Družtvo je „Balilla" a Rimu raspu-
šteno, budući h;jelo spn-miti protuau-
strijansku Barsatievu svečanost.
Kola viest u Beogradu. da će min
polita Mihajlo dati ostn k.r budući
ae proti njemu povela šatra ¡»a radi
krivljenja izprava kod kraljevskoga )m
noga razvoda.
Šibenik, 8 rujna.
U prošlu nedjelju, dne 7 tek. slavila
se je u ¡Šibeniku takva svetkovina, ka-
kve odavna Šibenik nije upamtio. Za
prvi put naime, dopustom sv. Stolice,
svetkovao se je blagdan našeg mješća-
niua bi. Nikole Tavilića iz Šibenika,
mučena u Jeruzolimu za vjeru Krstovu
god. 1391. Pošto je ovaj blagdan bilo
slavlje De samo crkveno već i gradjan-
sko, s toga se i svi Šibenčani bez raz-
like stališa zauzeše, da što bolje pro-
slave ovu svetkovinu svog mješćanina.
Nu više no itko za ovu svetkovinu po-
brinuo se je naš presvietli gosp. biskup
Fosco, koji je medju ostalim i nekoliko
dana prije dao na svećenstvo i puk svoje
biskupije pastirski list, u komu nave-
djiva ono što je potreba za ovo slavlje, I kao
te suviše isti presvi. gosp. potiče puk, J jeg 8tada.
da se što bolje pripravi za tu svečanost,
»liedećira važnim riečiiua:
„Najviša je slava, koju jedan katolik
„uživati i ¿eliti možo : vidjeti avog su
„gradjanina uzdignuta na oltarsku čast,
„toliko radi slave u sebi, koliko radi
„koristi duhovne, koja iz toga proiztiče.
„Za to mi imamo, predragi sinci, gle-
dati da ova svetkovina, u koliko je
„moguće, što sjajnije proslavljena bude,
„dostojno svočara, sugradjanina našega."
I zbilja; glas našeg obljubljenog pa-
stira nadje odziva u srcu viernika. Osam
dana prije po svih crkvah grada i ciele
biskupije bi proslavljen god našega bla-
ženoga sugradjanina, te se je i sa sli«-
dećih osam dana isto po svib crkvah
svečano slavilo jutrom, o podne i veče
rom. Medjutim se je kitilo »a ovu sve-
čanost stolnu crkvu, u kojoj imaše biti
ova svetkovina, pošto se tu nalazi oltar
istog blaženika. Naša stolna crkva po
sebi krasna i najljepša u Dalmaciji, sa-
da nakićena piruim ruhom izgledaše
baš divno, te onako veličanstvena usa-
djivaše u Brdcu viernika strahopočiUnje
i ljubav.
Nadodje napokon i željno čekani dan.
U oči svečanosti t. j. u subotu na večer
morahu biti umjetne vatre, napravljene
od poznatog umjetnika g. Rabisa, a mje-
stne glazbe imahu pred crkvom udarati
liepe pjesme, nu na žalost, zbog ružnog
vremena, moralo se je sve to odgoditi
Ali uzprkos nepovoljnom vremenu, ipak
je pobožni sviet upravo vrvio i obilazio
stolnu crkvu, da poljubi svete moći, te
da se pred oltarom i pred kipom svog
mješćanina pomoli, da tako po novomu
odvjetniku na nebu, izprosi od Boga
dobro duhovno i tjelesno. J tro pako
same svetkovine bi pozdravljeno milim
zvučim Šibenske glazbe i gruvanjem
mužara. Medjutim odmah istog jutra vi-
djahu se po gradu priliepljeni hvalospjevi
na čast blaženika, i to u hrvatskom :
talijanskom jeziku. Istog jutra neizrojer
no množtvo pobožnog puka pristupaše
na svetu pričest, osobito u stolnoj crkvi
i kod Konventualaca, kojemu redu pri-
padaše i naš blaženi sugradjanin.
