Sada pak „Deutsche allg. Zeitung" javlja đa
se još ništa u tom obziru odlučilo nije. Nešto
je po sriedi, kad su tako neodlučni vladini
krugovi. Možda njemačka vlada nije do tada
još svoj novi položaj dobro proučila bila i
prema njemu svoju politiku udesila, te se
s toga Čuvala prenaglosti. Svakako je znak
đa je vjetar u krmu slab, kad se vladina ladja
tako polako napried pomiče.
Il Santuario di Loreto e i pellegrini
Dalmati.
Allorchè neir anno p. d. anche dalla Dalrnazia
si mossero alcuni pellegrini alla volla di Roma, per
celebrarvi cogli altri fedeli accorsi da ogni parte del
cattolico mondo il Giubileo Episcopale dell' ora com-
pianto immortale Pontefice Pió IX ; la divozione nu-
trita sempre dai Dalmati verso il Santuario di Lo-
reto, che contiene 1' umile ma preziosissima casa do-
ve fu concepito e abitó il Verbo Eterno, indusse i
pellegrini Dalmati a recarsi a quella magnifica e
sorprendente Basílica per compiervi quegli atti che
la fede ispira. Quali pensieri s' impadroniscano della
mente, e quali effetti concepisca in quell' istante il
cuore di chi crede nel Figliodi Dio, disceso in terra
per tranformare 1' uomo, e ridurlo vero membro d' u-
na società diversa dalla pagana antica e moderna,
lo sanno bene quei che furono lieti di poter visitare
quel Santuario, innalzato dalla pietà e sapienza dei
Sommi Pontefici col concorso dei fedeli dell' Orbe
cattolico. Visitándolo ogni pellegrino chiede notizie
per dir cosi d' ogni pietra che vi si riscontra, e non
pu¿> non arrestarsi davanti a quegli oggetti che ri-
cordano le grazie straordinarie ricevute per 1' inter-
cessione della Madre di Dio. Uno di questi è una
pittura di valente artista che ricorda un fatto pro-
digioso accaduto a un prete dalmato, durante il glo-
rioso Pontificato di Leone X, allorchè il barbaro ot-
tomano era venuto a contaminare colle massime del
Corano la nostra religiosa provincia, che martoriato
a morte dai seguaci di Maometto poté coll'invoca-
zione della Madre di Dio portarsi fino a Loreto, e
colà giunto moriré ai piedi dell' altare consacrato al-
ia Santissima Vergine, lasciandovi il cuore che fu
sepolto in una delle cappelle. Affinchè poi il prodigio
fosse ognora rieordato, fu inciso in una pietra mar-
mórea un cuore, il quale è visibile a chiunque segue
con attenzione la leggenda del martire conservata in
una tela. Tosto che i pellegrini si avvidero che la
tela aveva grandemente patito per 1' influenze atmo-
sferiche, per iniziativa di S. E. Ill.ma e R.ma Mons.
Arcivescovo di Zara, Preside del pellegrinaggio, de-
liberarono di farlo ristaurare. A questo fine apriro-
no subito una colletta fra di loro. II ristauro, che riu-
sci soddisfacentissimo, ebbe luogo non ha guari per
le premure di quel Éeverendissimo Mons. Custode
della Santa Casa, Gereone Moroni. Furono anche
prese varie copie fotografiche *). Non possiamo quin-
di a meno dai non renderci interpretó dei sentimenti
dei signori pellegrini Dalmati ed esprimere al Rev.mo
Monsignore i più sinceri ringraziamenti.
—-easfc*®-—
Pastorale di Mons. Dupanloup sul Denaro
di S. Pietro.
L'Episcopato cattolico s' occupa da qualche
tempo con ispeciale interesse del Denaro di S. Pietro.
Abbiamo lette in questi ultimi tempi molte lettere
pastorali dettate eolio scopo di eccitare i fedeli del-
*) Esse trovansi presso F Amministrazione del nostro
giornale, per cui i signori Pellegrini, che desiderano acqui-
starne qualcuna, potranno rivolgersi alia medesima. Col ri-
cavato sarà supplila l'altra metà della spesa complessiva
(lire ital. 100) falta peí ristauro della tela. L'eventuale
importo maggiore che si fosse raccolto sarà spedito al
Santuario di Loreto a nome del pellegrinaggio dalmato.
l'orbe cattolico a mostrarsi generosi dei loro Obolo tutto, nelle campagne come nelle città, nelle officine
POPUŠTAH,
Sv. Stana hrvatska Kneginja.
Crta iz hrvatske-crkvene po vješti.
(Piše za „K. D.u 0. Petar K. Batid.)
Skradin.
Skradin je bio i za Rimljana grad velik i pre-
liep, Cohventus Zbor setu držao kao u Norinu, Pro-
moni i Solinu. U Skradinu sjedalište bilo katolič.
Biskupa. Sami grad u prvoč je bio na zapadu da-
našnjega, negdje okolo Biéiná, koga razoriše divlji
Avari, 7 vieka po Isusu. Strabo opisuje ga velikim
udivljenjem; da je bio prebogat i velevažan i tvrd
grad ondašnjih vriemena. Da je u njem bio Bisku-
pov stan, to nam jasno dokaziva i to, što, kad go-
dine 530 Solinski Nadbiskup Onorij III, prvostolnik
tadašnje Dalmacije, sabra sve države Biskupe, na-
lazimo u spisih zapisano: Constantinus Ep.us Eccle-
siae Scardonitanae. Na crkvenom hrvatskom Saboru
u Davnu obdržavanom god. $77, napominje se Bi-
versó 1' augusta povertà del Pontefice Romano. Le
grandi gravezze a cui soggiacciono i popoli negli
stati moderni; le mille ppposizioni che al ben ope-
rare dei cattolici si sono ovunque suscítate ; la guerra
or sorda od or aperta 4i cui si fa bersaglio la Chiesa,
hanno quà e là affievolito quello slancio d* amore,
che in tempi a noi ancora vicini avea fatto meravi-
gliare fino i nemici della S. Sede.
Se a tutti i cattolici del mondo, ai figliuoli
della Chiesa riesce doîôrosa la presente condizione
della Chiesa, non puó non riuscire dolorosissima al
cuore dell' illustre e venerando Vescovo d'Orléans,
mons. Dupanloup, il quale ha sempre combattuto e
combatte con tutte le sue forze per la libertà e per
la prosperità della Chiesa di Cristo. E come si è
rallegrato grandemente che Iddio onnipotente abbia
in modo straordinario abbreviati i giorni della ve
dovanza di essa colla pronta elezione di un Pontefice
non meno del suo antecessore pió, nobile, ama bile,
dolce nella fermezza, zelante nella prudenza, dotto
e laborioso, sino a sacrificare agli affari della Chiesa
la salute e le forze, costado ve va sentire più d' ogni
altro . una tristezza pencrea, pungente, al vedere le
necessità a cui è ridotto il Sommo Pontefice. A lui,
alla sua religione, alla sua delicatezza, al suo onore
ed al suo operosissimo zelo, a lui che, come dice,
non ha il gusto della rassegnazione tranquilla nel
1'impotenza, che non ama disperare, doveva natu-
ralmente presentarsi la questione, se i cattolici non
possano provvedere ai bisogni della Chiesa, se nulla
più resti a fare od a provare per sollevare la po-
vertà in cui si trova il suo Capo di fronte agli iin-
mensi pesi che gli impone il governo della Chiesa.
Quindi è che mons. Dupanloup pubblica una
sua lettera pastorale, di cui troviamo alcuni brani
nell' U. C. n. 207, intorno^ll' Opera del Danaro di
S. Pietro, a questa antica e veneranda istituzione
cattolica, che sola puó venire in aiuto al Santo Padre.
Quest' opera, uscita dai cuore dei cattolici in uno
slancio di amore, tende a rallentarsi ora appunto
che sarebbe necessario un raddoppiamento di gene-
rosità, per le difficoltà sempre crescenti di un no-
vello Pontificato. II venerando Prelato dice che il
Danaro di S. Pietro riceva 1' oro del ricco, ma senza
respingere l'obolo del poverft . cosi prezioso agli occhi
del Signore e che moltipliqandosi si cambia in oro,
e cosí col danaro d'oro, cól danaro d'argento, col
danaro di rame; col danaro del ricco, e con quello
del povero; col danaro de|la povera vedova tanto
lodata da Cristo nel Van|elo, il Santo Padre puo
formarsi un modesto ma glorioso appannaggio; „si,
veramente glorioso, e ^ale Ihe non ne possederanno
i re della terra, perché s,rà il dono dell' amore,
l'elemosina del cuore! e duesto appannaggio sarà
tanto più sicuro in quanto la carità che 1' offre non
si stanca mai".
Il Vescovo d'Orléans si rivolge alia nobile
ispirazione dei sentimenti generosi e delicati, al
sentimento dell' onore cristiano che trovasi assopito
sotto uua molle inerzia, ma non è ancora spento, e
deve alla fine scuotersi e suscitare nei cristriani la
vergogna di una indegna indifferenza di fronte ai
nostri nemici che ci riguardano e ne giudicano ere
dendosi in diritto di deridôrci e disprezzarci. „La
lógica della fede e dell' amore è semplice e chiara
II nostro Padre è afflitto, dobbiamo compatirlo ; è assa-
lito, difendiamolo ; è spogliato, assistiamolo ; lo ru-
bano, e noi diamogli quanto possiamo ; gli rapiscono
molto e noi diamogli molto; lo terranno per lungo
tempo nelle strettezze, e ntii prestiamogli il soccorso
per tutto il tempo che dureranno le sue necessità.
— Sire, scriveva Montaigne ad Enrico IV nel 1590,
Vostra Maestà mi íaccia la grazia di credere che
non compiangeró mai la mia borsa nelle occasioni in
cui sarei pronto a daré la vita. „Quello era ungrido
di patriottismo ! Che questo grido sia quello della
nostra fede e del nostro amore."
,,E vero che i tempi sono cattivi, e parrebbe che
il momento di daré sia male scelto ; è que3to un mo-
mento in cui l'empietà cerca di spandere dapper-
corae nelle capanne, le più false e le più odiose ca-
lunnie contro il Papa e contro la religione di Gesù
Cristo. Ma il degno "Pasíore non si scoraggia per
questo, ed esclama:
„Ah, mi sentó pieno di sdegno! i miei occhi
si bagnano di lagrime al pensiero ehè tanta buona
gente è fuorviata! Sono ben colpevoli coloro che si
guadagnano il pane in si brutto mestiere! Ma fac-
ciano pure, chè non riesciranno ; il popolo è ancora
più cristiano e più buono di quello che si creda.
Quanto mi sarrebbe caro il passare qualche giorno
ira voi, buoni abitanti delle campagne, nei casolari,
nelle cascine, e parlare cuore a cuore, sul piazzaie
del villaggio, con voi, onesti opérai, laboriosi coloni,
cui audaci e menzogneri apostoli cercano di ingan-
nare cosi indegnamente ed inviperire contro la Chiesa*
Voi andate al lavoro quotidiano; salutate, pregando
in silenzio, quel Dio che fa germogliare le Jvostre
messi, quel Dio che fa germogliare nelle vostre man i
il ferro, il legno e la terra: quel Dio che vi dà il
pane, ed il vino; e se una croce di pietra sta al
confine del vostro campicello, se un crocifisso adorna
la párete della vostra officina, voi salutate ancora a
voce bassa il Signore Gesù, che viene a dire agli
uomini : — Amate vi, siate fratelli! Perdónate, e Dio
vi perdonerà! — Cosi passa la vostra vita, nei la-
voro benedetto da Dio e nella fede che vive al fondo
dei vostri cuori. Soldati, quando tornate al villaggio,
voi salutate da lungi il campanile della vostra piccola
terra! Vecchi, voi deponete sulla tomba di coloro
che vi furono cari una croce ed una preghiera!
Fanciulle e spose, voi avete offerto i vostri voti e
pronuncíate i vostri giuramenti dinanzi agli altari
cattolici! Siate sinceri e non mostratevi ingrati; la
religione e la Chiesa non vi hanno mai fatto altro
che bene!
„Eppure si verrà a dirvi con grandi e menzo-
gnere parole che il Capo della Chiesa, colui che
si chiarna il Santo Padre, il rappresentante di Colui
che chiamate il buon Dio, è un oppressore che mé-
rita di essere abbandonato ed espulso dalla sua Roma,
ove la sua dolce e paterna autorità succédé, or son
più di mille anni, a quella dei Cesari, despoti e ti-
ranni del genere umano ? Sappiatelo adunque, o miei
cari : quei bei discorsi coprono le ingiustizie e i tra-
nelli. Voi pagate quei eiarlatani, quelli scrittori che
non conoscete e che vi insegnano ad ingiurare la
Chiesa vostra madre, a calunniare i preti, che sono
vostri amici, che vivono tra voi, che istruiscono, e-
ducano i vostri figli e loro insegnano a recitare „tu
adorerai un solo Dio ed onorerai il tuo padre e la
tua madre.... " mentre quei signori scrittori si acqui-
stano la fama e le rendite a Parigi col danarq con
cui pagate i loro scrittori e corruttori, e coi voti che
essi vi domandano nei giorni delle elezioni.
„Abitanti delle città e delle campagne, delle
capanne e delle officine, ascoltate il vostro Vescovo.
Amate la Chiesa come la patria; amatela nelle sue
affezioni come nella vostra gloria. II nostro Pontefice
soffre, preghiamo per lui; è spogliato soccoriamolo;
è calunniato, difendiamolo. II vostro cuore, la vostra
intelligenza non si lascieranno più ingannare, nè in-
timidire Il Papa è il Padre delle anime nostre.
Capo della grande società delle anime, il rappresen-
tante di Gesù Cristo: tutti i grandi interessi della
Chiesa sono nelle sue maní; egli n'è la testa ed il
cuore; egli è il focolare della vita cattolica, non lo
dimentichiamo giammai!"
Abbiatno voluto riportare per intero questi e-
loquenti tratti della Pastorale dell' insigne Vescovo
d'Orléans perché sieno di sprone ai buoni cattolici
della nostra provincia, in questi tempi specialmente,
nei quali, pello sviluppo degli importantissimi avve-
nimenti d' Oriente, la S. Sede ha. tanto bisogno di
mezzi umani,.che, come da una parte ne guarenti-
scono 1' indipendenza, cosi d' altro canto le íacilitano
il compito di stenderne sempre più la sua salutare
influenza.
I Dalmati per mezzo del nostro giornale han-
no fino ad ora deposto a' piedi di Pío IX di s. m.,
skupija Skradina, zavisna o Spljetskom Prvostolniku
Kroz one burne zemane, nezna se kako se utrže
Biskupija skradinska.
Kad oholi Mletčani pod izlikom svetog rata ra-
zoriše prvu prestolnicu Hrvatsku, Biograd na moru,
tada Biskup Biogradski pobježe s kanonici u Skra-
din, i tute se nastani, i uzkrisi iznova prestavšu Bi-
skupiju. Na Saboru Državno-crkvenom u Spljetu go-
dine 1185, Skradinskoj Biskupiji bila su opredielje-
na ova mjesta: Episcopus Scardonensis habeat: Scar-
donam, Briber, Belgrad ćum tota Sidraga, itd.
Skradin je imao liepih Crkava i Samostana, u
njem evala pobožnost i sve krieposti svetog življe-
nja. Kao što su Subići podigli Samostan Franovcim
u Bribiru, gdje počiva i * danas sveto tield, i u kom
dovrši sveti život Bartul, Biskup Skradina, koji se
ođreko biskupske časti, i sveto živio u Samostanu;
tako podigoše i u Skradinu liepi i ukusni Samostan
sv. Jelisave, za duvne, a osobito za St^nu. Kad ova
plemenita gospojica unidje u novi Samostan sv. Je-
lisave, s njom udjoše mnoge skradinsko-hrvatske go-
spoje, koje željahu u samoći hvaliti Boga. Ona i nje-
zine sestre Dfivne, bile su reda sv. Frane, to j. Kla-
revke (Clarissae). Misli se da je sama pobožna Sta-
nislava zahtjevala da se u Skradinu zavede Samo-
stan duvná sv. Klare, i da bude crkva posvećena na
čast sv. Jelisave kneginje Turinžke, kćeri Andrije
drugoga hrvatskoga kralja, što je prva kneževskog
kraljskog roda obukla odjeću sv. Frane trećeg reda,
i koje su se taman tih godina slavila čudesa po svie-
tu katoličkomu, porad kojih malo godiná po smrti
joj (god. 1231) Papa Grgur IX proglasi ju sveticom.
Ban Pavo jSubić brat Stanin obdari Samostan
baš velikaški. Ima i pismo Kaptola Stolne crkve
skradinske kojim obećaje da će davati neka uzdarja
Samostanu svete Jelisave. Radi njegove važnosti sa
pogleda povjestnoga, ovde ga donosim do&lovice, i
glasi:
Nos Capitulum universum cathed. EcclesiaeB.
V. Mariae de Scardona, significantes memoriae com-
mendamus universis, quibus expedít, praesentem pa-
ginam inspeeturis, quod accedentes ad nostram prae-
sentiam viri nobiles cives Scardonae, videlicet: Lju-
bavac filius quo. Bartoduči, Kuzman et Michael filii
q. Dobrošii cognomento Tvrdko Pribinja et Bosanuš,
Berislavuš, Dominicus, Laurentias etZane pro parte sua,
suorumque civium omnium Scardonae; pro parte vero
altera V. Nobi. nomine Purchio q. Stroimiri in per-
prijateljsko krilo kod Ključa bi obkoljeno.
Neprijatelj svagdje uzmakne a naši penjuć
se uz strme hridi i litice popeše se na tvrdjavu
i osvojiŠe ju. Kad zauzeše naši grad sva se
okolica u malo vremena pokori i osta Čista
od ustaških četa. Gubitci su naši dosta znatni
jer bi 260 mrtvih i ranjenih.
Danas meui sutra tebi. Otmanska je vlada
marila i nemarila za odpor pučanstva proti
Rusiji, Austriji, Srbiji i Crnoj gori; al se
sada oganj i nje hvata pa se poče pameti
dozivati. „Times" prima iz Carigrada na 9
tek.: Jučer u večer mnogo svieta u tamnicu
ode, cjeć urote Muradovaca. Narod je uzrujan.
Mehmed AH paša i paše što su bili u
Batumu zbilja su se rek bi zauzimali za pre-
daju zemljišta Što ide Rusiju i Crnu goru.
Rusi na 7 tek. zauzeše Batum, ni puške ne
izpalivši, ni oni ni ko prot njima. Za privre-
mena vladara u Batumu Rusi imenuju vojvodu
Nurida. Dobra li je narodna: velika sprava
neće bit ništa. U Batumu su bo Rusi pri-
čekam bili, kako u Trebinju naši. Derviš paša
s crkovnjacim i s nekoliko pučkih odaslanika
ode na susret vojvodi Mirsky-u.
Crnogorci zaužeše Grusinje al o Podgorici
i njezinoj okolici nitko ni slova. Mehmed Ali
javio otmanskoj vladi, glede predaje Gusinja,
da, pošto je ovo mjesto postalo crnogorsko,
nema više njemu nađe da bi mogo uzpjeti
poslanstvom u Staroj Srbiji. Zašto ne? —
Mehmed Ali javio bio takodjer kako misli
odputovat iz Djakove put Skadra, jer da mu
u Djakovi o glavi rade. Tako je i bilo; jer
sutra dan brzojavka iz Carigrada donese glas,
da je Mehmed Ali ubijen u njegovom stanu
u Ipeku, on i njegova pratnja, 20 ljudi, i
jedan častnik. Kad ga ubiju upale mu kuću
petroleom. Poginuo i Pećski mutesarif, Abdulah
paša, sa drugih 10 viših turskih činovnika.
Patriottismo đei fratelli đelle scuole cristia-
ne seconđo uzi generale francese.
Riportiamo qui tradotti alcuni brani d' uno stu-
pendo discorso pronunziato dal generale Ambert
quando presiedette alla distribuzione dei prerni nel
pensionato dei fratelli delle scuole cristiane a
Dreux. Il discorso é un modello di proprietà, di
buon senso e di letteratura, ed è ben altro che quella
"congerie di banalità e di paroloni che si distribui-
scono a destra ed a manca in simili occasion! da
molti de' nostri paesi che vanno a gara di mostrarsi
particolarmente enfatici, liberali e ridicoli. II gene-
rale Ambert propone alla Francia un mezzo serio e
molto acconcio a riparare le sue cadute evidenti ed
a preservarla dalle sue imminenti ricadute, ed è
quello di reimparare la religione, l'onoro e la lingua
francese, tre cose che i francesi stanno per dimen-
ticare, e che i loro ministri e i loro prefetti non
sanno più.
