150 izašlo iz bolnice, te se nezna, kad će se opet bačkomu načelniku prvu pošiljku od 100 forinti,
vratiti. Možda je to bio jedan najgroznijih trenuta- j Pražka. „Politiku pako sabrala je do 21 o. mj. 827
ka čitave katastrofe, koja je postigla grad Zagreb, j for. 84 novčića."
Prizemlje i prvi kat našlo je povjerenstvo priklad- j
nim za stanovanje i smještenje bolestnika.
„Čudom se pravim smatrati mora, da su neki
objekti, koji na oko izgledaju vrlo slabi, odoljeli ka-
tastrofi. Tako naročito spominjemo netom i ostavljeni
stup Marijin na kaptolu, koj nije pretrpio ma ni
najmanje Štete. Obzirom na to, što je i crkva sv.
Marije razmjerno neznatno oštećena, umnožao se je
u Zagrebu kultus bogorodice još većma. Puk pripi-
suje to sačuvanje osobitomu čudu„.
„Milodari sabiraju se medju braćom Slovenci
i Cesi. „Slovenski Narod" pozivlje sva slovenska
družtva, neka učine koliko mogu, pa ako nisu bo-
gati i nemogu mnogo, neka pokažu dobru volju po-
moći svojoj braći. Ujedno priobćuje prvi izkaz sa-
branih milodara u iznosu od 74 for. 57 novč. Stari-
na dr. J. Bleiiveis izdao je u istu svrhu u svojih „No-
vicah" proglas na slovenski narod, u kojem ga po-
zivlje: Kamor o takoj groznoj nesreći vsa Austro-
ugarska s milovanjem gleda, nemoremo mi najbliž-
nejši susjedi, bratje po krvi, hladnokrvni ostati. Ka-
žimo s dejanjem soćutje svoje do nesrećnikov. Ako
naši darovi budu samo kapljica u moru velike ne-
sreće, naj nas to nemoti, vsaj naših darov namen
nij, da bi Zagreba razrušene crkve ali palače zidali
-- le najsiromašnejšini naj dojdejo naši milodari."
..Novice" pozi viju neka se sakupljeni darovi poši-
ljaju uredničtvom slovenskih listova, uredničtva pa
jih budu pošiljala velečastitemu gospodu Mrazoviću,
županu zagrebškomu".
Pražka „Politik" od 16. o. m. izdala je pod na-
slovom „Pomažimo potresom nastradale ZagrebČane"
sliedeće : „Elementarna nesreća, što no je snašla hr-
vatski grad Zagreb i druga hrvatska mjesta, zah-
tieva brzu i svestranu pomoć. Potresom nisu samo
crkve i mnoge kuće razorene, nego i imovina sta-
novnika dielom uništena, te osobito sirotinja neima
krova. Nu i sela su potresom znatno oštećena, i sto-
ga je nuždno, da se pritekne u pomoć stradalnikom
raznih krajeva. U nedjelju dne 14 o. m. sabirao je,
kako je poznato, gosp. Jur. dr. Ružička u Meštan-
ska beseda medju ondje prisutnim družlvom daro-
ve u tu svrhu, što no izbaciše svotu od 100 for.,
koja je odmah poslana „zagrebačkomu podupiraju-
ćemu odboru." Mi se nadamo, da će češki narod
jugoslavenskoj braći pružiti pomoćnicu ruku i koli-
ko uzmogne ublažiti ljutu nevolju." Prvi izkaz „ Po-
litikin" izkazuje 264 forinta milodara, 1 „Narodni
Listy„ donose uvodni članak vSabirajrno za Zagreb.u
„Milodari: U ime podpora za potresom postra-
dale dostavili su banu trgovačka i obrtnička komora
u Trstu 500 for., ravnateljstvo kr. višje gimnazije
na Rieci sakupljeni iznos od 76 for., gospojinsko
družtvo u Požegi 300 for., odbor u Bakru za po-
tresom postradale daljne iznose od 200 for. i 133
for. 52 ne. i gosp. Franjo vitez Lichteneger u Beču
sakupljenu svotu od 39 for. 30 novč. Odbor imovne
obćine Banija, kraj Karlovca, votirao i odaslao je
već putem kr. podžupanije u Karlovcu 200 forinta."
U Zagrebu, na 22 tek.
,,U svakoj nesreći ima sreće!
Već smo odmah iza potresa od 9. o. m. kon-
statovali, da se uz strahovitu katastrofu valja čuditi,
kako nije postradalo više ljudskih života. Kad je čo-
vjek vidio po ulicah onu silu ciglovlja od razorenih
dimnjaka i vjenaca, mora priznati, da je pravo čudo,
kako nije mnogo ljudi izgubilo glavu.
Pri čitavoj (nesreći mora se smatrati velikom
srećom, da se je potres dogodio upravo u 7*/2 ju-
trom. I prije i kašnje bila bi se jamačno dogodila
veća nesreća. Da je potres zatekao djecu u školi,
puk i svećenstvo u crkvi, koliko bi se biio nesret-
nih zasulo, koliko bjegajućih pognjavilo. Da se je
dogodio noću, užas bio bi još veći. Ljudi bili bi bez
odjeće poizletili na ulicu i u tmini nebi se bili u-
sudili vratit se u kuću.
Jedna od najvećih sreća mora se smatrati i to,
da je vodovod i plin ostao netaknut. Uz toli jak po-
tres nije se dosad našla nijedna puknuta ciev ni od
vodovoda ni od plinovoda. Tko pomisli, koliko bi se
bilo moglo dogoditi nesreće, da su po kućah i uli-
cah popucale cievi, da se je srušio ogromni rezer-
voir itd., taj će se složiti s nama, kad reknemo, da
smo kraj sve velike nesreće imali i mnogo sreće."
„Milodari. U ime podpore za potresom postra-
dale prispjeli su nj. preuzv. banu: od prejasnoga
gosp. nadvojvode Karla Ljudevita 1000 for., od pre-
jasnoga gosp. nadvojdvode Vilima 1000 tor. Njeg.
prejasnost gosp. nadvojvoda Rainer i prejasna gđja.
nadvojvodkinja Marija poslali su u istu svrhu „Wie-
ner Zeitungu" 500 for. Glavni agent „Prvoga ugarsk.
obćega osiguravajućega družtva" u Zagrebu gosp.
Sigmund Kraut predao je po nalogu ravnateljstva
družtva nj. preuzv. banu 1500 for. a. v. i to 1000
for. za grad Zagreb a 500 for. za okolicu.
Bar. Rotschild u Beču poslao je kako javlja
„Pest. Lloyd" ministru predsjedniku Tiszi 3000 for.
„Pester Lloyd" izkazuje iznos dosada kod njegova
uredničtva unišlih prinesaka 2900 torinti. Kod „Wie-
ner Zeitunga" unišlo je 1000 fr.
Češki „Našinec" u Olomucu pozivlje obćinstvo
na sabiranje prinesaka, te već u broju od 21. o. m.
priobćuju izkaz od 28 fur. Isto tako slovačke „Na-
rodne Noviny" izkazuju u br. od 20 o. roj. prvi
uspieh sabiranja sa 27 for. 25 novč. „Slovenski
„Narod" drugim izkazom svotu prispjevšu redakciji
od 118 for. 57 novč., od kojih je već poslao zagre-
LA
ENCICLICA DI LEONE Xlll
Ë S POPOLI SLAVI.
il.
Che cosa è la civiltà? La risposta è aemplice;
non altro che la perfezione sociale. Onde il vero pro-
gresso non puô esser altro che il movimento délia
società verso di essa. E siccome la perfezione so-
ciale consiste nel retto ordinamento dei suoi membri;
cosï una società sarà più o meno perfetta, secon-
dochè trae più o meno ordinata la sua vita. 11 rivo-
luzionario, lo scismatico e 1' apostolo dandosi pari
menti il vanto di condurre la società ail' acquisto
délia perfezione e di mantenervela salda come vi sia
giunta, veggiamo un po'quaie dei tre ci parli il
vero.%
È il rivoluzionario ? No. Affine di poter ordi-
nare rettamente una società di uomini, è necessario
conoscerne la natura e indi trarne le rególe. Il ri
voluzionario si dimostra intorno a questo punto a-
pertamente ignaro, ed egli stesso ne dà la pruova
più lampante, in quanto che presso di lui forme so-
ciali e statuti tutto è in discussione. Di modo elle
affine di mettere un qualche accordo tra i suoièco-
stretto ricorrere alla decisione che proviene dalla
cieca forza del numero. Indi la perpetua instabilità
nei suoi principii e nelle sue leggi sociali. Egli è
tutto simile a quell' architetto, il quale ignorando le
leggi délia meccanica non fabbrica palazzi, ma ruine,
ed a quel pittore, il quale non conoscendo le regó-
le delle proporzioni non dipinge immagini vere, ma
mostruosità. Bene. Sarà forse veritiero io scismatico ?
Nemmanco. Egli porta scritta in fronte la sua eon-
danna: giacchè scissura non dice ordine, ma disor-
dine. Chi dice il vero è 1' apostolo. Si 1' apostolo, e
ne è garante lo stesso fondatore del cattolicismo
Cristo, íigliuol di Dio. La missione, che il Cristo eb-
be dal Padre, fu di redimere e di riordinare l'uomo
guasto dal peccato nella totalità del suo essere, os-
sia in quanto essere sociale, e come 1' ebbe, cosi l'a-
dempî, e adempiendola insegnó tali dottrine, che
messe in pratica sono d'infaliibjle effetto quanto al
dare assetto ed ordinare qualchesiasi società disse-
stata e disordinata. Se il cerusico coll'arte sua sa
aggiustare le membra rotte, se il meccanico sa rac-
conciare la macchina guasta; chi potrebbe dubitare,
che il Fattore dell' uomo non abbia saputo ricondurlo
a quell'ordine, dal quale egli avea traviato ? Si, egli
sapea ricondurvelo, e come sapealo, cosi ha voluto
ináegnarne la via colle sue dottrine. Or l'apostolo,
quando si presenta ai popoli ed alie nazioni si pre-
senta appunto con tali dottrine infallibili alla mano,
e queste insegna in privato, queste predica in pub
blico, e queste con ogni studio ta che informino le
leggi e correggano i costumi. Indi 1' inizio del vero
progresso, il vero ordinamento sociale nel quale con-
siste la vera civiltá.
Vole te vedere la ragione intrínseca di tutto
questo ? Cercatela nella base dell' edifizio sociale, che
rivoluzione, scisma e cattolismo si adoperano parti-
colarmente di costruire per conto proprio. Su che si
appoggia quella délia rivoluzione? Su lo sbriglia-
mento delle passioni : stantechè ponendo essa a prin-
cipio fondamentale del suo statuto la sconfinata li-
bertà di pensare e di coscienza, ossia di dottrina e
di opere, secondo il libito dei singoli membri délia
società, non altrimenti che F Eolo favoloso, abbattuto
ogni più valido rattento, spalanca la porta al folto
e sfrenato stormo delle passioni umane. Le quali a
guisa de' venti furiosi, scombuiando le menti e met-
tendo a soqquadro gli animi, di lor natura non pos-
sono apportar altro, che il disordine. Lo scisma non
ne sta meglio per altro capo. Esso è parto dell' am-
bizione, la quale colla frode e colla menzogna ribel-
lando alla suprema autorità délia società cristiana,
commise nella Chiesa greca il più grave disordine,
che possa accadere in una società : la scissione delle
membra dal capo. Or come puo essere maestra au-
torevole di ordine quella Chiesa, che dà P esempio
in sè del più deplorevole disordine sociale ? Non cosi
il cattolicismo. La sua teórica dell' edifizio sociale
non si fonda sulla turbinosa arena delle passioni, ma
su la salda roccia del principio opposto. L* apostolo
S. Giacomo notó 1' errore massiccio, nel quale cade
chi vuol fondare la società su le passioni, scrivendo
ai fedeli: Unde bella et lites in vobis; nonne hinc?
ex concupiscentiis vestris, quae militant in membris
vestris f1) Le guerre, le lotte, i litigi e tutto ció, che
mostra discordia di animi e disordine, donde pro-
viene? Esaminate e troverete che tutto il maleram-
polla dalle vostre passioni, come da radice velenosa.
Indi prosegue ad insegnare la maniera di reinte-
grare 1' ordine turbato, la quale tutta si assomma in
quel principio pratico insegnato da Cristo e posto
quale condizione necessaria a quanti lo vogliono se-
guitare2), vale a dire nel vincere mediante un' assi-
dua lotta le passioni cagione del disordine cosi del-
1' individuo, come délia società. Or taie essendo la
dottrina, che predica l'apostolo nella sua missione
ai popoli, ne deve infallibilmente seguire, che il nuo*
vo edifizio sociale, su di essa fabbricato, sia 1' edi-
fizio dell' ordine, mentre quello délia rivoluzione e
dello scisma si manifesta 1' edifizio del disordine. Indi
sgorga limpida la conclusione, che il motto civiltà,
progresso su la bandiera délia rivoluzione e dello
scisma sia il motto dell' inganno e délia decezione,
e sul vessillo dell' apostolo del cattolicismo il motto
d'irrepugnabile verità.
Prinosak
za sagradjenje katoličkog hrama u Sarajevu,
sakupljen sredstvom Hvarskoga Ordinariata.
I. Hvar: Andrija Ilić Biskup Hvarski f. 20,
Scarpa Prepošt kaptola pokojni f. 5, Ivan Kačić
Dimitri kanonik t. 5, Stjepan Siminiati kanonik f. 5,
Lukšić kanonik f. 5, Juraj p. Domančić f. 2, Ivan
p. Paulovič f. 2, Kasandrić p. Franjo f. 1, Josip. p.
Grimani f. 1, Antun p. Devecchi f. 1, Ivan Kasan-
drić pk. Petra f. 1, Skupljenih u Crkvi f. 1:30,
Skupa f. 49:30.
II. Starigrad, Skupljenih u Crkvi f. 7:80.
III. Dol, p. Juraj Carić nov. 50, Skupljenih u
Crkvi f. 1:65, Skupa f. 2:15.
IV. Vrboska, p. Luka Lučić f. 1, Skupljenih
u Crkvi t. 2:40, Skupa f. 3:40.
V. Vrbanj, Skupljenih u Crkvi f. 1.
VI. Sućuraj, p. Juraj Plančić nov. 50, Skup-
ljenih u Crkvi nov. 32, Skupa nov. 82.
VIL Vis, Vitez Petar Dojmi Delupi načelnik
f. 2, p. Juraj Zudenigo Nadžupnik f. 1, p. Polonij
Zanella f. 2, p. Stjepan Siminiati f. 1, Ivan Fattori
porezni priglednik f. 1, p. Cvietko Marasović f. 1,
Nikola de Jakša bilježnik f. 1, Marko Radovani
c. k. porezar f. 1, Klemente Krizomali c. k. carinar
nov. 50, Viktorij Vida carinarski priglednik f. 1,
B. P. Siminiati ljekarnik f. 1, Marko Rocchi i braća
mu f. 1, Antun Topić f. 1, Angjel Siminiati f. 1,
N. Bradanović f. 1. Ana Fabrio f. 1, B. Siminiati
djak. nov. 50, Grgur Pećarević djak nov. 50, Franjo
Mrdešić nov. 50, Matij Siljić nov. 50, Lovro Per-
ković nov. 20, Matij Tornić Kurtelačić nov. 20,
Vinko Pećarević Gundula nov. 10, Puhalović Marko
nov. 20, Pećarević Grgur nov. 20, Ivan Parafijanović
nov. 20, Dinko Klarić nov. 20, Petar Antićević nov.
20, Skupljenih u Crkvi f. 7:40, Skupa f. 28: 40.
VIH. Komiža, Borčić p. Petar župnik i. 2,
Brajčin p. Juraj f. 1, Petrić p. Šimun f. 1, Mrdešić
p. Antun f. 1, Giaconi Jakov načelnik f. 1, Marin-
ković Ivan f. 1, Marinković Jakov f. 1, Ivčević
Mate i. 2, Jurjević Marija f. 1, Kuljiš Gorica Mar-
garita nov. 10, N. N. f. 1, Skupljenih u Crkvi f.
7:17 Skupa f. 19:27. (Sliedi konac.)
^^aaaaAAAAAAA^<-—
Dopisi.
Komiža, 20 studenoga.
Prošle nedjelje čuli smo preko župničke sv.
Mise, kako je Presv. i Prepošt. naš Biskup naredio,
da se po svih crkvah njegove Biskupije prostije
svetčano hrvatski za nas toli zanimiva Okružnica
„Grande munus3. Već se ta misao zaznala ovdje
prije prošle nedjelje, pa svih, koji predja, vjeru i
narodnu slavu ljube, i koji se nestide svog dičnog
roda, svoga jezika, svojih svetinja, obuze nekakvo
zadovoljstvo, nekakva utjeha, misleći, da će tom
prigodom i naš puk poznati, da i mi, ko što ostali
narodi, imamo osobitih odvjetnika na nebu, koji će
Gospodina prositi, nek dopusti, da sve grane velikog
slavjanskog naroda budu svezane jednom ljubavlju,
jednom vjerom, pravom vjerom — katoličkom vjerom,
koja je svakoj kreposti temelj — da tako i u duhu
i u tielu budu jači, složniji. Tomu baš smiera
Okružnica „Grande munus". U svakomu bez iznimke
dobar i povoljan utisak učine velike rieči Sv. Otca,
svakomu si na licu proštio veselje, što često opažam
kod našega puka — bez stranačkih razlika — kad
što čuje govoriti o pobjedah, o dobru uspjehu, u
obće o slavodobitnim djelim hrvatskog naroda, to
svih hvata dragost, svi se uzhitom diče takvimi čini!