Na 11 sati prije podne diocezanski
biskup držao je na oltaru blaženika sve-
čani pontifikal uz podvorbu svog kap-
tola. Misi prisustvovao je gosp. kotarski
poglavar sa svojim tajnikom, te cielo
obćinsko upraviteljstvo, na čelu mu gosp
načelnik vitez Šupuk. Svetu misu ođ-
pjevaše naši vrli Krešimirovci, a preko
misnih intervala gradjanska glazba svi
raše, dočim preko raznih časa svečano-
sti gruvahn mužari. Sva je crkva pako
preko mise bila puna puncata svieta,
koji s« je zgrnuo, da vidi ovu riedku
svečanost.
Posije podne bio krasan, triumialan,
impozantan obhod. Obhod se uputi
pravo na 5 sati iz stolne crkve, te pro
dje kroz dugu ulicu, pak zakrenu preko
poljane, te napred prodje preko sve o-
bale i natrag do stolne crkve?. Obhod
otvaraše jedna mjestna glazba; za njom
stupahu bratovštine pobožno moleći sveto
ruzarije. Za ovimi je sliedila šibenska
glazba udarajući vesele pjesme. Posije
toga sliedilo je svećenstvo, najprije re
dovničko, pak svietovno; za svimi ovi-
mi idjaše presvi. biskup u pontifikalnoj
odjeći noseći svete moći uz podvorbu
dvaju kanonika. Napokon sljedijaše kip
našeg blaženog sugradjanina, naručen
za ovu prigodu iz Tirola. Kip je jako
umjetno načinjen, te je pun izraza. Pred
blaženim kipom nekoliko je u bielo od-
jevenih djevojčica sipalo cvieće iz sre-
đenih košarica. Iza blaieno^ kij>a stu
paše obćinsko opraviteljstvo, a napokon
ciela je povorka bila zaključena od ne
iztujernog množtva pobožnog puka. Na
raznim mjestim preko obhoda pucahu
mužari, a ulice bijahu krasno narešene.
Ovdje nam jo napomenuti, da je na grad-
ak im vratima i pred stolnom crkvom
bio napravljen od zelenila liep slavo-
luk, izpod koga prodje obhod. Po ob
hodu povrativši se u slolnu crkvu, presv.
je biskup udielio svečani blagoslov Pre
svetim Sakramentom. S ovim završi ova
nezaboravna svetkovina'
Moje slabo pero nije kadro, da opiše
ovo crkveno i gradjansko slavlje, već
svo ovo samo je kratak nacrt svečanosti.
Svi Šibenčani u obće, a obćinsko opra
viteljstvo napose, zauzelo se je za ovu
svetkovinu. Nu prva i sva zasluga ide
našeg presvi. biskupa. On je velikim
trudom za punih 7 godiua nastojao kod
Svete Stolice, da može dobiti dopust da
slavimo našeg blaženog sugradjanina. I
evo sada napokon nadodje sretni dan,
kad je naš pastir ugledao, kako je nje-
gov trud urodio dobrim plodom Kad je
dakle naš presvi. vidio sretno izvedenu
svoju namisao, u radosti svoga srca nije
gledao ni na trud, ni na trošak, samo
da ovo slavlje izpade što bolje na čast
našeg mješćauina, a za naše spasenje.
Harni Šibenčani nemaju čime da se o-
dtiže svomu pastiru, već puni ainovsks
ljubavi prama Njemu mole Boga i istog
blaženog Nikolu, da nam uzdrži našeg
pastira, da tuko bude mogao i u napre-
do sada, raditi za dobro svo-
* *
li ponedjelnik pako dne 8 tek. po o-
bićaju u varoškoj župi svetkovali srao
blagdan Porodjeuja, ili ti malu Gospu.
Svetkovina male Gospe, kako se obično
avrtke godine ovdje slavi, najljepša je
od svih svečanosti preko ciele godine.