Dopo aver detto che il coraggio e l'onore sono
scolpiti sulle pareti delle case d'istruzione dei fra-
telli, il generale Ambert si fa a raccontare la storia
del venerabile abate De la Salle, il quale consacro
all' istruzione dei figliuoli del popolo la sua vita e
l'ingente sua sostanza, creando l'istituito dei fratelli
delle scuole cristiane e vestendo questi dell'abito
che portano ancora presentemente. Prima cinque, poi
dieci discepoli si unirono al De la Salle, e allora
ogni città voile avere la sua scuola. Poco a poco
le scuole si moltiplicarono e si sparsero ail'estero,
e ora i fratelli insegnano nell' Europa, nell' Asia, nel-
1'Africa e nell'America, e nella sola Francia 8,000
di quei valorosi insegnano a 320 mila scuolari.
E non solo il povero popolo ascolta le lezioni
dei fratelli : essi hanno splendidi pensionati. Quando
Giacomo II d'Inghilterra perdette il trono e la corona
sullo scorcio del XVII secolo, egli si rifugio in Fran-
cia insieme ad una parte délia nobiltà irlandese.
Bisognava dare a questi figli di nobili un'istruzione
ed un'educazione degna del loro stato. Luigi XIY
si prese questa cura ed affido questa gioventù al
venerabile De la Salle, che raduno gl'irlandesi in
un pensionato posto a Saint-Yon (Rouen). I profes-
sori di quel pensionato furono designad col nome
di Freres yontains, d'onde, per corruzione, venne
loro il nome di freres ignoran tins ed in italiano si
chiamarono ignorantelli. Se taie è l'ignoranza, biso-
gnerà che il mondo ci mostri che cosa sia la scienza.
Non vi parlero délia superiorità dell'istruzione
e dell'educazione delle scuolle dei fratelli, disse l'il-
lustre generale. Questa superiorità si spiegherebbe
naturalmente col prof'umo religioso che ne traspira.
I vostri maestri, o giovinetti, v' insegnano il rispetto :
vi fanno comprendere l'ordine, l'obbedienza aile
leggi ; vi dicono che cosa sia il dovere, e v' inculcano
finalmente una grande verità, che cioè Iddio non
ha detto al povero: Prendete, ma disse al ricco:
„Dónate". Gli uomini più celebri per sapere, per
posizione sociale e per esperienza, sono tutti d'ac-
cord o nel chiedere che la religione sia posta a fon-
damento dell'istruzione. Quando il primo console ri-
alzo gli altari, il celebre Portalis gli disse alla pre-
senza del Consiglio di Stato : ,,E tempo che le teorie
taciano dinanzi ai fatti. Non v'ha istruzione senza
educazione, e non v'ha educazione senza religione.
I professori insegnai*ono al deserto, perché si era
imprudentemente proclamato che non bisognava par-
lare di religione nelle scuole; l'istruzione è nulla da
dieci anni i fanciulli non hanno l'idea délia divi-
nità, del giusto e dell'ingiusto. Quindi s'inferocirono
i costumi, quindi il popolo divenne rabbioso Ed
è cosi che l'interesse délia Francia invoca la religione
al soccorso délia morale e délia soeietà."
De Maistre, il gran pensatore, diceva : „Ogni
sistema di religione, che non si fonda sulla re-
ligione, cadrà in breve tempo o non versera nel-
la soeietà se non veleno " Guizot, pro-
testante liberalissimo, lasc^ scritto: „Non si crederà
mai abbastanza a questa verità, che l'istruzione è
nulla senza l'educazione. Al che bisogna aggiungere
che non vi ha educazione senza religione. L' anima
non si forma e non si regola se non in presenza e
sotto 1' impero di Dio, che 1' ha creata e la dovrà
giudicare". Finalmente Thiers diceva nel 1850, in uno
de' suoi più mirabili discorsi: „La scuola non sarà
buona se non alia condizione ch' essa rimanga al-
1' ombra della sacristía "
„Ho detto, continua 1' oratore, che i Fratelli
danno 1' esempio del coraggio. Non crediate che il
coraggio appartenga al soldato solamente, e non si
mostri che in tempo di guerra. II coraggio ê una
virtù altrettanto civile quanto militare; esso vive
sotto la capanna del colono e nell' officina dell' ope-
raio, come nei castelli signorili e nelle città. Il co-
raggio consiste massimamente nel resistere ai cattivi
consigli ed ai cattivi esempi, nel non seguire cieca-
mente le moltitudini, e finalmente nel discernere il
bene dal male ed a respingere quest' ultimo con o-
gni energía. Abbiate il coraggio di resistere ai cat-
tivi coosigli ad ai mali esempi.
„Un'altra virtù hanno il diritto di proclamare
i vostri maestri: il patriottismo. Appena si fece udi-
re un grido di dolore dopo le nostre disfatte, i Fra-
telli accorsero da tutte le parti per servire la Francia.
„Gli uni t?ndavano alie ambulanze, gli altri al
campo di battaglia, e vi andavano tutti volontari, no»
obbedendo ad alcun ordine, fuorché alia divina ispi-
razione. Potrei citarvi mille atti d' eroismo che fece-
ro la ammirazione dell' esercito, ma tacio per amor
della loro modestia. Non vi parlero nemmeno del-
1' assedio di Parigi, dove ho veduto cadere il fratel-
lo Nethelme come cadono i valorosi".
II generale Ambert termino il suo discorso col-
le parole del celebre dottore Ricord, il quale, essen-
do alie ambulanze, e vedendo i Fratelli andaré lieti
alia morte, esclamo: — Siate benedetti per tutto il
bene che fate, umili servi dei figliuoli del popolo.
lo ve lo giuro, voi avete la vera scienza, la scienza
della veritii, dell' abnegazione e del sacrifizio; la
scienza che forma gli eroi, e Parigi e la Francia,
liberate, diranno che voi avete ben meritato della
patria. —
Ecco, miei amici, il motivo della mia presenza
tra voi, ecco il vincolo che ci unisce ai Fratelli. A
me sembra di esser qui il rappresentante di quell' e-
sereito di cui feci parte, e che il fuoco nemico ha
rovesciato. Quell' esercito é quasi tutto disceso nella
tomba, e mi pare venire in nome dei morti e dei
mutilati a ringraziare i buoni Fratelli della loro ca-
rith, per i nostri poveri soldati.... Le parole di un
vecchio soldato si cancelleranno dalla vostra memo-
ria, ma ritenete le due parole che i vostri maestri
non cessano mai d'inculcarvi: — Dio e Patria!
Corrlsponaenze.
PODLISTAK,
Sv. Stana hrvatska Kneginja.
Crta iz hrvatske-crkvene povjesti.
(Piše za „K. D.u O. Petar K. Batić.)
Skradin.
(Konac.)
Posije tolikih pokora, nakon mnogo godina samo-
stanskog života, puna svih vrlina i krieposti, umri
predobra gospoja koludrica Stanislava. S nedostatka
povjestnih spomenika, nemogu cieli život njezin iz-
meti ; niti, da bih i htio, imam zgode. Ima nekih po-
vjestno-kronologičnih netočnosti, kojih se mučno dr-
žati, a u pomanjkanju drugih, treba je imati bar
podlogu Da ovih podatcih. Puno nam u samoj stvari
naše Stanislave pomaže Dscretum conventionis skra-
dinskog Kapitula, koga navedoh; nu i na posljedicu
istoga čita se netočno: „ . . .. Poritif. Bened. PP. die
11 m. Febr." To bi htjelo reći, da je Papom te go-
dine bio Benedikt (XI?) Dočim on je vladao crkvom
od god. 1303—1304; i to samih 8 mjeseci i 5 dami
— A kad je ta pogodba pisana u stolnoj crkvi skra-
dinskoj, to godine 1284, bio je na vladanju Crkve
Papa Martin IV (od g. 1281.) — Nu ni to nezasie-
ca puno u bitnost stvari, a ciela „Conventio" doslo-
vice može se čitati u Farlattijevu ,,Illyricum Sacrum".
Posije smrti Stanislavu svak zvaše sveticom, i
poradi njezina svetog življenja, i porad nekih čude-
sa učinjenih. Nijedno nemogu navesti, pošto nejmam
pri raci nikakve listine ili bilježke suvremene. U
rimskom arkivu mora toga biti, pošto S. Otac Papa
proglasio je Stanislavu „svetom". U Farlattu ima do-
slovice: „ Stanislava Vitam duxit omnibus saneti-
moniae notis insignem. lllam Gregoruis IX (?) Diva-
nim catalogo adseripserat". I ovdje može biti po-
grieška u imenu Pape. Grgur IX bio je Papom od
god. 1227—1241. Dočim, kad je pogodbu pisao skra-
dinski Kapitul s Banom Pavlom, to godine 1284, mo-
gla je još biti živa gospoja Stanislava u Samostanu
Sv. Jelisave; jer veli conventio: „ ... . ubi degit Sta-
nislava $anctimo7iials, etc " a degit može biti i
sadašnjega i prošastoga vremena. — Kad je sv. Sta-
nislava u rajsku slavu odletila? Po svoj prilici bit
će umrla prije svoga brata Bana Pavla, koji je u-
mro godine 1312 svibnja mjeseca.
Ratfgovjetno O. Farlatti tumači kako se je za-
hod u vriemenu mogo uvući. Na kapitulskoj pogodbi
stoji: „ .... indictione 2", što nemože biti, jer je za
god. 1284 bila inđikcija ,,XH"', a indikcija II odgo-
vara godini 1304 taman prvoj godini papo van ja Be
nedikta XI. Navadja Farlati ovoj pogrieški sliedeći
razlog: „Numeri annorum vitiati ciđpam librario at-
Ragusa, 8 settembre.
La citta di Trebinje, postaci si vicino, é desti-
nata ad influiré potentemente sul nostro avvenire, e
la sua presa cagionó quindi da noi entusiasmo ge-
nerale, che si tradusse in feste solenni celebrate per
iniziativa del clero. La presa di Trebinje segna, a
comune avviso, il principio d' una maggiore prospe-
ritá materiale per Ragusa che vede, ció che impor-
ta assai di pin, cessato anche il pericolo che minac-
ciava la sua fede cattolica. Un brutto sogno ave-
vano sognato i nemici di questa nostra cittá. Dalla
Narenta alie „Konavoske stiene" uomini iniqui avreb-
bero potuto estendere il flagello del ferro e del san-
gue. Ora, Ragusa, esulta! Sugli spalti che ti circon-
dano doveva sventolare il vessillo di potenza scisma -
tica, ció che non fu mai ancora. Ma il soffio del-
1' Onnipotente disperse i consigli de' tuoi nemici, men-
tre é la gloriosa aquila degli Asburgo che vittoriosa
stende le sue ali sui campi di Bosnia e dell' Erce-
govina. La fertile vallata della Trebinscica risuono
delle grida di gioia e di trionfo. „Laqueus contri-
tus est et nos liberati sumus". Esulta, Ragusa, che
ne hai ben lieto motivo. Da lode al Dio degli eser-
citi, prostrati innanzi all' ara del tuo celeste Patro-
no ! tu ancor non sei derelitta. Tu sei sfuggita or
ora al maggiore dei pericoli, che dopo le minaccie
d' Orloff ti sia mai sovrastáto. Quale scorno sarebbe
mai stato per te se 1' empia setta avesse trionfato
ira le tue mura! Ti sovvenga degli eccidi dell'infe-
lice Polonia, e ripensa come pari sarebbe stata la
tua sorte. Né mai scordar devi che lo scisma non
difende né la liberta né la vera Croce di Cristo.
I tuoi nemici, i tuoi traditori t' avrebbero egualineu-
te schernita e derisa, e nell' estremo delle tue ago-
nie t'avrebbero sossurrato: dove sono i tuoi santi,
dove é il tuo Dio?.
Forse la perla dell' Adriático sarebbe stata se-
polta per sempre ira le macerie, e sulle sue rovine
passeggiando il peregrino avrebbe sospirato: qui fu
Ragusa!
Certamente per te questa sarebbe stata mino-
re sciagura che la vita sotto lo scettro di chi giá
altra volta dié fuoco ai deliziosi tuoi sobborghi. Ora
tribueridam censeo, qui notos illas arithmeticas ob ve-
tustatem cariosas et semesas, dum interpretari volebat
foedurn in modurn depravavit11. Sbilja dakle možemo
reći da je ta pogodba pisana za vladanja Pape Be-
nedikta a indikcija ima biti II, kako je i stavljeno.
Najmučnji dakle je posao znati, koji je Papa progla-
sio Stanislavu blaženom i svetom ? Ništa vjerojatnije
što da će biti ne Grgur IX, već Grgur XI, koji je
vladao crkvom od godine 1370—1378. Jer i po pra-
vilih rimske stolice proteče više desetina godina, dok
se proglasi po smrti tko blaženikom ili svetcem. La-
sno se moglo pogriešiti ime Grgura Pape. Mjesto
metnut I iza X, metnuto I pred X, što je baš očevi-
dna pogrieška. Sv. je Stanislava dakle po svoj pri-
lici proglašena sveticom cd Pape Grgura XI.
Posije smrti Bana Pavla Šubića, ili za njega
živa, zaručnica mu Banica Lavica (Ursa) počela je.
graditi Crkvu i Samostan sv. Ivana u Skradinu za
Franovce, koji bi bili upravitelji i izpovjednici Kla-
riša Koludrica. Nu, prije nego to dovrši, umre. Sin
njezin Mladin dovrši djelo pobožnosti od majke za-
početo, dogradi Samostan, i po dozvoli Pape Ivana
XXII dovede OO. Franovce ,,de Observantia". A u
tom sudjelova i Biskup skradinski Nikola III, od
istog Reda.
U Skradinu bilo je više Samostana, osim Ko-
Iudričkog na čast svete Jelisave i Franovačkog sv.
Ivana, još Samostan Dominikanski, samostan sv. Stje-
on izreku da je berlinski ugovor posljedicom
prijašnjeg nekakvog dogovora, uzmi na se
odgovornost dosadašnje politike, pa tu nadodaj,
što dva dana prije reko bio u Beču Pretis,
da naime o vanjskim poslima govorit je An-
drassyu pred odaslanstvima. Nu ničim Tisza
ravnije ne digne važnost razpravljanju u sa-
boru o berlinskom ugovoru, kako kada reče
Čisto i bistro: što je medjunarodno i zakonito,
to zastupstvo jedne države nikad ne dirni,
tim bi se bo temelji obće|f medjunarodnog
prava potresli.
I Vieća su u Beču izabrala odaslanike,
gdje ima, istina je, ljudi kojima nije po ćudi
zaposiednuće, al ima ili ipak većina, što su,
ko za jedan razlog ko za drugi, skloni potvrdit
vladinu politiku. U dobar čas došlo bilo raz-
ejepkanje, za sve da je ono bilo s protivštine
naprama vladi.
Ako dakle koja nenađnja ne prisilu je
većinu delegacija da stane na drugi pravac,
doma nećemo imat velikih neprilika s istočnih
dogodjaja. Najviše što se je bojat jest da
oposizicija ne navede vladu neka Novi pazar
sasvim turcim pusti. Al i to bi mala napokon
šteta bila, jer i samo vrieme pruži, i lošijim
diplomatima, liepih prigoda.
Odbor bečkog „Reichsratlia", kojemu je
mislit o vojnim zakonima, pusti na stranu
razpravu vrhu vladinog predlog, što pita da
se produži krepost zakonu o vojsci. Odbornici
su na to došli, jer Horst, pukovnik i ministar
za obranu zemlje, kaza da prije 8 dojdućega
mj. ili sadašnji ili novi ministar izmet će
pred zastupnike predlog, da se preinači sa-
dašnji predlog, ili predlog da se skroji zakon
sasma nov. ,
Republikanci u. Francuskoj sve se to bo-
lje namještaju, utvrdjuju. Ideje o monarkiji
nekako su pred dogodjajima pozaspale ili iz-
nemogle, te se novim izborima republici šve
novih elemenata za Vieća prikuplja. Sada se
bingu ljudi što će izabirat dio Senata. Iz Pa-
riza o tomu javljaju, republikanci misle da su
došle u izborima dobili za se 28 Starovieć-
nika.
Dočim u Francuskoj stvari okreću više
rek bi u zlo neko vu dobro, barem s politi-
čkoga gledišta; u Sviceri konservativci u ono-
mašnjim novim izborima dobili su liep broj
glasova i dotično zastupnika, lišma to u Ti-
ćinskom kraju. Tićinski puk. piše „LibertiV
u Lokarni, novu je glasovitu pobjedu održao,
Ono šest kandidata liberalaca-konservativaca,
svojevoljnim glasom velike većine birača u
oba okružja, postadoše zastupnicim švicarskoga
puka u narodnom Vieću. Slava poštenom i
je doista supravivere, neg odnosna grčka rieč epi-
zeesai ne znači drugo van rimango in vita, ostati
Živ. Ako bi pak tko htio i za supravivere naći objekt,
tad mu je postaviti ne tebe cara, neg tvoje grožnje,
pogibelji, što mi jih, care, pripravljaš), za korist pu-
ka. Sav zapadna me gleda; a da i nisam kakva me
ljudi misle, opet svi uzdaju se u mene i u onoga,
kome ti prijetiš kip srušiti i uništiti; uzdaju senai
me, u blaženoga Petra, što ga sve na zapadu kra
ljavine drže kano Boga na zemlji " Iz odnosna
citata pod rezom, izvadjam što je najglavnije ujedno
s Nodilovim primjetkom :„.... saneti scilicet Petri,
quem omnia occidentis regna veluti Deum terrestrem
colunt (grčki je presnije bez velut: theo n ep i-
geion e eho u si)".
Neposredno pred ovim odlomkom Gregorijeva
pisma napisa N. N.: „S pogrdnim i prezirnim ovim
tonom (naveo je Nodilo prije nekoliko rieči Grego
rijevih) družila se grožnja i Izlagao se papinski (ne
samo papin!) politički program". Ta grožnja i taj
politički program mora da se nalazi u odlomku Gre-
gorijeva pisma, što ga gori, po Nodila, navedoh. —
Kada dakle na prietnje cara Leona, kojim so grozio
papu utamničiti, Gregorij odgovara, da se on (pa-
pa), rad osobne sigurnosti, može zakloniti u Kampa-
niju, da se može zakloniti i med zapadnjake, „koji
nanj gledaju i u njega se uzdaju (quando quidem
occidens universus ad hurnilitatem nostrara convertit
oculos .... magnopere nobis confidunt)": Nodilo (tvr-
di, da se tim Gregorij grozi, i da izlaže ne samo
svoj neg papinski politički program! Gospodine
Nodilo! Vi se rugate s vašimi hrvatskim i čitatelji!
Neposredno za onim odlomkom Gregorijeva pi-
sma piše N. N.: — „Petar Bog na zemlji!" od uža-
sa na tu papinu krutu izreku sav bez sumnje pro-
trau car ikonoklasta Ako je Gregoriju Leon prije
ponositomu tićinskomu puku! Još ne znamo
točno brojeve glasovanja; al možemo jar uz-
tvrdit da su naši prijatelji u 40. okružju
ostali u svom povoljnom i tvrdom položaju
od 31 listopada 1875, a oni u 39. okružju
imaju sada trostruku većinu.
U svemu narodnom švicarskom Vieću
ima do 135 zastupnika. Konservativci prote-
stanti i katolici zadobili su više od 25 gla-
sova, a tim su dakle radikalci izgubili 25, te
je nastalo razlike 50. Po tomu radikalci, koji
su došle jedva je (Ivice većinu imali, odsle će
bit samo treći dio ciele skupštine.
Sada se dakle liepa prigoda pruža da
se izmedju crkve i države ponove u Sviceri
stari odnošaji. Sv. 0. Papa, kako iz Rima
javljaju, to i misli, i rieč je da su prognani
biskupi jurve primili naredbu da stoje spravni
na povratak.