Isto sada svi odobravahu, svi hvaljahu Svetog Otca,
što se i za naš narod brine i njega ljubi. Želio bih
bio, da ovom prigodom m. p. Petrić bude upoznao
naš puk o tisućljetnici, o privilegiji glagoljice; mi-
slim, mnogo bi tim bio zanio puk, mnogo zname-
Epist. cath. C. VI, v. 1.
2) Si quis vult post me venire, abneget semetip-
sum. Matth. XVI, v. 24.
„Plod prvi neka kod nas bude: „Bratovština
•molitveu, kakovu je sv. Otac Pio IX. Breveom od
12 svibnja 1852 odobrio, a kojoj je bratovštiui
svrha: moliti se Bogu za milost: neka se iztočna
crkva opet sjedini sa zapadnom.
Ovakova bratovština nemože se uvesti bez
znanja i privolje biskupa Ordinarija. Ja sam posve
uvjeren, da će kako Nj. Uzorilost stožernik i nad-
biskup naš tako i svi drugi visokočastni Ordinariji
povodom ove enciklike sv. otca radostnim srcem
privoliti, neka se ova bratovšiua u biskupijah Nji-
hovih uvede, bude-li samo kumino svećenstvo, ko
jemu bi uz mnoge druge dušobrižničke skrbi i po-
slove još i rukovodstvo ove nove bratovštine pri
palo, za uvedenje iste bratovštine zaprositi voljno.
Da nebude suvišne pisarije. mogli bi (tako
ja mislim) gg. podarcidjakoni okružnicom župnike
sukotarane svoje zapitati o tom, te prama odgovorom
dobivenim Ordinarijatu zamolbu podncsti.
Da pako gg. župnici razabrati mogu, kakove
su dužnosti Članova ove bratovštine, evo jim odgo-
vora: Svaki dan moliti 1 „Otče naš" i 1 „Zdravo
Marijo" i dodati uzdah: „sveta braćo Oirile i Me-
tode, molite za nas!"
Povrh ove jedine dužnosti (koja u ostalom ni-
koga pod nikakov grieh neveže) preporuka se ela-
novom: 1) da na blagdan sv. Cirila i Metodu (dne
5 srpnja) ili na jedan povoljan dan u oktavi na
namienu bratovštine sv. misi prisustvuju, (svećenici
sv. misu žrtvuju,) i sv. pričest nakon sv. izpovieđi
Bogu prikažu; 2) da prijateljem i znancem prepo-
ručuju, neka se u bratovštinu upišu.
Oprosti pako, koje je sv. otac Pio IX članovom
ove bratovštine udielio, jesu ovi:
I. Obilat oprost nakon valjane i dostojne sv.
ispovjedi i pričesti a) na dan kada se u bratovštinu
upiše, ako se u kojoj crkvi ili javnoj kapeli na na-
mienu sv. otca njeko vrieme moli; b) na čas smrti,
ako se presv. ime „Isus" barem u srcu zazove;
cj na sam blagdan ili na koj dan u oktavi sv.
Cirila i Metoda.
II. Neobilati oprosti: a) 7 godina i 7 kvadra-
gena (po 40 dana) na 4 kvaterne nedjelje; b) 60
dana za svako dobro djelo, Što se barem skru-
šenim srcem pobožno ovrši.
Molitva bratovštine samo preporučena jest
ova: „0 Bože, koj si nas po sv. braći Cirilu i
Metodu u jedinstvo vjere pozvao: sadruži opet našu
razlučenu braću i sestre sa svetom katoličkom
crkvom, da bude kako na nebu tako i na zemlji
jedan pastir i jedno stado; što Te molimo po za-
slugah Isusa Krista, po zagovoru Marije Bogorodice
i svetacd Cirila i Metoda te svih svetih. Amen."
Prama svemu tomu preuzeli bi Ordinarijati
dati naštampat sliku sv. Cirila i Metoda sa kratkom
pripomenom dužnosti članovi, oprosta, i molitvu,
pak ove slike župnikom prama zamolbi pošiljati;
župnici, pako imali bi 1) župljanom svrhu bratov-
štine itd. preporučiti, 2) članove i imenik upisati,
te jim slike darovati, upisavši jim ime i pridiev
na sliku (kako to n. pr. i kod bratovštine preči-
stoga srca B. Dj. Marije biva), koje se u ostalom
upisivanje najsgodnije u sakristiji posije sv. mise i
večernice obavlja; 3) dane za sv. izpovied i pričest
jednu nedjelju prije oglasiti te onda u izpovjedao-
nicu doći.
Valja sve to za braću u onom smislu, kako
sv. Paval I. Cor. 1, 10. piše, kako je Gospodin
(\Joan. 17. 21—22.) Otca nebeskoga molio; a pošto
je istina što sv. Jacob (5, 16.) veli, vriedno je či-
niti za braću, na što sv. Paval u poslanici I. Tim.
i 2. 1. opominje, a napokon ako i neznatno proraćuniti
vrieme (Actorum 1-7), znamo ipak moć molitve
: Joan. 10 24.) i blagoslov njezin (Jac. 5. 19—20.).
Josip Le]tpumer}
kanonik l'azui.
.... _. fl^v. -«Ć-O
X3 opisi.
Drniš, 17 prosinca.
•'" Imali smo žalostan prizor ovih dana: odličan
hrvatski rodoljub bio je izdajnički napadnut od jednog
srbina, jer mu katolička vjera i hrvatsko ime ne-
sretniku mrzko. Neću dalje, jer je stvar na sudu.
— Evo Vam imenik prinosnika i podpisanih svota
sakupljenih u ovoj hrvatskoj varoši za postradale
od potresa u milom našem Zagrebu.
Obćinsko vieće tor. 30, Marko Nakić načelnik
f. 10, Mihovil Čarć Plenković f. 20, Marko Živko-
vić Šupuk i. 10, Petar Skelia f. 2, Dr. Mate Gru-
bišić f. 2, Alek. Miović f. 2, P. Miović f. 2, Granić
c. k. Sudac for. 2, Ljubić c. k. pristav i. 1, Ivan
Radnić t. 2, Petković činovnik n. 50, Juras činovnik
n. 50, Nikola Dr. Katnić i'. 5, Ante Vukasović f. 5,
Dr. Buzolić liečnik £ 5, Frane Sare f. 2, Vlahov i'.
2, Dr. M. Difnic f. 5, Ernest Katić f. 10, Makauz
f. 1, Ivan Mili6 Štrkalj 1. 5, Paško Skelin f. 3, Ja
kovčev t'. 1, O. Bone Labor f. 3. 0. Jerolim Veža
f. 2, Mihovil Novak i. 2, Vinko Koštan f. 1, Mate
Kulušić f. 2, Makso Vukasović f. 1, Nikola Vežić
f. 2, Toma Adžija f. 1, Beroš f. 1, Pupini Ante f. 1,
0. Andrija Copić f. 2, 0. Marko Čačić f. 2, 0. Dane
Gdjirlić f. 2, Grgo Dželalija seljak novč. 50, Ante
Radnić f. 1, Petar Nakić f. 1.
Ukupna svota iznosi f. 152 n. 50- Ista je jur
odposlata velemožnom gospodinu načelniku Mati
Mrazoviću u Zagreb.
j Novigrad, svršetkom godine.
Da znadu u svietu da srao i mi živi, šaljemo
ovaj duboki glas iz pustinje zaboravljenja. Jur četiri
mjeseca morala je biti po zakonu naša učiona otvo-
rena, kada tamo nema ništa. Novigrad jedan izmedju
poglavitijih varoša kotara Zadarskoga već od 50
godina stekao je sreću da uživa učione. Starije
Vlasti skrbile su se brižljivo da šalju sposobne i
| izvrstne učitelje k nama. Mi smo njim za to bili
uvjek harni. Naša su se djeca neloše vježbala, učila
i napredovala. Ove godine pak mi nemamo učitelja.
A s čega? Neznatno. To jedno znamo da ga nemamo.
Poznato nam je kako se ovo mjestno školsko
Vieće skrbi da ga dobije, znamo i izpoviedamo na
čast istini da kotarsko Školsko Vieće svom snagom
udara da nam ga dobije, ali nam se čini da Pokra-
jinsko Školsko Vieće nemari.
Aj, ljudi božji Pokranjiskoga Vieća, probudite
se i za nas7 pošaljite nam učitelja. Zašto su zakoni?
čemu tolike naredbe? Nemojte da spomenemo u
ovom poslu ono: s glave riba smrdi. Naša su djeca
razpuštana po putima, zaboraviti će i ono malo što
su bili naučili; zlo po nje, gore po nas, a jaoh do-
movini koja goji sinove razpuštane. Dakle?
gnjev? Zato Antica nije znala, ona mucaše i uhvala
se je u Boga.
Kad se ona uredi, podje u posjednicu kod ro
ditelja, kamo i Fernand do malo udje, ali ne javiv
ko obično svoj povratak. On zagrli mater i sestru,
pak gledajući otca u lice reče mu turobnim glasom:
Težko je, otče, vidjeti svoje diete da umire.
— Zašto taj govor, zašto tako tužna stav?
nadostavi g. Borel; Antica je dobro, ja ne vidim da...
— Antica je dobro, otče moj, ali onaj koji ju
je spasio možebit da će platiti glavom svoje vele-
dušno požrtvovanje.
Mati i kći tužno se lecnuše, a stari liečnik obori
očima na tle; pak osovivši se reče:
— Kako ti to znaš?
— Jutros kad sam izašo, odgovori Fernand,
susreo sam mu slugu; njegovo lice zabunjeno pri-
straši me i upitam ga. Znao sam tada da Petar,
smrznut na povratku iz Creux de V Ours, na mukam
bi preko sve noći; a i sad nit mu je sana, nit po-
činka. Jedanak pozvaše liečnike od T. i od C. ; no
obojica bijahu pošli na daleko, odkud se još ne po-
vratiše. Uz to, nadostavi stari sluga, bol sve to više
napreduje, nit ima tko da ju obustavi.
— Potrudite se do gospodje Kernolan-ove, rekoh
mu ja, upitajte ju: bili meni bilo dozvoljeno da joj
pohodim sina?
, 21 prosinca.
Mudri Falb držao je i kod nas predavanje o
svojoj potresnoj theoriji. Ja mu isto predavanje ni-
sam slušao, te mi je sada i milije, što nisam. Taj
dopisić pako nebi Vam g. Urednice ni šiljao, da
nije „Obzor" od 20 t. mj. medju drugim izneo i to,
čiuie je isti mudri još počastio naše hrvatsko sve-
ćenstvo; valjda mu je ta idea sunula poslie „hrvat-
ske gostoljubivosti" u glavu. Tu se veli, da nam
je na kraju, dakle za coronu svoje učenosti čestitao
radi prosviećenoga svećenstva, koje nije upotrebilo
nesreću u svrhe crkvene, predočujuć ju kao Božju
kazan, koju valja pokorami izmiriti. Sjeguran sam,
da će hrvatsko svećenstvo, kako je to javno izre-
čeno, u sabornici pred mnogobrojnim obćinstvom,
takovu čestitku i javno od sebe odbiti, i turiti ju u
koš Falbova mudrovanja. Vi pako izvolite Dalma-
tinskomu svećenstvu javiti, neka propovieda narodu:
stigne li ga, što dobri Bog nedao, ta nevolja, koja
je nas stigla, neka pozove samo Falba u Dalmaciju,
kako su ga i neka naša gospoda pozvala, pak će
potres prestati. Ta i onako Bog nepostoji; kad bi
postojao, bio bi onda, kad je Falb to izrekao, barem
stolcem pod njim potresao, i tako ga barem sjetio,
da bi ipak mogao postojati. U istinu, da mu je
theorija o potresu potresna. Sreća za nas, što ne-
plaća Bog svake subote.
Vaš prijatelj.
On na me baci živahan pogled harnosti, pohiti
u kuću i u tili čas se povrati.
Izvolite, gospodine, reče mi.
— Ja unidjoh; vidio sam Petra, i bojim se da
njegovoj bolesti nepomogne moja slaba znanost,
nemam ni izkustva, ni smionosti, ni uma kojeg izi-
skuje tako pogibeljan slučaj; trebat će da tko drugi
vještiji od mene odprati me do njegovog odra... tre
balo bi, u jednu rieč, namah liečničkog dogovornog
mnenja...
— Da, prihvati hladno g. Borel; naši sudrugovi
koji su u okolo oni su za to....
— A ne rekoh ti, otče, da kad jih potražiše,
oni odsutni bijahu ; do večer na njihovom povratku
bit će kasno...
— Dobro, a šta mogu ja?
— 0! otče moj, poviče Antica, zagrlivši ga
svojim rukama, nemoj tako! Ti možeš, ti imaš poći,
stajalo koliko stajalo tvojemu srdcu, tebi je tražiti
da spasiš onoga koji umire mene radi!
Gospodin Borel blied, za čas oklievaše, iztrgne
se napokon ljubezno iz kćerina naručaja; svrati
svoj pogled na nju neopisivom njegom, pak pristupi
Fernandu, rekavši mu:
— "Sliedim te".
Nakon malo udjoše obadvojiea u sobu k Petru.
Sa glavice nad Bolom, dne 16 prosinca.
Evo me da se malo odmorim, motreć morem
dugoprostirajuei se Hvarski otok, narešen varošima
jedan liepši od drugoga; pa da promjerim okom
obalu i razgledam pod sobom negdašnji od Neretvana
sagradjeni grad, a sad bieli varoš Bol, Saračenske
ruke ruševina. Zanese mi oko, i pozorno ga pazeć
uvidih gdje se je počeo micati, kao da će sad na
junački korak. Duša mi odahne a srce zavapi: Na
noge se mladi sudrugovi hrvati! vi nade otačbine
na noge! Vrieme je da za budućnost mislimo. Duž-
nost me je i prvo zvala, da se latim pera i štogod
javnosti iznesen ; ali quod differtur non aufertur. Evo
me danas, da gospodu čitatelje na stanje našega
domaćeg narodnog razvitka upozorim.
Svak je s oduševljenjem čuo imenovanje gosp.
Vužia za našeg načelnika, a osobito narodna stranka,
cieneć, da, stekav njega, stekla je pobjedu svega što
je narodu milo, sveto za hrvatska prava, pa da će
se jedan put postignuti u Bolu žudjeni cilj, i da
krasne ružice koje su do sad stale pokunjene odsle,
okriepljene hrvatskim duhom, procvasti će i kititi
naš Bol, naš mili došle zapušteni zavičaj. Pa koliko
čemeran ne bi bio jad domoljubim kad bi se u svom
mnenju prevarili? Slutimo; ali uhvamo u Boga da
ćemo se prevariti misleć da je Gosp: novi Načelnik
pohrlio za svojim predšastnikom. Sačuvaj ga Bože
toga. Ako Stara lija pope ga na tu čast, nadaj uć se
s njime razpolagati, tu se prevari; jere on kao iskren
narodnjak neće se na to puštiti. Nu imaju neki koji
tvrde da je Vužio protivan narodu. Mi ipak mi-
slimo o njem kako se može misliti o poštenjaku,
jere se posebna narodna svojstva u njem pokazuju,
te puštamo neke da slobodno o njem govore što im
drago možda i za nenavidost. Nego kad bi se obi-
stinilo što drugi govore, tada bismo napomenuli gosp.
Vužiu, da do 4 mjeseca dolaze novi izbori, u kojim
bismo poduzeli sve mjere potrebite da neizpade iza-
bran ni on, ni onaj kandidat protivne stranke, buduć
nam poznato da osoba koju protunarodna stranka
kani predstaviti jest protivna našem narodnom duhu,
buduć da nigda ju nečusmo materinskim jezikom
govoriti ni u njemu se izobraživati, a s druge strane
čovjek bez vjere. A mi svakako hoćemo imati čo-
OpaziviŠi ih gdje ulaze gospodin i gospodja Kerno-
lan, koji stajahu uz bonika, podigoše turobno svoja
lica ; Fernand izmieni s njima simpatičan pogled, dok
stari liečnik, noseći na bliedom svojemu čelu nepo-
mrsivi znak mržnje tek svladane, ušao je uprav
k uzglavniku bonikovu. On ga izvidi potanko; i
stade osluškivati teški odisaj; pridrža u svojim ru-
kama za mnogo vremena onu blagodarnu ruku koja
odtrgnu Anticu od smrti, i koja je onda gorila go-
rućom ognjicom. I kako se je on upuštao u izpiti-
vanja, njegove crte gubile su ledenu strogost; nje-
govo srce otvaralo se na sveta ganuća milosrdja i
grizodušja; neko čuvstvo nepoznato, plemenito i u
isto doba krotko, zaokupi ovu osvetljivu dušu.
Petar, čameć u duboku mrtvilu, nit što ču, nit
što vidi. Kad g. Borel dovrši svoje dugo izpitivanje,
podiže ga na uzglavnike s najnježnijom opreznostju;
pak osovivši se reče tihi jim drhtećim glasom:
— Upala je plućne opne i pluća...
I obrativši se k g. Kernolanu:
— Oprostite mi, reče mu.
