U posljednjem broju donieli smo imena
zastupnika biranih od izvanjskih obćina,
danas donosimo imena zastupnika biranih u
gradovima, trgovačkim komoram i u izbor-
nistvim veleporeznika.
U gradovima.
U Zadru: vit. Nikola Trigari, zad. na-
čelnik (autonomaš);
u Šibeniku: načel. vit. Antun Supuk (na-
rodnjak) ;
u Spljetu: načeln. pl. Dujam Rendić-Mio-
šević (narodnjak);
u Makarskoj: presv. biskup Stjepan Pav-
lovih Lučić (samostalni kandidat);
u Dubrovniku; D.r Petar Cingrija (na-
rodnjak) ;
u Kotoru, Perastu i Ercegnovom: D.r
Pezzi (autonomaš);
n. Korčuli: D.r Ivan Smrkinić (autonomaš) ;
u Hvaru i Staromgradu: pl. Nikola JakŠa
('narodnjak);
U trgovačkim komorama:
u Zadru : D.r Gustav Ivanić (autonomaš) ;
u Spljetu: Vid Morpurgo (narodnjak);
u Dobrovniku: Vjekoslav ¡Seralji (auto-
nomaš) ;
U izborništvima veleporeznika:
U Zadru: Miho Kapović, Josip Messa,
Leopold pl. Strmić (autonomaši) i Vladimir
Simić (srb);
u Spljetu: D.r Vale lomić, Dr. I. K.
Machiedo i Dr. Srećko Karaman (narodnjaci);
u Dubrovniku: barun Franjo Gundulić i
Luka Zore (narodnjaci);
u Kotoru: knez Gjuro Vojnović, presje-
sjednik dalm. sabora (nije pripadao nije-
dnomu klubu, sasviem da se izpovjedao
srbinom).
U saboru bi dakle bilo : sedam očitih sr-
ba, jedan srbin koji nepripada srbskom
klubu, osam autonomaša, dvaestčetri svako-
jaka narodnjaka; presv. Biskup Pavlović
izabran od većine makarskih birača proti-
vnih nekim narodnim ljudima u Makarskoj
— i dva virilna glasa.
Pravo. Prestalo je izlazit „Pravo" u
Spljetu.
Pronosi se po Zadru viest, da ona na-
rodna clique, koja se je ovo zadnjih dana
toliko odlikovala u borbi proti katoličko-
hrvatskom pokretu, bojeć se katoličke i hr-
vatske probudjene sviesti namjerava nastavit
Rodićevu propagandu proti „Katoličkoj Dal-
maciji". Pače čujemo, da je to novo po do-
movinu uprav izdajničko djelo već prihva-
ćeno ko geslo nekolicine zadarskih „na-
rodnjaka". Dotle doprlo progonstvo tih to-
božnjih narodnjaka proti divnomu programu
našega lista. Ali, ta gospoda zaboravljaju u
ovoj sljepoći da imaju posla ne sa samim
Prodanom, nego s cielim svećenstvom i na-
rodom, koji nemože a da lice ne pokrije
pred tim nečuvenim zlodjelim.
Učiteljima na znanjel Čudim se, nit se
mogu načuditi nekoj gospodi u odnošaju
sa Arbanaškim zavodom, kako joj je malo
stalo za dobrobit narodnih izobrazitelja!
Izmedju ostalih evo ove. Njeki od ove go-
spode krstio je tvrdoglavstvom gdje se u
našoj „K. D." brani povećanje kukavne
plaće siromašnomu našemu učiteljstvu, što
da je nerazumno braniti! A za što? Jer da
pokrajina nema za to novaca, nit da uči-
teljstvo više zaslužuje!!!!!
Učiteljima je na ovo odgovarat, a meni
jedino pitati, je li ovakav govor razuman i
pravedan? Jesu li oni uvjereni da zaslužuju
mastne one plaće što potežu? Bili oni žr-
tvovali za poboljšanje kukavnog učiteljskoga
stanja koju stotinicu? Nema li pokrajina
novaca za tolike druge nepotrebne stvari?
A najzad, bili to oni govorili da se ovo
brani u „Nar. Listu"???
Omladinac.
Njekim „narodnjacima". Molio bih gospodu
da mi kažu, jesu li ili nijesu pročitali spise
stranke prava; znadu li ili neznadu njezinu
poviest? Ako li ju znadu, nek se spomenu
da se jednoč sam starac Ante (Bog ga po-
živio još 60 godina) borio proti mnogobroj-
noj masi neprijatelja, al je ipak pobjedo-
nosno izašo čitav hrvatskomu narodu, a sad
broji 14 drugova, ko četrnaest gorostasnih
lava! Š. V.
tica, kad nam pruža prekrasnu knjigu liepa
tiska od sto sirana u velikoj osmini, člano-
vom uz cienu samo od 1 fior. a nečlanovom
od 1 fior. 50.
Svaki nas, koji po štogod tipkamo bud
na kojem muzikalnom instrumentu, biti će
premalen, kad bi se usudio ocjenjivati sklad-
be Zajčeve. Njegovo već ime, pa ime Hr-
vatske Matice, koja uprav gorastasnim kora-
kom stupa, da uz nikakovu, da tako rečem,
cienu protura u narod prekrasna djela, za-
jamčuju nam umjetnu vriednost „Sbirke
pjesama".
Rieči istih uglasbenih pjesama potiču od
domaćih nam pjesnika: Preradovića, Pavli-
novića, Badalića, Zahara, Senoe itd.
Pošto na naslovnom listu iste knjige čitamo,
da je to prvi sveza.k „Sbirke" : želimo od
srca, neka bi nas Hrvatska Matica čim
skorije i daljni svezci usrećila. Pa s toga
budi ova knjiga koja može služiti za pjevanje,
gusle ili flautu uz pratnju na glasoviru,
svakomu, koji ikoliko štuje i ljubi milo
zvučnu našu glasbu, što toplije preporučena.
R.
london: 119.75 — 120.15; bankanote talij.:
47.40 — 47.55; dohodak aust. u papiru:
78.60 — 78.70; u srebru : 79.10 — 79.25.
Primismo od slavnoga „Sbora duhovne
mladeži senjske i modruške biskupije" po
sljednje djelce koje je on svojim troškom
obielodanio: ,,Posljedni Car. Historička pri-
poviest iz XV. vieka" — pohrvatio Sbor
i t. d. Knjiga je tiskana u osmini, na liepoj
hartiji a broji 176 strana. Mi ju vruće pre-
poručamo našoj mladeži, koja uz zabavu
želi i što poučna naučiti.
Nove knjige. „Ljudevita Tomšića izabrane
izvorne pripoviedke, sa slikami". Ova se
knjiga odlikuje upravo izabranim, izvornim
gradivom te je priredjena lih za nagrade
marljivim učenicim i učenicam pučkih
škola a može se upotrebiti kao nagra-
da na gradjanskim š colam. — Dobiva se
samo kod lsnjižare Mučnjak i Senftleben
u Zagrebu, i to: u tvrdu vezu po 70 novč.
u cielom platnu sa zlatorezom 1 fior. 20
novč., knjiga dobiva se i u dva svezka tvrdo
vezana po 40 novč.
Poznato je ne samo u Hrvatskoj nego i
izvan nje ime glasovitog na glasbi umjetni-
ka i skadatelja, vrlog Hrvata |Iv. plem.
Zajca. Hrvatska Matica ugodno nas je ovih
dana iznenadila knjigom hrvatske skladbe
„Sbirka Pjesama" od Zajca. To su pjesme,
što jih Zajc uglasbio i pratnju jim za gla-
sovir dodao.
Tko zna što su note i pisanje nota, pa
tko zna što vriede skladbe Zajčeve, taj će
lako pojmiti, koliko nam čini Hrvatska Ma-
O Bibliografiji jugoslavenskih franjevaca.
1. Provincija sv. Križa obielodanjuje Cve-
tje iz vrtov sv. Franeiska. Mjesečni list za
vjerno slovensko ljudstvo, zlasti za ude tre-
ćega reda sv. Franeiska u Gorici. Hilari-
janska tiskara.
2. Uspomena o Rami i ramskom franje-
vačkom samostanu, pobilježio fra. Jeronim
Vladić, Zagreb, tip. tiskara 12. str. 120.
3. Preô. o. Rafaël Barišić, vikar apost. u
Hercegovini izdao je : a) Paša duhovna. Rim
1842. b) Obrana sveštenstva. Dubrovnik 1853.
4. PreČ. o. Angj. Kraljević, vikar apost.
u Hercegovini dao je vanka : a) Razgovori
duhovni. Rim 1860. bj Gramatica latino-
croatica. Rim 1863. c) Scbematismus Cu-
stodiae Provinc. Hercegov. Dubrovnik, d)
Govorenja za svetkovine. Rim 1870. e) lz
povjednik kod bolestnika. Zadar 1870. f.)
Molitvenik. Mostar 1873.
5. Prec. o. Paskal Buconić, biskup u
Hercegovini : a) Govor u slavu sv. Cirila i Me-
toda. Rim 1863. b) Pastirski list. Rim 1879. c)
Un cenno sui gravami in causa principale
dell'insurrezione delle popolazioni cristiane.
6. Mnogo č. o. Petar Bakula, lektor: a)
Cenno storico sulla Provincia di Bosna. Lucca
1846. b) Breve compendio sacro-istorice sulle
vicende della regolare missionaria Custodia
e apostolicadi Hercegovina. Dubrovnik 1853.
c) Pjesma sveto-izkazana. Dubrovnik 1863.
d) I martiri nella Missione francescana Os-
servante in Hercegovina. Roma 1862. e)
Hercegovina za 19 godina vezirovanja Ali
paše. Rim 1862. 1) Pravo mudroznanje.
Spliet 1867. g) Schematismus topographico-
historicus Custodiae Provincialis et Vicaria
tus apostolici in Hercegovina. Spljet 1867.
1873. h) Politika za svakoga čovjeka. Spliet
1869. i) Bogoljubna bavljenja 1869. pre-
štampano. Spliet 1870. k) Žjvot i prodanje
sv. Josipa. Spliet 1871. 1) Četiri diela go-
dine. Spliet. 1871. m) 0 francezkom i pru-
skom ratu 1870 1871. Dubrovnik 1873.
7. o. Franjo Miličević, član iste kustodije :
a) Perivoj darova nebeskih. Zagreb 1867.
b) Slovnica talijanska. Mostar 1870. d. Spo-
menik života kršćanskoga.
Plovilba aust.ug. brodova.
Bordeaux: doj. 8 lip. Nuova Farua;-—
odj, 8 lip. Conte Geza Szapary, Dubrović,
Newport.. Brema: doj. 11 lip. Voluntee r.
Cagliari: doj. 8 lip. Zviezda Mimbelli.
Cauea: doj. 9 lip. Tea. Cardiff: doj. 9
lip. Sansone; 11 Olga; — odj. 10 lip. Rose,
k. Valčić, Mietci. Carigrad: odj. 6 lip.
Reu, k. Jakulić, Starigrad. East London:
doj. 19 lip. Florida. Gjenova: doj. 12 lip.
Nestor. .Hongkong: doj. 29 tr. Dio Fili.
Lisabon: doj. 7 lip. Balkan; 10 Ida P.;
— odj. 7 lip. Viganj, k. Lazarović, Trst.
Marsiglia: doj. 12 lip. Gjacomina; odj.
9 lip. Faran, Ragusin, Progresso. N- york:
doj. 26 sv. Tare; 29 [sv. Četvrti Dubrovački.
i*enarth: doj. 11 lip. Agar. Poulliac:
doj. 8 lip. Josip; — odj. 9 lip. Conte Geza
Szapary, k. Dubrović, Newport; Maria, k.
Stipanović, Newport. St. Nazaire: doj. 10
lip. Penelope. St Pierre (Martinica): odj:
14 sv. Sulin, k. Ursičić, Fort de-France.
St. Vincent: doj. 23 sv. Marietta V.
Swansea: doj. 10 lip. Esempio
Odpisi „K. D."
Platili :
do konca travnja g. 1884: m. p. D. P.
Zuvičić;
do 15 veljače g. 1884: m. p. D. A. Volarić;
do konca g. 1883: preč. D. Š. Pulišić,
ni. p. Dr. V. Pulišić, D, M. Gamulin, O. P.
Kordić, D. Srećko Vulović;
do konca studenoga god. 1883: č. g. M.
Nesanović;
do konca listopada g. 1883: m. p. D. Iv.
Duboković;
do konca srpnja g. 1883: Č. g. M. Jasprica;
do konca lipnja god. 1883: slavni „Sbor
duhovne mladeži" u Zagrebu, ć. g. N. Oa-
vlina, in. p. D. Drag. Ferkić;
do konca svibnja g. 1883: m. p. D. Fr.
Milićević ;
na račun g. 1883: m. p. D. P. Jadrošić
i. 5, si. „Gabinetto di lettura" u Kotoru
n. 25;
do konca listopada god. 1882: č. g. P.
Vuletić;
na račun g. 1882: m. p. D. P. Borčić f.
2:34, D. N. Gamulin f. 2:66, č. g. A.
Mandić f. 6 : 34.
Rimski listovi javljaju da je poznati pro-
fesnr Risto Kovačić dne 8 tek. držao govor
u nekoj sveučilištnoj dvorani o „srbskoj
književnosti u njezinim odnošajima sa tali-
janskom." Kažu da su mu povladjivali i da
će do malo biti imenovan profesurom na
kojem talijanskom sveučilištu!
ĆČ. gg. dop. — 0 — iz pokraj., X. s Pelješc
F. iz Spljet a, X. s Brača i. t. d. — Što [prije.
Živjeli!
Č. g. N...Ć — Pokrajina — Izjava dalm. «>-
mladine u pohvalu našeg urednika, po njegov j
želji, nemožemo tiskat u „K. D." Rekli bi da je
„osobna ambicija"! U ostalom do vieka haran.
Napried!
C. g. N. Drniš. — Vaša su nam pisma vri o
mila, te ćemo vam rado ić do prigode i unaprie d
u susret. Zdravo !
C. g. S. V. — Zadar. — Neizrečeno nas bo-
dri divna jednoduŠnost i jednomišljenje tili
budućih adamantinskih stupova vjere i domovine .
Življeli !
SI. Dr. „SI." — Gorica. — Rodoljubne Vaše
rieči: „Stupaj ponosno napried ko i dosada bra-
neć vjeru i hrvatska prava, pak će ti zahvalna
na uviek bit, unesrećena po vlastitih sinovih hr-
vatska domovina. Živili l" — ovaj iskreni izraz žarke
vaše vjerske i domovinske sviesti i ljubavi; u ove
svečane čase novog spasonosnog pokreta, najljepša
nam je i najugodnija nagrada. Hvala Vam soko-
lovi ! Napried !
SI. Spljetska hrvatska omladina. — Spljet. —
Vaša vitežka pod imenom č. g. B. poslata nam
brz., kojom našemu uredniku ko borcu za Kato-
lička i hrvatska prava, bez obzira i bez straha
javno zasvjedočujete svoju „radost na požrtvovanju"
a „šarenjacim" izričete sažaljenje „na pregore-
nom -za pobjedu poštenju", ovaVaša plemenita iz-
java tisućni je dokaz da dična ako i unesrećena
naša Hrvatska ima nepredobitnu vojsku pod svojom
zastavom. Punim dakle pravom možemo opetovati:
Još Hrvatska nije propala! Življeli joj vjerni sinci!
Tršćanska bursa. Napoleuni : 9.50 1/t —
9.52 Va ; dukati: 5.62 : — 5.64 ; sterline : 11.95
11.96 ; talieri M. Terezije : 2.07 % — 2.08 \ ;
C. g. X. — Supetar — Dakako „trivijalna" i
gore nego „trivijalaa podmetanja". Mi žalimo samo
što je zadarska „narodna" stranka spala preveć
nizko. To ste već Vi sami oštroumljem svojim
uvidjeli, a osvjedočit ćete se još bolje kad pro-
štijete što hrvatica, po istini iz svoje iskrene duše
na one prostote odgovara. — Bude li zaplj,, imat
ćemo Vas na pameti. Živjeli!
Č. g. D. A. Bilan — Spljet — Odpravljamo
po naredbi.
Č. g. 0. K. P. — Mak. primorje — Primismo
u redu.
Č. g. D. Nik. Gam. — Jelsa - F. 2: 66 ura-
čunasmo za g. 1882, jer je ondje ostalo nepod-
mireno od 1/, 1882 - 30/5 1882. Još f. 3 : 32
i bit će sasvim izravnano, za lanjsku i tek. god.
Zdravo!
Č. g. Drag. Ferkić — Križevac — Dragovoljno
Vas ubilježismo. Predplatu oglasujemo na drugom
mjestu. Srdačan odpozdrav !
C. g. D. Iv. Duboković —Starigrad— Šaljemo
Vam za bolji red počam od početka t. mj. Živjeli!
Ć. g. M. B. — Šolta — Dobro je!
č. g. X. — Vrlika — Srdačna hvala! Vrlo
dobro! Čelično napried pod zastavom „čisto ka-
toličke i čisto hrvatske sviesti". Makar na nas
navalile....
Ć. g. 0. M. Lj. — Bribir — Ubilježismo Vas
od 1 tek. mj. te Vam šaljemo i zaostale brojeve
40-43. Prijateljski pozdrav !
Oglasi.
Do znanja!
Upozorujemo štovatelje velikih naših
Apostola i prosvjetitelja sv. Cirila
i metoda, da se kod naše uprave
nalazi razpoloživo nekoliko iztisaka
krasnih slika sv. Ćirila i Metoda ure-
zanih od glasovitog rezbara u Rimu
g. Petra Mančuna. Ciena je svakomu
bojadisanomu iztisku f. 1: 20 a nebo-
jadisanomu, kojim se već toliko rodo-
ljubnih kuća kiti, f. 1. Tko nabavi 10
iztisaka šalje mu se jedanaesti na dar.
Novajlijam u glagolskom Misalu ne-
obhodno je potrebit glagolski CailOIl.
Missae, tiskan naročito u Rimu na
troškove „Katoličke Dalmacije", u ži-
voj želji i namjeri da olakoti i podu-
pre širenje glagolskog bogoslužja, ove
dragociene starinske naše povlastice-
„Canon" je tiskan na tvrdoj hartiji uku-
snim crnim i crvenim slovima, Može se
nabaviti kod uprave „Katoličke Dalma-
cije". Ciena je ustanovljena na 50 n.,
a za siromašnije župnike i za klerike
na samo 30 n. Tko odjednom naroči
10 iztisaka dobiva 1 iztisak na dar.
Od davna osiećivanoj oskudici gla-
golskih misala glede novijih svetaca i
svetica doskočili su svake hvale vrie-
dnom požrtvovnosti velezaslužni 00.
Tretoredici, dav tiskati na svoje tro-
škove Prilog" starinskim našim Mi-
salima. i ova se za glagolaše prepo-
trebita knjiga može nabavit (uz cienu
od f. 2) kod Uprave „Katoličke Dal-
macije".
„Pjesme i Besjede" i „Hr-
vatski Razgovori" dičnog hr-
vatskog rodoljuba M. Pavlinovića mogu
se nabavit i kod Uredništva „Katoličke
Dalmacije" uz cienu od f. li odnosno
n. 60.
XI. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivan» Woditzke.
RAZLIČITE VIESTI. i D
j suda
Ce. gg. dopisnici: iz Goranaca \ Sućuranin : i
Spijetn, M. L.; X. iz Donjeg Doca; —
v krajine ; X s Paga; i l. d. Dan»«
siK> nikako, l'o mogućnosti sve u dojdućem
Prekojučer preminuo je, pokriepljen sve ! c.ji postavljaju na sva važnija mjesta mu- za Kap. uunaerseu i^rci
totajstvim umirućih, jedan od najodličnijih žev'1 koJl neuiivaju simpatije tamošnjega | Thostensena i deve osobo
Zadrana, Petar Abelić vit. reda sv. Gr- j pučanstva jedno sto^ nisu hrvatske naro- • bar. Erstatningeu, koj. ,<
o ; Vn„no TU dnosti a drugo što niti nepozuavaiu hrvat- sukoba sa b. bperanza.
c. k. prizivnoga suda u Zadru. Ima tomu i je dne 4 tek. dojedrio iz Oette b. Argo M. j
već jedno dvie godine, od kad se u Dalma- j prazan. — Deal, 9 kolovoza. Bark Speran- | n<m°
P„ I • ,v . nA,.:ont- „ sl,P 1 ciji postavljaju na sva važnija mjesta mu- \ za. kap. Gundersen, izkrcao je ovdje kapet. i broju.
! ževi koji neuživaiu simpatije tamošnjega ! Thostensena i devet os,ba momčadi norv. j ć. g, A. J. Sl.k.rsko Primorje - Vrlo rado,
e potonuo uslied ! ¿to prije. Živjela cisto katolička i hrvatska sviesl!
I Bude li toga, nebojtno se dtišmanti: pokunjit će
se pred velikom, ujedinjenom, samostalnom Hrvat-
| skom kć> klasje pred premoći vihora.
| Častna gospoda „Kaštelanski stekliši". Alego-
— i rična slika oštroumna je. 0 njoj potanko u listu
Sinoć u 9 '/a iznenada užgala mi se lo- j nemožemo, jer bi zapelo o §§, premda stvar ne-
koje ga po zakonu ide. Novi predsjednik! 20vina i drva kraj kuće i u malo plamen bi j vi{Jfl R s rodo|jnb»og gledišta vrlo pohvalna,
rodjen u Kanalu u Goričkoj, slovenskoga je | bio ušao unutra to ju sasviem izgorio sa j : _ § Katnj6||9 „ šl0 prije. Živjeli!
poriekla. Ako I nije hrvatskomu jeziku ona- j drugih pet kuća spojenih s mojom da mi ; s BAS S
ko vješt kao što slovenskomu, nadat se je, i njsu namah priskočili dobri ljudi i susjedi j A- * u- - u- !* v* ' 0
| da će se i u njem za kratko doba usavr- j uz giju pomoć mogao sam ugasiti vatru oko P.; 0. J.; 0. M.; D. J. N.: D. G. T.; D. P. T. •
šiti. Kod ovdašnjega tršćanskoga suda De- ! 10 »/a sata. Za to °ću ostati haran dok mi j d. S. V.; i). B. L.; I). .1. M.; D. F. L.; D. Š.
gura Velikoga i željezne krune III. razreda.