Dovršila je grčka ministarska krizis. Nu-
dili su ministarstvo Deligeorgisu, Man rom i-
chaliu i Lombardosu, al ne htjedoše. Odabran
je zatim Trikupis za predsjednika i u jedno
za ministra pósala vanjskih i ministrom no-
vaca; Zaimis posta ministrom pósala domaćih
i u jedno ministrom pravde; ministrom za
nauku izišo Mavrokordatos, Karaikakis primio
u ruke upravu stvari ratnih, a Kanaris upravu
mornarice. Nu misle da je novoj vladi malo
obstanka.
O nauku sv. Liturgije u Biskupskih
Sjemeništih.
Bog sam i nitko drugi postavi težački i redo-
vnički iliti svećenički stališ: težak da hrani tjelesa,
a duše Svećenik: kao svaki od njih po božjoj naredbi
ima na svome vrsno raditi- polju, tako mora svaki
od njih svoj podpuno znati rad, i svoje radnje način.
S ovog razloga potrebit biva nauk poljodjestva te-
žaku, i hoće mu se tko bi ga u takovome znanju
prosvietlio; a tko bolje nego, koga mu Bog za naj-
prvoga i najvjernijeg druga podade, t. j. Svećenik.
Ovo jest ono, što baš radostno čitasmo proš. god. u
našoj „Katoličkoj Dalmacija" da će u Zadarskome
općenorne sjemeništu uzdignuta opet biti stolica za
nauk o zemljoteženju, čemu se svaki dušobrižnik
uzradovao.
Ali imamo jošte inih mladih težaka, koji imadu
i oni po sve dneve svoga života poslovati i truditi
u zemlji, u vinogradu Isukrstovu, i ondje dušam
njegovimi briniti se: ove vrste mladi težaci zovu se
žakni, koji u sjerneništih dobivaju svekolike potre-
bite bogoslovne nauke, po kojih, kad oni izajdu na
polje sv. Crkve, piću nebesku imadu podielivati
puku: s toga oni dobro i korisno budu ubaviešteni
u bogoslovnih naucih: ništamanje još nešto važnoga
njima često manjka, t. j. liturgičko znanstvo, koje
Svećenstvu kruni nauk: — nam quid scientia Litúr-
gica praestantius? quid excellentius ? quid utilíus ?
— dakle Imala bi se dopuniti takodjer prazna sto-
lica bogoslovna svetih Obreda (sacrorum Rituum
Cacremoniarumqufe disciplina), Sv. Obreda bo nauk
uzvišen je nauk koliko jedan po jedan bogoslovni
nauk, kao što to nije sumnio potvrditi prevedri muž
Isusovac De Azevedo „in sua ad res litúrgicas prae-
fatione, gdje veli ovako:" Bogoslovje jest u posljedna
vremena postalo, a nauk Obreda iztiče jošte s prvog
začetja Crkve; ono od daleka tiče se Boga, a ovaj
na štovanje istoga Boga spada, ono samo na dobru
ćudorednost ohrabruje, a ovi već kriepki plod bo-
goljubstva prinosi, ono se običajno zabavlja znanjem
božanstvenih stvari; a ovaj sa božanski mi dielovanji
tako spleten jest, da se od njih po nijedan način
razlučiti nemože: U jednu rieč Bogoslovje besjedi o
Bogu, a Liturgija zbori istim Bogom, t. j. uči kojim
dostojanstvom, kakvom dvorbom imamo se Bogu
klanjati, i kako se njemu moliti, i vaskoliki puk na
bogoljubstvo probudjivati kroz Liturgiju.
Ako Mladici — Žakni u sjeministih kroz četri
tečaja imaju se bogoslovnimi baviti nauci, i žuriti
se da valjani poslenici i u vinogradu Isusovu po-
stanu dostojni podjelitelji presvetih Otajstva: kako
dakle nebi oni ozbiljno i radostno prionuli takodjer
na knjigu liturgičku, da podpuno izuče nauk božje
liturgije ili bogoslužja, da mogu sva službovanja
božanstvenih Otajstva dostojno i plodonosno obdr-
žavati ?
Ja ovdje neizlazim na polje ko drzovit, da
našim presvietlim i mudrim Starešinam propisivam
knjige i knjigoučenje liturgičko, nego priklonito u
njih molju dopuštenje, da sraiern sada samo prosto
štogod o tome natuknuti.
Imamo za taj nauk jednu zlatnu knjigu od
j^ečastnoga Gosp. Kanonika Ivana Fornici-a, izdanu
za mlade Crkovnjake Sjemeništa Rimskoga naslovom:
„Institutiones Liturgicae ad usum Seminarii Romani".
Ova knjiga jest razdielena u četvero. U I
Dielu tumač. O presv. Mise posvetilištu; u II. D.
o Crkvenouie Casoslovju; u III. D. o podjeli van ju
sv. Otajstva; a u IV. D. o Blagoslovih, o svetih
obašašća, i o službovanjih oko umrših. Ovdje pre-
častni g. Kanonik netumači samo kako se cererno-
nialni poslovi imaju obavljati, nego takodjer nado-
daje sv. Obreda začetak, njihove promjene i razli-
kosti, i njihova znamenovanja, koja on iz knjiga
premudrih Spisatelja bijaše izerpio. Ova svakolika
stijući mladjahni pitomci semenarski užgat će se
toli u srcu, da će radosno oni prionuti „ad tam
sublimem, tam u tile ni, tam necessariam scientiam
acquirendam", i reći ću, da će ista presvietla Go-
spoda Biskupi svojimi Žakni zadovoljni biti.
I ja sam se odavna zabayljao ovom knjigom,
te poniešto malimi liturgičkipri poseboimi poslovi; i
svedjer u misli bio sam, kako "bih ijaštogodinogo
na korist mladjahnih Crkovnjaka prinieti. —' Nu
evo teke sada koliko mi moć moga truda dopustila,
dogotovio sam božjom pomoći djelo s naslovom:
Sbirka iztumačenih Obreda sv. Rimske Crkve za
običajne tihe i javne službe božje u Crkvi; — i ina
potrebita znanju žaknom, mladim Misnikom i Dušo-
brižnikom slavjanskoga slova, toli za popove, koli
takodjer za Redovnike (Fratre; koješta oni posebnoga
imaju). Ova svakolika složena po propisih Crljeni-
ca, Obrednika Rimskoga; Dekreta Sv. Sbora 0-
breda i klašičkih liturgičkih Spisateljá.
Imat će takodjer jedan dodatak i „Obće Rubri-
ke, Misala i Reda sv. Mise".
Bude li odobrena knjiga, ako me tko ne pre-
teče, o njoj ću udiij pt. Dukovništvo obznaniti.
A. S.
prijetio tamnicom, sad mu prebaci i riječ: „Ja car,
ja svestenik!" —
Ne znam čemu se moram ovdje više čuditi, da
li „krutoj izreci" papi podmetnutoj; da li izreci, ko-
ju, veli Nodilo, da je car papi „prebacio"; da li kra-
snom odnošaju, u koji trpa Nodilo papinu i carevu
izreku.
Car ikonoklasta bez dvojbe ne protrnu na krutu
papinu izreku, jer bi bio inače Gregoriju štogod dru-
go predbacio, nego li rieč: „Ja car, ja svestenik".
Ludo je ovo posliednje i pomisliti. Niti su ove Leo-
nove rieči do tada bile nečuvene. Jurve Konstantni
Veliki nazivao se „episkopos toon eksoo".
Biskupi sakupljeni na saboru carigradskom (parti-
kularnom), godine 428., pod patriarhom Flavijanom,
nazdravljali su (acclamabant) caru Teodoziju Mla-
djemu (Mansi t. VII. pag. 733.): mnogo lieta sve-
šteniku caru (polia etee too archlerei ba-
silei). Da su napokon navedene rieči bile znak ca-
reva „protrnuća", ne bi bio Gregorij u drugom pi-
smu odvratio caru: „Hortamur te ut sis pontifex
et sacerdos, prout ante scripsisti". Gregorij nije na
cara bacio nikad anateme, al ga oštro ukorio, što se
odaljio od pravog puta; dokazivao mu, da se namje-
ra mu i djelovanje protivi nauci svetih otaca itd. jtd.
(vidi cio prvi Grgurov list). Ovo svakako „osornu
Izaurijaninu" nije bilo po ćudi, pa da je on, kako
nam Nodilo tvrdi, onako kruto razumio onu izreku
papinu u pismu, gdje mu se papa diči, i sve zapad-
njake (omnia occcidentis regna) hvali, što štuju, o-
sim sv. Trojstva, i Boga Petra; mogo je on, i nebi
bio propustio, sbog one izreke okriviti papu rad naj-
golemijeg krivovjerstva. Toga pako nije učinio. Ovdje
se dakle g. Nodilo igrao, i to navlaš, proti svojem
osvjedočenju, s pouzdanjem svojih čitatelja. Najgora
to mana u svakog pisatelja. Gosp. Nodilo zna, jer
je izučio bogosloviju (ako pak ne zna, nije smio dati
se na ovo pisanje, bilo mu ostati pri egipatskih mu-
ni ij ah), da takovih heresija jošte nije bilo, koje bi
učile Boga-Petra il Boga-Pavla; to je bilo do tada,
a je i do sada, u poviesti nečuveno, nevidjeno. Već
ova jedina okolnost imala je obataliti hotomiČnu go-
ropadnost Nodilove pragmatike, al on će ju ipak
podmetnuti „skotu" papi; pače on hoće još izrično
navesti, da „je grčki presnije bez velut: theon
epigeion e eho us i"; prem je vjerojatno, da je
prepisivatelj pred theos zaboravio jedan (veluti),
jer se već pred njim nalazio drugi (hon hai pa-
sai basileiai tees dyseoos theon epigeion
eeho usi); i prem je sigurno, da onaj terrestrem
(epigeion) ne stoji ondje badava. Krstjanske cr-
kve sve štovale su jednoga nebeskoga Boga, gospo-
dara neba i zemlje, a nisu poznavale nikad nikako-
va boga zemaljskoga. Niti se može Nodilo izpričati, da
nije ovoga opazio, jer Gregorij evo prvo pismo (Man-
si t. XII. p. 972.), što ga je Nodilo imao pred so-
bom, ima pod razpravljanom izrekom Harduinovu
opazku. Nu nas Nodilo, koji crpi poviest iz „svje-
dočanstva neoprovrživih", da ju za uviek spasi iz
klerikalnih ruka, on hoće, pa tko će mu sta, da o-
vako krasno pragmatizuje u svojoj knjižici. — O sa-
vijači, vi historici klerikalci! kad ćete jednom pre-
stati, historiju pisati strančarski, natezati ju stra-
stveno na vaša Kopita? Exemplum dedi vobis!!
Ako je Nodilo u ovom goropadan, u onom, što
sliedi, još je goropadniji,
(Sliedi.)
una breve spanna di tempo, in cui si potesse for-
mare le proprie risoluzioni e fare gli ultimi prepa-
tivi in casa. Del resto, la certezza che la catástrofe
era vicina, o piu tosto imminente, fu data dall'anno
1870. L'enorme squilibrio politico prodotto in quel-
l'anno, aveva apprestato alia Russia la piu favore-
vole occasione di ripigliare un'altra volta 1'opera
tentata indarno nel 1855, e di condurre ad uua so-
luzione violenta la questione orientale. II potente av-
versario d' allora, la Francia, era stato nel frattempo
atterrato da un terzo, il debole amico prussiano era di-
ventato una Prussia gigantesca, che alia Russia a-
vrebbe protetto il dorso e, occorrendo, anche il fianco.
Era giunta dunque 1'opportunítá; e se mai taluno
avesse tuttavia opinato che la Russia non fosse per
valersene, ogni dubbio era scomparso dacehé, in quel
medesimo anno 1870, ella stracció in faccia all'Eu-
ropa i patti del trattato di Parigi per quella parte
che concernevano il Mar ñero, e con questo significo ben
chiaramente che, giusta le parole del suo canuto can-
celliere, nei 14 anni trascorsi ella s'era davvero rac-
colta, e ormai si sentiva pronta a buttare uelle que-
stiorii europee tutto il peso della sua potenza.
Da allora in poi, una política per poco provi-
dente non poteva piu prendersi per mira la conser-
vazione della Turchia, a meno che la non fosse stata
disposta ad ingaggiare una guerra colla Russia.
Ora io contesso che questa idea anche tra noi
trovo ricetto nel capo d'alcuni fanatici, massime al
di la del Leitha. Questa idea poté fors' anco presen-
tarsi come un tentatore ad una tal nazi one nella no-
stra meta dell' imperoy ad una tal nazione a cui non
sarebbe da ascriversi a colpa se i patimenti de' suoi
connazionali le avessero annebbiato il giudizio sug-
gerendole una politica di vendetta contro i loro
oppressori; ma qualsiasi uomo di stato in Austria
dovette respingere da sé quell'idea, perché la guer-
ra contro la Russia, nell'odierna configurazione delle
potenze, sarebbe stato il medesimo che scatenare una
guerra europea, nella quale noi per fermo avremmo
avuto sulle braccia piu d' un nemico, e saremmo stati
costretti a combatiere su piu teatri della guerra. Per
conservare lo status quo, ed esso pure non ameliorl
nella Turchia, avremmo posto a repentaglio ben anco
lo status quo della nostra patria; per non dir nulla
delle calamitá che, in grazia della nostra posizione
centrale, avremmo attirate sul nostro paese, piu che
su qualunque altro paese europeo; anche t¿icendo in-
line dei sagrifizii finanziarii che una tal guerra ci
avrebbe costato, di gran lunga maggiori di quelli
che ci si domandano ora.
Assai di buon grado confesso che quest'idea
non trovó avvocati nel parlamento austríaco; ma qui
all'incontro si senti raccomandare un'altra politica,
quella cioc della passivitá assoluta, finché non fos-
sero aggredite le nostre frontiere.
' Ebbene, signori, questa politica la ho impugnata
e respinta con tutta energía in una precedente oc-
casione, onde ritengo superfluodi parlarne lungamente
quest' oggi, tanto piü che ella, per quanto io sappia,
Umrije Leon Izaurjanin kojih pet mjeseci, a
Karlo tek nešto više od mjeseca prije Gregorija.
Gregorija nasliedio Zakarija (741 52.). Ovaj
papa po Nodilu okaljao se vjerolomstvom i izdajom
počinjenom na Trasamundu, za koje vjerolomstvo po-
traži on od Luitpranda četiri grada, u petoj vojni
zauzeta. Anastazij, negdašnje Nodilovo pouzdanje,
pripovieda stvar sasvim drugčije. Al Nodilo nije u
sti, na koju vlast Karlo nebijaše još ni pomislio! Iz sa-
mog sadržaja ovog Nodilova umovanja može se vidjeti,
da ovo nije neg hipoteza, i to veoma smjela, malo osno-
vana hipoteza; nu realista Nodilo prestavlja ovo svojim
čitateljem kao najčvrstiju, najdokazaniju tezu.
Što je papa prosio (hortamnr, conjuro) Karla? — Ut
subvenias ecclesiae s. Petri et ejus peculiari populo, eos-
demque reges ... refutes, et a nobis repellas, et jubeas
eos ad propria reverti; ne praeponas amicitiam Longo-
bardorum amori principis apostoloruin. Tri su ovo pri-
vidne prošnje, a doista jedna je prošnja, na tri načina
izražena. — Na koje motive opire papa svoju prošnju?
— Sve na same vjerske motive, ni na jedan zemaljski,
materijalni motiv. Isti naziv Christianissime fU-i sadržava
motiv religiozni. Papa podkrepljuje prošnju: coram Deo
et ejus terribili judicio; propter Deum et animae tuae
salutem; per Deum vivum et verum; si non tibi princeps
aposlolorum claudat regna coelestia. Ovo posliednje pa-
pa doista ne želi; a da se Karlu to, po papinoj želji,
ne dogodi, šalje mu Grgur kao (u koliko to papi mo
guće) neko jamstvo, a u jedno kao religijozno vidljivi
motiv svoje prošnje daves confessionis s. Petri, koje ne-
ka Karlu budu claves ad regnum, to jest coeleste. Sv.
Petar je claviger regni coelorum; ključ Petrova groba
nekakova je preporuka ad regnum coelorum, da pogla-
vica apostolski ne zatvori coelestia regna.
Da je papa u Karlu budio požudu za vlasti zemalj-
skom, luda bi mu bila opomena: ut non praeponas ami-
ciliam Longobardorum amori principis apostolorum; daje
Karla mogo il htio papa državnom vlašću nagraditi, ne
bi se bio tolikimi vjerskimi motivi poslužio. Tko kršćan-
ski katolički vjeruje, taj će papine motive povladjivali;
qui f'oris sunt, mijim dopuštamo da se i smiju. Ako koji
vjernik pomisli, da je tih motiva papa možda preveć
nabrojio; tad mi je takovu dozvati u pamet, da je onda,
po Nodilu, Luitprand gonio stvar uprav do noža.
non trovó eco in niun luogo, tranne forse in Serbia
e in Montenegro. Dovunque puo e.sserci accorgimento
político, si tenne ferma la persuasione che, accaden-
do una nuova cotingurazione dell'Oriente, 1'Austria
nel propino leggittímo e bene inteso interesse dove-
va prendere una parte attiva. II raeno che potevamo
fare, e, lo ripeto, il meno, era 1'occupazione e l'in-
corporazione della Bosnia e dell'Ercegovina; e ardi-
sco diré che questa politica era quella che rispon-
deva alie tradizioni noslre, poniamo che queste tra-
dizioni non si riducano a nulla piu che al lasso d' una
sola generazione. (Continua.)
" '-í-H^feíte^- » /
Hercegovačka adresa.
(Brzojav »„Obzoru".)
Adresa, koju je na 14 tek. o podne hercego-
vačka deputacija predala caru u Pešti, glasi:
Vaše carsko i apostolsko Veličanstvo ! Gospodaru
nam premilostivi!
Da izrazimo topla čuvstva duboke zahvalnosti
nad izbavljenjem našem iz tolikih nevolja i očite
naše propasti, dolazimo mi sinovi Vašemu Veličanstvu
vazda vierne Hercegoviue, pred posvećeno priestolje
Vašega Veličanstva.
Viekovi su, odkad smo stradali i propadali što
razdorom i nesporazumom unutrašnjim medjusobnim,
što drugim uzrocima; ter napokon do skrajnosti pro-
pasti domakli; no providjenjem osobitim božjim Va
še Veličanstvo ganu se pružiti nam desnicu, te u
smislu proklamacije posla vitežke čete svoje pod vi-
težkimi vojskovodjami, koji najvjernije izvršujuć
slavnu i težku zadaću po želji i skrbi otčinskog
srdca Vašega Veličanstva na izmirenje i sporazum
svu stvar prevedoše, tako, da mi sada pouzdano
možemo od strane naroda izreći najtopliju zahvalnost,
privrženost i odanost najiskrenije viernosti i podaj-
ničtva kao našemu premilostivomu gospodaru i vla-¿
dao cu.
Neumoljiva sila naših okolnosti činila je, da smo
daleko izostali u napredku i prosvjeti iza toliko na-
roda nam srodnih i susjednih, ter su nam vruće že-
lje i temeljite nade, da ćemo odsele u zajednici ro-
dne nam braće i drugih Vaših sretnih naroda, moći
postupiti u prosvjeti dostojanstva čovječanskoga bez
uvrjede ičijega vjerozakonskoga uvierenja, i napre
dovati u svakovrstnom blagostanju bez ičijega okva-
renja, uživajući prava viernih Vam podanika.
t Sudbina naših položaja i naših odnošaja spa-
jaju nas sa sudbinom viernih Vaših naroda, zato
blagoizvoli Vaše Veličanstvo -primiti nas kao svoju
djeca, jer se mi predajemo po/' okrilje i upravu Va-
šega Veličanstva i slavne Vaše dinastije.^
Vaše Veličanstvo! Narod što vam se pouzdano
izručuje, malahan je ali dosta darovit, koji božjim
providjenjem nadarenoj postojbini svojoj umalo vrie-
menapod mudrom upravom Vašega Veličanstva proc-
vasti će i „prirondnim putemu vodjen napredovati
i na diku Vaše slavne krune sudjelovati.
brizi; on će Anastazijevo, za ovaj dogodjaj jedino,
svjedočanstvo odpuhnuti (str. 45.) ovako: Ovo je o-
čevidno verzija turena onda u svijet, ne bi li se iz-
pričalo vjerolomstvo. Na sastanku u Interamni, gdje
je papa kralja opominjao: „praedicans ei ab hostili
motione et sanguinis effusione quiescere, et ea quae
pacis sunt semper sectari". Liutprand (str. 46.) na-
mah pusti Petru četiri preporna grada... i sabinsku
krajinu i štošta još na granici rimske vojvodine, pak
i gradove Osimo i Jakin kraj Pentapole. Darova pa-
pi takodje rimske zarobljenike; i s rimskom vojvo-
dinom utanači mir od dvaest godina. Ovaj uspjeh
pripisuje Nodilo zvonkom i slatkom glasu papinom,
i toj okolnosti, što je papa Liutpranda za sofrom
razveselio, a Nodilo izpušta iz Anastazija, Što je, mi-
slim, za razborito povjestničare najglavnije: „Cujus
piis eloquiis flexus (Luitprandus) et constantiam san-
cti viri et admonitionem admiratus, omnia quaecum-
que ab eo petiit . .. eidem sancto viro redonavit."