- Krivi bijasmo obojica, odgovori sjetan ne-
veseo stari bilježnik — Oprostite i Vi meni !...
Cu se jecanje i ugušeni lelek; pak ove dvije
osobe, koje bijahu jedna drugoj protivnice od toli-
ko vremena, združi bratski cielov.
Izpuni se Antičin zavjet.
risposta sotto il numero vigésimo. In essa vi si dice,
che se l'uomo libero non ha facoltà di uscire di
patria, non si puó dir libero, alioquin liber non est,
si de patria sua quis non audet egredi : ehe chi è
libero, se va in altro paese, non fugge ma sempli-
eemente esce dal medesimo : porro si liber est, et
iure nullius conditionis nexibus tenetur obstriofus, non
fugit, sed exit de patria sua. Sommo è il vanto, che
si dà meritamente 1' età moderna di aver cáncellata
dal códice penale la tortura. Or nella risposta al
numero ottantesimosesto viene essà condannata come
iniqua ed esecrata coma crudele, stante il principio
fondamentale, che la confessione deve essere spon-
tanea e non violenta, quam rem (la tortura) nec di-
vina lex, nec humana prorsus admittit, cum non in
vita, sed spontanea debeat esse confessio, nec sit vio-
lenter elicienda, sed voluniarie proj erenda. E dimo
strata la giustizia sia che il reo confessi, sia che non
confessi, si conchiude : relinquite itaque talia, et quae
hactenus insipienter exercuistis, medullitus execramini.
Durante il desinare il re solo sedea alla mensa, la
moglie, e 1' altra famiglia se ne stavano adagiati o
aulle seranne o sul suolo. La risposta quarantesima-
seconda combatte tanto orgoglio nel Sovrano, e gli
ta capire, che essendo egli simile agli altri dovea
deporre quel fare superbo e pigliar esempio dai
principi santi e da Cristo stesso nostro Signore : non
tam praecipientes, quam suadentes horiamur, ut ad
christianae réligionis cultores principes attendatis, et
humilitatis eorum considerantes fastigium7 deponatis
ex vobis omne ad nihil utile supercilium. Il principio
délia umiltâ cristiana congiunto con quello délia so-
vranità è qui predicato, mezzo efficacissimo ad im-
pedire il dispotismo.
Ed eccovi il popolo slavo délia Bulgaria, mercè
1' opera del Papato, messo in su la via délia civiltà
con savie lëggi in mano, con savie istruzioni innanzi
agli occhi, e con savi maestri al fianco, i quali lo
facessero con piè sicuro progredire nella medesima.
Nè Papa Nicolô fu solamente iniziatore energico
délia civiltà slava in Bulgaria, dovette esserlo ancora
nella Serbia, nella Bosnia, nella Moravia e nella
Boemia : giacchè 1' ambasciata búlgara e la solenne
risposta inviata da Roma essendo accaduta quando
appunto fervea 1' opera dei santi apostoli Cirillo e
Metodio nei grandi Statá délia Moravia, è del tutto
verosimile, che dalla Bulgaria il bene sociale sia
stato comunicato agli altri popoli slavi dei paesi
citati. Del che possono valer di prova la comunanza
di schiatta e di lingua, la contiguità e le mutue co-
municazioni, ed il fatto storico, che circa allo stesso
tempo incominciarono a spandersi fra di essi e frut-
tificare i semi délia civiltà. E come non abbandonô
Papa Nicoló 1' opera incominciata promovendola col
mandare in Bulgaria nuovi aiuti di maestri e nuove
istruzioni in risposta aile nuove domande venutegli
di colà, cosi i suoi successori e in Bulgaria e negli
altri paesi slavi la proseguirono sull'esempio lumi
noso del gran Papa, che 1' avea intrapresa.
(,Segue la fine.)
Hoće vnk dlaku ali ćnđ neće.
Io vo gridando pace, pace, pace;
Pel gonzo che la beve grosso e tace.
Petrarca.
Ako je grad izgorio, slova su ostala; tako naš
narod prigovara, kad hoće neko da se opravda, a
tamo jadan ne može. Tako ja pripievam Don Ivu
Stojanoviću, koji, pokle nije mogo svietlim obrazom
v idilo, a vidi se i dan danas, da su braća po otče
voj smrti zajedno živući puno i puno koristovali o-
bitelj, obogatili ju, dali joj ugleda itd. Odgovaram:
to je istinito, ali to su po sve riedki slučaj i, rekao
bi talijanac „rari come le mosehe bianehe"; to je
iznimka, a zna se dobro da ,,1'eccezione non forma
ne distrugge la regola"; da praktično u obće ima
mo sliediti što nam narav zapovieda, a riedko što
kakva iznimka, i to kad smo stalni da će koristiti.
Iz ovoga će svatko razumjeti, da narav ista iziskuje,
da svaka župa ima stalna upravitelja, to jest žup-
nika. —
Sada pitam: što se pod imenom zupa razumije
u Crkovnom Pravu? beneficium duplex cui cura a-
nimarum adnexa est. Po Pravu dakle župa je dvo-
struka, sve ono što u obće vriedi za nadarbinu vriedi
i za župe, jere privezano duhovno pastjerstvo ne
čini da ona prestane biti nadarbinom, a to se razu-
mije i iz navedene oznake. Nadarbina pako kako ju
označuje crkovno pravo jest: ,,jus perpetuum perci-
piendi fruetus ex bonis ecclesiasticis provenientes,
propter officium spirituale, cui jus illud auctoritate
eccl. adnexum est". Promozgajmo dobro ovo rieči i
vidi ti ćemo, da najprva i najglavnija idea što proiz-
lazi iz njih jest neprestanost, psrpetuitas, i to dvo-
struka, jedua se tiče nadarbine, a druga nadarbeni-
ka. Neprestanost nadarbine znači da jednom osno-
na polje, pritaja svoje svietlo ime. Ali, Don Ivo, ko
se srami podpisati što piše, tim se sam osudjuje, toli
više kad mješte razloga same lerske ogrdotine do-
naša. Ja Vam i to, Don Ivo, praštam, jer sam os-
vjedočen da je istinita ona Vaša: vavjek mi je sila
nahodit se med ju čeljadi, kako da sam panuo iz
mjeseca. Možda nijeste znali kakvi su običaji bieloga
našega svieta, ali sad kad ste obaviešteni, podstavite
Vašim sastavcima svietlo Vaše ime i bezime, jer
nije pošteno bacit kamen a sakrit ruku.
A sad prorazgovorimo se. Vi, Don Ivo, opisu
jete našu dičnu Katoličku Dalmaciju kako ženetinu
uskošenu, zlobnu, papricastu, beginu, koja obtere-
ćena boškima i kraljesima ne govori offičije, te ča-
soslovce (sic), nego svaki dan jal na prozoru, jal na
putima protresa svakoga, i praje ću, ću, ću, ter Vas
prevarila, jer ste Vi cienili da će besjedit i sipat
blaga božijega : mudroslovja, bogoslov ja, i tumačenja
svetijeh pisama; a kad tamo nema toga nizalieka;
jer je zabila u glavu da protresat, brukat, ružit jest
Pastorala. Aferim, Don Ivo! A gdje bi Vam bili
dokazi? Zar biste Vi znali i našli politički list, koji
se bude jedino tiem bavio što ste Vi nabrojili? A
nijeli K. D. dosta duhovnieh liepieh razpravica o-
bielodanila, koliko joj je prostor dopuštao? Dali ste
bili doma kad ste to cienili? Pa se stoprv sad sje-
tiste, iza kako K. D. jur jedanaestu godinu života
navršila? I to baš sad kad ne K. D. nego sam
Vas ja razložito pokarao? A jer je K. D. moj sa-
stavak primila, Vi bacate žuč, i tako bezsramno ju
psujete? To Vas, moj Don Ivo, osudjuje: jer srčba
zamantrava glavu gore nego vino: a govorit štogod na
usta dodje, to* je najlakša stvar, ali se valja, moj
Don Ivo, i obraza spomenuti.
Da, to se razumije, K. D. ne gradi Pastorale
kako quel povero diavolo di Don Ivo Stojanović,
koji se diči i bielomu svietu pripovieda: „njegovo
podrugivanje čim zaklinje napadajuće gdjegod mu-
šice, i popase, njegovo ne htjeti gradit boške i aa-
pise, ono zaintačit, da ne treba pročaktat svete riječi,
kad koji belajet koga snagje, to što sve narod zah-
tjeva koji sam svjedoči „da je demokratik do
kraja."
Da K. D. ne misli, a kamoli piše, da se je
„stara gospodja Mare dičila da je slavjanka, da je
izašla iz vlaha, da su joj s toga mrzki jezuiti, da
premda je po vjerozakonu odrta lacmanka, pohva-
lam pripieva crkvu pravoslavnu; da joj je žao um-
rieti samo što nemože dočekat vidjet vas narod slo-
bodan^. Si figuri! To može doć na pamet popu, „ od
toliko bešica ohrdanu, i iznevjerenu već od svie-
tine," Take pastorale, Don Ivo, slobodno ,,K. D".
nezna pisati, niti bogetati i S. se Vlahom zaklinjati.
To je osobita mana sugranastog pustinjaka (a ne-
mojte se žicati, Vi ste si to ime sami nadjenuli).
,.K. D." nije nigda lajala, niti su ju biskupi
tako karali, kako Vi, Don Ivo, pišete; presvietli
samo su obzir priporučivali, da se nebi osobe vrie-
djale. Ali ni ja ni Vi nijesmo pozvani da sudimo
ponašanje presvietlih. Dakle nam je bolje mučati.
,,K. D." nije nigda glamazala, niti bi to dopustio
naš brat, vrli urednik Prodan, koj ima i duše i
obraza; a ako je htjela temelj utvrditi, imala je
zašto: a cienim da nebi nitko silu odobravao, kojom se
je ovo jedino pravo katoličko glasilo ugušiti htjelo:
sve je popovstvo ustalo, Vi ste, Don Jvo, iznimka,
koji hvalite očigledno samosilno ponašanje. Prosit!
,,K. D." nijesu u tamnicu zaprdili, a zašto bi
ju, kad Vi, Don Ivo, možete slobodno pisati: „Jad
gori nego prije dal 15 in poi." — „A posije njega
(francuzaj ko je bolje mogo razkopat biće i djedo-
vinu Dubrovnika, blažena mu majka! Veće su mi
izjeli do crna iza nokata." Kad možete pisati da:
„Srbija i .Crnagora preko tanti annessi e connessi,
mogli bi liepo udomit vašu momicu; biva ždroknut
nam ono crna što nam je iza nokata ostalo." Kako
dakle Vami otvorena usta, a drugomu zatvorena su
sedam pečata, i to kad nebi za živu glavu govorio
kako Vi divanite? Baš bi liepa bila!
# * *
Vi, Don Ivo, velite da je Dubrovnik lizao
svakoga u mladosti, do dusmana, i da je bio od
svačije, toli da je zadobio ime: sette bandiere; da
je Srbe vodio za nos i dobro bričio. A dokazi ? Kad
ste rodnomu zavičaju to predbacili, dokažite mu ba-
rem te ljage. Ja pak znam, daje Dubrovnik ne lizao,
nego svedj i svuda znao zube ukazati i obraniti po-
šteno ime; znam nekoliko puta, da nebi gosta izdao,
0 dlaci da nije imo jada i preko brka; znam da je
svakomu pošteno plaćao i znam da nije zerutu po-
puštao okrutnomu Kara-Mustafi, Sviatoj Rusiji, tvr-
doglavomu Bodinu, srbskomu Urošu, krilatomu Lavu
i. t. d; znam da je pripoznavao hrvatskoga kralja
kako zaštitnika, i da ga sve prietnje bosanskoga
dvora od te zaštite ne odbiše; znam da je mnogo
1 mnogo puta bio obričen bez vode i sapuna. Lasno
je, Don Ivo, balegom mrčit, ali sva ta balega neće
slavno ime Dubrovniku okaljati, dapače njega se ni
dotaknuti.
vana ima vavjek trajati; da kad izgubi jednoga na-
darbenika još obstoji, ali prazna „vacans", te nepre-
stano vapije da joj se dade drugoga; po ovomu se
nadarbine razlikuju od mirovina, jere umrievši do-
služnik mirovina prestaje.
Neprestanost Nadarbenika pako jest takva, da
dobivši jednom nadarbinu, dobije ju za vas život.
O drugih svojstvih nadarbine meni nije potrebito
govoriti; zato, označivši i iztaknuvši njezin prvi i
najglavniji značaj, to jest dvostruku neprestanost, pi-
tam je li u dužnosti razpolagatelj nadarbine imeno-
vati joj nadarbenika netom ga izgubi? Jest, i evo
razloga. Namjera osnovatelja nadarbine jest, da ima
vavjek biti jedna osoba, koja izpunjivajući dužno-
sti nadarbini naložene, neprestano a ne privremeno
dobiva njezine dohodke, te da se š njimi dok žive
hrani. Ovu namjeru osnovatelja ima se štovati i pod-
puno izpuniti, jere u osnovanju nadarbine crkovna
je vlast sklopila dvostranu pogodbu, i obavezala se
je da će se čvrsto nje držati.
Prekinuti dvostranu pogodbu može se jedino
consensu partium, ali osnovatelj stalno nepristaje na
kojumudragu želju ili odluku razpolagatelja nadar-
bine, a kamo li bi na ovu; dakle dok obstoji na-
darbina, dok ona nije očevidno štetna duhovnom do-
bru, jere škoditi dušam nije niti može biti namjera
nijednoga osnovatelja kakve nadarbine, crkovna vlast
* *
I Vi, Don Ivo, ustajete da izpričate Crnogorce.
Reko sam jur đa ništa ima svudi i svedj, daje bilo
domaćieb lupeža koji su uz Crnogorce gulili i sa-
dirali, ali poglaviti krivnik koje bio ? Crnogorac; to
poviest uči. Vi branite Vladiku Petra, koji je Vašu
župu i franovački samostan poštedio. To mogu i hoću
vjerovat. Ali opet znam da nije moju župnu crkvu
poštedio, nego da je pustio da ju pokradu. Velite da
je plakao, a ja Vam odgovaram da je imao zašto.
Znam da je on, glavom Vladika Petar, usilovao po-
kojnog mog dunda Frana, da go i bos ide izpred
njegove ordije, znam da je on jedva jedvice glavu
živu iznio, znam da su ga Crnogorci pitali gdje mu
je kuća, pak iza toga na nju pucali i ubili nam dje-
vojku Luciju posred kuhinje. Znam i to da je Vla-
dika Petar imao toliko upliva kod Crnogoraca (zato
su ga i posvetili), da je on mogo ako je htio dosta
zla učinjenog zapriečiti, ali da ga zapriečio nije, jer
će i on bit bio misli popa Pera Kovača, koji bi s
otara trubio: „ubi latinina, diži draču s puta."
A kako su se naši stari s Crnogorcima gledali,
to vam najbolje mogu dokazati poslanice skupno-
vlade Stjepanu Malomu i njegovi odgovori.
Pak što navodite svjedočanstvo Glagja i Šalaca,
kad imate očevidna svjedoka, dobru staricu Vašu
majku, kako sam i ja dobre tetke imao, nju pitajte,
Don Ivo, ona će Vam najbolje kazati kakvi su nam
gosti Crnogorci bili. Vidjeti ćete hoćeli ili ne meni
razloga dati. Barem je ona bezazlena duša, ne za-
mantrane glave. Pak čemu trošit rieči? Nas je Du-
brovnik jednoglasno osobitoj obrani S. Vlaha pripi-
sao, da se je grad izbavio ljute nevolje, da se oslo-
bodio izpod hangjara Crnogorskog, i Njemu svake
godine zahvaljuje, pak biste Vi htjeli to jednoglasno
svjedočanstvo u laž utjerati? Ja Vam se čudim!
Prečastni Vodopić nije fanatik, ipak nije mogo s ma-
nje nego golu istinu kazati; tu se izgledajte, Don
Ivo, kad hoćete s domaćiem lupežima još gore lu-
peže opravdati.
* #
ima se strogo držati sklopljene pogodbe, te izpu-
njati naložene dužnosti, a to je imenovati dostojna
nadarbenika.
Ne samo namjera osnovatelja ovo iziskuje, ne-
go ista stvarna korist nadarbine, jer stalan upra-
vitelj živući od prihodaka nadarbine drži njezina do-
bra kao osobna, te na svaki način gleda da ih što
veće poboljša, eda mu veće koristuju. Nestalni u-
pravitelj sasvim da je dužan brinuti se za stvarnu
korist nadarbine kojom vremenito upravlja, neće se
nigda brinuti kao za svoja osobna, jere zna dobro
da poboljšanje nadarbine njemu nekoristi; da on ne-
će podugo upravljati š njom, te si na drugi način
gleda poboljšati svoje ekonomično stanje, a tako po-
stupaj uć njegovo upravljanje nemože biti od naj-
boljih, a ovo je po njeki način i naravno, jere svatko
misli prije za se pa za drugoga. Tkogod će reći: to
vriedi za sve nadarbine kod nas, ali ne za župe,
zašto u obće župnici su plaćeni ili redovinom ili od
Vlade. Istinito je, da kod nas svaka župa nema na-
darbine, prihodci koje žive župnik, ali ima ih dosta
te za njih rečeno podpuno vriedi. Nu ipak ako sva-
ka župa nema kakve nadarbine, svaka župnička
crkva ima svojih dobara, za upravljanje kojih ime-
nuje se crkovinarstvo, ali jaoh ti ga svakoj župnič-
koj crkvi koja se nada da će joj crkovinarstvo bez
župnika poboljšati ekonomično stanje. Kod nas, a
Sliedi Dodatak.
u meni, i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu. ')
A kad tako Spasitelj božji Sin sam moli, oh! kako
velik mora biti u sebi grieh i zločin krivovjerstvo
i razkol, a baš taj napram nebu i zemlji toli silno
vapijući grieh podgriza kod nas svako naše dobro,
da nam nema sreće, blagostanja ni blagoslova.