Nu ako je dakle običajno ova svetko-
vina najljepša, to ovo godine mudrom
upravom varoškog župnika otca Petra
Kragića svečanost nadkrili Bvako o
ćekivanje puka. Za ovu svečanost va-
roška je crkva bila krasno b< jadisana,
tako da je veoma ljepša nego prije.
U oči Gospe bijahu pred crkvom u-
osjetne vatre, a glazba svojim zvučim
zabavljale sakupljeni sviet.
Jutrom pako samog blagdana Gospina
redahu se pred oltarom svete mise Bve
do 10 ure. Okč 10 sati varo&ki župnik
u pratnji crkoviriarstva podje, da digne
presv biskupa, koji svake godine u
današnji dan drži svečani pontifikal
u varoškoj crkvi, Čim se je iz daleka
pojavio preav. biskup sa svojom pra-
tnjom, zvona veselo zaslaviše, a mužari
ga pozdravljahu svojim pucanjem. Misu
su krasno izpjevali Krešimirovci; preko
pontifikala radošću čusmo udarati i tam-
burice. Ovo je prvi put, što tamburice
udaraju ovdje u kojoj crkvi. Naši vrledni
tamburali tako su vješto prebirali žice
na svojim tamburam, da je cielo obćin-
stvo o»talo sasvim zadovoljno.
Posije podne pako bijaše po običaju
obhod. Nu i u ovomu varoški jo žup-
nik uložio sve sile, da obhod bude sjaj-
niji nego li ostalih godina. Najprije stu-
paše mnogobrojna varoška bratovština,
za njom naša šibenska glazba udaraše
hvalospjeve na čast Gospinu. Zatim i-
djaše varoški župnik, fra Petar Kragić
u svetim odoram praćen od drugih dvaju
mianika. Napokon sliedjaše slika Majke
Božije pod pozlaćenim nebom. Pred Go
spinom slikom djevojčice u bielo obuče-
ne sipahu cvieće. I ovo sipanje cvieća
drugih godina nebijaae već je ove go-
dine to uveo vriedni fra Petar. Sveča-
nost se iza obhoda završi podjeljenj^m
svetog blagoslova.
Utješljivo nam je ovdje opaziti, kako
naš puk na osobit način Časti Majku
Božiju. Da je pako sva svečanost u naj-
boljem redu izpala, ima se zahvaliti vr
lomu župniku varoškorau. Evala revnom
fra Petru Kragiču, plod čije revnosti za
»lavu Božiju i svoje crkve vidio se je
i u ovoj prigodi. Množili se na hiljade
tako revni poslenici u vinogradu Go
spodiuovu! V.
Šibenik, 9 rujna.')
Dovršile su ovdje svetkovine na što
sjajniji način i u<i obće oduševljenje.
Vriedno je istaknuti, kako na dan
goda blaženoga Nikole Stolna Crkva,
uvifk po sebi liopa, radi artistične svoje
dragocienost«, na 7 tekućega, narešena
što se bolje mogaše, izgledala je baš ča
robno. Taj dan bilo je vidjeti i pjesni
čkih sastavaka u hrvatskom i talijanskom
jeziku.
U 11 sati zupočo svečani pontifikal
preko kojega pjevalo je mjestno pjeva-
čko družtvo „Krešimir", s uspjehom do
brim, i s obćim zadovoljstvom ; dočim
gradjauska glazba svojim melodijam po
punjaše intervale. Crkva bijaše ko sipak
') Ovaj dopis bavi se istim predmet m
kojim i gornji, ali jer se oba popu
njaju, oba i objelodanjujemo. Vr.
puna, glava do glave; opaziti je bilo i
grko-iztočnjake, koji u veliku broju pri-
sutni bijahu cielomu obredu.
Po po ine u 5 s. uputi se procesija »a
kipom blaženoga Mučenike Pridruži se
procesiji sa n pres. Biskup, pontifikalno
obučen noseć u ruku moći Blaženoga,
uz pratbu dvaju asistenta. Sve m jest no
svećenstvo bijaše prisutno, Redovi i bra
tovštine sa svojini barjacim. Narod cio
sa sviećam u ruci.
