DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

skurnoga Mitu Jankovića ovejanog Sr- bina. Ivić bi jednoglasno izabran i vidiv, da je sav narod bio proti vladi Pejače- vićevoj, prešao je u opoziciju. Slava mu! To je pate^mda n%.||t;bski Min. Po- zvala braća Jffianog <||rvj etnika jim" sastavi tužbulprišu s^ftlome banu: g. Bilv kotarski||Sfedstojnfk je kriv;,- da je pravi vladin®p&idat, Hejani Srbin, Mito Janković, prajM- Zn*jf i pamti- dobro vlado: Bilv jj^||ozicijkiala&, on Je s£I- vieem spor®mi|u) rac%' pr^ti vladi; i, ako želiš, j| kijjg; budt||eg M>or#pro$$e rla din ti^Mstram'• grdnog opozicijonalca Bily-a i šalji nam oveja- nog Srkina za kotarskog predstojnika; jer mi Srbi, što god nas ima u Hrvat- skoj, Slavoniji i Dalmaciji, svi smo pravi, iskreni, privrženi tvojoj vladi; mi snio privrženici svake vlade; mi ćemo, ako želiš, Tiszi Kal manu i Rieku odstupiti, samo nam pomozi, da se dočepamo ve- ćine u saboru i da zapremimo sva u- plivna mjesta u Hrvatskoj. Lukavago! Mi nećemo velem. gosp. Bily-a braniti; mi se borimo proti lu- kavštini grčko-iztočnjaka. Mi znamo, cla je g. Bilv skroz na skroz pošten čovjek; da su mu ruke čiste; da Čuva ugled svojih činovnika; daje činovnik dušom i tielom; za ostalo se nebrinemo, niti će g. Bily podupirati opoziciju, niti ije- dan kotarski predstojnik. Ali Yas pitam: nije li to velika lu- kavština? Ako su grčko-istočnjaci zbilja takovi privrženici vlade, vla e, koju nam braća Magjari šalju, tada se doista ču- dimo, zašto su preko u Magjarskoj u c~ poziciji? Ili su možebiti težnje Srba u Magjarskoj 11 oprjeci s težnjama grčko iztočnjaka 11 Hrvatskoj, Dalmaciji ? Ne, nisu. Težnja je jedna, ali su putevi raz- lični. I kao što poslovica veli: „Svi pu- tevi vode u Iiim" tako kod grčko-iztoč- njaka svi putevi vode jednom cilju : Du- šanovu carstvu. Danas su grčko-iztočnjaci privrženici vlade, ali neće reći hrvatske vlade, nego jednostavno vlade. Oni iz srbskog kluba podupiru vladu, ne iz kluba narodne stranke; a pomoćju vlade nastoje zspre- raiti sva uplivna mjesta; dočepati se većine u saboru; uzakoniti umišljena srbska prava. Postignu li to, hej tada sistematičnim, složnim radom dati će srbski Bogo, da se na razvalinali Hr- vatske uzpostavi umišljeno Dušanovo carstvo. Rieku i Vojvodinu uzet će tada sami k sebi. Dakle. „Srbi svi i svuda" su vladini kandidati. Prosim, cla se u Hrvatskoj odstrane katolički župani, podžupani i kotarski predstojnici, da se ponamještaju ovejani Srbi, koji će podupirati srbske kandidate, da jih hrvatski nar(id izabere u hrvatski sabor. A sad. nekoliko rieći gg. Gifiingeru, Heimu, Rieselu i drugim. Mi Vas,' go- spodo, cienimo i štujemo; mi znamo, da ste skroz na skroz pošteni; ali ste se dali od grčko-iztočnjaka nadmudriti. Kon- stantin Veliki vidio je na nebu znamenje s nadpisom: „U tom znamenju ćeš po- biediti." Vi gospodo možete takodjer samo pod jednim znamenjem pobiediti, a to je : zastava hrvatska. Ne trebate se tog stiega stiditi. Vaš dom. vaša obitelj, vaša sreća i budućnost je uzko skopčana s našom srećom; kod nas ste sj.rodili, kod nas želite i umrieti: morate dakle nas i našu zemlju obljubiti. Hrvati smo, Hr- vati ste. nemojte reći Slavonci smo. Nie-' mac je Niemac ili se rodio u Pruskoj, Bavarskoj, Virtenbmkoj ili Saskoj; tako sto vi danas pošteni Hrvati, ma da st3 se rodili 11 Slavoniji. Hrvatski stieg ob- ljubite, pa ćete po bje eliti. Što se politike tiče, lahko ćemo se pogoditi, neka samo a opet drugo vdje (lvie ili tri stavke skupio bi u jednu. Tako 11a primjer rieči : Di- xitque ei Dominus: Nequaquam ita fiet: sed omnis, qui occiderit Cain, septuplum punietur. Posuitgue Dominus Cain si- gnum, ut non interjiceret cum omnis; qui invenisset cum (Genesis IV. 15) u Sik- stovu obielodanjenju odieljene su u dvie stavke. A kako je dielitba stavaka Ro- berta Etienne-a od davnina zavladala, iz- pravljači g. 1591 mudro učiniše kad ju opetpovratiše. Nadasve u Psalmim Sikst V. bijaše mnogo toga promienio. Svrhom peto pravilo g. 1591 bijaše sliedeće: Postremo denique deliberatum fuit, ut haec regula in emendandis Bibliis observaretur; lioc est ne fieret mutatio, nisi cogeret necessitas et praesertim cum variae voces idem signi- fioant v. g. Ergo pro igitur. et id genus alia. Cum vero varivnt senstis, ut For- lom pro Foniem et e converso, et alia id genus permulta, tune ad Mss. Antiquiora, ad Codic.es scilicet Latinos et Graecos atque Hebraicos juxta regulas ab Augu- stino et ab ali i*, traditas, nec non ad sa- cros Doctorfi et Patres confugiendum est. Ovo su praula Grgurove kongregacije." „Grgur XIX. naredi da se u izpravlja- bude hrvatska. Svi danas moramo se bo- riti pod hrvatskom zastavom, da nadvla- damo lukavštinu fanariotsku. P. Razprava proti D.r Pavloviću. ;f U posljednjem smo broju obećali da ćemo obširnije progovoriti 0 razpravi koja se je; prilog popedjelnika: i utorka vodila ^red/"porotuičkifi stiun ji Zadru; i što :lbeć®mo to ćenro obdrŽBtti. Kogod bi se mogo čuditi da mi politički protivnici Dr. Pavlovića 1 Srpskog Lista iznašamo po- tanko izvješće 0 razpravi; ali smo mi naosob u ovom poslu bili uvjek od uvje- renja, da dojedna stranka u Dalmaciji ima nastojati kako bi istina došla na vi- djelo a da nijedna nemože da se istovjetu- je sa ljudima koji su nekoč bili na ma- karskom poglavarstvu i koji nijesu pri- padali nijednoj stranci. Mi oomo s toga što nepristrani je izviestiti čitatelje, koji neka tad suđe. Godine 1882 u mjesecu listopadu i stu- denom D.r Lovre Pavlović poslao je Srp- skomu Listu dva dopisa proti D.r Ivanu Lusardu, Makarskom u poglavaru i gosp.. Krateru polit, povjereniku. U tim dopi- sima, pokle je Dr. Pavlović izjavio da Dr. Luxardo „nepripadi nijednoj stranci," biedi ga s korupcije, s zlouporabe ure- dovne vlasti i t. d. Dr. Luiardo po Dr. Pavloviću bio bi uračunao dnevnica koje nije zaslužio; bio bi se okoristio kad se gradila staza iz Makarske u Vrhgorac; bio bi se okoristio u poslu prenosa ži- veža (proviande) za vojsku, ponuđiv braći Rismondo svoj zvanični upliv a da oni njemu dadu polovicu čista dobitka; bio bi počinio nedjela u izborima gornjeg Primorja i t. d. G. Kratera pako hladio je, jer da je primio grudu .sira i bocun mlieka od nekog seljaka, to rad mita du- ljio sa piiobćenjem odsude u poslu mli- nice braće Gojaka. Bilo bi u dopisima uvrjeda proti obćiui i zemaljskomu Od- boru. Dr. Ivan Luxardo nije se držao duž- nim da tuži pisca rad uvrieđe poštenja; ali državno odvjetuičtvo u Zadru tužilo ga je rad prekršaja buujenja (sedizione) po § 300 k. z.; jer da pobudjtije na mržnju i preziranje proti vlastima u ure- dovnoj službi. Dr. Lovre Pavlović priznaje da je na- pisao inkriminirane članke, al nepriznaje d.v tu ima „zlodjela." Pita ko jo najprvi poveo proti njemu iztragu. Predsjednik odgovara: Državno Odvjet- uičtvo vas tuži. Čitaju se inkriminirani članci, a za tim predsjednik daje rieČ obtuženiku Dr. Lovri Pavloviću, koji izavljuje- da nije poznavao Dr. Luxarda, neg je prvim putom 0 itjem nešto saznao iz 71 br. „N. L." od god. 187G, kad su po Dal- maciji sliedila katastralna iztraživanja. Dr. Luxardo da je tad bio predsjednikom dotične kotar, komisije u Makarskoj, i tad da je A. Nonković, Član te komisije, pred- bacio Dr. Luxardu, da je uračunao pri- stojbine, koje ga nijesu išle, te ga po- zvao : ili cla oprovrgue javno putem novin- stva ili da ga tuži kod nadležne vlasti. Luxardo da je mučao — i ostao u Ma- karskoj ; doćim su bile bezuspješne i dalj- ne tužbe A. Nonkovića na namjestni- čtve i ministarstvo financija u Beču. — Kašnje je čuo 0 Dr. Luxardu govoriti kad se radio put iz Makarske preko Biokova. Zemaljski Odbor da je bio podielio 5-6 hiljada tiorina, s-kojim je imao odredji- vati neki odbor, u kojem da je bio pred- sjednikom isti Dr. Luxardo, neki Mate Prvan iz Vrgorca i bivši maka/ski načel- nik vitez Alačević. Mate Prvan da mu nju Biblije svaka moguća pomnja uloži. I uprav i svi stožernici i odredjeni iz- pravljači svojski su oko toga nastojali; ali nešto razna i protivna mnenja, nešto pretresanja dvojnih točaka u obćoj kon- gregaciji zapriečivali su da radnja napre- duje. Nesuglasje opet Činilo je da se. če- sto Papa izviesti eda bi on odredio, što da se učini, a on nebi odgovorio prije nego nebi saslušao svoje savjetnike. Sa- ma knjiga Genesis tako ugrabi 40 dana, i stoprv na 18 ožujka kongregacija začne izpravljati Exod. Lahko je dakle bilo za- ključiti da će izpravljivanje samog Starog Zavjeta cielu godinu trajati. A opet već se nije moglo odoljeti silnim prošnjam sve Europe, koja je neprestano vapila da da već jednom sv. Stolica obielodani iz- pravljenu Vulgatu. Zato jednodušno kon- gregacija odluči da se radnja izpravka Biblije predade 11 ruke manjemu broju odabranih muževa, kako nam svjedoči rukopis Angjela Rocca-e : Repidantes non tantum in primiš difficile negotium esse, sed etiam in czpediendo celcritatem re~ fpiirere, ut non tam multorum Hnguas et voces. fpiam paucorum pruđens doctumrpte jndicium postnlare videretur, communi se jednom tužio, da ga Dr. Luxardonije nikad prizvao ili zapitao za mnenje, kako je bila njegova dužnost; temu je izrazio mnenje, da je Dr. Luxardo ukesao pri tom poslu ^oyaca. Neki c. k. oficir da mii je kaživao, kako je Dr. Luxardojed- nom sklopljenim rukama molio, da ga neizda i prekovrati. — Po tom došo poiso 0 „proviandi". U Makarskoj je bilo glavno stovarište vojničke zaire. Braća Kismondo bili su zakupili pronos iz Llov- đovih parobroda u magaze po 20 nov. centnor; ali kašnje braća Bismonđo „že- lill SU ako i jjijesu nastojali" (rieči su Dr. Povlovića), da se povisi kirija. Dr. Luxardo da jim se ponudio uvjetom, da njemu dadu polovicu čistog dobitka po- višene kinje-, jer da će on izhoditi po- višenje od 20 nov. na 32 nov. Nekog dana pozva ga (Dr. Pavlovića) mladić Henrik Rafaneli u svoju kuću, kažuć mu da bi oni mogli zakupiti pronos za jefti- niju eienu. On se izvinjavao, jer se nije razumievao u te posleali kad ga Iia- faneli uvjeri, do ćd on sve obavljati, sa- mo da mu Pavlović dade svoje ime, ovaj prista. Itafaneli da je bio u Luxarda i nudjao, da će prenašati za samih 18 nov., ali ga ovaj odbio. Do malo vremena et« ti kod njega Dr. Forlania, Dr. Ivaniše- vića i Bafanela, koji mu javiše da su se Ivanišević i Rafaneli složili i bili na po- glavarstvu, jer da će učestvovati dražbi i obaliti cienu. Dr. Luxardo kad je> to čuo, da je digo oglas dražbe; a oni su poslali brzojavni prosvjed na financijalno odvjetaičtvu u Zadru. Nekoliko daua ka- šnje kirija je bila povišena braći Ris- mondo od 20 nov. na 32 i Dr. Luxardo da je dobio polovicu čista dobitka od ono povišenih 12 nov., biva dvie hiljade iio- rina. Q tom je obtuženik bio uvjeren, jer da mu ja jednom Ivan Rismondo na 0- bali kazao, kako su i Liuardu nešto dali; opeta mu Pile Ivanišević kazivao, da je jednom govorio s Benkovićem, tadašnjim obć. tajnikom. Ivanišević je priznao nje- govu radinost u poslu prenosa živeža, pa je izreko nadu da će B. dobiti priličnu nagradu, nu ovaj da mu je odgovorio : najviše jido onaj gori, kap. Luxardo. Ob- tuženik na dalje pripovjeda, da je čuo od popa Andrije Kurtića, kako je njemu (Kurtiću) jednom Ivan Rismondo kazao,, da su morali učiniti mnogo diela, pa su napokon i Lusardu dali jedan dio. Opeta je obtuženiku pripovjedao Josip Vuletić, koji je u poslu prenosa pomago Rismon- dove, da je Petar Rismondo plativ Vu- letića stavio na stran dvio hiljade fio- riua, i reko da je ono za Luxarda. — Obtuženik prolazeć i 11a druge stvari, pripovjeda da su politički činovnici go- vorili van, da se Luxardo hoće da sam obogati; Vuletić Ivan i R. Paško, koji su pisali na poreznom uredu, da su ka- zivali kako bi gdjegod podpisivali Lu- xardu namirnice od 20, 30, 40 fior. a nebi potegli ni novčića. Obtuženik kaživa na dalje, da je Dr. Luxardo, kao kat. poglavar, imao odsječni paušal za ure- dovne potrebe, ta je izmed ostaloga imao svakog mjeseca u Vrhgorac, da tu za puk drži svoja ročišta; dočim Dr. Luxardo nije nikad držao redovita ročišta. — U Makarskoj da su dva popa, vodje hrv. stranke, Pavlinović i Ljubić, koji da »niti o.'U niti kopaju" (Ja borme nijesam ni- kad vidio, da Dr. Pavlović ore i kopa, da se prihrani. Opaz. izvjestitelja) . . . Predsjednik ga opominje, da se drži predmeta. Obtuženik pripovjeda, kako s» proti Paflinoviću i Ljubi ću podigla u Makar- skoj stranka, koja, neima 9nilualiva p 0- liti eho g e ilj a*. (Šfco će na to Dal- mata, koji je tu stranku brojio u svoje? consilio statutum est, ut ad paucos et maxinie idoneos deferretur. Od sedam sto- žernika kongregacije, odabraše dvojicu da svrše radnju, a to Mark-Antuna Colonna i Vilelma Alana, i sliedeće savjetnike: 0. Bara Miranda, Učitelja sv. Palače ; An- dra Salvaner-a; Antu Augellia; Roberta Bellarmiua; D.ra Valverde-a; Lelja Lan- da; Petra Morina; i Angjela Rocea. A da bi se bolje samom to radnjom bavili, te da« im nitko ne smeta, stožernik Co- lonna, odabra gradić Zagarolo, kamo pre- dje on i svi savjetnici, koje je on tu gosti0 dok su god stali i radili. Nezna se uprav kad krenuše iz Rima, po Ghi- slieri-u bilo je premaljeće, ali se tomu protive svjedočanstva Bellarmina, i Roc- ca-e, koji izriečno vele da su svu radnju dovršili u 19 dana. Rukopis posljednjeg ovako veli: Isti tanta sediditate, tamgue indefesso obstinatoque toli, totus dies in id simul opus ineubuere, ut quod vix ere- dibile videbatar, vndeviginti diebus utrum- que Tcstamentmn non leviter percitrsum, sed perdiligenter examinatwn, quale jam cemitur tgpis excusum, et 8ixti V. no- mine, Clementis VIII auetoritate divul- gatum, tale Gregorio XIV epchibuerunt. Zar je i Dalmatova bez političkog cilja?). Da tu novu stranku (kojoj da su pripa- dali i autonomaši, i srbi i hrvati) uguše, Pavlinović stavio Luxardu ovaj dvobir: Ili ti .goni ovu stranku, ili ja ču n^Jim olasilom i t. d. odkriti tvoja nepoštena djela. Dr. Luxardo odobrao ovu prvu stranu i složio se s Pavlinovićem. Ovdje obtuženik pripovjeda, kako se imao birati glavar u Podgori i kako je Pavlinovio htio da bude izabran neki njegov rodjak. Tomu se oprli jedini Sisarić 1 Mrkušic. Ovim se Pavlinović kroz Lusarđa osve- tio, te je Mrkušiću bila dignuta dozvola krčmarenja a Sisariću dopuštenje bro- darstva. On se je utekao glede Mrkušića ua namjestničtvo, koje je potvrdilo, ali je Ministarsvo ukinulo prvu odluku i do- pustilo krčmarenje. — Govori za tim 0 izborima u gornjem Primorju, u kojim da je Luxardo pogodio Pavlinovićevu stran- ku. Pripovjeda kako su on i odvjetnik Ivanišević bili pošli da prisustvuju, kako je Luxardo naredio da se glasuje sa ce- duljama, te je tad protivna se stranka povukla. Kašnje da se podigla tužba proti obć. povjereniku Audrijaševiću i Lnxardu, ali da je državno . odvjetuičtvo zabacilo tužbu. - U dopisima napokon da nema ništa proti Obćini i zemaljsk. Odboru, već se sa- mo navadja fakat, '<ia je obć. vieće sklo- pilo pogodbu najma sa Čitaonicom, a zemalj. Odbor potvrdio, za samih 300 godiš, fior., dočim su Nonković i Miličić muljali 400 f.t tim da je obćina kroz deset godina bila prikraćena za 1000 fior. — Glede tužbe, da je on podmetnuo Luxardu, kako hoće da stvdri bunu u Makarskoj, Pavlović odgovara, da toga nije predbacio Luxardu, već samo da je oprovrgo „N. L.", koji je 0 toj buni go- vorio. — Sto se tiče Kratera kaže, da je on to čuo od Gojaka, te je opetovao u listu., Drugi obtuženik g. Sava Bjelanović, urednik „Srpskog Lista", koji je tužen kao sukrivac istog prekršaja, nepriznaje se krivim sukrivštva; jer on nije namje- ri ee ili kako drž. Odvjetuičtvo kaže „na- vlaš" uvriedio Luxarda, obćinu i t. d., već bi najviše bio mogo bit kriv, što nije bio dosta pažljiv; ali tu izjavlja da on nepopravlja tiskarske pogreške i t. d. Uhva 88 napokon, da će drž. Odvjetničtvo pokle je čulo Pavlovićevo i njegovo 0- pravdanje baciti na stran obtužbu, a da će oni poć se šetat na „ovom liepom božjem suncu." Državno odvjetuičtvo dakako nije toga mnenja, te se prelazi na čitanje nekih spisa, t za tim na izpitivanje svjedoka. Dr. Ivan vit. Luxardo, bivši makarski poglavar, prvi je svjedok. Predsjednik ga pita najprvo u nesretnom poslu „pro- vianda". Svjedok pripovjeda kako je g. 1878 pri zapremi Bosne Makarska bila je jedna od glavnijih točaka. U Makar- skoj su tad bile dvie satnije vojnika i zapovjedničtvo postaje (Stazionskomando), koje je obavljalo sva pogadjanja i ugo- vore u vojničkim poslima. Nezna da li je u ono doba (travanj) tvrdka Rismon- do imala ugovor sa vojničtvom. U listo- padu uslied nenadanih poplava nije bilo moguće prevaiati živež na željeznici pre- ko Broda i s toga se stalo prevažati preko Makarske, Metkovića i t. d. Neke večeri primio je brzojavku od namjestni- ka Rodića, da podupre dotične vojničke činovnike. O11 je pošo vojničkomu ka- petanu i uašo ga bolestna. Ovaj mu javio da ima doći veliki Lloydov parobrod „Yorwarts" sa živežem. Sutradan došo je njemu vojnički kapetan sa Petrom Rismondom. Tvrdka Rismondo nije htjela primiti se prenosa, jer je tražila veću kiriju. Parobrod je bio blizu, te je on ponukao Rismonda da se primi, da ne To takodjer priglaviva Bellarmin u svom životopisu: Id factum est Zagarolae, in donio Marci Antonii Columna, praesen- Ubus eardinali Columniensi et Alano cardinaU Anglo, nec non magistro sacri palatii apostolici, ipso N. (Bellarmino) et aliis tribus vel quatuor. To isto po- tvrdjuje mramorni nadpis koji se u Zaga- rolu čita. Netom se izpravljači povrate u Rim a Grgur XIV umre mjeseca Listo- pada g. 1591." ,,Inokent IX, Grgurov naslieduik, vla- dao je neke sedmice, te umre svrhom prosinca iste godine 1591. Neznam da li se je što učinilo u to kratko vrieme za izpravak Vulgate. Mjesec dana po smrti predjašnjeg bi odabran Kliment VIII. koji je slavan u crkvenim zgodopisim, jer je 011 zaključio radnju obielodanjenja latin- skog autentičnog prevoda Biblije. Pokle se je toliko radilo, izpravljivalo, viećalo, toliko doba od najmudrijih muževa, Kli- ment VIII. svrhom odredi kojim da se prevodom latinskim crkva služi. Dakako s kraja na kraj djelo neće biti posve sa- vršeno ; ali kad se dobro promisli koje silne priepone morale su se ukloniti, valja priznati da je djelo suhlizn savršeno — stavi u pogibelj espap 1 jer je država morala plaćati 50 fior. na sat Lloydo- vim parobrodima, kad bi stajali u luci, Rismondo odgovori da nemože za istu cienu kao ljeti, jer suradnici skuplji i t, d., !te da traži po^nj&^ojnički je kapetan priznavao da p. to opravdano. Rismondo 11a to izjavi, ds^- će nastaviti izkrcavanje, saiao da ga %J)rimi na za- pisnik glede1, povećanja , kmje. Kapetan ga vojnički primio na zapisiik i prepo- ručio vojničkoj slasti koja mu povisila kiriju ot 20 »a 32? novčića. Na upit predsjednika,' daJi&na štogod 0 ponudi nekih drugih osoba, svjedok odgovara, da nezna ništa. Kao kotarski poglavar nije mogo imati nikakva upliva, niti se je mogo u to prtiti. Da je pri- mio koju prošnju, bio bi ju na prosto poslao vojničkoj vlasti. Čuo je da se po gradu govori 0 družtvu Rafanela, Ivani- ševića i dr., ali je Rafaneli bio malo- ljetan a mater nebi mu bila dala potre- bite novce. U ostalom onje to samo čuo, ali nije primio nikakove molbe; nije bilo ni oglasa dražbe, a da ga je bilo, taj bi oglas bila izniela vojnička vlast a nikad politička. Na dotični upit državnog Odvjetničtva odgovara, da mu je bilo poznato da ob- stoji neko družtvo sastavljeno od Dr. Forlania, Dr. Ivaniševića, Dr. Pavlovića 1 Rafanela; nezna pako jesu li ovi koju ponudu podnieli vojničkoj vlasti; da su njemu ou bi bio protokolirao i poslao vojničkoj vlasti. U ostalom nebi nikad bio preporučio tu gospodu, jer n. pr. Dr. Forlani imao je sila dugova, donapokon ćozotskim ribarima imao je dati 100 fior.; tad se bila podigla i disciplinarna iztra- ga proti Dr. Forlaniu od strane spljetske odvjetničke komore. U ostalom da mu se vidjelo smiešnim, da četri odvjetnika (Nijesu neg tri Op. Izvj.) zauzmu poso, u kom se radilo 0 šećeru, kavi i t. d. — Glede jamstva od strane tvrdke Ri- smondo, svjedok kaže da su Rismondovi imali dovoljno sposobnih osoba, da su radišni, da su imali nepokretnina i da su poznati kao dobri trgovci i t. d. Branilac Dr. Giljanović: Koliko je vremena nakon onog govora sa vojničkim kapetanom, stigo parobrod „Vonvarts" ? Svjedok'. Brzo; u ratno doba nezna se kamo su upravljeni parobrodi. Tom prigo- dom sam primio iz Zadra brzojavku: „Machen Sie schnell, Dampfer in Sicht." S druge strane da nijedan gjenero nije mogo predvidjeti poplave, koje su izne- nada došle u Bosni, te prisvrnule voj- ničku upravu da šalje živež u Makarsku. Državni odvjetnik-. Koliko je Rismondo mogo dobiti sa prenosom živeža doveze- na od parobroda „Yorwarts" ? x ,. Svjedok : Dvjesta fiorina; nešto više. Državni odvjetnik: Jeste li gdjegod do- bili polakšica od Rismondovih, kad ste^ putovali na njihovim parobrodima ? Svjedok odgovara, da je u to doba u službene posle mnogo putovao, ali je u- vjek plaćao podpuno po cieniku. Dobio je od Rismondovih polakšica kad se ra- dilo 0 prenosu ranjenih vojnika, koje bi Rismondovi mukta i hranili. Mnogokrat kad bi on ili vojnici u službene ] osi« imali poć u koje mjesto, kojeg se nijesu ticali Rismondovi parobrodi, braća Ri- smondo bi jih rado povela zadovoljujuć se da jim odštete jedino potrošeno 11- gljevlje. Tim je dovršen izpit glede „provianda", pa se tad prešlo na poso otvorenog pisma Antuna Nonkovića. (Sliedij. on est force de reconnaitre qui elle s' approche de la perfeetion —; a to je dostatno. Stvoriti nešto bolje nadilazi ljudsku snagu —- Realiser ce qu' il y a mieux, surpasse les forces humaines. Tri- dentinski Sabor hotio je odstraniti svaku dvojbu medju katolicim, koji su se sne- bivali gledavši nesuglasna obielodanjenja Vulgata, i hotio je začepiti usta bučećim jereticim. Kliment VIII, to je i oposlo- vao, prvi cilj obielodanjenjem izpravljane Vulgate; drugi cilj tiekom vremena, kad je malaksala pizma novotara. Tad su bo- lje prosudili Klimentovu Vulgatu. Jer da- nas uzvisuju Tridentinski Sabor koji je odredio da jedina latinska Vulgata bude pripoznata kuko autentična; hvale ga jar je utemeljio da se ista ima obielodaniti izpravljena što se bolje i savršenije može. (G. Milaš ne misli tako, ali što ćemo mu mi. Kad je sam tako zabrusio!) (Sliedi).