Na poglavarstvo jedinstvenosti odabra premudri
božji Sin glavu Apostola sv. Petra, koji mu bijaše
temeljni kamen, na kojem sazda svoju crkvu. Istina
ova tako se bistro i čisto nalazi u sv. pismu ubi-
lježena, da se nikako nemogu dovoljno načuditi
kako ju ljudi, koji se inače pozivaju na zdrav svoj
um, neuvidjaju, ili pače neće da ovu istinu uvide,
kako bi trebalo. Na Petru osnova dakle Isukrst
svoju crkvu, i to tako črvsto, da joj neće ni pa-
klena vrata odoljeti; a pošto je ustanovio crkvu za
sva vremena i vjekove, dok bude svieta i vieka, to
je ovo srce jedinstvenosti njezine moralo uviek živo
tući 11 crkvenih grudih. Nastupnik zakoniti sv. Petra
jest njegov nasljednik na Stolici Rimske crkve, pa
i danas valja rieč sv. Otca: ubi Petrus ibi ecclesia.
Gdje je isukrstom položeni crkveni temelj, tuj je
njegova crkva; pa kako bi mogao zdravoga uma
i srca čovjek tražiti Isusovu crkvu ondje, gdje
joj isukrstom položenoga temelja nema, gdje nema
Petra, i njegova zakonitoga zastupnika?
Jedino Petra, i nikoga drugoga odabire i po-
stavlja Gospodin za vrhovnoga vidljivoga glavara
svoje crkve vidljive na zemlji, i njemu jedinomu
dieli on svoju punomoć govoreći: Ti si Petar,.. Tebi
ću dati ključeve svoga kraljestva... Pasi janjce —
pasi ovce moje... Nepostavlja dakle tuj Gospodin ni
careve ni kraljeve svjetske za vladare svoje crkve,
i dosljedno, gdje su zemni ili svjetski vladari vr-
hovni glavari crkveni, nikako nije i nemože biti
crkve Isukrstove. Niti je Gospodin koga ovlastio
položiti drugi temelj, nego što ga je on postavio
svojom rukom, a da je takva šta kasnije litjeo
učiniti, jamačno bi nam bio unapred kazao, te bi
se nalazilo navedeno u sv. pismu. Od nikuda dakle
neznamo, da bi Luter, Focij ili Cerularii imali bili
takvu misiju, kojom su silni griešnici okovani te-
škimi verugami raznih svojih bezakonja usudili se
dirnuti u jedinstvenu halju Isusove crkve, te ju
kletom svojom griešnom rukom poderati, što ju
Židovi poderati neusudiše se. Bez božje misije, a so-
tonskom naputom učiniše oni to, te ujedinjenu i
jednokrvnu braću podieliše u razne i protiveće se
tabore na posvemašno unesrećenje. Ne, nisu to crkve
Isukrstove, nego čovječje smjese, umiešane sotonskim
kvasom, koj se veseli mržnji i razkolu braće. Od-
ciepiše se od životnoga stabla Isukrstom usadjena, i
kao odsječene grane usahnuše i ginu, te nemaju
zbilja u sebi životne snage u duhu božjem. A kako
da bi imali, kad prevrnuše čitavi Isukrstom utvr-
djeni red svete crkve njegove? Drznuše se o temelj,
pa kako da jim neklima ostala zgrada, koju zidaju
kao kulu u zraku? Neće da budu sinovi Isukrstovog
prvog i pravog namjestnika u crkvi, a ono podpa-
doše duševnom robstvu pod šibiku zemnih silnika.
Silno sagriešiše pa kad bi već učinjenu pogriešku
priznali, te ju popravili, bilo bi za želiti, a bilo bi
jamačno već i doba.
-^r^SJ^^r"^
Iv. 17.
pro tutiori animarum salute. Ono što sliedi aut alio
utiliori modo ... provideant, nemože uništiti prvu za-
povjed, zašto bi se tada S. Sabor porekao, i to u
jednom te istom periodu, što se nemože nikako do-
pustiti bez uvriede onim S. Otcem. Rieči aut alio
utiliori modo nespadaju ni na župe ni na žup
nike, jere sv. Sabor nije uoblastio Biskupe, da po
volji mjenjaju narav župa, ili imenuju kad stalue
kad nestalne župnike. Za to nigdje nema nestalnih
župnika, izuzmeš li Francusku, gdje posije zname-
nite bune 89. godine, uveo se je običaj, da njeke
župe imadu nestalne župnike, ali, kako govori
Aichner, u svom „Compendium juriš Ecclesiastici"
(četvrto izdanje, na strani 438) taj običaj S. Stolica
tolerat, et quodammodo passive in ea (consuetudine)
se habet. Iz navedenih se rieči vidi, da S. Stolica
neodabrava onaj običaj, dapače bi joj milije bilo da
je protivno. Navedene rieči nisu Aichnerovo osobno
mnenje, jere navadja odgovore S. C. C. 5 Dec.
1863; 3 Jul. 1868.
'Što dakle zapovieda i što uoblastjuje S. Sabor
ovimi riečmi aut alio utiliori modo provideautf Za-
povieda, da se označe medjaši svakoj župi; da ona
mjesta koja do ono doba nisu pripadala nikakvoj
župi, da ih pridruže kakvoj bližnjoj, ili, ako potre-
bito ili koristnije, da osnuju novih. Biskupi dakle
mogli su i neosnovati novih župa, ali kada su jih
jednom osnovali dužni su im dati župnika. A daje
to baš uprav tako, svatko će posve lasno dokučiti
iz sliedećih rieči: „statuit suneta Synodus ut....de-
beat episeopus slatim, habita notitia vacationis eccle-
Riteniamo opportuno di poriare nelle co-
lonne del nostro giornale il seguente erudito la -
voro, pubblicato dall'„Aurora ' di Roma a pro-
posito della lodata Encíclica Grande Munus, i
cui benefici eífetti divengouo, la Dio mercé, ogni
di piú abbondanti.
I ROMANI P0ITTEF1CI
E
I POPOLI SLAVI
I.
Leone XIII, stendendo le mani agli Slavi, in-
vitandoli alia Chiesa Cattolica, continua le tradizioni
pontificie ed italiane. Fra i Pontetici e gli Slavi
stanno come prezioso anello di congiunzione le la-
grime ed il sangue di non pochi sacerdoti e reli-
giosi e di non pochi italiani, che consacrarono colle
apostoliche fatiche o col martirio la térra slava.
II mondo in gran parte li ha dimenticati; e-
rano poveri frati che recavano pace e civiltá, colla
fede e eoll' amore; il mondo, che innalza monumenti
e statue a ladroni insigni, a conquistatori che insan-
guiriarono mille paesi, a torbidi ingegni che divisero
gli animi e seminarono odii che durarono per se-
coli a fare tristi le nazioni, non ricorda coloro che
passarono beneficando e pacificando, recaudo Dio e
civiltá dove ancora non si conoscevano, o dove se
ne era perduta la memoria.
Italiano era san Francesco d' Assisi che edifi-
co conventi a Zara, donde si sparsero i suoi frati
peí mondo slavo a continuare í' opera di Cirillo e
di Metodio, useendo presto da' conventi di Pasmano,
di Traú, di Spaiato, di Bribir, di Sebenico, di Ra-
gusa, allargandosi all' Istria ed alP Albania, sempre
protetti da' Romani Pontefici.
E quando l'arcivescovo di Zara nel 1236 mo-
strossi o tepido nel dovere o awerso a que' írati
che, „altro non cei-cavano o pensavano fuorché trarre
al culto divino tutti i popoli", Gregorio IX, zelan
tissimo del bene aegli Slavi, severamente nelorim-
provero ordinandogli di „rimediare immediatamente
a quanto aveva improvvidamente tentato".
Vero tesoro dato agli Slavi fu il vescovo di
Bosnia Ponza o Giovanni tedesco, mandato in quei
paesi da Gregorio IX nel 1239, che esseudo del-
!' Ordine de' Predicatori, a stento s' mdusse ad accet-
tare 1' alto uffizio affidatogli, ma che accettatolo per
ubbidienza, si addentró povero e ignoto fra que' po-
poli che poco dopo lo benedissero in ogni luogo dove
si presentava.
La storia della sua missione pare una poética
leggenda. Accompagnato da pochi missionari, con
piccolo f'ardello caricato sopra un asinello, corsé per
due anni le terre slave, e poco dopo la sua morte,
re Bela IV scriveva sentirsi dolcemente intenerito
ogni volta che ne ricordava le sante opere.
Ma giorni iníelici successero e quasi rovina-
rono quanto aveva edificato Giovanni. I Tatari, get-
tatisi sulla Russia, presa e distrutta Kiew, spinti dal
voivoda Demetrio nell' Ungheria, erano entrati sulle
terre polacche di Lubin e di Zawichost, poi eransi
gettati contro Sandomir, aveano ucciso a' pié degli
altari i Cisterciensi di Koprziwnice, si erano spinti
siae, si opus fuerit, idoneum in ea, vicarium.... con-
stituere .... donee ei de rectore . provideatur. Porro
episcopus, et qui jus patronatus habet, intra decern
dies vel alktd tempus ab episcopo praeseribendum,
idoneos aliquot clericos ad regendam ecclesiam coram
deputandis examinatoribus nominet Et si Epi-
scopo videbitur magis expedire, per edictum etiam
publicum vocentur, qui volunt exami,nariu. Cone. Trid.
Sess. XXIV. de. ref cap. XVIII. Ovdje se očito go-
vori, da se župnički upravitelji imenuju samo tada
kada je potrebito, i to donec provideatur, de rectore.
Bez dvojbe vavjek je potrebito, imenovati župničkog
upravitelja donec provideatur de rectore, i to radi
duševnog dobra onih župljana koji su ostali bez
župnika. Ali ono donec nemože se produžiti na go
dine i godine, jere S. Sabor naredjuje, da se kroz
deset dana imenuje njekoliko sposobnih svećenika
za izpite. Da je namjera S. Sabora bila uoblastiti
Biskupe, da imenuju župnike kad budu hljeli, to
jest ako će posije godina i godina, S. Sabor ne bio
bio zapovjedio na ovi način „intra decern dies, aut
aliud tempus ab episcupo praescribendumu, jere tada
rieči intra decern dies bile bi suvišne i bez smisla. Da
je S. Sabor htio uoblastit Biskupe imenovati župnike
po njihovoj volji, njegova zapovjed bila bi od prilike
sliedeća: intra tempus ab episcopo praeseriben-
dum.
Negovorim pako da se rieči intra decern dies
uzmu ad litteram, jere to vavjek nije moguće, i jere
se tomu protive rieči vel aliud tempus; ali govorim,
da se mjesto dies- mogu uzeti, metnirno, sedmice. Kod
a Vislice, a Scarbimir, aveano vinto e dÎBtrutto
polacchi nella terribile battaglia di Tursko, aveano
devastata la Kuiavia, vinto una seconda volta a
Chmielich, entrati per Ratibor nella Slesia, aveano
causato la rovina di Wratislaw (Breslaviaj incen-
diata, perché non restasse nelle loro mani, ma non
aveano potuto prendere il castello, salvato più per
le preghiere del Beato Ceslao, priore de' Predicatori,
che per il valore delle arini. Dopo la vittorià di
Liegnitz, nella quale essi uccisero il fiore dé' caYa-
lieri cristiani e lo stesso Duca Enr'ico, eransi mOssi
contro Olmütz devastando gran parte di Moravia, ir-
rompendo in Ungheria, recando in ogni luogo rovi-
ne ed incendi, facendosi fuggire dinanzi popoli in-
teri, si che restavano abbandonati e deserti i paesi.
Ma fra tanti flagelli, nella Bosnia, quando an-
cora non li provava, i Frati Francescani-pian ta vano
saldamente la propria missione e specialmente nella
parte méridionale a Livno, a Foinica, a Sutiska,
donde si diffusero sino a' confini de' Tatari ed al
Danubio; rnentre Stefano Gran Zupano di Serbia,
ricondotto dallo scisma alla ortodossia cattolica dalla
moglie veneziana, moriva poco dopo e la vedova
chiamava in Serbia Domenicani e Francescani. I
Tatari per altro rovinarono pressochè tutto anche
qui; gïacchè vincitori in Cngheria, gettatisi sulla
Bosnia e sulla Oroazia, erano entrati anche in Ser-
bia rovinando Sfakia, Drivasto ed altre città, la-
sciando nel loro ritirarsi deserti i paesi, crollanti le
chiese, prive le terre dl saeex'doti.
Fil allora che mostrossi più che mai l'afilore
e la cura, onde i Sommi Pontefici sempre guarda-
rono a' popoli Slavi. Povero di beni, privo di sacer-
doti, corso dagli eretici che da ogni parte sorgevano,
il paese Slavo pone va ogni speranza in Roma, ln-
nocenzo IV sceise un illustre italiano, uno de' più
celebri viaggiatori, Giovanni da Piano Carpino e fat
tolo Aroivescovo di Antivari, gli affidô la cura delle
sedi di Albania e di Serbia, singolarmente quanto
aile missioni de' Frati Minori a' quali Giovanni ap-
parteneva. Il grande francescano rialzo il Clero, rior-
diñó religiosamente il paese, ricondusse i sacerdoti
alla disciplina, alla scienza, scrisse ordini e provve-
dimenti, procacciô ricuperare i beni delle chiese o
venduti o perduti. Innocenzo IV nel tempo stesso
ebbe somma cura anche della Bosnia, dove ai frati
uccisi da' Tatari altri erano succeduti che con incre-
dibili fatiche cercavano rialzarla dalle sue rovine.
I Francescani da Ragusa guardavano ail' Al-
bania, dalla Bosnia erano entrati nelle terre bulgare
e valacche, dove, specialmente per colpa di Azan
Signore della Bulgaria, ogni mala dottrina avea tro-
vato protezione. La Bosnia stava in continua rela-
zione colla Dahnazia, ed i Frati Franeescani de'due
paesi mirabilmente si aiutavano nell' opera santa di
evangelizzare e di incivilire gli Slavi,
Due principesse in que' tempi si mostrurono
grandi nella protezione della civiltà e della fede fra
gli Slavi. Elisabetta principessa di Bosnia, ed Elena
Dándolo, regina di Serbia. Ed é bello per noi Ita-
liani trovare una italiana fino dal secolo XIII dif-
fonditrice di religione e di civile costume fra gli
Slavi, come è bello in quel secolo stesso trovare
1' italiano Giovanni da Piano Carpina rialzare gli
animi abbattuti, riordinare il clero disperso; sicchè
molti fino da allora sono i vincoli che uniscono nella
nas pako nije potreba dugljeg vremena, jere imamo
javni natječaj koji obično traje četiri sedmice.
Prolazim sada na Crkovno Pravo, koje sadrži
obće crkvene zakone, koji su i dan današnji u ži-
votu i koji se nemogu zsnemariti. Aichner u spome-
nutom Crkovnom Pravu na str. 276 govori. „Collatio
juxta formam per canones praescriptam fiat necesse
est" ; pa navadjajuć zakone koji označuju formam
praescriptam, kao peti zakon navadja tempus defini-
tum, te govori: „bénéficia conferri debent tempore
definito, quia legibus cavetur, ne bénéficia justo diu•
tius i. e. generatim ultra semestre vacua permaneantu.
Ono polugodište, što po zakonih nemože proći bez
da se imenuje stalna upravitelja praznoj nadarbini,
računa se od dneva od kada se je doznalo za iz-
pražnenje „libera collatio minorum beneficlorum intra
sex menses post aeceptam vacationis notitiam fieri
debet" (Aichner str. 279).
Aichner na istom mjestu doslovce govori: „Si
collator Ordinarius intra tempus a canonibus prae-
scriplum de beneficio providere neglexerit, jus provi-
dendi ea vice ad superiorem devolvitur. Walter pako
pod §. 337 op. 8 govori: Parochialium ecclesiarum
collatio sex mensium termino elapso, Sedi Apost. est
resservata ex const. S. Pii. V „In Conferendis11 15
Apr. 1567 Acta 11. 73. 215 (vidi Aichner na str.
279, opazka 15).
I ovo je dosta jasno, te nemogu razumjeti kako
je gdjegdje zavladao rečeni običaj, neimenovati ni-
jednogna župnika.
Tkogod bi mogo primjetiti: istinito je, da obéi
Br. 9 Zadar, Četvrtak 3 Veljače 188
Veritatem facientes in charitate, crcscamus in
ilio per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. EVh. IV. 15.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim damit«: ' - •*'"'.. Si quis Cathedrae Petri jnngitir, itreus est.-
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.}
roborandis,.,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alaeriter operam Vestrain impensuros in tuenda salutari Eeclesia; doctrina, animisque in Iteligionis amore et in verse fidei professione^
(Vio IX. u papinih, listu, SI veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godini!. — Po ostaloj carevilli 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
eielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalj^
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „frauco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Tiszofilija hrvatskih zastupnika
vladinovaca.