Procesija prodje izpod dva slavoluka
za ovu prigodu krasno napravljena, je-
dan sa strane Varoša, gdje jednom bi-
jahu gradska vrata, drugi pred stolnom
Crkvom. 1 iz obližnjih sela okupi se oa-
rod. tako da pratijaše blaženoga Muče
nika vise hiljada. U toliko preko obhoda
mužari gromko grmljahu, zvona slavljem
razigravahu, obe pako glazbe budijahu
svakoga na veselje. Na povratku u Cr-
kvu presv. Biskup udieli sv, blago*!.>v.
Prvo nego zaključim opis svetkovine,
treba mi sa ugodnošću iztaknuti sliedeću
okolnost: Obć.nsko opraviteljstvo in cor-
pore htjede prisustvovati kod Pontifikala;
i pri procesiji po podni zauze svoje o-
dličoo mjesto, te n« odieli se od Crkve
dok sasvim služba Božja ne bijaše do-
vršena. Ovaj čin obćinskog Opraviteij-
stva svake je hvale vriedan i zaslužan
da ga se obćinstvu za primjer iztakne.
Kod Pouiifikala opazila se je zastu-
pam» i p< litička vlast, U uniformi bijoše
g. Poglavar sa svojim tajnikom. Dično.
Gradjani Šibenika zaista na dugo će
se sitćati ove svetkovine, koja je pobu-
dila u svakomu neopisivo odusevljeuje,
oživjela vjeru, nadu ojačala, a okrunila
ljubav.
Pak komu za sve zahvaliti ? Tko bi-
jaše začetnik, da se svetkovina obavi i
iz ¡adje ćaćin podpuuog njezina oživotvo-
renja? Pres. biskup Antun Josip Fosco,
jest onaj, koga idje svaka hvala i čast.
On je ovoj svetkovini duša bio, dapače,
može se slobodno reći, sve je sam iz-
veo. Ništa ae ne učini a da on nebi bio
prvi način označio, upravio i djelom
pomagao.
On je dostigao po zagovoru blaženoga
mučenika da mu se želje izpune, jer je
mogao svojima očima vidjeti divni pri-
zor obćog takmenja i svojskog zauzima-
nja gradjana, sjedinjenih u bratskoj lju-
bavi, da svetkovina što sjajnija izpane.
Dostigao je da se zaboravi na mjestna
pitanja pred ovakovim Crkvenim sla-
vljem. Da, dostigao je mnogo i nadati
»e je da će još, pomoću Boga i zago-
vorom blaženoga Nikole. Šibeuik odu-
ševljeno još čeka zvonik dostojan stolne
Crkve. Eto onoga što jo* fali i čim presv.
biskup želi okninit djelo svog pastir-
skog djelovanja.
Kaštel Novi kod Trogira, 6 rujna.
Koncem proš. mjeseca stigoše ovamo
glumci pod upravom gosp. Barbarića,
Oni svaku večer majstorski gluraeć za-
bavljaju naše kaštelane. A naj vješti ja
vrše svoje uloge gosp. Barbarić i nje-
gova supruga.
Ovamo se j« pokazalo ovih dana ne-
čuveno bedaštvo. Naime ima ovamo ne-
ka tako mudra eruska glava (jer je i
ovamo izniklo njekol ko srba, gdje jim
ni sjamena nije. Nije ni čudo, jer; „Zla
trava raste, gdje ju ne siju'*1), koja se
nestidi ne samo privatno u stekliškom
dućanu, gdje se sakuplja starčevićanska
omladina, nego i na javu svugdje i pred
svakim nijekati obstanak hrvatskog je-
zika, te pita: Koji je to „hrvatski" je
?>k? I još nadodaje: na takom šte još
nizku »tepenu naobrazbe, da neznaie
ni to, da hrvatskog jezika ueimade, ne-
go da ju jezik, kojim mi (hrvati Kaš-
telane!) zborimo „srbski"?' —<• Mudre
li glave?! Ovako zbori ta mudra glava,
koja se drži najučenijom u pitomim Ka-
štelim. Jest doista!! Vidi se, jer se
drži one mudre :
I nebo je srbske boje
U njem stanuje srbski bog
Oko njeg srbski angjeli stoje
Dvoreć srbskoga boga svog.