ći dan za uzpostavljenje novog Upra- vitelj s ta eda se već započme riešavanje toli važnih i preporaih poslova ove obćine. * * Učionsko pokrajinsko vieće udielilo je potvrdu sa naslovom „profeaur" učitelju pri spljetskoj gimnaziji D. Klemi Puoviću. * * * Vojska u Zagrebu. Čitamo u „Slobodi": Normalan broj u Zagrebu ovaj čas smje- štenih četa sastoji iz tri bataljuna 53 pješačke pukovnije te popuniteljuoga os- nutka sa 5 štopskih častnika i 52 častnika te 1075 momaka i 4 konja; za tim iz stopa 6 husarske pukovnije sa 2 štopska častnika, 5 častnika, 17 momaka i 18 konja; iz I.£XIL baterijske divizije sa 1 štopskim častnikom, 13 častnika, 315 momaka i 132 konja; iz 13ll. vozarske divizije sa 1 štopskim častnikom, 7 čast- nika, 66 momaka i 48 konja — ukupno dakle sastoji sada posada iz 9 štopskih častnika, 77 častnika, 1473 momka i 202 konja. A kad budu vojarne izgradjene pomno- žati će se posada i sastojati 1) iz 4 ba- taljuna pješačtva sa 6 štopskih častnika, 64 častnika, 1419 momaka i 5 konja; 2) iz 6 husarske pukovnije — štop sa tri eskadrone — i to iz 2 štopska čast- nika, 20 častnika, 515 momaka i 349 konja; 3) iz 4iXII. baterijske divizije i doknadnoga osnutka sa 1 štopskim čast- nikom, 21 častnikom, 532 momka i 322 konja; 4) iz 13[I. vozarske divizije sa 1 štopskim častnikom, 7 častnika, 66 mo- maka i 48 konja. Mi bismo dakle imali u sve tada 10 štopskih častnika, 112 častnika, 2532 momka i 724 konja ili za 1 Štopskoga častnika, za 35 Častnika, 1059 momaka i 522 konja više nego da- nas. Za ovu posadu imao bi grad gra- diti vojarne, koje bi po računu gradskoga gradjevnoga ministra Hudovskoga imale stojati 2,448.125 for. Ova. svota nije dakako stavna, pouzda- na, jer nije izračunana po gradskom gra- djevnom uredu na temelju ovdješnjih gra- djevnih odnošaja, nego je tu svotu po- stavio gradjevni ministar po svojoj namisli, kako mu se svidjelo. U ovoj svoti nije sadržan trošak za nasipavanje, koje je potrebno pri konjaničkoj i topničkoj vo- jarni a još manje je amo računata svota od 32.000 for., koja je izdana na neu- porabive gradjevne planove; isto tako nije u ovoj svoti sadržan ni trošak od 100.000 for., potreban za ceste, vodeće k topničkoj i konjaničkoj vojarni. Po Hofman-Hudovskijevu izračunu, koji jur košta gr. obćinu svotu od 32,000 f. iznosi potreba, ako se za topničku i ko- njaničku vojarnu uzme analogno kao i kod pješačke vojarne za nasipavanje, ogradu itd. po 136,000 for. u sve 2,952.125 for., ili okruglo 3 milijuna for. * * * sprema silna bura. Ta tutnjava trajala je dok bi petnajst nabrojio, onda je slie- dio potres: oćutismo tri jaka udarca, koja su trajala dok bi polahko 5 nabrojio, Kuće su se stresle i na gdjekojoj opa- žaju se pukotine na stienam. Svietje iz- trčao van; nekojim su konji ulare potr- gali i pobjegli van, kokoši su stale ko- kodakati, a mačke su se utrčale simo tamo." Iz Vinkovaca pišu: "Vinkovci, 25 ožujka: Jučer pohodi nas i ovu cielu o- kolicu u koliko sam ubaviešćen nemio gost — potres. Vrieme je kiše vito, hlad- no, naoblačeno još od subote 22 o. mj. Potres bi točno u 9 sata 18 časaka, tra- jao je 6-7 sekunda, došao je sa jugo- zapada; izprvice čula se je mukla pod- zemna tutnjava. Potres bio je valovit. Za sve svećenike. Dali smo zgoto- vit u „kat. hrv. tiskarni" crtanih a- raka, na tvrdoj i finoj hartiji sa ve- oma zgodno razredjenim kućicam za bilježenje sv: Misa; koje se preko godine izgovaraju. Tu ima posebno mjesto: Doba primitka sv. Mise — Naručitelja Prezime Ime — Odlu- ka — Naručenih sv. Misa broj i plaća — Doba izgovara — Pojedina sv. Misa izrečena dne, mjeseca, go- dine — Broj tekući - Odluka — Zasluga — Sv. Misa izrečena u bi- skupiji, župi, crkvi — U jeziku la- tinskom, glagolskom — Pjevana sv. Misa — Tiha; te sve što se na sv. Misu odnosi i što može služit sveće- niku bez službe, il svećeniku župnik i, tu je. Na svakom takovom arku ima u visinu po 31 redak s jedne a te- liko s druge strane tako da samih 6. araka dovoljno je za bilježenje kroz cielu jednu godinu. Svaki arak neza- pada no 21/., novć te sa 15 novčića gotov si za godinu a za punih 10 godina sa samim fi. 1:50. vrst papira bez obvoja fiorin svako 100 araka, dakle odnosno dvostruko više, i napredku sjedinjenja duša i srdaca u najčistijoj ljubavi najsve- tijih načela. Naručbe primaju se odmah i o- premaju tekom pošte. lE^euzličlt© viesti. Petarda u Trstu. Dne 17. t. m. u ve- čer bila bačena kako već javismo pred c. kr. namjestničtvom mala petarda. Nesre- će nebijaše nikakve. Taj najnoviji izkaz u Trstu tumači se razno, nu prevlada mnienje onih, koji drže, da se je htjelo petardom demonstrirati proti osudi biv- šega urednika tal. časopisa „L' Iudepen- dente" g. Juretiga, koga je porota u Ins- bruku osudila na osamnajst mjeseca zatvora i 3000 for. kazne. * * * . . Jugoslavenska akademija znanosti i u- mjetnosti imala je u četvrtak razrednu sjednicu, u kojoj je čitao pr. član A. Veber razpravu „o stolnoj crkvi djako- vačkoj. * * Potres u Slavoniji. U ponedjeljak na 24 o. m. u 9 sata u večer, bio je jak potres u Slavoniji, naročito u djakovač- koj, požežkoj i osječkoj podžupaniji, te u vinkovaekom okružju. Do sada prispjeli su o tom pojavu sliedeći dopisi: U Djakovu, 25 ožujka. Sinoć u 9 sata bio je u Djakovu žestok potres, koji je do 10 trenutaka trajao. Opaženo je, da je došo od zapada i išo prema iztoku. Podzemna tutnjava trajaše sve do 3 i po u jutro. Neima kuće u Djakovu, koja nije oštećena. Ponajviše nastradaše župna crkva i zemaljske sgrade, te stan podžu- pana. Mnogo dimnjaka porušeno i kro- vova odkrito. Stolna crkva nije ništa stra- dala. U Vinkovcim, 25 ožujka. Sinoć u 9 sata 12 časa bio je ovdje jak potres, koji je trajao kojih 8 trenutaka. Potres prošo je bez posljedica. U Požegi, 25 ožujka. Sinoć posije 9 sata opažena su ovdje dva pojaka zemljo- tresna udarca: zemlja se tresla od za- pada k iztoku. Štete od potresa neima nikakove. * * * Nadalje stižu sliedeće viesti: Iz Žu- panje „Na 24 t. m. čuo se ovdje potres, prije njega čula se tutnjava kao kad se ISKRENIM RODOLJUBU! Malen narod i vjera opasana množ- tvom protivnih joj elemenata imaju ne samo pravo nego svetu dužnost branit se svim mogućim i dopuštenim sredstvim. Tako dan danas i veliki narodi rade. Čemu nebismo i mi, za napredak i dobrobit vjere i domovine sliedili im primjer te umakli prikoru: filii tenebrarum prudentiores ? Imajuć to pred očima, dali smo z goto vit od valjana rezbara u maleno Grbove svih dielova ujedinjene Hrvatske u smislu programa „Kat. Dalm." i pečatat te grbove na karti za pisa- nje. Odlučili smo uz to dat urezat i mali al točni Zemljopis ujedinjene Hrvatske i takodjer dat ga pečatat u okrajku papira za pisanje. Rabeć takove pa- pire hrvatski rodoljubi poticat će naj- mirnijim i dopuštenim al u isto doba veoma mogućim sredstvom čistu do- movinsku ljubav i sveto geslo kojeg se nepomično drži ,,Kat. Dalin." uz- višeno geslo „Bog i Hrvatska" i koje je naš List razvio, jasno i glasno, i čisto bistro utvrdio na +ako nepobitnu i svetu i starodavnu pravu, da mu ni od strane najstrožije i proti vnije censure nemože bit s razlogom pri- govora ni smetnje. Da nabava pak takovih papira ne bude skupa, stupili smo u dogovor sa jednom od najviših austrijskih tvornica, koja će nam dostavljat ma- terijal uz sliedeće pretanke cieue: Liepa fina papira u 4 krasne kutije u svakoj 25 arka i 25 obvoja skupa 100 araka i 100 obvoja za f. 1:60 sa grbovim ujedinjene Hrvatske il sa zemljopisom, ili 10 liepih mapa u svakoj po 10 araka i 10 obvoja te ukupno 100 araka i 100 obvoja ta- kodjer sa grbovim il sa zemljopisom sve skupa za f. 1:50. Tko bi pak htio još finije il najfinije vrsti papira, dakako tad bi mu ciena bila veća al i tu nikad 100 araka i 100 obvoja preko f. 2. Tko bi pak htio tu hartiju bez ku- tija i bez mapa i bez obvoja može ju imat odnosno u istoj vrsti sa gr- bovim il sa zemljopisom cielu rizmu za f. 2-3 najviše. Ovim cienimo da dvostruko koristimo: štednji obćin- stva, koje u obće plaća za srednju Žiteljstvo C išli tave po narodnosti. „"VViener Allg. Zeitg." priobćuje, da se 22,144.000 žitelja, što no stanuju s ovu stranu Listave, diele po narodnosti ovako : u 8.008.864 Niemca (36,750I°); 5,130,908 (23,77\) Čeha; 3.238,534 (14,8Gfl[0. Poljaka; 2,792.667 (12,810l0) Rusa; 1,140.304 (5,23\) Kranjca: 668,653 (3,07°|°)Talijana; 563,615 (2,58°[0) Hr- vata; 190,799 (0,88°[0) Rumunja i 9,807 (0,05°[0) Magjara. Tudjinaca koji živu u Austriji ima do 350,000 i to: 163,000 Niemaca, 41,000 Talijana, 36,000 Slo- vaka, 31,000 Hrvata, 11,000 Poljaka, 9,000 Rumunja, 6,000 Rusa, inih tudjih podanika do 11,000. Prema po- pisu od god. 1869 opaža se prirast od 515,000 Švaba; 407,200 Ceha, 243,5000 Poljaka, 190,400 Rusa, 77,500 Talijana, a 40,600 Hrvata. PRIOBĆENO. 1) 3?:ripOsla,:n.o_ Viktoru Oeriću Na Vašu klevetu držimo izpod naše trgovačke časti odgovarati i opravda- vati se pred javnošću, tim više što ste Vi osoba koja prama nama u ta- kovom odnosaju stoji, da bi morali proti njoj radi prijašnjih čina kri- minalnim putem postupati, što ćemo u svoje vrieme i učiniti. Kočonda i Nikolić Zagreb mente ci elargirono vestiti, calzature, biancherie e danaro a vantaggio del lo- cale Asilo delle Orfanelle, con cuore riconoscente tributiamo anche queeto pubblico doveroso nosfcro ringraziamento. Zara li 30 maržo 1884. II Comitato dirigente V Asilo delle Orfanelle. 22sit5.Ara.l3,. Raztuženi radi smrti obljulienog nam otca Andrije, nenalazimo do- statnih rieči da zahvalimo kako bi bila naša dužnost i želja svoj onoj Ćastnoj Gospodi koji su nas tješili u našoj nesreći i ublaživali nam bol u toliku gubitku. Osobita neizreciva hvala Gosp. Dn. Ivanu Bojaniću mjestnom Upravitelju Župe, Dn. Vinku Stipetiću, p.nKuz- mi Škarpa i svim onima koji dobro- voljno učestvovaše, da sjajnije izpane sprovod pokojnikov. Vrbanj, 20 ožujka 1884. Obitelj Vidošević. Iz svega srdca zahvaljujemo svoj onoj gospodi, koja ili pismeno ili brzojavno čestitala nam je pri otvoru našeg drnžtva „Beg i Otačbina*. U srdcu nas je ga- nulo videć da su nas se tom prigodom sjetile osobe koje nijesu nikad s nami obćile, niti su ikad bile na našem otoku, i uprav prijateljski mi rieči ohrabrile nas na rad i postajnost. Oastna gospodo, vaši savjeti i vaše hrabrenje biti će nam na utjehu u potežkoćah koje ćemo su- sretati ra uzbrdici koju smo stopio po- čeli gaziti. Budite uvjereni da će nam uvjek biti kano zvjezda predliodnica prvi paragraf našeg družtvenog pravilnika. Uhvamo se da će nam u tom pomoći dobri Bog i BI. Djevica pod čiju smo moguću zaštitu metli naše mlado družtvo. Smatramo se dužnim na po se za- hvaliti M. P.^Olibskom župniku don Mati Silvestriću koji nam je pisao baš bratsku poslanicu, isto tako i uglednomu ured- ništvu „Katoličke Dalmacije" ; P. Don Hinku Brnetiću *a Selinah i p. n. gosp. Ivanu Brnetiću na Rieci, čije brzojavke dirnule su do dua srdca sve naše dru- družisare. Silba, 28 ožujka 1884. Predsjednik I. Bogdanić Potpredsjednik Tajnik Pop Sime Matulina N. AUegretti A tutte quelle pie e caritatevoli per- sone di Spalato o Brazza che recente- 1) Za pisma pod ovim naslovom Ured- ništvo neuzimlje na se nikakve odgovor- nosti. OcLpisi „IKZat. IDalrcu" Platili: do konca veljače g. 1885: m. p. 0. Juro Samac; do konca g. 1884: presv. i preč. Dr. Kažimir Forlani bokokotorski biskup, m. p. 0. Jere Runjić, m. p. 0. Dane Klarić, č. g. Lujo Bader, m. p. D. An- tun Mardešić, vlč. D. Cvjetko Marasović, m. p. 0. Angustin Zubac, č. g. Antun Polić, m. p. D. Ivan Zamić, 0. Stanko Staničič, 0. Ivan Skopljanac, preč. D. Lazar Lazarević, D. Stjepan Bazdan, č. Samostan 00. Franjevaca na Humcu, m. p. 0. Nikola Simović, č. g. Ivan Ifiikšić, č. Samostan 00. Franjevaca Sv. Martina na Selcim, m, p. D. Sime Rašo, 0. Ljudevit Brusić, D. Vinko Zanchi, č. g. dr. Gajtan Bulat, č. Samostan 00. Franjevaca u Omišu, in. p. 0. Daniel Marin, 0. .Tanko Čavkić, D. Stjepan Hartman, si. Sveucilištna kr. biblioteka u Zagrebu, č. g. P. Krstić-Herceg; do konca srpnja g. 1884: presv. i preč. 0. P. Buconjić biskup; do konca lipnja g. 1884: m. p. D. Franjo Danko, D. Milio Mužina, D. Vicko Perišić, si. Sbor duhovne mladeži u Zagrebu, m. p. D. ' Jerko Franki, D. Juraj Petrić, si. Vrlička kafana, m. p. 0. I nj at Olujić, D. Sime Snmelić, 0. Jakov Lović, si. Kaštelanska Sloga, m. p. D. Petar Sladoević, D. Stjepan Kućac, D. Juraj Leskovar, D. Nikola Mekinić, g. Tomislav Benko, I). Lavoslav pl. Ivani- šević, D. Juraj Pavlinović, D. Marko Bitanga, si. Čitaonica u Vrbniku; do konca svibnja g. 1884: m. p. 0. Mate Ljubić; do konca ožujka g. 1884: si. Čitaonica u Koprivnici, Algarotti knjižnica na Krku, Čitaonica u ^ovom Vinodolskom, Čitao- nica u Petrinji, Čitaonica u Babinojgredi; na račun 1884: preč. D. Milio Sme- tiško f. 7, m. p. 0. BI. Jerko vid f. 7:39, m. p. D. Drag. Ferkić f. 1, D. Antun Buntjelić f. 1, D. Josip Platnar f. 1:75, D. Petar Bielić f. 1, D. Bariša AUe- gretti f. 5:50; do konca g. 1883: m. p. 0. Niko Bilić, si. hrv. Čitaonica u Šibeniku, č. g. Marko Luetić, m. p. D. Srećko Motušić, D. Martin Mihinić, D. Stjepan Zorac, D. Stjepan Rožman, D. Josip Alfirević, č. g. Vinko Bek, m. p. D. Tražimir Devčić, D. Lovro Čuljak, preč. Dr. Stjepan Vu- četić, m. p. D. Ivan Žic, D. Josip Ka- štelan, č. Samostan 00. Propoviedalaca na Bolu; do konca listopada g. 1883: m. p. 0. Stiepo Krešić; do konca rujna g. 1883: m. p. D. Ant. Mijač, D. Stjepan Jaić; na račun g. 1883 : č. g. M. Augjeli- novič f. 1; do konca g. 1882: si. Družtvo ,Sloga* u Go ici. (Sliedi). guće odbit u one druge svrhe f. 2:05. U posebnu pismu potanje. Č. g. D. B. AUegr.Ui — Zeloro — Promienismo s novom listom. Poslato podmiruje za svu prošl i a ostaje i za tekuću f. 5:50. Još dak'e samo f. 2:50 na podiniru do konca ^o line. Srdačan pozdrav ! Č. g. D. T. Benko — Vuka — Liepa hvala na iskrenoj biviskrj prijaznosti: obće odobravanje i bo Irenjo zlatna na- grada. SI. Upravi „Sl.ekiiša'1 predadosmo f. 1:50. Živjeli sviestni katolici i čelični hrvati ! Č. g. D. Vicko Zanki — Pučišće — Od ono f. 2, predadosmo SI. Upravi Ste- kliša f. 1:50. Č. g. P. Krstić Herceg — Isto od f. 9:50. Č. g. 0. M. Ljubić — Isto. Č. g 0. Jure Samac — I Vaše. Vi ste za naš List namirili i do konca ve- ljače dojduće godine. Tim začepljen ma- njak jednog nemarnika. Željeti bi bilo mnogo takovih: u tom slučaju priprav- nost zauzdala bi zid posljedice nemar- nosti, i ako bi bilo uzroka našim tužbana ne bi one barem nosile opasnosti. Ugle- dali se dakle i mnogi drugi u rodoljubne primjere. Živjeli! Č. g. D. Stj. H, — Zagreb — Bog uzmnožio takove oduševljeaike za Kato- ličku Hrvatsku. On dao, i mi rado pri- hvaćamo, „da barem neprijatelji Kato- ličke Hrvatske svojimi navalarai probu- dili katoličku sviest" u toj čestitoj ali na žalost dosta nemarnoj sestri. Staro je' pak i naše osvjedočenje ,da stranka kato- lička, to je Što treba ko ozeblu sunce, kadno vidimo kako so protivnici složili i kako nepreduju,* Do katolika jo ako jim bez prigovora zlobnici i ni vratnr- sjedaju. Prenimo se, složimo: se i ruke na poso, ostalo će Bog. Umniji medju- tim nek budu kvas; jer inače kad bi uzašo kruh? Č. g. D. M. Meštrovič — Brinje — Šaljemo Vam i zaost. brojeve od 9 na- pried. Č. g. D. A. kan. Marinković — Hvar — Vaša je naručba već i zgotovljena te danas i na poštu predata. Primit ćete i posebno pismo. Ugodno je vidjet kako se svi sa svih strana najradje svojoj ti- skarni obraćaju. To je radostan pojav, jer je dokazom, da kod nas Bogu hvala iskreno „domurodno s nabožnim" sva- komu najmilije. Č. g. D. Iv. kau. Bašković — Ma- karska — I Vaša je naručba već i na poštu predata. Rabili smo samo crveni papir. Živjeli! Č. g. i. — Makarska — Iskreni ka- tolici i hrvati svedj su s nama odušev- ljeno stali, jer su uvjereni i ako su nam djela manjkava al da su nam namjere Bogu hvala čiste i geslo sveto. List u- pravljamo po novom naputku. Srdačan odpozdrav i na svem liepa hvala! ČC. franj. kl. — Pečuh — Naručene knjige odposlate u petak. Č. g. 0. BI. M. Kulier — Rim — Jedan iztisak „Ustanor. Pisma" odpre- mismo Vam u petak; ostala 24 izt. po naputku u Bosnu. Šaljemo Vam zaostale brojeve od 12 uapried. Bog Vas poživio! Č. g. D. S. M. — Šaljemo Vam i br. 1. Neimadjasmo ga prije. Zdravo. Č. g. D. S. Zorac — Hrvatska trans — ,,Obad" nije još počeo izlazit. Č. g. D. Jos. Platnar — Samac — U svoje vrieme još n. 25, jer godišnja ciena f. 8 ne 7. Živjeli! Č. g. D. M. S. — Zagreb — Od po- slale cienj. ovogodišnje predplat3 urača- nasmo f. 1 na podmiru prošle, jer lanj- ska^ bila nepodpuna. Č. g. D. A. Buntjelić — Korčula — Baš u današnjim odpisim. Prijateljski od- pozdrav ! Slavno Druž. .,Sloga" — Gorica — Pristasmo još lani. Kako je s računim možete razabrat iz današnjih odpisa pred- plata. Napried hrvatski sokolovi! Složno u ljubavi kat. vjere i hrv. domovine! Č. g. x. — Brač — Vašu pohvalnu viest o vlč. S. neuvrstismo, jer smo odlučili ništa Vašega neprimat u List dok toliko krat opetovana obećanja neiz- punite. Č. g. 0. BI. Jerković — Pošto je Vaša Vlč. slala f. 7 za „K. D." te je pred- plata zaostala, od poslatoga nije nammo- Kod S. Artale u Zadru: Izišla le knliga U il po R 'mskom Misalu i Časoslovu s dodatkom Jutrnje na Božić, Večernje, i Pohvala za Mrtve, i Različitih pisama i molitava. Četvrto popravljeno i napunjeno izdanje. Ciena Jiorin. URA SVETO PROVEDENA pred PRESVETIM SAKRAMENTOM Drugo izdanje. Ciena novčića 10. Pazi: Preprodavaoci uz poštansku uX- vratnicu dobivaju odbitka (sconto). Jto unapred pošalje novac, dobiva knjige „franco*. Enrico o Stanislae Giovan- netti romani, dimoranti in Cat- taro da circa 5 anni esercitano la professione di ar gen ti eri ed orefici, eseguiscono qualun- que lavoro sia per Chiese o pri- vati; come fin d' ora conosciuti per i mol ti lavori eseguiti por tutta la Daltnazia ed altrove; pertanto si rivolgouo a tutti quei che vorranno onorarli di coman- di.Rivolgersi in piazza del Duomo in Cattaro.