Obnašao je mnogo časti; bio je zastupni-
kom, predsjednikom trg. komore, obć. pri-
sjednikom. U svem se odlikovao umjere-
nošću, nepristranošću i dobrotom srca te o-
stavlja za sobom liepu uspomenu. Danas
mu bi sjajan sprovod s neobično velikim
učestvovanjem obćinstva. Vječni mu pokoj !
i6v, nepoznavajt
skoga jezika. Zato prate naša braća u Dal- i
maciji svako novo imenovanje nepouzdanim |
srcem. Nu kod ovoga imenovanja možemo j
jih uvjeriti, da će dobit muža pravedna, j
koji će nastojati pribaviti hrvatskomu je- |
ziku kod dalmatinskih sudova ono mjesto, ;
>pci
jCaUvala
Dr. Klaić pošo je u Beč da tamo ustmeno | ^ bio je . resjednik koji je nasto-| bude života svemu mojemu susjedstvu a
izvlesti ministra predsjednika grofa Taaffea | jaQ da ge imenuju1 za suđce aaroo takovi | navla8tito c. k. oružnikom koji su se na-
C. g. 0. A. IS'uić — Ljubaški — Dali smo se
j obavieslil: uzrok za koji Vam nije poslao knjige,
B. Srdačna hvala u ime počašćenog sv. načela.
Živjela Katolička Hrvatska i njízina sveta prava!
ČĆ. gg. : 0. B. ; 0. P. B. ; g. P. F.; 0. K.; g.
- , , . . _ j r , , N. V.; O. B; 0. B. ; g. Š. na5.; 0. K.; g. St.
je zaštediti putni trošak bud je postupanje | ¿ju tuma&l. Mi gubitak gosp> Defacisa ne ¡ carinaru Moscoviti Itražmeštru Ziski, Petru ¡ Takodjer. Živjeli !
dalmatinskoga namjestnika u saboru, kao i , možemo neg0 iskreno žaiiti? a braći Dalma- i Garofalo-u, kleriku Š. Matulini, koji su
njegovo službeno djelovanje uobće na mje- j tÍQCem svakako sam0 čestitati rad dobitka j skočili gdje je vatra biesniia, osamili plamen
rodavnom mjestu podpuno odobreno,, slavno , ovako vrstna predsjednika. i nosili vodu. Moram zahvaliti i gg. žu- , . . .
pnznano bilo'. - Pražkoj Politici pako i ¡ ^ Valentié Don josipu Lovroviću i ! ta-l Je' da 86 Pretiskavaju. Preporučili smo i opet.
brzojavljaju da neće nikako poći za rukom ; Matuüni küji su m¡ inamah ponudili i C. g. 0. U. Talija -- Iunsbruok - Šaljemo
ovTóa^kÍr^T^-erodavntr kru ov°ima ' G" IXr Valussh prepoit gorički, o kojem ¡ vode iz njihovih čatrnja. I Vam pocam od 15 tek. mj. Ono f. 8 namiruje
drže potrebním zaTžavm'"Bečki^dopisnTk | fm? ! mi bili donieli viest, da će postati; Silba, 18 kolovoza 1883 ! podpuno cielu godinu, te drugo netreba, nego
pražkih Narodnih Listy kaže da je Taafte j iskupom u Poreču, nebí te časti primio, j f /)« Qrandiúa. ! moći ćete na svoje, vrieme nadoplatit od - »i/|t
uvjerio Klaića, kako je dalmatinski sabor ¡ ^ djjo.y. Goi-p ^er^da j | 1884, to toliko da nebude slomaka. živjeli!
t). g. X. — Štajerska — Ugodno nam je u
velike što nas se siećate iz bratske slovenske
zemlje. Preporučujemo Vam se i za unapried.
Pismo kojim ste nas počastili preko zajedničkog
nam prijatelja rodoljubno je, al je preiakreno,
proti onoj „In btigia non mai — o la veritá non
sernpre tuttaI ono zloglasno ime M. mnogo
! kvari. Nu ipak nastojati ćemo da se okoristimo, Algir: doj. 16 k. Tartaro. Anveraa: j izcrpiv do prigüde n riei!i ¡, I)arem iztaknutfli
! odj. 16 k. Betti, k. Jeletić, Fowey. Brin- ¡ osob¡to pr¡ koncu? o|)šin)a obz0rjaJ u daleko bu-
¡disi: d°J- 11 k- Aí'S0 M. Cagiiari: doj. j dućnogl zagižuće m¡slí ¿¡vje¡¡,
! 18 koL Leda- Carđiff: doj. 16 kol. Plod. i ćf g x,-Silba - Culi smo za nova junaštva
Primamo iz Spljeta, 15 tek.: Danas je j Cette: doj. 12 kol. Caterina Stuk. Deal: j g Zaf nezna} l1a tko t|a r,itll |Jek g0 dobru fle
uvieri l^laica KaK aaimatinsK saoo i • -i ti i • •
bio zatvoren od Cara uslied neposredne nepozna jezika onog puka koga bi imao
molbe bar. Jovanovića, neučestvovav odlučno predvoditi. Poznato je da sačinjavaju o-
u tom poslu bečko ministarstvo. fff311?. veS!™ ^novnika porečko-puljske F I biskupije čisti Hrvati a prec. g. Valussi
— j uvidja i sam koli bi bilo zanj mučno u-
| pravljati pukom koga nerazumi a koli bi
Primamo sa Silbe, 18 tek.: Neću tužit j bilo za puk sam ponizujuće, da imade nad-
-i: : A..«; „o pastira, koji mu nemože podati duševne
hrane u materinskom pučkom jeziku. Tr-
nikoga, ali je za čudo, kako požari, za koje
do dvie tri godine nazad nije bilo pametara,
sada se ovdje toli često dogadjaju. Sinoć je
uhvatio oganj drva Durae Grandića, i da
nijesu žandari brže bolje skočili u pomoć
bilo bi izgorjelo i nekoliko kuća, med tim
i župnička.
Plovilba ausL-ug. brodova.
šćanska Naša Sloga opaža: Kad bilo cr-
kveni bilo svietski ovako plemenito shvaća
li svoje zvanje, zaista bilo bi u svietu ma-
nje nepravda i manje tužba.
Pišu nam a Primorja:
Sto vam se čini, tko se više odlikovao u
ljetoanjem dalmatinskom Saboru? Uzmite
stvar, kako hoćete, za šalu ili sbiija, ja
odpjevao prvu svetu misu mladi Franomc j đoj. 16 k. Lussignano. Delaware: doj. 2 Dada? Z1 be DHMli u vellku ,
Otac Andrija Matutinović iz Mak. Primorja, | kol< Mathu3alera. Dundee: doj. 15 k. Ko- P '
tinov^ P°n0Slte 1 JUna MatU" | strena. Dieppe: odj. 12 k. Catina B., k.
velim i tvrdim, da se najvećma opošteniše j Duhovni otac bio mu je plemeniti Go- ' Sforzina, London. Falmouth: doj. 16 k.
i i " —D '' "--1-' —1 - Germana Antonio. Gaboon: odj. 21 lip.
Beautiful Star, k. Perčie, Trst. Jakin: doj.
1J k. Dampier. Kings*oad: doj. 13 kol.
dva izpušena učionska nadzornika, i to prof. j spodin Rade Vitluri, a njegova plemenita
Zore i uč. Vukotić. Da kako? —- Gdje ! Gospod ja mater. Prigodno slovo rekao je
ćete većeg učiteljskog pipa do Zorina, koji ! vrlo dobro M. P. O. Ozretić. Poslie svete
pred zastupnike, ko pred kakvu knjižnu ! mise bio je krasan objed koji je dao spra-
Akademiju, izneBe toli životno državno pi- I viti mladomisnikov stric, starina Fra Inja-
tanje o fonetici ? Tako se blagoglasnom | cijo Matutinović, koji je rado dočekao iz-
svidjela fonetika zastupnicim, da je uz dvie | punjenje svojih vrućih želja,
umjestne rieči Pavlinovića pala u zaborav . Njegova Preuzvišenost Gospodin Marko
— Ali je budući zastupnik Vukotić cienio, J Kalogjera počastio svečara svojim prisustvo-
učitelju nije dovoljno, što na prste znade j vanjem i liepom napitnicom. Bog dao te se
jezična pitanja; htje iztaknuti i ekonomična, i množili sinovi svetoga Frane na korist vjere
Gle! biranik Bok& Kotorskih zaplaka nad | i naroda. l)
velikim troškovima, što Sabor stoji Pokra- !
jinu; a nije župljanskom junaku na pameti
došlo, koliko je Država, pa dosljedno i naša ! Danica. Književno družtvo sv. Jeronima
Pokrajina, potrošila za opamećenje Dušanove javlja da je ,,Danica", koledar i ljetopis
unučadi? Pa kako složiti taj krokodilski književnoga družtva Svetojeronimskoga za
plač s tužbom istog budućeg zastupnika, da , g-odinu 1884 dogotovljena,
on, Vukotić, nemože živjeti u Zadru sa j Sadržaj je „Danice" sliedeći: Pristupna
četri forinta dnevnice? —Si tacuissent phi- j godiria 1884. Visoka kraljevska kuća. Abe-
losophi man8is8ent. j eedarni pregled imena svetačkih. Koledar.
! Ljetopis družtva svetojeronimskoga. Izvadak
iz pravila družtva svetojeronimskoga. Bra-
tovština hrvatskih ljudi u Istri. Majka božja
bistrička. od J. Šafrana. Crtice iz javnoga
zdravstva, od prof. d.r Ante Lobmajera. Sto
a možda mu baš i poznala Vam zadnja presjede,
jer g. P, obratio ae pravici i zak. nu. I mi bismo
koju, al je sad suvišno. Do potrebe, evo nas:
mi prot nasilju svakoga rado branimo, a osobito
gdje su nasilja skoro neprestano na dnevnom redu.
Hvala na čest. Srdačan odpo/.drav !
Hrvatska bibliotečica.
Mostar, 1 kolovoza: Ovih dana dovrši se
ovdje u Mostaru na okružnom sudu krimi-
nalna iztraga suprot Stjepanu Kostan-u 8vietu "zbilo. Vuk Krsto Frankopan
Dalmatincu, bivšem nadtammčaru. Kojtan j od RadogUva Lopašića< LanarsFtv0
pitali rosudu ! od AndriJe. Hajdinjaka. Veziljka, spjevao " „ I T..nn Ti.nciti T.AiO 1 llVflolrWa n^lča od P.
Franklinu
preveo J.
V. Pošteni Švicar, preveo J. V. Pričice. Ka-
ko se istina plaća. Primjer — najbolji nauk.
Neodbijai opomene. Torba. Gospodarske
sitnice. Dosjetke i smješice. Kakvo će biti
vrieme godine 1884. Sajmovi (vašari, pazari).
... i • ,. • c I Tržački od Radoslava Lopašića. Lanarstvo je stojao na klupi okrivljenika za. c.elih 6 , Hajdinjaka. Veziljka, spjevao
dana, dokle su se svjedoci »pitali . osudu j J L^za i breskva, priča d
dokle ie primio na dvie godine tezke tamnice i. , rT , , v , ... I r — v.u^ x- • * • Lebera. Kako ces obogatiti (po sa gubitkom činovnistva i prognanstvom iz ' T \ r, . u
zaposjednutih pokrajina. Okrivljenika ogo- i ' Zan^ Je u neVolJl hr-a-na'-
varao je na njemačkom jeziku D.r Forlani.
Kaštel Novi kod Trogira, 20 kolovoza:
Sinoć u 8 sata otvorilo se je „Kašteljansko
Poljodjelsko Družtvo". Po gostbi pjevale su
se medju ostalim sliedeće srbske pjesme:
„Onamo, onamo". „Ja sam Srbin, srpski
sin, srpska mi je mati" „ . .. nek zaori kud
se srpski govori". „Dok je nama Miloša ju
naka, ne boji se Srbin od Turaka". „Već
se srpska zastava" itd. Posije pijanaka;
„Ne hodmo kući na noge" i „Ja izpijam |
čašicu", pjevala se je sasvim nemoralna pje , Podpore. Za dojdućem školsku godinu
smica ,,Uz korito voda teče ovako" prateći j razpoloživo je nekoliko podpora od f. 150
pojedine sihove s dotičnim gestikulacijama, j za dalra. mladiće, koji misle učit nautiku.
Kako vidite gosp. Uredniče, pod tobožnjim |
1Joštarske štedionice uvedene su i kod
pošt. ureda na Lastovu, u donjoj Lastvi,
Novim selim, Rozi, Pučišćim, Salcim i
Biogradu.
Obilić. Lisabon: odj. 11 k. Kraljevica, k.
Gudač, N. York. Livorno: doj. 16 kol.
Souvenir. Londondoj. 13 k. Catina R.
Malta: doj. 4 kol. Olga; 5 Tri Brata.
Marsilja: odj. 13 lc. Javor, kap. Urlić, j Ovaj niz knjižica raznovrstnih i zanirnivih, u
Buenos Ayres:' 17 M. Premuda, k. Premuda, j katoličkom i hrvatskom duhu napisanih, do-
N. York. Montevideo- doj. 13 sr. Unita j pro je već do IX. svog svezčića. Gist do-
Parents. Newport: odj. 13 k. C\ .'iet, - — i hodak triju svezcica namjenjeti ji' u plemenite
Zeleni Rt. N. York: doj. 2 k. Raehele; j svrhe. Hrvatska bibliotečica'može se
— odj. 7 k. Venus B., k. Segota, Trst: 5 j nabavit kod Uredništva „Katoličke Dalma-
Pelješac, k. Buntjelie, Trst. Pensacola; j čije'1 u Zadru il ukupno il posebno. Naba-
doj. 30 lip. Deveti Dubrovački. Shields: vljajuć ju posebno, zapada:
doj. 13 k. Ati. S. John: doj. 30 srp. Sara. I L Okružnica „Grande Munus"
If.
imenom poljodjelstva šjrit će se srpstvo i ne-
moralnost. Obširnije u dopisu. *) Pomorske Viesti. Na rtu Merlera u Istri bio je podignut svjetionik sa crvenom bo-
jom. — U Catacolo je dojedrio sretno iz
Trsta brik Erin, krcat liesa, u 7 dana. —
') Mi smo rado došle podupirali ni ne sanjajać
da hi se plemeniti podhvat bio mogo izrodit Yeć
St. Vincent: doj. 29 sr. Agar.
Odpisi ,.K. J>."
Platili:
do konca god. 1884: prce. D. I.Vidović;
do konca ožujka g. 1884: m. p. O. A.
Špika;
do konca sječnja g. 1884: si. Prominska
obćina;
do konca g. 1883: m. p. IX P. Zanchi,
D. N. Zurić;
do konca listopada g. 1883: m. p. D. Jos.
Matijaca;
do konca lipnja g. 1883: m. p. D. S. Jaić;
na račun g. 1883: m. p. D. P. Bielić f. 5,
D. T. Pivčević f. 3.
(:Slitdi.)
n. 10
Ć. g. „Poljodjelac" — Kaštela — Srpstvo u
Kaštelim ! Ala ti ga je na svom mjesta! Da Vam
je preporučeno, jer srpstvo kako je sveto u Sr-
biji, tako je u Hrvatskoj zla trava, koju treba
odmah cupat, jer zla trava brzo raste.
Č. g, X, — Sa debelog otoka — Nezamjerite ;
ciela hrpa, i u obće dosta važnih dopisa leži nam
na stolu, kucajuć na tiesna vrata.
Ć. g. „Ljubitelj pnčkog probitka" — Kaštela —
Sve što je po istini a u korist je il vjere il na-
Crtice o slov. lituraiji, Istrana
160) . . . . .
III. Uspomene o slavenskom hodo-
čašću u Rim dne 6 srpnja
1881 (str. 160j
IV. Hrvatska Vila dne 5 srpnja
1881 na slavu sv. Cirila i
Metoda (str. 35)
Čist dohodak ita-
utienjeii Hacić-spo
metliku.
V. Kratki životopis sv. O. Pape
Lava XIII (str. 8) (pristaje
kao licp dar učećoj se dje-
čici)
S^r Čist dohodaK za
Petrov fSkovćic.
VI. Bazilika sv. Elementa n Rimu
('str. 68)
VII. Mladi Poljodjelac (i. i II. dio)
(str. 80)
VIII. Dvie Sluge (str. 57) ...
W čut dohodak za
Kacić-spotnenik.
IX. Slavenski Apostoli Kitil i Me-
todie (ocjena veleuč. d.ra
60
60
25
5
25
35
30
Ovom prigodom bila je tiskana na čast mla
¡¡"zametku. Čekamo obećani istiniti i nepristrani i domisnikovu od prijatelja krasna pjesma, hrvatski j 0sobe su nama uzgredna stvar. Mi volimo probitak j
A. Franki) (str. 53) . . . „ 20
Tko naruči cielu Hrvatsku r.j-
bliotečicu prima ju uz ukupan
roda, može ujednt u našu luku i bez pasaporta. j eieilll ođ 2;50 franko.
dopi»- Ur. i dakako. Ur. i mase nego pojedinaca.
0 n Ivo Prodan» vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivnne Woditzkr,
KATOLIČKA
; Veritatein facientes in charitate,
crescanris in illo per omnia, qui
i est caput Christus. '{ •
I .(S. Paul. Eph. IV. 13.) jj
Izrodi ul Ponedjel:
TJvjeil predbrojbe: — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemst
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se tt
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
ALMADIJA
I -u. OetvrtaJs:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operam Vestraflpimpensuros in tnenđa salutari Ecclesise doctrina animisque in
Religioiiis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IXJsg papinsk. listu, 21 veljače 1.872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est. j
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.
fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
ravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franeo" na Hredništvo. — TJvrstbe po 10 novč. redak. Objave
IBr. 75 OetTrrteils: XJ.etopad.si 1883. G-od.
-1Ll. .'UMAMJUAA M JUHULMIH.M
„Pravaši" na obtuženickoj klupi.
Našim je čitateljima već poznato kakvu
li je korupciju uveo u Hrvatskoj bivši
ban Pejačevie kroz svoje izkvareno či-
novnietvo i kroz izborne borbe. Spijon-
svo je bilo postalo sustavom, i žrtvom
tog špijonstva imali su zanajprije postati
privrženici stranke prava.
Izmed žrtva podkupljena špijonstva i
magjaronštine krajiških „srba* imao je
biti i kostajnički kapelan, Josip Platnar,
sa svojim drugovima, koji su prošlih dana
pred sudbenim stolom u Petrinji imali
odgovarati radi prestupka po §§. 300 i
302 kaz. zak.
Dne 18 ožujka t. g. u doba izbora bio
je spomenuti kapelan sa svojim prijateljima
u krčmi Dragutina Srnića u Kostajnici,
i tu je k6 po hrvatskom običaju bilo i
govora i pjevanja. Kapel. Platnar naz-
dravi hrvatskoj domovini i n zdravici iz-
takne gostoljubivost hrvatskoga naroda i
kako je svakomu dobro u Hrvatskoj, pa
da su i Cigani zahvalni Hrvatima za o-
naj komad zemlje, gdje svoje šatore di-
žu, samo neki ljudi da upravo ničim
nijemi zadovoljni. To nije bilo po volji
nekim srbskim prodanim mješinama, koje
se u krčmi nalazile i neko bržebolje do-
javio stvar sudu, dakako potvarajuć Pla-
tnara da je reko da valja proganjati Ci-
gane, čifute i srbe jer da su tudjini; da
mu je Mijo pl. Mikšić upao u rieč i pri-
mjetio: „Mi neimamo bana, ban je ma-
gjarski"; konačno da su pjevali: „Živila
Hrvatska"! i „Udri udri in der Stadt,
magjaronom štrik za vrat".
Pri razpravi ob tu ženici niječu sve o-
svade, a od svjedoka Dragutin Srnić,
koji je sudu izpropoviedio te stvari, o-
govara se da se nespominje i da toga
nije kazao, dočim drugi svjedok Miloš
Knežević izkazuje pod prisegu da je Pla-
tnar one večeri u svom govoru kazao,
da ima u Hrvatskoj Židova i cigana, koji
u slogi s Hrvatima živu, nu da imade
. njekih, a tu je mislio „Srbe", ^koji da
ničim zadovoljni nijesu, pa koje ako ne-
budu uz Hrvate da valja progoniti. Dr-
žavni odvjetnik osta pri obtužbi.
Obtuženike su branili Dr. Tuškan i
Dr. RadoŠević. Dr. Tuškan razpravio je
s pravno-političkoga gledišta dva inkri-
minirana čina, biva: „mi neimamo bana,
to je ban magjarski" i glede „povrede
srbske narodnosti".
Navadja najprije banske prerogative po
povjestničkom hrvatskom pravu, pa na-
dovežuje: „istina, mi imademo i danas
ba ta, ali danas ban neima onih prero-
gativa, koje su u prošlosti bile sadrža-
jem toga imena, danas je ban ono, što
O'i lačuje nagoda sklopljena s Magjari i
jednim dielom Hrvata .... Spomenuta
nagoda uči nas, da je ban organ pred-
sjednika magjarskoga ministarstva, i da
on imade slušati odnosno izvršivati nje-
gove zapoviedi, tako bar tumači upitnu
nagodbu glede banske časti javno mnenje
u Magjarskoj: Obtuženici uzevši na um
faktično stanje imali su pravo da reku,
da je ban — sbilja ban magjarski, po
gotovo za žitelje u bivšoj vojnoj Krajini."
Prelazeć na stvar glede „povrede srb-
ske narodnosti", opaža da je Buckle
reko, da glavni, pače jedini uzrok mržnji
prema narodnosti jest neznanje. On s toga
žali, ako stoji, da srbski narod mrzi hr-
vatski narod.
„Moji branjenici, nastavlja Dr. Tuškan,
pristaše su stranke prava, |i svjedočbe
gradskoga poglavarstva u Kostajnici glase
tako:
Oni kao takvi nemogu mrziti nijedne
narodnosti, onaj koji ljubi svoju slobodu,
koji štuje ono što je njegovo, ne može
zamjeravat drugima, koji to isto čine.