Sto je tamo s Magjarim glede Krajine ? Na
žalost onako kako se je očekivalo : dosta zlo !
Nesporazumak kraljevinskih odbora, koji je mo~
go siutit ns dobro, nije bio nego baš onake na-
ravi kakvu smo mu u predjašnjem broju pripi-
sivali: gola golcata Ti^zofil ja. Da, Tisza je ote-
zanju bio jedini uzrok, njemu su služili glasovi
hrvatskih zastupnika na zajedničkom Saboru, dok
mu prodre zakon o potrošarini.| Naša bojazan,
da bi on po tom mogo sputit većinu hrvatskih
odaslanika, obistinila se je, i da je Bog dao da
nije onako podpunu.
Na 28 pr. rnj. dovršila je u Saboru glavna
razprava osnove zakona o potrošarini, a na 20
se je glasovalo. Hrvatski zastupnici nijesu se
tada svi nahodiSi u Pešti. Gospodin Tisza, ima-
juć ih za se, pozvao ih je po žici, da lete k nje-
mu. Neboj se, nijesu se oglušili njegovom gla-
su, nego su odmah: dr. Marijan Derenčin, bu-
dući nasljednik, kako se predvidja, zloglasnog
Živkovića i od njega dakle malo različit, dr.
Marko Lončarić i A. Zindl put Pešte krenuli. Uz
to je ban Pejačević, po Tiszinoj želji, posredo-
vao, da pododbor hrv. kraljevinskoga odbora
nesastavi izvješće o neuspiehu dogovora, čineć
lebdit mogućnost sporazumka na uliar hrvatskim
zakonitim zahtievim. Pododbor je učinio po Tis-
zinoj i Pejačevićevoj želji i pričekao je; pa ko-
ju su platu imali hrvatski zastupnici i odasla-
nici za tolike dokaze njihove Tiszofilije? Sto sa
oni tim narodu pribavili? u Saboru: zakon kojim
će hrvatskomu narodu znatno ponarasti porezi;
u kraljevinskim odborirn: pravo slat na zajed-
nički Sabor 40 zastupnika (samo 6 više nego
došle) na mjesto 55, a u Gospodsku kuću tri
na mjesto dosadašnja dva.
Tko je i ovdje svojim dostojanstvenim
ponašanjem obranio čast starog hrvatskog po-
nosa, to je bila nezavisna stranka, jedina stranka
kojoj danas hrvatsko ime i narodna sućut pri-
pada ;jer svih sedam zastupnika neodvisne stranke
glasovali su proti osnovi Tiszinog zakona.
Dobro je sada pri koncu da navedemo i-
mena onih koji su glasovali za nove poreze, i
imena onih kojih su glasovali proti tomu i na-
pokon onih kojih su bili nec frigidi nec calidi,
te su ostali kod kuće.
Za nove poreze glasovali su: Koloman
Bedeković, Marijan Derenčin, Stjepan Josipović,
Nikola Krestič, Svelozar Kušecić, Marko Lon-
čarić,, Iiarlo Mihalović, Josip Miškatović, Viktor
Seitz, Mato Slaclović, Jovan Steković, Dragutin
Strazimir, Jovan Subotić i Ivan Vončina.
Proti novim porezira glasovali su: Josip Be-
ruta, Gjuro Crnadak. dr. Antun Jordan, Ivan
Kukuljević, Franjo Reizer, Franjo TUrk i dr.
Lovro Vidrič.
Dvanaesterica su ostala kod kuće: Josip
Vušćić, Anton Zindl, Jovan Živković, Dragutin
Antoiek-Vrešek, Ivan Bartolović, Vaso Gjurgje-
vić, Petar Horvat, Vaso Kotur, bar. Ljudevit
Ožegović, Stevo Popović, Radoslav Rubido-Zi-
chy, Leopold Šram.
Većina kojim je zakon o novim porezitn
prodro nije iznosila nego 21 glas, te Tisza ima
zalivalit jedino hrvatskim zastupnicim ako mu
zakon nije pao. Pa inak odvraća ut supral
Comitia comitiorum, što su se imala držat
u Bitnu pod predsjedanjem Garibaldievim, bila su
odgodjena na dan 14 tekućega, a to sa sliede-
ćih razloga: jer junak Garibaldi nemože usred
krute zime s Kaprere do u Rim, jer što bude
kašnje da će bit častnije i jer dobro je da co-
mitia budu baš u doba kada se u Parlamentu
bude razpravljalo o obćem pravu glasovanja. Uz
sve to, republikanci se nadaju, ako comitia budu
kašnje, da će broj učestnika bit ogromno veći.
Kili je zauzećem Lime veću stanju,da na-
meće uvjete mira pobiedjenoj Peruviji. Ti su
uvjeii, kako ih donosi Temps i kako javlja br-
zojavka iz Pariza na 29 sječnja, veoma težki
za republiku Peruvijanjsku; predat Kiliu Anto-
fagosiu i dotično zemljište; predat ratnu mor-
naricu, dat u ime ratne odštete 500 milijuna
Peru a saveznici Bolivijanci 250 milijuna i dok
se sve to neizplati da Kili ima pravo držat Cal-
lao i rabit rudnike rnjeda i peruvijanski gvan.
Na 30 sječnja u ministarstvu zajedničkih
financa u Beču ustanovila se je i držala prva
skupština rudarskog družtva „BosniaBi iza-
brano osam članova u družtveno vieće. Glavni-
ca družtva iznosi 100 kuxa po 3000 fiorina. Bo-
sanska uprava preuzela je 20 kuxa.
češki zastupnici učinili su odlučan korak
kod vlade radi provedenja ravnopravnosti na
prazkom sveučilištu. Na 27 sječnja bilo je kod
grofa Taaffea odaslanstvo sastojeće iz gospode
dra. Biegera, kneza Lobkovica, Srorna i Kvi-
čale. Odmah se je držala konferenca, kojoj je
prisustvovao i ministar nastave Konrad. Depu-
tacija ostavila je vladi na volju, da pitanje rieši
upravnim ili zakonodavnim putem. Složilo se u
tom, da će vlada sazvali povjerenstvo od čla-
nova „Češkoga kluba" i vladinih delegata, koje
će izraditi, predlog o osobam itroškovitn, a vla-
da će onda po svojoj uvidjavnosti odlučiti, kako
će ravnopravnost provesti. Deputacija je predlog
primila.
„Wiener Zeitung" donosi imenovanje Zy-
blikiewicza za zemaljskoga maršala Galicije.
Brzojavljaju iz Rima, na 29 sječnja: Vlasti
sporazumjele su se u grčkom pitanju, da dje-
luju na Portu, da medjašnicu od 3 listopada
promieni u smislu približavajućem se grčkomu
zahtjevu. Nadaju se privoli Portinoj.
v r
Za dan 5 srpnja 188L
XV. Imenica.
ČČ. gg.: D. Mihovio Pavlinović f. 5, D.
Ant. Maffioli sakupljenih u Sjemeništu u Du-
brovniku f. 2:75; D. Marko Bitanga f. 6 s mo-
litvom : Sveta braćo Cirile i Metode, izprosite
nam od Boga milost da nam se opet sadruze
razlučena braća i sestre sa svetom katoličkom
crkvom, da bude kako na nebu tako i na zem-
lji jedan pastir i jedno stado, da budemo braća
ne samo po krvi, dali t po vjeri. Amen. — U-
kupno f. 13:75.
Po prijašnim Imenicam f. 275:03, 22 !/2
franka, 1 skud i po križanice.
Svega f. 288:78, 22 7, franka, 1 skud i
po križanice.
Mjesto o plaći I mirovini žn-
pničboj. ')
Ako je uprav istina da će se već- za a-
voga zasjedanja na carevinskom vjeću utanačiti
pristojna plaća za župnike, mislim da ce za naša
zastupnike biti koristne i ove moje opazke
Plaća treba da bude tako primjerena, da
moga svi dušobrižnici, nazvali se kako mu drago,
ako ne udobno, barem pristojno živjeti.
Bolja bi paka imala biti za župe raztrkane
u kojima je župniku veći trud; i za župe puno
odaijene od gradova i od varoši, jer mu je tu
i veći trošak.
Gdje župnik nemože brez paripa, a to je
mal ne svuda po zagorju, neka ma bude na-
grada radi skupoće siena, zobi i ostalog, i jer
se često konji razbaljaju i dospiju, pa treba ku-
pit drugog na novo, ili dati svoga za malo a ;v
novog skupo platit.
Neka budu i župnici i puk oslobodjeni oni
od primanja a ovaj od davanja redovne iliti
bira. Za puk to je davanje težko uz sadašnje
ogromne poreze za državu, za pokrajinu i zn
obćinu; a o neku baš i nepravedno, jer seljani
davaju a gradjani ne. Za župnika to je prima-
nje nesgodno i nepristojno i izvor najvećih ne-
prilika. Novi porez za vjerozakonske potrebe
bio bi laglji za seijane a i pravedniji, jer bi uz
seljane plaćali i gradjani.
Ne samo plaća za dušobrižnike nego i nji-
hova mirovina neka bude pristojna. Njih tare
svaka nevolja, pa ih bije dan i noć vjetar, kiša,
snieg i mraz. Veće oni troše svoj život za go-
dinu, nego činovnik i odvjetnik za pet..
Neka im se dakle ne mjeri mirovina po
kalupu činovničkom. Kad je župnik u zagorskoj
i raztrkanoj župi služio od 20 do 30 godina,
to mu je i odveć.
Za sada neću dalje.
O slovenskoj liturgiji.
Iz biskupija: senjske i mođruške.
Na što sami nismo dovoljno mislili, puštajuć se
po staroj navadi mrtvežu u naručaj, na to nas pro-
budjuje predivna papina enciklika „Grande Munus",
da se spomenom sv. Cirila i Metoda prenemo življe
raditi oko probitka i religije i liturgičkoga svoga
jezika u našem narodu. Zato na prvelikoj brigi svi
Otca Lava XIII koju goji za nas Slovene, nikad
nećemo moći dosti zahvalit, ali pokazati ćemo se
na osobiti način odanimi i zahvalnimi papinoj, ljubavi
ako se i sami vatrenije zauzmemo za religiozni na-
*) Gdje gdje mi se ovdje nebi mogli podpuno
složit s č. g. dopisnikom, u drugom dielu,|al pošto
su naši nazori u ovom pitanju dosta jasno i višekrat
izraženi, puštamo članak bez i kakvih opazaka, tim
radje što je ovo glas izkusne osobe, govoreće iz sre-
dine naših župničkih krugova. Uredništvo.
de Stermic, a sostituti i signori: intend. milit. Men-
zik; consigliere eontab. Laghi.
Al terzo punto dell' ordine del giorno: elezione
di membri del eomitato dirigente, poiché per diversi j del timone
inotivi cinque ne niancano e peí § 13 dello sta tuto j
il eomitato composto di 21 membro si rinnova ogni f
anno per un terzo, furono estratti ancora a sorte
due nomi di uscenti, che furono quello del consi-
gliere áulico d.r Antonietti ed avvocato d.r Giacomo
Griljanovic e si procedette alla nomina di 7 membri
del eomitato.
Risultarono eletti i signori: cons. áulico d.r
Antonietti; avvocato d.r Ghiljanovich; cav. Nieoló
Luxardo; Leopoldo cav. íátermié; canonice Smo-
ljan; con. aul. Beden; Nicoló Katic. A D.
Queenstown, 17 febbraio. II bark, au.-ung. A-
Jessandra, cap. Dimitri, da Cardiff ,con Jcarbone per
Table Bay, poggio qui oggi con perdita della barra
Priobćciio.
Ć. g. D. Andre Kr. — Brač. — Naručena slika bi
večeras predala na pošlo, „Petrov Nov." na svoje nedaleko
vrieme. Življeli!
La sottoscritta Cerería raccomanda alle Spett.
Amministrazioni delle Ven. Chiese le sue
U Boki Kotorskoj su uzrujani radi predstoje-
ćeg uvedenja Landwehra. Ipak jamačno ovog puta
nemir duhova neće posizat za oružjem.
Biograd, 16 veljače.
Čudim se gosp. lvanović Urlić-u, da se je toli
poplašio, te traži dvostruku svjedočbu. Znati je da
je istina bila što je o stvari priobćeno bilo u K, D.,
istina koju na žalost trebalo je prijavit. G. Ivanović-
Urlić sasvim da se nepokazuje, a valjda bit će, srČen
katolik, on je ipak prognanik srbo rišćana. I to je
istina, i nek mu služi na čast.
Kad i kad ima ovdi štogod važna, da se javi,
barem u okolici, i trebalo bi štogod kad i kad i o
selili Pašmana, navlaš o poslih Obćine i Suda, kojim
je reći. da bi imali biti duševniji napram svojim
podanikom. Obćina je bo iztriebiia sve što je moglo
Concorsi: ad un posto di giudice distrettuale a smetati, a sad su jedna duša Tome, Vice, Ive, i
Sebenieo; al posto d'inserviente nresso il giudizio družina. Uz to kako je blagajni?
distrettuale di Lissa e al posto d'Inserviente presso i P^t je otočane: koliko je uspjelo revnovanje
la direzione distrettuale di finanza a Spalato. | Guttembergovo prot kozarn, jer dvi hiljade u dva
; sela na mjesto nikakve! To je pomoć gori i nje
j ze{eni'[u> to se hoće a da se gusto zagaji! Tako je
quali vengono per la loro genuinita garantitee
Furono premíate all' Esposizione di Gorizia 1855 e
a Trieste con la medaglia di argento, alle mondiali
di Parigi 1855, Monaco 1854 e Vienna 1873 con
Diploma di : iconoscimento, come pure all' Esposi-
zione Universale internazionale di Parigi 1878 con
la medaglia di bronzo, ed a quella di Gratz 1880
con la aiedaglia dell' Esposizione.
Queste Cándele, la cui fabbricazione é sotto-
posta alla sorveglianza della Rev.ma Curia Arcive-
scovile di Gorizia, sono composte di pura Cera d'api,
come i riti ecelesiastici lo prescrivono, si consumano
assai lentamente e non colano.
II prezzo é di f. 2.50 al Chilo franco d' ogni
Natječaj-, na mjesto učitelja kod jednorazre-
dne mužke pučke učione u Studencih u Imotskom
kotaru.
?m i lugarim laglje, kad nemaju šta da nadziru, j spesa sia di Nolo o Dazio ni Domicilio delle Spett.
;•(), obćini je dosta dobit od koza travarinu, pa bog. Amministrazioni — pagamento alla fine dell'anno.
Poklon grada Zagreba zaručnici kraljevićevo
Stefaniji. — Čitamo u „Obzoru": Kao što svi gra-
dovi i korporacije čitave monarkije, talio i naš, prem
nesrećom ljuto postradali glavni grad, nije mogao
propustiti, da vjerenici kraljevića Rudolfa nedado
neki znak svoje odanosti. Ako se nije mogao natje-
cati bogatsvom dara, pošlo mu je ipak za rukom u-
činiti dar, koj će svojom originalnošću bez dvojbe i
med najvećimi dragocjenostmi pozornost na se pro-
buditi. Kako već u svoje vrieme javismo, učinio je
ovdješnji arhitekt g. Bole nacrt za jedan zlatni dia-
dem (partu), u kom su upotrebljeni hrvatski topasi
iz gore moslavačke. Ovu prekrasnu zlatarsku radnju,
koja se sa svakom inom sličnom radnjom mjeriti
može, izveli su zagrebački zlatari, pravi pravcati Hr-
vati Bulvan i Pećak pod nadzorom i po naputku g.
Bolea. Diadem jest od prilike stopu dugačak i sa-
stoji se od sedam zlatnih zdjelica, od kojih je sred-
nja najveća, a tri pokrajne sve manje. Iz tih zdje-
lica rastu a jour uhvaćeni, tako zvani zadimljeni to-
pazi, a okružuju ih briljanti, u svemu 53 komada.
Nad srednjom zviezdom sjedi mali križić. U ovom
udešaju topasi kao i diamanti odsievaju osobitim sja-
jem i čitavi je ures toli samonikao, originalan, da
će bez dvojbe medju strukovnjaci zenzaciju učiniti.
Ciena je čitavom diademu do 1800 for. Ova nam
zgoda i opet dokazuje, kako se u nas može nešto
liepa stvoriti, i da nam nije nužno sve iz Beča do-
bavljati. Mi se stoga izvanredno veselimo ovoj lie-
poj domaćoj radnji i čestitamo gg. Bulvanu i Peća-
ku kao i g. Boléu na liepom uspjehu.
lovimeiilo (k\k itiaiiua austro-ungarica.
Alessandria: p. 11 Íeb. Trappano, Trieste.
Anversa: p. 17 feb. Maria, Newcastle. Cagliari:
p. 13 feb. Angela, Filadelfia. Cardiff: a. 18 feb.
Tri Brata; 16 feb. Lida; - p. 17 feb. Viganj e
Zabulón, St. Vincent. Cette: a. 18 feb. Prospero;
16 feb. May lath, CorfÜ: a. 11 feb. Desković A.
Falmouth: p. 16 feb. Sabbioncello, Gravosa; Reno,
Maryport; Sedmi Dubrovački, N. York. Gallipoli:
p. 15 f. Graovac, Corfu. Gorea: a. 31 gen. Dva
uaesti Dubrovački. Grimsby: p. 16 feb. Josip>
Barccllona. Hawre: p. 16 feb. Faran, Buenos
Ayres. Honfleur: p. 16 feb. Srećna P., Cardiff.