U proljeće (s. 47.) od god. 743., Liutprand na-
vali na Emiliju, Ravennu i Pentapolu. I Eutihij, i ra-
venski nadbiskup i svi tamošnji gradovi (Anastazij
veli: atque universo populo praedictae civitatis, ac
civitatum Pentapoleos et Emiliae) zapomagali k Za-
kariji!
Zakarija molio, al badava, po poslanicih kra-
lja, da povrati otete zemlje; napokon ode glavom u
Paviju. Ako i preteškim srcem (str. 48.) odrekao se
Liutprand dne 30. juna ratovanja na Eksarhat i Pen-
tapolu, i carevini ') (ad partem reipublicae restituit)
povrati 2) oteto, tako da je megju područjem raven
l) Evo kako po Nodilu Anastazij, u životopisu Zakarije,
pod republikom razumieva bizantinsko carstvo; a fortiori
razumieva pod istom rieči bizantinsko carstvo u životo-
pisu predidućeg pape Grgura III. Cl'r. gori odielak VIII. 2.
") Anastazij pripovieda, da je papa u Paviji prosio Luit-
pranda, ,,ut ablatas Ravennatensium urbes šibi (papae) re-
donaret". Kad za lim isti pisac govori o gotovoj, ući-
njenoj darovštini, tad veli: ad partes reipublicae (care-
vini) restituit. Luitprand sigurno ništa ne uradio, proti
prošnji i proli namjeri Zakarije, dapače sve što uradio,
uradio Zakariji za ljubav: što je Luitprand uradio, to je
Zakarija prosio. Dakle ad paries reipublicae restiluere ili
šibi (papae) redonare očevidno u Anastaziju je sve je-
Što dok u najdubljoj smiernosti izrazujemo, do-
pusti nam Vaše Veličanstvo, da Vašemu priestolju
vruću i osobitu nuždu svoga naroda u poniznoj molbi
podastremo, a to: nas narod u Hercegovini od mno-
go vremena do najposijednieg trpljaše radi ustanova
i nameta, neodgovarajući njegovoj prirodnj moguć-
nosti, radi toga u podaničkoj vjernosti usudjujemo
se za milost najponiznije zamolit da bi Vaše Veli-
čanstvo ovoj zemlji po njezinih okolnostih i potre-
bah uredbu i upravu podieliti doslojalo se.
Bog neka štiti, Bog neka čuva Vaše Veličan-
stvo;
U Mostaru, na 2. studenoga 1878.
Marko Poljanić predao je ovimi riečmi adresu:
„Premilostivi care, slavni gospodaru!
Poslanstvo naroda hercegovačkog svih vjeroiz-
povjesti stupa u najdubljoj smjernosti pred presjajno
prestolje Tvoje, da Ti izreče u ime cielog svog na-
roda svoju najsmjerniju zahvalu i neograničenu o-
danost i vjernost.
Milost Tvoja neka se premilostivo udostoji pri-
miti ovu knjigu, u kojoj su izražena najiskrenija čuv-
stva naroda hercegovačkoga praraa Tebi i Tvojoj
prejasnoj vladaj ućoj kući.
Bog da poživi i uzdrži našeg premilostivog cara i
gospodara Franju Josipa I."
Na ovo je Njegovo Veličanstvo odgovorilo, da
će u smislu (proklamacije promicati dobrobit herce-
govačkoga puka bez razlike vjeroizpovjesti.
Corrisponaenze.
Sebenico, 11 novembre.
Venerdl 8 corr. alie ore 5 p. m. nel villaggio
di Konje vrate, due ore e 1/<t distante da Sebenico,
durante un temporale, il fulmine si scaricö sulla torre
delle campane, con tanta veemenza, che più della
meta della stessa, rovesciatasi sulla Chiesa, ne sfra-
cello il tetto, ed un cumulo di macerie la riempi;
nel mentre altri massi ingenti, venivano slanciati a
grandi distanze in tutte le direzioni, comprese le
campane, le quali in tanti pezzi furono rotte. — Ri-
masero intatte, con com une stupore, la Cappella, le
sacre Imagini, 1'Altare, il Santo Ciborio, il Calice e
qualche Apparato. Tutto il resto o distrutto, o reso
inservibile. Nessuna persona venne daneggiata. Sembra
impossibile che una sola corrente elettrica, possa
produrre cosi terribili effetti. E una vera desolazione.
In quest' oggi Monsignor Vescovo, coli' i. r. Impie-
gato edile, aceorse sopraluogo, per constatare l'acea-
duto ed apportare i rimedî reclamati dalle tareo*
stanze; le quali pur troppo sono rese più critiche
da ci6, che in pochi anni quella povera popolazione,
coadiuvata in parte dal fondo di religione, sostenne
la spesa della fabbrica della Chiesa, del Campanile,
e, nelF anno decorso, anche della 'Casa parochiale,
di cui era mancante. Presentamente è impossibile
F uso della Chiesa ; ed un locale terreno della Ca-
skim i langobarskom zemljom uspostavljena gotovo
stara granica ... Nego bilo očevidno, da jedini papa
onda (samo onda?) obrani Ravennu i Pentapolu....
Papa ovako (kako?) raširi (str. 49.) krila i nad Ek-
sarhat (malo prije reko N. N.: carevini povrati o-
teto!)
Liutprand umre g. 744., a poslie sedam .mje-
seci Hildeprandova vladanja, izabrali Longobardi za
kralja junaka Rathisa. Na Zaharijinu molbu (str.
54.) bijaše Rathis ponovio Liutprandovu nagoabu.
Ali zadatu besjedu otpuhne, ili drugi njegov var-
varski hir, ili negodovanje langobardsko. God. 749.
pozva kralj Langobarde na običajnu jagmu blaga i
zemalja latinskih. S velikom vojskom, i još većom
ljutinom, pohara Pentapolu; a po tom opsjednu grad
Perusiu, na po puta izmegju Ravenne i Rima.
Ni Nodilo ne očekuje ovdje pomoći iz Bizanta.
Namah dotrči tamo sretni krotitelj varvar&,
papa Zaharija, sobom noseći čitavu prtljagu krasnih
darova. Tora zgodom pozlaćeni njegov govor izvede
pravo čudo. Ne samo da izvinu mač iz ruke lango-
bardskoga junaka, već ga papa i namami (!) u svoje
jato (Nodilov stil!). Rathis pošo u fratre, a Nodilo
brže bolje odsudi ga na duševnu nesvjesticu.
(Sliedi.)
dno. S ovog razloga ne valja ni izpuhana boba sve, što se
sit nabnncao Nodilo o darovštini Luitprandovoj na sastan-
ku u Interamni sa Zakarijom (sir. 46), i što je još prije
bulaznio (st. 29.) o darovštini grada Sutria za vrieme
Grgura II. Sve ove darovštine, pod kojimgod naslovom
učinjene, ne izključuju vrhovno bizantinsko gospodstvo ni
u Rimu, ni u rimskoj vojvodini, kao ni u eksarhatu. A-
nastazij u životopisu Zakarije govori jasno o Stefanu
(pozna ga imenom!) patriciju i vojvodi (dux) rimskom.
Nu naš se Nodilo jednom zabio u glavu, da je Grgur II.
bio faktični suveren, i da je Petar (str. 29. opazka 7.)
bio posliednji carski vojvoda u gradu Rimu; za to bez
okolišanja na str. 47. tvrdi: Ako nam se u ovo vrijeme
spominje Slefan, patricij i dux u Rimu (Anast. Vita Za-
kariae), ne držim to za protuđokaz I - Za što
bi Nodilo išo pisati po Anastaziju? Anastaziju bilo pisati
po Nodilovih željah! -— Ja se ozbiljno bojim, da ino-
stranci, itako kivni na naš narod, ne prozovu ovo Nodi-
lovo povjestnikovanje hrvatska historiografa..
službena Hrvatska, — u koliko sveobći uzroci ob-
ćenite oskudice ne uplivaju i na nju, — kreće se i
napreduje. Rad Akademije je obilatan, a nova polača,
u koju će se smjestiti pinakoteka hrvatskoga Mecene
pod krovom je. Veliki riečnik Akademije početi će
izlaziti nastajuće godine. Matica Hrvatska neumorna
je u svojih plodovih, te je zaslužila za sve buduće
naraštaje izdanjem 2 diela Smičiklasove upravo
epokalne poviesti, napisane u čisto hrvatskom i ka-
toličkom duhu. Obrtnici naši držaše 14 i 15 t. m.
svoju prvu skupštinu, da se stane na put obrtničkoj
razuzdiuiosti, koja pod krinkom slobode upropašćuje
i obrt i obrtnike, i da se providi podučavanju obrt-
ničkog stališa. Skupština izrazi želju da se isti obrtni
zakoni uporave za krajinu (obrt koje bio je takodjer
zastupan i da se ova spoji s gradjanskom Hrvat-
skom. Bi zaključeno takodjer, da se ima držati ze-
maljska izložba godine 1881. Stvorilo se ove godine
umjetniiko druitvo za promicanje umjetnosti, a jur
je 15 t. m. prvi svoj plod proizvelo otvorenjem prve
umjetniČko-obrtne isložbe, liepi uspjeh koje ima se
zahvaliti odboru, a ponajviše njegovom predsjedniku
knezu Buratti-u, vašemu zemljaku, i Prof. Kršnjavu,
tajniku družtva. Naši domaći umjetnici Kršnjavi,
Kikerec, Mašić, Rendić natječaju se sa onimi koji
su svoje umjetničke proizvodo poslali iz Beča, iz
Draždjana, iz Trsta, iz Mletaka, iz Milana i t. d.
Vami dobro poznati Zuccaro svojimi dalmatinskiuii
slikami zauzima dično mjesto. U vezivu naše Milo-
srdne Sestre su izkazale sbilja umotvorina, dostojnih
svietske izložbe, i još poklonile krasni stolnjak
umjetničkomu družtvu da služi kao sgoditak drugo
vom. I Bosna se zlatnim svojim vezivom izvanredno
iztaknula, i pokazala da barem u ovoj struci, kao
valjda i u drugih nekih, od kulturtragera nema se
boljemu naučiti.
I gospodarsko družtvo zagrebačko razvija liepu
djelatnost u zemlji, kako se to vidilo iz glavne
skupštine, koja se držala ovih dana. Na čelu družtva
stoji obće poštovani i ljubljeni starina, grof Juraj
Jelačić, brat pokojnog Bana.
Grad nam se svaki dan širi i poljepšava, a
uzeti će visoki polet dojduće godine, pošto vam je
naša obćina stvorila zaljučak da će učiniti zajam
od 2.500.000 for., u svrhu da bi se neke potrebite
javne sgrade, kao n. p. kazalište, kanalizacija grada,
velika kasarna, izvele.
U svakoj pak potrebi, u svakom plemenitom
poduzeću, ovaj tobožni siromašni narod neizcrpiv je
u požrtvovanju. Tako n. p. netom je svršen Prera-
dovićev spomenik, eto ti odbora, koji kupi prinesaka
da se podigne drugi spomenik Ljudevitu Gaju u
Krapini, njegovom rodnom mjestu. Odbor se tako-
djer u Zagrebu stvorio da kupi prinesaka po čitavoj
Hrvatskoj za sgradjenje izgorjele katoličke Crkve
i župnog stana i škole u Sarajevu.
Bog dakle pomaže Hrvatskoj, ali i ona po
njegovoj milosti zna sebe pomoći; polag stare po-
slovice „Pomozi se i Bog će te pomoć".
Imamo dakle razloga obilata i ove godine,
kano svake, pred svemogućim u ovaj svetčani zadnji
dan ljeta, uzkliknuti: „Tebe Bože hvalimo ... Spasi
tvoj narod, gospodine, i blagosovi baštini tvojoj"...
T.
Iz Manđaline kod Šibenika, pred Božić.
Tu nedavno desio sam se u Zagoru kod prija-
telja, koji imadjaše u ruci nešto knjižice ćirilicom
napisane. Ponešto vješt čitanju, pogledah što je, kad
tamo ilustrovani koledar god. 1877. Uzeh ga listati
te nadjoh na strani mjeseca veljače, da u Dalma-
ciji imade 391.000 Srbi. Uh! A što bi od jadnih
HrvatU u Dalmaciji? rekoh. — Nastaje pitanje.,
koliko ima stanovnik^ u Dalmaciji? koliko računaju
talijanacž, ?.. dakle svi srbi, sve srbsko.! Nu što je
dakle od Hrvati u Dalmaciji? Kad je nestalo Hr-
vati, onda mora nestati i katolika, i to sasvim
s jednostavnoga uzroka. Evo ga: Tko je Srb? tko
se pod tim imenom razum jeva? Srb je svaki onaj
tko •pravoslavnu (recte grčko-iztočnu) srbsku vjeru
izpovjeda; ovaj odgovor sjećam se da sam skoro
čitao da je izrečen na Srbskom Crkvenom Kongresu
u Karlovcih: tko neizpovieda srbske pravoslavne
(sic) vjere, nije Srbin ; dakle za biti Srbin hoće se
i mora se biti te tobož pravoslavne srbske vjere.
Takova iskra ulieva se u srdce puka, tu nauku do-
bivaju djeca u učioni. — Nije čudo dakle, da se na
pitanje: tko si! dobije odgovor: ja sam Srbin pra-
voslavne vjere. A kako se zoveš: Petar, Injatija,
Pantelija. Nije čudo kad se pri sastanku dvaju na I
upit: tko si? dobije odgovor: ja sam Srbin; dosta j
je, zna se od koga je ogranka, zna se kako mu
srdce u grudim tuče, zna se da je Srbin te pravo-
slavne vjere. — Tko je malo bolje sa hrišćanim ob-
ćio, tko pobliže poznaje njihove odnošaje, običaje
vjerske i narodne, taj laglje razbistriti zna i može
položaj stvari, te svakoga uvjeriti, da se oni, razu-
mjevam hrišćani, sami izpod brka smiju onima koji
vele: ja sam Srb-Katolik. Ta oni sami tomu kažu,
da je nesmisao, a imadu i pravo, jer svakomu očito
daju razumjeti, da se toga načela drže, da je Srbin
samo onaj koji izpovjeda vjeru grčko-iztočnu, ili po
njihovu, pravoslavnu. Dakle Srba Katoliku nema,
već su Katolici Hrvati; ergo propali Hrvati u Dal-
maciji, propali i Katolici! Nije kud kamo.
Varate se svi Katolici koji, zaneseni za novo-
sti, velite da ste Srbi, jer tako zvani Srbi u svoje
vas jato ne primaju, nego samo prividno sa rijekom
hinjenosti, jer im nagonite vodu na njihov mlin. Tu-
žni i žalostni ne bili! A danas sutra, da bude štam-
pani, bila bi vam conditio sine qua non, ako hoćeš
srbin biti, moraš biti pravoslavne srbske vere. I to
sve iz ljute mržnje koliko glede narodnosti hrvat-
ske, toliko glede vjere Katoličke, s kojom se oni ni-
kako neće da sprijatelje.
Hrišćani ime srbske narodnosti tiesno skopčano
drže sa vjerom, i to je onaj nerazriešivi čvor, koji
se u vjerske strasti izlieva. — Hrvat je črez vje-
kove podnosio uztrpljivo sad ovoga sad onoga usil-
nika, borio se je, krv svoju proljevao za svoj ob-
stanak, te kao mučenik posije raznih nepagoda, opet
živi, štiteć i ljubeć svoj najdragocieniji amanet svetu
katoličku vjeru. A sad u J ući njegovoj vlastitoj ka-
že mu se da ga nema. Tri stotine i devedeset i jedna
hiljada Srba u Dalmaciji!!! Na što to smjera? Zar
nam ne prieti očita pogibelj u kući našoj r ne samo
narodnosti hrvatskoj, dali i katoličkoj vjeri? Složnim
silam ustanimo, ne mačem, ni bojnim kopljem, nego
perom i razlogom, ljubavlju kršćanskom, da dokaže-
mo smušenjakom da još Hrvat sviestan živi; da Ka-
tolik na svetoj Istini, na hridi neoborivoj stoji. A
zato neka nam služi naša mila „Katolička Dalma-
cija", koja triezno i nezavisno zastupati ima prava
hrvatskih katolika, sve s razlogom, sve istinom ne-
pobjedivom.
Nadam se od sviestnih muževa koji ljube dom
i rod svoj, da neće zaostati za pravdu i pravicu na-
rodnu, a rodoljubivo katoličko svećenstvo, koje na-
vješćuje svetu Istinu hrvatskomu narodu po Dalma-
ciji, po Hrvatskoj, po Slavonskoj, po Bosni i po Hr-
cegovini, radi ljubavi toga naroda, radi svete vjere
jedino spasonosne, prenut će se na rubu prieteće po-
gibelji sa svojimi Nadpastiri, te svojski se zauzeti
za svoje jedino glasilo, svoju „Katoličku Dalmaciju"
te ju onom ljubavi njegovati, uzdržati, razširivati,
podupirati, braniti, onom ljubavi, koja je prirodjena
hrvatu katoliku ; a osobito sada kad no šaro vi-
ta guja, koja je na grudih hrvatskih katolika prim-
ljena pod imenom jednokrvnoga brata, svoju izdaj-
ničku glavu hoće, na umet, da podigne.
„Katolička Dalmacija" nek i unapried stupa
stazom Istine i Pravde, nek bude izliev ćućenja pra-
vovjernih, nesamo dalmatinskih već svih Katolika
Hrvata, koji znadu po primjeru svoga Spasitelja i
neprijatelje svoje ljubiti, pa propasti neće: sjednim
Bogom na tisuću d uš mana. M.
—f« —
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo od Odbora lutrije za dječačko sje-
menište u Zagrebu, da popis izišavših brojeva može
se nabavit kod Odbora u Zagrebu za deset (10) nov.
a. v. uz dva novčića za poštarske troškove. Rekla-
macije onieh koji su što dobili primaju se do 15 tek.
sječnja. Kašnje se neće uvažit a predmeti će poć na
korist dječačkog sjemeništa.
S. M. 1' imperatore ha approvato, che a copri-
mento delle esigenze provinciali per 1'anno 1880
nei regni e paesi rappresentati nel Consiglio dell'im -
pero vengano provvisoriamente attivate e riscosse le
imposte provinciali nella misura stabilita per l'anno
1879, salva 1' approvazione costituzionale dei preven-
tivi provinciali per l'anno 1880.
Na 23 veljače t. g. iz jutra otvoriti će se prvo
redovito zasjedanje porotnog dvora za tek. godinu
kod okružnog Suda u Dubrovniku.
La mattina dei 26 gennaio 1880 sark aperta
una sessione straordinaria e la mattina dei 23 feb-
braio la prima sessione ordinaria della Corte d' as-
sise per V anno 1880 presso il Tribunale provinciale
in Zara.
Pišu iz Beča, da će praznici austrijskog oda-
slanstva dovršit na 13 tek. Za taj su dan pozvani
na sjednicu članovi odbora za proračun.
II governo marittimo ungherese di Fiume ha
nominato capitano di lungo corso nella marina mer-
cantile il tenente: Bačić Michele di Antonio da Ra-
gusa, ed a tenente nella marina mercantile il navi-
gante: Randić Silvino di Giovanni da Buccari.
Giusta un telegramma da Cattaro, in Gusinje
vi sarebbero 740 armati e 900 in Plava, ai quali
sono da aggiungersi 4000 volontari albanesi. I con-
soli in Prizrend declinarono 1' invito loro fatto da
Muktar pascik di farsi rappresentare dai loro dra-
gomanni alla consegna di Gusinje e Plava.