U ostalom u Hrvatskoj je samo jedan
narod, narod hrvatski. Ja priznajem da
imade Srba, ali nepriznajem, da imade
u Hrvatskoj srbski narod.
Hrvatska po svom državnom pravu i-
made pravo podieljivat- pravo incolata i
indigenata. Ona je to pravo vršila po
svom saboru. Imade u tom obziru sabor-
skih zaključaka sve do pod konac 18.oga
vieka, nu ne ima nijednoga, kojim bi u
Hrvatskoj priznana bila ikoja druga na-
rodnost, posebna od narodnosti hrvatske".
Dr. Radosević dokazuje da sve točke
obtužbs nijesu istinite; ¿ili kad bi i bile
da nebi sačinjavale nikakav prestupak.
Glede bana opaža sliedeće: „Polag na-
gode, koja se kod nas zakonom smatra,
spada nagodbeni dio Hrvatske u Mag-
varorszag, dočim bivša Krajina ne bi-
jaše u nijednom saboru zastupana, do
danas nespada u Magjarorszag. Pošto je
ban, glava nagodbenoga diela Hrvatske,
kao zemlje „Magyarorszaga", činovnik
čije imenovanje i skinuće biva na pred-
log magjarskoga mininistra-predsjednika,
to je on, žalibože, ali ipak ban magjar-
ski, te Krajišnik može zbilja reći da on
bana neima, jer da je lm u magjarski-.
Obtuženici su napokon bili riešeni ob-
tužbe, državno odvjetničtvo prijavi ništo-
vnu žaobu.
Sloboda, koja je potanko doniela cielu
razpravu, nedonosi obrazloženje odsude.
Imamo ju u Novoj Pressi od 21 tek., ko-
joj je stvar brzojavno javljena. Mijo pl.
Mikšić riešava se obtužbe, jer se u biv-
šoj vojnoj Krajini nepozna bana, već sa-
mo c. k. komisara. Sto se tiče pjesme
„Udri, udri," sudb. stol nije našo u toj
pjesmi prestupka, jer hrvatski narod pod
nazivom „Magjaroni" razumieva izdajicu
domovine, a nemože se zabraniti, da se
za tokove traži „štrik" (konop). Sto se
tiče Platnarove obtužbe, tla je uckao
proti Srbima, predsjednik sudb. stola kaže,
da se proti izrazima neraože sudbeno postu-
pati,,;«" Srbi ni u ovim kraljevinama ni u
Cislitavi nijesu priznata narodnost, niti
kao takovi uživaju posebne zakonske za-
štite,« da je u Hrvatskoj samo hrvatska
narodnost zakonom priznata. Slučajni
Srbi u Hrvatskoj nemogu tražiti druge
zaštite do one koju uživaju pripadnici o-
stalih inostranskih država.
Nova Presse nam kaže, da je od suda
pobudila sensaciju u Zagrebu i da vlada
dala povesti iztragu u poslu.
USTOLIČENJE REKTORA
hrvatskoga zagrebačkoga sveuči-
lišta.
U prošli petak u večer hrvatsko je sve-
učilište u Zagrebu slavilo svoj deseti ro-
djendan.
„Nije doduše, piše Pozor, kod ove
slave bilo kićenih gosta, kako je to bi
valo prijašnjih godina njegova života, a
nije bilo ni dostojanstvenika, ni viših či-
novnika, koje obično vidjevasmo kod te
zgode, nije napokon bilo niti jednoga od
naših velikaša, ali je bilo aristokracije
duha, znanja, značaja i hrvatskoga rodo-
ljublja, a u velikom broju naše hrvatske
mladeži".
Ustoličenje se obavilo, ko obično, u
velikoj saborskoj dvorani, u kojoj je bilo
okupljeno do petstotina osoba; na trie-
movima je bilo oko pedeset gospodja.
Prisustvovali su izmed ostalih: odjelni
predstojnik Ivan Voncina, načelnik Hof-
man, D.r Rački, kanonik Budicki i t. d.
U 6 sata u večer udje u dvoranu a-
kademički senat a pred njim je stupao
sveučilištni pedel noseć sveučilištno že-
zlo. Stari rektor D.r Suk zauze rektorsku
stolicu i stade čitati svoj oprostni govor ili
bolje izvješće o prošlogodišnjem radu
sveučilišta.
Najprije spomenu veliku blogoclat, koju
je primilo sveučilište, kad je prošle go-
dine bilo smješteno u nove prikladne i
dostojne prostorije. Uhva sa da će sve-
učilište, kako reče njegov predšastnik,
„u savršenoj novoj sgradi sve to više u-
savršivati izpunjanje svoje velike zada-
će". S druge strane da je vlada i za
njegova rektorovanja obazirala se na želje
rektorata i predstojnika sveučilištne knji-
žnice, naravoslovnoga i biljoslovnoga za-
voda, pa je i u tom obziru sveučilište
napredovalo. Spominje i drugu veliku
blagodat, naime gradnju novoga kimič-
koga laboratorija, koja je sretno dovršena,
te se laboratorij mogo smjestiti u novoj
ponositoj i veoma shodnoj zgradi, Suviše
N. V. previš. riešenjena, od 4 listopada
prošle godine, dozvoli!^.je, da se na sve-
učilištu zavede farmacj^lički učevni te-
čaja koji je odmali mji&ee«i studenoga bio
otvoren.
Promjene u osoblju učiteljskom i sveu-
čilištnom bile su sliedeće: Dr. Antun
Franki bio je imenovan profesurom za
crkvenu povjest, a njegovu stolicu za
posebni dio dogmatike zauzeo je Dr. I-
van Bujanović, vjeroučitelj na Realci u
Osjeku; profesuri Dr. B. Jiruš i Dr. Vinko
Dvoršak odbili su poziv na pražko sveuči-
lište, prvomu kralj je podielio vitežki krst
reda Franje Josipa I..; Dr. Josip Pliverić
i za prošastu godinu nadomještao je pro-
testira za pravnu poviest i enciklopediju
prava, a podžup. perovodji Dr. Franji
Spevcu vlada je podielila „veniam le-
gendi" iz obće pravne povjesti; privatni
docent za higienu c. k. pukov. liečnik
Dr. Franjo Hensler nije mogo predavati
jer u službi u Insbrucku; g. Ivan Šverljuga,
učitelj na zagr. realci, bio je imenovan
lektorom francuzkoga jezika; sveučilištnim
propovjedaocem bio je imenovan Dr. Ma-
ti ja Matina, stožernikov obrednik, te je
odobren od vlade naputak za sveučili-
štnogapropovjedaoca, izradjen od akad.
senata, biva da se nedjelna sveučilištna
služba božja „prema dostojanstvu ovoga
kr. sveučilišta i prema njegovim odgoj-
nim svrham tako uredi, kako bi ta
služba božja vremenom osvojila onakav
karakter i ugled, kakav ima akademijska
služba božja u drugih sveučilištnih gra-
dovih ne samo za akademijsku mladež
nego u obće i za inteligentniju publiku"; —
Dr. Petar Matković imenovan je javnim
redovitim profesurom zemljopisa, i tim
se i toj potrebi doskočilo.
„Kolegija držalo je u fakultetu bogo-
slovnom zimskoga poljeća 8 učiteljskih
sila na broju 16 sa 74 sata na tjedan,
u ljetnom poljeću 8 učiteljskih sila 13
kolegija sa 75 sata; u fakultetu pravo-i
državoslovnom zimskoga poljeća 11 uči-
teljskih sila 20 kolegija sa 92 sata, ljet-
noga poljeća 9 učiteljskih sila 22 kole-
gija sa 81 satom; u fakultetu mudro-
slovnom zimskoga poljeća 18 učiteljskih
sila 51 kolegij sa 1.47 sata, a u ljetnom
poljeću 19 učiteljskih sila 53 kolegija sa
149 sata; skupa u sva tri fakulteta u
zimskom poljeću 37 učiteljskih sila 82
kolegija sa 313 sata na tjedan, u ljet-
nom poljeću 36 učiteljskih sila 88 kole-
gija sa 305 sata na tjedan. Slušatelja
redovitih i izvanrednih u sva tri fakul-
teta bilo ie u zimskom poljeću 416 (u
bogoslovnom 73, redovitih 13, a 60 iz
vanrednih; u pravo- i državoslovnom 214,
redovitih 189r a 25 izvanrednih; u mu-
droslovnom 129, redovitih 47, a 73 iz-
vanredna i 9 farmaceuta), u ljetnom 362
(u bogoslovnom 66, redovitih 13, a 53
izvanredna; u pravo- i državoslovnom 179
redovitih i 1 izvanredni; u mudroslov-
nom 107, redovitih 41, a 66 izvanred-
nih i 9 farmaceuta). Manjak prema zim-
skom poljeću nastaje odatle, što u ljet-
nom poljeću odpada kolegij državnoga
računoslovja, koji polazi znatan broj iz-
vanrednih slušulaca fakulteta pravo- i dr-
žavoslovnoga.
Promocija na čast doktorsku bilo je
prošaste naukovne godine 8, u fakultetu
bogoslovnom 1, u pravo- i državoslov-
nom 6, u mudroslovnom 1. Izmedju kan-
didata za stupanj akademijski učinio je
Ljudevit Krašković sve stroge izpite s iz-
vrstnim uspjehom, te je prvi primio dok-
torsku čast u novoj sveučilistnoj auli.
Rigoroza bilo je 19, u bogoslovnom fa-
kultetu 2, u pravo- i državoslovnom 15,
u mudroslovnom 2; svi su učinjeni koje
izvrstnim koje dobrim uspjehom.
Kod državnih izpita pokaza se prošle
godine najpovoljniji do sada uspjeh. U
sva tri razdjela učiniše izpit 170 kandi-
data, od tih 22 s odlikama, 152 s do-
brim uspjehom, a 18 bez uspjeha.
Izpit za gimnazijsko učiteljstvo učinilo
je 19 kandidata: od tih 3 su aprobirana
za višu, 3 za .užu gimnaziju, 10 ih je
popunilo izpit a 3 su kandidata repro-
birana.
Od slušalaca u oba svjetovna fakulteta
bijaše malo ne trećina od naukovine o-
proštena što posve što na polak: u I.
poljeću platišo 187 naukovinu cielu, 49
polovinu, a 98 ništa; u drugom poljeću
160 cielu, 39 polovinu, a 88 ništa.
Stipendija i podpora uživalo je u pravo-
i državoslovnom fakultetu 33 slušatelja
u cjelokupnom iznosu od 6022 for. 50
ne. i 900 franaka, u mudroslovnom 29
slušatelja u cjelokupnom iznosu od 5170
for., u bogoslovnom 2 slušatelja u cje-
lokupnom iznosu od 100 for., skupa u
sva tri fakulteta 64 slušatelja u cjelo-
kupnom iznosu od 11.292 for. 50 nč. i
900 franaka.
Tečajem godine nemilom je smrću otet
sveučilištu oplakivani pravnik Ivan Štul-
hofer."
Prelažeć na knjižnicu opaža, da je sada
u boljim i udobnijim prostorijama, ali bi
valjalo povećati osoblje (sad je jodna sama
osoba) i razraditi po strukama, što se on
lihva da će se ove godine izvršiti.
„Sveučilištna biblioteka, nastavlja, imala
je prošaste godine 5160 fior. 25 1/2 nč.
za kupovanje i vezanje knjiga, a nara-
sla je za 2509 svezaka (kupljeno je 2315,
darom je pridošlo 85. a dužnih otisaka
predano je 109 svezaka). Poraba knjiž-
nice bijaše mnogo brojnija nego ijedne od
prošastih naukovnih godina. U djačkoj
čitaonici rabljeno je od 6539 osoba
22.665 svezaka, a u drugoj čitaonici
koje rabljeno koje posudjeno 7226 svezaka
— u svem je dakle upotrebljavano 29.991
svezak; za preko dvie tisuće više od
predprošle godine. Ja to ovdje s veseljem
priobćujem i na čast akademijskoj mla-
deži kao liep dokaz, da ona sve više
prianja za nauku i knjigu.
Botaničkomu zavodu našega sveučili-
šta poklonio je već predprošle godine g.
prof. dr. Bohuslav Jiruš svoj herbar, koji
je brojio 5271 vrst bilina, a povrh toga
20 svezaka dubleta i neopredieljenih bi-
lina. IT prosincu t. g. preuzeo je taj za-
vod — u smislu visokoga vladinoga od-
pisa od 9. ožujka. 1880. br. 1309 i mu-
sealni herbar, koji je imao: 18 svezaka
hrvatskoga herbara, 2 svezka kryptoga-
ma, 14 svezaka raznih, neuredjenih plia-
nerogama, 3 svezka neuredjenih bilina
hrv. flore, 9 svezaka phanerogama bez
ikakve vriednosti, 36 svezaka alga iz ja-
dranskoga mora, 4 knjige sa istim.
Prema tomu uredit će se sveučilištni
herbar tako, da će se sastaviti jedan ob-
ćeniti herbar i jedan herhar hrvatske
flore. Temelj prvomu bit će herbar po-
klonjen profesorom drom. Jirušem, a te-
melj drugomu bit će ono 18 svezaka hr-
vatskoga herbara musejskoga.
Tečajem god. 1882. nabavljeno je 2395
eksemplara, a herbaru pridošlo 1120 no-
vih vrsti i tako broji sada obćeniti her-
bar 6391 vrst. Botaničko-morfologička
sbirka ima već sada 448 brojeva, medju
tim 116 različitih drogua, koje je zavodu
darovao g. Sigismund Mitteibach.
I pitanju o osnutku botaničkoga vrta
obratila je visoka zem. vlada prošaste
godine svoju pažnju. Odpisom od 7 ve-
ljače br. 1398 izjavio je visoki vladni
odjel za bogoštovje i nastavu, da će „na-
stojati, da zadovolji u tom pogledu že-
ljam profesora dra. Jiruša, da će obzi-
rom na odnosni zaključak saborski uvr-
stiti u proračun za god. 1884 stanovitu
svotu za tu svrhu te da će iste godine
započeti dotične gradnje."
Zahvalnošću spominje, da se je pokojni
opat i kanonik prvostolne crkve zagre-
bačke Franjo Huszar u svojoj oporuci
sjetio sveučilišta zapisav 500 for. da se
od kamata svake godine u drugom fa-
kultetu nagradi najbolja pisana hrvatska
razprava redovitoga slušatelja Hrvata u
ovdašnjem sveučilištu.
Jaylja, da je koncem prošaste nau-
kovne godine prvi put podieljena nagrada
iz zaklade Anke pl. Bresztyensky rodjene
Stefanić. Tu je nagradu u iznosu od 51
for. profesorski sbor pravo- i državoslov-
noga fakulteta jednoglasno dopitao redo-
vitomu slušatelju prava Ivanu Krst. Špor-
čiću za njegovu razpravu, kojom je vje-
što riešio profesorskim sborom postav-
ljenu zadaću: „Neka se po vrelih hrvat-
sko-ugarskoga privatnoga prava označi
pravi upliv razlike spola i pobliže opišu
posebna nasliedna prava osoba ženskoga *
spola."
Zaklada sveučilištna umnožala se je
prošaste nnukovne godine za okolo 1300 f.
Akademičko družtvo za podporu ubo-
gih pravnika povećalo je svoju glavnicu
za 315 for., to je ona narasla na preko
14.800 for., od dohodka razdieljeno je
na podporu 1.109 I'or.
Prošaste su školske godine i slušaoci
mudro slovnoga fakulteta osnovali družtvo
u podporu oskudnih i vriednih slušatelja
toga fakulteta.
Akademičkomu pjevačkomu družtvu
.Hrvatska Lira" ustupljena je dozvolom
zemaljsko vlade posebna i prikladna soba
u novoj sveučilistnoj sgradi uz obvezu,
da isto družtvo preuzme pjevanje kod
akademijske službe Božje.
Ostavljajuć rektorsku stolicu, zahvaljuje
napokon najsrdačnije svoj gospodi dru-
govima. napose ćlanovim akademijskoga
senata, za kriepku i postojanu podporu,
kojom su ga podupirali n izvršivanju nje-
govih dužnosti.
Za tim obraća se novomu rektoru Dr.
Blažu Lorkoviću:
Velemožni gospodine rektore !
Izvolite primiti znakove najviše akade-
mijske časti, nositi ih slavno i sretno na
čast i korist našega sveučilišta, pa mi
dozvolite, da Vas pozdravim srdačnim:
„Živio !"
Obćinstvo je pozdravilo odstupajućega
rektora sa živahnim klicanjem."
Za tim je novi rektor držao govor o
narodnom gospodarstvu i zahvalio dru-
govima na povjerenju.
U večer mladež je priredila komers u
gostioni k „Lipi", na koji su došli oba
rektora. Bilo je rodoljubnih pjesama i
nazdravica rektorima, Bugarima, Česima,
Rusima, prof. Smičiklasu, dr. Markoviću
i t. d.
Srbijanske stvari.
u.
Kokikogod se može pretresati rad li-
beralaca i njihovoga vodje Ristića kroz
toliko godina, u kojim su bili na vladi
u Srbiji; ipak niko nemože zanijekati Ri-
stićevih zasluga za Srbiju, pa S Milan u
času, kad je uplivom Austrije i Njemač-
ke postavio na glavu kraljevsku krunu,
nije mogo a da nepohvali pri velikoj
„kraljevoj sofri" tad već oporbenika Ri-
stića, da je najviše doprinio „srbskomu
kraljevstvu" svojim višegodišnjim raaom.
Već god. 1848, kad se prvi ustavni
pokreti pojavili u Srbiji, Ristić uz libe-
ralce bio je na čelu pokreta. Prevrati
koji su se za tim sliedom sliedili zaprio-
čili su liberalcima da uvedu ustav u Sr-
biju ; istom po nesretnom ubojstvu ro-
doljubnoga knjaza Mihajla, u Topčideru
g. 1868, Srbija se dostala ustava.
Mladi Milan, koji je pasliedio svoga,
strica Mihajla, nije mogo u djetinske ru-
ke preuzeti vladu knjaževine, pa su Ristić,
Blaznavac i Gavrilović vodili vladu sve
do god. 1872. Pod zaštitom Ristića god.
1869 Srbija je dobila ustav i zakono-
davsto, koje je dotle bilo u rukama se-
damnaest naimenovanih činovnika, prešlo
je u ruke naroda.
Ustavu od god. 1869 može se i dosta
se toga predbacilo, pa su isti Ristićevci
prije godine dana priznali potrebu da se
promieni; ali obzirom na ondašnje okol-
nosti, kad se istom Srbija stranom oslo-
bodila turskoga gospodstva, mislimo da
se Ristiću nije moglo upisati u grieh ta-
dašnji ustav. Svaki je ustav dobar, reče
jednom Ristić, kad ga se pametno vrši i
kad je u rukama poštene vlade. Dakako
i izvadjanju ustava pod Ristićevom vla-
davinom ima se muogo toga prigovoriti;
njegov ministar unutrnjih posala Radi-
voj Milojković crnu je uspomenu ostavio
u narodu; on je isti smoždio burokraciju
u čvrstu četu vladinih želja; sloboda u-
druživanja i sloboda štampe znale su se
po imenu u Srbiji]; — ¿i ipak narod
Í
Ivrst i vjeru, sve predaje stare
Praotaca plemenite dare.
Doisto te nije za dojila
Nit u svome njegovala krilu
Uzorita Dubrovačka vila.
Ti si gljiva niknuta iz kala
Koji kuži svugdje bez umora
Slovo, vjeru, čemerom razdora.
Sastala se bezbožnika četa
Da te dvori i da ti kumuje;
Sredstvo joj je zlosrdua kleveta
Gdje si čitan da se svuda bljuje:
Nagon novac, da joj širi salo
A za drugo što je njome stalo.
Jedina si dika i milina
Surovieli Focija pristaša,
Tebe časti Srbska omladina
I jatagan hajdučkih ustaša,
Ti si bio, do smrti ćeš biti
Sred naroda smutitelj mahniti.
Biesni pjesnik svojim stupcim riče
Sve što mu se u paklu sanjalo,
Ter si sada ti gadni grešuiče
Puuo šire raztvorio žvalo
Jeda li bi kakav Dušan novi
Vjeru svezo u stare okovi.
Žedan krvi mrzkih crkovnjaka
Mučila ti lebde pred očima
Knut buzdovan za tvojih junaka
Oružja su, da se budu s njima
Skršit smrvit novi mučenici.
Zvani tebi kužni redovnim.
Ki su bili sred naroda svoga
Odrlije, pače ljudožderi
Ti jih slaviš sred sjaja rajskoga.
Kruti Husi, bludnici Lutheri, '
Focijanske Grčke neprilike
Tebi jesu svoga roda dike.
Već što, drugo tebi sad ostaje
Da s odmetneš Krstu Spasitelju ?
Neg da sliediŠ takovih stupaje
I njihovom klanjaš Roditelju.
Zbrisaj s čela nevinog gusLua
Risaj sliku pakljenog bunara.
Ali mi se ne veseli vele,
Sile tvoje malo trajat mogu
Proti nebu upravljene striele
Dodijat će i švietu i Bogu.
I tvoj pjesnik i tvoje delije,
Danas jesu već ili sutra nije.
Izvjetrit će sanjarije tvoje
I nestati svaka huda nada
Jer „vrag valja da dodje posvoje",
Što je pakla u pako propada;
Ki su sada od tebe ruženi,
Rugat će se tvojoj uspomeni.
Ovako stari Dubrovčanin
tlačitelju vjere i domovine.
tekom prosinca.