Malaga: p. 12 feb. Emilia T., N. York. Mar-
siglia: p. 19 feb. Velimir, Smirne. Milford Haven:
p. 16 feb. Venere. Newport: p. 17 feb. Helgoland,
Guadalupa; Paolina S., Capo Verde. N. York: p.
4 feb. Vela, Queenstown. Palermo: arr. 21 feb.
Podestá Bazzoni. Patrasso: a. 8 feb. N, Ciríaco.
Pbilippeville: a. 18 feb. Mate. Plymouth: p.
15 feb. Maria D., Baltimora. Queenstown: a. 17
feb. Moneta; — p. 16 feb. Luigia P., Aberdeen,
Deseti Dubrovački, Gloucester; 18 Irene, Havre.
Royan: p. 15 feb. Adamo, Cardiff. Rosario: p.
5. gen. Vincenza M., Falmouth. Sharpnes: a. 16-
feb. Industrie. Trapani: a. 13 feb. Pellegrino.
Troon: a. 15 feb. Blandina P.
bare
Neg _
Još nešto, pa sam svršio. G. Načelnik otriebio je
suložinstvo i evala mu, ali čemu nije kušao kako
će s gos. S. I., komu bih ja bio za kuma, zbilja i
kad se poskitam ponudit ću mu se*
Nek se nitko neboji za ovo pismo, niti traži
tko je, jer sam to ja
Skitlica.
Qualunque commissione in Cándele e Torcíe,
sia della qualitä suddetta, sia d' una qualitä II a
f. 2.20, e d' una III qualitä a f. 1.80, viene effet-
tuata prontamente o per la posta o per la ferrovia,
o vía di mare.
Si raccomanda nuovamente alle Spett. Ammi-
nistrazioni delle Ven. Chiese la devotissima
Cerería di Luigi Bader, in Gorizia*
Odpisi ,,K. D.M
Predplatili:
Do konca sječnja 1882: m. p. O.B1. Jerković;
Do konca god. 1881: m. p. D. Frano Bulić
nadzornik, D. Nik prof. Roglić, veleč. Samostan
„Benedettine" na Hvaru, Samostan 00. Franjevaca
u Visovcu, Samostan, sv. Križa u Živogošću, Sa-
mostan 00. Franjevaca u Slanomu, m. p. D. Pav.
Bašić, D. Ant. Dobronić, O. Fran. Jadrić, SI.
druztvo „Cursalon" na Hvaru, m. p. 0. Bone Labor,
g. Ivan Tilić, ^preč. D. Pet. kanonik Lukšić, si. Na-
rodna Kaštel. Čitaonica u Staromu, m. p. 0. Aug.
Zubac, D. Andr Ivrinfokai;
Do konca listupada g. 1881 : preč. D. Mili.
kan. Pavlinović.
Do konca »srpnja g. 1881: si. Nar. Čitaonica u
Jelši.
Do konca lipnja g. 1881: m. p. I). Sitne Lo-
vrović, D. Ant. Milić, č. g. Petar Lorini, in. p. D.
Pav. Diana, preč. O. Carevko Buić Drž, Treć.
Reda. č. g. Ant. Radman, m. p. D. Luka Gabrić,
čč. gg. Bocca et C. u Rimu, preč. D. Mili. Nikolić
Biskup Vikar; m. p. D. Ant. Kosović,
Do konca travnja g. 1881: č. g. Marijan Markić.
Do konca ožujka g. 1881: č. g. Krsto Bujaš, , , . ...
Na račun g. 1881: m. p. D. Cvj. Marasović lhe proteslarmi con piena stioifl.
f. 5, 0. Dane Markovič novč. 50, D. Marko Mar-
getić f. 2, D. Josip Savor podjaš. i župnik (zast. na
hrv. Saboru) f. 7,
Do konca g. 1880: Ive Marčelić, m. p. D.
Ant. Vukić, D. Ant. Benzia, sL Narodna slavlj. Či-
taonica u Spljetu, m. p. O. Ante Demarki, si.
„Viški Skup",
Do konca listopada 1880: m. p. D. Petar.
Vecchiardo,
Do konca rujna g. 1880: preč. D. Ant. Botner
predst. kapitula u Puli.
Na račun g. 1880: m. p. D. Stiepo Siininiati
f. 5, č. g. Stj. Dragoni f. 3:50, m. p. D. Andro
Čović f. 6:50, 0. Petar Kačić-Peko p. 4:50.
Al Signor
€» ici co sil o Cukrov
Fonditore di campane
SPALATO.
Credo oiio preciso dovere di indirizzarLe
questo foglio per manifestare la piena mía sod-
disfaziooe per la fusione di una Campana di
questa Chiesa parrocchiole, eseguita da Lei, ed
oggi regolarmente a me eonsegnata, e con pie-
no aggradimento da me ricevuta, perché rico-
nosciuta buonissimo, ed intuonata.
Mi è grato inoltre di assicurarLa della rnia
rieonoscenza per la squisita gentilezza e cor-
tesía, con cui Ella si diportó con rno nelle trat-
tative, e finale conclusione dol Contratto e pa-
gamento della Campana suddetta.
Dicbiarate le quali cose, non mi rimane
Geisa, li 12 gennaro 1881
Di Lei Dev.mo Servitore
Dn. Matteo Gamulin
Provvisore Parrochiale.
örtstnom Gospodinu
Jakovu Cukrovu
Split.
Ć. gosp. D. A. Benzia — Pag — List Vam ide o-
dovud redovito na: Barbato-Pag, nikad na Rab, te se ču-
dimo, kako ga redovito ne primate. Da nije što da tamo-
šnje pošte ? Molimo prijavite nam, i što bi bilo do nas,
nastojat ćemo da se odmah uredi. Harni smo Vam na cie-
njenoj prijateljskoj rieči. Ugodno nam je što i Vas možemo
nbrojit pod boritelje za vjern i za dom Srdačan pozdrav!
Č. g. D. A. — Fučišće — Vaša je cienjena pred-
plata namirila do konca tek. kako javljamo na drugom mje-
stu. Iskren prijateljski odpozdrav !
ć. gosp. Iv. Tilić — Sinj — Nemamo nijedne pri
ruci. Molimo Vas obratite se gosp. Pretneru, knjižaru u
Dubrovnik; kod njega će ih bit bez dvojbe, buduć njego-
vim tiskom i objelodanjene. Srdačan pozdrav!
Ć. gosp. D. B. Gr. — Spljet — Srdačna hvala! Ži-
vljeli !
C. gosp. A. Ml. — Kaštela — Nahodimo bolje ne-
tiskat onaj dopis, kako smo Vas jur obaviestili. Spravni
poslužit Vas. Srdačan pozdrav !
P. IVO Prodati, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Bez da sam se tepao od nemila do ne-
draga, dobavio sam na vratim od kuće u hr-
vatskom našem Splitu tri Zvona od Vaše Ljev-
nice, kojih jak i skladan glas najbolje se do-
pada ovim župljanom, tako da svak koji ih čuje,
blagoslivlja novce uložene. Doisto nisam se pre-
vario kad sam se Vami obratio I
S toga radostan sara što mogu ovim mo-
jim iistom očito i javno istini na čast, pohva-
lili i preporučit mnogo poštovanim župnikom
Vašu izvrstnu Ljevnicu.
Napredujte u takovoj domaćoj obrtnostina
korist naših hrvatskih župa, a na žalost dušuia-
na, koji bi ju htjeli zapriečit i uništif jedino što
je domaća. Kamo sreće da od zla roda nebi bilo
poroda Í Uz to živjeli !
Tkon kod Hrvatskog Biograda
2 Sječnja 1881
;jepan Banov župnik.
Tiskarna Ivana Woditzke.
Ponedlelnlk «7 Veljače X88X God XII
DODATAK KATOLIČKOJ DALMACIJI
Sinj, 27 veljače.
Danas u ovomu varosu obavi se velika sve-
čanost, ne znamenita sa vanjskog sjaja, već sa mno-
go uzroka drugih, koji su današnjih zemana važni
da ih javnost dobije.
Redo-Država Presvetoga Odkupitelja, naših 00.
Franovaca, odgaja sinove ove hrvatske zemlje svo-
jom mukom i trudom, kao brižna čuvarica u svih
zagorsko-primorskih mjestih Dalmacije, od Neretve
do Zrmanje; kupi i odgaja mladež da ju posveti
Bogu, Redu i Rodu. — Ova Franovačka Država koja
upravlja 100,000 duša u samoj Dalmaciji, velikih je
zasluga stekla na svakom kraju ove zemlje poga-
žene, poharane i zapostavljene. Ona je sjala zna
njem svojih sinova, kad je još mrak krio druga mje
sta; ona sinove težačke ruke podiže na časti i odli-
ke crkvene, uzdrža vjeru i moral u narodu hrvat-
skomu za turskog rušenja i strahovanja. Ova Država
slavna, koje su čadori razapeti pri moru i kršu sva-
ke godine, posvećuje Bogu kojega sina naroda na-
šega. Tako ove godine rekoše prvu Sv. Misu došle
četri mladića svi iz zagorskih mjesta. Danas to u-
čini ovdje sin ovog mjesta O. Mate Modrić. — Si-
lan se narod sgrnuo u ovu krasnu crkvu, a preko
mise reče plemenit govor Državnik M. P. O. Vinko
Šalinović — Bože daj! množili se sinovi hrvatske
ove zemlje otci Franovci, te nam i odsle dizali te-
žačke i plemičke sinove na dostojanstva i časti crk-
vene. U. T.
Drniš, dne 25 veljače.
Štovani Gospodine Uredniče ! Nisam nikad pera
zamočio, da pišem u novine, te mogu reći, da do
danas nisam još nikada pisao, dajuć u javnost
svojih redaka. Nu ovaj put, izčekivajuć već od duže
vremena, hoćeli koje vještije pero baviti se o čem
ja danas, i videć da izčekivam uzalud, nemogoh a
da Vam u kratko ne narišem nered koji kod nas u
javnoj nastavi vlada, kao zar nigdje u ostaloj Po-
krajini.
.Nije taj nered od malo mjeseca, da li već su
tomu i dvie godine, što kod nas učione obstoje na
papiru, a učitelja nemadu. Stanarina se za zgrade
učionske plaća, a one stoje zatvorene. To Vam je
na Siveriću i Miljevcih. IJ ovim mjestim već dvije
godine nema učitelja. U Pokrovniku novoustrojena
učiona, već druga godina da se stanarina plaća, a
uz razpisane natječaje učitelja nema! pa nema!
Nu nek bi i to bilo, da je s time svršeno, jer
bi mogao tko pomisliti na selu je pa se slabo na-
stoji — ali na žalost u istom našem Drnišu, gdje bi
na sreću mogla biti i gradjanska učiona, javna je
obuka poremećena, tako da su roditelji radi napredka
svoje djece vrlo zamišljeni i upravo zdvojni.
Po zakonu imala bi biti u Drnišu dva učitelja,
a kad tamo jedva jedan! Bivši ravnajući učitelj još
prošle školske godine za više mjeseca, nije držao
učione, već je bio kod svoje kuće, samo je pri svr-
šetku školske godine na njekoliko dana se ovdje
pokazao. Ove tekuće školske godine nije ga ni bilo
amo — pa opet je plaću potezao sve do svršetka
godine 1880.
Stvar nedokučiva — Gradjanstvo Drniško ćutilo
je tu težku ranu i podizalo svoj glas pojedinice, ali
bez uzpieha. Vidjali se natječaji razpisani i čulo se,
da su se mnogi učitelji natjecali. Mjestno Školsko
Vieće predlagalo, ali c. k. kotarsko Školsko Vieće
povraćalo bi spise natrag s primjetbom: taj i taj
imenovan biti nemože. Te napokon je natječaj raz-
pisalo c. k. pokrajinsko Školsko Vieće, da i poslanj
je bio njeki Rasnica, koji je bio došao u Drniš, ali
se povratio od kud je i došao, pa opet zaspalo sve.
Tko je pozvan neka nastoji tu biedu ukinuti i
to tim više što sada nemamo ni mjestnog Školskog
Vieća. Čujte prosim Vas što se s njime dogodi. Po
predlogu c. k. kotarskog Školskog Vieća razpustilo
je Preuzvišeno c. k. Pokrajinsko Školsko Vieće naše
mjestno Školsko Vieće, a za izvršitelja bio je ime-
novan poglaviti gosp. odvjetnik Dr. N. Katnić. Na-
zad malo dana pozvalo c. k. kotarsko Školsko Vieće
našu Obćinu, da sastavi i predloži članove za novo
mjestno Školsko Vieće. Našto je Obćina odgovorila:
„Kad ste ga mogli sami razvrgnuti, sami ga i sa-
stavite !!!
To su sve istiniti dogodjaji, kojima valja lieka
tražiti, dok je vrieme, jer ako se rana posve ozledi,
mućno će se pomoć naći.
S toga još jednom, tko je pozvan, pomagaj! A
Vi Gospodine Uredniče, da ste zdravo, dok Vam se
opet do malo javim. W.
Komiža. 24 veljače.
Nazad nekoliko godina Visoka Pomorska Vlada
u Trstu zapitala našem Obćinskom Opraviteljstvu
' mjesto na Otoku Pelagozi, gdje da si sagradi jedan
j svjetionik. Obćina joj naša to dozvoli a Visoka
, Vlada joj za to hćela naknaditi u novcu; na čem
| se naša Obćina zahvali, predstaviv samo uvjet, da
! se Pomorska Vlada, naime, pobrine na svoje tro-
škove napraviti za komižke ribare na istom otoku
Pelagozi shodni položaj, gdje bi si mogli ljeti bro-
dove smjestiti, kadno ih tamo bude u velikom broju.
Visoka Vlada primi taj uvjet.
Jedino liepo pristanište za brodove na tom
otoku je tako zvano Zalo, gdje se i naši brodovi
najviše sakupljaju, i gdje isti svjetioničari drže ladje,
što im Visoka Vlada dade na razpoloženje u njiho-
vim potrebam. To si dakie mjesto izabraše, i to
Vlada naumila napraviti. I doisto Zalo bi sve izra-
vnano i očišćeno, ali brežuljak, štono se nad Žalom
dizao bi samo dielomice obaljen na tleh„ Taj djelom
obaljen brežuliak isti ostade pogibeljan, nu se to
nečinilo tako Visokoj Vladi, koja ga tako i ostavi;
van samo što uz ostavši brieg čini podignuti zid,
kao tobož štitilo pri svakom slučaju, da bi se pre-
ostavši brieg hćeo popuzti i doli srušiti. Sav taj rad
je malo vriedio, a evo dokaza. Na 17 t. raj. u jutro,
cao što nam, jutros prispjevši, svjetioničarski brod
povjeda, sruši se istočni dio tog zida a s njim za-
jedno i brieg, koji svlada ođpor zida, te skrši jednu
ladju svjetioničarsku, što je pod zidom bila na vlaki,
tako da od ladje samo još oglobje, a i ono sve raz-
trešeno i slomljeno, ostalo. Odmah za tom ladjom stao
brod jednog od naših pomoraca pun slane ribe, što
no se od nepovoljna vremena bio tu zaklonio. Kako
se to golemo kamenje na prvospomenutu ladju obo-
rilo, i onim udarcem i ridanjem potislo ju napried,
dogna ona zajedno sa kamenjem na ovaj drugi
brod, slomi mu dio prove i skrši mu i razruši sve
konope, kojimi je navučen stao. Bog je dao, da se
to nije zgodilo ljeti, kadno na mjesto dvie, bude
tamo mal da ne sto naših ladja. Tu bi bilo tko zna
koliko više škode brodovim, a bilo bi doisto i dosti
ljudskieh žrtava. Ovo je stvar, koju treba paziti, da
se odmah ponapravi, da se odmah podpuno uredi;
drugčije bojat se je, da posljednja budu gora od
prvašnjih. Neznatna svota je za Vladu potrošiti malo
hiljada forinta, a tim, to se razumi, poštedilo bi se
pojedincim toliko strašne škode pa i isti život!
Umoljava se dakle Visoku pomorsku Vladu,
nek blagoizvoli pobrinuti se, da popravkom gorire-
čenog srušenog brežuljka od nas odstivmi težku ovu
pogibelj, rad koje odsad neprestano predamo, i to
čim prije, jer eto nas već na vratili naSe premile
godišnje dobe. Jedan ribar.
RAZLIČITE VIESTI.
U prošlu nedjelju u podne „Matica dalmatinska"
obdržavala je godišnju svoju skupštinu. Pri izboru
časti, za predsjednika bi opet izabran, skoro jedno-
glasno, č. Dr. Miho Klaić. U književni odbor: veleuč.
Dr. Antun Franki profesor na bogoslovnom Sjeme-
ništu i D. Juraj Biankini, urednik „Nar. Lista". U
novčani odbor č. g. savjetnik Petranović.
| Andriju popa Krinfokai. Istini na čast izjavljujemo,
| da nam on nije nikad nikakva dopisa o Bolu poslao.
! Tko bi pak rada znat dopisnikovo ime i prezime,
i molimo ga neka pita nas, jer nitko nezna nego mi.
I Mi ćemo mu kazat sve što možemo i što je nuždno
i da ime dopisnikovo ostane i nadalje tajna.