nije bio „nazadica". Dž, nije mala za- sluga sadašnjega glavara, što će nam se, do koji dan, početi napravljati cesta, koja će nam od velike koristi biti; ali, vjeruj mi, gospodine dopisnice, da nije bilo Ante Eoce nikad Vodice ne vidješe ceste. A zar je, za prijašnjega glavara, selo bilo nečisto ili nazadovalo ? — nije. Pod čijim glavarstvom popravila se je luka, da je slične na daleko nije; pod čijom upravom bijahu obješeni fe- njeri po seoskim ulicam; pod čijim nad- zorom bijahu ulice i „kanali* po selu napravljeni i uredjeni? Da nije prijašnji glavar znao upravljati i biti otcem mješ- ćana, zar bi ga seljani bili godine 1877 po drugi put izabrali, te ga držali do nazad dva mjeseca? Pače nebi ga bili nit promienili, da se nije sam — rad starosti — odrekao. Nije li ovo sve ovako? Promisli, gospodine dopisnice, pak — sudi i piši. U ostalom neima se ništa prigovoriti sadašnjemu glavaru, pače zaslužuje po- hvale, što je okrenuo pravcem označenin mu od Ante Eoce. I ja sam uza te, dopisnice, da Stjepo Čorić će vrstno u- pravljati i podići blagostanje našega sela, budu li mu pri ruci — što seje nadati da hoće — seljani i druge starešine. I tako će naše selo procvasti i n svem i svačem napredovati i moralno i materi- jalno, a naše potomstvo počitanjem će se siecati onih glavara, koji su prinieli k sreći i blagostanju svoga sela. Napokom, da je preporučeno sadaš- njemu glavaru, a i pristavu, da nikada ne smetnu s uma onu: sve što činiš, radi za boljak, napredak i slobodu ne samo svoga sela, nego cieloga hrvatskoga naroda. — Mislim, da se neće nitko naći uvriedjen u ovo malo mojih redaka. „Hrvatske majke sin.* Da, Velecienjenigosp. Uredniče, Ne- rodoljubna spočitavania gosp. M. P. što se naime bavite razpravljanjem hrv. prava, obsega ujedinjene Hrvatske, što ne pu- štate nikoga ni preko Soče ni preko Drine, što nadzirete rad »Nar. L." i. t. đ. i. t. d. to su, kažemo, sami biseri u Vašem viencu, to je ono, što Vam je pribavilo odobravanje onih muževa, ko- jim je samo do poštenja i istine. A koji su ti muževi :— stekliši znadu. A šuplja ironija, mržnja, jal i kleveta što se sve odsieva u spomenutom članku ,,N. L." to je samo izraz zlobe. Do ste- kliša takova moralna padavica nedopire, jer „viek se hrdja gvoždja drži." Za da- nas dosta! — Dojdućeg ćemo puta pro- sliedit jednom malom pripovjedčicom..... Opetovano izjavljujuć dostojnim pre- zira napisano u spom. članku ,,N. L.u o "Kat. Dalm." izražujeffib Vam, vele- cienjeni gosp. Uredniče, našu iskrenu pri- vrženost. Zakljucujuć kličemo Vam na pozdrav „Bog i Hrvati"! Živila stranka prava. Zadar, 6 travnja 1884. Sliede podpisi od 32 zadarska stektiša. glavica do obala Adrije i Egcja, slobodne i neovisne, sačinjavati jednu otačbinu. Naš list — jedva polumjesečni — po- stavio si je zadaćom naučati i zasadji- vati vjeru ove narodne ideje iztočnim die- lom Istrije, hrvatskim Primorjem sa Rie- kom i kvarnerskimi otoci, prepuštajući našim listovom veće važnosti, da budu apoštoli te ideje u širjih krugovih. Zrnce, koje mi sijemo, naći će, mi ne dvojimo, toliko dobra tla, gdje će moći proklicati: Niknuti će, i rasti će". O dpi si „Kat. IDalm.-" Platili: do konca ožujka g. 1885: m. p. g. D. Antun Lebedina; do konca sječnja g. 1885 : č. Samostan 00. Franj. u Košljumu; do konca g. 1884: m. p. 0. Bi. Ku- lijer, 0. Petar Kordić, preč. D.r Antun Orlić, si. „Sbor franj. mladeži" u Pe- čuhu, m. p. D. Autun Bačić, si. Hrv. Skup u Pučišćim. m. P. 0. Petar Miošić; do konca rujna g. 1884: m. p. D. M. Nekić, si. Slavj. Dom u Kotoru; do konca lipnja g. 1884: m. p. D. Mijo Doma, D. Jakov Gjeldum, D. Antun Dežulović, preč. D. Miho Pavlinović, m. p. g. D. V. Jur. Škarpa, D. Josip Bre- žnjak, si. Družtvo „Bog i Otačbina" na Silbi, si. Čitaonica u Makarskoj, m. p. D. Mate Biočić; dg konca travnja g. 1884: si. Družtvo „Hrvatska"; do konca ožujka g. 1884: m. p. D. Eaimund Maroević ; na račun g. 1884: č. g. I. K. Novak f. 4; do konca g. 1883: m. p. D. Josip Mrakovčić, D. Josip Delfin. Č. g. D. Jos. Brežnjak — Promie- njujemo u Topusko. ČČ. gg. „Stekliši" — Zadar — Pri- stasmo na Vašu želju, jer Vaš nepristran glas, zavisan jedino ob oduševljenju za ostvarenjem prevlade nesebične hrvatske misli, vriedi mnogo, da se uvidi kako neka nebratska podkapanja i sumnjičenja, drže se kod zdravijega diela rodoljuba za ono što su. Sve nek trpi, al nek sveta istina i pravica ne trpi; nas nek bi i kamenovali samo kad bi to imalo urodit dobrom po katoličku vjeru i do- movinu Hrvatsku. U svom bo kukavnom ranu netražimo sebe nego sreću svoga unesrećenog zavičaja. Branimo ga! na- rodnje suze nek nas bodre, da uztrajemo do pobjede. Živjeli! SI. »Uč. Zadruga" — Šibenik — I bez molaba i preporuka, po svom o- svjedočenju vrlo se rado zauzimljemo; k6 za naše zanemareno svećenstvo, tako i za naše učitelje, jer su oba ova sta- liša u nas u klancim jadikovcim. Po- hvalno je uz to, što si do boljih dana učitelji sami u čem mogu pripomažu. Č. g. — Trogirska okolica — U ne- prestane dokaze, da naš List podpuno odgovara ćustvim ogromne većine dal- matinskoga svećenstva, koje uprav brat- skom ljubavi prati naš kukavni rad; rado bilježimo i Vašu. Bog je i njegova pomoć gdjegod su namjere čiste. Živjeli! Zagreb, 2 travnja, Kad sam već počeo, a ima baš nešto malo materijalna, hajde da nastavim. Vjerojatno je, prem nijesam siguran, • da Vi magjarskih listova nečitate. Ne- * znam, jeste linijeste li i tomu „kultur- nomu" jeziku vješt. Prem neškodi ni k njega znati; čujem da se može u njem dobro psovati. : No ako i nečitate magjarskih, bit ćete ipak čuo štogod iz naših listova, kojimi se sve imeni nenabacivahu Magjari na naš sabor za posliednieg zasiedanja. Ja sam neka zapamtio, ma neću jih ovdje ' navadjati. Možete li, predstavite si jih u mašti, ako Vas ona ne visoko, nego du- boko, u đubljin.i „ljubkih i voljkih, iz- raza uznieti može. Jadni David5 Starčević, kako je u njih „porađao"! Na rodoljubnu : ii pravednu, ako i ličku njegovu viku za- htievaše1 Magjari, neka se naš sabor umah / zatvori. A kako je Mojsija nekad Aronu, tako naši magjarski sekundanti staviše .rieči, što jih sami izgovoriti nemogoše, . xt usta našeg junačine I).ra Marka, pak t ^hajde s Davidom dva puta na polje, neka - ,-Jv? ga nosi. Magjarom bi time podieljena bar ;*;jieka zadovoljština. " Nego u peštanskom saboru dogodilo ~ - se ovih dana, baš na 1 aprila, nešto buj- nijega, nego u nas. što smo mi prama iMagjarom u psovanju i grdjenju! Sam t David, taj »Vodja petroleraca", neka mi ' oprosti, rečem li, da je kukavica, kad se usporedi s magjarskimi junaci! Davidovo „psovanje" i „grdnja" tu izčezava. . - . 'Dakle o čemu se radi? Evo što zna- dem iz brzojava. Vi znadete, da se u |^ brzojavci nemože svaka psost imenovati, nego se sve skupa u kratko reče. Tako i naš brzojav od 1 travnja. Zastupnik er Szell prijavio se je u sjednici, da će go- voriti. Petorica pako zastupnika, naime Ugron, Herman, Hoitsj, Pronav i Hege- izjaviše (dakle već unapried, a toga gf David čini mi se nije činio) da će fcapasti Szella u javnoj sjednici, kada kde govorio. Toga radi (brzojavka veli: i medjutim) Szell nije govorio, r Kada je sjednica zaključena, te j* Szell jL stupio iz dvorane u triem, dodje mu u susret zastupnik Hoitsy, te mu reče: Vi ffe ste hulja i kukavica \ j"e li mu još šta |jj drugo rekao, toga brzojavka možda fkrat- ' koće radi nenavadja. Szell odvrati: (opet |||.J pa brzojavci). To ste vi! I/V , časak po tom dodje i baron (naš Da- f- vid nije baron; Bog zna kada će biti?) f? . G4vro Pronay, s kojim se Szell nije hotio •j u dvoboju tući, te mu reče: (po brzo- || javci) Vi ste hulja i kukavica! Szell bi- jtSe biesan, te je psujući i grdeći (te kkafcke dvie rieči ima brzojavka) svoje protivnike, ostavio triem. RT' ? Pred vrati sgrade dostiže ga Ugron, : ^f -1?11 zatuli: (opet po brzojavci) Vi ste |L' hulja i kukavica. Szell, poče ga ružiti. p.-C NoJUgrOn, koji je jaka tjelesna ustroja, poče mahati rukama; na što Szell po- b 3 u muzealni perivoj preko puta, i tu *- mds{tć štampom, uze protivnike grditi. P" Nekoliko zastupnika, motreći taj prizor, ^^ : smijahu se Szellu, koji je upravo biesnio. % _ » Protivnici' napaše Szella, što je dvoboj otklonio l Dvoboj, ma&jarska kultura, je |f: u njih kruh svakdanji. Pf' Ugron reče još Szellu: Uzmite, da ste l^v kažnjen, jer ne budete li tako mislili, ;>: , čusnut ću vas pred čitavim svietom. Druga brzojavka, od 2 travnja kaže • ovo i Jučer sbila se je opet sahlazan. Dva J suradnika Vrhovayeva lista ^Fiiggetlen- % * seg* (ciljem, da to na hrvatski prevedeno, t znaći »neodvisna zadnjica", budi dopu- | šteno izreći), Clair i Szemnecz istjerana su jučer posredovanjem zastupnika Otona l Hermana iz zastupničke kuće. Poslie sjed- * I niee napala su oba Heimana na ulici; pa p- kad se je taj branio, izvadi Szemnec rt- f* vofver. Medjutim priskočilo je više za- • stapriika, na što je Szemnecz zatvoren. I tu su, kako vidite, Magjari daleko |r; • pred nami. Ni naši revolucijonarni ste- ||L ' kl§i nenose revolvera u sabor, a kamo ^ - li" dfugi. — Kako se naša »narodna* f. garda povadja za Magjari, tko zna, da Ia . se r u tom nepovede. A tad petrolerci: ^ s Bogom Vaša slava! f " Svidja li Vam se, tiskajte. Inače u koš. L (Ne u koš; jer imamo pravo iznašat vjer- S r nu sliku družtvenog života naše »braće", ^ da svak uvidi, kako njihov zagrljaj nama v„ ni s gledišta uljudnosti nemože bit na fr ; oast. Uredništvo). 0 posjetu nadvojvode Stjepana u Puntu na ot. Krku pišu »N. Slogi": Čim stignu glas, da će nadvojvoda na Punat, dalo se na noge malo i veliko, da ga dočeka čim dostojnije. I zbilja već u rano jutro bijaše okolo mora množtvo ljudi. Hrvat- ska zastava vijala se na obćinskoj sgradi. Mužari bili pripravljeni, da ga pozdrave pri njegovom dolazku. Oko 9 sata prispio je na konju sa petoricom od pratnje. Do- čeka ga starešinstvo i svećenstvo. Gr. žu- pnik pop Josip Mrakovčić pozdravi nad- vojvodu čim je sjahao sa konja, hrvat- skim pozdravom, na što mu takodjer on odgovori hrvatski. Pozvan od g. župnika, da razgleda naše selo, odputi se s njim oko mora. U taj čas razpuknu se jedan mužar te prebi nogu Petru Franoliću pok. Nika, koji je mužare palio. Nadvojvoda postade, te odasla odmah svog liečnika bolestniku, da mu ponačini nogu. Čim se odputio liečnik k bolestniku narod po- čeo klicati: Živila njegova visost Stje- pan ! Živio nas kralj Fran Josip I.! Ži- vila Austrija! Zatim pohodi u pratnji sta- rešine i svećenstva našu siromašnu crkvu. Odatle prolazeć kroz selo, posjeti ranje- nika. Pohodiv siromašnu kućicu bolestnika, te podieliv mu liepu svotu novaca i na- rediv, da ga krčki liečnik g. Fabianić poliadja dok bude trajala bolest, podje pozvan na zajutrak. Primiv dragovoljno tu ponudu, odputi se prama kući Antona Žica Klačića, gdje bijaše pripravljen liep stol, obskrbljen od g. župnika i popa Josipa Žica, Kao što je prolazeć kroz selo razgovarao se većinom hrvatski, tako bi i kod stola, popitkivajuć za stanje na- šeg sela i naše luke. U kući ostao oko tri četvrt sata. Zatim se uputi put mora, gdje ga čekao liep čamac, prostrt sagovi, da ga preveze na malen otočić Košljun, gdje stanuju otci Franjevci. Vozeć se pra- tilo ga množtvo drugih naših čamaca dubkom punih ljudi, da izkažu ljubav, koju goje prama njemu i habsburskoj kući. Tu se zadržao debeli sat pregle- davajuć samostan. Pohodi takodjer kapelu gdje počivaju kosti Kate Frankopanke i biblioteku, gdje se upisao u namienjenu za to knjigu. Na poziv velečastnog 0. Lenarda Matkovića guardijana samostana, podje u refektorij, gdje mu bijaše tako- djer pripravan mali obrok, po silah onih siromašnih otaca. Svrativ se s Košljuna na Punat oko 11 sata, odputova put Baške. Čitamo u „SI.* od 1 tek., da jepre- svietli biskup Dubrovački krenuo koncem ožujka put ercegovačkog Popovapolja u kanoničke pohode. Sloboda prima iz Zadra: »Jučer sam primio 70. br. „Slobode" i u njem do- pis iz Zadra od nekog vašega dopisnika, koji mi je u ostalom nepoznat. Dopisnik navadjajuć neki članak pisan prije godi- ne dana u „K. D." koja je predvidjala kako će se svršiti „velika borba", uvje- rava vas, da su se ovih dana dalm. za- stupnici pomirili sa austrijanskim gjene- ralom. Vi ste u zaporci podvojili, da je vaš dopisnik možda krivo obaviešten. Do- pustite mi, gos. uredniče, da vam rečem, da je sasvim dobro obaviešten. Vodja „narodne" stranke g. Klaić i prisjednik zemaljskoga odbora g. Vranković bili su kod baruna Jovanovića i „nauživali su se slasti pomirenja", kako je ono prije godine dana rekla „K. D." Kakve su po- godbe? — Za sve se pravo ne zna, nu za izvjestno znam, da će bit zabačeno i- menovanje dr. Ivanića praliečnikom, a na mjesto njegovo, koje je već za Dr. Ivanića bilo odredjeno, doći će narodnjak, inače po- štenjak dr. Ergovac; ali ovo nije baš da se pogodi dr.Ergovcu,već po onoj promoveatur ut amoveatur sa mjesta u zadarskoj bol- nici, jer.... tu ima doći dr. Emanujlo Lu- xardo, koji se oženio sa kćerkom prvaka dr. Klaića. U ostalom pustimo te, a i još neke stvari do druge sgođe, a pribilježimo či- njenicu, da se »Stekliš" progoni u sav mah, dok se narodni vodje rukuju s ba- runom Jovanovićem". DOMAĆE VIESTI Dubrovački vlastelin Franjo bar. Gun- dulić član gospodske kuće postao je dvo- rjaninom N. V. Kralja. Pravaš. Na 4 tek. izišo je 1 broj mjesečnog Lista »Pravaš", koji se daje predbroj ničim „Stekliša" na dar. Uredni- kom je »Pravaša" urednik „Stekliša" g. A. Dejan. Zapljene. 1 1 broj „Pravaša" bio je zapljenjen. * * N. Veličanstvo kralj darovao je crkvi u Slanom f. 150, da se dovrši mrtvačka bogomolja gdje su g. 1855 umrli ondje- Šnji okuženici poginuli od kratelja. Nijedan trgovac nešalje svoju robu kao ja: bez pouzeća, carinjeno i franko, te uzimljem sve na moj trošak natrag, što nije za 50—100°10 jeftinije no drugdje. Da nebi to istinito bilo, morao bih ja velike štete nositi. Ceylon i Goldjava kava, kilo po 1 fr. 45 nvČ.. nadalje: čaja, čo- kolade i južnog voća uz vrlo jeftinu cienu. Imadem jošte SREBRENIH REMON- TOIE-SATOVA po 11 fr. 50 nvč. a bu- dilica po 3 fr. 50 nvČ. na zalihi. — Platež od jedan do uva mjeseca po primitku. Adolf Lambert, Beč, 1 Eothenthurmstrasse, 19. Primamo iz Gdinja, 31 ožujka: U ovom selu netom se doču da se je N. V. kralj udostojao udieliti iz svoje po- sebne škrinjice svotu od f. 200. za gradnju grobišta puk hotje izkazati od- mah svoju harnost Veledušnom svojemu Dobročinitelju. S toga dne 28 tek. pri- sustvova svetčanoj Sv. Misi koja bi od- čitana u ovoj župskoj Crkvi za našega kralja. Poslia Mise uz Blagoslov s pres. Svetotajstvom bi izpjevana obična Hva- lopjevka »Tebe Boga" — Svetčano pak zvonjenje zvona i pucanje iz pušaka razveseljivalo je taj dan na neobičan način. * * * U Dubrovniku su kopajuć u jednoj ulici našli nekoliko spržene pšenice. »Slovinac" mnije, da će to bit spržio oganj, koji je buknuo nakon strašne tre- šnje 17.og vieka. * * Keteketa pri Spljetskoj gimnaziji vlč. Jerolim Moškovita imenovan je poča- stnim kanonikom. Kosti Petra Zrinjskoga i Frana Krsta Frankopana. ,P. L." piše „Smrtni ostanci Zrinjskoga i Frankopana nadjeni su, kako je poznato, prigodom popravka crkve u Bečkom Novommjestu. Od tad pitali su samo Hrvati za njih. Nu sad javlja neki strukovnjak „Pesti Hirlapa", da su ostanci još i sad u Bečkoga Novommjestu. Po- menuti dopisnik popitao se je za njih, nu od načelnika nije mogo dobiti oba- viesti. Tražeći odulje vremena našao je kosti u mrtvačnici na gradjanskom gro- blju, smještene u nekakav sanduk. Luba- nja i kosti, koje su, kad su se naše, bile neoštećene, sad su izprebijane i razko- madane, dapače manjka toliko kosti, da bi se jedva jedan podpun kostur mogu sastaviti. — Osim te škrinje još je jedna u mrtvačnici, ali na dlaku slična onoj prvoj, da bi ju osim grobara jedva tko drugi mogo razpoznati." Žalostno da kosti velikih rodoljuba ovako trunu daleko od •isvoga plemena. Srbi u Dubrovnik. Srbska se druŽtva rado zalijeću u Dubrovnik, da podupru Slovinčeve težnje. Tamo će do brzo Pro- ti čeva teatralna družina. Pišu nam s Lastova, dne 30 ožujka: 1 Ovaj pučki učitelj od 10 tek. pa sve do dandanas drži zatvorenu učionu, i uzprkos sviem naredbam mjestnoga škol- skog vieća neće više da školuje. Djeca dolaze u učionu, ali ih on Ijera kući, te zdrav i čil šeta se po varoši. Radi ovog skandala puk se uznemirio. Neznam što će starija školska vlast! Kod s. Artale u Zadru Izišla le knjiga po Rimskom Misalu i Časoslovu S DODATKOM. Jutrnje na Božić, Na tri kralja, Večernje, Jutrnje i Pohvala za Mrtve, i Različitih pisama i molitava. Četvrto popravljeno i napunjeno izdanja. Ciena fiorin. Imenovani su: Josip Slamnig višim po- vjerenikom financne straže a Josip Devčić financnim povjerenikom. Primamo i kao dokaz istine tiskamo. Velecienjeni gosp. Urednice! Izvolite u sutrašnjem broju naše dične »K. D." priobćiti sliedeću našu IZJAVU. Kada u jučerašnjem broju »Nar. Lista" pročitasmo uvodni članak, podpisan ini- cijali M. P., mi niže podpisani zadarski stekliši, obuzeti ćustvom, koje može, prouz- ročiti jedino ono (izpuštamo jer bi g. M. P. reko da zagrizamo. Ur.) kle- vetanje (isto. Ur.), ocrnjivanje, iz- vraćanje plemenitih nastojanje i napadaj na sve štoje sveta, požrtvovna, bezpri- korna, ko što je sbilja učinio pisac spo- menutog članka odnosno na »K. D." i nas Vaš novinarski rad, Velecienjeni gosp. Uredniče; kada sve to pročitasmo ogor- čeni v dnu duše odlučismo izjaviti da, su ona bulaznenja dostojna jodino pre- zira,' kao svaka druga netemetjita, podla i farizejska tvrdnja! Plovitba. aust. ug. brodova. ALEKSANDRIJA: odp. 12 ož. Ta- ganrogi k. Radoničić, Trst. ANVERSA: odp. 18 ož. Milan, k. Vukasović, Shan- gai. CAGLIARI: dop. 14 ož. Aquilone; — odp. 13 ož. Eber, k. Marčević, Elsi- nore. BARBADOES: dop. 29 velj. Conte Oscar L.; — odp. 13 velj. Ara, k. Su- tora, Guadalupa. BARLETTA: odp. 6 ož. Esther, k. Car, Trst. B. AYRES: odp. 8 velj. Ginia. BREMERHAVEN: odp. 19 ož. Boritelj. CARDIFF: dop. 20 ož. Rachel; — odp. 16 ož. Reno, k. Vlašić, Pulj; 19 Cibele, k. Kosulić, Kingston. URA SVETO PROVEDENA pred PRESVETIM SAKRAMENTOM Drugo izdanje. Šumarski upravitelj Gašpar Mirošević bi imenovan pristavom šumarskoga nad- zorništva u Dalmaciji. Vodice, 3 travnja. Čitamo u dopisu iz Vodica br. 25 ,N. E.": Od kad je sadašnji naš glavar (Stiepo Cprić), ovo mjesto mnogo je do sada napredovalo u^ čistoći i u svakom drugom pogledu". Čast dopisniku, čast sadašnjemu glavaru, ali dopisu treba iz- pravka; jer je — čini mi se — nau- tnice tureno, da se zaniječu zasluge pri- jašiap|a glavara Ante Roče. Istina, sa- dašnjemu glavaru neima prigovora: klo- bučar je (to nije po sebi nikakva izvrs- tnost; Ur.) — gospodin je- (ni to. Ur.) — poznaje se sa svakim; ali i prijašnji Ciena novčića 10. Pazi: Preprodavaoci uz poštansku Ul- vratnicu dobivaju odbitka (sconto). Ko unapred pošalje novac, dobiva knjige „franco Preprodavaoci. Šibenik: V. Rossini. — ISpljet: V Morpurgo i A. Carminatti. — Cavtat G. Faggioni. — Dubrovnik: C. Pretner — Kotor: G. Finzi. — Orebići: postier ka. — Metkovići: A Nikolac. — Jesa Braća Dobrović. „Kvarner" u svom 3. broju izpravlja ili bolje, popunjuje, usljed naše opazke granice Hrvatske kažuć: „Dakle Hrvatska slobodna i neodvisna od Raše do Save — medje su ove rekla- miram po hrvatskom saboru adresom na svoga kralja od 1 svibnja 1861 — nije konačni cilj naših težnja već je sa- mo sredstvo za postignuti ga; a biti će postignut samo onda, kada 6e sve zem- lje od Marice do Soče, od Balkanskih j i.Pod dopismkovu odgovornost,