Molim Vas, da biste uvrstili u hrani-
teljicu pravoga hrvatstva i katoličanstva
sliedeći dopis. Pod strmom sam plani-
nom, nujan ini je život. Doklegod mi oko
dopire, nevidim 2i?e dult. Nad mnom
visoko nebo i Velebit » poda mnom pu-
sta zemlja i uzburkano more. Borme ov-
dje bi čovjek brzo oniemic». jer prodje i
nedjelja dana, da se nemogu s nikim po-
razgovoriti ni po sata. Sva mije zabava,
osim dužnosti kukavnoga moga staleža,
neprestano čitanje listova i samo hrvat-
skih knjiga, te potanko dopisivanje s pri-
jatelji. Imam ih i tamo i amo, pa mi
svaki piše svašta po malo. Najviše me
zanimaju pisma, što primam s Paga i
ako Vam nebudem dosadjivao priobćiti
ću -Vam, kako ih budem primao od ta-
mošnjega prijatelja, a on pako neka mi
oprosti ako se usudjujem obielodanjivati,
o čem me skromno obavješćuje: nu znam
da nelaže i neprećerava nikakvu stvar:
pa tko istinu govori Boga hvali. Prijatelj
mi smrdi u svojih pismih tudjinštinom
— talijauštinom, te se ja moram mučiti,
da prevadjam hrvatski. Evo me dakle.
Pag, na Nikolju.
Mili Fetteru! (ovako se odavna mi zo-
vemo). Pošto imam razpoloživa vremena,
odpisujem tvomu listu prešaste sedmice.
Želiš da ti na dugo pišem o stvarih koje
te zanimaju. Znam da si hrvat-stekliš,
pa za danas izvjestiti ću te o vječnoj
borbi za našu obćinu. U Pagu su dvie
stranke naime: krilaši i kapičari. Krilaši
su ti oni, koji nose šešire a kažu se na-
rodnjaci! (Boze moj, u kukavnoj Dalma-
ciji još njetko neće da zna. što je to hr-
vat, hrvatstvo, Hrvatska! Ta Srb otvo-
reno kaže: Srb sam; talijauac: talijan
pa makar i irredentista a samo njekoji ro-
djeni hrvati neće da se diče hrvatskim
imenom 1 Ali (1a narodnjak nije toli pi-
kantno ko hrvat. Nu naroclnjačtvo može
dovesti Dalmaciju, ako i nije, u žaRstni
položaj u koji je prekovelebitska narod-
njačka politika dovela posestrimu nam
Hrvatsku!) — Kapičari to su ti talijanci.
Navedene dvie partaje razlikuju se još
ovako; krilaši polaze gabinet (družtvo
„Sloga„ *), koji je doli na obali a ka- j
pičari gabinet (Gabiuetto di lettura), koji ;
je gori na trgu. te svaki dan si u pri-
godi čuti gdje jedan drugoga pita: jeli
ti i ti doljvjoga ili gornjega gabinetaV Gre-
hota što nemamo još Guelfe i Ghibelline!
Krilaši i kapičari ljuto se bore, koji će
od njih zadobiti vladu na obćioi. I)a li
je ta borba baš politička, moram žalibože
reći: nije ter nije. premda obstoji nje-
kakva izjava lijekova plemića tiskana
u svoje M-i 'ine u -X. L." . ali o tom
biti će govora. — Kn što izmedju kri-
laša ima hrvata (riedki to činom doka-
zuju) i narodnjaka i tolomaša: tako iz-
medju kapičara ima i tolomaša i narod-
njaka a držim i hrvata. U tolikoj smjesi
s jedne i s: druge strane može li obsto-
jati politička borba V Ne zaisto, dragi Fet-
teru, sve su ovdje hiri i osobne prepirke.
Petar, premda tolomaš odmetnuo se je
od kapičara, jer mu nijesu dali kakvu . . .;
Pavao, narodnjak, mrzi krilaše; jer ovi
ne plešu kako on udara: a Savao, pravi
hrvat, neće posla s nikim, jer niti su
krilaši niti kapičari pravi hrvati. Kukavno
je stanje u Pagu. Idje* li s Petrom, Pa-
vao te mrzi; združiš li se s Pavlom, Pe-
tar te krivim okom gleda. Ovdje su
ti vaviek na dnevnom redu os vade, kle-
vete, te riedko ćeš naći činovnika, proti
komu *e nije podigla tužba. Baš dobro
reče X, hrvatski rodoljub, kad mu se je
X. došao tužiti proti Y: -i daje sve
istinito što mi kažete, ja nevjerujem, jer
se ovdje gleda samo, kako će tko koga
bolje ocrnjivati pred svietom." Eto do
koji dan zapjevati će se: .slava Bogu
na visini a na zemlji mir ljudem dobre
volje"! Edabogda, da u Pagu zavlada
mir i prava bratska ljubav, nu bojim se
da smo daleko od nje; jer s glave riba
smrdi!
Vod.ja krilaša (kandidat-načelnik) jest
Niko Portada, pošten, dobričina: ali neće
| da se zove hrvatom nego „mi sou slavo-
dalmato" (novi narod!) pa još !: tomu
nespominjeni se, da sam ga igda u crkvi
vidio. — Vodja kapičara (sadašnji na-
čelnik) jest Joso Palčić o komu se je
pisalo malo manje no o (iambetti! Pal-
čić (puk ga zove Bevandić) je, barem
kažu, lihvar: polazi crkvu ne svake ne-
djelje, nu neznam da li ju polazi jer se
ćuti pravim katolikom ili samo ,per ac-
cecare la gento !*
Te dvie stranke stupiše na biralište u
rujnu prošasto godine za biranje novoga
obćinskoga vieća. Tadašnji dobri (!) po-
litički nas povjerenik Disecco radi neza- i
konitosti, koje je Palčić počinio, morao |
je obustaviti izbore. Utanačise opet iz-
bore u listopadu. S nečuvenih nezakoni-
tosti načelnika, kapičari tad slaviše sla-
vje. Izmedju silesije^primjera, navesti t ću
ti samo jedan Palčicevili nezakonitosti.
Dodje Mimo Deanović da punomoćnicom
glasuje za svoju ženu i-odjenu Dorkić:
načelnik, koji jP bio predsjednik izbor-
noga povjerenstva, neće da primi, njegov
glas. jer kaže: ta Dorkić nije tvoja žena.
1 valjalo je poći po svjedočbu vjenčanja!
Krilaši poslaše dva utoka namjestuičtvu.
Jednim pitahu uništenje a drugim prei-
načenje izbora Namjestničtvo je uništilo j
izbore ; nu čini mi se,, da to nije pravo
bilo. Zašto uništiti a no preinačiti, kad
se priznaje krilašku većinu u drugom i
prvom izbornom tielu. Kapičari nelitjc-
došc utanačiti dneve za nove izbore, već
poslaše utok Vrhovnom Sudištu u Beč
proti namjestuičtvu. To isto učiniše i kri-
laši. Od Beča se jo.4 čeka odgovor, a
kada će đoćy Možda tamo u veljači
ako ne i u svibnju. Vidiš brajne, che
brodi lunglii! Zaisto ovo nije dično za
dalmatinsku vladu. Ovdje su izborne li-
stine bile proglašene mnoge vremena prije,
nego u Spljetu, Makarskoj. Promini i t.
d. : a ipak tamo su izbori cosa finita, ;i
ovde još ne! Tko će pako dobiti nezna
se. Bude li pravi«v morali bi krilaši.
Premda sam hrvat, što misliš, koga bih
ja želio vidjeti na obćiniv Burme ne-
bi žalio da odlaze kapičari: niti bi se
radovao da dolaze krilaši! A ma zašto i
kapičare nebih htio. jer su se prodali
u ruke r Da Imate" i njegovoga kuma,
krilaše takodjer nebih htjeo. jer oni koji
bi obćinom upravljali nepoznaju hrvatski
jezik, pa su mi njekako liberi pensatori.
Sad hvale, narodnjačtvo a njekoji i hr-
vatstvo, jer ajuta Maria, nu bojim se.
da kad bi se dočepali vlasti, mogli bi
podviknuti: mi hrvate nepoznamo, mi
njih netrebamo. Tim sam dospio ovaj
predmet. Bilo bi još dosta govorancije,
nu nepreostaje mi vremena. Budem li
što izvanredna pisati ću ti odmah, a sva-
kako sto prije obznaniti ću te o koje-
čemu s Paga. — Od piši mi ima li šta
nova pod brdom, koliko si zečeva ubio
i i. d. Primi šaku ruke od tvog vjernog
fettera.
Zvoni »lira.
DOMAĆE VJEŠTI.
. *) Je li to ono družtrb, koje nami duguje liepu
-svoticu za predbrojbu na naš List?
Uredništvo.
i Na badnji dan preminula je u ovuješ-
i njem Samostanu koludrica sv, Benedikta,
• u 70. godini svoga krepostnoga života,
\ bivša opatica Marija Gertmda Handi.
Pokojnici- su danas obučavane svečane
zadušnice sa sjajnim sprov°dom.
U noći na osvjet Stjepanja dne i jučer
do preko podne biesnio je u Zadru sje-
ver kakvu ne bilo ovdje do^le pametara.
Polomilo jo stoljetnih stapala, razkrilo
je mnogo kuća: razbilo je dc>bar dio grad-
skih svetionika. Oborilo se je i nekoliko
dimnjaka. Pretrpjele su ziiatnih šteta i
neke crkve, tako da ukupni šteta u sa-
mim zgradam računa se n» 50,000 fio-
rina. Razbile su se i neke brodice u luci.
Llovdov parobrod „Arciduchessa Carlotta*
dolazeć u luku nasukao s« bio blizu
,.Val di maistro" i jedva sč jutros od-
tisnuo, te, odplovio put Šibenika,
* * *
Primarno i priobćujemo:
Molimo javite u Vašem li/^tii, da je
u prošlu subotu dne 22 tek. bio zaplie-
njen prvi broj lista Stekliš i po naredbi
dotične vlasti stavljen pod peeai cio ti-
skopis. Odmah sutradan urednik\ Stekliša
predao je molbu da se dignu pecali sa
nezapljenjenihčlanaka; ali d^v c.0 pišemo
(četvrtak, 26 tek., petita u večer) još
je rio iis\opis zapečaćen, te je onemo-
gućena druga edikcija. To na znanje pred-
platnicima. Uprava Stekliša.
* %
„Pomorsko Družtvo" u Dubrovniku od-
lučilo je počam od 2:> dojdućega mje-
seca razdielit !'. .°>i> na svaku dionicu, na
povratak glavnice. Još ostaje na prodaju
li brodova. Došle je povraćeno 90 f. na
svaku dionicu naime 45ojo.
U prošli četvrtak kad nam je List bio
već pod tiskom piimismo sa Jese brzo-,
javku. gdje nam se javlja; da su onaj
čas dovršili novi obćinski izbori u onom
varošn po misli vit. Nika Dubokovića, s
podpunim uspiehom, bez ijednog protiv-
nika. Brzojavka je na nekim mjestim
pogrešno napisana, te tamna, s toga nam
nije moguće priobćit ju cielu.
.Svjetlo". Pod ovim naslovom počeo
je izlazit u Karlovcu List „glasilo pro-
svjete, privrede i zabave". Svjetlo izlazi
četvrtkom i nedjeljom. Bavi se poglavito
iuteresim grada Karlovca i okolice, do-
našajuć članke tičuće se svih grana jav-
noga života, osim politike, vjerske i so-
cijalne razore." Ciena f. 7:20.
* *
Nove kujige. Mladi pjesnik hvaranin
g. Petar Kasandrić tiskao je u tiskarni
g. S. Artalea u Zadru ukusnu knjigu
s naslovom "Canti popolari epici Serbi-
versione métrica. Knjiga ima oko 220
strana. Ciena f. 1:20. Do brzo će izit
od istoga mladoga pisca „Canti popolari
epici Croati con uno studio sulP epopea
uazionale serba e croata".
* * *
Šalju nam iz Šibenika, 17 tek.: Nema
reda kod nekih ljudi u uredu zemljarine
te jadni težaci izplaeivaju dva puta za
| jednu te istu zemlju. Evo kako: Zemlja
! je puteni nove mape ubilježena na težaka
| kao vlastita zemlja, te ju plaća za vla-
j štitu ; a s druge strane pravi vlastnik te
zemlje, predao je u svojim izkazima na
porezni Ured istu zemlju za utjerivanje
kmetskog diela, te se tako pla ia dva puta.
Narod je s toga uzrujan. Molimo opet
visoku vladu, da nastoji ovomu neredu
stati na kraj. Treba da pošalje mjerače
ljude marljive i duševne, i vješte hrv.
jeziku, a ne da na pr. govore „noi dob-
biamo apprestarsi acciocclie 1' erario in-
cassi, e clii paga, paga."
*
Natječaji: na učiteljsko mjesto pri
jednorazrednoj ženskoj učionici u Cavtatu;
i na učiteljsko mjesto pri pučkoj gra-
djanskoj učionici u Dubrovniku.
* JÜ *
Kongres bosanskih Franjevaca obdrža-
van je. kako doznajemo, početkom ovog
mjeseca u Sutjeskoj, u kojem, izmedju
ostalog vele da je bilo govora: kakvo
stanovište imade se uzeti napram nadbi-
skupovu postupku, koji neće da zna za
Franjevce bosanske. Nezadovoljstvu je
novi uzrok, što su u nadbiskupsko dje-
čačko sjemenište u Travniku primljeni
većinom stranci, a tim se domaći sinovi
izključuju, da se nemogu posvetiti sve-
ćeničkom stališu, i u pogibelj dovadja
budućnost Bosne, koju bi većma domaći
sinovi od stranaca ljubili S. H.
S mora. Stiže brzojavka iz Londre (22
tek. mj.,) da je na 19 tek. potonuo bark
Lealta. Dvojica su se spasila a jedanae-
storica ih poginulo.
„Wiener Z." piše, da je na 17 tek.
predsj. dalm. Sabora knez Vojnović bio
primljen kod kralja.
* * *
Tršćanska bursa. Napoleuni 9.60 - 9:58
i po Dukati 5:58 — 5:56 i po. Lire
sterline 12.06 — 12.04. London 121.15
— 120.60 Austrijski dohodak u papiru
79.25 — 79.35.
* * *
Veleč. D. Fr. Bulić ravnatelj Spljetske
gimnazije imenovan je dopisujućim čla-
nom „urkeologičnoga njemačkoga zavoda
u Rimu i Berlinu.
*
Dar. Gosp. namjestnik darovao je pri-
godom božičnih blagdana ovdješnjem Za-
i vodu siromašne djece f. 25.
ZE^aizllčite -vioati.
Franjevački kolegium u Rimu namje-
rava podignuti general franjevačkog reda,
u kojem bi se darovitiji mladići iz svih
provincija za više nauke pripravljali i ri-
| goroze polagali.
* *
Poljska svečanost u Mletcim. Ovih
dana slavilo se u Mletcim odkriće spo-
menika na čast Dombrovvskoga i Mickie-
wicza. Svečanost, kojoj prisustvovahu na-
čelnik iz Mestra, deputacija mletačkog
gradskog vieća i mnogo Poljaka, bijaše
veoma sjajna. Osim načelnika iz Mestre
govorahu grof Tiepolo u ime Mletaka,
grof Dienheim-Brocliockiu uimekomitata
i g. Burczinski kao zastpnik poljskoga
muzeja u Rapperswylu. Na spomenik
položeno je mnogo vienaca, darovanih od
Poljaka i odličnih korporacija talijanskih.
Svečanost završila ko obično banketom,
kojemu prisustvova više od sto osoba.
Tom zgodom izreklo se više zdravica,
koje bijahu očitim znakom simpatija, koje
postoje izmedju Poljaka i Talijana.
* * *
D.r Mauricij Rosenthal, profesur na
bečkom sveučilištu obratio se je sa že-
nom i dvoje djece na katoličku vjeru.
* * *
Plemenit čin. U Parizu umro je ban-
kier Antonin Kdnigswarter ostaviv mili-
jun svoga imetka u tu svrhu, da se ute-
melji gospodarska kolonija za nahode i
djecu ostavljenu.
* * *
da nam iziđe na vrieme broj od
djelnika. Je li to, pitamo koga m
duhu slobode o štampi ? Svakaki
smo mi što krivi, nije slavno obi
te barem radi njega c. k. vlast imalaTbi
postupat hitrije u vršenju svoj» zadaće.
Od subote čekamo: skoro nedjelju dani?
Plovitba aust.-ug. brodova.
ALEKSANDRIJA: odp. 27 stud. He-
noch, k. Buntjelić, Korčula. BARBA.-
DOES : dop. 4 stud. Alberto. BORDEAUX,
dop. 3 pr. Padre Stefano; 4 Bakran;
— odp. 4 pr. Nehaj, k. Večerina, Ba-
kar. BONA: dop. 30 st. Lusaignano ; —
odp. 6 pros. Juno, k. Nikolić, Newca-
stle. CAGLIARJ : odp. 7 pros. Gino, k.
Gjačić, Cette. CALAMATA: odp. 26 at,
Mileva, k. Petrović, Trst. CARIGRAD J
dop. 6 pr. Enos; — odp. 5 pros. A-
riete, k. Sarianović. Marsilja; 7 Giorgio
Bošković, k. Gjinović, Batum; Pelešac,
k. Buntjelić, Batum; 26 Amor, k. Pre-
muda, Savona; Adrastea, k. Tomašić,
Krf; 27 Tare, k. Kopšić, Gibraltar; Su-
perbo, k, Matković, Krf; 29 Cavaliere,
k, Gladulić, Gjenova. CAPE TOWN: dop.
20 st. Honor. CARDIFF: dop. 6 st. So-
fia B.; — odp. 8 pr. Lucia B., k. Kro-
lić, Falmouth. CETTE: odp. 4 pr. A-
quilone, k. Štipanović, Messina; 9 Gio-
vanni D.. k. Dulćić, Riposto. FORTRESS
MONROE : dop. 24 stud. Zvonimir. KRF:
dop. 7 pr. Adrastea; 12 Superbo.
Pjesnik postao lordom. Englezkoga pie-
snika Tennysona imenovala je englezka
kraljica lordom i to samo radi literarnih
zasluga. To je prvi slučaj u Englezkoj,
da je za literarne zasluge podieljeno ko-
mu lordstvo, pošto Macaulav, Tytton i
Honghton, koji bijahu znameniti spisatelji,
postaše lordovi ne radi zasluga na polju
književnom, već radi zasluga državničkih
i diplomatičkih.
* * *
Nakon 212 godina. Čitamo u bečkim
listovima: „Pošto se u ovdješnjoj glavnoj
crkvi grade lazila, da se pregledaju ošte-
ćeni tornjevi crkve, morale su se kosti
knezova grofa Petra Zrinjskoga, bana hr-
vatskoga i kneza Franje Frankopana, sa-
hranjene uz južni zid crkve, iz zajednič-
koga njihova groba izkopati i za sada u
posebnom sanduku položiti na groblju u
mrtvačnici. Gradsko vieće zaključiti će
gdje se kosti imaju sahraniti. Nagrobni
kamen, koji je u crkveni zid uzidan, te
na kojem se čita, da su zato, Što je stie-
pac vodio sliepca obadva pala u jamu,
označivati će i nadalje grob pogubljenih
hrvatskih knezova." Ni kosti im nemiruju.
* * *
Obustavljeno. Početak podlistka u Pri-
logu broja 86, predata nam od mlada Hr-
vata koji je sada pod školskim zaptom,
red nam je na izriečnu molbu obustavit.
* #
Zapljena »Stekliša" nije dignula sa če-
tiri pune strane slov& sve do danas!!
To nam je, uz oskudicu rabotna vremena
cjeć Božić nih blagdana, prouzrokovalo
na badnji dan materijalnu nemogućnost,
ZaJn/vstla..
Svim onim koji su izkazali posljed-
nju čast nezaboravnome Dr. Gjuru
Putiću prigodom prenosa njegovih mi-
lih ostanaka, navlastito paka preča-
stnome svetojeronimskom; kanoniku u
Rimu Andriji Frišu, koji toli požr-
tvovno i bratski je nastojao da od-
premi tielo slavnog pokojnika, i starao
se za poši ljanje njegove knjižnice dio-
cezanskom dubrovačkome sjemeništu,
u ime neutješivih sestara Mare i Luče
Pulić, kao i u ime svoje, kao vrši-
telj njegove oporuke, najharnije pri-
znanje i zahvalnost.
U Zagrebu, na badnji dan 1SS3.
Kosio Vojnović.
Odpisi „Klat. IDalca."
ČČ. gg. : J. M.: Kl. Zl.; i t. d. —
Molimo, uztrpite se do ponedjelnika.
ČŠ. gg.: 0. A. M. M.; 0. D. P.; vik.
N.;D. J. U.: D. S. V. — Na prij. izra-
zim srdačna hvala! Bog Vas poživio !
ČĆ. gg. „Stekliši" — Izpod Velebita
— Liepa hvala i srdačna odmjena!
Č. g. "Karalo" — U dojdućem broju.
— Hvala i srdačan odpozdrav !
0. g. X. -- Kninska krajina — Malo
po malo, sve će na red. Dopis u pone-
djelnik. Da smo Vam preporučeui i za-
puštenost tog kraja vapi: pišite !
Enrico e Stanislao Giovan-
netti romani, dimoranti in Cat-
taro da circa 5 anni esercitano
la professione di argentieri
ed orefici, eseguiseono qualun-
que lavoro sia per Chiese o pri-
vati; come fin d'ora conosciuti
per i raolti lavori eseguiti per
tutta la Dalmazia ed altrore;
pertanto si rivolgono a tutti quei
che vorrauno onorarli di coman-
di.Rivolgersi in piazza del Duomo
in Cattaro.
sjednici od 31 pros. birani su
? predsjednik i prvi-podpredsjednik, po-
. što su se gg. predsjednik Krestić i
oba pođpredsjedn;!a Mirko Hrvat i
Šram bili zahvaliBirani su izno-
va ista dvojica.
Poslie toga popunjeni su razni sa-
borski; odbori: odbor za pravosudje,
za trgovinu, obrt, komunikacije i jav-
ne radnje; odbor za ;;emljištne po-
slove; odbor zarazsud' a računa; pe-
ticionalni i veriflkaeioi.alni odbor i
odbor imunitetni.
Tu je bio na redu i poznati Vam
Pilepićev predlog o imenovanju bana i
njegovoj "prisegi. Pošto ¡0 Pilepić is-
ključen iz osam sjednici, ustane Fol-
negović da obrazloži pj ešnost pred-
loga. Ipak je prešnost nabačena, te
će predlog doći na svoj dnevni red.