U Šusačkoj „Slobodi" izašlo je u ovo zadnje
vrieme nekoliko članaka, u kojima se napada na
crkvene zavode i na crkvene osobe ovdje u Zadru
načinom i govorom tako strastvenim, da ozbiljni
ljudi nemogu neg žaliti pisca il pisce onako pokva
rena srca i sliepa zanešenjaštva. U Dalmaciji ima
mnogovrstnih listova, a značajno je, da nijedan ne-
otvara stupce onakvim piscima. Slavno Uredništvo
„Slobode", kojemu naši odnošaji neće biti dobro
poznati, moglo je iz ove okolnosti uvidjeti il barem
posumnjiti, da namjere njegovih pisaca nemogu bit
najbolje i najčistije. „Sloboda" se slaže s nama
u nazoru, da osobna mržnja nije dobra savjetnica,
ni mirni sudija, skrivala se ona pod krinku naj
boljih načela. „Sloboda" nek omjeri ovim načelom
one pisce i one članke. U ostalom to nijesu naši
posli. A1 svakako odlučno prosvjedujemo što se ime
našeg lista upliće u onakve spise. Onakih zagovara-
telja nama netreba.
Per nostro predicatore quaresimale nella Basi-
lica Metropolitana abbiamo il m. r. P. Stefano Cap-
puccino da Monte Santo. L' egregio predicatore, ani-
mato da vivo zelo per la salvezza delle anime, avra
speriamo il conforto di raccogliere la Dio raerceab-
bondanti frutti dalle sue apostoliche fatiche.
II Cons. Scolastico prov. ha accordato al maestro
effettivo presso il Ginnasio di Ragusa Stefano Botteri
la stabilita nel magistero riconoscendogli il titolo di
professore.
Pišu nam s Orebića, da je u svem Korčulan-
skom kotaru s najvećim zadovoljstvom čulo ono
ugledno svećenstvo za kanoničku čast dobivenu, nu
koliko zasluženu toliko ne traženu, od preč. D. Mata
dekana Štuka. Mi smo o tom unapried bili uvjereni,
jer malo nam je onakovih. Ujedno nam javljaju, da
se preč. kanonik D. Mato Štuk dobrahno oporavio
od težke nemoći što ga je bila zatekla. Imenovan
je ipak ondje privremenim dušobrižnikom drugi za-
služni rodoljub, č. D. Petar Bielić.
0 tragičnom dogadjaju što se je dogodio tu
skoro izmed činovnika dalmatinca Markovine i druga
dva činovnika n Bosni, „Obzor" izvješćuje: Marko-
vina, tako se zove nesretni poreznik, od naravi je
veoma osjetljiv i vruće krvi, pa bi već prije nekom
sgodom po kotarskom predstojniku Gjorgjeviću uvrie-
djen, kog Marko vina na dvoboj pozva, i jer je ovaj
poziv posprdno odkloni, baci ga Markovina iz druž-
tva na polje; tako se je zapodjela iskramedjusobne
mržnje, koja tinjaše sve dok nije planula užasnim
plamenom. Predstojnik Gjorgjević kažu, da je podnio
izvješće okružnoj oblasti u Travniku, glasom kojega
da nije mogućnost izključena, da postoji manjak u
poreznoj kasi; — toga radi da je bio izaslan pore
zni nadzornik Sokolić iz Travnika, da kasu pregleda.
Kad je Sokolić u Dolnji Vakuf prispio i kasu pre-
gledati htio, da ga je Markovina za odnosni nalog
upitao, a ovaj da je oklievao nalog mu pokazati,
s toga da Markovina nije htio dozvoliti pregledanje
kase. Kad su se medjutim brzojavke u tom pogledu
sa Sarajevom, Travnikom i D. Vakufom izmienile,
dodje i do pregledanja kase, koja je sasvim u redu
pronadjena. Pripovjedaju, da je tečajem ovoga pre-
gledanja Markovina imao kod sebe revolver čekajući
samo, da mu koji od pregledaocS, koju žalnu reče,
da ga ubije; nu pregledanje prodje sasvim mirno.
— Posije pregledanja se porodi vatra u poreznom
uredu, a Markovina bijaše prvi, koji je kasu i naj-
važnije spise u sigurno spremio. — Drugi dan odoše
i Gjorgjević i Sokolić svaki svojim putem, ali uvrie-
djeno čuvstvo nehtjede u nesretnom Marko vini mi-
rovati. On uzjaši svoga paripa pa poleti najprije za
jednim koga dostigne i iz revolvera usmrti, a zatim
pojuri poljem na drugu stranu za drugim, koga ta-
kodjer na nesreću dostigne i sa smrću sastavi. Zatim
se vrati u D. Vakuf predav ključe od kase c. k.
mjestnom zapovjedniku, komu sbivši se slučaj pri-
poviedaše, ode zepovjedniku c. k. oružništva pa se
njemu predade označiv potanko svoj čin. — Tečajem
izvidjenja ponašao se taj nesretnik na udivljenje svih
sasvim stoično, tvrdio je da je svoj čin izveo sasvim
promišljeno i kod podpuno zdrave pameti, pa molio
da se nebi objesio već da strielja. Navadja nadalje
da je imao na umu ustrieliti se, nu da je izgubio
revolver, pa da ga nije mogao naći. Još se nečuje,
da je osuda izrečena.
Čitamo u „Obzoru", da je preč. nadbiskupijski
Ordinariat u Zadru poslao postradalim Zagrebčanim,
osim 100 f. darovanih od Nj. Preuzvišenosti gosp.
Nadbiskupa, drugih, f. 102:39, što bi sabrano u kleru,
i u Sjemeništim med profesorim i mladeži.
Neki na Bolu, gatajuć tko bi mogo bit onaj
što je sastavio „dvogovor s Rudine na Bolu" tiskan
u br. 12 „K. D.", pomišljaju na častnog gosp. D.
Primamo iz pokrajine sliedeće opazke na ra-
zjašnjenje članka častnog dopisnika A. S. o kon-
skripciji:
Hvala bivšenomu župniku A. S. na pouci što
želi da dade dušobrižnikom; ali je cienim pogriešio
prikazajuć u dopisu onakve dužnosti župnika pripo>
pisit pvka i ono vojničkoj konskripciji.
Kod nas niti je ikad bila, niti je sada a neće
zar nikad ni biti „Revizija popisa puka svake treće
godine". JMože biti da je Šta takova bilo u vojničkoj
krajini. Župnik paka nije nikad dužan ponieti sobom
vanka svoga župničkog ureda svoje matične proto-
kole živih i mrtvih, makar bilo i sto konskripcija;
dapače nikako i nema ni kamo ih ponieti, a joa
manje drugomu izručiti Samo c. k. političko pogla-
varstvo ima pravo zaviriti u župničke matične knjige,
pak, ako mu je kakva potreba ili dvojba neka se
Br. 21 Zadar, Četvrtak 17 Ožujka 1881.
Verhateni facientes in clwiritate. cresi-amu* i»
illo per omnift. qui est caput Christus.
(8. Paul. Eph. IV. 15J
Ishodi u Ponedjj&lnik i u Četvrtak
rvsmor—
Kgo interim claniito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitti-, meas est.
(S. Hieronym. Efi». J VI. ad Dam J
roborandis,.
Vos ipsos. auxiliante Deo, iu dios aJacriter operara Vestram ¡mpensuros in tsenda salutari Ecclesice doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u ¡¡¿apinsk. listu, 21 veljače ¡872 jiisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.^— Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. >»
O Jozefinlzmu
li.
God. 1781 dne 4 Svib. dojde zapovied,
da se sve obredno knjige itn:>ju u Beč poslati,
oli samo liste, gdje stoji utiskana papina Bula
„lu coena Domini" za razpar.-ili ju: opet", da nit-
ko oesuiije ni rieči izustiti <» on »j drugoj papi-
noj Buli „Unigeoitus" ; opet dn se neima nitko
usuditi besjedili ni najmanje o nauku Mollinista,
ni Jansenista; država zikraii pače još i u ono
vrieme uprav potrebite Crkvi govore. — Go-
dište dana zatim dne, 16. kol. 1782 zaisknše
k sebi sva pisma Indnlgencija (prošćenja) za
inetnut na nje kraljev pečat (placetum regium.)
da bo drugče nebi imale državljmske valjano-
sti. — Iste godine po.i br. 107 in publico-ec-
clesiasticis bijaše zapovidjeno, dn se u Brevia-
ru lekcije (stenja) o životu sv. Grg.ura VII. i
9V. Benno hartijorn imadu zaliepiti, i ob ovome
nije se smjelo išta ć tati, ni progovoriti, i na
ovaj se zaljepak oštro pazilo, i tko nebi zalie-
pio, bijaše strogo kažnjen. Isti Biskupi bili bi
pedepsani, kad bi se ona lekcija u molitveniku
kojeg svećenika nasla nezaliepljena.
Kipove sv. oblačiti, s njima obhode činiti,
i ine procesijune, držalo se je 1.6 državi po-
gibeljna stvar, zato zabranjeno bje.
Slike zavjetne zahvalnosti pram Djev. Ma-
riji itd. na zid u kojoj Crkvi objesiti, to onim
prosvietljenjm državnikom činila se ludorija i
zazbilj bijaše zabranjeno: nu ti dobri ljudi du-
paštahu, da imena dobročinaca, koji koju milo-
stinju udiele za siromahe, imaju se na dvie ta-
blice upisati, i ove na velikih vralih prikazana
držati! Odveć tegolna za istinitost nauku kršćan-
skoga izajde Cesarova zapovjed dne 7. Srpn.
1787, proti temeljnom članu vjere u katoličan-
skoj Crkvi, veleć: da je nelemeljito, da je laž
(!) „da prošćenja mogu biti za izpokojenje (po-
lakšanje) dtišam u očišćenju (purgatoriju) s toga
da nitko i nikad nesmije o tome prosloviti. —
Takodjer zabranjeno bje blagoslivljati vodu na
Trikralja; zvoni zvoniti, kad je božje vrieme;
žene, da nesmijedu u Crkvi škrljake nositi (^spis
od 2 Lip. 1789). Naredjeno pak bje, da Crkov-
njaci imaju propoviedati puku o dužnoslih po-
danika pram Vladaocu, i moradjahu dokazivati,
da su to izpunjali. Takodjer kleru bje naloženo,
da imaju prijavili političkoj Vlasti onu gospo-
du koja bi svoje podložnike pritiskivala. Evo nam
po gotovu klera agentim pulicije! dali siećotn
bez plaće.
Iz ovih nekoliko satno gori navedenih Na-
redba, Zapoviedi, Zabrana Carskih čisto se vidi,
kako nemilo biaše u srce udaren dušobrižnićki
kler i puk glede svojih kršćanskih nastava i
Crkvenih uredba; a s droge strane opet se bi-
stro vidi, kako duboko Jozefinizam zasiecao u
najprirodnije slobode, i tlačio pučka prava ; sve
pod krinkom, svedjer dobrom Josipovom naka-
nom, za puk oslobodili od „Zloporaba (von Miss-
brauchen-abusi), a državu ačvrstiti (?!) Cut če-
ino malo niže kako Jozefinizam utvrdi Carstvo,
kad kroz lo izgubi Belgiju.
Ozbiljno konci izvadjale eu se ove čudno-
vite Naredbe; a da je kler brižni pri u-
vadjanju ovih nečuvenih novosti imao dosta po-
težkoća i vidio dosta muke i protive med pu-
kom i smetnje, lome netreba se čuditi, to su na-
i ravno posljedice. - Jednom biaše odktiveno, da
| u jedno] seljanskoj Crkvi kip Majke božje ima
i krunu na glavi, a tada bje to zabranjeno: ho-
| ćete li vjerovati, to svjetovna Vlast uzme za
| ležki prekršaj i bi ciel.» hrpa hartije p -
| sanjom strošena dok se napokon doznalo, da
| je kruna od drva, i dn ona skupa s glavom i sa
| svim kipom je ^amo jedan komad. (!).
Nu sad nam se je doistine čuditi dr/ovito-
stisti nekojih, koji od nas dan današnji zahtie-
vaju, da budemo Jozefuiskomu sistemu prijatelji,
koji je našoj katol: Crkvi bio neprijatelj u sva-
kome odnošaju, koji ranio pravu religiozitet puka,
i slobodu Crkve u svemu okljastio.
. U prošlom broja u člasku uvodnom na pla-
ceturn regium *) išla je sljedeća opazka:
Ukinut bje konci od Ministra Stremayer-a,
kad god. 1870 Bavaska Vlada opet placetum regium
uvede za uperiti ga proti Buli o Papinoj Nepogrie-
šivosti. Jedina dohra usponlpnica, koju katolikom
ostavi bivši Ministar nastave i bogoštovja.
Iz korizmenog Lista preuz. g. biskupa
djakovačkoga J. J. Strossmayera.
Cio List, kojemu u zadnjem broju nave-
dosino sadržaj, zaprema 28 strana velike če-
tvrtine, nije nam dakle moguće priobćiti ga u
cielosti, ma koliko to List zasluživao. Naši či-
tatelji riek se s toga zadovolje sljedećim ovećim
odlomcima.
U uvodu preuzvišeni pisatelj stavlja svojem
Listu kao osnovu i ishodište papinu Okružnicu
„Grande munus", i naznačuje, koja će pitanja
u njem i kojim smjerom razmatrali:
„Medju najvažnije i najutješljivije dogodjaje
prošle ove godine brojimo punim pravom ono do-
bročinstvo i onu blagodat, koju je cielomu Slaven-
stvu sv. otac papa Leo XIII. u velikoj dobroti i
otčinskoj ljubavi svojoj prikazao, kad je osobitom
okružnicom odredio, da se svetkovina svetili naših
apostola Cirila i Metoda po svem svietu većom i
sjajnijom svetčanošću nego dosele obavlja i slavi.
Ovo se da što u obće svih Slavena, ali osobito nas
katolika tiče, koji u sv. otcu papi štujemo ne «amo
onu svetu ljubav i dobrotu, koju on prama nam iz
samoga srdea Isusova crpi, nego ujedno i onu vrhov-
nu moć i oblast po kojoj se'sveta vjera i sveto je-
dinstvo u crkvi božjoj čisto i neoskvrnjeno ćuva, i
crkvene vlasti onim redom i zakonom vrše, koji na-
mjeri Isusovoj i neumrlomu zvanju svete majke crkve
odgovara. Ja saui se na tom daru sv. otca jur sr-
dačno i umiljato u ime svoje i ciele biskupije zah-
valio; a važni odgovor, koji sam u tom obziru dobio,
smatram kao osobiti dar milosti, kojom me dobri
Bog nuka i hrkbri, da sto i sto briga i muka, koje
je danas u svetom zvanju podnašat, ustrpljivije i
skrusenije podnašam. Hvala vječita na tora daru naj-
prvo Bogu, a onda i sv. otcu papi! Ovo je takodjer
uzrok, da sam predmetom ovogodišnjega svoga lista
na dobri puk i svećenstvo svoje odabrao divnu okruž-
nicu sv. otca pape Lava XIII, to će reći: Život sv.
Cirila i Metoda i razlog, za što ih osobitom načinom
štovati i zazivati imamo? To je, mislim, u očigled
hvaljene papine okružnice sveta dužnost svakoga
katoličkoga biskupa, koji medju Slaveni sveto svoje
zvanje obavlja. U tom obziru sama nam se po sebi
namiču njekoja pitanja, k6 na priliku: koji je bio
medju narai Slaveni poglaviti smjer djelovanja apo-
stolskoga svetih Cirila i Metoda? Što se mi osobito
iz svetoga života njihovoga naučiti, što u djelih i
životu našem potvoriti imamo? — koja je nakana
svete božje providnosti, kad džnas osobitim načinom
medju Slaveni probudjuje i širi svetu uspomenu na-
ših apostola Cirila i Metoda, i kako se mi svi Sla-
veni bez razlike imamo toj svetoj božjoj nakani oda-
zvati? Da što, da su svjeti božji nedokučivi i da
umu čovječjemu nije dano točno označiti čas i uru
onoga otajstva milosti, koje je vječiti otac samomu
sebi pridržao; ali ipak ako se jednom potanko iz-
pita i prouči apostolski život svetih naših apostola
Cirila i Metoda i ako se drugom obazremo na svet-
čanu rieč vrhovnoga pastira u stadu gospodnjevu na
današnja trsenja Slavena i na poglavitu nijhovu nuž-
du, da svrhu Bogom opredieljenu postignu; tada ne
može biti dvojbe, da se božja providnost uspomenom
svetih naših apoštola Cirila i Metoda u ovo naše
doba poslužiti kani: da Slavene ponuka i opomene
na sveto jedinstvo u vjeri i crkvi, koje je Bog sam
vječitom podlogom učinio one bratske ljubavi i sloge,
one odvažnosti i odlučnosti bez koje se ništa važ-
nijega na ovom svietu postići ne može; pak buduć,
da se pravo proti tomu svetomu jedinstvu danas silno
oda svuda nasrće i predsude šire, ko da je ono slo-
bodi i napredku narodnom i svim posebnim željam
i namjerain, za kojima svaki narod punim pravom
teži, protivno — Želi providnost božja svetčanijom
uspomenom svetih naših apoštola dokaz i primjer
svim Slavenom pružiti: da se jedinstvom svetim u
crkvi božjoj, kano darom Bogom danim u ništo ne
dira, što je narodu ikojem prirodjeno i omiljelo;
nego upravo protivnim načinom, da se i sloboda i
napredak narodni, da se svi narodni običaji i sve
pravedne narodne težnje vrhunaravnom njekom moći
po jedinstvu crkvenom okrepljuju, oplemenjuju i na
postignuće viših ciljeva upućuju".
