e dobit QZ tcienu od sama 2 fiorina. Tko želi samih obvoja sa ime- lom župe, trgovačke tvrdke i t. d., 'može dobiti lOOO takvih obvoja >uz eienu od sama 4-6 f. \ Poštarinu plaća naručitelj. | Uprava 1 nKat. hrv. tiskarne". I * TORBE ZA MLITO. - Prave mletačke torbe za mlivo od koka, jednostruke i dvostruke svake širine, po for. 2.50 na više prodaju se u Zadru kod Beciamina Vukioa napram erkvi Sv. Mihovila. Ferdinand* Zorzoni Droghiere, Via DonotaN. 1. Triaste Assurne commissioni in importa- zione ed esportazione di qualunqae traicolo. Domaće Viesti. Po viestim iz Italije doznajemo, da je od listopada do polovice siečnja uve- zeno preko Trsta 297.187 a preko Rie« ke 201.148, ukupno 498.335 hektolitara talijanskoga vina u AustrO' Ugarsku. Stia- mo fresehi! * * * Namjestnistvo je darovalo 1.900 bo- rića zadarskoj obćini za ukrasenje grada. * * « Novo imenovani putnik učitelj gospo- darstva za dalmat. zagorje, g. Mate J. Dudan imati će, veli „Smotra", kao svoj glavni zadatak da proputuje naše Zagorje, te živom noči i praktičnim pokušajima pouči tamošnje ratare, kako se imaju razumno njegovati naše poglavite grane gospodarstva, u svrhu da se postigne što veća korist teženjem zemlje i stočar- stvom u obće. Kako pak i u samom Zagorju nijesu potrebe svugdje jednake, nego u jednom kraju imade vise važnosti n. pr. gojenje žitarica, u drugom okopavina, u trećem duhana, u četvrtom ovčarstvo, u petom govedarstvo, u šeatom vinogradarstvo, u sedmom povrtline, u osmom voćarstvo itd to će naš putnik-učitelj dobro proučavati ratarske plodove našeg Zagorja -i prama prilikama zemljišta, podneblla i trgova- čkih izgleda, zagovarati one teiatbe, koje su za dotičan kraj prikladnije i koristnije. Zadatak je, kako vidimo, plemenit i tegotan, stoga ee nadamo, da če uči- telju gospodarstva svi slojevi pučanstva biti pri ruc;, a osobito odlučnije ličnosti, kao veliki posjednici, župnici, načelnici i pučki učitelji, t. j. svi oni staleži, koji uajviše dolaze u dodir a ratarskim pukom, i njegove potrebe, mane i vrline dobro pozaavaju. Budući je pučka škola temelj oao- brazbe i napredka, osobito seljačkih si- nova, koji poslie dovršene osnovne škole idu da plugom t motikom svoja zemlji- šta obradjuju i da marvu uzgajaju, to će putnik učitelj gospodarstva obra- titi osobito svoju pažnju i poljodjelsko] nauci u pučkoj školi, t. j. dogovorno sa školskim vlastima, upućivati će pučke učitelje kako moraju poučavati djeeu u gospodarstvu u obće, a napose kako imaju prirediti školski vrt, eda bude Sto uzorniji, da oe samo djeca, nego i odrasli seljani uzmoguu crpsti zdrava nauke u težatfoi najglavnijih bilina sta- novitog krnja. S toga, ovom prigodom upozoruje „Smotra" sve one obćine, koje joS nijesu pučku školu obakrbile potrebitim vrtom, da se ne samo u ime zakona, nego i u