Pošto Sam 0 prevažn m predlogu
Vojnovićevem više toga pLao, evo
Vam imena one gg. koji su izabrani
u taj odbor: - Badovinac. Bartolović,
Kušević Svetozar, Josip j vić Imbro,
Folnegović, Miškatović, Gjurgjević,
Vojnović, Šram, Vukotinović. Živ-
ković.
Jedna opet od najznamenitijih sje-
dnica jest današnja, pošto se čitalo
prev. kraljevsko pismo na bana, ko-
jim se povjereničtvo za krajinu ko-
načno ukida.
Pismo glasi:
Dragi grofe Khuen-Heclervarj!
liastavši vrieme, da se u smislu
§ 2. naredbe Moje od 15. srpnja 1S81.
\ dokine poslovanje kr. povjerenika za
- nekadašnju vojnu Krajinu, sjedinjenu
iste godine s kraljevinami Hrvatskom
i Slavonijom, dižem Vas ovim na pred-
log Moga ugarskoga ministra-pred-
sjeđnika sa časti kr. povjerenika.
Glede kotara žumberačkoga i ob-
ćine marindolske ostaje i nadalje u
kreposti privremena naredba, sadrža-
na u §. 26'. gore pomenute Moje na-
redbe.
Dano 11 Beču, dne 25. prosinca 1383.
Franjo Josip s. r.
Koloman T i s z a s. r.
Čitanje pisma popratilo se burnim
klicanjem.
U budućoj sjednici raditi će se ob
osnoyi zakona 0 indemnitetu, pa tu
ćemo se vjerojatno malko dulje za-
držati.
Što ima nova po svietu.
Na 28 pr. mj. bio je primljen od Sv.
Otca u privatnu audienciju kavdino Hay-
nald, nadbiskup Koloe-V u Ugarskoj.
Na 27 pr: mj. bio je na poklone Sv.
Otcu Papi Nj. Vis. knez Ludvig Willi elm
Badenski. Pratio ga je ruski poklisar
Schlôzer.
IZ-Ortice 0 prevodim i
pravcini Biblije. *)
(A. Licpopili).
G. Mikodim Arhimandrit Milaš kad je
ustao braniti istinu pravoslavja, koju ipak,
budi mimogred rečeno, nije niti mogao
niti znao da obrani, pobijajuć žestoko
nezabludivost S. 0. Pape, piše i sliede-
će: (Slavenski Apostoli Kiril i Metodije
1. 136. op. 1.) „Koliko ima smisla Perone
pozivati se i ovdje na autoritet nepogrje-
šivih, najbolje se vidi iz toga, što je u
prvom izdanju Biblije god 1590, koju je
naročitom bulom Sikst V. odobrio i pre-
dao anatemi svakoga, koji ma i jednu
rječ h njoj promjeni, u tom izdanju našlo
SÍ jo ništa manje, nego 2000. slovom,
dvjc hiljade pogrješaka, i to uzrokom
samog pape — nepogrješivoga! Kliment
VIU, povjerio je Belarminu popravku i
1592 izišlo je drugo izdarye, pale opet
puno pogrješaka — isto su tako bila
puna pogrjcšcJca i izdanja 1598 i 1602.
Vidi 0 ovome „Voti nella causa della
beatificazione del eard. Bellarmino. Fer-
rara, 1762... U Bibliji eto pape su po-
giješivi, a gdje su nepogrješivi, ako su
zbilja nepogrješivi, s'il vous plait?"
Dobro i zgodno na to opaža veleučeni
prof. Franki. „Nepogrešivost papinska,
koju g. Milaš dašto žestoko pobija, imala
Pišu iz Chilia listu Osservatorc lio-
mano: Nove pogibelji priete katoličkoj
crkvi u ovoj Republici. Njezini neprija-
telji na novo su uzeli osnovu da sekula-
riziraju grobišta, osnovu koju su g. 1882
morali silom zapustiti. Sacl hoće da se-
kvestriraju katolička grobišta. Nekoliko
guvernera već je počeio oživotvarati ovo
poduzeće. U nekom kotaru guverner je
zauzeo put župskih grobišta bez ikakvog
sudbenog spisa i protjerao je župnike.
U drugim pokrajinam guverneri su po-
stupali kao sudei, i tražili su od dušo-
brižnika, da iznesu spise kojim da do-
kažu svoje vlastničko pravo, kao da je
od potrebe pismenih dokaza neprekidno-
mu i mirnomu posjedu. Ovu gospodu
smatraju brku bićem, koje nema nikakva
prava, i dopuštena jim je svaka uvrjeda
proti istoj. Ipak zakou osigurava bez raz-
like svako vlastuičtvo, bilo posebno ili
obće. U Valparaizu nepoštena djela od
strano guvernera prouzrokovala, su silno
komešauje izmed dobrih katolika. Dva-
deset hiljada stanovnika podpisaše pred-
stavku na predsjednika republike prosvje-
dujuć proti zapremi katoličkog grobišta
i tražeć da bi barem imali ista prava
kao i inostranski razkolnici, biva nešto
zemlje, da u njoj pokopaju mrtve po cr-
kvenom obredu. Predsjednik. Dominik
Santa Maria, primio je prezirom depu-
taciju Valparaiskog puka, ali bi to moglo
u velike koristiti dobroj stvari, jer ne
samo u Valparaisu već svukud pučanstvo
se ćutilo uvriedjenim, te silna uzrujanost
vlada u republici, pa se snuju družtva,
da brane prava katoličkog pučanstva.
New-Yorski nadbiskup, stožernik Mac-
Closkey, svetkovati će dne 12 siečnja t.
g. petdesetgodišnjicu svoje prve mise.
Svećenstvo > katolici Sjedinjenih Država
priredit će preliopu svečanost obljublje-
nomu svomu pastiru.
Katolički prefekt u Dauskoj, presv.
Ermann Gruder, umro je prošlih dana
pokle je za punili triest godina radio 0
razprostranjenju lcatoličtva u onim zem-
ljama.
Pišu iz Pariza du • 20 prosinca: Gosp.
Raspail iz nova je napravio „tiasco" sa
predlogom koji svake godin0 iznaša, da
se ukine poklisaratvo kod Vatikana. Ipak
nešto' se povećao broj njegovih pristaša:
od 159 poskokli su 11a 171. Ali ura ne-
nagodljivosti sveudilj se kreće. Oportu-
nizam, koji čuti „psihologični momena"
nelupa-stakla, jer se boji da jili nebud.'
morao platiti. Uzdrži dakle poklisara kod
Vatikana, sasviem da su njegova načela
tomu protivna, obzirom na jaki položaj,
koji su njegovi protivnici .izvojevali —
biva rad političke opreznosti i rad bo-
jazni pogibelji koje bi prietilo i republici
i republikancima. Koristno je spomenuti
se argumenata i i^povjesti g. Spullera,
potvrdjene od komore i vlade. Republika
priznaje vjerski položaj katoličke Fran-
cuzke: priznaje moralnu moć Crkve i Pap-
stva, u jednu rieč priznaje da je neolj-
liodno potrebno uzdržati diplomatičke
oduošaje sa Papom, i kad bi se odpovje-
dio konkordat. I većina povladjuje go-
vorenje g. Spuller^ kog pri koncu tu-
žiše da je klerikalac.
ZESIrciskl listo"vi.
Piim, 27 prosinca.
(Posjet njemačkoga careviću leod Pape
i novinstvo, — Oberdank i Vilim.)
Kad je sadašnji Papa zasjeo stolicu
sv. Petra posla prvu svoju okružnicu dne
21 travnja g. 1S78. Izmed ostaloga stalo
je u toj okružnici: „Obraćamo se kuezo-
virna i vrhovnim vladarima naroda, za-
klinjuć jili presvetim božjim imenom da
se ne odreknu, 11 tako pogibeljno doba,
pedpore, koju jitL „"ruža crkva". Neki
su se tad smijali ovim riečima ; ali dan-
danas, nakon pet punih godina, vidimo
da se vladari ne samo neodriču, već da
uprav traže tu podporu, koju jim nu-
dja katolička crkva. Prije pet godina nije
se ni sanjalo u Rusiji 0 toj podpori, sad
eto ruski car, Aleksander III.-, izjavljuje
da želi učvrstiti odnosaje sa Rimom ; tako
isto kažu 11 Englezkoj i u drugim dr-
žavama. Napoleuu I., koji je jednom pro-
ganjao Papu i Papstvo, nije mogo a da
kašnje ne izpovjedi. što čitamo u Tliier-
sovoj knjizi : Le consulat et I' Empire :
,Od potrebe mi je Pape; od potrebe mi
je pravog Pape, katoličkog, apoštolskog
i rimskog, onog što stanuje u Vatikanu*.
— „11 me faut un Pape ; il me faut le vrai
Pape catholique, apostolique et romain, ce-
lui qui siège au Vatikan". —Nije se dakle
čuditi da su i u Berlinu uvidili kako je
prijateljstvo sa Vatikanom ' u veliko od
potrebe njemačkomu caïstvu i da je Bi-
smark od nedavno zajedrio pomirljivim
vodama, kojim ako i neće stignuti ma-
terijalno to će barem moralno u Kanesu.
0 putovanju Carevića Fridrika Vilima
mnogo se toga napisalo po listovima, a
vi čete bit štogod preuieli u lista, ne-
treba dakle da vam ovdje nabrajani sva
novinarska klapanja; reć ću samo da je
njegovo putovanje imalo ciljem ne samo
talijanski dvor već možda zanajviše Va-
tikan. U tom obziru važan jo dopis oz-
biljne milanežke Persevcranza iz Berlina,
napisan po svoj prilici od kojega tamo-
šnjega talijanskoga diplomata. I ivo vam
glavnog sadržaja :
,0 pohodu kog je Carević učinio u
Vatikanu danas se razbistrilo, te jo u
podpunoin protuslovlju sa viestima, koje
su dosad iznieli službom i uredovni li-
stovi. Neima više nikakve dvojbe da se
je u Bismarkovoj pimeti porodila miso
pohoda kod Lava XIII. Kad se je knez
*) Premda se je već 8 više strana i s raznih
gledišta stjeralo u l«it g. arhini. Milaša, neće
»it, «ionimo, nioro suvišno. Što više to bolje. Ur.
bi kako on pojimlje katoličku nauku, o-
braniti i od tiskarskih pogreša'ra knjige,
koje se po papinu nalogu štampaju". Pak
pita: „Zar je ovo znanstveno? Zar je
ovo razbor učenja katoličke crkve?" (Sla-
venski Apostoli Kiril i Metodije i istina
Pravoslavja 1. 7). To bi vriedilo kad bi
baš sve bilo kako g. Milaš kaže; ali nije
tako, a da je g. Milaš bolje stvar prou-
čio, priznao bi i on da su velike zasluge
00. Papa, koji su toliko nastojali da se
S. Pismo izpravi i svake netočnosti pro-
čisti. To je bo jedna od glavnih slava
neumrlog Siksta V i Klimenta VIII. Da
to đokažem nacrtat ću u kratko povjest
raznih prevoda i izpravaka Biblije do
Klimenta VIII; a to da čitaoci sami vide
kako lahkoumno g. Milaš sudi, i da sa-
znadu koliko su Pape tome slavnomu
djelu doprinitli. Ovome nacrtu podlogom
biti će mi učena iztraživanja spoznanih
u tome naučenjaka 00. Ungarelli-a- i
Vercellona, koja je obiclodanilo važno i
učeno djelo: Analecta Juriš Pontiticii.,
Dakako mudrim i veleučenim g. Franki-u
i 0. Markoviću čast i slava, kako su
prvu rieč zametnuli, uhvam da će i ko-
načnu, meni budi prosto i ako mali ka-
mićak toj velebnoj zgradi nađostaviti.
I.
Iz Rimskih katakomba, iz špilja i za-
kloništa na jasnoću sunca tek crkva sveta
izidje, tek su prestale dugotrajne borbe,
nečovječna mučenja, sviriepo progonstvo ;
krv tisuća i tisuća mučenika pronikne u
dobar obilatau plod, kad veliki Kostantin
otajnim vidjenjem na pravu vjera prive-
den proglasi da je slobodna vjera i crkva
Isusova, te ova zasjede sjajno prestolje,
zavlada iztrošenim Rimskim carstvom uz
Jelinu križaricu i Nikejski sabor. Ali
kako propetomu Spasitelju na bi sudjeno
da uživa mir i ugodnost svi.'ta, tako niti
bi niti će biti sudjeno miloj Njegovoj za-
ručnici (te jo i to jedan biljeg po kojem
pravu spoznati možeš) da se mira do-
mogne ; burni talasi bo neprestano će
Petrovu ladjicu uznemirivati, dok Spasi-
telj svieta, kako iza sna ne zaviče : Stante
vjetrovi! A to će biti konac vieka. Snagu
i progonstvo silnih rimskih careva slo-
mila mirna skupština, careva se kruna
poklonila ruglu svieta Isusovu križu, iz-
vršila se rieč okrunjenog proroka: Svi
narodi koje si stvorio, doći će i poklonit
ćo se pred tobom, Gospodine, i slaviti će
ime tvoje (Psal. 85. 9); ali ipak i gore
progonstvo Spasiteljem ljubu snadje; a
to razdori, razkoli i svadja medju vjer-
nicim. Nadošlo doba zablude i provjere,
što je opet pogibelnije no isto očito pro •
gonstvo: ovo bo kali i utvrdjiva duhove,
ono slabi i razđražuje. Kako pri iskonu
oholi angjeli tako i onda ugledni mu-
draci, dapače poglavice raznih crkava
sunovrataše, i mješte pastvu na pitke
pašnjake navoditi, nagonili ju u kužno
baretine, da od metilja zle nauke strada.
Dok je zapad k jedinstvu spiešio, dok su
svetci jedan za drugim sjedali na Petro-
voj stolici: jztok odkle je Sunce, Spas#i
Istina prosjala, iztok koji je toliko mu-
čenika, toli nepokolebivih spobornika pro-
gonjenoj crkvi darovao, iztok je silno
stradao, i postao kotilo slavohlepnih hu-
dih nametnika, koji goneć jogunastu ćud
i svrsebito srdee, nastojaše razkomadati
cielokupnu Isusovu haljinu. Prvi Arij,
pak Carigradski vladike i njihovi pristašo
nahodio u .Španjolskoj, Bismark je opazio
Cara da bi bilo shodnrt za državu, u
položaju u kom se stranke nahode u Par-
lamentu, da' knez pohodi Papu. — Car
pri ovom predlogu u velike se zamislio,
a i knez se začudio kad mu pnjaviše.
Ali N. C. V. prihvati Bismarkovu miso,
jer nije htio da preuzme odgovorno**
odbijajuć odluku vodje ministarstva iz-
vanjskih posala Dok je Carević u-
lazio u Vatikan, crkveni knez, štožeruik
Hohenlohe ulazio je u stan protestant-
skoga njemačkoga Cara! Evo dva fakta,
koja obćinstvo na prvi mali nožna pro-
tumačiti. Stožernik je bio primljen od
N. V. sa svim počastima, koje pri-
stoje njegovom visokom položaju; a svak
pita dali je on izišd pred Cara kao pri-
jateljski poslanik Pape, ili motu proprio:
pitanje na koje dosad niko nije znao od-
govoriti, sasviem da se radjo pristaje na
prvi upit. . .."
U ostalom talijanski radikalci nijesu
zadovoljni Fridrikovim posjetom. „Knez
Vilim, piše Capitale,, imao je ne samo
zapustiti Kviriual, dali i kočije i konje
talijanskoga kralja i ući u unajmljenu
kočiju, ako je htio izaći pred Papu".
List II fascio della Jkmocrazia bavio se
prošlih dana o dvama U ni b crti ma i dvama
Vilimima. A znate koja su ta dva Vi-
lima? — Njemački Car i Oberdank, o-
bješen lani u Trstu rad pokušaja umor-
stva proti austro-ugarskomu Caru. Edoanlo
Pantano, pisac toga članka, zaključuje
da gospoda kraljestva „štuju svog Vilima
(njemačkoga Cara);a mi štujemo našega".
I zbilja prošlih dana, dne 20 tek.,
godišnjica smrti Vilima Oberdanka —
pardon Oberdana, kažu taljanci, jer ono,
,k" zaudara njemštinom — bilo je iz-
kaza po svoj Italiji.
Ovdje u Rimu osim dragih izkaza,
bilo jih je i u samom parlamentu, a to
iz tribuna za obćinstvo. Neki Oldrini iz
Sassoferrato, mladić od kojekakvih 17
god., nalazeći se u tribuni za obćinstvo
oko dva sata posl. podne stade iz svega
grla vikati: Živio Oberdank! hitajuć u
dvoranu muožiju crvenih papirića na kojim
je bila Oberdaukova apologija; malo ka-
šnje neki Rumpini, rimski slagar, pono-
vio je igru, hitajuć zelenih papirića. Bili
su odmah uapšeni, pa rek' bi da se preplašio
onaj, koji je imao hititi bielih papirića, ko
što je bio glas, jer se igra nije nastavila.
Istog dana oko pet sata posl. pod. došo
je da vidi sabor njemački Carević; da
su malo zakasnili izkazuici, bio bi se nau-
živao liepog prizora.
„Fascio della Democrazia" bio je za-
pljeu, jer donio Oberdankovu sliku sa
apologijom; tako isto holonjski „Don
Chisciotte", koji je donio sliku sa član-
cima iz pera sveučilištnog profesura Car-
duccia, Saftia, Stecchettia, i epigram od-
vjet. Barbantia, podpisan od 300 sveu-
čilistnih đjaka, od obćega radničkoga
društva i od dvanaest drugih družtva.
Ovdje u Rimu tršćani položiše na Jaui-
kolu, na grob žrtava g. 1849 (izmed
kojih je i neki tršćanin) vienac, pa i po-
sebni vienac na čast Oberdanku. U Na-
pulju su zapljenili list I tali a degli Ita-
Uani, a u Novari Avvenirc, jer je donio
apologiju političkog razbojništva i t. d.,
i t. d. -»»,».-
zamautrani obranom i uaklonošću okru-
njenUi vlastodržaca i prijazuošću razka-
lašeuih dvoranika sijali zlo sjeme, kukolj
u pšenici. Nestorij, Eutikes i Akacij za-
metnuli opako kolo koje je imalo do
razkola dospjeti. Iztok to većma malaksao
i dok su Atanasij. Ciril, Flavijan, Zla-
tousti zlovidjeni i progonjeni, budi Kri-
safij i biesni Barsuma, onaj vojnicim o-
vaj kalugjerim oružanim dotle doprieše
da ustraviše stotine saborećih biskupa i
pod moraš navedoše ih da pišu štogod
su oni htjeli, da bace anatemu na Lava
Velikog na „glavu pravoslavnija Crkve
Hristovi, na oko blagočestija, propovje-
dnika istini starješinu vrliovnago sobora
čestnago,na piavilo učenij izvjestuo", kako
o njemu pjeva grčko-iztočna crkva. Za-
ludu je sv. Flavijan smrlimice izmlaćen
prosvjedovao,-zaludu je sv. Petar Kri-
solog pisao Eutikes-u: „Svjetujemo te
pako, veleštovani brate, da poslušno
vršiš ono što je pisano od pre-
blaženog Papo rimskog grada; jer bla-
ženi Petar, koji u svojoj stolici žive i
predsjeda, žudećim pruža istinu vjere."
(Migne P. G. kn. LIV, st. 741). Iztok
dakle malaksavao svaki dan to više, jer
Carevi sami stali crkvi propisivati na-
redbe, a samovoljni vladike ljubili im
skuta i koljena. Silno je crkva stradala
od tih zlokobnih prevjeri i zabluda, a
kako su se ti nesretnici hitali i drva i
kamena da bi obranili kriva svoja mne-
nja. nijesu se nimalo žacali potvarati i
isto pismo sveto. Evo tomu dokaza: Eu-
sebij Cesariensis svjedoči:
„Odatle proizlazi da (sliedbenici Ar-
temonovi) smiono božanstveno pismo po-
kvariše, veleć da su ga izpravili. A da
UST-A-SI IDOIPISI.
Izpod Velebita, koncem prosinca.
Po zadanoj rieči šaljem Vam drugo
pismo, što primili od moga pobratima
s Paga. Pag, na sv. Tomu 1883.
Zdravo fetturu! Vaviek sc tužiš, dati
je nujau život pod planinom; jer si sam.
Tješi se, brajne moj, barem tamo uživaš
ziatnu slobodu i bujno zdravlje. Daleko
si od himbenoga svieta, pa to je dosti.
Nemoj se za to zapuštati, nego što više
možeš obljubi knjigu. Jaoli i pomagaj ako
se zapustiš; gotovo ćeš podivljali, pak
najposlje prionuti na zlo.
Da se netužiš, rado posvećivani sat
vremena tebi. Zadnji put pisao sam ti o
mjostnoj politici recte ob osobnim pre-
pirkam, a danas nastaviti ću govor o paž-
koj čistoći. Pomljivo sam čitao podlistak
naše „K. D." „kako da poštaneš — velik
čovjek, Vriedni pisac, častili gosp. R..., iz-
medju ostaloga u zadnjem svom članku
kaže „l'odjite u zadnju hrvatski gradić,
pa gledajte, hoćete li naći onog smrada,
koji se vije po Napulju i drugih talijan-
skih gradovih." Nijesam imao niti imam
novaca, da proputujem Italiju a da i
imam, prvo putovanje svakoga sviostnoga
hrvata mora da bude u hrvatsku metro-
polu; tamo mora preći „krvavi most."