Kako neće da Uu.m posrbi jezik, kad
mu je i nebo i sve ostalo: srbako!
Nu mi bismo ga najučtivije zamolili,
da se malo potrudi, te prouči; „Obračun
izmedju Srba i Hrvata", Ondje će mu
se iiepo pokazat i dokazat gdje stanuju
oni koji govore hrvatskim jeaikom, a
gdje oni koji srbskim,
Kait. Steklii.
Dakako da se sve jednim mahom po-
stići ne da, ali gdje dobra volja i po-
stojani rad ne fali, tu je konačni uspieh
stalan.
Da se u obće kod nas ne spava, već
da ima i hrvatskoga rodoljubna ponosa,
najboljim je dokazom slavlje za odkriće
Bpomenika Starcu Milovanu, pri kojem
naš grad bijaše razmjerno najmnogo-
brojnije i najzanosnije zastupan.
1 naša je hrv. gradj. glazba slavlju
učestvovala i svakomu tko je tamo bio
dobr i je poznato, kakvim je oduševlje-
njem od cielog obćinstva pozdravljena
biia. A gdje se postižu takvi uspjesi, tu
treba pred postavljati stege i nauka i sveg
onoga što je kadro da učvrsti temelj,
svakoj ustanovi. Vjerujte, g. uredniče,
da se radi i neumorno radi, a ista mje-
stna hrvatska čitaonica, to ognjište u
kojem je uvjek plamsala vatra pravog
hrvatstva, kojim jedino toli pojedini koli
cielo družtvo diše, i ove je godine pro-
izvela toliko toga na polju razvitka hr-
vatske ideje, da se nema rad čega sti-
diti ikojeg družtva. 1 ako smo siromasi,
ali prosjačenje niti nam je u krvi, niti
nara je zanatr ra ; na ako ima sinova, o-
vog mjesta, K.oji nastoje da vlastitim
troškom obskrbe hrvatsku čitaonicu o-
nim što ova vlastitim aredstvim nebi mo-
gla providiti, neznamo što ima u tomu
da se zamjeriti dadel U ostalom sva je
prilika da so i sa strane u buduće što-
god uradi; za sada gradnja novog druž-
tvsuog stana, za koju se je uložilo do
20.000 forinta, iziskuje, još novih žrtava
a a toga i najstrožiju ekonomiju u druž-
tvenoj imovini. Zašto Be je pak prestalo
primati „Dom j Sviet", to će valjda ra-
zumjeti svak komu je poznata evolucija
tog Lista,
Jučer 31 prošlog mj. u 5 s, p. p. o-
dabrana kila prekovelebitskih hrvata
predvodjena Franom Folnegov ćem i
drugovim d.rora Frankom, Tuškanom,
BanjavČićein,Harambašićem i t. d. u hroju
od 23 na parobrodu „Sybil" počastila
nas svojim posjetom, obradovala svojom
prisutnoaću. Doček je bio veličanstven,
oduševljenje iskreno, neopisivo. Poslie
kratkog odmora u Hrv. Čitaonici oba-
dioše. grad te u 9 sati u večer, u Sla-
vjanskoj Gostiouici bi njim spremljena
sjajna večera, kojoj prisustvovaše č. gg.
prof. Si me Ljubić, Ivan vitez Vranković,
prisjednik na zem. odboru, zaslužni naš
načelnik i zastupnik d.r Spalatin i sve
ono što je najotmenijpga u ovom mje-
stu, na broju preko 80 osoba D^ćim
su se za zajedničkim stolom izmjenjivali
izrazi najžarkijih ćustva i redali zanosni
govori i nnzdravice, jhrv. grad. glazba
svirala je pred mnogobrojnim obćinstvom
na Hektorovićevu trgu milozvučne da
vorije. Svečanost hrvatskoga bratimetva.
trajala je do p6 noći, kad no se mora-
smo razići da pružimo mogućnost našoj
braći, da sladkim snom okriepe sile du-
gim putovanjem oslabljene.