Za Prenos ostanaha Zrinskog i Frankapana. Rodoljub x . . . . f. 1 Rodoljub x . . » 1 — Rodoljub x . . » 1 .— Rodoljub x . . V 1 — Rodoljub x . . » 1 .— Rodoljub x . . • • n 1 .— Rodoljub x . . rt 1 .— Rodoljub x . . j> 1 .— Rodoljub x . . n 1 .— Rddoljub x . . r> —.50 Rodoljub x . . * —.60 Rodoljob i . . • • » —.75 Rudoljub x . . n —.75 Rodoljub x . . —.75 Rodoljub x . . V —.75 Ukupno fior. 13.10 DOMAĆE VIESTI. čujemo da će i zapovjednik pukovnije Veberove g. Hranilović biti 11a brzo ime- novan brigadierom. * * * U nedjelju prispio je u Zadar genera Albiri Kuttig, koji je izmienio generala Gruhla. * * * Činovnici. Nikola pl. Zamanja i Mla- din B5ttner imenovani su privremenim kotarskim povjerenicima, Josip vit. Re- šetar namjestništvenim perovodjom a Kar- lo Bilager i Gjerman DominiLović pri- vremenim namjestništvenim perovodjam. * * Carevinsko Vieće glasovalo je 30.000 f. za izkorenuće škrljeva u Dalmaciji. * * * Obcini Lastovskoj doznačeno je od SI. &em. Odbora f. 200 za jednu lokvu. * * * Iz Supetra na Braču 24 travnja: ') Napokon starija vlast, velikim zado- voljstvom svih ovdješnjih poštenjakovića, diže nam ravnajućega učitelja Berka Ki- rigina. Željni smo malko mira; a dobiti ćemo ga, ako učitelj Kirigin bude od- mah odalečen., kako je to već i odre- djeno. zeiioe Na Uzkrs, 1884 i) Pod dopisnikovu odgovornost. Ur. scemasi de' mali Sovente il peso col narrarli altrui. V. Monti. -Aristodemo." JADIKA. Svatko svoga uzdanika ima. Samo meni uzdanika nije; Imam i ja, vjera, pobratima AF kad i njeg prieka sreća bije? Ljutih bola srušila me zima, Nepravednost ništi me i svije, A. jad za dom nad jadima svima Čemerna mi, gorka duša krije. Ja to tebi sve odkrivam, Vilo, A. ti odkrij miloj domovini, Domovina nek odkrije Bogu. E da nebi dugo vriemc bilo Da nam plane zviezda na visini, Da se djeca radovati mogu! MAJKA. Devet trudnih nosi nas mjeseca; Na pogib' lji radja na* života; Viencic br. 13. Večer (A. Harambašić). Tko se izgubi u osebine, zanemarit će jezgru; tko rabi puno rieči zaguši misao, jer je tad mučnije razumu podrieti do 'srdca iste. Večer je tajnena, zanosna, tiha; — taka valja da je i pjesma o Večeri. No g. Arambašić kao da nije to uvažio. Ponavljanje is'toga ćustva dosa- djuje, a g. Harambašić kao da nije mario ni za to. Ipak pjesma g. Harambašića, naosob sudjena posebice dovoljno svjetla obraz g. pjesniku. — „Spiritimus" ne razmjerna prouka, nuždna dotjeravanja i klaštrenja. Kad se piše na pouku valja voje imati naosob pred očima: točnost misli i bistrinu jezika. Točnost ćemo misli postići kad budemo točno vršili rieč „unicuique srnu ni", a bistrost jezika kad budemo svakoj misli davali toliko ruha te ju dično i prilično zaodije. Točnost se misli postizava prilježnim, obratnim i izvrstnim proučavanjem i raz- glabanjem predmeta, a bistrina jezika razborom praćenim razglabanjem rieči. Toga svega nema dovoljno u ovoj stu- diji, a s tog svega pročitana ne poučava no malo a gubi vlase i suviše. Listak — Djevojka iz Spljeta. — Bolje i prazna torba nego vrag u torbi. I ovom valja da primjetim Viencu da čini nečestito kad iznosi za bivajuće ono česa već nema. Živio sam pet godina u Spljetu, no što znam ovakova odjela ni odlieka. Jedino medju Spljetom i Sinjem što ta- kova al su to sasma drugi posli. Slike, što jih donose Vienac i Vila o Dalma- ciji većinom su netočne, većinom ne- spretno naimenovane. Tako znam da je Šibenik u lanjskomu Viencu slabo na- slikan a krivo naimenovan; Šibenički trg prinešen ljetos Vilom nije nitko mogao ustanoviti. Koliko li nam je to nečastno pred tudjini, sudi tko može, koliko li pak škodi listu to trpi sam, trpi ako se i nenadaje uzroku. Vienac br. 11. Smrt. (L Trg. preveo M. Š.) Gosp. M. Š. tumara po književ- nomu svietu kao pčela po cvietu, uz razliku što pčela smieša razne sokove al ovi se prevodi smiešat ne mogu. Veliki ljudi, a razmjerno i književni po- letarci, svako toliko upadnu u njeku sjetu, duševnu nemoć; 110 privikavši radnji ne hrdja jim pero ni tad i odtle postaju vjerovno manji, ovakovi spisi. Smrt za tim ne sladi našim živcem, a hrvatski ie seljak prilično plemenitiji, kršćanski plemenitiji od ruskoga polu- divljaka. Smrt je napokon prevedena posve slabo: tmurno, nerazumljivo, ne- sliodno; pogriešno. Da navedem sve po- grieške proboravio bih prilično dobrim vremena, te to zabacujem. —- Filologičko iverje. Već iz dobra klija zlo, već iz to- čnosti niče netočnost. Ovo sam htio već odavna napomenuti pri ovakih spisih. Itako vriedilo bi da svatko zaviri u ova iverja, jer bi uz koju pretjeranu našao i koju pogodjenu, vrlo pametnu i shodnu. Vienac br. 15. — Očajnik — (J. Hranilović) — Niemoj zvieri zavidjo je Blage muke i potjere: — „Čovjek, čovjek više trpi Neg bezsviestuo jadno z vi ere!" Komu je zavidjao? — Zvieri — Tko? — Čovjek — S česa ? — Sto trpi manje od njega. A može li ga se tad zvati razmjerno i ćustvu primjereno jadnim ? — Ne; ne tim više čim ono Jadno" ruši svu silu prispodobe. — Znoj ga osu;" zavelebićani vele „sipati vino" pak dosljedno i »znoj ga osu," no glagolj „sipati," „prosuti," „osuti" neliči nego krutninam; pa opet nije li pusto jače „znoj ga oblie?" — Sama domovina mučno da trgne čovjeka iz očajnosti: tu ima i druge, još plemenitije, primjese: ćut Boga. Ova pjesma ima liepih stihova, kao što su pravo njeguŠevčad: — Vi- težtvom će a ne plačem. Riešiti se robske muke, al se ipak ne dojimlje nit čitana nit krasnoslovjena. Reci istinu pa ma sad umro ! — 01ym- pijske igre — Zrnce. Nego sretnih li nas! Dosad smo znali za rieč „koliko ljudi, to- liko ćudi" a odsleće moći vriedit i „koliko spisa, toliko pravopisa". Neću dalje... — Ognjeslav Utješenović. Životopis glede oblika neloš, al jednostran, ta ni g. U. nije biela golubica, valjda je i on koju počinio. No progledajmo kroz prste: 1) I Hercegovci u nekim izrekam rabe sipati gdje mi lievati, na pr. i oni: usni malo vina. Ur. U žalosti uzgoj nam usjeca: A sve, majka, - da je tek milota. Čaćka zvati; k Bogu zvon kad breca; Rajske slasti; kolo svih krasota Uči mat1 nas, a kad školi djeca Tko oko nas kO mati rabota? U mladosti zlo nas bježat uči, U zrelosti pravu stazu brati, I starošću oko nas se muči! Tko kad bola nevoljna nas svije, Tko kad muka duševna nas rije, Tko će pomoć, - pomoć kao mati ? CVIET. Pramaljeća zarudjelom zorom Cviet iz pupa šikne na vidjelo; Razcvate se procvao 1' je horom I nač zemlji lice giba bielo. U životu - svim prijanja sborom, Svega voli - i malo i velo; Ali jaoh! obspeli se čvorom: To je stavno crvotočje smjelo. Sunce žarko razvija ga silno: Sam' al duhne - cviet na zemlju sune, I sam napne - cviet uvelost šapne! Što je cvietak do žiće umilno : A crvotoč put što zloća trune; Ne staje 1' ga tekar kaplja kapne ? svako vrieme nosi breme, pa i naše svoje : strah, krzmanje, navlašnu v zabli- štenost. — Književna pisma — Sto se kod drugih naroda štampaje u književnih izkazih, to se u nas pečati u zabavno- poučnih listovili. Sretno nam! Listak — „Da, našim pjesnikom i književnikom treba u 19 stoljeća isto tako zadovoljna života, kao i drugim zvanićnikom. Pjesnik je dakle zvaničnikom ? Bijah pripravio ovim riečim odugu ocjenu, al1 ju izo- stavljam, jer sam uvjeren da su na bielu s puke ne promišljinosti. Ipak, valja bditi..... Milivoj Milivojić. ZE^sizlloite viesti. PRIRODA - ČOVJEK. Ko 1' je mila nebeska vedrina, Ko li milo po njoj zviezde šeću; Na 25 tok. u večer prispjeli su care- vić Rudolf i carevna Stefanija na po- vratka iz Carigrada u Bukurešt i bis a sjajno dočekani. PRIOBĆENO1) Supetar, 11a Braću, 16 travnja. Velečastni g. Uredniče ,,K. D." Mo- ljeni ste, uz dopisnikovu odgovornost, tiskati u cjenjenoj ,,K. D." sliedeći dopis. Ovieh dana sbio se je ovdje dogodjaj, 0 kojem bijasmo odlučili" promučati, a to jedino s uzroka, da neizložimo javnoj bruci častnoga urednika ,,N. L"' Nu po- što ovaj, primiv brzojavku' od nekojih supetarskih rodoljuba, identificirani gla- sovitomu Berku, kojom poklanjahu Don Juri salamaleka, kudeći čin sbivši se na 1 t. m. u Pučko-Hrvatskom Družtvu (iz - ključenje ,,N. L." iz istoga Družtva dok bude g. Bianchini odgovornim urednikom tog lista) i pošto g. Bianchini-u, u ot- vorenih dopisih ,,N. L." mili se krstiti taj čin ludorijom, nam neostaje drugo sada, već izaći iz te reserve i predočiti nepristranomu obćinstvu prikorno postu- panje urednietva poštovanoga ,,N. L." proti ovdješnjim hrvatim i proti Pučko- Hrv. Družtvu. Tko dobro i bez predsuda, barem od nazad 4 ili 5 godina, poznaje Supetar, lahko će uz nas pristati, da ova varoš prvo ustrojenja Pučko-Hrv. Družtva bi- jaše autonomaško polje, gdje mogaše slo- bodno požeti obilate žetve kojimudrago autonomaški pustolov. Do tada vladahu ovdje narodnom strankom neki mihrosko- pični narodnjaci i praktični rodoljubi, koji nezuadijahu, niti nastojahu podignuti Su- petar iz tog fatalnog driemeža. Rieči 0- bilato, fakata malo, uspjeha nikad nikakva. Ako se je u zadnje vrieme štogod po- stiglo, to je jedina zaslnga Dr. Karlovca, koji '/.nadijaša vješto i beztruduo uprav- ljati hrvatskom strankom. Nu ipak Su- petar još spavaše — Bujno razvijanje hrvatske ideje po drugih mjestih Dalma- cije čini da se prene napokon, i uzplamte rodoljubnim žarom i nekoji ovdješnji po- šteni domoljubi, te zasnovaše Pučko- Hrvatsko Družtvo, koje moraše ovdje postati razplodištem hrvatskih osjećaja. Tako i bi. U početku njegova zasnova- nja uvukoše se u nj i nekoji od goripoh- valjenib starih praktičnih rodoljuba i mi- kroslcopičnih narodnjaka. Nu ovi vidiv, da se ovim Družtvom nemože spekulirati povukoše se leteći u krilo italjanskog kr- žljavog Ccisinoa. Mi zahvalismo dobromu Bogu što nas je izbavio njihovog dodira. — Medjnto neki naši volterijanci in ot~ tantesimo, prisvojiv onu svoga zloglasno- ga učitelja: klevetaj, klevetaj štošta se bude ipak povjerovati, počeše strašno, na sve strane, svimi najgadnijimi sredstvi l) Pod dopisnikovu odgovornost. Ur. I ko 1' tiha morska je pučina I ko 1' sladko po njoj ladje kreću ! Ta vedrina ljudska bi čistina Dok se čovjek sam ne baci smeću; Ta pučina, čovjek pun vrlina Dok rieč neču od svog otca k' neću. Žarke zviezde, bijahu mu misli Bogu svimi vrćuće se čisli; A te ladje blage bjeh' mu ćuti. Dok ga grieha čvrsti zub ne sputi! Tad je čovjek svim u Boga sjao Al' za malo, huda srećo, ao ! - SA CVRKUTA... Sa cvrkuta milopojnih ptica Misa' s misli u srdcu mi klica; Ptice poje veličanstvo Tvoje, Bože - srdce moje mar Tvoj poje. Kao skladnost iz razglasnih žica Mil' jim biljis do srdca me šica: Sveti ognji i plami me svoje Divne slike glavom mi se roje. „Bože, ptica pramaljeće ima, „U kom jade da zabije stare, „A budućiem da okrepe prima; „A moj narod sve' dilj bieda tare „Slugu, roba robu pravom, svakom. „Vrni, Bože,na nas mar Tvoj nakom!" Milivoj Milivojić. ozloglasivati Pučko-Hrv. Družtvo, D.ra Karlovca koji ima poglavitiju zaslugu 0 njegovom bujnom razvitku i druge oso- be, koje svim žarom svoga srdca prionu- se uz ovo Družtvo. Njihova prostota nadje gdjekojega bedaka i po otoku Brača, te klevete obasipahu se sa svih strana. Neo- stadoše bezuspješne. ,,N. L.w šilju se do- pisi, sa strane članova Družtva u kojih se odkrivahu rane, koje još i sada toče ovu jadnu varoš. IJredničtvo kida što vrie- di, a jedva tiska nekoliko redaka iz ko- jih obćinstvo nem«že da razumije ništa. Opetovano šiljaju se drugi dopisi; a slav- no uredničtvo u koš s njimi. Berko Ki- rigin, za veliku nesreću Supetra, ravna- jući učitelj naše pučke mužke učione u- vidjev, da nemože nikako da zasliepi svo- jimi spekulacijami Dra. Karlovca, kako no mu podje za rukom neke poštovane narodnjake, upravlja proti njemu pismo ,,N. L." Vriedjalo se tu i ostale članove Družtva. Pa ipak ,,N. L." tiska. Bude zato urečena družtvena sjednica i Berko Kirigin jednoglasno odalečen iz Družtva. 0 stvari posije se dopis ,,N. L." Ovaj neće da tiska. Poručuje se, da barem tiska, kao priobćeno, samo kratke moti- vacije, u kojih bijaše govora što je taj famozni Berko i zašto bijaše iz Družtva iztjeran. Badava. Tada poslasmo cienje- noj ,,K. D." taj dopis i ona ga objelo- dani u cjelini. G. Berko nesmije tužiti nikoga jer bijaše skroz istinito , što se je tu 0 njem pripoviedalo. I već tada mnogi naših družinara pitahu odbačenje ,,N. L." nu s nekojih obzira, ili bolje govoreć, predsuda nekojim uplivnijim članovim podje za rukom, da se neoživotvori ta stvar. I bi javljeno uredničtvu ,,N. L." da unapried opreznije postupa i da se ne- pušta varati od nekojih pustolova, jer da bi moglo nastati velikih smutnja. Ured- nik Bianchini odgovori nam, po Dru. Bu- latu, da žali (krokodilskih suza!!) što se takovo nesporazumljenje dogodilo, da on nebijaše tada na Uredničtvu — bijaše bo tada išao po Evropi se prošetati — te da nije on ničemu kriv; ali da je unapred,,N. L." na naše razpolaganje. Nećeš liti povjero- vati uredniku ozbiljnog časopisa, ko što je „N. L." pa još i uredniku lopu? La- skavim obećanjem btjedosmo se okoristiti. Siljamo dopisa, ali g. Bianchini opetuje gori opisanu manovru. Baca ih u koš. Nu do sada ni po jada. Uredničtvo „K. D." otvara nam poštena svoja vrata, i u više navrataka vjernimi dopisi opisasmo težke naše jade. Naši protivnici tražiše na svaku ruku, da štošta odgovore: neuspješe. Ali odgovorni ureduik „N. L." m. p. Don Juro Bianchini vitežko baci se u otvorenu borbu proti našemu Družtvu, hvaleći i braneći osobe autonomaškog vjerovanja, pa i druge jako šarena po- štenja i značaja. Malo 'rašnje podje još korak napried: uvrsti naime u „N. L." bedastih i lažnih osvada i potvora proti nekojim članovim našeg Družtva, i to iz samoga uzroka što mu pripadaju i kao družinari pođu- piraju. Napokon posklizne urednik „N. L." toli nizko, da minulog Ožujka dotiska, nit naznačiv ju, tiskarnom „N. L." neku ogavnu poslanicu, kojom se je napadalo poimence na D.ra Karlovca, a u obće na sve članove Družtva. — Nu vriedi da štovani čitatelji budu nešto obširnije obavješćeni 0 tom tiskopisa, a najpače 0 slučaju kojim se je odkrilo, da je to tajno tiskala tiskarna ,,N. L." Ovdje neka nitko nečeka, da ćemo štošta pri- povjedati 0 sadržaju tog tiskopisa, jer nećemo da okaljamo K. D. onimi ga- dnimi izrazi i bezobraznimi klevetami. Auktori i nadahnitelji tog sastavka, po- dadoše ništa drugo, nego svoju vlastitu vjernu sliku. Mi ćemo ovdje samo izta- knuti kako uhvatismo urednika Bian- ehinia u njegovom prikornom djelo- vanju — Berko i compagnia bella na- stojahu da ta njihova gnjusnoća ugleda svietlo u stupcih ,,N. L." Ali g. Bian- chini bojeći se, da ako bude tužen mogo bi poletjeti u kajbicu, nije htjeo pod svoju odgovornost uvrstiti tu gnju- sobu, tražio da se koji od naših delija podpiše. Nu i ovi se plašiše podpisati tu svoju sramota. Tada g. Bianchini valjda jer mu je grehota izgubiti jedno desetak forinta, poruči svomu častnomu prijatelju Berku, da bi dobro bilo onaj sastavak tiskati in foli volanti, samo nek mu bude izplaćen trošak. Pristadoše. 1 eto ti do malo dana tiskopisi rivalsi- rani (— bojaše se Bianchini poslati ih svome Berku bez rivalse, jer ga bijaše, u više navrataka uštipnuo —) prispješe u Supetar. Ortakluk dava Berku novce, bez novaca ide Berko na poštu. Pita, nu i ima li što za njega i bi mu odgovoreno: jest ondje revalsirani omot, i dočim po- starski činovnik bijaše zabavljen u opre- manja svoga posla, štovani Berko raz- para omot i izvadi desetak iztisaka te svoje gnjusoće, razdielivši to odmah po Supetru. Izloženi povjerenik doznav za to skroz ogavno pismo i vidjev da tu ima zloporabe tiska, buduć nije bilo na- značeno gdje i koja je tiskarna pečatala, zapljeni ostale iztiske na posti, vidi rivalsu, te tako se doznade, da je to vitežko djelo opravio g. Bianchini brzo- tiskom ,,N. L." Bojao se je dakle Don Juro, da na javnost izidje to njegovo junačtvo. Mala fide je on poduzeo to tiskanje, jer, da bude baš bio on uvjeren 0 klevetah što su naši protivnici proti nam sipali, bio bi- ne samo naznačio ti- skarnu već uvrstio to pismo, bez oklie- nanja, i u N. L. Pitamo sada: jesmo li mogli sve ove težke griehe g. Biancliinia mimoići, a ne dati mu dostatnu pokoru j Nikako. On koji je u prvom redu po- zvan, da brani ovdješdje hrvatske interese 1 ljude koji požrtvavaše svoj mir, svoje dragocienjeno vrieme i svoje koristi, on šiba te ljude, služi se svojim položajem, da supetarske hrvate izlaga nepravednoj bruci, a šarane protivnike na oltar po- stavlja. Zato dakle na 1 t. m. bi pozva- na družtvena sjednica u kojoj bi „pri- mljen predlog, da se odbaci iz Pučko „Hrvatskoga Družtva N. L. dok m. p. „Don Juro Bianchini bude odgovornim „urednikom istoga; i to za prikorno po- našanje istoga urednika proti članovim „Družtva i u obće proti cielomu Druž- „tvu; bud se je služio „N. L.u i tiskar- ,,nom istoga, da tlači značajne i poštene „ovdješnje hrvate." Nekoji narodnjaci spočituju nam ovaj korak ; govore, da se je moglo prosvjedo- vati proti g. Bianchini upravljajući mu odurno pismo, t. j. psujući ga. Ali nek znadu ti dragi narodnjaci, da nama ne- može biti milo proti nikomu neuljudno se ponieti. Cienimo da će značajni; ljudi naći skroz koretno ovo naše postupanje. Odpisi „Kat. Dalm." ČČ. gg. xx. — Dično jo toliko požr- tvovanje za uzvišenje i učvršćenje uspo- mene svojih predj& i pečašćenje primakle se godišnice. Dobrim namjerara, pohval- nim naporim, nemožemo ostat tudji. Ži- vjeli! Č. g. x. — pravnik — Gradac — Rado i unapried jer tko posvećuje pero i vjeri i rodu ujedno taj nam je najmiliji. Sr- dačan pozdrav, novi suborće! Ć. g. 0. V. B. — Trstenik. — Ovr- šit ćemo. Prijateljski pozdrav! Č. g. X. — Skradin. — Zaslužene pohvale vlč. 0. A. P. u dojdućem broju. Č. g. X. Silba. — Što prije. Napried ! Č. g. Z. — Zadarska okolica. — A koga oni štede? Nu zlata se rdja ne hvata. Do njega kršćansko štipucanje ne dopire: one rieči podižu opsovanomu i i čast i ugled, dakako pred razboritim i hladnokrvnim. — Vez zapada f. 1:20. Zdravo! C. g. c. —^ Kninska okolica. — A gdje nijesu? Čekamo dakle i odotud? Nu, nije li to nemoralno, i pravo poni- ženje za odličnoga rodoljuba? 0. A može bit zadovoljan; trud mu je svet. Vi nam pak zdravo i veselo ! Č. g. — t. — Orebići. — Liepa hvala! Al „nulli dolores" te bodrenje „fortior* utjeha nam je i čast odkle dolazi, dok smo pri istini i sve što je nezavisna uz istinu. Prikazivat rog za svieću, to su već „lerrivecchi" koji bez neprestana turanja nebi ni za rdju vriedili. Živjeli! SI. Čitaonica. — Čazma. — Rad jed- nostavnosti bilježimo Vas od 1 tek. Č. g.. G. — Rab. — Dragovoljno. Na prij. izrazim prijateljska hvala! ČČ. gg. S.; D.; D.; i t. d. — Spljetu u Iztok. — Liepa hvala kremenjačka kito! Pristaše čistih načela nemogu no onako. Da Vam je sjesti za naš stol i prevrćat! Ali nemožemo još od uzeta pravila, jer zavirite li: već su se delinijala tri diela; a što bi uz glasove bistreće? Ovaj tren moglo bi to narodu štetovat, te ako drugi stranputicom i nerodoljubjem, da ih mi sliedimo ? Nu Vam sve jedno sto iskre- nih hvala! Živjeli! Ć. g. X. — Šibenik. — „Pusta dima a čemu?'1 — lakrdiji; to Vam je naj- vjernija oznaka. Radujemo se pokrajini, koja jedino gdjegdje uz agitaciju lakrdiji izmećari a ogromnom većinom shvaća točno položaj te il vre il se okuplja, da i u slučaju izazivanoga raztaborenja bude složna u obrani načela, poslana ovaj put od njegovih štitnika na ki- nezki Dv or! Živjeli! o z o a:II Uljena Slika Zadnji časovi u tamnici okovani Ban Petar Zrinji i Frankopan po originalu. Ogromne veličine sa 5" širokim zlta nim ili crnim okvirom može se naručit- kod mene u Bclovaru I. B. Pećar il mojeg zastupnika Viktora pl. Cerić u Kraljevici (Porto Re). — Slika stoji u gotovu 12 Jior. av. uz četeri mjesečne obroke 14. fior. av. D. Ivo Prodan, ylastnlk, izdavatelj i odgovorni urednik Brzotiskom katoličke hrvatske tiskanu*