II Reichsanzeiger di Berlino pubblica una ordi-
nanza imperiale, giusta la quale 1' ufficio del Can-
cellierato dell' Impero tedesco porterà d' ora innanzi
il titolo di ufficio dell' Impero dell'interno, e il Capo
dei Can; i'l!ierato dell' Impero il titulo di Segretario
di Stato dell' interno.
Naš Rendić na bečkoj umjetničkoj izložbi. Ren-
dić je izložio više svojih radnja u Beču na božićnoj
u Kiinstlerhaus. Svi umjetnici vrlo su se pohvalno o
njegovih rad nj ah izrazili a sam slavni Tilgner dao ga
je pozvati k sebi i nagovarao ga, da se u Beč pre-
seli. I novine sve bez iznimke hvale Rendića. Tako
stara „Presse" u br. 351 u feljetonu od badnjaka
govoreći o izložbi uz još jednog kipara spominje če-
tiri mramorna poprsja od Rendića „u kojih ima van-
redna, sa Talijani se natječuća tehnika, a u oba na-
jizvrstnija (Crnogorcu Savi Martinoviću i zagrebač-
kom načelniku Mrazoviću) još i oštro shvaćanje i si-
gurnost oblika". Ovaj dični spomen našega Rendića
je tim laskaviji, sto od možda pedeset izložitelja ki-
para, recensent spominje samo Kalmsteinera i njega.
Rendiću već je i sa više strana stiglo upita radi e-
ventualnih naručbina. — Sad će Rendić valjda i za
naše ljude više vriediti. O.
Si rende noto che col 4 di questo mese venne
provvisoriamente sospesa 1' illuminazione del fuoco
del fanale di Orebió.
Vennero soccorsi dall'Istituto locale di pubbli-
ca Beneiicenza nel mese di novembre 1879:
A. Con assegni rnensili.
16 Orfani con f. 59:50
86 Vecchi ed impotenti con . . . „ 157:—
55 Vedove con „121:
31 Individui vergognosi con . . . „ 103:—
Al comitate muliebre della „Society
Cattolica" per povere da esso rico-
verate „ 10: --
f. 450:50
B. Con soccorsi straordinari.
37 individui con ... . . . „ 143:—
A due donzelle per dote . . . . „ 52:50
Assieme f. 646:—
C. Per la Casa di rico vero. . . . „190: —
Hlovinieiilo della marina auslroungariea.
IIM>I<IC<II : p. 22 dec. DragavD, Bakarčić,
N. York. Ag-de: p. 17 dec. Terzo, Žiga, Costanti-
nopoli. Ales*anclria: p. 19 dec. Tonina II., Ni-
kolić e Regolo, Marochino, Marsiglia. liicoita:
a. 20 dec. Guido, Geletić; — p. 20 dec. Peleg, Gju-
ratović, Marsiglia. /Ivana: a. 30 nov. Tevere, Gla-
dulić. Ifialtimora; a. 8. dec. Milan, Milinović; 7
Boritelj, Tripković. Buenos Ay res: a. 11 dec.
Giacomina. Cagliari: p. 24 dec. Vela, Geletić, N.
York. Cardiff': a. 22 dec. Sloboda, Gelalia, e Trap-
pano, Merčić; — p. 20 dec. Proto, Katarinie, Mar-
tinica; Trio, Zay e Giordano, Buić, Costantinopoli.
Carloforte: a. 17 deo. Viganj, Lazarević. Ca-
stellamare: p. 20 dec. J. Brozović, Randić, Ca-
valla. Citte; p. 19 dec. Vesna, Venchiarutti, Al-
geri; 21 Romolo S., Soppa, Seleikia. Corfu: a. 19
dec. Lauro, Mikletić. Costantinopoli: a. 16 dec.
Ljuhidrag, Miljan; p. 13 dec. Pater, Raimondi, Ve-
nezia; 15 Iskra, Tomić, Savona; 16 Virgo, Gladulie,
Malta; 17 Pia S., Soldatić, Marsiglia; 18 Cainan,
Simunković, Trieste ; 19 Sem, Tunjica, Caterina
Štuk, Štuk, e Factis non Verbis, Tripković, Malta.
Dublino: p. 22 dec. Sansone, Capponi, N. York.
Falmouth; a. 20 dec. Germano Antonio, Buničić;
— p. 21 dec. Armonia, Crnković, Hull. G(>nova:
p. 22 dec. Achille S., Turčić, Messina. Houfleur:
p. 19 dec. Trappano, Merčić^ Cardiff. Lorient:a.
16 dec. Madre Maria, Suhor. Marsiglia: a. 22
dec. N. Ciriaco, Tomanović, Generatore, Stiglić; 21
dec. Alessandro B., Bašić; Lamech, Kosović; Ante
nietta S„ Segotta; Dušan, Andrinić; Iris, Haračić;
23 Agar, Ivančić; — p. 20 dec. A. Maria, Sciolis,
Praja; 21 dec. Josef, Ivančić N. York. Newport:
a. 20 dec. Peppina, d'Ancona; p. 22 dec. Adler, Pi-
cinie, Guadalupa. JU. Orleans: a. 6 dec. Lussi-
gnano, Gladulić. Hi. York: a. 8 dec. Achille F.,
Perčić: Carlo R., Medanie; Roma, Kosulić; 16Nim-
rod, Gerolimić; 11 Ifigenia, Bačić; OJgaR., Mikuli-
čić; 12 Dante, Vidulić; 18 Trojednica, Urpani;
p. 8 dec. Srećna P., Giaja, Cork; Rosa, Car, Gibil-
terra. P. Eads: p. 6 dec. Eolus I., Thian, Fal-
mouth; 11 Nerea, Luyk, Livorno. Palermo: a. 19
dec. Teofrasto, Tićjac.
Riiigraziaiiiciito.
Si ringraziano tutti quelli che hanno
preso parte nell' accompagnamento fúnebre del
defunto Andrea Faniína.
La famiglia.
JI. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Tiskarna Ivana Woditzke,
bitrío dei capi dello Stato, riservando alia Chiesa le
ragioni del sacramento. — Imperocché non puossi
apprbvare una aiffatta diatinzione, e piü veramente
saparazione; essendo manifestó che nel matrimonio
cristiano il contratto non puó sc'ompagnarsí dal sa-
cramento; e peró non puo sussistere un vero e le-
gittimo contratto, che non sia al tempo stesso sacra-
mento. Poiché fu il matrimonio che da Cristo Signore
venne arrícchito della dignita di sacramento; ora il
matrimonio é lo stesso contratto, quando sia fatto
8mmdo le norme volute. — S'aggiunga, che il ma-
trimonio é sacramento per questo, che é un segno
sacro, che produce la grazia e rende immagine delle
miatiche sponsalizie di Cristo con la Chiesa. La forma
poi e la figura di queste viene espressa da quello
stesso vincolo di perfetta unione, col quale l'uomo
e la donna si congiungono tra loro, e che non e
altro, se non il matrimonio medesimo. E adunque
chiaro, ogni giusto connubio tra Cristian i essere in sé
e per sé sacramento: e niente essere piü contrario
alia veritá di questo, che il 'sacramento sia un cotale
ornamento aggiunto, od una proprietá estrinseca, la
quale si possa ad arbitrio degli uomini disgiungere
e separare dal contratto. — Laonde né con la ra-
gione si giunge a persuadere, né con la storia, te-
stimone del tempi, a provare, che il potere sui ma-
trimoní dei cristiani sia a buon diritto trasferito nei
capi dello Stato. Che se in questo caso fu violato
Y altrui diritto, niuno per ferino dirá che fosse vio-
lato dalla Chiesa.
Dio volesse poi che le dottine de' Naturalisti,
come son piene di falsitá e d'ingiustizia, cosí non
fossero eziandio di danni e di calamita feconde. Ma
é íacile conoscere quanta ruina abbiano arrecato i
connubi profanamente celebrati, quanto sieno per ar-
recarne all' ítniversale famiglia degli uomini. In
nanzi tutto é legge divinamente sancita che le
cose istituite daHa natura e da Dio si sperimentino
da noi tanto piü utili e salutari, quanto piü riman -
gono intere ad. immutabili nel loro stato naturale;
essendoché Iqldio creatore di tutte le cose ben co-
nobbe ció che alia istituzione e al mantenimento di
ciascuna sia espediente, e tutte colla volonta e mente
le ha in guisa ordinaté, che ognuna debbe conve-
nientemente raggiwngere il suo fine. Ma se la teme •
ritá e malvagitá degli uomini voglia rimutare scon-
volgere l'ordine delle cose provvidissimamente stabilito,
allora anche le cose con somma sapienza ed altret-
tanta utilitá istituite o cominciano a nuocere, o
lasciano di giovare, sia perché coi mutare abbiano
perduta la virtü di íar bene, sia perché Iddio stesso
voglia piuttosto prendere siffatti castighí deiF orgo-
glio deir audacia dei mortali. Or que' cotali che ne-
gano il matrimonio esser sacro, e spogliatolo d' ogni
santitá, lo cacciano nel novero delle cose profane,
rovesciano le fondamenta della natura, e come si
oppongono ai consigli della provvidenza divina, cosi
ne abbattano a quanto e da loro, le istituzioni. Per-
locché non dee esser maraviglia, che da questi sforzi
forsennati ed empi si generi quella moltitudine di
mali, di cui niente v1 ha di piü pernicioso alia salute
delle anime, ed alia incolumitá degli Stati.
Zvonimir kralj hrvatski
i „Dal tu ata" u svojem broju 7 ove godine.
(Piše pop F. Bulié.)
(Nastavak, vidi br. 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18.)
* Evo kako Dalmata pripovieda dolazak Ar-
padovaca na priestolje hrvatsko : „la regina Lepa,
(sorella di Geiza e di Ladislao figli di Bela I
re d' Ungheria e moglie di Zvonimir«) perseguí-
tata dai ueinioi e specialmente dali7 illegittimo
figliastro Radovano, dimandó ajuto »I proprio
fratelio Ladislao, re cT Ungheria; il quale accorso,
li sbaraglió e la rimise in possesso del regno.
Morondo essn t?enza figli, lascio i regni di Dal-
mnzia e Croazia alfo stesso suo fratelio Ladislao,
che li incorporo nelP onno 1094 »11a «orana
ungarica".
Koliko u ovo malo Datmatocih rieči ima
krupnih puvjestničkih pogrješaka, dakazati će
sliedeće kratko golo poviedanje dogodjaja sbivsjfo
se po smrti Zvonimirovoj.
Preko slo godina bijaše sjala kruna hrvatska
na glavi jedne obitelji kraljevinske, naime od
Tomislava (914) do Petra £1201), koja obitelj
bijaše jamačno prije i kneževski vienac nosila.
Ovaj red bi prekinut samo vladavinom
kralja Slavica, i kralja Zvonimira.
Obitelj Zvonimirova bijaše hrvatska rodom,
a imala je svoj posjed u obsegu dalmatinske
Hrvatske. Ujak Zvonimirov Striezo bio je vla-
stelin pod Mosorom i imao posjed kod Solina i
Bijača. t. j. u neposredonj okolici grada Splje-
ta '). Od Jelene Liepe, sestre ugarskoga kralja
*) Sr. dragocjene listine kod Carrare Archiv,
cap it. p. 61.
Ladislava I, s toga kćeri Bele I, koja je pre
živjela svojeg supruga, imao je Zvonimir sina
Radovana, koji je imao umrieti u cvieto mla-
dosti, jer o njem u žalostnim dogodjajim na-
a talim za hrvatski narod po Zvonimirovoj smrti
nestaje svakog spomena; a njegovo bi se ime,
ako ne prije a to poslije smrti otčeva mu na-
sljednika Stjepana U, jamačno odazivalo, da
bude on još živ bio.
Po Zvonimirovoj smrti (1087-1089) koji
dakle nebijaše ostavio od sebe poroda, „omnibus
Chroacie et Dalmade nobilibus collaudantibus ')
bi izabran dne 8 rujna 1089 u šibeničkom saboru
kraljem hrvatskim sinovac Petra Krešimira Stjepan
II, koji primi krunu od Lovre, nadbiskupa spljetskog».
Nego za slaba, tjelesno i duševno oslablje-
nog Stjepana buk nule u Hrvatskoj stranačke
prepirke o priestolju, ilojo se po njegovoj smrti
(109i) izrodile u gradjanski rat. Hrvatska se
razdiefila na stranke, na ugarsku i na narodnu
hrvatsku. Po suglasnoj predaji ncostnvi ni Stje-
pan, ni ikoji u nie|ovu rodu poroda, koji bi
po pravu bio stupio na hrvatsko priestolje. Za-
bunom, koja je uslied toga nastala u hrvatskoj
državi, okoristila se naravski svojta kraljice
Jelene Liepe udove Zvonimirove. Njezina stranka
osloni se na Ugarsku, te izasla po izričnom
svjedočanstvu domaćeg povjestničara Tome Ar-
cidiakona Q) jednoga velikaša ka kralju Ladislavu,
komu podje za rukom prodrieti u razrovanu zem-
lju hrvatsku do Gvozda („usque ad Alpes quae
dicuntur Ferreae"), odakle, čuvši da se približaju
hrvatske čete, vrati se u Ugarsku, nametnuvdi
ipak sinovca Alma, bud kano kralja hrvatskoga,
bud kano suvladaoca Zvonimirove udovice Ovaj
nametnik nebijaše dakako obće priznan. jer sam
Ladislav nebijaše prekoračio granica posavske
Hrvatske, te ni vidio one zemlje, koja bijaše
srdcem hrvatske države. Druga stranka, koja
htjede sačuvati neodvisnu svoju domovinu od
svakoga tudjinskoga upliva, podiže na priestolje
bana Petra, Slavicova sinovca. Ovako Petar bio
bi došao oa hrvatsko prjestolje onim načinom,
kojim dodjoše SlaVio posije Petra Krešimira, a
Zvonimir poslie Sia ica, naime izborom hrvat-
skih zastupnika. Pos i se je lima mogao odr-
žati samo u manjem lielu hrvatske države, naime
u posavskoj Hrvats oj onkraj Gvozda, i pošto
mu i ovdje vlast nije dugo trajala, zaključit je
da je Petar većinom hrvatskoga naroda bio pai-
znan za pravoga i zakonitoga kralja, te da je
on stupio na priestolje nekako 1091 god.
Petru, vladavina kojega zastrta je gustom
koprenom neizvjestnosti, nepodje za rukom bud
umiriti bud uklonili protivne stranke. Ovim me-
težom u Hrvatskoj okoristi se sin Ladislavov
Koloman, te sabravši vojsku dopre do Drave
(1102). Petar sakupiv oko sebe svoje vjerne,
opre se Kolomanu u Gvozdu, i voli junački
poginuti, nego li vidjeti todjinca na priesiolju.
Koloman, u prilog kojega mi vidjesmo već snažnu
stranku ugarsku u Hrvatskoj, posla svoje po-
slanike k Hrvatima, da se pogode, nudjajući im
se za kralja. Hrvati prihvatili njegovu ponudu, i
odpremili mu na dogovor 12 zastupnika narod-
nih, načelnike naime svojih dvanaest plemena,
koji bijahu po imenu : Gjuran Kučić (Primorac),
Ugrin Kučac, Mrmonja Su bio (Kotarac), Pribislav
čudomirić, Jura Svačić, Petar Murić, Pavao
Gusic, Martin Karinjanin-Lapčanj (Podvelebićanin),
Pribislav Polić (Zagorac), Obrnd Lazničić (Za-
humljanin), Svan Jamometić (Bošnjak), Mironja
Tugomirić. Ovi uime narode sklopili s kraljem
Kolomanom državni ugovor pod imenom Nagodbe
{pacta cohvenla): „da nijedan Hrvat neće ugar-
skomu kralju poreza plaćati; da će kralju u
junačkoj potrebi u pomoć priteći, do Drave o
svome, preko Drave o kraljevu trošku; da bi-
skupe bita svećenstvo, a narod župane, a kralj
ih pohtfSjiJe; da nikakav Ugrin ili čovjek lu-
djeg1 jezika neće se u Hrvatsko nastaniti ; uvoz-
nine na luke, što tudjin plača, dva diela kralju,
a treći županu; biskupu desetina; da će se
kralj glavom a Hrvatskoj kruniti, i glavom sa
saborom po starom zakonu hrvatskom; razprav*
ljati posle hrvatske".
*) Kukuljević Ctidex điplom. 1,181.^
») Thorn. Archid. Hist salon, c. XVII,
Tad Hrvati primili u Hrvatsku kralja Ko-
lomana. poveli ga u primorski Biograd (Zara-
vecchiu); i primiv zakletvu pred saborom da
neće u ničem staroj hrvatskoj slobodi nikakva
ušlrba nameti okrunili ga slavnu krunom Zvo-
nimirovom ') za svoga kralja (1102),
Ovako po medjunarodnom svetčanom ugo-
voru. osta Hrvatska podpuno samostalna i neod-
visna od Ugarske države imajuć ona svoju krunu,
svoj novac, svoju vojsku, svoju upravu, i porez
različan od Ugarske. Ova dakle ne bi prosto utie-
lovljena ugarskoj kruni, kako Dalmata veli.
Evo na koji način, po izumrćn narodne
kraljevske dinastije u Hrvatskoj, stupiše u osobi
kralja Kolornana Arpadovci na hrvatsko priestolje.
Mi smo vidjeli dakle da Zvonimir nije bio
zadnji hrvatski kralj iz narodne dinastije, jer
za njim nalazimo na hrvatskom priestoiju Stje-
pana II (1089-91^, pa Petra (109!-1201); da
smrt kralja Zvonimira, da bude liepo onaj po
Kronici Hrvatskoj svoj život dovršio, nije uzrok,
što hrvatska kruna predje na dinastiju tudje
krvi; da su Hrvati svojevoljno izabrali ugarskoga
kralja svojim kraljem, i kao takova okrunili ga
u hrvatskom Biogradu; da medju poslanicim
hrvatskim ima do šest dalmatinsko-bosansko-
ercegovačkib zastupnika; da dakle hrvatsko hi-
storičko pravo, sa svom promjenom vladajuee
dinastije, ostaje u svojoj bitnosti nepromenjeno.
Nego metnimo za čas, da je sasviem isti-
nita tragična smrt kralja Zvonimira. Sto bi iz:
ovog sliedilo ? Zar da je historičko hrvatsko
pravo, promjenom dinastije, propalo? da je ovo
hrvatsko državno pravo u Dalmaciji prestalo?
Nije li se kralj Koloman okrunio u Dalmaciji
hrvatskim kraljem? nije li dakle «istupio u sva
prava, koja je Zvonimir imao i nad hrvatskom
i nad romanskom Dalmacijom F Pa što zar kra-
ljevi, a ne narodi, nosioci su državnog prava
jednog naroda? Kada se ikada u poviesti čulo,
da o jednom kralju visi državno pravo jednog
naroda? Da je ovo istina, jaoh ti ga se naredim
u Evropi! Koliko nam povjest ne bilježi kraljeva,
kpji su jbili na sramotu i sebi i narodu, pa po
njihovoj smrt« narod ostao narodom. Koliko ih
silnom srnr ne dokončalo, pa po njihovoj smrti
narod ostao narodom. Koliko promjena dinastija
ili vladajućih obitelji u jednoj državi, pa uz sve
ove sramotne kralje, uz sva izdajnička umorstva,
uz sve promjene vladajućih dinastiju, narod ostao
narodom, država državom, državno pravo jednog
naroda ostalo mu, jer mu je ovo kao narodu
prirodjeno. Historičko pravo, uz sve ove pro-
mjene, ostalo nedirnuto, jer 3 osniva na unu-
trnjein životu samoga narodu, na predajam, na
domaćim svetinjam, na zakonito uredjenoj zemlji,
na onomu što narod narodom čini, zvao se kralj
Amedej ili Alfonz, bio on iz talijanske ili iz
narodne španjolske dinastije, bio on tali jun ili
Španjolac, Hrvat ili Ugar; Magjar ili Habsbur-
govac. Sto se komu mari za narodnost kraljevu,
veli Francuz Leouzon Le Duc 2), kad narod
može živjeti po svojoj narodnosti? Nije li zar
grčkoj kralj danežac? Belgiju saksonac? Sveoiji
i Norvegiji Francuz ? pa jesu li Grci prestali
B toga Grčim biti, Belžani Belžanim, ili su zar
Švedi i Norvegi s toga Francuzim poslali?