Sutradan u Bi. u jutro praćeni glaz-
bom, velikim množtvom svieta i najo-
duševljenijim kliktaniera, odtisnuše se
naša braća prekovelebitska od naše o-
bale, da odputuju put bielog Zadra.
Rastadosmo se u stalnoj nadi, da će
ovaj posjet, ovo medjusobno spoznanje
učvrstiti voz krvi, težnje i načela, vez
zajedničke prošlosti, te ako Bog da, i
nedaleke zajedničke budućnosti. *iv
Hrvatska!... z.
Druga glasi.
„Parteo po al lut to delU Provincia
Padri Predicatori p?l beneooerito defunto
P. Luigi Mattiftzza.
Matt put uroivescovo."
* * *
Jučer po podne zrakoplovac Merighi
sa svojim Mongoifierom pripravio se bio
na izlet u nebeske visine. U vojn. avliji
velike vojničke kasarne već se bilo na-
kupilo preko tiauću osoba ; glazba pu*
kovnije Lacy i dalje ih je mamila; kad
najednom poče puhat jak krivac te sve
ometa. Sutra će se ponovit pokutaj.
« • «
Pišu uam
Ovo će biti
selu svetuje
Domaće Viesti.
N. V. nas kralj darovao je 1000 for.
za gradnju novoga franjevačkoga samo-
stana u Mostaru.
goBp. Nadbiskup
subdjakonat vlč.
Filipu Crvariću,
* * *
Jučer Njeg. Preuzv.
P. D. Maupas udielio je
gg : Dr. Jakovu Ouki,
Franu Tomaševiću, Benediktu Randiu,
Josipu Crljenku, Ivu 1 vanoviću, fra La-
dislavu Jurasu i fra Metodu Stipanoviću.
U dojduću sriedu primit će novoredjenici
djakonat, a u subotu prezbiterat svi o-
sim D.ra Ouke i vlč. Jurasa,
« • *
Starigrad, 1 rujna.')
Istina je, da nije svedjer moguće i uz
najbolju volju svakomu ugoditi i pogo
dšti svačigove namjere, ali možemo po-
uzdano uzivrditi, da pravac kojim se o-
sobito sada stupa u našem gradu sa strane
onih, koji su pozvani da se brigaju za
Bvakovrstni napredak zastupanog naroda,
jeat takav, da je posvema kadar umiriti
srce svak )g pravog hrvata, i uliti mu
u dušu nadu bolje Brećnije budućnosti.
') Iss nepristranosti. Vr.
Na 25, 26 i 27 tek. držati će se u-
čiteljska skupština kotara zadarskoga.
Doznajemo, da je žalostnom prigodom
smrti nezaboravnoga O. Mattiazze stiglo
na dominikansko starešinstvo mnogo br-
zojavuib sažalnica. Medju ostalim i od
Nj. Preuz. biskupa Jos. Jur. StrosBma
yera i od Nj. Preuz. zadarskoga nad-
biskupa mitropolite P. D. Maupasa.
Glasi prva ovako ,*
„Nad ljetinom velezaslužooga Brata
Mattiazze, dielim srdačno bol i tugu va-
šu; dobri Bog pomilovao njegovu ple-
menitu dušu, a utješio razeviljenu Braću.