DALMACIJA > Veritatem facientes in charitate, | crescamus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. (S. Paul. Eph. IV. 13.) Izlh-od.! DPo3^ed.jelrLl3s: i ul Oetvrtals Vos ipsos, aimliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina aiiimisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,. (Pio 7%. u papinsk. Usta, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego intcrim clan>:+o: Si quis Cathedrae Petri juugitur, \ meus est. > (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam. ? XTvjeti preaTarojbez — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu, - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ' BTj 35 Z-u^ID-A-IES, Oei-vrteO?: 29 S-vibnja. ±3©^t- O-od.. ustjed Duhovskih blagdana, objelodanit će se u na. stajni četvrtak. , Zadar,. 29 svibnja. Na 24 o. mj. obdržavala je Eot- vOs-ova stranka u Pešti mnogobrojnu Skupštinu. D.r Karlo Eotvos kaza u sfom govoru, da -pripada državoprav- noj opoziciji, te'r naglasi osobito tri točke programa njihove stranke. Ova želi: 1. da kralj i dvor dulje vre- mena borave u Pešti, jer sjaj kraljev- skoga dvora diže trgovinu, obrt i u- gled zemlje; 2, ustrojenje samostalne vojske; 3. samostalno carinsko po- dručje naprama Austriji uz čuvanje zamjenitih interesa. Eotvos je govorio takodjer o antisemitizmu, o kom kaza, da je naperen više proti imućnoj klasi, nego li proti pravim pojedine \jero- izpovj-esti. ' Na 15 o. m. bi proslavljena u Er- deliu a osobito u Klausenburgu u- spomena dana 15 svibnja 1848, kad je 40,000 Rumunja ita polju slo- bode4' tražilo izpunjenje- zahtjeva ru- muftjskOga naroda, sto ih je bio sa- stavio biskup Šaguna. Prigodom te svetkovine"došlo je: do izkaza od strane magjarskih i rumunjskih djaka. Ma- gjarski djaoi spalili su sutradan na javnu mjestu dva rumunjska lista ,,Tri- binu" i „Gtazetu Transylvanie". Kao na odjek dogodi se protuizkaz u Bu- knresi% pred polačom austro-magjar- skoga poslanika. Redarstvo je raztje- ralo demonstrante djake, kojih je bilo na broju prako 200. '••'U Petrogradu sastavilo se je po- vjerenstvo; u boje su ušli. zastupnici ministarstva!, ti - komu' je zadatak, da prouči novo projektirale' željeznice u Poljskoj kako sa. trgovačko-politićkog tako i strategičkeg gledišta. Projek- tirane pruge jesu: od Lodza preko Kališa do poznanjske granice (dakle prema Njemačkoj); od Varšave do Rađana; od Sjedlice do Malkinije, i najzad od postaje Travnika na Visli preko Krasnistva-Zamosta do Toma- čova na galičkoj granici. „Le Nord" priobćuje zanimih vie- sti o bivšim uni'omstičkim lneetingim u iztočnoj Rumeliji. ,,Nord" tvrdi, da je te meetinge priredio x\leko paša, nazvan knez Vogorides, bivši guver- ner iztočne Rumelije. Čim je u Pe- trograd stigla viest o tim unionisti- čkim agitaeijam, Očitovala je Rusija vladam u Sofiji i Plovdivu žicom svoje mnienje, da su naime ti izkazi ne- potrebni, škodljivi i da ih car neo- dobrava> U istom se je smislu izjavio i bečki gabinet, pače i berlinski, koji ipak ciela ta stvar neposredno ne- zanima. Iz Njemačke seli se svake godine ogroman broj ljudi, te se sada s vla- dine strane nastoji, da se izseljenici vode u prekomorska njemačka mjesta, pa, da tako i u buduće ostanu u savezu sa svojom materom zemljom. U tu je svrhu izabrano zemljište Agra Paquena na zapadnoj obali Afrike. U Englezkoj su se uslied toga uznemirili; a ni jesu s tim zadovoljni ni englezki naselje- nici u Africi, te su radi toga poslali posebno odaslanstvo u London. Lord Derby tvrdi, da kolonizacija nije ni- kada bila u programu Njemačke, a Gladstone očitovao je u parlamentu, da su otoci i Agra Paquena vlastni- čtvo Englezke, koja će pod svaku cienu braniti svoja prava. Dvie, tri na famoznu duhovsku besjedu1). „Difficile est satyram non scribere." ' „Amicus Plato, amicus Aristoteles, sed magia amica veritas." Za čudo! kakvu je graju prouzroko- vala h svietu u obće, a. slovenskom na poseb, ta okružniea Strossmajerova o sv. slavenskih Apoštolih Ćirilu i 'Metodu. Kad misaon čovjek sve ono promozga, kako razni listovi tudjinski, pak i slavenski tu okrižnicu popratiše, kakve li zaključke vjerske i političke iz nje izvedoše, po- mislit bi mogao : odo sav sviet tumba. — Da premučim graju tudjinskih njemačko — čivutskih, pak i njekih čeških husit- skim duhom zanešenih i grdja njihovih, kojim rimokatoličku crkvu i vidivu nje glavu rimskog papu obasuše, — ne incgu se dosta načuditi listovima naše jednokrvne pravoslavne bratje! dotično njihovim chefovima i njekim te njekim *) Ovaj je zanimivi sastavak od mno- go, vremena gotov, ali cjeć nekih pišn čevih; okolnosti nije mogo prije na svje- tlost. Mnoge su točke za naše čitatelje "ponova, ali, ciehimo, da će im bit sve- jedno ugodno. Nije nikad dovoljno iz- taknjivano blago katoličke istine. TJr, Eto „na; čemu smo"! (D. Š.) Da ne ostane krnjast ono- madnji naš upit, popunit nam ga je sliedećim člančićem: Pročitasmo izja- piskarima njmim; kao da ili je ta okruž- nica u glavu ubila i kao što on; vele: „prenerasila' * t liko se uzvrpoljile, po- digoše i na branik svoje „pravoslavne" vjere skočiše, kao da je ova s te okružnice u najvećoj pogibelji. Neće mi se ovdje potanko navoditi, što „Zastava" u bro- jevih 71 i 98 dotično chef njen o toj „ Okružnici i hodočastju ti Rim:t bez ika- kvog crkveno-povjestnog temelja i bez ikakve političke kombinacije a mjestimice baš prostački i nebratski izbaci, pogrijav samo ono, što su semitski i husitski li- stovi prije njega rekli, a da na to na- dovežem ono: „a cibo bis cocto et do- ctore indocto, libera nos Dornim!u — Neću ni da govorim o „Bruder Jaši- nom" „Hadziluku u Rim" o „propagandi vjerozakonsko-političkoj" koja se pod nji- hovom firmom u pogledu Srba i tjera, i „kojoj će ovi ovud ognjem i mačem na pat stati * (lente Lorenz! lakić Bruder •Jašo !> ,,o radosti Veliko Hrvata na re- kuperiranom obredu i jeziku (?!) i o „postidjenju samih tih sv. Apostola, kad bi vidili, kakve po djedov atelje u današ- njim veliko Hrvatima imadu * (!!!) —; neću rekoh, da govorim o Bruder Jaši, koji ex principio svakog se prijateljstva za. sVagda s veliko Hrvati odriče, te ih za Srbe u smislu .prijateljstva za „ vogel- frei* proglašuje! Neču ni da potanko u svem razglabam u Bruder Jašinom Nedelj- noni listu onaj: „ Glas pravoslavnog Sr- bina na okružnicu Strossmajerovu" nje- kog sigurno visprenog visoko i dubokou- vu u 39 broju „Nar. L." o odstupu g. Kažimira Ljubića. sa kandidature. Nama se čini da nam „Narodni List'- odgovara na zadnji naš članak ,,na čemu smo ?" indirektno onom viesti. ,,N. L." piše: „uoblašćeni smo izjaviti, da se je častni gospodin Ka- zimir Ljubić odrekao kandidature pri skorim izborim u Makarskoj osobito za to, da ne da uzroka barunu Jo- vanoviću stvarati zaprieka pobjedi narodno-hrvatske stranke u onom Premda je gospodin Kažimir Ljubić narodnjak, to ipak, što se tiče rada i odvažnosti, vriedniji je, po našem mnenju, od mnogih koji sada beru zastupničke nadnevnice; a u tom nas mnenju utvrdjuje i fakat što evo iznie i sami ,/N. L.", t. j. da je i vlada protivna izboru g. Ljubića za sabor. Gosp. Ljubić je i prvo bio za- stupnikom; on je zadnjih izbora kan- didirao u Makarskoj; 011 je propao na izborim; njega je narodna stranka morala i sada svakako kandidirati, jer to je zahtjevala dosljednost i uz- trajnost. Barem je to naše mnienje. A što se je nasuprot sbiloikako? Mi računamo, da ako se je sada g, Liubić odrekao kandidature, znači da mu je narodna stranka bila to prvo ponudila i da se je naravno 011 bio i odlučio da kandidira. Što je pako sada odstupio da ne da uzroka bar, Jovanoviću da stvara zaprieka u izborili, to je, nešto čudnovato. ^ Prošlost je, vele ljudi, velika uči- teljica u životu, a ta nam prošlost kaže da je za zadnjih saborskih izbora vlada stvarala zaprieka narodnoj stran- ci u onih kotarih gdje je kandidatom bio koji kremenjak, 11. p. vladini na- pori proti zadnjem izboru g. Pavlino- vića. Ako se dakle vlada protivi kan- didiranju gosp. Ljubića znači da je 011 ipak nešto vriedniji od nekih, te pošto je nar. stranka išla, pa čenog sveštenika. Šteta samo prevelika po Srbsko i pravoslavnu crkvu, što svoga imena zataja iz puke pravoslavne čedno- sti ;! valjda na pram biskupu Strossma- jeru, — komu on znanjem svojim nije vriedan kaj sa od obuće o driešiti, ali mu ipak bukvicu čita s vjerskog i političkog gledišta takovim mentorskim načinom, kao da pred sobom derana imade, koji tek šticu uči, ili- svog tupavog bogoslov- ca, koji tek zavirio u bogosloviju, a ni pojma neima 0 crkvi iztočnoj a još ma- nje 0 zapadnoj. Na manje čati on čitulju i pokojnom Rim-Papi Piju IX. .tom ne- znalici i prodrzljivcu" koji je prečistu bogorodicu „boginjom" načinio, kad je Njeno bez iztočnog grieha začelje, koje je crkva zapadna od vajkada vjerovala, člankom vjere proglasio u sboru više od 200 biskupa, i učenjaka bogoslova. 0! gluposti toga pisca svećenika neizkazane, koji uezna, da i njegova iztočna crkva počam od prvih stoljeća to isto 0 Bogo- rodici vjeruje i to na temelju prvobitne . vjere i izreka baš iztočne crkve sv. Otaca kao dubokoučenog i neumrlog Cgprvjana biskupa Kartaganskog, (f 258) Dionizija Alexandrijskog (f 264) Amphilochija Iko- nijskog (392. još živijaše). Pak zna li taj neznalica za svetkovinu iztočne crkve koja bi već u V.tom stoljeću slavjena podimenon „Panagija" to jest: ,,sasvim čisteu bogorodiee? Znali za rieči: 0 pri- sno Dievi Mariji'1' za tropar i izmos, koji se dan danas poji 0 neoskvrnjenom Za- čatiju bogorodiee? — To isto vriedi i 0 bilo i nehote, na ruku vladi u ovom poslu, mjesto g. Ljubića dobit ćemo je- dnoga koji u radu ne bude vriedio koliko g. Ljubić. Nu, osim te, možemo, po našem skromnom mnienju, iz gorispomenute izjave izvesti i drugu, kao odgovor od strane „Nar. Lista" na naš zadnji članak. Zaisto, kad ,,N. L." kaže da je g. Ljubić odrekao se kandidature da ne da uzroka bar. Jovanoviću, svak može pomislit, da je to u nekakvom savezu sa pomirbom te da ta pomirba obstoji, da gosp. Ljubić odstupa da ne pomuti vedrinu koja je u ovo zadnje doba nastala med nar. stran- kom i vladom. Ovdje nam je još nešto opazit; ako, kako je sve to očitije, neka, pa bila i tajna, pomirba obstoji, ona. sudeč po ovom učinku, svojim para- grafim narodnjake sapi nje ; pošto u- sljed te misteriozne pomirbe ustru- čavaju se i kandidirati čovjeka koji na to ima pravo, ako za ni što, i s toga, što je taj isti čovjek lani pro- pao u istom izborničtvu! Jedino ako netko drugi može bolje no g. Ljubić okupit ;ok0 sebe glasove i prodriet, odstup g. Ljubića i postupak nar. stranke može se s nekog obzira tuma- čit bez sapinjajuće pomirbe. Za prenos Zrinskog i Frankopana. (v. br. 30). Šćekac Stekliš Rodoljub Rodoljub x. X. X. X. sa zad, otoka f. 1 : — „ - 50 „ — 50 „ i: — Što ima nova po svietu. Izišo je dekret kojim se hrvatski sa- bor u Zagrebu pozivlje na zasiedanje dne 5 dojci, mjeseca. prvostotničtvu Petrovom" koji se tako- djer u njegovoj crkvi izrikom slavi, ali za koje taj pravoslavni Srbin il nezna il neće da ga razume. — A još glupije mu je znanje sv. pisma i pravila hermeneu- tike, koju 011 nateže na svoj pravoslavni kalup, te pobrkava izreke Krstove, neob- ziruć se na vrieme i okolnosti kad što Ovaj reče. Tako ono: Smione, Simonej. rekao je Xristos Petru pri zadnjoj večeri (Luke glava XXII-31) i odnosi se na nje- gov skorašnji p&d, kojim zataja učitelja svoga, ne pako, kao što bi taj pravoslav- nik litjeo, da mu tiem riečnia odriče Xri- stos prvenstvo, nad Apostoli, koje mu već onim riečnia prije toga dao bješe: ,,Simone sine Jonin, ja li velim, ti si Petar (stiena) i na toj ću sagraditi crkvu moju i t. cl. i koje prvenstvo Xristos poslie svog uzkrsnuća, potvr- djuje onim riečma: Pasi jagance moje ! pasi ovce moje! (Ivan. gl. XXI-15-17). Na temelju tih rieči kako zapadna, tako i iztočna crkva vjerovala uviek je u pr- vostolničtvo Petrovo i njegovih nasljednika i u svezu ili spoj nerazdrješivi s presto- Ijem tim, riečju u jedinstvo s crkvom rim- skomsve do vremena zloglasnoga Pho- cije. Nezna taj pravoslavnik za poslanicu sv. Clemente, trećeg nasljednika Petro- vog, u tom smislu glasovitu, kako piše kliru korintskom gleele izbora biskupa i njihove u tom razpre. — Ne zna za sv. Ignacija Antiochjiskog biskupa poslanicu, u kojoj veli: da je rimska crkva pred- sjednica ne samo u Rimu, nego predsjed- Česko akademičko družtvo u Pragu i- menovalo je osudjenoga pjesnika Krasew- skoga pocastnim članom. Vlada je od- mah uništila ovo imenovanje. Njemački Reichstag pitat će, kako brzojavljaju iz Berlina, u Cara milost za Krasewskoga. Glas je u Lavovu, da će mjesto biskupa Albina Dunajevskoga, koji ima postati lavovskim nadbiskupom, doći za krakov- skoga biskupa grof Potoličkv. Poljaci zastupnici u njemačkom dr- žavnom saboru naumiše zamoliti saskoga kralja Alberta, da pomiluje osudjenoga pjesnika Kraszevskoga. Sa Kraszevskiem postupa se vrlo blago; ima svoju po- sebnu sobu i posebni krevet, te mu je dozvoljeno da radi kao obično. Javljeno mu je, da ima pretrpjeti kazan u Magde- burgu ili Glatzu, no Kraszevski molio je, iztičući svoje slabo zdravlje, da mu do- puste ostati u Kftnigsteinu. "Pol. Oor.,, javlja 0 zaključenu talijan- sko-austro - magjarskoga povjerenstva u pogledu uredjenja ribarenja na jadran- skom moru. Konačni zapisnik povjeren- stva sadržaje sva pravila i ustanove, koje će povjerenstvo predložiti dotičnim vla- dam, te služiti kano postupovnik u riba- renju, koji će izdati svaka pojedina vlada posve neodvisno. S toga ne radi se ob utanačenju pogodbe glede ribarenja. Obe će vlade izmjenično dojaviti, da li pri- staju uz predloge povjerenstva, a pošto je ovo imalo punovlast od svojih vlada, ne ima dvojbe, da će obe vlade odobriti pomenute predloge. Austro-ugarsko i rumunjsko povjeren- stvo za uredjenje medjašnice sastat će se na 7 lipnja u Černovicu. Izborna borba u Ugarskoj 11a 25 t. bijaše najživlja; više uglednih članova vladine stranke razvijalo je svoj program, međju tim ministar Pauler, Mavro Jokay, Falk, Daranvi i Szell; od umjerene 0- porbe govorio je Szilagy, a od skranje stranke Helfv i Eotwos. Srbska skupština u Nišu primila je jednoglasno adresu. Ona opetuje smisao priestolnoga govora, iztičući navlastito dobre i prijateljske odnošaje Srbije sa stranim vlastim. Članovi skupštine pošli su na 25 u nica ljubavne sveze t. j. svih crkava (g. 107). Nezna kako Poligkarp biskup Smirne ide n Kim Papi Anicctu (g. 157 - 168) da njeke razlike izmedj iztočne i zapadne crkve On rieši — Nezna, kako u Rim u raznih poslovili vjere dolaze i drugi, kao Hegisippus, sv. Justinus iz Francezke sv. Ircnej radi krivovjerstva Montanizma te veli: ,,c?a sve crkve mo- raju s rimskom, njene višje prednosti radi, suglasne biti. — Nezna za sv. Cy- prijana Carthagenskog (g. 251) koji cr- kvu rimsku naziva skorenom i majkom sve katoličke crkve1 i a na drugom mjestu kaže: Tko katedru Petrovu, na kojoj je utemeljena crkva. ostavi, zar može misliti da je u crkvi ? Petru daje se prvostol- ničtvo, da se tiem jedna crkva ITristova i jedna katedra pokaže., Još dodajem samo zlatne rieči sv. Cvrilla Aleian- drijskog: " Oportet nos taniquam membra inhaererc capiti nostro, Romano Pon- tijici, ct throno Apostolico; cx (pio no- strum est guaercre, quid credendum, quid sentiendum ct quid tenendum sit„ (in thesauris 1.1, cap. 21, n. 4). Još bih ovdje mogao navesti rieči to potvrdjujuće drugih sv. iztoč. crkve otaca kao : sv. Maxima M. u stvari Pgtha carigradskog Patriar- eha Monothelite, sv. Ivana Zlatousta, sv. Ivana Damascena, za koje taj pravoslav- nik tek imenom znade. Pa zar se je to- mu čudit, kad u Karlovcih sva Bogo- slovija sastoji se iz njekoliko pisanih ta- baka ; nemože se ni više zahtievati od takova Bogoslova. Slicdi. 4 V

T7\ G-otsIkca- Lutrija na novac. Samo jedno vučenje. GLAVNI SGrODITCI 1v£. 50,000 M. 20,000 M. 10,000 6.100 sgoditaka u iznosu od M. 185,040. Ciele originalne srećke komad po 2 fior. dok je zalihe, dobiva sekod„Haupt- lotterie-Collection" CARL ANDING IN GOOTHA. Sgoditci biti će izplaćeni u gotovu bez odbitka, umah poslie vučenja. Osim toga dobivaju se u istoga sve njemačke državne srećke, kao Kgl. pruske, saske, braunšveigske i hamburške uz pr- vobitnu cienu, bez svakog doplatka. Francesco IFtossi Via S. Catterina presso la Piazza dei Signori in Žara,. Porta a conoscenza del Reverendissimo Clero, ehe confeziona cappelli a tre nunte per sacerdoti e ehierici. Essi sono di seta di primissima qualita, morati e lucidi, e d' una leggerezza sorprendente. Le cube e le ali di ogni cappello sono tagliate tutte di un pezzo, senza le solite ag- giunte. Le guarnizioni in cordelle sopra- fine. Le forme modernissime, ovvero se- condo il campione, che desidera ognuno, e che deve presentare. E tali cappelli egli da pel tenue prezzo di fiorini 5 per chierici (con forme pift piccole), e per cappelli dei sacerdoti (con forme piu grandi) di tiorini 6. Pozo rll Uljena Slika Zadnji časovi u tamnici okovani Ban Petar Zrinji i Frankopan po originalu. Ogromne veličine sa 5" širokim zlat- nim ili crnim okvirom može se naručit kod mene u Belovaru I. B. Pećar il mojeg zastupnika Viktora pl. Cerić u Kraljevici (Porto Re). — Slika stoji u gotovu 12 fior. av. uz četiri mjesečne obroke 14 fior. av. Katolička Hrvatska ul Z-AJDIE^TT Prima i uz najsolidniju i liitriju radnju i vrlo umjerenu cienu opravlja tiskanje sva- kovrstnih djela il listova na hrvatskom je- ziku al jedino latinskim slovima. Do malo vremena bit će sgotovljene sve potrebitije tiskanice za naše župnike, kao i tiskanice za naše učitelje; i obćine, a to sve po svjetu vrstnih osoba, vještih ruko- vodjenju dotičnih posala, i po najnovijim propisim i zahtievim. Uprava Katoličke Hrvatske tiskarnenada se, da će ju slavno obćinstvo častit mno- gobrojnim naručbam, sigurno, da će tiem rodoljubno postupat, jer će tako podupriet obstanak i razvitak ne kakvog pukog obrta il spekulacije, nego zavoda kojemu lebdi pred očima uzvišeniji cilj i kojemu je naj- prva miso i poglavita želja: koristit kato- ličkoj vjeri i hrvatskoj domovini, jedinim zviezdam prehodnicam ovoga Lista i ove Tiskarne. Uprava „Katoličke Hrvatske tiskarne". mm-* Nijedan trgovac nešalje svoju robu kao ja: bez pouzeća, carinjeno i franko, te uzimljem svo na rnoj trošak natrag, što nije za 50—100°10 jeftinije no drugdje. Da uebi to istinito bilo, morao bih ja velike štete nositi. Cey!on i Goidjava kava, kilo po 1 fr. 45 nvč.. nadalje: čaja, čo- kolade i južnog voća uz vrlo jeftinu cienu. Imadem jošte SREBRENIH REMON- TOIR-SATOVA po 11 fr. 50 nvč. a bu- dilica po 3 fr. 50 nvč. na zalihi. — Platež od jedan do uva mjeseca po primitku. Adolf Lambert, Beč, 1 Rotheuthunnstrasse, 19. S 3GC1* O JEDANPUT nudja se ovako dobra sgoda, gdje se može vrstna ura za POLOVICU ciene nabaviti. VELIKA m Na čitavem europskom kontinentu nastali politički odnošaji nijesu ni Švicarsku mimoišli, što je povodom znatnomu izselivanju radnika, uslied česa je uzdrman obstanak tvornica. Tako je i prva i najznat- nija tvornica ura, koju mi zastupamo, za sada zatvorena, te nam je povjerena prodaja njezinih tvoriva. — One tako zvane Wash in g t o n žepne ure najbolje su ure ovoga svieta, izvanredno elegantno gra- virane i vezene, i po amerikanskom sustavu napravljene. Sve su ure na sekundu repasirane, i mi jamčimo za svaku u r u 5 g o d i n a. Za dokaz sigurna jamstva i stroge solidnosti obvezu- jemo se ovim javno, da ćemo svaku uru, koja nije po volji, natrag uzeti i'izmieniti: 1000 žepnih remontoir-ura, navijaju se bez ključa, s kristalnim zaklopcem, izvanredno točno na sekundu regulirane, izim toga novim načinom elektro-galvanički pozlaćene, s lancem, medaljonom itd., pri- je for. 25, sada komad samo po for. 10.20. 1000 krasnih ura na kotvu od nikel srebra, na 15 rubina, e- mailovanim kazalom, s kazalom za sekunde, kristalnim plosnatim staklom, prije for. 21, sada samo po for. 7:25, sve na sekundu re- pasirane. 1000 ura na vreteno (valjak) s izvezenim zaklopcem od nikel srebra, kristalnim plosnatim staklom, 8 rubina najfinije repasirane, slancem, medaljonom i kutijicom od baršuna, prije for. 15 , sada ko- mad samo po for. 5:60. 1000 ura na kotvu (sidro) od čistog 13-lotnog srebra, po c. kr. puncovnom uredu pregledane, na 15 rubina, osim toga električki pozlaćene, najfinije regulirane. — Ove su ure prije 27 for. stajale, a sada stoje samo for. 11: 40. 1000 Washington remontoir žepne ure od pravog 13-lotuog srebra, po c. kr. puncovnom uredu pregledane. Jamči se, đa su naj- točnije na sekundu repasirane, nutrnje sastavine od nikla, te ov e ure netrebaju nikada popravka. Ovakova ura stajala je prije 35 for., a sada se dobiva za nevjerojatnu cienu od 16 for. Osim toga dobije se uz uru badava lanac, medaljon, kutijica od baršuna. 100o pravih zlatnih ura za gospodje s 10 rubina, prije 40 or. sada 20 for. 1000 remontoir-ura od pravog zlata za gospodu ili gospodje prije 100 for. sada 40 for. 650 ura budilica, sa spravom, koja jako udara, najfinije regu- lirane, takodjer prikladne za pisaće stolove, prije 12 for. sada samo 4 for. 80 n. vč. 650 ura s njihalom, u najfinije izradjeuom visokom gotičko ormariću, navijaju se svakih 8 dana, najtočnije na čas regulirane, iz- vanredno liepe i impozantne. — Pošto ovakova ura još i nakou 20 godina dvostruku vriednost ima, ne bi smjela faliti u nijednoj kući, osobito što je ovakova stvar ures sobe. Ove su ure prije stajale, po 35 for., a sada pako iznimno samo 15 for. 75 novo. Kad se naručuju ure sa njihalom, treba kaparu položiti Adresa: Razprodaja nra. Tvornica ULra. Fromma, Beč, II. Obere Donaustrasse 107. Bibita gradevolissima ušata tanto pura, che ali1 acqua, calfe, vino, brodo. Combatte con iminau- cabile effetto le febbri inter- mittenti, i mali di stomaco, il male di capo. 1' ipocondria, i vomiti, nau- see, male di mare, diarree, eccita I' appetito ed e vermifugo e anti- colerico. II Krka e composto di erbe e radici Dalmate fornite di virtii sa- lutari che allignano presso la mon- diale cascata del Fiume Krka vi- tino a Scardona, ove fu premiato con Medaglia d' oro in quella pri- ma Esposizione Nazionale. di ftntonic Cosmacendi ZARA it»S M 11 m m m Fornitore della SOVRAHA CORTE D' AUSTRIA PREMIATO in diverse esposiziom Pivo je veoma ugodno, bilo da se cielo pije, bilo da se vodni, ili da se u kavi, u vinu, u juhi rabi. Nedvojbenim uspjehom ubija groz- nicu želudčane bolesti, glavobolju, hipokendriju, podvijanje, bljuvanje, lijavicu, potiče kus. Djeluje korist • no protiva crvim i proti kratelju. Ovo je pivo sastavljeno iz pre- kupljenih Dalmatinskih liekonosnih trava i korjena, koja rastu kod gla- sovitog vodopada rieke Krke pokraj Skradina, gdje je bilo obdareno zlat- nom kolajnom prigodom prve na- rodne Izložbe, držane godine 1875. Prezzo per 1 fiasca di 1 lit. f. 1:20 ,1 „ „ li2„ „ —:60 „ 1 „ „ ll4„ „ —:40 I rivenditori avranno il rispettivo seonto. ,,DIE EOTHE STEEN-LINIE." jedina je plovitbakoja iz _A.:rx-tor£e (Anversa) polazi uprav- no u Ne w - "5T o r k nedotaknuv se nijedne tud je medjutonje luke. Put iz ANTARFE (Anverse) put NEW-YARIv ili FILA- DELFI JE kraći j e za 24 5 milj a no preko Hamburga, a 2 3 5 milj a kraći nego preko BREME s toga se prosiplje i novaca i vremena, ako se putujuć iz Austrije odabere koja druga luka za mjesto odlazka ; obično i ljudi koji stanuju u HZ^nVCETJ^O-TJ i IBIE^IEIM:! radje podju željeznicom do ^ll^T'VIEIR.SIE, da se neizlože pogibelji putovanja po sjevernom moru. Pogled na kojimudrago zemljovid Evrope po- tvrđjuje istinitost mojega navoda. Svaku daljnu obaviest daje g-rettis „bureau" za svietski promet -^rrLolđ. lESeif, TT^ien, (Beč) Kolovratring. Pestalozzigasse I. ili iz ljubavi Gosp. Anton Mate Smirčić u Malom Lošinju D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Brzotiskoni katoličke hrvatske tiskarne.