Vjerujem častnomu piscu R., ali neka mi
nenpiše u grieh, ako sc usudjujem opa-
ziti, da nopozna Pag i da za Pag
mora činiti iznimku. Ako se dobro spo-
minjem, ti si jednom bio u Ruićevom
zavičaju (Pag). Plan grada je tako liepo
reguliran, da ćeš mu mučno naći premca
u Dalmaciji. Ulice su poduge, upravne,
te se križaju na pravi kut. Staneš li na
trg, s njega vidiš cio grad i baš ti do-
dje volja, da ga obadješ, ali malo je
koji iuostranac to učinio. Dodješ li s Ko-
šljuna, pa staneš na most eto pred to-
bom . . . zahod. Spuštaš li se niz most
na obalu, svako deset koračaja naći ćeš
— potok smradne vode, a onako vili ima
ako ćeš dosetak. Baš tunedavno zapita
me prijatelj, iuostran Pagu: koji je iz-
vor vode van grada, te se po njemu raz-
granjuju ovi potočići? A ne vidiš, čoče
božji, odvratim mu ja, da je ovo smra-
dna voda, što svaka kuće gazdarica baca
s prozora, pa malo s ove, malo s one
kuće sabere se do obala pravi potok,
samo što nije bistar. Ljeti, kad sunce
zapari, sjedni pod večer • u hlad; pa ćeš
čuti baš ugodan (!) miris, to ti neće
biti potreba tražiti skupocienih parfumeu-
ra. To je na obali, po kojoj šetaju pažka
gospoda a i krasni spol, a da te Bog sa-
čuva od ulica. Osim jedne tobožnje „Calle
larga" (griehota što ju nenazvaše "Corso")
sve ostale su li pravi zahodi. Ja ipak
nijesam pošao najzabitnijimi, ali ih su-
dim po onomu, što mi se dogodi u je-
jim ja to krivično ne predbacam, lahko
je svakomu se uvjeriti. Jer da kogod o-
dasvud sakupljene njihove iztisko (pre-
piše) sravni, naći će da se oni u rnno-
goeem razilaze". (Opp. pars. I. P. G.
Migne kn. XX. 1. 515 i 518).
,A tomu (Marčionu piše S. Irenej)
jer je prvi očito smio klaštriti Pismo, i
bezobrazno,kako došle nitko,psovati Boga,
na svaku odgovorit ćemo, pobijajuć ga
njegovim pismim". (Contra haereses kn.
I. Migne P. G. kn. VII. 1. 689).
„Ali (Eunomij, piše sv. Vasilija V.)
nikako neće moći ako li neće sliedeć iz-
gled hudog Marčiona, nešto iz Pisma di-
zati, a nešto lažno nađostaviti" (Adversus
Eunomium kuj. 11.1.587. P. G. kn.XXIX.)
,A pokle (piše sv. Jerolim) smo spo-
menuli Marčiona, neka od njega nauče
da je baš Pavlova poslanica Filemonu.
On bo koji druge poslanice iU ne prima,
ili je u njima nešto izinienio i pokvario,
ovu samu netaknutu ostavi, jer mu krat-
ćina nje drugčije učinit zaprieči". (Ad
Philemouem Prologus. Migne P. G. kn.
XXVI 1. 602. st. II).
^ „Jer ovaj (Marčion piše S. Epifanij)
Evangjelje sv. Luke samo prima, ali mu
diže početak . . . Niti početak samo, nego
još u prvim poglavjim i u srednjim mnogu
istinu diže, a drugo mješte njih pristav-
lja" (Adversus haereses k. I., haer. XL1I.
P. G. kn. XLI. 1. 707).
„Niti se je čuditi (piša Diouisij, kako
svjedoči Euscbij Cesariensis) da su pre-
sveto Pismo neki smjeli potvarati, kad
je dokazano da su to radili i od silu
manje važnih spisa „iHist. Eccles. kn.
IV. pag. XXIII. P. G. knj. XX. 1. 390.
(Slicdi),
| Veritatera facientes in charitate,
) crcscamus in illo per omnia, qui
<; est caput Christus.
\ (S. Paul. Eph. IV. 13.)
IzLh.odi -u. ^oned-jelnils: I u OetvrtaJs
——
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impjnsuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u p^iinsh. listu, 21 veljače 187.2 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.
Uvjeti pi-ed-brojber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior, — Za inozemstvo 7 fior. i poštarsM troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se pred broj rukom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Bi. 8.
f
XI_ Hrvatska.
(Konac, v. br. 7). .
U nizu ovih, odnosno na važnost,
prekratkih članaka, u kojim smo po-
skorupili, i to samo neke, dokaze o
našem pravu na potpunu samostal-
nost u svim granam javnoga držav-
noga života; nijesmo činili nikakvih
komenata, ni prispodoba, nijesmo do-
našali kritika, ni opazaka — a mogii
smo svega toga — nijesmo se utje-
cali ni k ilustraeijam; — sasvim na
prosto, jednostavno, pače i naumice
suhoparno smo motali nit naše pro-
šlosti ; pa ipak svak uman, iz ono-
ga jedino što smo došle naveli, doći
će s nama zajedno do sliedećih zak-
ljučaka :
1. Da Hrvatskom vlada in pri-
miš Ustav, koji Hrvati pamte ne
od g. 1848, kad su se istom ostali, o-
sim Ugarske, austrijski narodi ustav-
nom vladavinom počeli ponositi; ne
ni od onda (1527) kad je Hrvatskom
zavladarila sadašnja slavna Habsburg-
ska dinastija; ne ni onda kad je (još
g. 1102) prvim putem Hrvatska ko
slobodna i nezavisna država stupila,
zajedinstvom vladara, u savez sa U-
g'arskom; nego ćak od onda odkad se
Kn a za Hrvatsku ko drža/vn, tako da
su već i domaći hrvatski vladari na
temelju toga Ustava vladali, dočim
su, ko na pr. slavni kralj Zvonimir
sami priznali da su postali kraljima,
jer ih je cio narod za takove izabrao.
2. Da je na temelju Ustava Hr-
vatskom zavladario kao Koloman g.
1102, tako i kralj Ferdinand g.
1527.
3. Da je hrvatski Ustav,) (premda
do g. 1848 nije bilo pučana ko za-
konodavaca i premda se je kroz viš-
kove i okolnosti mienjao), republi-
kanskoga duha, s tom samo razlikom,
Z^-ID-^^e, DPoaaedjelrLik: 11 TTeljstče 1884. Or-ocL- 1
da je vrhovna glava naše republike
svedj Urani kralj, te j država ipak
sustava monarhična.
4. Da je hrvatski ustav u svojim
temeljim nad samim vladarom i da
su ti temelji nepromjenjivi, jer u
viekovim i duši naroda usadjeni.
5. Da napokon poglaviti temelji
hrvatskoga Ustava zajamčuju njoj pod-
punu neodvisnost od svakoga, u ok-
viru zakona temeljenih na hrvutskom
Ustavu, i u svim atributim koji neza-
visnoj državi pripadaju.
Sada možemo izreći svoj sud o
„nagodbi" g. 1868 sklopljenoj u ime
Hrvatske, al ne od Hrvatske, sa Ma-
gjarima.
Ova nagodba neinože ni da bude
pravi zakon, jer uništuje hrvatski U-
stav, koji je nad svačijom voljom, koji
je neuništiv, a uništuje ga faktično i
pravno, dočim Hrvatsku ponizuje sa
stepena savezne države na područnu
državu, pače predaje tudjinu i same
uvjete hrv. života dočim predaje vr-
hovnu vlast, osobito pak u financi-
jalnim i zajedničkim pitanjim, Magja-
rima, uzvisiv njihovo ministarstvo nacl
onu čast koja nepripada ni samom vla-
daru, da može naime obustavit i hr-
vatski Ustav, kao što je učinio bio
lani ministar Tisza.
„"Nagodba" nemože pak da bude
pravim zakonom ni zato jer je sklo-
pljena bez sudjelovanja Krajine i Dal-
macije i Turske Hrvatske a, da-
kako, i bez sudjelovanja Bosne; a
tomu postupanju, barem glede Krajine,
protivi se jasan smisao zakona sta-
rijega i pravovaljanijega r) nego je
„zakon" nagodba.
Nu i da „nagodba" hrvatsko-ma-
gjarska i ima sve uvjete pravovalja-
') Gr. 1861 na 9 svibnja zakoniti hr-
vatrki kralj dao jo "hrvatskomu Sabora
odpis, koji je zakonito proglašen, a tu-
mači duh hrvatskoga ustava, dočim kaže
nosti, ona nebi imala već pravne ob-
veznosti za Hrvatsku, ed nepresta-
nih povrjeda same n?.0 ,-dbe od strane
Magjara, jer, poznato je, da ugovori
koji se prestanu vršit s jedne strane
gube zakonitu vriednost i za drugu
ugovarajuću stranu.
Ali što dakle da se u praksi u-
radi? Nagodba faktično ustanovljuje
sadašnji naš ustav, hoćeš nećeš; na-
stala bi anarkija, il naprosto i anar-
kija i buna, kad ju faktično Hrvatska
nebi dalje priznala. Nagodba je g. 1868
sklopljena, kašnje krpljena na čudno-
vat baš način, ko paragraf odnosno
11a Rieku 2), pa g. 1878 ponovljena
i produžena za 10 godina; što ćemo
u praksi s njom? Cienimo, ad vi-
tanda mala majora i da se narod
ne krvavi s ko zna kakvim poslje-
dicam, nagodba je za sada toleranda,
ali nipošto probanda. * Uz to, dužnost
je svih vjernih sinova Hrvatske, na-
stojati na svaku ruku, da se ta na-
godba što prije, po mogućnosti i ne-
čekajuć g. 1888 faktično, kao što je
već pravno uništi i da nastanu takve
po domovinu okolnosti, da se Hrvat-
ska osovi 11a svoje noge, da pod
svojim slavnim vladarom iz kuće Hab-
sburgovaca, 11a temelju starodavnoga
hrvatskoga ustava, dobije faktično onu
podpunu nezavisnost i samoupravu koja
ju po pravu i zakonu idje.
I ovim izerpismo kako rekosmo, u
kratko, .,Naš program", u koliko mu
se tiče temelja i letimičnih dokaza.
„da se državopravna pitanja (a i ta se,
i te tako, u nagodbi razpravljaju) ne-
mogu pravovaljano riešiti bez sudjelova-
nja vojničke krajine, spadajuće na cjelo-
vitost tih kraljevina" (Hrv. i Slav.J —
a tako, mi popunjamo, bez i sudjelova-
nja Dalmacije, Turske Hrvatske i Bosne,
koje takodjer spadaju cjelokupnosti hrvat-
skih zemalja.
Na ovaj paragraf nagodbe Magjari
su dali priliepit nov njima poću-
dniji!
U dojdućira, brojevima donieti ćemo ne-
koliko posebnih članaka 0 obsegu
naše domovine i pobliže 0 nje od-
noŠajitn, napram dinastiji, Magjarima,
ostalim Aostro-TJgarske carevine i dru-
gim van Austrije slavenskim i nesla-
venskim narodima; a sve to pod 0-
nim vidom koji dolikuje glasilu koje
prvo, uz obće odobrovanje, donie-
lo jasno i glasno i točno svoj pro-
gram, crpljen iz dna duše našega po
sreći većinom katoličkoga i hrvatsko-
ga naroda, program koji je željeti,
da svi radi boljka vjere i domovine
upišemo na svoj barjak i svim ga
svojim silama branimo, makar nas i
život stalo, program napokon koji se
vas sabire u dvie same rieči, nu dvie
svakomu katoliku i hrvatu svete, pre-
mile i sladke, zlatne rieči: B0Q i
Hrvatska.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(j. br. 6).
„Jedna bilježka koja se čuva u shrani
Vatikanske knjižnice (cod. B. 1. 19) čini
nam znati da stožernici odredjeni da nad-
gledaju obielodanjenje Biblije, mjeseca
listopada g. 1562 brižljivo tražiše naj-
starije rukopise Vulgate, po Rimu i iz-
van. Rima, da bi po uji ma izpravljali.
Kazat ću poznije koji su ti rukopisi koji
dodjoše izvana, jer mi je sad namjera
iztakmiti, da se nije još mislilo obielo-
daniti Bibliju, jer su se čekali rukopisi
koji su imali iz dalekih krajeva stignuti."
„Pokle g. 1563 bi dokončan Triden-
tinski Sabor, sv. Stolici samoj ostade,
da izvrši naredjeno obielodanjenje po sa-
boru. Prodjoše dvie godine a sv. Pij
V. potvrdi imenovanje izpravljača, koji
su imali Bibliju izpraviti i obielodaniti,
te imenova i pridruži im i druge nau-
čenjake, (vriedni su nadasve spomena
Emanuil Sa Isusovac i Ivan-Krstitelj Rossi)
te ugodi njihovoj prošnji, da bi se iz nova
sva radnja započela, jer su iz nova bili
stigli drevni neki rukopisi. Počam od sada
mnogobrojnija i svestranija su nam svje-
dočanstva, koja nam dokazuju kako je
radnja napredovala. U jednoj knjizi tajne
Vatikanske shrane nalazim imenik (cod.
M. 43. 1. 216) stožernika i savjetnika,
koji su sačinjavali kongregaciju iznova
imenovanu od Pija V. Medju ostalim
viestim, dodjoše mi u ruke neke bilježke
simo tamo razbacane u raznim rukopi-
sim, nešto u tajnoj shrani, nešto u Va-
tikanskoj knjižnici, koje spominju zaključ-
ke prihvaćene u dvadeset i šest sjednica
počam od 25 Travnja do 7 Prosinca
1569 0 izpravcim knjiga Genesis-a iExoda.
Te nam bilježke, koje su do nas dospje-
le, jasno dokazuju ne samo da je radnja
napredovala, nego i koliko je napredovala
Niti je čudit se da radnja nije tako brzo
napredovala kako su neki žudjeli (Vercello-
ne lb. 1014).
Dok se u Rimu Biblija izpravljala,
naklopili tiskari proseć da bi mogli obie-
lodaniti Bibliju neizpravljenu, a Rim zna-
juć da će još dosta vremena učenje po-
zobati, nekim baš i dopusti. Braća Giunta
iz MletaM, da ugode mnogobrojnim pro-
šnjam, promisle obielodanit Vulgatu, te
se zato obrate Meštru sv. Dvora, Tomu
Mauriquezu (koji ujedno bijaše i savjet-
nikom kongregacije za izpravljanje Bi-
blije) molbom da bi im dopušteno bilo
obielodanit Vulgatu; pitajuć istodobno
kojeg će se teksta držati. Tomo Mauri-
quez listom od 5. Travnja 1571, dopusti
Luki-Antunu Giunta, da iznova obielo-
dani tekst Anverske Biblije od g. 1569,
s naznačenim izpravcim: Deletis tamen
his guae notavimus delenda; ali pogod-
bom da će prestati dalje prodavati oti-
ske čim izpravljači rimski zgotove Bi-
bliju izpravljenu: Quousque ea guae cor-
riguntur in lucem exeant. Braća Giunta
g. 1571 obielodaniše s Biblijom i taj
list Mauriquez-a. Dio radnja stožernika
Sirleta obielodanjen je u Bibliji raznih
jezika u Anversi g. 15V1, a to bilježke
i razna čitanja vrhu psaltiera, (Ungarelli
lb. 1, 1324).
„Za Grgura XHI. odabranici začeše
izpravljati grčki prevod sedamdesetorice,
koji je imao dosta koristiti da se dobro
Vulgata izpravi. Stožernik Peretti prvi je
zagovarao tu radnju, t. j. da se grčka
Biblija najprije izpravi. (Peretti postade
Papom Sikstom V; a g. Milaš da se u-
kaže haran tomu velikanu, koji je nasto-
jao da se izpravi grčki prevod, kojim
možda se i Carigradska crkva služi, psuje
ga. Liepo!) Grgur XIII. odobri tu misao,
i preda nalog stožerniku Caraffi, kako nam
svjedoči Petar Morin, da ju izvrši: Anno
1578 author fuit Gregorio XIII cardi-
nalis Montaltus, postea Sixtus V. ut
Iznimno stanje u Beču.
U bečkoj zastupničkoj kući bila je
prošlog utorka razprava u pogledu od
redaba 0 iznimnom stanju, što jih je
vlada dala, da suzbije opasnu socijali-
stičku struju.
Ministar predsjednik grof Taaffe iznio
je uzroke tih naredaba, „Vlada je, reče
izmed ostaloga, podnoseć predlog u po-
gledu iznimnih mjera, koje su poprim-
Ijene na temelju zakona od 5. svibnja
1869., visokoj kući ujedno i priobćila,,
da se je našla pobudjenom. dati te iz-
nimne mjere usljed poznatih zločinskih
sgoda, koje su se posliednje vrieme sbile,
te obzirom na uvjek rastuće pogibelji,
pokreta naperena na prevrat državnoga
i družtvenoga reda, koji se navlastito
pojavljuje u sudbenim kotarima bečkom,
korneuburžkom i bečko novo mj«šćan-
skorn, i za koju, da se može svladati,
nedotječu više redovita sredstva, što vladi
i izvršujućoj oblasti stoje na razpolaga-
nje. Ujedno ie visokoj kući priobćila, da
je želeći obezbjediti nezavisne pravoroke,
obustavila za vrieme djelovanje porotnih
sudova u sudbenim kotarima bečkom i
korneuburžkom u pogledu označenih zlo-
čina. Mislim., da netrebam pobliže ozna-
Bibliis graecis scholam vnstitueretstatim
Gregorius dedit cardinali Carafae nego-
tium, ut scolasticos taliguot convocaret,
eorumgue coetum haberet (Epist. ad Sil-
vium Antonianum). Antun Agellio, koji
je pripadao kongregaciji Pija V. za iz-
pravljivanje Vulgate, sam veli da je iz
Napulja od Grgura XHT. pozvat bio, da
i on. pomogne izpravljati tekst Sedamde-
setorice : ffeapolim me transtuli: inde
Utteris illustrissimi Carafae, et Pontiji-
cis jussu revocatus, ut coeptum emenda-
tionis LXX interpr. laborem repeterem
(Vezzosi, spisatelji Teatinskog reda k.
1. 1. 10). Mihovil Ghisleri, kako veli isti
Vezzosi, izbraja ovim redom osobe koje
su pripadale toj kongregaciji: Stožernik
Autun Caraffa Predsjednik; D. Lelij nje-
gov bogoslovac pak biskup Narnia ; D.
Fulvij Orsini lateranenski kanonik; An-
tun Agellio kašnje biskup Acerno-a; 0.
Robert Bellarmino; Petar Morin ; Dok-
tor Valverde Španjolac; D. Vilelm Alan
Juglez ,* Antun od Aquina pak biskup
Sarno-a i nadbiskup Taranta. Po Petru
Morinu znamo da su istoj pripadali Prano
Turriano, Petar Ciaconio, i Petar Comi-
tolo. Svi ovi naučenjaci posve su vješti
bili grčkomu jeziku. Radeć skupa i pri-
noseći svaki svoju vještinu i znanje, naj-
pomnivije oni pregledaše i izpraviše gla-
soviti grčki Vatikanski rukopis. Papina
Čiti ziočinskih dogodjaja, koji su se sbili
u posliednje vrieme, te su pobudili naj-
veće uznemirenje; ti su čini predmetom
kazneno sudbenoga uredovanja. Samo mi
je iztaknuti, da je umorstvo dvaju redar-
stvenih službenika šliedilo neposredno iza
prietnja, kojim je anarhistična stranka
nastojala da ustraši sve državne službe-
nike, koji su joj nepoćudni postali. Već
od više godina ražturuju se medju' sta-
novite razrede pučanstva nutrnji i vanjski
tiskopisi u tisuće primjeraka^ koji ih hu-
škaju, da prevrnu državni i družtveni red.
U tim se tiskopisima pogrdjuju sve pravne
i ćudoredne podloge, spomenuti - slojevi
potiču na silovite korake, navlastito pak
na to, da unište one državne poslovače,
koji su zvani štititi javni red. Oblast si-
gurnosti vrši najvećom požrtvovnošću
svoju službu, nu sredstva, koja joj do-
sele bijahu na razpolaganje, nijesu do-
tjecala, da to zločinsko djelovanje prieći.
Ona ima da suzbija urote najtajnije vrsti
i strahovanje, koje od tih družtva potječe.
Ubitačna djela posliednjih dana mogla
su da drastično pruže dokaz, kako tu
neimamo posla sa kakovom umišljenom
ili pretjeranom pogibelju, već kako je
neumorno razdraživanje stanovitih slojeva
pučanstva sazorilo najžalostnijim plode-
vima, te što bismo imali očekivati, ako
se izvršujuća, oblast neopremi najvan-
rednijim sredstvima. Nemože nas da u-
miri, to, što imademo posla sa pojedinim
slučajevima, tle bo na daleko je podro-
vano; nemožemo se takodjer nadati, da
bi redovita kaznena pravda mogla, zlu
doskočiti. Bezvladne te težnje djelovale
su dotle, da se moramo bojati, da će se
i glede najllagrantnijih slučajeva izricati
pristrani pravoroci, jer se strahovanje u
tom pogledu pokazuje, te nije vrhovni
sud niti najmanje oklievao, da bezuvjetno
privoli uz privremenu obustavu porotnih
sudova. Tako stvari stoje; te sam jih po
istini i nacrtao."
Napokon je Taaffe izjavio da će upo-
raviti iznimne mjere jedino proti pre-
vratnicima, Govore još od ljevice Kopp
a od desnice Hohenwart, te skoro jedno-
glasno je primljen predlog d.ra Koppa
da se izabere odbor od 24 lica, koji će
uzeti u pretres dotične odredbe.
namjera nije bila, kako krivo neko veli,
prosto obielodaniti taj rukopis. Izprav-
ljačim nije se ni u snu snievalo da je
taj rukopis točni prepis teksta Sedamde-
setorice, dapače su oda svukud kupili
prepiše da ih sravne i da po njima iz-
pravljaju. Glasoviti rukopis služio je nji-
ma kako temelj, na kojem da osnuju iz-
pravke. To nam svjedoči Petar Morin,
koji piše: Meni je predat bio razdio Va-
tikanskih tumača Starog Zavjeta, koji se
Catenae nazivlju, da ih pročitam i pro-
učim, te da saberem razna čitanja, i u
opazke pokupim, koju sam radnju jur
započeo bio. Tu ogromnu radnju tolikog
štiva, u malo godina dovrših, gdje bi
drugi sublizu vas svcj život potrošio bio.
(Epist. od Silvium Antonianum)."