Pošto dakle promjenom vladaj u će dinastije
u Hrvatskoj, hrvatsko državno pravo i s ovu i
s onu stranu Velebita niti je prestalo, a niti se
uzdrmalo, da vidimo, kako se je ono tekom
viekova uđesivalo, da vidimo, kako u nepreki-
nutom sliedu kraljeva hrvatskih ono živi u sa-
momu narodu. (Sliedi,)
AI M. R. Padre Stefano Zlatović.
(Cont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879, e n. 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16,
17, 18, 1880.)
* Büchner prosegue: I Greci non conoscevano
„che V impero delle ombrea. E l'impero delle ombre
6 forse quello dei vivi? La credenza in una vita
futura, quindi la responsabilitä dell' anima uraana
era di tati ta importanza per essi, che 1' avean con-
vertita, come Platone ci attesta, in legge dei paese:
Po nekim povjestnicim krunom Tomislavovoua.
La Chroatie et la Confederation italienne,
Paris 1869 str. VII.
furono le confessioni a consolazione dei ministri dei
signore e di tutti i buoni. Fieno di zelo per la gloria
di Dio e la salute delle anime il nostro ottimo P.
Petrinčić si assunse di predicare anche nelle due
vicine parocchie di S. Matteo di Dobrota e Mulla,
vi predico infatti ogni settimana, non ostanti i gravi
impegni di quaresimalista della citta, e dapertutto
con copiosi frutti spirituali: il Signore lo benediea
e lo colmi delle sue grazie!
Ij-.pod Sniežnice. 17 travnja.
Iza kako je dična naša ,,K. D." tako liepo i
razložito progovorila, i ukorila nesretni zakon maj-
stora Stremayra, koji, izvan što je imao gniečit to
više kukavno sveštenstvo, još je htio nas biedne
Dalmatince iznimkom učiniti: željno smo očekivali
da tkogod usta otvori i da potakne naše popove, da
se prenemo, i da odbacimo tako zvano poboljšanje,
koje bi nam najposlje čemerom urodilo.
Kad, eto sreće, dopisnik iz Salskoga Dekanata,
javlja da su dušobrižnici onoga Dekanata podastrli
molbenicu na Carevinsko Vieće.
Mi popovi ovog Dekanata onomadne sakupljeni
taman da pružimo obje ruke toj valjanoj našoj braći,
kad opet se dična naša ,,K. D.u požuri, da nas
okupi svieh i da jadnoduŠni naš vapaj spremi na
ruke velezaslužnih našieh Zastupnika. Hvala joj,
tisuću puta hvala!
Ne zamjeramo, ali znamo da su grko-iztočnjaci
mučke dobro radili, da bi jim plate poboljšane bile,
i znamo takodjer da je jedan Arhimandrita glavom
u Beč krenuo, da izposluje razložito poboljšanje
plata! Pa da mi sami ko bekice mučimo? Ne dao
Bog! Zagovaraj nas dična naša „K. D.", budeli po-
treba mi ćemo medju se pokupiti nešto novaca i
odaslanstvo do Beča poslati. Samo nam ti namigni.
A da nam tebe nije?
Žalili smo onomadne svi, i uzdahli na jade
tvoje; i svi smo se čudili kako je moguće da jedan
list, koj jedino pravicu i istinu, pa komu i trpka
bila, brani može bit progonjen. Baš je stvar da se
čeljade prodeveti.
Prljavi, smokveni deran Dalmata prvi graknuo
pa da još ortaka nadje? Ele je smiešna!
RAZLIČITE VIESTI.
Pišu nam izpod Snježnice na 18 travnja:
Kad nemogoh osobno neka se odužim kroz no-
vine čestitomu gosp. Dru. Srećku cle Lužan liečniku
iz Beča. Ovaj gospodin tu onomadne, prohodeć ovuda,
pregleda bezplatno nekoliko nemoćnika i nemoćnica.
Harni moji župljani molili me, da mu ja zahvalim,
a pokie je djele toli hvale vriedno volio sam ga
predati javnosti. A. L
Riceviamo da fonte attendibile, in datad' oggi:
Da quanto veniamo a rilevare, un continuo ar
bitrario procedere nei nostri affari comunali ricevette
recentemente un degno pendant nel permesso deil'ere-
aione di una casa al Bastione S. Demetrio, la quale,
oltre ad essere una bruttura, chiude un passaggio
ch'era libero anche quando Zara era fortezza. E pen-
sare che la tu una concessione accordata senza in-
terpellare nè 1'Amministrazione comunale nè la Co-
missione d'ornato! C'è di più, si dà fondo al fondo!
lnfatti oltre 700 fiorini furono esborsati dalla cassa
comunale per una cena, proprio in questi momenti
di carestia, anche qui senza il concorso dell'Ammini-
strazione, senza 1'approvazione del Consiglio!
Questi ed altri fatterelli sembra abbiano final-
mente resi accorti i membri del Consiglio comunale,
giacchè corre voce che due di essi hanno di già de-
clinato l'onorevole incarico finora occupato e sono
i sigg. Cav. P. Abelić e Dott. G. Giljanović, il primo
assessore comunale edil secondo membro della Com-
missione d' ornato.
Pišu nam iz Slpjeta, 18 travnja: ,r
Čujemo, da ovdje, o ovoj prastaroj koljevci
hrvatstva, nekoliko nadobudnih mladića kani ustro-
jiti čisto književan list, koj skoro ima izaći pod na-
slovom „Nada."
Kako se govorka izlazit će dvaput mjesečno i u
dva arka; ciena, da će mu biti za Spi jet 3 forinta,
za druga mjesta 3'/,^. Dobar znak, jer pokazuje ra-
dišnost naše vrle mladeži, što ne samo u zboru nego
i u tvoru hoće da svojoj miloj domovini koristi.
E aperto il concorso al posto di veterinario
provinciale presso la nostra Luogotenenza, e 1' inten
denza di finanza in Ragusa (quella in Sicilia proba-
bilmente, perché l'avviso é pubblicato soltanto in
lingua italiana) annuzia essersi aperto concorso ad un
posto d'inserviente presso i'intendenza stessa.
Pišu nam iz Skradina, na 21 tek:
U nedjelju prošastu bi na prolazku za Krku
C. K. kontradmiral s cielim častništvom triju C. K.
brodova, što su usidreni u šibenskoj luci, pošto če-
tvrti c. k. brod odputova k sužnjem Spljetu, da
osvjesti i do potrebe pokori prevratne iredentovce.
Nas gostoljubivi i udvorni grad svetčano dočeka
prolazeće visoke goste pucnjavom mužara i vijanjem
narodnih barjaka, i množinom vrvećega naroda.
Slavno obćinsko Opraviteljstvo, a na glavi mu ve
lečastni gospodin Petar Knežević pričeka ih; pak
na povi-atku visoki putnici posjetiše naš grad i u
krcaše se put bielog junačkog hrvatskog Šibenika.
Življelo hrabro naše više i niže pomorsko častništvo
Kralju i Domu vjerno!
11 deputato Cavallotti sfrattato da Trieste. —
II deputato Cavallotti arrivó a Trieste il 14 alie ore
11 40 antimeridiane, per mettere in scena al Comu-
nale La sposa di Menecle colla compagnia Lavaggi.
Alia stazione c' era il commissario di polizia Petronio
con gran numero di guardie. Nelle ore pomeridiane
Cavallotti ricevette una citazione su stampiglia che
10 invitava a compavire per le 10 dell' indomani alia
polizia. Cavallotti dichiaró che non si sarebbe arreso
alio invito, fuorché in caso in cui gli tosse perve-
nuta dalla polizia una ¿itazione in termini perfetta-
mente urbani e gentili. In seguito a che il direttore
di polizia spiccó una lettera abbastanza córtese, con
la quale invitava il Cavallotti a comparire al suo
ufficio alie 10 del 15. Recatosi al convegno, gli fu
ingiunto di partiré da Trieste col convoglio delle 4
pomeridiane del 16. Tale intimazione venne giusti
ficata coll' allegare che sin da un anuo fa il Governo
di Vienna ha emanato un ordine che vieta a Caval-
lotti il soggiorno negli II. RU. Stati. — La legge
accorda ai col piti da si mile misura una dilazione di
tre giorni per poter interporre ricorso; ma il diret-
tore di polizia preavvisó il Cavallotti che, ov' egli si
tosse giovato di questo rimedio legale, l'autoritá lo
avrebbe reso illusorio proibendo alia Compagnia la
rappresentazione della commedia fino a tanto che il
decreto di espulsione non fosse passato ingiudicato.
Cavallotti rispóse che era pronto a partiré purché
i'ordine di bando gli venisse comunicato per iscritto.
11 15 a mezzodi 1' I. R. commissario Petronio si av
vicinó al Cavallotti in Piazza del Teatro e gli con-
segnó tale ordine in cui é detto: „Al signor dottor
Felice Cavallotti, deputato al Parlamento italiano. —
Visto che come pubblicista ed in diverse altre circo
stanze ella manifestó principii ostili alV Austria,
questa I. R. direzione di polizia le ingiunge di par-
tire dal territorio della Monarchia, ecc., ecc.," (U. C.)
Javljaju iz Bosne da su se prve dvie sedmice
travnja odlikovale za poljodjelstvo povoljnim vre
menom, jer da su česti daždi imali povoljan upliv
kako na jesenske tako i na zimske usjeve i na vr-
tlarstvo.
O sadjenju duhana, bosanska vlada izdala je
naredbu, po kojoj, da se dozvola za sadjenje duhana
za zemaljsku upravu ili u svrhu izvoza podieliti uz-
mogne, od potrebe je, da u jednoj obćini bude usa
djena najmanje površina od tri kektara, a po jednom
saditelju najmanje površina od četiristo četvornih
metara.
„Wiener Allegemeine Zeitung" javlja, da obi-
telji iz selä Betre, Hophan i Dürrmsttena u kra-
ljevini Wiirtemberg, koje će ovih dana odseliti u
Bosnu na Uni, dobiše od prilike 600 raja zemlje
sve skupa za 300 markä ili 150 fiorinä. ;Cuje se da
će za ovim još mnogo odseljenikä, iz vürttembergskih
obćina.
-tr^xs^Q^r^
llovimeiilo della marina austro-ungariea.
Anversa: a. 6 ap. Leptir, Kamenarović. Car-
diff: p. 8 ap. Maria Andrina, Katnić, Pola; 9 Ve
lizid, Giusti, Trieste. Cette: p 9 ap. Maria, Persić,
Ibraila. Falmouth: p. 9 apiile Follia, Gramenuda,
Amburgo; 10 ap. Tevere, Gladulić, Greenock. Ge-
nova: a. 12 ap. Plod, Tarabochia. Liverpool: p.
8 ap. Amalia, Chiavelli, Rio Janeiro. Malta: p. 8
ap. Nina, Skopinić, Venezia. Marsiglia: p. 10 ap.
Paolina T., Ragusin, Rosario; 11 ap. Lauro, Kata
rinić, Agde; Antonietta, Dellaíonte, Rio Nunez. New-
port: a. 7 aprile Marte, Domini. N. York: p. 25
mar. Alessandra, Dimitri e 1. Franc. Gius. I., Pre-
muda e 26 Josip, Kosović, Queenstown. Queen-
stown: a. 8 ap. Cerere, Katarinić; 9 Ezio Premuda;
Euro, Kraljeto. Rochefort: a. 9 ap. Napried, Ma-
tesić. Rouen: a. 9 ap. Arciduca Rodolfo, Ragusin.
Salerno: a. 10 ap. Urano, Car. Salonicco: p. 3
mar. Cristof. Romano, Margetić, Lagos. Shields: p.
8 ap. Giuseppina, Tarabochia, Trieste. Table Bay:
a. 9 ap. Sloboda, Gellalia.
Portland (S. U.), 9 aprile, (Tel.) Arrivó qui
felicemente il bark a.-un. Bolivar-, capit. Jerolimić,
proveniente da Alessandria.
N. York. L' austro-ungarico Deseti Dubrovački
fu noleggiato per Cork ordini con granaglie a 5
scellini il quarter, 1' austro-ungarico Jafet II con
granaglie pel Continente a 5/1 1/2 il quarter senza
spesa di elevatore, 1' austro-ungarico Zabulón con
granaglie pel Continente a 5/2 1/2 il quarter senza
spesa di ele?atore.
('dueenstown, 12 aprile. II capitano Baburica del
bark a.-u. Sedmu Dubrovački arrivato qui da Nuova
York riferisce che li o corr. in lat. 48 N., e long.
21 W., passó presso un naviglio apparente mente
carico di legname ed olio abbandonato e pieno d'ac-
qua, con tutta l'alberata a segno ma non pote rile-
vare il nome.
C'Ciino necrologico.
Allorchè nove anni fa la signora contessa
Malvina de Borelli da va il suo nome ad una con-
gregazione religiosa in Italia, ia „Katolicka Dal-
macija" fu In sola che tributó i dovuti eneom»
in proviucia all'animo nobile della figlia d'une
dei più ragguardevoli citiadini di Zara ; ed ora
il medesiuio giornaie deve spargere peí primo
lagrimo di dolore sulla tomba dell' ¡Ilustre Suoro.
Malvina Borelli sorti i snoi natali a Zara
nei 1850 e qui passô gl¡ anni della fanciullezza
sotto la premurosa vigilanza di genitori per virlù
cristiane e civili specehiatissimi. Le coetáneo di
leí raccontano ancora con amuiirazione la sua
modestia e ia semplieità. Ubbidiente, pia e do-
cile era essa f id<>lo dei genitori ed esempio alie
compagne. La nobillù de! lionaggio unita ad
una rara bellezza, che ad altre sarebbe stata
fomento a vanità, nella giovinetta Borelli fu sti-
molo a virlù se non eroica, senza dubbio assai
rara, virtíi che le iuspirö il desiderio di servire
il Signore nella solitudine d'un chiostro.
Tipo d' innocenza nel secolo, essa divenne
P esemplare di ogni religiosa perfoziune alie sue
consorelle, che ne piansero con lagrime di vivo
dolore la morte, avvenuta in sul mattino del 12
corr. a Venezia. Ella avea sostenuto con pa-
zienza aunnirabile un oslinato morbo, che per più
d' un anno la consumava la vita, e la sua morte
fu oltre ogni dire placida : un dolce sospiro la
congiunse alia meta dei vsuoi des-deri.
1 genitori aceorsero in fretta da Vienna a
. accogliere gli ullimi accenti della pazh nte, dalla
quale ebbero quei soavi cont'orii che sa inspi-
rare I' amor figliale nobilitato dalla religione. E
la religione sugger alia moren te figlia un altru
mezzo di cslernare il proprio affetto ai sùoi pa-
renti. Poco innanzi di irarre V ultimo respiro ella
dett.iva una Jettera piena dei più sublimi sensi
di benevolenza pei parenti e di rassegnaziono
cristiana. Chi ser i ve quesle linee ebbe la ven-
tura di leggerla. Essa qualora venisse pubblicala,
sarebbe In più »dequata risposta a quelle tante ob-
biezioni che la malignità e P ignoranza scagliarono
precipnamenie ai di nostri contro la vita claur-
strale. La figlia del s. Cuore consola i suoi cari
coi motivi delle speranze cristiane: augura loro
bensí luuga vita, buona riuscita di affari, ma poi
subito prega nd essi un felice transito all' eter-
nità. Sií-ura della ricompensa c-lesie, in fine del
foglio scrive di proprio pugno I'ultimo addio ai
parenti, e chiude lo scritto colla franca profes-
siono del più confortante dogma della religione,
che a buon diritio si puö oppellare il compen-
dio delle nostre tendenze cristiane e sociali —
il dogma della vita avvenire :„A rivederci, miei
cari, in paradiso!" — Cosí si muore in un mo-
na tero.
Possa questo monumento di tenero affetto
lenire il vostro giuslo dolore, o aíflilti genitori.
e darvi coragyio a non pianger morta. colei che
vive beata in seno a I)i<>; e memore delle vo-
stre premuie intercede per voi e pei cari vostri.
V. P.
Rin^raxiaiuento.
Alie spettabili Antorità e corporazioni,
ed a tutti quei pietosi che presero parte al
uostro intenso dolore peir amara perdita del-
r amato nostro genitore Simeone PäSilli
rendiamo col cuore eommosso i più sentiti
ringraziamenti.
Zara 22 Aprile 1880
fratelli e sorelle Pasini
per sè e congiunti
D. Ivo Prodan, vlastnik; izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
Dodatak Katoličkoj Dalmaciji Dr. 36.
MT U sijed jučerašnjeg blagdana list iz
lazi danas prepolovljen.
Zadar, 18 svibnja.
DoČim se Čeka da se zatvori Carevinsko
Vieće, ili da se ono odgodi, zameće se rieč o
novim odaslanstvim, koja su bila izabrana još
na 13 tek. i koja, po nekim versijam imala
bi se sastat još prije nego se zazovu na za-
siedanja pokrajinski Sabori. Zastupnikom je
Dalmacije u delegaciji odabran i ovaj put
Dr. M. Klaić.
U Ugarskoj pak prvo pitanje biva i sada
ugarsko-hrvatska nagodba. 0 njoj se došle
malo što zna, pošto ugarski kraljevinski odbor
istom primio punovlast, da se dogovara za
riešenje svega što se odnosi 11a financijalnu
nagodbu. To je punomoćje bilo udjeljeno 11a
13 tek., kad je ministar Tisza to predložio u
dolnjoj kući ugarskoga sabora.
Donieli smo biti nazad nekoliko nedjelja
dana onu naredbu, što ju je dao bio ured u
Visokoj u Bosni na 26 list. prošle godine,
kojom se muhamedancima zabranjivalo prelazi!
na kršćansku tjeru. Na upit, kojeg je na 16
ožujka zato upravio vladi grof Clam-Martinić,
vlada je odgovorila ovih dana kako sliedi:
„Sarajevska zemaljska vlada, upitana od okružne
oblasti u Sarajevu, kako se imadu vladati oblasti u
onim slučajevim gdje muhamedanci žele pristupiti na
kršćansku vjeru, odgovorila je riešenjem od 6 okto-
bra pr. g. br. 19.252, da zemaljska vlada u današnjim
okolnostim gdje se tri glavne vieroizpovjedi u zemlji
medju sobom još poprieko gledaju, nedrži za shoa
no ni probitačno, da normativnom naredbom uredi
prelaz muhamedanaca na kršćansku vjeru, ni da po
litičkim oblastim dopusti kakovo umiešanje u taj
posao. Šta više, političke oblasti, da su dužne držati
se u takovim slučajevim stroge pasivnosti, te im je
dapače najstrožije zabranjeno ikojim načinom bilo u
mjestu bilo izvan mjesta u takove slučajeve raiešati se.
IJ ovom se riešenju zatim nadalje veli, da ako
bi se takovi slučajevi dogodili i politička oblast bila
umoljena, da se bilo kojim mu drago načinom umieša
u taj posao, da su tada dotične kotarske oblasti duž-
ne takove osobe ili njihove posredovatelje, koje bi
izrazile želju da će od muhamedanstva preći na kr-
eanstvo, te potražile od političkih oblasti savjet ili
posredovanje, uputiti, da političke oblasti nisu po
zvane pačati se u te posle, već da je to posao do-
tičnih duhovnih starešina, dakle hodže i imama i do-
tičnoga duhovnoga pastira. Posredovanje političkih
oblasti u takovim poslovim da bi bilo u očevidnom
protuslovju s načelim što ih je zemaljska vlada izre-
kla i kojih se strogo drži, naime sa priznatom po
državi vjerskom slobodom svih u zemlji postojećih
vjeroizpovjedi. Ovaj po zemaljskoj vladi u Sarajevu
u vlastitom djelokrugu izdani naputak, koji je istom
naknadno dostavljen na znanje zajedničkomu mini-
starstvu, priobćila je onda okružna oblast u Sara-
jevu napisom kotarskomu uredu u Visokoj, da ga
objavi duhovnim oblastim svihkolikih vjeroizpovjedi.
Uslied ovoga naloga pako razposlao je kotarski pred
stojnik u Visokoj na predstojništvo manastira u Su-
tiskoj, na obćinsko poglavarstvo u Visokoj i na župni
ured u Varešu sliedeću okružnicu:
„Usljed naredbe visoke zemaljske vlade za Bosnu
i Hercegovinu od 6. oktobra 1879. broj 19252, daje
se do obćega znanja, da muhamedancima, koji žele
na zakon kršćanski preći, njima nepripada pravo to
samovoljno učiniti. (Ovdje su izpuštene rieči: „jerbo
to od nikakve nužde nije. Ur.) i država to svojim
postojećim zakonima strogo zabranjuje.