Bugarska je deputacija bila primljena od talijanske vlade veoina prijazno. Ro- bilant uvjeravao je članove deputacije o simpatijam kraljevinshe vlade i cieloga talijanskoga naroda bez razlike stranaka i hvalio takt i vještinu regencije i mu- drost bugarskoga naroda, Ou neopozivlje nijedne rieči od onih, koje se čitaju u zelenoj knjizi i koje je izgovorio u sabo- ru, nu suvremeno moli on da se Bugar- ska i unapried ponaša umjereno i opre- zno, kao što dosele, jer samo tako j£0že se * nadati sretnu riešeuiu. sa svoje .' • Vrhovni sud u Sarajevu ukinuo je o- sudu okružnog a u 3a u Mostaru kojom osudio Vujicu lu sedam godina težke tamnice, radi smrtnog utopljenja M. Gjurića, te je osudu preinačio na kaznu sedam mjesečne tamnice. Poglavica zemaljske vlade imenovao je pisarima Milana Vukojca kod kot. ureda u bos. Gradiški, Stjepana Brnjosa kod kot. ureda u Gračanioi, Martina Ra- koša kod kot. ureda u Prnjavoru, Pavla Jovića kod kot. ureda u Gackom, Antu- na Žaka kod kotarskog ureda u Jajcu. Dalje imenovao je računarskog oiicijala Emila Vodepa definitivnim računarskim revidentom i Jakova Grafla računarskim oficijalom kod računarskog odiela. Na- dalje premjestio je sudbenog pristava Mickrewicza od kot. ureda u Bjelini k okružnom sudu u Travnik, sudbenog pristava Radislava Sraielevskog od ko- tarskog ureda u Jajcu ka kotarskom uredu u Travniku i sudskog pristava Kornelija Czajkovskoga od okružnog suda u Banjaluci ka kotarskom uredu u j Jajce. Napokon imenovao je prislušuikom j Franju pl. Dominiea kod okruž. suda u j Mostaru, a Stjepana Nenadovića pri- j slušnika u Karlovcima kod okr. suda u j Dol. Tuzli. i ! Kotarski predstojnik u Mostaru g. ! Anton Koczy ovih dana odil a. IZ i Mostara u Bihač te činovnici kotarske ! oblasti, poreznog ureda i kotarskog suda, ! na 12 t. m. u prostorijam „Hotel U- i nion" prirediše mu na čast večeru. I Muju Toljagu, od 25 godina, rodom j iz sela Piesaka obćine Dubrave kotara | mostarskog, nastanjena u Podveležju 11 i selu Krnžnju nadjoše u čatrnji na Busku ; više Blagaja nevesinjskim putem, u koju ' je svezanih očiju skočio. — Uzrok ovoj ; njegovoj nesretnoj smrti, kažu, da je i potvora sbog oskvrnuća djevojk«. »G. H.* Viesti o Iztoku. „Nord", glasilo ruskog vanjskog ure- da, piše: Kad bi u Bugarskoj bilo slo- bodno i zakonito izabrano sobranje i kad bi regenti prije izbora istoga odstupili, da narod izabere vojvodu Leuchtenber- žkoga i kad Porta i velike sile nebi pri- govorile toj kandidaturi, vjerojatno je, da bi ear popustio od izbora kneza Min- grelskoga. po Kačićevoj Pjesmarici. 11. (vidi broj 4.) Hode li se upoznati narod, valja u nj zaći, valja ga proučiti i razumjeti, ući mu u ćud, doznati kako misli i osieća, čemu se nada, česa se boji, valja ga po- tanko upoznati u dobroj i zloj strani, pa ga onda utjehom tješiti, nadom bodriti, primjerom junačiti i tako mu rane viđati. Svaki liek nije za nj, nego liek taj iza- brati i prilagoditi valja. Svako putovanje je učenje, a putovanje namjerom da se uči i proučava, to je prava učiona, iz koje se izvadjaju načela i pravila, mie- njaju i osudjuju mnienja, a sviet dobro upoznaje. Ko nije u svietu, sviet ne po- znaje. Pučki jezik ne uči se ni iz slo- vnice ni iz knjige, nego iz puka samoga ; puk je za jezik, što zlataru crni kamen za zlato. Bolestniku ne će pravu bolest liečnik pogoditi i liek osuditi, ako mu strane nastojati ee iz svih sila, da se uvaže pravedne želje Bugara. Robilant hvali predloge delegata za riešenje prie- pora. Iz njih se vidi, da je Bugarska pripravna u mnogom popustiti, da se 0- sigurana mir. Ministar Robilant obećaju da će predloge deputacije popupiraU. Rieč „posredovanje" nije ipak upotrebio, jer po njegovu mneuju u shvaćanju pitanja postoji izmedju Italije i Rusije iako oštra razlika, da Italija nebi mogla uspješno zadatak posrednika vršiti, u ostalom u- činiti će sve, da se kriza rieši. Turski poslanik, kojeg je kasnije po- sjetila deputacija, reče joj doslovce: ,Ja sam od svoje vlade ovlašten, da vas primim i da van: izrazim dobrohotnost sultana za bugarski narod i istodobno da vam izjavim njegovu topiu želju, da se kriza doskora svrši na obće zodovoij- stvo*. 1 Crkvene •viesti- Pitomci rimskog Papina Sjemeništa pokrenuli su misao, da se prigodom Papina jubileja podigne spomenik sv. Tomi od Aquina. Ova je namiso već do- bila odobrenje Papina namjostnika, to će u tu svrhu bit pozvana na udioništvova- nje sva Sjemeništa i svi crkveni zavodi cielog svieta. * * * Mjesto državnoga tajnika popuniti će se privremeno s jednim kardinalom, uo- čim će poslie konsistorijuma biti kona- čno imenovan državnim tajnikom liza- bonski nuncijus. Sv. Otac Papa izjavio je, da bi samo benediktinci mogli izfcok privesti crkveno- mu jedinstvu, jer da mjedan red roje na izćOKU toliko popularan, KoLaG red benediktinski. Svi iztoćni biskupi, s ko- jim je sv. Otac 0 tom govorio 1 savje- tovao se, da su bili u tom jedne misli. U Palestini pak i u samom Carigradu su njekoč obstojali benediktinski samo- stani, a i sad je glavna Carigradska cr- kva posvećena osnovateiju ovoga reda. Po misli bi sv. Otca imao Rim biti sre- dište i izhodište djelovanju ovoga reda, od kud bi imao svoj upliv i rad razpro- stirati na iztok i zapad, * * * Kardino Jacobini bio je na 10 tek. na umoru, Papa ga je posietio na 18 tek. i oprostio se s njim. Sto ima nova po svietu? \ „Köln. Ztg.* javlja iz Petrograda, da \ je prigodom primanja na mladu godine j car izrazio čvrstu nadu, da će se nzdr- j žati mir i podpuno povjerenje u cesara Vilima i njemačku politiku. Gjenero Brialmont izjavio je više bru- j seljskim zastupnicim kao vjerojatno, da j će rat skoro buknuti. Izjava Bnalmontova ' pobudjuje Sensaciju radi njegovih sveza 5 belgijskim dvorom. ga kogod opiše, dok ga ne vidi, ko šio ne ćeš ni puku, dok u nj ne zadješ. Starac Milovan, premda čovjek iz pu- ka, ne bi bio puk onako upoznao, shva- tio i liek mu podao, da nije po puku putovao. On je putovao i učio. Putovao je, kuđgod je mogo, obišo naša sela i naše gradove, obišo prediele i okolice, samo da vidi mjestija, gdje se je što dogodilo, da nadje „različitih pisama, karata, diploma, dukala, atestata", da čuje „davorije i svidočbe staraca redo- vnika i svitovnjaka*. „Obilazeć po nalogu sv. Rimske stolice kao apostolski posla- nik Dalmaciju, Bosnu i H rcegovinu — iztiaživao bi po narodu p viesti (tradi- cije) pisma, rukopise i svakovrstne uspo- mene 0 narodu slovinskome*. (Ivičević) Penje se na briegove, da vidi mjesto dogodjaja, vuče se u samostane, da iz- vadi štogod iz prašine, upituje na sve strane, da pobilježi kakav glas, kakav spomen, kuca po plemićkim dvorovima, G. prof. Riboli govori, da se to isti- nito dokazati ne može, ali nadodaje: „Kakogod bilo da bilo, naš je Fra Andrija obišao uo samo Dalmaciju, nego i Bosnu i Hercegovinu". Na 17 tek. po podne stigo je u Bru- j selj princ Aleksandar Battenberg i noćju odputoveo je u London. Imenovano je 15 novih članova u go- spodskoj kući u Beču: od tih samo je- dan čeh i jedan poljak. Ostali su Nieraci (tsu konservativci). „Novoe Vremja* javlja iz Carigrada, da je guverner Krete Savas .saobćio, da su Grci u noći od 9 na 10 siečnja za- palili tvrdju Niskop i odtjerali malu tur- sku posadu. Govori se da će se progla- siti obsadno stanje nad cielim otokom. Izbori u Grčkoj izpali su povoljno po ministarstvo Trikupis. Svi su ministri izabrani. „Debata* javljaju iz Londona, da je zdravlje Salisburvevo uslied smrti Idde- sleighove potreseno i vrlo uznemirujuće. Benningsen u Njemačkoj preuzeo je opet vodstvo narodno-liberalaca, očitujući se pripravnim primiti mandat. Tako i Miguel. Slobodoumni narodno-liberalci i konservativci objelodanjuju već izborne svoje proglase. Liberaici izjavljuju; Iz- borna se borba otvara zato, što se hoće uzkratiti narodu, da po izmaku triju go- dina nastoji da se vojnički tereti obale. To da je izraz nepovjerenja prama nje- mačkomu narodu, kojemu se ne vjeruje, da će u rajhstag poslati muževa, koji će dozvoliti ono. što je uužduo za obra- nu domovine. Bez toga povjerenja mo- guća je samo absolutna vladavina ili prividna ustavnost. Reakcijonarua većina neće se oprieti osnovam. radi koji}.; se narod poziva na biralište. 4 te osnove jesu: monopol dokana i rakije, czdrmanje temelja državnoga ustava 1 svuoboegu, izbornoga prava. „Navodno liberaici" iz- javljuju, da se radi 0 uzdržanju temelja vojske kao paladijuma narodne neovisno- sti. „Konservativci" sta\ ijajti izbor ničim u svojem proglasu alteim.ivu, da biraju izmedju cesara i opozicije, izmedju <•<:- sarske i parlamentske vojske. U" gospodskoj kući u Berlinu, Sol - I lenmacher obrazlagao je na 17 tek. pred- | log. da se upravi adresa na njemačkoga I cesara žestoko napadajuć većinu rajhstaga. I Beseller pridružuje se predlogu Sollen- ; maehera, nu nemože odobravati, da pru- j sko zemaljsko zastupstvo kritikava dje- i lovauje rajhstaga. Prediog Soilenraaehe- \ rov bi primljen silnom većinom. IsT^SI IDOJP1SX. i i Zagreb, 1(> siečnja. Nebo tmurno, z'/oa svaki dan to že- ; šća, ciela prireda u nekakvome mrtvilu 1 pa rekao bi da i srce ljudsko za sada ; sp^va sladki sanak. Ipak kad i kad čuje se se štogod, a to je jeka i tutnjava bilo ; od gorkog gnjeva bilo od nepredobitnoga j veselja. Na četrnaest ovoga mjeseca za- 1 guctile „Narodne Novine" — ta dika koja osvjetljaje lice majci domovini — 1 u nove gusle. Biti će vam dobro poznato da naša sveućilištna mladež predade une- vice na Božić dijamantan prsten muče- da nadje -zapuštene kakve karte i diplo- me, ide od starca do starca, da mu priča, da mu pjeva il križ metne u znak svje- dočanstva, skice se posvuda, da čuje i napiše pjesmu što se 0 kom govori. Pu- tuje i pjeva puku svome. Koliko su Mi- lovauove noge nabatale, samo što on spominje, a koliko će biti što ne spo- minje ! Sav mu je trud u cilju, da poda ugodni razgovor puku, da se ovaj poraz- govori prošlošću svojom, utjehom naj- moćnijom. Sam se divi ljepoti i krasoti našieii zemalja, želja ga vuče k sreći njihovoj, pa se kadgod uznese, uznese pravom pjesničkom dušom pjevajuć 0 ljepoti kojega kraja. „Taj vatreni sin potištenoga roda svoga, taj otajstveni promisaoni veliki narodujak svoje mrtve dobi. uprtio torbu na ramena, časoslov u jednu a javor gusle u ruku, drugu krenuo jugom slovinskim, da kliče mr- tvace po razboj ih, da mu slavne sjene poviedaju poviest neumrlu*. (Despot) Pu- tuje ou veselo, a ništa mu ne smeta, da se od svog doma dieli. Odgovara prija- telju i pobratimu Radovanu, koji ga u pismu kori, »to je 11a putu sastao, te još ne putuje ovako: niku narodnom Tuškanu. Ovaj prsten vriedi nešto petdeset forinta 1 s nutrnje mu straue napisano je: Sveućilištna mla- dež 24 prosinca 1886. Ovo nije moglo tako mirno proći a da ne zapne oko vladinim ljudima. U rečeni dan dakle u uvodnom članku „Narodnih Novina" na- valjuje se na sveučiiištmi mladež te se veli da se hrvatska domovina ima s ne- kolicinom mladeži stiditi, jer da Tuš kan nije mučenik naroda nego da je zaslužio oou pedepsu koju sada trpi. 1 uzgredico navaljuje na naše tamburaške družtvo „Hrvatsku Lica" veieći da u njezinoj dvorani se je ugovaralo za prsten. Ovo kažu da je napisao neki mladić koji prije pokazivao se da je ljubitelj istine i pra- vice a sad da se dočepa slastua koma- dića hljeba gazi što je pravom nekad uzvisivao. Eh pusta sljeparijo, Bog te prosvietlio. Sad se čeka što će početi visoka vlada, valjda kakve iztrage, a neki misle da će i svoučiiištno družtvo „Hr- vatska Lira" ukinuti. Nego predjimo na bolje. Naša „Matica'' od nazad već gotovo mjesec neumorno radi oko pisanja hrvatskih narodnih pje- sama. Neki sad glasoviti pjevač, kako je valjda već poznato; Mehmed Kolak- Kolaković izkraj Vacar Vakufa bio je po prijateljima matičinim doveden u bieii Zagreb. Taj čovjek jest pjevač narodni a ima divnu pamet. Prošlih velikih škol- skih praznika bio se je u Bosnu potrudio vrstni sabirač narodnoga blaga sveuČ. prof. dr. Luka Marijauović i od njega napisao nešto 8-9 hiljada stihova juna- čkih pjesama. A sad od kad je ovdje od '24 prosinca došle neprestano kaže u pero narodne pjesme; tako da je sada on ovdje i Marijanoviću kazao do 52.000 stihova!! Još koliko zna ni on ne umije kazati a valjda 1 još toliko, koliko je došle kazao, osim što zna silu božiju pri- povjedaka i ljubovnili pjesmica. Njegove pjesme odlikuju se jedrinom a u njima nije. kao obično u našim pjesmama, da se slavi jedan dogodjaj nogo cieli red dogodjaja sa silesijom epizoda. Njegova a>aka pjesma jest mali epos. Biti će mu svaka pjesma u poprieko duga 800 sti- hova a neke su i od 14.00 stihova, ove se ovo piše u sveučilištu oj zgradi gdje naš vrli Kostrenoie, Marijauović, Haram- bašić i Šrepl neprestano rade. Jučer a je b.la zabava tako da rečem na slavu Mehovu u dvorani družtva „Kolo", Tamo je Meho diktavao 1 pjevao, i opet Lira ¿a svujim tamburicama udarala. Dvorana je bila puna puncata i gospodja i go- spode 1. da rečem ir/.grede, naš Stari Aute. Kupilo 30 časti Mehu pak vele da se skupilo do 200 fior. Naš Meho bio je tu kao nepomična stieaa dostojanstve- ne- i bez obzira uz svoju tamburu pjevao. Ouomaune ga je 1 Kikerec naslikao. Evo naioue tvoga blaga mnogo sakupljena i neće propasti nego ćeš se tim za uvieke dičiti! Življeli naši vrli odbornici Ma- tice Hrvatske, življeli narodni pobornici i radnici na narodnom polju hrvatskom. Kiča, Starigrad, 16 siečnja. .Kto jo i Starigrad <:iošo u zagrljaj bra- će Hrvata. Ne da se je naše mjesto bilo izrodilo, ne: već njekoliko opuzenaca bilo je zavladalo ovim radišnim, poštenim pukon. Kol'ko, Bože moj, nepravica, ne- zakonitosti, divljaštva i sile nije se sbilo uslied šačice tih izroda, tih tlačitelja hrvatskoga imena, i sve to, da se za sobom pritegne sve što može i nemože. Ali za- ludu; pravica i vrieme svakomu daju svoje. Eto je i naš čovjek otvorio dobro oči, te se odtrgnuo iz onih gvozdenih Karba mi je dodijala tvoja. Valja mi se iz kuće diliti, A1 me ne će dica pričekati. Skrovan je on franjevac, njemu su djeca ¡1 puku, jer on jednako ljubi braću svoju, sinove puka istoga. Mnogo je on proputovao. Junačka Lika. nije mu nepoznata, i tamo je 011 bio i pjesme slušao i izvodio i prijatelja našo. ko ti u rodu svomu: Rano rani starac Milovane, Rano rani, bilu knjigu piše, Ter je šalje Vuku Ličaninu, Od starine prijatelju svomu .... ili; »slide pisme.... koje obćenito pivaju..,. Ličani i t. d." On putuje i u kuću Šurićevu, koju i slavi i hvali, tu nahodi gradiva za djelo svoje, a koje je vrieduo da se znade. »Sve stvari gori rečene izvadio jesam iz atestatah i dukalah, koje se 11 Suriča nahode*. — On je i po Kotarima obi- gravao, u tom domu silnieh narodnih ju- naka. U Kotarima boravi mu pobratim Radovan, komu Milovan na jednom mje- stu odgovara: ruku, koje su mu do jučer žuljale meso i kosti. Što su mu kazali, da je talijanac, toga nikada nije ni vjerovao, jer Bog i duša. vidio je i sam da u Staromgradu jedvo jedan na sto razumije štogod mle- tačkoga mi rieč ja, pa isti vodja tili umi- šljenih talijanaca mora svojom majkom hrvatski da" govori. Uvidio je, kolika je raziika od djelovanja oholih tirana, koji su ovih zadnjih godina vladali našim mjestom, do djelovanja poštenjaka, koji uu od lanjske godine: razlika je ko od neba do zemlje; — a to je baš otvorilo oči svakomu, kojemu pošteno srce bije u grudima. 1 tako se Starigrad preporo- dio! stupio u kolo .svoje mile braće. Evo vam tek obćioskih slavnih izbora. Izbori trećeg tiela obavljeni su na 4, 5 i 6 tekućega. Za poštenjake glasova ih 406. a za protivnike 168. Imena častnih viećnika jesu: dr. Aute Spalatiu, dr. Ante Macchiedo; Juraj Ljubić p. Stjepana; Niko Politeo-Rakelić p. Petra ;Joso Vran- kovič p. Bartola; Andrijica Ljubić p. Petra: Vicko Šoljan p. Marina; Dinko Petrić p. Vicka; Iv&n Kovačević-Loloto- vić p. Jurja: Marko Kuničić Jakovljev; Vicko Franotović p. Jakova; Ivan Ber- ković Petrov. izbori za drugo tielo 0vršeni su dne 7. Hrvati dobiše 73 glasa, a Bačvarići 33. Izabrani su kao viećnici: Andrija Ostojić Flori-ev; Frane Marojević Jurjiu; Ivan Škarpa p. Vicka: Dinko Biankini Jurjiu; Josip Plančić p. Bartula; Petar Lušić p. Nikole; Ivan Politeo-Bumbeto p. Dinka; Dinko Matušić p. Jurja; Ivan Stančić-Posinković Jurjiu; Alviž Dulčić p. Šimuna: Miće Vraujican p. Antuna; Matij Bogdauić p. Ivana. Treće tielo imalo je izbore dne 8 t. Uz 30 rodoljuba, glasova za protivnike 13 izroda, ili bulje, sliepaca. Za treće tielo izabrani su kao viećnici sliedeći: Franjo Godoj p. Jurja; Vicko Stalić p. Vicka; Ante Bujić p. Ante: Vicko Lju bič p. Vicka; Dinko Jelinić p. Ivana , Ivan Garbati p. Vicka; Juraj Vranković p. Petra; Miće Justinijanović p. Ante; Juraj Eossini Dinko" : Jakov Pavičić p. Jurja; Jural Bogdauić p. Kuzme; Bartul Zan.nović p. Marina. Kojim je oduševljenjem sviestni puk pozdravio sjajni uspjeh, sjajnu pobjedu, neopisivo je doistine. Na 9 t. vas grad je bio okićen tro'oojuicam. Glazba je u- darala prije u Čitaonici uz pjevanje ro- doljubne mladeži, pak tada pozdravila je i najmanji kutić grada, sve do vrh Ma- logasola. Mužko, žensko, mlado, staro, sve je bilo vauka, sve, kao da diše no- vim životom, pozdravljalo je preporo- djeni puki klicalo: Živjela Hrvatska! Živjeli pošteni Hrvati I U večer bio jo sjajan ples u dvoranam Čitaonice, Dan „9 siečnja 1887* neka zlatnim slovima zabilježi zavičaj sla- vnog hrvatskog pjesnika Hektorovića. Slava mu! Jedan Maloseljanin. Bisko, 14 siečnja. Velečastrji gospodine Urednice! Vi ste lanjsko godine ustupili mjesta u vašemu velecjenjmiomu listu, dvama malim do- pisim iz ovoga mjesta, koji su dokazi- vali rdjavo stanje ove crkve. Sad se usu- djujem opet Vas zamoliti, da izvolite i ovo dvie brazde tiskati ob istoj stvari. Ako odavna nejadikujem kroz novine rad popravijenja crkve, to je uzrok što sam stavno držao, da će radja i poprava započeti i biti gotova još prošle godine. A kad što? još nije niti započeta! Go- dina je dana da se za istu spravlja pro- Kadno lani prodjoh niz Kotare .... Starac Milovan žestoko se trudi, išće i prašinu skida, samo da se dočepa gra- diva i izvora istiuitieh 0 hrabrosti i ju- naštvu braće i djedova. I zapuštene gra- dino gleda, te pita, pogadja, dokazuje što je tu u prošlosti bilo i bitisalo. „U isto vrime sagradi u Neretvi, više Opuzena, jedan Kašteo, koga zazva Barštanik, i zidovi ovoga Kaštela vide se i danas*. A i iz grobnica Milovan čita, i one su mu knjige starodavne, te uadpise skida, e da mu služiti nzmogu. SU primorju na mnogim starim grobovim nahodi se re- čena arma*. Cetina mu je poznata, kao ti susjedna župa, pa i tu je bio i učio, slušao i pitao: To svidoče na glasu junaci, Cetinjani mladići i starci.... ili: Viruj ovo brate do istine, Tako kažu starci od Cetine. I po selima ide. Eno ga uBosiljinam, ili Primoštenam, da se popita za pro- šlost došljaka Bošnjaka, da im u čast zapjeva i pribroji sve junačke zgode i nezgode, trpnje i patnje. „U istome selu