U prvom dielu polazeć iz Isusove molitve
(Iv. pogl. 17) dokazuje presv. biskup, da je
Isusovoj crkvi na zemlji jedinstvo najhitniji i
najsjajniji značaj; da je ciel svetoga odkuplje-
nja našega i sveto crkve sveto ono i sretno
vrieme, kad bude c elo ljudsko pokoljenje prej-
tvorilo se u jedno stado pod jednim vrhovnim
pastirom. Na ovu svetu svrhu opredielio je Bog
svete naše Cirila i Metoda. Gdje su se naši
svetci rodili? gdje i kako odgojili? kako je Kon-
stantin pokrstio Kozare? u svem ovom ima jasnih
znakova, kako je Providnost pripravljala bracu
za veliko poslanstvo medj Slovene. Sliedi zatim
početak tog poslanstva med Bugarim i Morav-
cima, i potežkoće i zaprieke koje nadjoše u
svom djelovanju. Gdje su tražili i gdje našli pod-
poru i obranu?
nSto se pako tiče pitanja: kud i kamo teže
sveti naši apoštoli, da u nevolji svojoj mir i olak-
šicu nadju, to nam svi onodobni dogodjaji jasno od-
govaraju: ne obraćaju se na iztok, gdje su jur bili
živi svjedoci onoga nemira i nereda, one strastve-
nosti i pohlepnosti, koja je imala iztok od zapada
na žalost i štetu cieloga svieta odciepiti; ne obra-
ćaju se na stolicu carigradsku, koja nije mogla niti
sjenu jednoga slovca iz svetoga pisma za prvenstvo
svoje pokazati, koja za svoje nerazborito pregnuće
niti razlog apoštolskoga izvora navesti ne uzmože,
jer ju je samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje
se crk%ra božja nikad uplitati nebi smjela, iz ništa
svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije ili
poslije duboko pasti morala, postavila.* Ne obraćaju
se svetci naši na bizantinsku crkvu, koju doduše
svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsuditi mora, jer je
ponajviše ona sama težke one negve i verige sebi
sakovala, u kojih još i danas čami i cvieli. Ne obra-
ćaju se svetci naši na novi Rim, nego se obra-
ćaju na stari znajuć dobro, da je to priestolje Pe-
trovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao,
a Petar po narg^aigrte^^H^F^^gpjfc^^i z Antiokije pre-
njeo i kvv^Ć^ffijom MSb&j^jlllgrstio. Obraćaju
grieh i kazao da je on pripravio one bombe
što sa bile bačene pr?oti pok. caru Aleksandra.
Iztrag* se đafle nastavlja, al je sudbena ras-
prava proti sločincim odgodjena opet na neko-
liko daoa.
Na mjesta gdje je amoren car Aleksandro
II. podignuli ce se, kako iz Pelrograda pišu
„Moskovskim Včdomostiai", crkva i kuca za
siromahe. U Moskvi je u tu svrhu već upisano
preko 200.000 rubalja. Moskovski dvorski pekar
D. M. Filipov darovao je sam 5000 rubalja.
Po "zaključku moskovske dume (obćinskoga
vieća) i moskovskoga zemstva (pokrajinskoga
zastupstva} podići će u moskovskom Krenilu,
pred dvorom u kojem se je 17/29. travnja 1818
rodio car Aleksandru II. spomenik. Natječaj za
ovaj spomenik razpisati će se i izvan Rusije,
te će se moći natjecati i inostrani umjetnici U
tu svrhu odredila je moskovska duma 100.000
rubalja. Moskovski gradski načelnik S. M. Tre-
tjakov zapisao je u svoje ime odmah 12.000
rubalja, a ostali članovi moskovske dume 140.000
rubalja.
Muraviev, državni odvjetnik u parnici aten-
tata popunio obtužnicu usljed naknadnoga uap-
šenja gospodjice Sofije Perovskaje, koja je za-
jedno sa Šeljabovom (s početka je krivo jav-
ljeno Jeljabov), bila duša cieloga paklenoga po-
duzeća, toj'?, budući vanredno liepa, začarala i
zavela djaka Rizakova (ne Resakova). Perov-
skaja je kći bivšega petrogradskoga guvernera;
otac vele da već dugo neživi sa ženom, da ima
tri kćeri, koje su vflo razuzdano živile. Perov-
skaja i Šeljabov uzimaju svu krivnju na sebe;
Šeljabov kaže: Rizakov bio je samo moj učenik«
sve je moje djelo ako i ne fizički, a ono ipak
moralno.
oooj§ooo
viimv mirni
Za dan 5 srpnja 1881,
XXV. Imenica.
Sakupljeno u Kninu.
Uz vapaj: „Po zagovoru Sv. ćirila i Me-
toda Rog blagoslovio vruće želje, dobre namje-
re i sveti rad našeg milog glasila Kat. Dalm.
na sjedinjenje u vjeri naše jednokrvne braće
grko-istočnjaka";
ĆĆ. gg.: 0. Dane Klarić Župnik f.y2, Ba-
rić Josip n. 50, Ljubičić Niko n. 50, Šimuno-
vic Josip n. 50, Barić Rikard učenik n. 20,
Rarić Luigj učenik n. 20, Šimunovic Josip ml.
n. 30, Rajan Nikola n. 10, Šekanina Josip n.
20, Melada Niko n. 20, Ivan Dračar p. Ante
PODLISTAK.
ZAGVOZ TD
Presvietlo i Prepoštovano Biskupsko Spljetsko
Naredbeništvo, štovanom svojom odredbom od 10
Veljače god. 1875 Br. 284, naredilo svakomu dušo-
brižniku, da u posebnoj knjižici sakupi i točno opiše
običaje postojeće u djelokrugu župničkoga pošlo-
vanja, da se po taj načia nepomrse stari adeti i da
se novi nenameću, što bi bilo, u prvom slučaju, ne-
pogodno puku, a u drugom težko župniku.
Sastav ljenje take knjižice postalo bi koristno
ne samo s toga što bi nam predočilo većim dielom
drevni duh bogoljujbstva našega naroda, već i s toga
što bi se u istoj sabrala poviest naših seoskih župa;
skromna u istinu i mršava poviest, nu opet po o-
noj našoj: kamen do kamena polača, a zrno do zrno
pogača; te posebne mrvice, marljivo sakupljene, mo-
gle bi napraviti početak seoske naše poviesti.
Nu same običaje nanizati, to toliko da nije no-
vomu župniku nužda kad dodje na selo svjetovat se
s remetom i pravdat se s arambašom, s glavarom i
s crkovnjacim, brez išta drugo, bilo bi ipak nešto su-
bjektivno kolona, ali svakako postalo bi suhoparno
n. 20, Frane Lovrić n. 20, Marko Anić n. 20,
Josip Balijić n. 20, Petar Draganić n. 50, Ri-
kard Lalić n. 20, Marko Perica n 20, Ivan
Zrinc n. 20, Josip Zrinc n. 2q. Josip Dučić n.
20, Ivan Grimani n. 20, Pilip Bilić n. 20, Jerko
Coti o. 10, Grgo Maretić n. 10, Nikola Slavić
n. 20, Ugo Nonković n. 30, Maksimilian Do-
gan n. 20, Frahc Dogan n. 20, Josip Gajtan
n. 20, Ivan Pokrajišek n. 20, Palmina Ljubi-
čić n. 20, Anica Perlini n. 30, Ljubico Slip»n-
čič učitelj ka f. 1, Dojam Dolic učitelj 1, An-
tun Plančić učitelj f. 1.
Ukupno f. 12:40
Po prijašnjim Imenicam f. 369:00 •/,, 22 %
franka, 1 skud i po križanice.
Svega f. 381:40 »/„22 % franka, 1 skud i po
križanice.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. S. Mili no vic)
Glava 11.
Staroslovenski jezik.
Zove se staroslovenski s toga jer su njim naj-
prije staroslovenske knjige pisane. Nariečje ovo nije
baš ni otac ni majka inih slovenskih nariečja, nego
samo najljepša sestra, koju sreća dopala najljepšega
zaručnika steći, pak se za pirovanje Čestito okitila
i narešila, i. medju sestrami kao kraljica postala.
Poradi dvostruke azbuke nazvan je od nekih gla-
goljski, a od nekih ćirilski jezik. Zato pak što se
u crkvi rabi prozvan je: svetim, crkovnim i litur-
gičnim; a buduć već nežive ovo nariečje, već samo
u kmjigah obštoji, imenuju ga jošter: izumrlim ili
mrtvim slovenskim jezikom; još neki zovu ga i
starobugarskim ; ijeki pako, još nepravilnije, i staro-
ilirskim i hrvatskim.
Od nekoliko vremena jezikoslovci i povjestni-
čari velikom marljivostju i neutrudivo nastoje raz-
bistriti razna slovenska pitanja, tičuća se osobito
starina, budi u obće narodnoga života i njegovoga
pradavnoga jezika, kao što i djelovanja naših neu-
mrlih i najzaslužnijih Apostola Ćirila i Metoda,
htijući doznati koje je nariečje bilo ono u koje su braća
liturgične slovenske knjige preveli. Na tomu pro-
stranomu polju ne samo naši domaći dali i tudjinski
učenjaci najpomljivije iztraživaju pitanje: „Gdje je
prava kolievka staroslovenskoga jezika?" Pak se
može reči da, uz sve oprieke raznih učenjačkih
mnienja, došlo se je do dosta povoljna zaključka.
Znade se temeljito da jurve u 9. vieku nije
bilo jednoga jedinstvenoga jezika kojim bi se bili
Sloveni svih plemena jednako služili, nego svako
pleme imalo je svoje posebno nariečje, nu nariečja
nisu onda kao što sada toliko se razilazila; jer su
onda sva plemena daleko lakše medjusobno se ra-
zumievala, nego što to sada biva.
Većina učenjaka tvrdi, da je sv. Konstantni
crkvene knjige u bugarsko, koje se zvalo i slo-
vensko, nariečje preveo. Na to mnienje pristaju .Rusi,
Srbi a stranom i Česi, pak i mnogi strani učenjaci.
Drugi nastoje dokazati da je Panonija a ne Bugar-
ska prava kolievka plemena i jezika u kom su prve
i jednolično, nit je tako tumačiti presvietlu naredbu,
nit je to namjera bila Presvietloga Naredbenika kad
je naredbu izdao.
U tim knjižicam imalo bi se sakupiti što više
moguće gradiva crkovnoj i svietovnoj poviesti naše
biskupije, nebili se njim poslužio koji vještak, da
iz ovog sitnog sjemena izvede veliko stablo Crkovno-
gradjanske poviesti naše Spljetske biskupije.
Presvietli Arkidjakon Vitez Bianchi lani dao
nam je u drugom dielu Zara Crist iana primjer kako
se imádu slične monografije sakupiti i urediti, i o-
bodrio do jednoga rodoljubnoga dušobrižnika, da po
njegovom primjeru r$di i nastoji izmaknuti vremenu
toliko još zabitih spomenika, odnosećih se crkovnoj
i gradjanskoj poviesti.
I uprav starine, spadale one pod koju hoćeš
ruku, postanu uvjek izvorom dubokih, jezgrovitih i
koristnih nauka. U njima bolje nego igdje narod
stije svoju častnu jal krvavu poviest, Brez starina
poviest naroda niti može biti duboka, ni od velike
koristi, ni od prave slasti. Ako želiš vidjet pravu
ljepotu risanog obraza iz daleka ga gledaj, ako že-
liš divit se narodnoj veličini, prouči joj starine.
Mi zahvaleć Bogu tih spomenika imademo
dosta.
Ako se nadvisimo nad starui srednju poviest
ove zemlje, upoznat ćemo da više naroda na njoj je
slovenske knjige pisane. Ovoga se mnienja drži
manjina učenjaka, ali joj je kolovodja veliki slavista
Miklošič, koji neobičnom učenostju i mnogimi razlozi
Panoniju stavlja onim poljem na kom sa slovenski
apoštoli najprije djelovati počeli; 'jezik koji u cr-
kvene knjige uvedoše bio je panonskih Slovena,
koji su većinom pod vlastju države Moravske bili,
pak bi se imao zvati: jezik moravsko-panonskih
Slovena.
Ovi prekrasni i bujni jezik, uveden u slovenske
liturgične knjige, razliegao se najveličanstvenije po
prostranoj Panonsko-Moravskoj i Češkoj, Bugarskoj,
Srbskoj i dielom Hrvatskoj, a 10. vieka iz Bugarske
prešao u veliku Rusku, te iz milijuna i milijuna
pobožnih slovenskih srdaca uzdizao se glas slave i
uzveličanja Bogu. Dok je latinština u zapadu Europe
posrednikom vjere i prosvjete bila; dok je arabština
po Africi i Aziji daleko se širila; dok grština istok
Europe zauzimala; slovenštinu božja providnost po-
digla, da posred Europe neprestano hvali „veličje
Vavišnjega", i Slovenom bude moguća poluga k po-
dizanju prosvjete i blagostanja. Po ovoj istoj uhvajmo
da će Bog dragi Slovene opet u svetoj vjeri ujedi-
niti, te, nadahnuti duhom sv. Apoštola ćirila i Me-
toda, u jedinstvu vjere i prosvietljenog blagostanja
postati sretni i čestiti.
II terremoto di Scio.
Dopo Ischia, Scio. I dispacci su questo terre-
moto sono finora laconici, ma tremendi: „La città
di Scio, si manda da Costantinopoli, 4 aprile, per
tre quarti è distrutta". E questa città conta ben 13
mila abitanti. Esse è sede diunagà e di un Arcive-
scovo greco. L'isola, di cui Scio o Kastro è capo-
luogo, trovasi nel mar Egao presso la costa occi-
dentale dell'Asia Minore tra Samo e Lesbo, e conta
circa 60 mila abitanti; è montuosa, con graziose
valíate, clima piacevole. Fu colonnizzata dai Pelasgi
e dai Ionii, chiamata" Ofinsa o isola dei Serpenti.
Scio vantossi di aver dato i natali ad Omero; ora
mostrasi un luogo al mare, che chiamasi la sua scuola.
Ivi nacquero Teopompo, il celebre storico; Metro-
doro e Glauco. Scio fu celebre nei tempi antichi per
la sua marina; fu richiesta di aileanza dalle vicine
Repubbliche, e la si trova in quasi tutte le fazioni
di guerra. Cedette in seguito ad Alessandro Magno,
appartenne ai Romani, agli Arabi, e per poco an-
cora ail' Impero d'Oriente ed ai Veneziani, per go-
dere finalmente d'una lunga pace sotto il dominio
dei Genovesi, che la costituirono Repubblica aristo-
crática, la quale vi fece fiorire per più di duecento
anni le lettere ed il commercio. Nel 1566 i Turchi
la tolsero ai Genovesi, e nel 1821-22 vi scoppiô una
terribile rivoluzione, che produsse grandi stragi e la
rovina dell'isola.
Monsignor Teodoro Dalfi, nel suo Viaggio bí-
blico in Oriente scrive che Scio è una città pres-
sochè europea, che ha inolto ritenuto nelle case, nei
cobtumi, nella favella del fare dei Genovesi, ed ha
tuttora una specie di Università. I tre quarti délia
popolazione, secondo lo stesso autore, sono scisma-
tici, ed un quarto cattolici con pochi musulmani ed
ebrei. I Domenicani e i Gesuiti vi fecero del gran
1 Miklošič. Altslov. Formenlehre. Wien 1874.
2 Vol. VI, pag. 403 e seg.
svojih kostiju ostavilo - od Drave i Save i Bosne
i Drine do pučine sinjega mora, zemlja je ova na
svakoj stopi junačkom krvlju za otačbinu prolive-
nom, za slobodu, za krstjanstvo, za prosvjetu, nato-
pljena. Od prekršćanskih borba za slobodu do Viške
bitke, koliko muka, koliko slavja? Iliri i Grci, Grci
i Rimljani, Eruli i Goti, Vandali i Vizantinci, Obri
i Slovinci, Hrvati i Srbi, Normanei, Ugri, Turci Mlet-
čići, Francuzi, Englezi: koliko nisu nam ostavili spo-
menika slave i robstva, uljudnosti i varvarstva? Svako
i najzabitnije mjestance, svaki lapat zemlje, vreten-
ca su oko kojih nasukalo se zlatne predje naše po-
viesti; tako da kako piše glasoviti naš Tomaseo, „nejmam
jeli mjesta na svietu, da je u jednakoj veličini sa-
držalo važnijih spomenika za svietsku poviest naro-
da, i jezgra velikih čina, i pojma za budućnost, što
zemlja naša".
Ali žaliti nam je i tužiti se na našu nemarnost
za slavne naše starine. Tu slavu mi rado nudjamo
tudjincu, koji za malo novca grabi, nosi nam naj-
svetije starine, naše najdičnije spomenike, da nas
paka kasnije krivo i zlobno sudi; a sve to jer smo
na žalost navikli da nam tudje ralo u zemlju zabrazdi;
pak, kad želimo sgledati kojeg časa domaće po-
viesti, te ju iznieti braći na ugled, usilovani snio zbi-
rati zrno po zrno, vlas po vlas, to blago naše pro-
šlosti u poviesti tudjinaca. (Sliecli).