8tro9may«r biskup.'
iz Pa&mana, na 10 rujna:
treća godina, da a« u našem
„Mala Gospa" pod tim na-
slovom osobita naša pokroviteljica, ve-
likim sjajem, a to po nastojanju našeg
vriednog Župnika. Neprijatalj sam da se
svašta na vidjelo izna&a, osobito što mo-
že dirnuti u Čednost odnosnih osoba, nu
ipak nije nego na izgled drugim da pi-
šem eda se okoriste. Odkad su počela
gospoda k narai buditi da se oaužiju ljeti
čista i zdrava zraka, mora i slobode,
župnik je upotrebio njihove sile da nam
poijepsa i naresi crkvu, a da dade sve-
tanobti uprav gradjanski ton. Ove go-
dine u crkvi ti je bila može se reći
gradska muzika. Osim mise, na noffer-
torium" odpjevao je mladi R. B. liepi
motet „Salve Maria" uz pratnju guda-
lice i milopojke uz podpuno ganuće pu-
čanstva. Kroz Misu mladi svećenik O.
Korubin Šegvić po treći put d-žao jeu
nas prigodno slovo, iztičuć vješto i za-
nosno kako ]e najveći dar u Mariji što
je naša majka. U večer pak praskavice
i mužari i bongaličke vatre davale su
osobita sjaja svečanosti, tako da sviet
mjesto zgrnuti se po krčmam da se na«
igra i izopije, zgrnuo se je na obalu da
se porazgovori i prošeta. Bože moj, ko*
liko se i tim manji broj grieba!
* « *
Pišu nam iz Trogira, 12 tek.* Danas
su ovdjefenji Otci Dominikanci baš sjajno
i veličanstveno proslavili uspomenu svo
ga netirtkundivog 0. Mattiazze, premi-
uulog u Spljetu na 6 o. m. Pnje bi o-
vršena mrtvačka služba, zatim svetćana
sv. misa izpjevaoa od veleč. EVanovač«
koga starešine od Drida O. Luje Zar-
barini uz dvorbu vlč. gosp. Orlandiaa i
M-lete. preko koje 4 dominikanaca su
odsluživali male sv. mise po oltarim. —
Mrtvački odar bio je uprav veličanstven
i sjajno nak ćen voštanicam, zelenilom
i pjesničkim sastavcim. Priličan je bio
broj vjernika, a medju odličnijim što
prisustvovaše zadušnicam da počaste vr-
log pokojnika uspomenu, bijahu pokoj-
nikovi štovatelji osim kanunikâ Milića
i Devecchia, još i načelnik Puović, d.r
Pović, d.r Moretti, Braća Madirazza i
bilježnik Lubin. Slava uspomeni i pokoj
duši dobroga, vriednoga i veledušnoga
O Vjekoslava Mattiazze.
U ponedjeljak biti će iste zadušnice u
Samostanu sv. Križa
*
i •
Primismo sa zahvalnošću br. 9 i 10
zaslužno hvaljenih popjevaka uglazbenih
od vriednog pjevača vlč. D. Miha Čur-
"tovića. Deveta sadrži : Sl^ivulj pjtva
dobod roda svog, a deseta : Zadnju, molbu
mi zapamti. PreporuČamo najtoplija. —•
Ciena nov. 30 komadu, što je prema
cienam popievaka koja se u inozem-
stvu nabavljaju, veoma umjereno. Siri-
mo i podupirimo što je naŠo !
* • «
Vrhgorac, 7 rujna: Na veliku našu ža-
lost daoas se je naša nbudovljena varo-
šica sva u crno kajačko ruho saodjela*
da plače svoju diku, svoga najboljeg
»ina, Martinca Ivana, u 57 godini osnu-
log u Gospodinu. Da nabrajamo njegova
uzor-vrline, kratki prostor dopustio nebi,
već jedino da oduftka damo ucviljenom
srcu svomu, reéi nam je, da }e pokojnik
bio vrli muž, dobar otac, pravi rodofjub.
Čovjek na glasu sa iinućtva i pofttenja.