gomíra; učionice u Pokriveniku Zlokovića Nikolu i učionice u Tivtu Maglica Jurja. * * * Pokle su ukinute lazaretne odredbe za pridošline iz Talije, osim što su primljeni na slobodan saobštaj parobrodi talijan- skoga družtva „Florio e Kubattino", bilo je na novo uvedeno, počamši dnevom 28 o. m., svako petnaest dana putovanje pa robrodova a. u. Lloyda prugom Rieka- Zadar-Jakin. * * * Dne 20 o. m. srušila se u Solinu mli- nica tek zgradjena i ruševinom usmrtila vlastnika Stjepana Žiži ča i težko ranila još dvojicu čeljadi, koja su s njim bila. Ukupnu štetu računaju u ñor. 1000. * Pišu nam iz Spljeta, 23 siečnja: Ne- tom se je prosuo ovdje žalostni glas, da se je vitez Dragutin Ante Bakotič, pre- selio u vječnost, svakome se opažalo na licu sažaljenje, za gubitkom tako vriedna i zaslužna nadzornika. Ovo mjestno škol- sko vieće, na kojem zasieda drugi učni i marljivi muž prof. Dražoević-Jelić, po- žurio se namah prirediti u crkvi Ot. Dominikanaca javne i svečane zadušnice za pokojnoga. Uz prisustvo svih članova mjestnoga š. v., i svih učitelja i učite- ljica, kako i svih učenika i učenica grad- skih i varoških, i mnogobrojnih prijate- lja i znanaca pokojnika, crkva bi dubkom napunjena, a obća žalost i uzdisaji letili su k nebu neprestano iz svih usta. Če- tiri vjeroučitelja pučkih škola uz turobni piev i sviranje orgulja izpjevaše sv. misu i podadoše najpokonje odriešenje toj vrie- dnoj duši, koja je pučke učione u Dal- maciji znala novim životom zadahnjivati. Krasni vienci, i dva sastavka pjesama, jedan talijanski a drugi hrvatski uz mno- ge duplire, resili su izvanredno mrtvački odar. Primamo iz Drniša, da se je dne 13 tek. desilo čedomorstvo u onom varošu. Ovo je ondje prvi slučaj groznog zločina. Počinila ga je neka služkinja, koja je već u zatvoru, da grieh kaje. * * * 0 Dalmatovim viestim glede boginja, piše nam prijatelj iz Kotara: „11 Dal- mata" u br. 26 tek. navieščuje dva nova slučaja boginja, u Prekom i u Zadru, te razglasuje urbi et otbi nekakova nastojanja obćine ok6 tih bolestnika, a zaboravlja na ranu pod vlastitim krovom. U Ila- žancu se sbilo ovih dana 6 slučajeva iste bolesti i jedan je umro. Da priupitamo „Dalmatu": odkud su ti slučaji nadošli u ono zdravo mjesto, on nam ne bizai- sto znao odgovoriti. Nu mi mu znademo izviestno kazati, da je onamo bolest do- nesena iz Zadra. Kako se dakle to pazi ?! * * * Zadnju našu viest o ubojstvu sbivšemu se u Tribnju popravit nam je sliedećim dopisom onamošnjega našega prijatelja: Dne 20 siečnja pobila se dva bliznaca Ilija i Petar Marinković is Tribuja grč.- iztočnoga sa plemeštacim Tomom od 35. godina i Milom od 23. rad njeke zagra- de. Rečeni Ilija i Petar ranim jutrom nasrnuše bovanicam na druga dva svoja plemeštaka te ih tako izprebijaše, da je Tomo bio već ua zemlju obavljen a Mile se teturao s desna na lievo. Na to pri- skoči Ilija te britkim nožem ubode Tomu izpod sise tako, da mu oštrac- prodje sriedom rebra do srdca, a Petar povali MjIu te ga britvom probije kroz srdce. Bili bi smakli i trećega brata, da ujeki Margo Marinković ne postavi ruku pod krernen puški. Poslie toli strahotua uboj- stva, Ilija se predao sam u ruke sudu, dočim Petar bi uhvaćen od žandara uz trećega brata, koji je prietio smrću zao- staloj mnogobrojnoj siročadi. Dne 24 tek. m. odposlato je bilo po- vjerenstvo, da pretraži mjesto smrti i lješine pokojnika. * * * Naš dopisnik izpod Velebita tuži nam se, da nam je odposlao dne 1 tek. član- čić o kukavnom stanju tamošnjega pu- čanstva. Člančić nam još nije stig-o ! Ili gg. poštarski činovnici misle, daje Zadar u Africi te ga tamo upraviše, i'l se je gdjegodj taj blaženi list izgubio: jedno i drugo nije im na diku. Pa da je prvi slučaj! * * * U Žegaru, obćine Obrovačke, sbilo se je Božićnih blagdan ubojstvo; u okoli- ci pako obrovačkoj neki se pijanac u- topio. * * * „Corriere della Sera" u Milanu, donosi, da je ondje bio na prolazku iz France- zke put Mletaka kapetan Matešič sa senj- ske Rieke, i dok je čekao vlak pokazao je znakova mahnitosti. Bio je s toga po- veden u bolnicu i povjeren brižnoj njegi. Kad se umirio često je pitao za svoju ženu i djecu. Čini se, da je poludio u- slied nesreće na moru. * * Čitamo u „Narodu" o zdravlju preč. Pavliuovića najpovoljnije viesti. Kaže naime: Dva prijatelja iz Spljeta bijahu prošlih dana lemi east.uoga Pavlinovića u Podgori, da ga nadju, te se vratiše pod- puno zadovoljni. Nadjoše ga ua piru jedne svoje sinovkinje. Nema više dvojbe: don Milio je na putu podpuna oporavljeuja. * * * Na 21 ožujka otvorit će se prvo re- dovito zasiedanje porotnog suda u Du- brovniku za g. 1887, a dne 14 ožujka u Zadru. Kongrua. U 1. broju „Collectio" za- darske nadbiskupije nahodimo sliedeće viesti o kongrui, koje će rado dočut i naše svećenstvo u pokrajini: „Le sfavorevoli condizioni economiche del clero curato formarono sempre spe- ciale oggetto della paterna sollecitudine di Sua Eccellenza Reverendissima Mon- signor Arcivescovo, sino dal primo mo- mento eh' egli assunse il regime di que- sta Arcidiocosi. Con appositi memoriali i diretti agli Eccelsi Dicasteri, ripetute volte, dimostró la necessitá di un ur- gente miglioramento delle medesime, e lo propugno constantemente presso 1' i. r. Goveruo. Quando poi fu. presentato al svake vrste, kakono se ne sramuju ce- sari, kralji, principi, ni gospoda pleme- nita stati u jednomu gradu, u komu su od svakoga zanata ljudi, zli i dobri, po- šteni i nepošteni. — Ako li je pak komu sasvim tim mrzko ; neka se očitaje, brzo ću, ako Bog dopusti, iste pisme pre- štampati, pa ću ga lasno izvrći. Ali da može promisliti: kako smo svi od je- dnoga oca i matere rodjeni; tu bi is- praznu misa1 od sebe daleko bacio*. Narod naš mnogo je pvitajenieh zmi- jurina u njedra svoja primao, pa kad se ljutice tu topline nauživaše, ljuto ga o- pekoše. Mnogim je narod naš podao taj- ne — oni ga izdadoše; mnogim pokaza dobra svoja — oni ga pokraše. A Milo- van dobro za to znade, pa šapuće, reko bi, puku Slovinskomu: „Ne čini dobra nepoznanu, da te zlo ne snadje". A i drugu kaže, koja još dublje boli: „Ali tko nepoznanu čini dobro, dube sebi grob". To je starac Milovan sigurno iz duboka izkustva izreko. Ne bi bila ne- vina željica, da su ga Slovinjani poslu- šali! Qualis vita, finiš ita; život kakav i smrt takva. Velika je to, a i istinita rieč, koja bi se morala svakom mladencu du- boko u dušu usaditi, da uredi po njoj budući svoj život. Milovan nam to isto ovako kaže: »opako je živio, opako i Consiglio delP Impero per la trattazione costituzionale il relativo progetto di leg- ge, con pnrticolare interessP ne seguí tutte le ta si, avendo anche in questo sta- dio fatto, in piú incontri, m^tivate ri- mostranze alPEccelso i. r. Ministero, affmché nella finale redazione della legge si teuesse conto delle speciali condizioni di questa Diócesi e Provincia, si todies- sero quindi quelle eccezioni e si modi- fícassero quelle disposizioni che, appli- cale, ne avrebbero paralizzato ogni buon eft'etto. In questo senso Sua Eccellenza Rev., a nome dell' intero Episcopato dalmato, presento anche un memoriale alia Ca- mera dei Deputati, e umilió devotissima pregliiera a S. M. I. R. Apostólica. Pubblicata poi la legge sulla cougrua 19 aprile 1885 e F ordinanza esecutiva della medesima di data 2 luglio 1886, Sua Eccellenza si associó a tutto Y Epi- scopato austríaco, il quaie coi memoriali che furono giá pubblicati nei fogli delle rispottivo loro diócesi, come lo saranno in questo nostro, domando all' Eccelso i. r. Ministero del Culto e dell' Istruzione, la modificazione di alcune disposizioni dell' ordinanza stessa, affinché nell' ese- cuzione della legge succitata, siano anzi tutto salvi i principii di diritto ecclesia- stico ed i curatori di anime conseguano effettivamente un miglioramento delle lo- ro condizioni, almeno nei modesti iimiti voluti dalla legge. Oltre a questi atti collettivi dell'Epi- scopato, Sua Eccellenza Mons. Arcive- scovo, attese le speciali circostanze di quest1 Arcidiocesi, fece particolari rimo- strauze all1 Eccelso i. r. Ministero rela- tivamente all1 indipendenza delle Cappel- lauie esposte, all' esclusione della po- grebica e della zvonarina tanto dai di- ritti stolari quanto da qualunque i al tro titolo d1 introito nelle fassioni, come an- che alia conservazione di alcune cure che si vorrebbero incorporare ad altre." „Biač", starodavna hrvatska prestol- nica u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod veleučene radinosti 0. Š- Milinovića sada barskoga nadbiskupa metropolite, po na- govoru prijatelja, koji s veiikom slašću čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu razpravu, dali smo ju pretiskat u posebnu knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do- dalo je pri kraju kazalo. Može se naba- vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n. franco. Književne viesti i ocjene „Učenje Katollcanske Pravoslavne Crkve", i. Svršetkom prošle godine zadarska „Isti- na" obielodanila je knjigu — Učenje Ka- toličanske Pravoslavne Crkve izloženo uporedo sa razlikama koje postoje kod drugih hrišćanskih crkava od Vladimira Gete (po izvorniku — Guettee) svešteni- ka i doktora Bogoslovije pravoslavne crkve - preveo Miloš Parenta slušalac pravo- slavne Bogoslovije u Zadru. — Ovomu prevodu kumovali su profesori pravo- slavnog Bogoslovja „a naosob dr. Mi- svršio". A i ovako: „Ma tko zlo čini, neka se dobru ne nada". A i Milovan je sin roda Slovinskoga, i u njega je krv ratoborna, vruća, te kad o junacim i junaštvu pjeva, i sam se uzpali, i sam stiska desnicu svoju, pa u tom vrućem zanosu pjesmu dovršuje: Udri pobre! tko ua te nasrne! Premda je sam živa vatra, ipak se sgraža, kad je rieč o ratovima, koji su našu zemlju silno razdrobili, oslabili, razrovali: „Kati nesrični uzrok su vazda bili od razasutja, ne samo od kraljev- stvah, bauovinah i gradovah; nego li od gospodskih kućah i plemenah, ter bižeći po tudjim državam, izgube ne samo ima- nja i gospodstva, nego li jošter i vlasti- to ime od svoga plemena." A i tudje, dobre savjete, na vidjelo daje. Tako izrazuje odluku sbora makar- skoga: Medju vami bit će vazda ljudih, Slušajte ih, ako niste ludi, Jer slip ne zua kuda idje sunce, Stare vaše poslušajte sudce. Starac Milovan na ovaj način daje pouku, mieša sladko sa koristnim, premda koja pjesma ciela uzeta ne daje nam ka- kav dobar primjer o dobroti ili zloći, te pravednosti kazne ili nagrade. Primjeri su ne samo da nam služe za ogledalo, laš, koji je u cijelom ovom poslu bio glavni rukovođjač" (str. 5). Ova knjiga, veli prevoditelj, „bila je jur prevedena na sve glavuije jezike i o njoj je u svoje vrijeme kritika jedno- glasnu pohvalu izrekla" (str. G). Kašnje ćemt obširnije o auktoru i o njegovoj knjizi; no vidimo tren namjeru gosp. prevoditelje i njegov sud o rečenoj radnji. Gosp. P. prikaziva svoj provod „srpsko- me narodu, a po na osob srpskim sve- štenicima". Ova knjiga imala bi ih „učvr- stiti u pravoslavlju", — moglo bi se na- dodat i u jansenizmu, u ovoj novoj fazi zad. pravoslavne Bogoslovije —-„a sred- stvom istoga i u srpstvu, jer je jedno od drugoga nerazlučno* (str. 8). Namjera dakle nije mu samo religijozna nu i po- litička, jer pravoslavje i srpstvo je jedno od drugoga nerazlučno, ko brani dakle pravoslavje taj brani i srpstvo. Ovim g. P. dokazuje da nije točan naslov knjizi — katoličanska pravoslavna crkva — ako jo pravoslavje i srpstvo nerazlučno, onda pravoslavje nije katolieausko neg nacijo- nalno, što se dade lako zaključiti i iz njegovih rieči u primjetbi 7) na svršetku knjige (str. 19G). Pravoslavje i srps> -q je nerazlučno — to ti je doskočica, ko- i jom se zavadja neuki puk, propoviedajuć mu, kako smo imali prigode čuti više puta, srpsku vjeru. Tim doisto ne dade se dostignuti cilj gosp. Getea — sje- dinjenje crkava. Kako to pak stoji u su- glasju s onim drugim auktorovim noći- ma (str. 5), da crkva „nema harakter narodni" V Gosp. P. teži još da dostigne o- vim prevodoin „hrabriti u borbi protiv napadaja, ma s koje strane om bili na- pereni". Čini se da g. P. nije čitao čla- nak ,,Istine" — Primjeri tolerancije — (br. 13 (19) G. 1. str. 299 sli.) gdje se govori deviza katoličkog bogoslova Perrona — tolerantia religiosa est impia et absurda — je deviza nesretna; dakle po ,,Istini" je sretna protivna — tole- rantia religiosa est pia et rationabilis —. Kako dakle-g. P. može hrabriti na borbu, kad je svaka religija dogmatice tolera n- da: ako se g. P. drži načela ,,Istine", onda kod svake religije je istina, i ne treba mu hrabriti na borbu. Gosp. P. izrazuje najpovoljniji sud o istoj knjizi, i to sbog glasovitog imena auktora, čija razna djela napisana ujan- senistiekom duhu navadja na str. 0-, 7. Nadomoće još da istu knjigu „preporu- čuje i sami sadržaj, iz koga će se vi- djeti dostojanstvo, harmonija, uzvišenost, božanstveuost pravoslavnog vjeroučenja i obrednosti, naspram mehanizma, sujevjc- rija, materjalizacije s jedne strane (bit će sa katoličanske) i hladuokrvnosti i zbrke s druge strane zapadnoga hriščan- stva". Doisto ima biti dragocjena za pra- voslavne takova knjiga napisana od ino- stranca odgojena u zapadnom duhu, po kojoj u iztoćnoj crkvi sve je dostojan- stveno, harmonično, uzvišeno, božanstve- nege i za dokaze. Primjeri mogu više koristit, nego najbolja gola načela. S pri- mjerima Kačić kao da kaže, kako se ima živjeti, boriti. Zlo se svuda kazni, dobro nadari, iz- dajstvo naplati, a ubojstvo žestoku plaću prima. Pjeva o kralju Vukasinu, kad mu sluga odsjekao glavu: Božja pravda tako hotijaše, Da mu sluga odsieče glavu. Jer on bjaše pogubio kralja Urošića, svoga gospodara. Ali ko hoće da drugoga uči, sam mo- 1 ra znati, živjeti, kako se mora živjeti, i govoriti, kako je dobro govoriti. Starcu Milovanu duboko je u pameti ona: ne uzmi u tašte ime Božije! te svuda, gdje može to izbjegnuti, izbjegava. ili: Kralj od Bosne, da ga bor ubio ! „Sva je Grčka zemlja porobjena. Od Bugara, da ih bor ubio !" Starcu je veoma žao, kad se kršćani medjusobno kolju. Dok se je klati s Tur- cima, za vjeru svoju, to je dužnost, to je pošteno, ali nije liepo niti pošteno da kršćanin prolieva krv kršćansku. „Nisu Turci, nego braća naša, Koji jednu viru virujemo : no, a u katoličkoj svladao ti je sve pusti mehanizam, sujevjerje, materjali-eam; to ti jo gore katoličanstvo neg staro po- ganstvo, koje jo ipak imalo uešto dobra u sebi, kako nas uče crkovni učitelji, naosob oni Aleksandrinske škole, koji su se tim pitanjem više bavili. Ko bi mo- go žfliti više tolerancije i ljubavi prama katoiiranskoj crkvi; gosp. V. pisuc .,Isti- ne" može sh doisto diviti svojim učeni- kom i navesti i ovo kao prim.it>- uda- rancije, dakako religijozno i krić;iuske ljubavi. Bit će ljubav kršćanska potakla pisce „Istine", da izruče ovu knjigu srbakomu narodu, da ga još više razjare prot ka- tolicim, jer mučno da nadjes što gorega i lažljivijega o katoličiinskom učenju. Po ovoj knjizi ni jedan katolički dogmat nije čist od zablude, sve je pokvareno, sve zbrkano, sve okuženo. Ovo su ti ljudi, koji će ti se sutra tužiti, da se nu nje nepravedno napada, ljudi, koji na sva usta trube toleranciju, ljubav, a kad ta- mo djelom siju razdor i mržnju Vidimo koji je taj Gete, čije djelo je ,,I- stina" izabrala da njim obdari svoj uarod. Navesti ću rieči samog prevoditelja, iz kojih so dosta može zaključiti. Gete kao svećenik katolik napisao je djelo — „/sto- rija francuske crkve" — u 12 tomova, Ovo jo djelo bilo stavljeno od rimske kurijo u „Index" i žestoko napadnuto od ultramontanskih listova. Povodom ovoga dogadjaja, pisac je izdao naročitu knji- žicu „Do la mise a V Index dr V Histoi- re do I' Egli so do France44, u kojoj je dokazao beztemeljnost postupka rimske kurije, — pa pošto to nije ništa pomo- glo, poslije nekoga vremena razvrgne svaku dalju svezu sa rimokatoličkom cr- kvom". Dakle Geto je odmetnik od svoja crkvo, ostavio je ,,svoju svetu pradje- dovsku vjeru". Kako ju je ostavio; iz inaua napram Hiniu, koji mu je osudio krivi nauk. Za takove ljude valja ona stara : poturica gori od turčina. Djela, koja navadja prevoditelj dosta nam kažu da je skrozi galikunac i jansenista, i ne našav odziva na zapadu priteko k r/to- ku da tu steče časti i lovorvienaca na teologičkom polju, gdje i monoeuli dobro prolaze. Naši mu se učeni pisci, „Istine" dive, no mari da je ušuljao «Janseuizam u pravoslavje, njihova je diviza —- svw, samo no papstvo. BRZOJAVNE VIESTI „Katoličkoj Dalmaciji", Beč, 31 siečnja. Prispir oramo ugarski ministar predsjednik Tisza sa ministrim Orczy-em. S%apary-cm, Sze- cheny-em i Fevervary-em, da ugova- raj u sa bečkim ministrima o liarodnoi« ustanku. Nit je lipo, niti je pošteno, Da njihovu krvcu prolijemo." U Boga je moć velika. On neće do- pustit, da križari bitku izgube: on neće pustit dobrog kršćanina, da u vjeri klone : Ali tko će s Bogom bojak biti ? Tko li Božju vojsku pridobiti ? Pogiboše Turci Janjičari, Ali Božji siku ih Križari.... Žestoko brani papu protiv napadajem protivnika, pa se smije njihovu neprija- teljstvu i proklinjanju. „Gdi će vrane orla pogubiti, Gdi T prokletstva Papi nahuditi?" Brani katolike, koji jedu i žabe i spu- že. Nije grieh jesti to«a, ali proždrlost, grieh je težki „Gdi će spuži nahudili duši, Gdi li kozle, koje su uduši ? Neće jiće dušu otrovati, Ko ga bude trizno blagovati." Milovan naš, u svakoj sgodi i prigo- di, gdjegod može, nastoji da uzbudi ću- stva religijska. „Religijska su ćustva veoma znamenita, jer su najčvršća pod- pora ćuđorednosti. Jedino pomisao na to, da je Bog svuda, da sve zna i vidi, i da će jednom dobro naplatiti, a zlo ka- zniti, može Čovjeka sačuvati od pohva- reuosti i zloće, te ga privesti ua put istine i pravde" (Basuričuk). A takovieh «tvari, kako vidjesmo, Mi- lovan dosta podao rodu našemu, a ne- dvojbeno i koristno djelovao. Zanimivi su i konačni stihovi, kojima, svršuje Milovan koju pojedinu svojieh pjesama. (J tim stihovim pominjo obično počitak svoj, buduć je, trudio i dugo po- čivao, želi svima zdravlje i veselje ua ovom, a rajsko blaženstvo na onom svietu, te nudi koli živuće, toli duše umrlieh, da mole Boga za njegovo zdravlje i du- šu, da mole i za pobratima Bodovana mu, te najposli« na mnogim mjestima proklinje zlo, nepravdu i nevjeru. U malo rieči, lakonični, mnogo reče, kao da nau- miče nudi te rieči da se na pamet nau- če. te da se u životu npotrebljuju. Prošlost mu .je spominjanje, a ko vier- no i pomno sluša poviest svoju u njego- voj pjesmi, časti toga on ju posvećuje. ili: Onda bilo, sad so spominjalo, Tko me čuje, nuka ne čast inu je, Onda bilo, sad se spominjalo, Koga nije, da kruha ne jide. (SUedi.)