„Takodjer je kotarskoj oblasti od visoke vlade
saobćeno, da ovaj posao spada u djelokrug duho
vnički, ovdje dakle u djelokrugu imama ili kršćan-
skoga dušobrižnika. Ako bi se ipak takovi slučajevi
bez znanja visoke vlade dogodili, to stoji ovoj obla-
sti pravo, da dotičnike odmah putem dotičnih župnih
ureda na odgovornost potegne." (U izvornoj naredbi
dostavljenoj „Obzoru" iz Bosne glasi ova stavka
ovako: „Takodjer je ovoj c. kr. kotarskoj oblasti
od visoke vlade podpuno pravo dato, da takovim
dogodjajem svagda na put stane. Ako bi se ipak
takovi slučaji bez znanja ove kotarske oblasti dogo
dili to stoji istoj pravo, takove kroz dotične paro-
hialne urede odstraniti i dotičnike strogo kazniti. Ur.)
„Iz ovoga posljednjega se spisa vidi da spis
svakako nije sasvim vjerno priobćen, nu ipak je u
podpunom protuslovju sa smislom upute, koju je
zemaljska vlada smatrala nuždnom da dade oblastim.
S toga je pomenuti kotarski predstojnik potegnut
na odgovornost, te je jur, zlo iztumačiv namjere ze
maljske vlade, odstranjen od bosanske uprave."
Arbanasi rek bi da se spravljaju počet
napadat. Najprvo da misle udrit na Podgoricu,
Zabljak i Bar. Nego to bila obiest sa nji-
hove strane, i kad se bolje promisle jamačno
će odualat od te nakane. Otvorit krvavo kolo,
to nije miždno, a moglo bi bit i opasno, barem
dok Porta ne odluči kako će postupat napram
Arbanasim. I zbilja, ako je istina, što se
mučno može zanijekat, da je u Arbaniji tako
složna i žestoka buna pukla, da je u dobrom
dielu one pokrajine nestalo sasvim Carigradske
vlasti, čemu bi za sad krv?
Nereda, osim obćeg buntovničkog nereda,
11 Arbaniji nikakva. Liga se vlada došle
veoma oprezno. Doprinosi li tomu diktatorna
vlast raznih vodja, ili uvidjavnost pojedinih
buntovnika, neznamo, al to će im pomoć pred
svietom.
Po nekim viestim Turska misli poslat
16000 vojske proti Arbanasim. Nečega se Ar-
banasi boje, jer su razvrgli sve mostove 11a
Drinu, da tim preprieče prolaz vojske iz južne
u sjevernu Arbaniju.
Uz toliko Arbanasim, kako pise Deutsche
Zeitung, dodje na 10 tek. u Dulcinj jedan pa-
robrod pun oružja i praha. Isti list tom pri-
godom nadodaje da je Arbanija na oružju sve
od Prizrena do grada Kavaje. Liga je ime-
novala i administratore finança, te se vojsci
redovito hrana, za gotov novac, pribavlja. Ju-
suf bey, jedan od prvih ustaških poglavica, na-
liodi se u Djakovi, kamo je odveo 800 ina-
lisora (zagoraca).
Liga je posvojila sve topove što su bili
u Skradru, 14 ih na broju, a od tamošnje posade
do jedan vojnik otišo u buntovnike. Ima da-
kle med ustašam tvrdih i vještih elemenata,
te će u slučaju sukoba i redovita mnogobroj-
na turska vojska imat posla.
Bismarku posli idu zadnjih dana sa zla na gore.
On propada, slava mu umire i boj se da će mučno
moć odstupit u doba u koje bi mu obćinstvo nje-
mačko moglo smatrat odstup kakvom takvom do-
maćom nesrećom. Nitko ga nežali, a sve se to više
širi u puku uvjerenje, ako su s Bismarkom dobro
prošli, da će bez njega i bolje, al malo ih je koji
baš kakve blagodati Bismarku pripisuju : dima i ve-
ličanstva u despotizmu, al sreće, napredka od njega
po sve slabo.
Wien. All. Zeitung, povodom Bismarkovih tužba
na rasteći partikularizam, opaža, da mu je Bismark sam
ćaća, pa nadostavlja: „Arnim, Usedom, Enlenbourg,
Camphausen, Thiele, Werther, Balan, Savigny, Del
brück, eviet pruske diplomacije i cinovništva, pao je
kančeiirovom žrtvom, on ih je odtjerao iz službe.
Najbolje glave, najplemenitije rodoljube, najumjere
nije muževe naroda poput Benningsena, Stauffen-
berga, Forkenbecka on je osudio na nerad. Nijedan
samostalan i značajan čovjek, nitko tko ima odvaž-
nosti vlastitog uvjerenja, nemože uz kancelara il
pod njim služiti, koji po tri put na dan od svojih
pristaša traži žrtvovanje samog sebe. Čemu se
čudit da se nezadovoljstvo sve više širi? Kancelir
veli uvjek o sebi, da je bolestan, — nu mi mislimo,
da je okužio i državu, jer je i ona bolestna, vrlo
bolestna. Ona čezne za svietlom osobne vladavine".
Al M. R. Padre Stefano Zlatovic.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1979, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 1880)
I principii di Lucrezio non debbono rimaner
chiusi nei libri, ma scenderne, compenetrarsi nella
vita morale del popolo, che tra breve saprk metterli
in atto e dovra subirne le conseguenze. Cesare per
difendere Catilina non conosce miglior espediente
che mettere in dileggio la credenza della vita futura;
e la libertá tutelata indarno da Catone, giá puo sco-
prire dieci Mari i, tra i ricci profumati del giovane
e corrotto oratore, che dovrk fra poco strozzarla. E
da questa ora comincia per Roma degenerata una
serie di delitti, di oscenitá, di sventure, che non han-
no riscontro nella storia degli altri popoli, sino ad
Eliogabalo, che paro riservato a riassumerla tutta nella
sua diciotenne gioviriezza. E tuttavia una larva di
civiltá apre ancora le cento scuole del Campidoglio
a tutti i popoli della terra, talchè occorse un decreto
di Valentiniano per governarne la pulizia. E si po-
trebbe credere coll' Egizio Claudio a una Roma e-
terna, se il poeta adulatore non rivelasse di subito
1' abisso in cui dove va sprofondarsi con quella ter-
ribile confessione:
Saepe mihi dubiam traxit sententia mentem
Curarent Superi terrain, an nullus inesset
Rector et incerto fluerent mortalia casu.
Versi che trovano anche essi riscontro e com-
mente nella prosa del moderno matérialisme, che
nega Dio, nega l'uomo e tutto sepelisce in una la-
tale evoluzione di forze mecaniche.
La missione di Roma è compiuta e comincia
quella dei barbari. Se Roma avesse più oltre durato
in imperio, avrebbe esteso ai popoli conquistati il
suo materialismo, il suo ateismo ; 1' intelligenza del
mondo si sarebbe spenta in una colla sua liberté.
Dio nol voile, chiarno i barbari, ed essi accorsero
ad accelerare una catastrofe, che era ormai divenuta
inevitabile, necessaria all' emacipazione del genere
umano. II genio cavaieresco di quei popoli e lo spi-
ritualismo cattolico inaugurarono la civiltà moderna
sulle ruine del materialismo pagano.
Ma la rea peste non è spenta, caro amico; un
malinteso risorgimento — intempestiva recrude
scenza della forma pagana — dévia la civiltà no-
stra da' suoi principi, e ne abbiamo, per chi ben ne
risguarda, i sintomi spaventevoli, assai meglio che
nelle lettere corrotte e sterili, nell' atroce politica del
Macchiavelli, che non avrebbe mai scritto il auo
Principe, se come uomo e come politico avesse cre-
duto in Gesù Cristo. Nerone o Tiberio han trovato
il consigliere più che mai triste, poichè egli riduce
la religîone a stroniento di polizia, polizia perfida e
maliziosa, quale non fu mai quella del dispotismo pa-
gano. E questo scellerato altro non era che un re-
publicano mascherato da cortigiano, e per non ac-
corgersi di cio bisogna tornare bimbi. E il popolo,
che talvolta ne sa più dei suoi maestri, lascio loro,
or fa nove anni, tutta la festa secolare in onore di
Macchiavelli, mentre invece partecipava con enttt-
siasmo a quella di Dante Allighieri, benchè Ghibel-
lino. {Continua).
Još o rišćanskom demagogu.
(V. br. 36)
Za vjerom, što će nam naš Guteša reći o li-
turgjiji: „Sve me to (što bi navedeno do sad) nebi
toliko ožalostilo i razevililo, koliko što Hrvatu ne-
dopustiše svojem hrvačkom Bogu hrvački se moliti"
(str. 15). „Molili bi svoga Boga sdušnije i razu-
mnije te bi nas može biti prije čuo i izpunio naše
želje i molbe, pak nam dao što je dao Magjarom
koji ga macljarski moliše i mole" (str. 16). Kad bi
Hrvati domaći jezik na crkvenu službu uveli „to bi
bilo od velikog zamašaja za zbliženje bratsko" (ibid).
Pametno dosad Guteša teologira! Hrvati neznadiše
još za „hrvačkog Boga", koji, može biti (hrvački
moleći mu se), prije čuo bi i uslišio naše želje i
mglbe ; a za „srpskog" smo čuli da mu se već kliče
„Živio srpski Bog:u\ nijeli ovako Kninjani?
Kako pak mogô bi hrvački jezik djelovati na
bratsko zbliženje rišćanstva i katoličanstva, to uprav
neznam ; ono što pak znam da naši hrvački ljudi ne
samo, nego još i Njemci i Talijani dosta su se iz-
mučili da rišćanstvo o krivovjerstvu uvjere, i nemo-
goše; svaki se njihov razlog razbijao uz onu rieč
„naša je vjera, stara vjera; naš zakon je stari za-
kon" ; katolici pokvarili su vjerovanje" ; Papa je
sluga slugâ božjih, pa nije poglavar. Mjesto da se
njihovi vladike s našim sretu na saboru, oni od sa-
borisanja bježe, ko što uradiše pri zadnjem obćenom
katoličkom saboru Vatikanskome. Akoli dakle živa
rieč g. Guteše, živa rieč nedjeljuje na bratsko zdru-
ženje, budite uvjereni, da ni mrtvo slovo ne može
to izvesti.
Jeli pak uprav g. spisatelj „ideju" o bratskom
zbliženju bez ikakove demagogične svrhe izbacio?
Nije. Kao demagog mora sebi dosljedan biti. Kako
no svi demagogi crkvu gledaju podjarmiti, da nad
ljudskim duhom bolje uplivaju, tako i naš Guteša.
Njemu je mila „ideja" narodnih crkava. Narodne
crkve to su demagogične skupštine, narodni sve-
štenik demagogični sluga ; stane li na koje vlada-
lačko priestolje demagogija, narodni sveštenik pore
mećen biva; ponižen, mora seliti ili služiti za unu-
trnju demagogienu policiju; ovo je sve po demagoge
divno, oni treba da se za narodne Crkve bore.
„Englezi, veli Guteša, imaju svoju anglikansku
(crkvu) Srbi svoju srpsku, zašto da i Hrvati nebi
imali svoju hrvatsku katoličku Crkvu" (str. 16). Če-
stite misli „Hrvati svoju hrvatsku katoličku Cr-
kvu" ! ! Sav sviet znade da rišćanski Patrijarh u
Carigradu nazivati se htjeo „Ekumenikos" t. j. obći;
pa danas ostao je na sami, ruski slavljani odbjegli
su ga, njim je Petar Veliki, Car ruski stvorio
tako zvanu s. Sinodu, kojoj je on Poglavarom, bez
prosvjeduju proti ustanovljenju dvije evangeličke
obćine u Innsbruku i u Meranu, jer je to proti
volji onog katoličkog puka i ciepa jedinstvo
katoličke vjere med pobožnim Tirolcima.
Odbor češkoga sabora, komu je bila po-
vjerena na razpravu Taaffeova osnova o preinaci
izbornoga reda, zaključio je u svojoj sjednici
od 16 lipnja su 13 proti 7 (čeških) glasova,
da će predložiti saboru, da se preko vladine
osnove predje na dnevni red. Uzalud je dr.
Rieger pozivao se na pravdoljublje, koji svjetuje
Niemcira da barem ovaj put, kad se Niemcim
nenanosi nikakav uštrb, pruže ruku pomirljivosti;
Niemci su se oglušili bacnjuć pod noge sve
obzire.
Poßele su na 19 tek. razprave u berlin-
skoj konferenci, al se sve drži tajno. Ipak nešto
prodire u javnost, što je takove naravi da čini
jaukat turkofilske dualistične austro-ugarske
novine.
Tako jadikuje uz druge turkofilske listove
najveći branitelj Turske „Pester Lloyd". Pun
zdvojnosti veli on: „Neima ni najmanje sumnje,
da je danas jedina nasa monarkija, koja nije
protivna obstanku Turske". Dakle sve velevlasti
osim Austro-Ugarske, hoće razpad Turske, te
je nepojmljivo, kako može zahtjevati taj list, da
se naša monarkija na konferenci proti svoj
Evropi bori za obstanak Turske. Posljedica ta-
kove politike nebi mogla biti druga nego da Au-
strija ostane posve sama, a ona nije luda da
na to ide.
Sultan se trese, jer vidi da mu se odasvud
crna piše. Strah ga je da buna u Arabiji ne
potakne na bunu i u drugim krajim carstva, kao
n Misiru, Tripolju, Tunizu.
Konzuli u Skadru da nastoje odvratit Ar-
banase od daljega odpora kod Tusa i Huma; a
dopisnik „Köln. Ztg." uvjerava i „Pest. Lloyd"
potvrdjuje, da je započelo medju kabinetim
dogovaranje., kako bi se Crnojgori dala odšteta
utielovljenjem Dulcinja. Ova stvar Glod^tonea vrlo
zanima^ nu nije o tom pogledu došle nikakav
znatniji uspjeh postignut.
Na 16. o. bila je u Parizu konferenca kod
Freycineta, predsjednika ministarskoga vieća, ko-
joj sii osim Gambette i Saya prisustvovali mnogi
članovi ljevice i Ijevoga središta. Gambetta go-
vorio je za amnestiju, koju je proglasio nuž-
dnom !
Grčki kralj, koji se nalazi sada u Englezkoj
nastoji, da čim više steče simpatija za svoju
kraljevinu. Na 16. o. prisustvovao je obiedu,
koji je njemu na čast priredio grad London; to
su bili princ Valeski i ininistar-premier Gladston.
Na zdravicu lorda mayora odgovori kralj, da
PODLISTAK.
Čakavske Starinske Pjesme.
Ka čast svetiem i sveticama božjim
(Prepisao iz Starinskoga rukopisa u Svisvetiem
u gradu Korčuli Vid VllletiĆ-VllkaSOViĆ.)
Okolo Svih Svetih.
Bratjo dajmo slavu Bogu
i njegovu svemu dvoru
i svih svetih proslavimo
Apostole spomenimo,
Pomolimo pria Petra
da nas brani vražja vitra,
Petar ključar jest nebeski
ođriši nam grisi teški!
Petre, ti si pastir puka,
odren od nas vražja vuka.
Ti si Petre, meštar viri
nedalj umrit u neviri.
O ribaru plemeniti,
Svetim duhom nas podmiti;
Ti si glavom doli propet,
ti nam sgrišit nedaj opet.
Ti imaš Andriu brata,
Otvori nam rajska vrata.
Pavla pored spomenimo,
žač jest veći nego mnimo.
Pavlu otajna sva bog skaza,
kad ga slipoćom nakaza.
se zahvaljuje za simpatije izkazane kraljevini
Grčkoj. Prine Valeski izrazio je želju da Grčka
napreduje i uspieva. Gladstone očitovao je ta-
kodjer, da mu je milo što Grčka napreduje. Sretan
je, reče, slučaj, što se baš sada sastaje berlinska
konferenca, koja će imati odlučiti o konačnim
ustanovam berlinskog ugovora.
U Norvežkoj pukla je razpra medju kra-
ljem i storthingom (saborom) o vršenju kra-
ljevskoga veto. Norvežani su stvorili bilo malo
prije nego što je njihova zemlja, 14 svibnja
1814, ostala sdružena sa Švedskom, vrlo slo-
bodouman ustav, koji je kralj švedski primio
4. studenoga. 0 obćem pravu glasovanja nije
tada dakako bilo govora, a izbori su nepo-
sredni, nu izborno pravo je vrlo obsežno, a
pravo govoree imade samo jedna komora stor-
thing, premda ovaj iz svoje sredine izabira jednu
Četvrtinu svojih članova, koji onda sačinja-
vaju lagthing ili gornju kuću, dočim ostale tri
Četvrtine sačinjavaju nekim načinom drugu
kuću. Ako se oba thinga nemogu u kojem pi-
tanju složiti, sastanu se u skupnu sjednicu,
koja onda odlučuje većinom od dvie tre-
ćine. Prava storthinga su veoma obsežna, a
imenito to: da kralj nemože zabaciti njegove
zaključke van samo proti njima uložiti svoj
suspenzivni veto. Kralj može samo tri put u-
ložiti svoj veto proti zaključku storthinga; ako
ovaj po četvrti put stvori isti zaključak, tad
isti postaje zakonom i bez kraljevske potvrde.
Sada se je dogodilo, da je vlada u jednom
naročitom slučaju prisvojila sebi absolutno
pravo veta. Storthing naime, u tri zakono-
davne sjeditbe zaključio, da su državni viec-
nici (ministri) dužni prisustvovati sjednicam
sabora. Kralj ne htio potvrdit taj zaključak,
tvrdeć, da njemu u ustavnim pitanjim pripada
absolutni veto.
Ministerialni „Morgenblad" u Kristianiji
dokazuje da kralj, kad se radi o promjeni te-
meljnoga zakona (ustava) imade ne samo su-
spensivni nego absolutni veto, da se dakle te-
meljni zakon nemože mienjati bez kraljev-
skoga privoljenja. Storthing sam da je u go-
dini 1824 jednoglasno priznao i izjavio, da u
samoj naravi stvari leži, da kralj imade ab-
solutni veto, kad se radi o promjeni temelj-
noga zakona. Unatoč tomu izjavio je sada
storthing, da je veto samo suspensivni, da je
dakle izgubio kriepost, budući je storthing po
četvrti put o poslu državnoga vieća stvorio
isti zaključak. 1 zbilja je storthing sa 74 proti
40 glasova izjavio da je uzkrata kraljevskoga
odobrenja ništetna.
•—--G
Kad se Pavlu glava usiče
tri krat zasob — Jesus reče.
Kada glava pade doli,
mliko iz sebe tilo proli.
Pavle ti si svih uzvisil,
djavlu silu kripko slomih
Ovdi da bi nam neudila,
ti na naša moli dila.
Od Andrie što li dimo,
njega propeta mi vidimo.
Andria Petru biše bratac,
ti nam budi sad svim otac.
Ki na križu dva dni visi,
puk učeći dobre misli,
Petra na viru obrati
božju milost k nam obrati.
Ne zabudmo mi Jivana
da nam bude njega slava.
Jivan otca u plavci pusti,
sva mu Isus otajna izusti.
Svitovna sva u njem ubi,
zavsin ga pak obljubi
Jivan uz križ plačno staše,
Majku božju on tišaše;
Isus majku priporuči
kad se za nas na križ muči.
Jivan bi u ulju varen,
pak u Patmost J) bi progonjen.
Kad ga u grob postaviše
čudne stvari se sgodiše:
') Patmos.
Il papato e la civiltá degli slavi meridionali
(Oiscorso alt' Accademia di Religione CaKoJica
li 18 marzo 1880 detl'ab. Pietro Presutti
Koma, Tipografía dei fratelli Mooaldi).
Sotto questo titolo leggiamo nell' Osseria-
tore Romano, 20 corrente, ii seguente interes-
santissimo cenno bibliográfico, che vorremmo ve-
dere diffusissimo tra slavi, cattoiici ed acattolici:
Non appena questo discorso venne letto si
ottenne meritamente il plauso da molti giornali
nostri e stranieri i quali tutti si concordano in
segnalare la novità ed ampiezza dell' erudizione
istorica ed il criterio squisito che si ammira iiello
disposizione di questo lavoro e l'ottimo stile co-
sparso quà e là di bellissimi tratti d'eloquenza.