„Na Petrovu stolicu zasjede velik
Sikst V. 0 njem ovo piše Flamini No-
bilio: (Le Long Bibliotheca sacra tom I
1. 280 8ixtus Quintus ad optima etma-
xima quaequc a Deo factus, n&vem ab
hine annis cum cardinalatum gereret, pro
singulari sua sapientia, atgut assidua et
aečurata sacrorum librorum tractatione,
quanti haec res ponderis esset probe in-
telligens, Gregorio XIII. Pontijici reli-
gionis et publieae utilitatis studiosissimo
auctor fuit, ut hane Pontifiee dignissi-
| mam cogitationem susciperet, praečlarum-
! que hoć Ecclesiae ornamentum diutius
Z ap 1 j e nj eno
* * Na Silbi, gdje je do nedavna ave se
prikazivalo u jtudjinskom ruhu, sada,
kad se je pučanstvo malo otreslo nekih
svojih paša, izlazi na površinu hrvatski
duh, hrvatska miso i hrvatska rieč sve
to više. Radi se i o ustrojenju hrvatske
čitaonice.
* * *
Stekliš. Primamo: Sutra će izaći 4
broj „Stekliša*. Sadržaj mu je sliedeći:
Državno pravo Hrvata (nastavak). —
Položaj u Banovini (X.) — Pavlinović u
hrvatskom saboru (konac) — Slike iz
inteligencije II. (A. N.) — Niz Bisera
— Ipsilinovićevi potezi (Ipsilinovič). —
Kapljice — Što je nova ? — Svega po
malo — Svačije maslo i t. d. U pod-
listu nastavak životopisa Eugena Kva-
ternika. — List izlazi u Zadru i stoji
1 f. 50 n. na godinu. Novci se šalju na
adresu: L. P. Belja — Arbanasi kod
Zadra.
* * Sic
da puni svoje stupce, nego kopajući jamu
»Vili*? Samo nek pamti da „tko pod
drugim jamu kopa, sam sa u nju za-
kopa".
r Hrvatska Vila" zastupa čisto hrvatska
načela, koja i „Sloboda", za koja se i
Vi, obćeljubljeni gosp. Urednice, borite.
Svaki Hrvat neka predplati na nju, neka
Ju šhi, jer se s njom može pred svakim
podičit, toliko više što u njoj nema „ne-
dostojnih rubrika", koje su od neko doba
začestile u „Vieacu", i jer ona odgovara
programu književna lista: da pruži, nai-
me, narodu duševne piče kojom da ga
oplemeni, a ne da mu truje srdce pru-
žajuč mu za štivo „izraza" i „izreka",
kojimi bi se mogli okrstiti samo „oni",
koji su nam Hrvatsku dotjerali u sada-
nje klance. Nu, moglo bi mi se predba-
citi a zar je „Hrv. Vila" bez ikakve
mane ? Ne, to ja nekažem ; pače i sam
priznajem, da se i u „Hrv. Vili" gdjegdje
štogod podkrade, što objektivno sudeć
nije bez utruhe modernizma, kd na pr.
koja prekomjerna pohvala kojemu talijan-
skomu pisatelj u, što uz svoju darovitost
ima, osobito s uzvišenog vjerskog gledišta,
i čega da se stidi; ali ipak to stoji, da
je u obće pravac i „cilj" „Hrv. Vile"
veoma plemenit i pohvalan, te ju je svaki
imućniji rodoljub dužan podupriet, i tim
više čim joj rek bi netko uspieh zavidi.
„Hrvatska Vila" stoji za četvrt godine
samo f. 2.50
Mlad Stekliš.
# * *
Promjene u nadbiskupiji! Vrhbosanskoj.
Vel. o. Jakov Dujić, do sada župnik u
Travniku, ide kao takov u Dolac; veleč.
o. Ivo Gjebić-Marušić, do sada župnik
u Brajkovićim, ide kao takov u Travnik;
velee. o. Stjepan Marković, iz samostana
Gučje gore, imenovan je župnikom za
Brajkoviće.
* * *
Na osvjet prošlog utorka, pojavio se
je u jednoj kući kraj gradskih zidinS,
požar. Netom ga spaziše bi dat znak
novoustrojenomu vatrogasnomu družtvu,
koje nakon malo bilo je na okupu t®
mu je pošlo za rukom udušit oganj bez
velike štete. Dočim je vatrogasno družtvo,
baš liepim redom i velikom hitrinom
vršilo svoju, priskoča i sa bližnjeg paro-
broda sa svojom sisaljkom. Vatra se je
bila pojavila na mjestu gdje su kuće
koliko trošne toliko opet natrpane, te
je bilo boj at se da vatra na široko ne
zahvati. Sumnja se da je vlastnik kuće,
koja je bila osigurana, hotimice dao pri-
pralit oganj, te je, kako čujemo, bio
utamničen on i žena mu.
* * *
„ Tipografija ".Pod ovim naslovom počeo
je izlaziti u Zagrebu časopis (jedan put
na mjesec, uz f. 1:20 na godinu) za
interese tipografa na slavenskom jugu,
osobito u Hrvatskoj. „Tipografija" je u-
jedno glasilo hrvatskoga tipografičkoga
družtva. Izlazi pod uredništvom Ivana
Justića. I naši tipografi u Dalmaciji
dobro bi učinili kad bi se metli u odnošaj
sa „Tipografijom" u Zagrebu.
*
„Vienac" i „Hrvatska Vila". Posije
negv su gosp. urednici „Vienca" tražili
„Hrv. Vili" dlake u jajetu (kako to već
kaza u br. 7 „K. D." ono „nekoliko dal-
matinskih stekliša"), te posije nego su
uvrstili proti piscem „H. Vile":. . . li-
terarni proletarci, koji su, nemajući ni-
kakova solidna znanja, spremni pisati o
svem i svačem, da i dmko lagati, samo
ako im se par krajcara za redak plati.
— I to karakteriše dobu, u kojoj ži-
vemo ! (Vidi br. 2. „Vienca" t. g.) —
držah, velju, da će već jednom biti kraj,
ali se ljuto prevarih, jer i u zadnjem 6
br. „Vienca" pročitah o „H. Vili" nešto,
što neznam bi li podnielo dostojanstvo
kojegmudrago našeg Lista, da se od strane
urednictva dade tiskat. Čujte! „Vienac"
je ovog puta prišio „Vili" pridjevak „lu-
pežiee" ! Meni, gosp. Uredniče, i nehotice
na um pada pokojni „Avvenire", koji rek'
bi da je u oporuci ostavio nekoj gospodi
okolo „Vienca" onaj riečnik „naziva",
kojimi je on u neko divljačnije doba kr-
stio dalmatinske Hrvate. Nu, da će ga
u tom nasliediti plemeniti „Vienac", tomu
se nisam nadao. II „Vienac* nema čim
Prilog magjarizaciji. Pod ovim naslo-
vom piše „Sr. Hrvat" : Kako se Magja-
rom hoče da i jezik, a kroz njega i vlast
svcgu stranomu svietu dokažu, neka služi
primjerom sliedeća crtica. Pred neko
vrieme dobio je austro-magjarski konzul
u Liittichu ("Belgiji) čitavu brošura, sa-
državajuću potankosti o šumam u Magjar-
skoj, navlastito pak o šumah u Slavoniji.
Ltittich (francezki Liege) grad je u Bel-
giji, a u njem govori se lih francezki.
To u ostalom nije smetalo inagjarskcj
vladi da potankosti, naravno o prodati
se imajučih šuma, hrvatskih osobito, ne-
pošalje u magjarskorn jeziku, na najveće
udivljenje francezkih trgovaca, kojim je
konzul razposlao upitnu brošuru.
Kako se dakle vidi, Magjari, svud gdje
mogu, potiskuju svoj jezik napred med
strane narode i zemlje; u tom jeziku pri-
kazuju im bogatstvo naše domovine, i u
tom im jeziku naš imetak na prodaju
nudjaju!
I tu komentara netreba.
* * *
„Naša Sloga" primila je sliedeću riest
iz Kastva dne 6 febrara: Danas izmedju
10 i 12 sata prije podne posieti Njegova
carska Visost nadvojvoda Albreclit nas
Kastav grad. Službena dočeka nebijaše.
Ubaviešćeni naši prvaci, sprovedošo Njeg
Visost na povratku. N. Visost ostavi na-
še mjesto očarana prekrasnim položajem
i vidikom.
* * *
etruskički te egipatski muzej. Sveti otac
prati najvećom pozornošću i razvoj teo-
logičke akademije (Academica theologica).
Ta akademija sastoji iz samih doktora
bogoslovja, mudroslovja, te kanoničkoga
prava. Tečaj traje šest godina, a svakoga
tjedna bivaju dvije znanstvene disputa-
cije. Ta akademija može se nazvati ve-
likom rimskom praktičnom školom bo-
goslovja.
* * *
Tršćanski trg., 8 veljače. Stiglo je u
Trst iz Dubrovnika 114 bala buhača, iz
Makarske 17 koli ulja a 43 kož«; pro-
dalo se 10 bačava novog ulja „sopraf-
fino" po 88 fiorina 100 kilog. 0—9 vel-
jače. Prodalo se 300 300 centi dalm.
običnog ulja po 43—44 fior. cent. Šećer
je po f. 26 li2 a žesta po f. 22 3i4. Na-
poleuni 9.60—9.61. Cekini 5.65—5.66.
Sterline 12.07—12.09. Talijanske ban-
kanote 47.95—48.10. Dohodak austr. u
papiru 79.85—79.95; u srebru 80.50—
80.70; ugarski u zlatu 4 Oft) 90—90 112;
isti u papiru 5 OlO 87.65—87.85.
ZE^SLzlioite viesti.
Moniteur de Bome piše, da je osam
slušatelja Upsalskog sveučilišta prešlo u
katoličku crkvu. TJpsalski List Tyris po-
tvrdjuje viest.
* * * Brige sv. otca Lava XIII. Kako jav-
ljaju iz Rima, papa Lav XIII. vodi ve-
liku brigu o višim znanstvenim zavodim.
Na rimskom biskupskom sjemeništu sv.
Apolinara utemeljio je papa Lav XIII.
novi fakultet za semitske (hebrejski, ara-
mejski i arabski), te za staroindijske je-
zike, navlastito za sanskrit. Papa na-
mjerava, da iz mladih učenjaka, koji iz to
škole izlaze, izabere najvrstnije, te ih
pošalje dvije tri godine na iztok, da se
ondje uvježbaju u iztočnim jezicima. Ši-
roko polje otvoreno je praktičnim rad-
nicim najnovijim izkapanjem u području
Tigrisa i Eufrata, koje povjestnici i jezi-
koslovci prate najnapetije. Papa smjestio
je u vatikanskoj knjižnici asirsko-babi-
lonskih napisa, koji su samo početak a-
sirskomu muzeju, ustrojiti će takodjer
Officia votiva. Sv. Zbor obreda odobrio
je na 24 stud. pr. go<f: sliedeće odluke
glede „officia votiva":
DUBIA
quoad recitationem Ofjiciorum votivorum.
Sacrae Rituum Congregationi insequeu-
tia Dubia pro opportuna declaratione |
proposita fuere, nimirum:
Dubium I. Cum ex Decreto diei 5 iulii
1883 liberum sit, iis, qui nullo canonico
titulo ad chorum tenentur, recitare, q«i-
busdam feriis eiceptis, vel Officium vo-
tivum vel Officium feriale, huic feriae
respondens, quaeritur: utrum obligatio
adhuc maneat solum Officium votivum
recitandi, ubi istud Officium antea iam
fuerat speciali privilegio alicui dioecesi
concessum, i ta ut praefatis diebus feria-
libus non detur optio inter Officium fe-
riale et Officium votivum? Et quatenus
affirmative, an optio detur diebus con-
tentis in novo Indulto 5 iulii 1883, in
alio praecedenti eiceptis?
Dubium II. Teinpore paschali in Offi-
eio votivo Passionis est ne addendum
alleluia, et servanda eiusdem tempori«
propria ?
Dubium III. In Rubriea Officiis voti-
vis nuper indultis praemissa statuitur, ut
eadem Officia habeant tum commemora-
tionem, tum IX lectionem de Fešto sim-
plici occurrenti: quaeritur igitur, an prae-
dicta Officia votiva recitari possint, ne-
dum loco Officiorum ferialium, prout in
Decreto diei 5 iulii 1883, sed etiam loeo
Officii alicuius Fešti simplicis (v. g. S.
Agnetis secundo) quod unice ea die in
kalendario assignetur ?
Dubium IV. Ex eadem Rubriea, Ve-
sperae Officii votivi currentis ritus semi-
duplicis, si die praecedenti, vel sequenti,
occurrat Officium aliud quodcumquae IX
Lectionum, ordinandae sunt iuxta Rubri-
cam de concurrentia Officii. Cum autem
Officium votivum cum alio item votivo,
vel cum alio semiduplici concurreie pos-
sit; quaeritur utrum hoc in času Vespe-
rae, iuxta praefatam Rubricam generalem
Breviarii tit. XI n. 4, semper dicendae
sint a capitulo de sequenti, cum com-
memoratione praeced»nus, an vero ha-
benda sit ratio dignitatis unius Officii
votivi prae alio, iuita eiusdem Rubricae
n. 2 ? Et quid praesertim agendum sit,
cnm Officium votivum Sanctissimi Sa-
eramenti concurrit cum Officio de Pas-
sione D. N. I. G.?
Dubium V. Cum festum Sanctorum
Apostolorum Simonis et ludae die 28
Octobris incidit in feriam secundam, que-
nam in secundis Vesperis adhibenda est
Oratio pro Commemoratione Officii vo-
tivi de Apostolis, quod sequenti feria
tertia recitari contingat?
Dubium VI. Si in vigilia, feriis qua-
tuor Temporum, aliisque feriis propriam
missam habentibus, recitetur in ehoro
Officium votivum, sunt ne canendae duae
missae, altera de Officio votivo, altera
de vigilia, vel feria cum commemoratione
Officii votivi ?
Dubium VII. Quoties feria tertia re-
citatur Officium votivum omnium Sancto-
rum Apostolorum, omittine debet in suf-
fragiis ad Vesperas ac Laudes eomme-
moratio Apostolorum Petri et Pauli ?
His porro Dubiis ab infrascripto se-
cretario relatis, sacra eadem Congregatio,
post accuratum omnium examen, sic re-
scribere rata est:
Ad I. — Affirmative ad primam et
secundam partem.
Ad II. — Affirmative, et adhibeatur
color rubeus toto anni tempore.
Ad III. Provisum in Rubriea Offi-
ciorum.
Ad IV. — Quoad I. Ad primam par-
tem affirmative, ad secundam negative.
Quoad 2. Totum de praecedenti, nihil de
sequenti.
Ad V. — Sumatur Oratio pro aliqui-
bus locis die XXIX iunii scilicet: „Deus
qui nos Beatorum Apostolorum comme-
moratione laetificas; presta quaesumus;
ut quorum gaudemus meritis instruamur
exemplis. Per Dominum."
Ad VI. — Affirmative ad primam
partem, negative ad secundam.
Ad VII. — Negative. Atque ita de-
claravit ac rescripsit die 24 novembris
1883.
U Austriji 1 svećenik na 1216 katolika
„ Italiji 1 » * 277 „
„ Španiji 1 * * 419
„ Portugaliji 1 » » 455 „
„ Fraucezkoj 1 » » 822 „ „ Njemačkoj 1 » V 866 „
„ Englezkoj 1 * * 1076 „
„ Belgiji 1 8 » 1100 ,
„ Rusiji 1 » » 1416 .
Redovnici i redovnice podieljeni su
ovako:
U Austriji 1 redovnik na 9517 katolika
„ Belgiji 1 71 » 1507 „
„ Francezkoj 1 » » 1568 „ Švicarskoj 1 X fl 2650
„ Spaniji 1 n n 20950
„ Austriji 1 redovnica „ 1225 „
„ Belgiji 1 n n 291 „
„ Francezkoj 1 n » 324 „
„ Švicarskoj 1 W B 544 „
„ Španiji 1 » !) 1312 „
Ferdinand Lesseps i milosrdnice. Ne-
davno je zemljopisno družtvo u Lionu
svetkovalo desetgodišnjicu svog postanka.
Bio je na svečanosti i Lesseps, te je go-
vorio o Sueckom i Panamskom prokopu.
G-ovored o bolnicama koje je osnovao i
o milosrdnicama, koje s tim bolnicama
upravljaju, reče: »Kad sam začuo, da iu
milosrdnice bile protjerane iz Francuzke,
zamolio sam jih da dodju u Panama:
ima jih 60 i pokle iu one došle pomor
nije onako izvanredan kd otprije. Nepri-
padam nijednoj vladi, ali mi nijesu mili
republikanci i slobodnjaci, koji vode rat
proti vjeri".
Slovaci u Ameriki. Slaba ljetina, UZ
druge nevolje, bila je prisilila mnoge
slovačke obitelji, da su mprodav svoj
imetak ostavili prije tri godine svoju do-
movinu, te se preko Tatre iz sjeverne
Ugarske preselili u Ameriku. Magjarska
vlada nije stavljala zaprieka ovomu iz-
seljenju, u misli, da ne bi baš škodilo,
da se svi Slovaci izsele. Od tih izselje-
nika naselilo se najviše u Pensilvaniji,
ali siromasi ni tamo ne mogu imati mira,
jer kako se iz Škotske javlja, tajno ao-
cialističko družtvo „Krugteta of Labei"
počelo je proti njim raditi, te bi ti ame-
rikanski agitatori htjeli potisnuti odovud
Slovake, koji svojom trieznošću i radi-
nošću nadkriljuju liene socialiste. Dužnost
bi bila Austrije da se zauzme za svoje
državljane.
# * *
Srpska kraljica Natalija bila je osu-
djena od Kišenevskog sudišta da plati
26.000 rubalja nekim svojim vjerovni-
cima.
* * «
Katoličko svećenstvo u razmjeru brojet
s katoličkim pučanstvom. Učenjak Bra-
celli dao je lani vrlo znamenito statističko
djelo: „Die Staten von Europa". Po tom
djelo ima:
Pomorske viesti.
— Buenos Ayres, 2 veljače. Brik Bu-
ma, iz Newporta put Buenos Ayresa,
krcat ugljevlja, nasukao sj prama Ense-
nadi i pun je vode. Bojat se je da pro-
padne.
— N. York, 22 siečnja Bark Olga B.,
uzet je pod nav5 za Rieku sa 4.000 ba-
rila sirovog kamenogulja.
— Plymouth, 3 veljače Bark Tare,
k. Kopšić, koji je ovdje dojedrio iz Su-
line, pretrpio je uslied loših vremena;
jedra su mu razkinuta.
— Queenstown, 5 veljače. Dojedrio
je iz Fray Bantosa b. Marija Andrma,
k. Pravdica. Oprema mu je oštećena i
morao je baciti u more dio tereta.
— Cardiff, 9 velj. Danas je doplovio
iz Londona b. Dio FM.
— Tork. 26 siečnja. Dne 19 tek. za-
pustile na debelom moru b. Slavjanska
B., k. Soić, baš kad je tonuo. Parobrod
Rochdale spasio je mornare i izkrcao jih
dne 25 tek. u Boston.
— Pernambuco, 14 siečnja. Loger Tre
dugini, iz Natala (Brasila) put Liver-
poola, krcat šećera i pamuka, bio je za-
pušten dok je gorio teret dne 31 pro-
sinca 1883 na 150 milja od Rta S. Ro-
que.
— Plymouth, 9 veljače. Ujedrio je
ovdje jer oštećen b. John, k. Margan, iz
Trinidada put Breme.
— Portheven, 4 veljače. Spasilo se
od razbijenog b. Cviet, oko 300 tonelata
krvovine. Podkapetan je još ovdje čeka-
juć naputaka od vlastnika.
Bakran, k. Pravdica, Cardiff. CAGtlARI:
odp. 4 velj. Penelope, k. Campacci,
Trst. CARIGRAD : dop. 30 sieč. Amalia
D.; — odp. 29 sieč. Virgo, k. Gladulić,
Bathum. CETTE: dop. 5 relj. Minenra
V.; 6 Ati; — odp. 3 velj. Gn$ot
Gjačid, Algir. DEAL: odp. 2 velj. Dio
Fili, k. Zah, Cardiff. FALMOUTH ; dop.
2 velj. Ida S.; — pdp. 5 ve^j. 0ibele,
k. Kosulić, Dunkerque. HAVRE : dop. 7
velj. Šesti Dubrovački; — odp. 5\ velj.
Deseti Dubrovački, k. Marinović, Cardiff.
MALTA: dop. 31 sieč. Gerolanj<>> —
odp. 2 velj. T.eodosia T., k. Trojanović,
Barcellona. MARSILJA: dop. 5 velj.
Mate; — odp, 6 velj. Maria S., k. Ni-
koli č, Candin; Antal, k. Sarinić, Rieka.
NEWPORT: odp. 3 velj. Marino, Trst.
N. YORK: dop. 27 sieč. Artiere Gio-
vanni. N. ORLEANS: dop. 19 sieč.
Genitori Tarabocchia. PENSACOLA: dop.
21 sieč. Deveti Dubrovač i; 28 Vincenza.
PLYMOUTH: dop. 2 velj. Tare; — odp.
1 velj. Nilo, k. Marinović, Malpas.
POUILLIAC: dop. 4 velj. Lea. PIBEJ:
odp. 29 sieč. Vinka, k. Medanić, Solun.
RIO GRANDE DO SUI: dop. 8 sieč.
Ave. RIPOSTO: odp. 3. velj. Aquila, k.
Tičac, Rieka. SWANSEA: dop. 2 velj.
Esempio; — odp. 3. velj. Sem., k.
Bunćelić, Zeleni Rt SHIELDS: odp. 5
velj. Juno, k. Nikoli:^ Kof. TRUBO:
dop. 5 velj. Nilo. TRAPA NI: dop. i
velj. Ezio; — odp. 4 velj. Industrie, k.
Sodićti N. Tork. :JAKIN : dop. 8 telj.
Ascensione.
Zahvala,
Nella seia^ura di ttder c#lpito dal
morbo, ehe da mesi affliggera questa
citt4, anehe il nostro figlio Armando
Perišić ebbim^) la fortuna di avere
a niiedico eurante V egregio sig. Gu-
stavo d.r Ivanics, il quale colla ra-
lentia che lo distingue, persever6 con
inttresse e premura rare a combattere
la fatal malattia, fino a che ce lo
rese salvo. Col sentimentu della piCi
profonda gratitudine, adempiamo ad
un dovere rendendogli le piti vive e
pubbliche grazie.