BRZOJAVNE VIESTI „Katoličkoj Dalmaciji". Zagreb, 17 veljače, Regnikolarna deputacija prihvatila je predloge uta- načene u zajedničkim sjednicam i u- svojila predloge izvjestitelja, odredju- juć da se ima izvesti prevod na hr- vatskom jeziku za hrvate. Ne sumnji se ni najmanje o potvrdi. Plovdiv, 17 veliače. Regencija je naredila prefektu, da ima utair -'civat ustavljače (?) proglasa.J) ') Ovaj i predjašuji put brzojavke su uam dostavljene slabo čitljivim pismom, te smo morali na jednom mjestu nešto sasma izostavit. Odpisi „Kat. Daim." Platili: do konca g. 1887: presv. i preč. g. Dr. Kažimir Porlani; vlč. gg.: 0. Viee Ivanac, D. Frano Torre, I). Marko Glim- či<5, 0. Ivan Šuman, D. Vicko Duboko- vič, D. Ivan Valentič, D. Frano Ivaukovič, slč. Samostan Sv. Mihovila u Zadru; do konca lipnja g. 1887: vlč. Samo- stan 00. -Dominikanaca u Dubrovniku, vlč. g. D. Marko Bitanga, č. gosp. Stje- pan Bojanić, vlč. D. Ivan Vušković, ve- leuč. g. Dr. Josip Marčelić; do konca ožujka g. 1887 : si. Čitao- nica na Bieci, vlč. D. Dane Borović; na račun g. 1887: preč. D. Mate Škarić f. 5, vlč. D. Petar Jadrošić f. 3; do konca g. 1886: vlč. gg.: D. Vicko Bojanić, D. Ivan Milić, D. Hiuko Br- netić. CON TOA LIEA si compra un biglietto della Lot- teria Italiana di Beneíicenza a vantaggio delF Ospizio di Santa Margherita in Roma, il quale con- corre a 52100 Premi parte dei quali da Hi. 100,000 20,000 ÍOOO ecc.. convertibili in contanti senza deduzione o ritenuta qualsiasi. Ogni Numero Costa e puó vincere più Premi DIECI Numeri costano DIECI Lire; il loro aequisto dà diritto a un premio, oltre a concorrere ad altre vincite eventuali. CENTO Numeri costano CENTO Lire, danno diritto ad undici Premi, parte in oggetti artisticj e possono vincere altri CENTO eventuali pre- mi tutti in danaro. L' ESTKAZ10NE assolutamente irrevocabile avrà luogo pubblicamente in Roma il 20 Febbrajo 1887. La vendita dei biglietti è aperta in Genova presso la Banca Fra- telli CASARETO di F.sco, Via Cario Felice, N. 10, incaricata dell' o- missione. Ogui richiesta di biglietti deve essere accompagnata dal relativo importo, co1'' aggiunta di Cent. 50 per le spese d' invio alie richieste inferior! a 100 numeri. ************** * * K Novajlijam u glagolskom Mi- saluneobhodno je potrebit gla- golski Canon Missae, tiskan naročito u Rimu na troškove „Katoličke Dalmacije", u ži- ^ voj želji i namjeri da olakoti jg i podupre širenje glagolskog bogoslužja, ove dragociene sta- rinske naše povlastice. „Ca- non" je tiskan na tvrdoj liar- tiji ukusnim crnim i crvenim slovima. Može se nabaviti kod uprave „Katoličke Dalmacije". Ciena je ustanovljena na 50 n., a za siromašnije župnike i za klerike na samo 30 n. Tko odjednom naruči 10 iz- tisaka dobiva 1 iztisak na dar. Ima u sli rani već sgotovljene sve potrebitije tiskanice za naše župnike, kao i tiskanice za naše učitelje a neke i za obćine; a to sve uredjeno po svjetu osoba vještih rukovodjenju dotičnih posala, i po najnovijim propisim i zahtievim. Tiskanice kojih se slučajno nebi našlo na razpoloživost. tiskarna se do potrebe zauzimlje da ih sgotovi kroz 24 sata od naručbe, osim ako to pada u svetce. Tako i nabave posjetnica, listovnog papira sa obvojim i omanje rad je u najkraći se rok izvršuju. Tiskarna poduzimlje i tiskanje velikih djela, hrvatskim slovima (ćirilicu ne rabi). Gierie n&jmjereiiije, raija veoma „Gospa od Lurda" hrvatski prevod Lasserove knjige u punih 40 0 str a n a sa slikom može se nabavit preko uprave ovoga Lista uz fioa?_ 1 i IO nov. za poštarinu. Matica Rodjenih „ Vjenčanih „ Mrtvih Svjedočba krštenja „ vjenčanja smrti Postupak u sitničara Upozorujemo si. obćinstvo med ostalim na sliedeće tiskanice. Za -vlč. gg- žmpnil^e- 7 I. Svjedočba siromaštva, 7 11.. „ siromaštva za oprost biljegovine 8 Popis osoba sastavljajućih obitelj (Stanje duša) 9 Za bilježenje sv. Misa 12 Ceduljice za I. sv. Pričest 13 _ „ sv. Krizmu 20 21 22 23 Zapisnik za uč. Ljetopis Izvadak o pohadjanju Učionska opomena Za si3.ca-"berL"u. strial^io. ZSL ure cle. 16 Récépissé Za gg. TjLČitelje_ 24 Popisak djece 25 Knjiga o preduzetom učev. gradivu 26 Odpustna svjedočba 27 Dopis mjestnomu uč. vieću. 14 Ukupni Izvadak (Estratto Sommario) (Točno po 15 Prikaz računa (Resoconto) (propisu 17 Dnevnik blagajne 18 Zapisnik 19 Kratki „pregled" crkv. imovine 30 Izvješće o smrti 35 Obaviesti izcrpljene 11 36 Izvod iz Matica kršteni U sudu 29 Učionska obaviest 31 Učionsko izvješće 32 Matica učione 34 Upisnik knjiga, i opomena za prikaz, djece Za prrva.txxik:e_ 33 Ovlast za izbore 39 Obveznice dužnika obće Ciene raznih vrsta teku od !/s novčića, do 3 uovč., naime nema nijedne tiskanice skuplje od 3, ni cienje od 1/.t novčića. Ovlastnica za pred sudom Zemlja na kmetstvo Svi pravi prijatelji svetih, spasonosnih načela, zastupanih djelom i programom od „Katoličke Dalmacije" i „Katoličke hrvatske tiskarne" molieni su rt» « u nastoje za svestrani podpuni razcvat ovoga vjero-i rodoljubna zavoda, kojemu je najprva misao i poglavita želja: koristit katoličkoj vjeri i hrvatskni rtnmrJi« - • ? u« 8V0,!n K™9"' ovoga Lista i ove tiskarne. J aomov,ni> jedinim zviedam!predhodmcam

{ j^podne u višim razređim (ima 8 razreda) l'glasoviranje. Izpitim prisustvovao je i presv. g. Nadbiskup, povjerenik nadb. duh. stola preč. g. dr. Jagatic, vladin podtajnik p. n. g. Dlustuš, više sveće- nika i roditelji djece. S uspiehom izpita bjehu prisutaici posve zadovoljni. Korizmene propoviedi u župnoj crkvi u Sarajevu držati će ove godine veleuč. i veleč. 0. Fra Lovro dr. Senjak po o- bičaju svake nedjelje u 3 sata poelie podne. „Vrhbosna" od 15 tek. donosi sliedeču viest: G. Matija Pajić, rodom Bošnjak, klerik nadbiskupije Vrhbosanske, koji je u Innsbrucku svršio bogoslovne nauke, primio je tamo više redove, te će se na skoro vratiti, da u svojoj domovini za- počme službovati. osobe, te i kod katoličkoga novinstva zatražio podporu, da je dao poseban pro- glas na katolički puk i dao sgodnih ti- skopisa o tom. Umolio je opetovno bi- skupe, da preporuče puku ovaj naum, što je biskup Brixenski već i učinio. Za tim je blagajnik Schwer izviestio o sta- nju blagajne, te iz toga vidimo, da je ukupna svota do sada '24.107 ftor. 10 nč. Pošto je još dr. Kämpfe vrlo zani- mivo predavao, kako su ustrojena kato- lička sveučilišta u Francezkoj i Belgiji, hrabrio je predsjednik članove, neka budu odvažni i uztrajni! Orkrveine -viesti_ „L1 Osservatore Romano" u broju od 17 tek. izvješćuje u uvodnom članku o svečanoj Udienci koju je dobio kod Sv. 0. Pape mr. Azarian armenski katolički patrijarka, koji, kao opetovano naviesti- smo, stigo je u Rim, ne samo da se u svoje ime pokloni Isusovu namjestniku, nego i da mu preda poznati Sultanov dar. Patrijarka je držao govor, u kojem je, uz ostaio, iztako i slobodu koju uži- vaju katolici u Turskoj. Sv. 0. Papa odvratio je takodjer govorom, zahvaljujuć na Sultanovu daru, radujuć se slobodi koju uživaju katolici i dodajuć: „Javite armenskim katolicim osobitu ljubav koju napram njima gojimo, kao i napram svim Našim dragim sinovim u Iztoku, i živu želju da bi se umnožio njihov . roj po- vratkom svih k jedinstvu. Vječni Pastier duša udostojao se izpunit našu želju'1. * * * Na 19 tek. bio je na prolazku kroz Rim apostolski nuncij u Parizu mr. Si- ciliano di Rende. Bio je na privatnoj udienci kod Sv. 0. Pape i pak posietio Papina državnoga tajnika, a zatim na- stavio putovanje put Pariza. Isti dan bio je kod Sv. Otca Mel- bournski nadbiskup mr. Toma Karr; ra- vnatelj sa pitomcim amerikanskog Pij- skog Latinskog Zavoda da preda Sv. Otcu Petrov novčić Buenos Ayreske nad- biskupije, i mnogo drugih osoba. * * * Rimsko Papinsko Sjemenište sakupilo je 2150 lira, Pijsko Papinsko Sjemenište 100 lira, Milansko 600, Mantovsko, Sor- rtmtsko, Siensko svako po 100, JSocer- sko 20, Policastrosko 50, ukupno 3230 lira za podignuće spomenika Sv. Tomi Akvinskomu prigodom Papina svećeni- čkog jubileja. * * 0 stanju grčko-iztočnog nesjedinjenog svećenstva u Bugarskoj čitamo, da u prijašnjim okolnostim stojaše svećenstvo svojom naobrazbom i ugledom nad pu- kom; al ostavši i poslie oslobodjenja Bu- garske na istom niveauu naobrazbe ne- može više stojati nad drugim klasam, koje su u novije vrieme razmjerno velik napredak učinile. Znanost starijih sveće- nika proteže se na čitanje i potrebno pi- sanje; ima ih dapače, koji jedino iz cr- kvenih knjiga znadu potrebita pročitati. Današnji se svećenici odgajaju u sjeme- ništu tirnovskom i samakovskom, u koji se primaju mladići iz nižih gimuazijskih razreda, dapače nakon dobro svršenih pučkih škola. Po tom se može suditi o njihovu znanju. S toga vlada nemože na srednjim školam svećenike namještati za vjeroučitelje, već je obuka u vjeri povje- rena većinom svietskim učiteljim dapače i učiteljicam: kolik se uspieh može od ovih u današnje liberalno doba očekivati netreba mnogo tumačiti. Vlada u najno- vije vrieme dala naredbu, da školska mladež mora u nedjelje i svetce prisu- stvovati službi božjoj, ali je izvadjanjo te naredbe skopčano s mnogim potežko- ćam, jerbo je mladež osobito u višjim razredim odučena od polazka u crkve. I crkvene i političke više oblasti počimaju uvidjati to žalostno stanje, te razmišljati, kako bi se prema današnjim zahtievim usavršilo odgajanje klera, ali se ipak čini, da je politika prešnija stvar od svega toga, jer se i ista svnoda rad je bavi po- litikom, nego ovakovim stvarim. Toliko o sadašnjim crkvenim odnošajim u Bu- garskoj po dopisniku „Vaterlanda". * * * Družtvo za katoličko sveučilište u Salzburgu imalo je glavnu skupštinu na 20 siečnja o. g. Predsjednik Lienbacher izviestio je, da se je odbor prošle godine obratio na visoke crkvene i svjetovne * U Belgiji umro je jedan od najvećih katoličkih muževa, rektor kat. sveučilišta u Lovenu F. J. Pieraert. Onjepodignuo kat. sveučilište uprav na zamjerriu visi- nu. Izvrstan učitelj bijaše, ujedno van- redno uman upravitelj. Ćudoredan kr- šćanski život mladeži to bijaše zadnji cilj, kamo je upravljeno bilo sve njegovo djelovanje. Tomu cilju podčinjeno bijaše njegovanje znanosti, jer to i jest, kako bi znao govoriti „cviet mladosti, mač muževne dobe". * * * Talijanski Listovi katolički u Turinu, donose divnu homiliju, šte ju na bogo- javljenje ove godine reče tamošnji kar- dind Alimonda. Govorio je u slavu civi- lizatornoga djelovanja papinstva, obziruć se naročito na Italiju. Besjeda ova jest najbolji, na poviesti osnovan odgovor o- nim, koji zasliepljeni udaraju na papin- stvo, proglašuju ga neprijateljem domo- vine, dapače mu se priete skizmom, kako je nedavno učinio Bonghi. Kardino Ali- monda zgodno je nanizao sve, što su pape učinili i s kakvim uspiehom, da očuvaju Italiju od skizme sve od Arija- naca pa do tobožnje refonnacije prote- stantske, tako te je Italija ostala zemlja klasična vjerom, a njezina vjernost i pri- vrženost prema nasljednicim sv. Petra bijaše primjer drugim narodim. Za tim progovara kardino neprijateljim papin- stva: »Zovete se braćom, a izdajete je- dni druge; dodjite radje te povežite veze evangjeoskoga bratinstva pod otčinstvom svete stolice. Zovete se slobodni a tlačite druge: dodjite na pravo vrelo, da crpite onu duhovnu slobodu, oslobodjenje od grieha, što je izvor svakoj slobodi, Vi namjeravate vlastitim svojim razumom, ohološću duha da podignete glavu do neba: budite radje uvjereni, da SO u nebeske stvari ne proniče van krilima vjere, uhvanja i ljubavi Isusa Krsta". Po- kazav za tim, da je papinstvo izvor bla- gostanja i mira u državam veli kardino: „U prošlosti su odlične osobe, kao Lei- bnitz, pomišljale i predlagale, neka se u Rimu osnuje vrhovno sudište, kamo bi so podnosile razmirice država, a su- dilo se pod predsiedanjem pape kralja, koji bi odlučivao u zadnjoj molbi. Pa što se nevjerojatnim čini baš sada, kad se mržnja sljedba diže proti papinstvu, s nova potiču najodličniji publiciste mi- sao, da razmirice medjunarodue lješava papa kao obranik. Je li to s toga, što se možda uvidja da narodi, ostavljeni sami sebi, srtaju u propast? Činjenica je to, da papa, ma da ga ljudi i nijesu izabrali ni sudcem ni obranikom, vrši božansku službu Otca duhovnoga i ob- ćenitoga te poziva narode, da vrše zakon Božji, da upoznaju pravu crkvu. Svojim neumrlim okružnicam prizivlje ih on k pravednosti, medjusobnoj ljubavi, bla- godatim mira, poučavajući ih o neuklo- nivim nezgodam, u koje će doći, budu li pobijali vjeru, dočim ih jedino zakon Krstov može učiniti pravom braćom. 0, kad bi se pouke papine prihvaćale, kad bi sadanje družtvo, uvjereno o svojim pravim potrebam, svratilo svoje moleće poglede na Vatikan i reklo Isusovu na- mjestniku: Otče, Učitelju, spasi nas, jer bogibosmo ! tada bi se razpršile pogibelji propasti, te bi blagodat života oživjela svuda. Unatoč svemu mi se uzdamo u budućnost, te kažemo, da će papinstvo i katolička Italija biti spasenje naroda!14 V. Što ima nova po svietu? Namjestnik Alsacije i Lorene knez Hohenlohe obielodanio je izborni proglas, u kojem on „kao vjerni prijatelj zemlje dobronamienjenu rieć* na istu upravlja. Veli se u proglasu: Vlada je zahtievala septenat, jer je uvjerena, da Njemačkoj pneti pogibelj rata, čim ratoborni dio Franceza bude držao, da su njihove sile premašile sile njemačke. Tko neželi da Alsaciju i Lorenu izlozi strahotam no- voga rata, taj neka bira mirne, pomirljive zastupnike, koji bez priuzdržaja priznaju mir od g. 1871. Oni nasuprot koji će birati prosvjednike (proti miru g. 1871) i neprijatelje septenata, odgovorni će biti za neprestani nemir, za gubitke nanesene trgovini i obrtu i opasnost, da se neo- uva mir. Ako bi se u pojedinim iz- bornim kotarim dogodilo ter pod priti- skom dosadanjih svojih vodja nebi pošlo prijateljim mira i mirna razvoja zemlje da postave svojega kandidata, to neka oni predajom bielih cedulja dadu izraz svomu mnenju. Spojenje Alsacije-Lorene s Njemačkom neda se opozvati, dole bude postojalo njemačko carstvo. Proglas za- ključuje: „U odlučne te dneve, sliediie samo ono, što vam svjetuje saviest, raz- bor i ljubav za domovinu, obitelj i po- sjed". ista si dopisi. Sriemski Karlovci, 19 veljače. Ovogradsko hrv. obćinstvo, koje se sastoji većim dielom iz radenih, štedlji- vih vinogradara i obrtuika, osietilo je potrebu, da, pored napornoga fizičnoga rada i duševnog zanimanja, imati mora prigode, da se nakon težka rada u ugodne časove okriepi, ohrabri i težkili svagdanjih briga kad tad oporavi. Hrv. gradjanstvo odluci da poput ostalih gradova i oni osnuju sebi pjevačko družtvo, koju će mu srce i dušu oplemeniti a daševno ga nahraniti. U tu svrhu priredio je ovdašnji rodo- ljub, gradjanin i gradski organista g. I. Negler sa sborom mladih ijudi dne 5 veljače koncert sa plesom u korist osni- vajućeg se hrv. pjev. družtva sa sliede- ćim programom : 1. Proslov govorio I. Stefanović. 2. 1. pl. Zajc „Noćni stra- žari" pjevao sbor. 3. I. pl. Zajc „Da- vorio" pievao sbor. 4. „Grob kalugjera od. A. Niemčića" deklamavao g. Drag. Sešerinac maturant. 5. Kuhač „Oproštaj" pjevao sbor. 6. Vilhar „Bojna pjesma" pjevao sbor. Sve točke programa izvedene su na obće zadovoljstvo. Ciela zabava je veoma ugodna bila, obćinstvo ju posietilo mno- gobrojno, preko dvie stotine a čista dobit iznosi 60 st. te će se dati još koji put zabava da se može kupiti harmonium za pjev. družtva. Ovom hrv. gradjanstvu leži u dužno- sti da osim pjev. družtva sebi osnuje čitaonicu a to još ove god. najduže u jesen dok se sgodna prostorija nadje a nadamo se da će nas naša uredničtva podpomoći tiem, da nam daruju svoje novine ili bar na pô ciene Listove ustupe, jer toliko neniožcmo smoći da lokal i osim toga naše sve Listove držimo i pla- ćamo. Kad se osnuje čitaonica mora nositi biljeg hrv. i zato mora naših Li- stova nabaviti što više može. DOMAĆE VJEŠTI. Čujemo s radošću, da preč. ravnatelj D. A. Taccorii ćuti se nešto boljo, tti I nije nada izgubljena da i prcboli. Bože daj. J * * * Čujemo, da je velezaslužni vrli ravna- telj učiteljskog Zavoda u Arbanasim umi- rovljen. Nema dvojbe, ova će viest u cie~ loj pokrajini učinit loš utisak, jer naš narod i tako oskudieva silam, pa kako opravdat ako mu se vriedniji sinovi još mladi i krepki, puni mara i rada, u za- bit turaju? * * * Slavni dubrovčaniu Isusovac Rugje Bo- šković bio je, po Difezi „genio essen- zialmente italiano*. Doljani kod Stona, ko i svi ići ovoga svieta znadu već ko- joj narodnosti pripadaju. Pa će još „La Difesa" pričat da je ona ,,Altera di ogni gloria dalmatica" kad i Stonske Doljane u Italiju odprema. * * * Primamo iz Nerežišća brzojavku po kojoj s velikom radošću doznajemo, da nije istinita viest koju su nam javili u prošlom broju o vlč. D. Ivu Vuškoviću. Na ravnanje pak. javit nam je, da je list bio napisan s podpisom preo. nere- šiškog nadpopa. Sačuvasmo rukopis. Me- cljutim domišljamo se: politički protivnici kada čeličnim rodoljubim nemogu drug- čije odoljet hvataju se raistiiikacije. Na što su spali nesretnici! Sram ih bilo! * * * Tuže nam se iz pokrajine, 20 tek.: Evo nas na domaku trećemu mjesecu tek. godino, pa ipak po sve malo dušo- brižnika vidjelo došle ustanovljenu svoju tako zvanu poboljšanu plaću. Tolikim upraviteljim župe koji su već pod novim zakonom još nijesu taksije ni potvrdjene ni vraćone a sve jedno bi im uztegnuta lanjska izvanredna podpora. Ovo odga- djanje nije dično po vladine ljude, koji će do malo nametnut dušobrižnicim nov teret, naime dužnost o dojavljivanju smrti onih župljana koji pod padaju pod Land- sturm. * „Varšavskij dnevnik" donosi u br. 26 od 15. t. m. obširniji vjekopis našega R. Boškovića povodom proslave stogodišnje- ga spomendana njegove smrti. Pisac Rus doziva svojim zamljacim u pamet, da se je Bošković rodio iste godine (1711), koje i slavni Rus Lomonosov; pak da imade medju obima njeka srodnost u ,,crtam obojici zajedničkim", imenito u univer- saluosti znanja. Simpatičan nam članak zaključuje: „Odavle se vidi, da je zagre- bačka jubilejna svečanost na uspomenu Boškovića podpuuo dostojna sučevstveno- ga odziva sa svih krajeva slavenskoga svieta". * „Glasnik jugoslavenskih Franjevaca" javlja: Čujemo sa ugodnošću, da je naš zem - ljak, velm. gosp. Mehmed-beg Kapeta- nović-Ljubušak dao pod tisak u zomalj- skoj štampariji svoje,, Narodne poslovice", koje je on najvećim marom i pomnjom do danas brao po Bosni i Hercegovini, i onako ih čisto pobilježio, kao što ih je čuo. Mi se tomu pojavu od srca raduje- mo, a i svaki će se drugi radovati, koji toga bistroga našega zemljaka poznaje, koji ga pako nepoznaju lično, poznati će mu iz njegovih poslovica vierno pobilje- ženih marljivost i radinost, bistri um i vedrinu pronicavosti, osobito, ako još i tumač bude, kao što se nadamo, uza svaku poslovicu. * * * Danom 1 ožujka započet će svoj rad novopostavljeni poštarski ured u Primo- štenu, koji će se baviti poštom knjiga, poštovozom, poštarskim štedionicama i bit će ravno u savezu sa uredom u Ro- gozuici tri put na nedjelju pješačkim po- štonošom. — pak valja, da svi i pokoru činimo. Sa kraljem židovskim valja, da oplaku- jemo naše griehe dok je vrieme, prije nego li nas smrtna ura stidne. Sv. korizma pruža nam najljepšu pri- godu, da budemo mogli, tvoreć dobra djela i čineć skrušeno pokoru, čuti utje- šljive rieči: „Gospodin oprostio ti je jur- ve grieh". * * * Presv. gosp. biskup Flapp upravio je za već tekuću korizmu običnu pastirsku poslanicu na diocezansko svećenstvo svo- je porečko-puljske biskupije i svemu pu- ku onih biskupija, Poslanica izašla je u talijanskom i hrvatskom jeziku; prva na finijem papiru i ljepšim tiskom (namienjena je valjda gospodskomu razredu pučanstva) a pro- stija našemu izvanjskomu puku. [] poslanici javlja biskup svojim vjer- nim, da će ove godine mjeseca decem- bra slaviti sv. Otac pedesetgodišnjicu svoga misničtva pak uči i savjetuje puk svojo biskupije, kako da dostojno pro- slavi taj veliki dogodjaj. Nadalje javlja svojim vjernim, da se je prošle godine u Bolonji ustrojio odbor za proslavu ,,zlatnog pira" sv. Otca, te da je isti izradio program proslave. Na koncu izriče nadu presv. biskup, da će svi njegovi biskupljani dostojno proslavit ,,zlatni pir" sv. Otca, natječuć se u ljubavi i odanosti napram Lavu XIII., vršeč dobra djela i primajuć sv. Otajstva. * * Prigodom petdesetgodišnjice misniko- vanja preč. nadpopa Antuna Nimire pu- čka učina u Loparu, gdje učitelj uje vrie- dni učitelj M. Marki, posvetila mu je tiskanu ukusnu knjižicu, u kojoj čitamo kratki ali zanimivi svečarev viekopis. * * * * * * Primamo iz Jelše 20 tek.: Uslied na- redbe presvietlog Naredbeništva bi od ovud premješten na Vis vrli dušobrižnik Dn. Petar Perić. Kroz 6 godina boravka medju nama, on si steče od svih u sva- kom obziru podpuno zadovoljstvo. Nje- govo revno i zdušno vršenje svojih sve- ćeničkih dužnosti, iskrenost i blagoho- tnost na svakim, pa i ostale gradjanske kreposti koje ga rese, bijahu mu priba- vile kitu osobitih štovatelja i prijatelja. Sretno nam, mili Dn. Petre; tvoj rasta- nak baš bijaše nam*težak. Budi uvjeren, da ćemo te se uviek spominjati. Na mjesto njegovo bi imenovan Dn. Toma Groma. Zamjena nije mogla biti bolja. Gojimo stalnu nadu, da će nas i on podpuno zadovoljiti. * * * Pastirski list za biskupiju tršćansko- koparsku dan je ovih dana, te je jur razaslau svećenstvu i vjernim sjedinjenih biskupija. U uvodu pripovieda nam presv. biskup dogodjaj iz života sv. Ambrozija, kako je zabranio ulaz u crkvu caru Teo- doziju, koji je u naglosti počinio strašan zločin davši poubijati više hiljada svojih podanika, a nije se hotio podvrći pokori. Hoteći car jednom u crkvu, zakrči mu put sv. Ambrozij, na što mu car prigo- vori, da je i kralj David bio težko sa- griešio, pak da ga ipak Bog nije odvr- go. Odvažno mu na to sv. biskup od- vrati, da kad je sliedio Davida kao gre- šnika, valja da ga sliedi i kao pokorni- ka. Car Teodozij ganut tim riečim, podlo- ži se pokori te se pomiri $ Bogo.n. Koli sv. Ambrozij toli car Teodozij pozivlju se na kralja Davida; jedan na kralja grešnika, drugi na kralja pokornika. U poslanici predočuje nam presv. bi- ! skup ponajprije kralja Davida kao grešni- j ka, koii bijaše od Boga nadaren riedkim | duševnim i tjelesnim vrlinam, al zaslie- : pljen strašću i pohotam, odciepi se od | Boga pretvoriv so u preljubnika u kasni- | je u obojicu, i Osviestiv se kralj David, i spoznav j kolik je počinio zločin, pokaja se skru- i šeno i odluči ublažiti srčbu božju iskre- | uom pokorom. Tada nam predstavlja poslanica Da- vida vjerno kao ponizna pokornika. Silni kralj, koji pliva u razkošju i obilju, ne- može nigdje naći mira ni pokoja. Stra- šan zlcčm prikazuje mu se neprestano pred očima; saviest grize ga i poče radi dvostrukoga grieha, pak iznemogo i slomljen u skrajnoj nevolji vapije „oči moje bdiju cieiu noć". Sjetiv se pako neizmjernoga milosrdja božjega, pruža u toj nevolji ruke k Bogu, koji ga napo- kon i usliša. Velik bijaše l'iavidovgrieh, nu skrušenom i iskrenom pokorom, iz- prosi on od Boga odpušćeuje. Zatim se crta u pastirskom listu uspjeh Davidove molbe, koju je strpljivi i mi- lostivi Bog uslišao opozvav groznu kaznu i poslavši Natana k nevoljnomu kralju, kojega je u božje ime uvjeri, da mu je \ oprošćeno. j Zagrešili smo svi — kaže poslanica Vit. Drag. Kovačevič pomorski satnik u Spljetu premješten je u Rovinj. Na njegovo mjesto dolazi u Spljet vrbanja- niu Petar Pavičić. * * * Primamo s Prekoga, 23 tek: Od tri zadnja, već od vas javljena slučaja bo- ginja dva su sumnjiva, a treći se bole- stnik oporavlja. -I: * Dno 27 28 travnja biti će župnički izpiti za zadarsku nadbiskupiju. * * Pišu nam iz Knina, 22 veljačo: Neki štovani dopisnik iz ove okolice u cienje- nom „Narodnomu Listu" br. 10, ovako kuka i jadikuje: „Savi Biedovu pokojno- ga Jovana zapališe sienicu; Marku Bie- dovu 2 sirnice, jaru i 2 plašta siena, i 2 lješnjaka; Stevanu Vagiću sienicu; Tomi Vagiću sienicu; Marku Popoviću pojatu; Marku Vagiću pojatu; Savi Va- giću pojatu i sve žito; Tomi Vagiću po- jatu punu slame; ovo — pamti — u samu jednom varošu, a gdje su drugi? Na primjer Jovanu Vagiću neke godine ; zapališe košaru, u kojoj bijaše 12 volova i 7 krava, što mu sve izgori; pa gdje drugim granica žita, koliba, stogova, i u Padjenim i u Radučiću i t. d." Ovo su doista strašni fakti, koji no radjaju nego užasnimi posljedicami. Neg o htjet crpljenjem presušiti ma bud koju rieku, a no zatvoriti njezine iz- vore, stvar je u sebi nemoguća; tako je i oblasti ni nemoguće navedene čine za- priečiti, ako li im se ne zatvori njihov izvor, ne digne njihov uzrok. A koji je pak tomu uzrok? — Jest ćudoredna razkvarenost. Ta ćudoredna razkvarenost je li otro- vala i javnu ćudoreduost? — Spomenuti čini, javni psovači i suložuici, to nam do očevidnosti dokazuju. I tu nedavno preko dične „Katoličke Dalmacije" bili smo pozovnuli naše ugle- dno obćiusko opraviteljstvo, da dade oglas proti psosti i suložničtvu, pa taj naš ro- doljubni poziv, ostao je još do danas glasom vapijućega u pustinji. Čudimo so tomu i pitamo: Je li mo- guće zapriečiti palitbo i ostale štete proti iskrnjemu, ako dotičnici ne budu imali straha božjega? Ako dotičnici i odsle bu- du javno Boga i Njegove svetinje pso- vah? 1 ako neki od njih i odsle budu tiacitelji djevičanske čistoćo i ženitbene vjernosti ? Gospodo ! I onda, kod Boga ne bi bilo, trebam bi, da oblasti goje u svojih poda- nicih strah božji, kojega kod psovača i suložmka neima. 'f to i slavna obćiua Sinjska dala je oglas proti psosti, a zar našu treba ioš moljakati ? jstL * * * Pišu nam iz Šibenika, 19 veljače: Neki štovani dopisnik u devetoj domaćoj vie- sti velezaslužne „Katoličke Dalmacije" » br. 78 od pr. g. na temelju brojaka do-