Noi abbiamo voluto atlendere venisse dalo
alie stampe per poterne dare un giudizio più
vero e ci gode l1 animo dover tributare un aco-
plissiino elogio a questo discorso cosi ricco di
opportunissime riflessioni polîtiche che si riflet-
tono sul benessere e In civiltà di quelle popo-
lazioni e cosi degno del sapiente congresso in
che venne pronuncíalo.
Dopo aver basoto il concetlo délia civiltà
sugli aurei principii del regnante Sommo Pon-
tefiee Leone XIII espressi nelle letlere pastorali
alla chiesa di Perugia; il ch. aut. entra in ar-
gomenio tessendo la sioria délia civiltà fra gli
Slavi del mezzogiorno e addimostrando come
questa abbia avuto origine dai papi col concorso
dei due grandi Apostoli Cirillo e Metodïo.
Riassumendo brevemente i falti principali
attinentisi ail' aposlolato di questi due grandi eroi,
pone in chiaro la parte da essi avutavi, avendo
i medesimî dato agli Slavi insieme al Cristia-
nesimo la coltura letteraria e civile ed avendo
perfino invéntalo 1' alfabeto délia loro lingna,
Cosi TApostolalo di Cirillo e Metodio non
fu opera solamente religiosa, ma, come bene
avverte 1' A., essi abbracciarono pore nella loro
mente un grande disegno morale, político e let-
terario, la cui attuazione, la virtù, l'anima e
l'azionè direttiva e vivifîcatrice si maturo ed
apparve dalla rocca del Vaticano.
Abbenchè di origine greca, Cirillo e Me-
todio se !a intesero direttamente co' Papi : dai
Papi furono ordinati a Vescovi, a' Papi rivolge-
vano come a faro di civiltà i popoli dirozzati e
i Papi ne presero cura spéciale segnatamente
pei Sommi. Pontefici Nicola I, Adriano II e Gio-
vanni VIH. E qui il ch. autore ci conta le belle
prove di affetto paterno di Roma per gli Slavi:
come da Nicola I. fossero loro mandati preclari
personaggi della corte romana, quali leltere, ol-
tre al lodato Pontefice, scrivesse Giovanni VIII;
quale zelo si spiegasse dai Romani Pontefici nel-
Duša Bogu brzo uzajde
tilo se u grob ') već ne najde
Jivane božja ptice,
dovedi nas prid tve lice,
Mariji si viran sluga,
netakni nas vična tuga.
Jakov brat mu vele slavan,
jer ne bratu jest prikladan.
U Jerusalem 2) pravi biskup
naših grihov dobri iskup.
Njega Židovi ubiše,
milost božju ne imiše.
Jakov pravedan se je zval,
da bi nas svih k sebi pri zval,
Tomu Isus virno ljubi,
koga kralj od Indije ubi.
Isus kad iz greba iziđe,
k apostolom večer priđe.
Rane svoje njim prikaza,
uskrsnutje svoje skaza.
Kada biše Isus prišal,
Toma biše van odtišal
A njemu se kasno mnjaše
jer Isusa ne vidjaše.
Osmi dan se Isus vrati,
tere Tomi takoj pravi:
Pusti Toma misli tvoje,
takni prstom rane moje.
Idiotizam mješie u grobu.
2) Po otocima običajno pomeite se u slov. stanje
kretanje.
t
koja srbska?
Nadodajmo. Ima li u ovom nedospitnotn broju
63 i koja obćina autonomijska? A kako jc to da
čestitaju istoj osobi, jednakom iskrenosti i samoni-
klom odlukom, poglavaru narodne vlade narodnjaci
i autonomaši? II au ovi il su oni preko srca govorili,
i mukloj žici svu odgovornost predali. Nije kud kamo.
Eto, oduzmi skoro sve, Sta će ti o*tat? skoro
ništa. Svjedok nam Objavitelj Dalmatinski.
koji su po tom dužni poznat u osobi P. bornim j 'istina iz_nosfti,
Rodića svoga vrhovnoga pokrajinskog starešinu?
* 6,:. _ A odgonetka b{ i ua ovo dobro tTpSla, Mediju _ . ^ 0„ __ _ . „
oa# žestdeset i tri obzirne, ima Ji koja n&&meka? i toplije -&wstvo hariiflpti i zahvalnosti naprama €¡«'{1«
Još nešto. U ono &ee*deeot i tri obrtne, ima Ti } i Methodu, kojemu je Providnost poslala da pravim
i c«.Kub-o 9 dutam;;'apostolskim istine vjere Krsto-vepropoviedaju,
narod ovdje obrate, ondje u vjeri' učvrste/*f budu u
isto doba prvi mu začetnici svega duševnoga života
i razvitka, pak utemeljitelji državničkih mu sloboda»
Na temelju kršćanskih potreba, sastavivsi jošter i
shodna pismena, preve^ži iz grčkoga u slovenski
sveto pismo, zasnovavši i slovensko bogoslužje, po
stavi še slovensku književnost, i svi mi tiii|i blagodati
uvedoše ga u družtvo najprosvietljenijili ondašnjih
naroda.
Bogom blagoslovljeno ovako djelovanje zapo
četo najprije medju moravsko-panonekimi Sloveni,
radi nepogodnih olfolovština i dušmaaskih neprija-
teljskih navala, ne moglo onamo za dugo održati se.
Providnost obra ubaviju njivu u staro-ilirskoj i po-
tonjoj hrvatskoj pokrajini, gdje sv. vjera procvjeta,
uzraste i sveto posijane sjeme plodnim razsadnikom
posta. Ova njiva prijatna je božanstvenomu voću, te
je obilnom krvlju mučenika natopljena, a krv svetih
Isusovili mučenika treba da novpg blaženog ploda
donese. Na ovoj staro ilirskoj mučeničkoj njivi na-
raslo stablo, kršćansko^prosvjetno i slovensko litur-
gično po Ćirilu i Methodu zasadjeno, ali proti ki-
tnastomu stablu udarahu neprestano vihori i lomeći
trieskovi; nego, ako mu odjeveno granje i pomlati,
ostao je hrek čitav, iz koga će mladikoviee udariti
i opet do velikoga ogranja ponaresti, samo Bože
pošalji tiho pramaljotnje rose i ugodno povjetarce.
Nego prije nego na polje toga poviedanja do-
djemo, treba nam u kratko upoznati kako je bilo u
naših hrvatskih i u obće jugoslovenskih stranah
glede kršćanstva prije apoštolovanja sv. Čirila i
Methoda.
Uzmemo li u ruke ma budi kakva erkovnoga
povjestnieara, svi će nam kazati kako su mnogi
apostoli i njihovi učenici po staromu Iliriku, a na
vlastito u pokrajinah Dalmaciji, Istri i Panoniji
vjeru Isusovu propoviedali i sve jugoslovenske sa-
dašnje strane božanstvenim* istinami napunili. Pro-
hodeći sv. Petar više puta u i iz Rima navraćao se
je preko današnje Dalmacije i Hrvatske, te po obi-
čaju svuda evangelske istine naviešćivao. Pavao sv.
sam kaže: „Počam od Jeruzoiirna sve naokolo tja
do Ilirika svako mjesto evangeljem Kristovim napu-
nili", l) Stara predavanja pd vjerodostojnih učenjaka
poprimljcna kažu, da su sv. Jakov, sv. Andrija, sv.
Matij, sv. Marko i po naših pokrajinah propovie-
dali. 2) 0 sv. Luki nejma ni sumlje, jer nam Epi
phanio čisto veli, da je po Dalmaciji evangelje pro-
poviedao; a i sada uzdrži se živa uspomena u Fra
njevačkoj crkvi u Lanzendoriu kraj Beča. U sred
crkve je kapelica, na izvanjskih zidovih stoji ure-
zano, kako je na tomu istomu mjestu „sv. Luka
prišavši iz Dalmacije -propoviedao" pale s toga taj
spomenik podignut, gdje su i Karlo Veliki i njegov
sin Ljudevit l'obožni, radi te uspomene tu dohodili
i kršćansku pobožnoat iskazivali
Djelo po apostol ih započeto nastavljali su
Klement, ApoUnar, Epenet, Andronik, Tito i Kerma,
T
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Mllinović)
(V. br. 60.)
Smrt Methodova.
Nakon sedamnest godina najtežega i najblago-
slovlje«oga biskupovanja, toli dragocienjenomu i vrlo
zaslužnomu Methodovu životu približao se najposlje-
dnji dan. „On bijaše od sebe uklonio svaku krivnju,
začepio usta mnogim, svoj tek svršio učuvavši vjeru
i očekivaše zasluženu krunu; budući ugodnik i mi-
ljenik božji bio, približavalo se je vrieme u koje za
tolike trude i mukotrpnosti plaču i pokoj steći je
morao". U Moravskoj je apoštolovanje započeo, tu je
i djelo sveto završio. Prije svoje smrti nastojao je
dobri pastir da svojo stado što bolje uredi i krie-
postnu nasljedniku povjeri. On izabra vriednoga uče
nika Oorazda rodom Moravljanina, vješta svakoj oso-
bito latinskoj književnosti, te ga uz pri voljenje er-
kovnoga vrhovnoga glavara nasljednikom odredi.
Učenikom i u obće svemu narodu preporučivaše
sklad i čvrstu vjeru u Boga.
Licem na Cvjetnicu 4 Travnja 885 unidje po-
sljednji put u crkvu sa svojimi dragim i učenici, gdje
se skupilo množtvo puka. Tu izreče posljednji kratki
govor, blagosovi kneza, učenike, svećenstvo i vas
slovenski narod, pak reče: „Čuvajte me moja djeco
do trećega dana."
Vrativši se kući, pade na mrtvačku postelju,
okolo koje stahu cvileći učenici, kojim neprestano
nauke i opomene davao, priporučivajući vjeru pravu
i slovensku liturgiju; najpotla reče: „Vaša srclca
neka se nikakvim strahom neuzkolebaju 5 neplašito
se. ljudskoga suda niti onih koji mogu vam samo
tielo uništiti, ali dušu upropastiti neraogu.... Posije
smrti moje naskočit će vas vuci razdiraoci, koji neće
stadu Isukrstovu oprostiti; njim se oprite čvrsti u
vjeri." ')
Svanu treći dan, a on reče: „Gospodine Isu
krste! u ruke tvoje predajem duh moj." Dne 6
Travnja, god. 885. na rukuh svojih učenika, vesela
lica i blažena pogleda zaspa u Gospodinu. Učenici
i vas narod učinise mu crkovnu službu božju slo-
venski, grčki i latinski najvećom svečanoatju, i sa
hraniše mu blaženo tielo u sbornoj moravskoj' crkvi.
„Sa svih strana bezbrojni narod skupio se na sprovod ;
svak. je plakao za Oteem, pastirom i učiteljem;
mužko i žensko, staro i nejako, bogato i siromašno,
slobodni i zasužnjeni, sirote i udovice, domorodci i
tudjinci, bolestni i zdravi', svi dojdoše na pogreb
onomu koji bijaše se svim sve učinio da sve Bogu
predobije." 2)
Kako je sveti Apoštol prorokovao tako se i
zbilo, jer odmah nakon njegove smrti nasrnuli vuci
razdiraoci u osobah kivnih niemaca, pak protjerali
do malo Gorazda i sve učenike Methodove, a stado
božje stali najoštrije razdirati.
Pokršćenje Jugoslovena.
Pokršćenje biti će uvjek najodlučniji trenutak
duševnoga i životnoga razvitka svakomu narodu;
jer Krstova vjera prava su vrata kroz koja se uhodi
u kolo i drugovanje prosvietljenih naroda i i -zlatni
ključ koji prevelike dotle nepoznate blagodati
otvara, i svjetlost razgoneća tminu krivobožtva i
neznanstva, a posadjiva najčvršći temelj kršćanskoj
prosvjeti, koja, osnovana na čvrstih stupovih božan-
stvenih istina, vodi narode k sreći i blagostanju.
$ego sve ove blagodati nepoBtižu se jednim
mahom, već, hodeći označenom stazom, istina, dopro
ae bez sumlje. Ako pak propoviedaoei ovih istina
svojim postupanjem i načinom nopokažu se sposobni!
niti izključivo duhom božanstvenim obuzeti, onda ni
kršćanske istine ne primaju se srdoa, niti se upo-
trebljavaju onoj svrai pa koju su stvorene,, po tomu
nije ni duševnoga ni životnoga napredka. Sa svetimi
istinami kršćanskimi treba da propoviedaoei isti svoj
život i načela ujedine, onda eto svako blagodati. U t
pokršćivanju slovenskoga naroda, blagovjestitelji ino-
strani alabo su uspievali, jer niti su jezika raaumje
val i, niti uvjek život svoj sa istinami propoviedanijni
udesivali; po tomu, rad nevaljalih učitelja, i nudjenu
kršćansku vjerp Slaveni odbijali. Tako ne bilo sa
slovenskimi apoštoli, jer ovi uz poznavanje jezika"
i svoje življenje na očigled i potvrdu propoviedanih
') Vita 8. Cl«mentfs, C. Vf.
a) Legenda Pannonica. cap. lf.
Anselmo i drugi. Nu nad sve najveća zasluga idje
sv. Dujma, učenika sv. Petra, koga poglavar crkve
posla da u .ovih stranah kršćanstvo utvrdi i crkovnu
nieVarkijn uredi. Duj-am Sv. prvim biskupom u So-
linu bio. i za .vjeru Isusovu krv probo,. U velikom
Solinu najviše kršćanstvo cvalo, pak poganski vla
dari najviše tu i mučeničke krvi prolili. Kada je
Konstantan Veliki kršćanstvo na državno vjoroizpo-
viedanje uz visio, onda i Solin na vrhunac sreće i
blagostanja dopro, s .kojega do malo oboriše ga
divlji narodi, niti se već uzdjgo. Okolo 630 Obri
prodru oružanom rukom, četerdeaet velikih gradova
po Dalmaciji srušiše, medju timi bio,i slavni Solin
Sa Solinom propao i posljednji biskup Theodor, a
atado Krstovo be^pastira, što maču preostalo to se
svuda razjbjeglo. Tludoj sudbini izmakli se gradovi
Zadar, Trogir, i Dubrovnik, i na otocih Osor, Krk
i Babi nu o-vi jiemogli nadoknaditi gubitak Solina.
Obri aauzoji svu Dalmaciju, i nakon tolikoga haranja
u njoj se udomili.
Istočno-rimskji car Heraklio{6J0-64i.), nemogav
sam, pozovne na glasu rad junaštva Hrvate, da bi
Obre protjerati iz Dalmacije i zauzeli ju. Nakon
višegodišnje strašne borbe oko god. 634{ prognali i
predočili jih i oputošenu zemlju zauzeli jt naselili,
nediraju«^ u gra,doye preostale oborskom bjesnilu.
Ovi g^tujovj podčinjeni bili vrhovnoj političkoj i
vojnoj upravi bizantinskih :ju?okonsuLa/ ili stratila u
Zadru, i Carigradu za. slobodno vladanje godišnji danak
davali. To preostalo malo gradića i mjesto zyalo se
Bizantinska Dalmacija. Svu »ostalu koliko je duga
i široka -osvojili i napučilj i^rvati, i prozvali ju:
Dalmatinska Hrvatska, koja se je tja do konca 17
vieka tako zvala. Zauzev oni i većinn Ilirika i
Panonije, uredivši sve po eroju, nazvali to Posavska
Hrvatska, Ctbe ove Hrvatske p?ipoznavale, takodjer
vrhovničtvo bizantinsko, ali se slobodno i po svoju
lupray4jalo. Jedanestog vieka ^a Krešimira Velikog,
bizantinska Dalmacija i obe Hrvatske spojile ae u
#oslanica Kimljanom. 15. 17.
%Farlat. Tom. I, p. 235-249-254. Ud.
hrvatskom kralje-
hrvatsko dalmatinski.
zasjeli na jugoistok,
država, im, & početka razejepkana, ištom 14 vieka
pod Dušanom silna i moguća postala. (Sliedi.)
Pogled po svietu.
Njegovo Veličanstvo car i kralj vratio &e je
ovih dana 12 Iselila u Beč, pa odo u Schdnbrunn,
gdje će se konačno pripravljati za putovanje u
Galiciju. Nj. Veličanstvo krenuti će na 29. 0. m.
u Olomue, a odonle i. rujna u Galiciju. Poljski
listovi donose potankosti 0 pripravnm za doček,
koji će svuda bili sjajan, jer su te priprave zaista
ogromne. U Lavova razvit će se najveći sjaj i
sve učiniti, dn caru bude boravak najugodniji, a
u gradu Jogelona u Krakovi kane jož nadkriliti
glavni grad Lavov. Tu će se sastati poljsko plem-
stvo i množina gostova iz kraljevine Poljske i
velike vojvodine Poznanjske.
U Ugarskoj ima pokret radiknlaca, koji svraća
na se osobitu pozornost vanjskoga svieta. ,,Le
Nord" prima iz Beča: „Ono na što se dosta
nije pazilo, jest, da anlidualistički pokret iza-
zvan radikalnom ljevicom, počima obuhvaćati i one
krugove, koji su malne predsudno obožavali djelo
Benkovo. Partikularizam raagjnrski naglasujo se
u stupcim nekih mngjarskih novina, koje nei-
maju ništa zajedničkoga sa radikalizmom Košu-
tovim. Tako na primjer „Pesti Napio" dokazuje
nuždu za Ugarsku, da se potvrdi pred Europom
kao „saveznik Austrije, nipošto kao sastavni dio
Austrije".
Pod naslovom „Domaća nevolja srbska"
beogradsko „Videlo" u broju 95. od 8. kolovo-
za piše sliedeće:
„Ali zar nema i nebrojenih znakova koji
podrivaju naše narodno uzdanje? Hoćemo li zat-
voriti oei pred onom burom divljih strasti, što
se bune protivu svakog zraka javno istine u
sredini srbnkog druživa, što na razvalinah jav-
nih sbornica, sudišta, pravde i slobodne štampe,
postavljaju proste cenzure „vanrednih" i prie-
kib sudova i vojene svireposti ? Možemo li se i
nevjesti činiti onim narodnim naravim, koje or-
ganizuju javni razvrat, te podrivaju svjetinju fa-
milije, mlifavo junačko srdee, ubijaju muževak u
energiju, uspaljuju nezavisan duh? Smijemo li
pročitati onu bezstidnu hud, koja „zakonom" o-
s vješta va i vlašću zaštita va nečistu savjest, pu-
zeću podlost, javnu nepravdu, izdajničke intrige;
a kao „uzaše revolucije" žigoše i goni osvje-
dočeno poštenje i rodoljublje, oduševljenje za
slobodu i pravdu? Je li dostojno da bacimo ko-
prenu na one niske duše, koje u špionisanju i
ocrnjivanju braće svoje svoju hranu nalaze? Slaže
li se sa ponosom naroda, da ćutimo pred onom
lažnom delikatnosM, što je puna osjećanja za
svaku spoljašnu sitnicu., a ravnodušna je prema
glavnoj misli naroda, prema čovječanskom do-
stojanstvu srbina? Je li u interesu bolje buduć-
nosti srbske, da se skrovito obilaze oni nezaja-
zivi trbusi što narodnoj privredi i štednji sve 0-
titnaju, oni pokvareni želudci, što pretovareni
narodnom krvlju spriečuju disanje u organizmu
srbskog druitva, zapušavaju njegove izvore ži-
vota, ugušuju javnu savjest? Snaže li se bratske
sveze 8rbjna u kolu velike čovječanske familije,
ako se ne predadu sudu javnosti; one „žensko
strašivice", što se odriču obće dužnosti ondje gdje
samo mužkim odporom i protestom Srbin medju
ljudima vidjen hiti može, — i ona prodana o-
fudja što podstiču vatru izmedju sarevnjivih sekta
j rasa u času kad narodno pravo samo vjera u
čovječansko bratstvo spasa va, — i oni otvrdli
griešiiioi što na svjetlo lice naroda blato bacaju,
namjesto da svoje okaljane obraze peru, što kle-
vetani! i opadanjem i od brata nebrata prave,
namjesto da slobodnom i istinitom rieči i nebra-
nu sbracuju ?
Griešill bi proti narodnom uzdanju u čo-
vječanska prava, ako hi skrivali i odricali ne-
volja Istva u izvestnih sferah srbskog družtva.
Domaća nevolja srbska svodi se sva na one
slojeve družtva, koji se nedotiču zdrave klice
vrlina koju narod u srcu i u duši nosi. Ti slo-
jevi jesu: „bezkarakterna birokratija, demorali-