Zara, 14 febbrajo 1884.
I genitori.
Plovitba aust. ug. brodova.
ALGIR: odp. 4 velj. Trino, k. Vidulić,
CagliarL BORDEAUI: odp. 2 velj.
OdLpisi „Klat- HDalro.."
Platili:
do konca g. 1884: m. p. D. A. Krin-
fokaj;
do konca lipnja g. 1884: m. p. D.
Hinko Hladaček, D. M. Mrakovčić ;
na račun g. 1884; preč. D. V. opat
Škarpa;
do konca g. 1883: m. p. D. J. Ma-
tušić, D. Zakarija Bosnić, D. Jotip
Luetič.
na račun g. 1883: m. p. D. L.
Krašić f. 6:50.
(Sliedi).
Č. g. D. I. B. — Hvar — Primismo
f. 1:50 za „Stekliš" i pređadosiao •!.
Upravi.
Č. g. D. M. Mrakovčić — Kornić —
Ubrajamo Vas od 1 tek. god. jer tie-
*imo da je te Vaša na eouponu izra-
žena želja. Poslati ćemo Vam eutra i
zaost. brojeve 1—8. Življeli!
SI. Nar. Čitaonica — Novi Vino-
dolski — Šaljemo Vam po Vašoj ielji
i zaostale brojeve ćd 1 tek. god. naime
1—8. Neposlasmo Vam odmah, jer nai-
masmo pri ruei, buduć bili prije r^spa*
čani nela brojevi, te nam «§ je bilo red
obratit rta neke prijatelje keji nedrže
kolekciju. Življela hrvatska uzajemnost,
koja toliko doprinaša jakosti i napredkn
naroda!
Č. g. Petar Soić — Mirilović —
Imotski — Primismo poslate nam bi-
ljeg ovke i predat ćemo ih u svoje vrieme
si. Kat. Družtvu. Vojujmo proti robstvu!
To nam je dužnost ne samo k& kato-
licim, čija je vjera robstvu naviestila
rječiti rat, nego i k6 Hrvatim, koji su
stotine hiljada rusih glava na polju o-
stavili u obrani slobode, osobito proti
nekdašnjoj izlamskoj poplavi.
Č. g. Ružić — Rieka — Poslasmo u
prošli utorak i zaostale brojeve 1—7, da
red bude podpun.
Č. g. D. J. Platnar — Isto.
Č. g. Mir. Kramarić — Isto.
SI. Nar. Čitaonica — Samac — Isto.
Č. g. Janko Glojnarič. —Križevac. —
Ubilježismo Vas po Vašoj želji od 1 tek.
mjeseca. Primit čete i zaost. br. 6-8.
Č. Ladanjski Kaptol. — Dobrinj. —
Isto.— Bog poživio prave rodoljube, koji
su uvjereni, da je „dužnost svakoga Hrvata
podupirati unapredjenje poštenih hrvatskih
listova".
ZDzoag'O I^dstnje.
) Veritalem facientcs iii cliaritate,
> crescaimis in illo por omnia, qui
cst caput Cliristus.
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
Zsslacdl -u. Pone dg zii fe I -u. OetTrrtstl-s:
Vos ipsos, nmiliante Deo. iii dies alacriter opeiuiu Vestram impensuros iii tueiiđa salutari Eccle&dre doctriua animisque in
Keligionis amore et in verae fidei professione roboraudis,... (Pio IK. u papmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
r Ego interira elanrito: j
Si quis Calhedrac Petri jungitur, <
ineus est. (S. H ieronym. Epis. XVI. ad Dam. ;
TT-vjeii predloz'ojbe; — U Zadru, iinapried 7 Mor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta no odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje posrarskom doznakom, šalju pe na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi rfrancou na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Z3r. IO. Ponedjelnik 1.8 T7~eIjstče 1834.
»'.M.'J'J'i
OrOĆL. 221 "T7".
, JLtJi J1J19 > JJtlU'J JU.. J il UWU !>.
HJ JU1I
11.
Pri zaključku prvoga članka pod
ovim naslovom uz tvrdili smo:
„Hrvatska nije stegnuta u granice
,Aro jedne kraljevine"; ona je po neo-
borivom pravu i pomesti puno ob-
sežnija. Cjelokupna pravna Hrvatska
nezaostaje nego državam prvoga ste-
pena (Rusiji, Njemačkoj, Francuzkoj,
Engleskoj, Italiji) pa Švedskoj i Špa-
njolskoj".
Za tim u istom članku nadodali smo:
„Da nije ovo ni pjesma vi uto-
pija nego istina, vidjet ćemo u doj-
claeem broju, gdje ćemo ujedno po-
bit u kratko neke prigovore, koji se
iz nekih krajeva domovine ko iz Bo-
sne i južne 'Dalmacije, podižu proti
cjelokupnosti pravne Hrvatske''.
Da, rekosmo i dokazat ćemo, da
pravna Hrvatska (a pravo je sveto,
jer pravedno i zakonito; bnd inače
nebi ni bilo pravom) puno je ob-
sežnij'a nego „trojedna kraljevina*.
I\Tu i o jednom dielu same „trojedne
kraljevine"', o najvažnijem nje dielu,
o koljevci hrvatstva, o našoj Dalma-
ciji, dižu se s neke strane prigovori,
te nam je nužda odovle počet. Kaže
se bo, da, i ako je nepobitno die-
lom cjelokupne Hrvatske Dalmacija
do Cetine,, nije clielom cjelokupne
Hrvatske ostali dio Dalmacije, od Ce-
tine do Bojane.
Srčeniji pače negativci usndjnju se,
ne samo zanijekat to pravo cjelo-
kupnoj Hrvatskoj, nego još zahtie-
vaju ga za drugoimeni og ranak je-
dnoga naroda, za posebni politički
pravac srbski!
Kako se do toga došlo /nadu naši
čitatelji iz političke borbe; a Du-
brovački kopista ,,Slovinacft držeć se
izvornika Miklošićeva mogo bi im za
ovo zadnje doba o tom pružit naj-
ljepših podataka. Ali nije ovdje naša
namjera polemizat nego u kratko do-
kazivat, te se zadovoljujemo cl a smo
samo pripomenuli fabriku srbskoga
prava na južni dio Dalmacije i pre-
lazimo da utvrdimo izreku : da to
pravo nema temelja, ne samo u dr-
žavnom pravu Srbije, o čem u osta-
lom ni najbudnije srbske mašte ne
sanjaju; nego ni u poviesti, a (što
drže za najviši upor svoga mnienja)
ni u posebnosti jezika.
Uzmimo na pretres prvo: o dr-
žavnom pravu. Srbi ga ni neiztiču,
jer znadu i sami, ako je što daro-
vano bilo, na pr. slavnoj nekadašnjoj
dubrovačkoj republici od sirane kojeg
srbskog vladara, u doba kratke pre-
moći srbske u južnoj Dalmaciji; to
nije ni iz daleka dovoljno da Srbija
steče državno pravo u zemlji, koju
su stotina godina prije samostalni
hrvatski vladari bez ičijeg prigovora
smatrali za svoju. Ta poznato je, da
da su već hrvatski kraljevi iz do-
maće loze vladali od riečice Raše u
Istri, sve do Kotora, a po tom pu-
nim pravom nosili i naslov „kraljeva
hrvatskih i dalmatinskih'', doČim u
srbskoj povjestnid nema nego, poznije
i to samo, naslov: vladari „Pomorske".
Tim su Srbi možda naumiee htjeli da
j izbjegnu povrjedi državnoga prava hr-
| vatskoga, nerabeć rieč „Dalmacija",
što u ostalom nijesu ni mogli, buduć
nijesu nikad imali ni faktično a ka-
moli pravno svu Dalmaciju, dočim
Hrvati jesu; pače im je Dalmacija
bila državi kolievka, i to ne samo
zagorska il ladanjska Dalmacija, nego
i sami pri moru gradovi, koji su svi
bili za mnogo viekova, ne izuzam ni
sam slavni Dubrovnik il pod vlasti,
il barem pod zaštitom hrvatskih (ne-
posredno ugarskih) kraljeva.
Da vidimo to malo pobliže, uz o-
pazku, da gdjegod se zadnjih viekova
spominju ugarski kraljevi to se ra-
zumiju posredno hrvatski, jer ako su
Ugri što imali u Dalmaciji, vidjeli
smo već da su to stekli jedino Ko-
lomanovom zavjernicom, te, sve što
sa ugarski vladari činili na obranu
Dalmacije, činili su u ime ugovorom
dobivenoga državnoga prava hrvat-
skoga.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(r. br. 8).
„Netom dakle bi dokončana ova prva
l-adnja, odmah začeše izpravijati Vulgatu.
Sikst V. što revnije je nastojao oko toga.
On isti naredi da se sjednice ob država.; u
u palači stožernika Caraffe, kji je bio
sva sredstva dobavio da radnja što bolje
izpane. Tu je sakupljena bila množija
dragocienih rukopisa. Nije bilo moguće
dakako izpraviti pogreške koje su bili
nagomilali nevjesti prepisatelji, ili lah-
koumni ispravljači, a da se nebi najsta-
riji rukopisi pregledali što točnije. Glavna
je dokle miso izpravljača bila imati te
drevne rukopise. Koji su dakle rukopisi
proučeni bili i iztraženi ? — Za neke se
je davno znalo, ali visi dio pravo ću
rieti još nije poznat bio. Nijesam toli
smion da rečem da ib svieh znam; ali
po dokaznicam koje posjedujem zaista
bez straha mogu temeljiti da ili mal da
ne svieh nabrojiti mogu/'
. „Počet ću s onim koji su u Rimu
nadjeni. Zanajprije izpravljači nastojaše
sabrati Vatikanske rukopise. Jer nahodim
da bilježke raznih čitanja često spominju
Vatikanske Biblije, ali je to ukupno re-
čeno i nije nikad opredjeljeno. Valja da
su i oni spoznali, da ta knjižnica i ako
možda u ono doba najbogatija svakovr-
stnim rukopisim i knjigam, ipak nije i-
mala nijedan prastari ili riedld prepis
Vulgate. Zato baš nastojaše izvana do-
baviti bolje rukopise."
„Prepis Biblije imenovane „Velikog
Dragutinakoju su čuvali kalugjeri S.
Pavla, bio je već davno na glasu. Taje
Biblija obilovala dragocienim sitnosliči-
cam, i bila je krasno okićena, ali što za
njih vriednije bijaše, bila je pisana oso-
bitom brigom i pomnjom, te ju zato
izpravljaei hotieše proučiti i razna čitanja
iz nje sabrati. A velike ju ciene i često
ju spominju u svojim djelima. Zanchio,
Sirlet, Rocca i nedavno Bianchini vjerno
i podobro ju opisaŠe, i broje ju kako
jedan od najdragocienijih prepisa Vul-
Starije doba mimolazimo, jer su-
višno 7 a baš i jer Starije; uo reći ćemo
koju jedino o razdobju od kad je U-
garska imala skoro neprestanih pe-
kljanija sa takmicom mletačkom re-
publikom.
Poznato je iz poviestnice koliko
su viekova vrebali Mletčici da pod-
vrgnu Dalmaciju i u prvo doba hr-
vatsko-ugarskog saveza u zajedinstvu
vladara lukavi Mletčić zasitio je sretno
svoju želju, te istom g. 1358 biše
prisiljeni vratit natrag zadobiveni dio
Dalmacije. Te godine naime bi sklo-
pljen na završak duge borbe mir ov-
dje u Zadru i kao uvjet toga mira
Hrvatska je stekla natrag sve od-
trgnuto zemljište, počam od Istarskih
otoka pa do Kotora.
Ali to je malo vremena trajalo ;
kroz g. 1409-1420 opet Mletčići za-
gospodovaše Dalmacijom. Sam Du-
brovnik očuvao je nezavisnost, neza-
visnost od Mletčića, jer kao dotle, i
0(L;le Dubrovnik je ostao pod zašti-
tom hrvatsko-ugarske krune, kojoj je
pače u ime priznanja suverenosti pla-
ćao i harač sve do polovice 16. vieka.
To je fakat, kao što takodjer po-
vjcstuiea svjedoči, da koncem seda-
mnaestoga vieka, (2.0[8 1684) Du-
brovčani obnovili su su preko svoga
poklisara Gueetića staru svezu sahr-
vatsko-ugarskom krunom. Tako i g.
1699 pri ugovaranju mira u Kar-
lovcima bio je zastupan i Dubrovnik
kao gracl štićen od hrvatskih (iz Hab-
sburgove loze) kraljeva. Nešto slična
zbilo se je i g. 1718 u Poža-
re vcu.
Taj rekli bismo naravni nagon na
učvršćivanje zajednice sa Hrvatskom
očitovao se je više krat, ne samo u
pojedinim mjestim, nego i u cieloj
Dalmaciji. Ta poznato je iz povjest-
nice, da je u Dulmaciji početkom šest-
naestoga vieka nastala bila i buna
radi združenja sa Hrvatskom. Što se
pak nije ipak ni prije, ni tad, ni po-
sije oživotvorila ta želja, krivit je iz-
nimne okolnosti, mletačku protivnu
agitaciju, turske poplave u Dalmaciju
gate, ako ne baš radi dnevnosti a to
radi točnosti."
„Akil Stazio, naučenjak i prijatelj sv.
Filipa Neri-a, posjedovaše stari prepis
Biblije, o kom veljaliu da je bio iz-
pravljen od Alkuina. To saznavši izprav-
ljaei dobaviše ga i pioučiše, a Baronio
svjedoči nam da su se njim mnogo o-
koristili (Annal: ecelesiast. ad aim. 231.
n. 62). Ta Biblija je baš ona, koju
knjižnica Vallicella čuva kako blago,
kojoj oporukom Stazio ju ostavi s ostalim
svojim knjigam. Mabillon, Bianchini,
Tommasi i mnogi ju hvale kako jednu
od najdrevnijih i najtočnijih."
.Stožernik Marčel Cervino, koji po-
stade Papom, nazvavši se Marčel II., po-
sjedovaše dragocien rukopis iz VII. ili
VIII. vieka, gdje je prvi dio Vulgate
prepisan bio. On predade taj dragocieni
rukopis izpravljačim, koji se mnogo o-
koristiše, te prođje knjižnici Ottoboni,
donapokon Vatikanskoj, gdje je i danas
pravi al.m izmeđju množije rukopisa".
„Početkom šestnaestog vieka, u shrani
Rimske Crkve tla Rotonda* čuvali su
kako moći prastari veleliepi rukopis Vul-
gate bogato narešen sitaoslikam i uaki-
i toliko drugih; nu ipak kroz više
•viekova odtrgnu^ .^e sve do ovoga
vieka umrla sviest hrvatske zajednice
med Dalmacijom i ostalom domovi-
nom, pače ovoga je vieka da nikad
tako oživjela.
0 tom drugi put; za danas k6
zaključak donosimo još samo sliedeći
dokumenat dat gradu Kotoru, koji je
na kraju južne Dalmacije i koji naj-
bolje dokazuje živili ili ne hrvatsko
pravo na južnu Dalmaciju ko i na
svu ostalu.
a,
Ludovicus Dei gratia rex Ungariae,
Poloniae, Dalmatiae etc. Fidelibus suis
judicibus, consilio et communi civitatis
nostrae Catarensis salutem et gratiam.
Missis ad nostrae celsitudinis conspectum
Damiano et Marco, nuntiis et ambascia-
toribus vestris, ex parte vestra nobis
eititit humiliter suplicatum per eosdem,
quod quia ipsa civitas voštra Catarensis,
tum propter inopinabilis ignis incendia,
tum etiam propter maximam guerram
Venetorum tune nostrorum aemulomm,
de novo sopitam, et ad pacis pulchri-
tudinem deduetam, derobationes et de-
solatiooes non modicas perpessa extitis-
set, imo inulti et quamplure.s ex ipsa
civitate nostra ad extraneas provincias
et tenutas dispersi extitissent, supplicantes
nostrae maiestati vice et nominibus ve-
stris, ut vestrae communitati ac eidem
ci vi tati vestrae Catarensi in signum no-
stri regii adminiculi libertatem praero-
gativas et gratiarum privilegia, quibus
hactenus cives eiusdem civitatis nostrae
Catarensis gavisi fuissent, r atific ari
et con firm ari dignaremur, ut, iis
a nostra maiestate graciose concessis,
sicut numero sic nominibus possetis fi-
delitate multiplicari et augeri, profeetus
et honoris materia a vestra communitate
nostrae proveniret maiestati. Nos itaque
considerantes quod cum nostris fidelibus
subditis in eorum narrationibus gratiarum
praerogativas concesserimus, et dum
eorum onera removebimus, in ipsorum
quiete quiescimus, et fovemus in pace,
praemissis supplicationibas, ex parte vestri
nostrae porrectis maiestati, gratiose e-
xauditis, admissis, praemissarum liber-
tatum. praerogativarum et gratiarum pri-
vilegia, quibus hactenus gavisi extitistis,
coniirmantes ratificamus, quosque sibi
Deo propitio dictam civitatem nosiram
tim, prepis na pergameni u znamenitoj
veličini. Ni on ne izbjegne oštromu vidu
izpravljača, te ga Sirlat glavom prouči
i sravni. B. Tommasi opisa ga. Ogromni
taj rukopis bi kupljen od stožernika
Lambruschini, koji ga oporukom ostavi
Barnabitskoj knjižnici u Kimu."
Proučiše takodjer množtvo drugih ru-
kopisa, koji su bili nadjeni u Rimu, a
nadasve mnogobrojne naviaš sakupljene
po stožerniku Caraffi, predsjedniku kon-
gregacije za izpravak Vulgate, koji po
njegovoj smrti ostadoše svojina Vati-
kanske knjižnice. Neću dakako izostaviti
znameniti Correctorium iz trinaestog vieka
o kom sam ja jur govorio. Rikard Simon,
našavši u Parizu još jedan prepis istog
Correctoriuma, nije se žacao bučiti da
bi izpravljivanje bolje uspjelo bilo u
Rimu, da su izpravljaei znali za vriedni
taj izpravak: a kad tamo jadnik prevario
se, jer su rimski izpravljači i taj correc-
ctorium i mnogo drugih rukopisi u ru-
kama imali."
„Kad su tako pomnjivo sabrali sve
bogatstvo rimskih knjižnica, izpravljači
pregoše nabaviti što više rukopisa izvana.
Bilježka jedna iz strane Vatikanske knji-
Catarensem personaliter visitabimug, vel
domina regina consors nostra. carigsima
ad illas partes feliciter accedendo visi-
tabit, et tum nos, aut eadem domina
regina, super qualitatibus libertatum ve-
strarum in meliua sciscitari, 0. ^^ti
de vestro commodiori et tution >
ac libertatum praerogativif, vestrae fi-
dei itati debendis maturiu« deliberare jos?
simus. Datum Zagrabiae sabbatho pro-
simo ante festum epiphaniae domini.
Anno ejuad«m milesimo CCC octuagesimo
secundo.
Evo: //>T«/6'A-o-ugarski kralj g. 1382
zove Kotor svojim gradom, i kao re-
dovita vlast odobrava, ipotvrdjuje mu
povlastice; a sve to u ono isto doba
kad je Srbska uzvisila se bila sa kralje-
stva na carstvo, naime za cara Lazara,
trećeg nasliednika prvog srbskog cara
Dušana „silnog", onog srbskog cara
koji jesu 80000 vojske krenuo bio da
osvoji, ništa manje no sam grad Ca-
rigrad.
U ovo posljednje doba čulo se je
više tužaba na postupanje državnih
vlasti sa hrvatskim novinstvom u Dal-
maciji ; i to ne samo po listovima,
nego i po sudnicama. Zapljene su
padale ko tuča, tako mnogobrojne, da
jim nije bilo u tom obziru para ni u
Beču ni u drugim gradovima Cisli-
tave. Nazad godinu dana, malo više,
kad je ono „Kat. Dalm." doživjela
tuce zapljena zasebice, mi smo iznieli
malu statistiku zapljena u carevini,
prispodabljajuć zapljene nekih bečkih
i pražkih listova sa zapljenama dai-
mat. listova i našli smo, na temelju
podataka ministra Pražaka (koje je
on iznio u bečkoj zastupničkoj kući),
da su dalmatinski listovi plienjeni
50-100 puta više (dakako razmjerno)
neg bečki ustavovjerni listovi, rad
kojih su neki njemački-ustavovjerni
zastupnici bili stavili upit na mini-
stra pravde.
Mi nećemo izpitivati dali su za-
pljene bile opravdane, bilježimo samo
da je kroz ove dvie posljednje godi-
žnice (Cod. B. 1. 19.) čini nam znati da
je dne 21 listopada 1562 g. Marsilij
Cafano, čuvar knjiga Apoštolskog Dvora,
primio od stožernika Aleksandriskog Bi-
bliju svojinu Avellanskib kalugjera, na-
logom da ju preda izpravljačim. I baš
izpravljači često spominju Avellansku
Bibliju. Cienim da je ta una Biblija,
koju je izpravio bio sv. Petar Damjanin,
i koju on isti spominje da ju je darovao
Avellanskim kalugjerim (V. Patrol. Lat.
Migne tom. CXLV. 1. 334)."
„Dok su izpravljači radili, Florentinski
benediktinci primiše naredbu da bi naj-
bolje Florentinske rukopise Vulgate pro-
učili i sravnili. Još se danas ta ogromna
radnja tih učenih kalugjera čuva djelo-
mice u knjižnici Vatikanskoj a djelomice
u tajnoj shrani. Oni poslušaše glas iz
Rima i sravniše dvanaest rukopisa, biva
dva rukopisa njihove Opatije, sedam iz
Crtoze, i tri iz manastiera S. Marka
Florentinakog. Šaljuć u Rim razna čitanja
tih drevnih rukopisa, mudri Benediktinci
izpovjedaju da bi rado pristavili bili iz
židovskih rukopisa ono što je latinskim
falilo, ili Što bi prilično dobio bilo iz-
praviti ; a i da su se bojali da ili nebi