Od mladih nogu odan barjaku svetoga
prava, nije žalio u zlosresnoj našoj po-
litičkoj i domaćoj borbi, ni zdravlja, ni
imanja. Hrabar srcem a po naravi du-
hovit zanašao ljudstvo protiv političkim
izrodom i prot domaćim krvopijam pi-
javicam. Narod mu se divio i iskreno ga
Častio. Nego koliko je god izvana uži-
vao, toliko je više u sebi trpio s rano
umrvše djece. Tri siua kao tri jablana
u kratko u vriome od nemile sušica
iz krila mu istrgnuta, za tim kćer-
ca, koju nazad dana oplakivasmo, a
sad eto on, ostavljajuć za sobom troja
nedorasle sirotčadi s tužnom udovicom.
Oieli njegov Život aam ae prikazi va kao
njeka »veudiljua irtva jada i tomar*
Veritatem facientes in charitate,
uresoamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poiiedjelmk i u Cetvrtaü.
\os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operatn Vestram imgensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — (Pio IX fépapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito :
Si quis Cathedra« Petri jangitnr,
meus ml.
(S. lliKRONVH. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJEU PKEDBfcOJBE: — U ZADRU, unapried'7 fior. na godinu." PO VSTALOJ ^ARKVINI « fior. Tko zaostane s PRED^ATOJI plaća i lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje sa oielu godinu*
Predbrojbe i novac, ¡»ajbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOIIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
God.
IKO na svrhu godišta no odbije list smatra se predbrojuikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 nojfeiča. Kult opisi se ne vraćaju.
Br 61 Zaaar, PoneOjelnlfeJS Listopada 1890.
U sriedu je ovdje blagdan zapo-
vjedni^ te predvidjajuć da će radni-
cim bit onemogućeno obielodanit u
četvrtak tri strane; obielodanjujemo
unapried jednu stranu više.
KACICEVO SLAVJE.
x.
Nakon govora veleuč. Buzolića bi
mu priredjena ovacija, zatim se sviet
razišao: neki u samostanu') zasje-
doše za punu sol'ru, neki pod sto-
ljetnim hrastim u debelu hladu, neki
na morskom žalu, a ja sa petoricom
svojih prijatelja pošao sam u selo i
tu u kući T. fti. nešto pojedoh i
popih dobru čašu primorske kapljice.
Pod hrastovim preko užine govorio je
častni Buzolić, l omo Didolić i Pe-
tar Andrijašević, a zatim velik broj
gostova, tko simo tko tamo. Nakon
toga diže se pop Jakić, da progo-
vori. Ali Petar Andrijašević nare-
djuje makarskoj glazbi, da udara:
glazba odpoče, a Jakić pretrže svoj
govor. Kad je glazba prestala svi-
rati, Jakić se na novo podiže, da
govori, ali Andrijašević na novo
nalaže: nek glazba udara. Na to
nekoličak ih podje k glazbarim, da
ih zamoli, dn muče, al utaman: na
sto nastane psikanje, pa kao da ni
to nebijaše dosta, poletjelo je i ne-
koliko čaja sa obiju strana. Nered
je bio čusovit, ali je pomutio cielu
divnu svečanost. Pitamo: tko je tomu
kriv? Zar Petar Andrijašević mi-
šljaše, da je on taj čas zastupnik
političke vlasti, koja je sama vla-
slna zabraniti jednomu, da govori.
Sramota, taj mali nered velika je
ljaga u ovako velebnom trenutku,
te da tog nebude bilo, svećauost bi
bila u podpunu redu svršila.
Iz Zaostroga uputismo se k Ma-
karskoj; tu je na naš brod piispjelo
nekoliko novih gosta, medju ostalim
presv. Bulie, veleč. Buzolić, Katali-
nić, Matešan, ¡Staničić. Uzput mi je
napomenuli, da je parobrod „Malta"
ga Meretvanim i braćom Ilercegov-
cim pošo k mutnoj Neretvi, te ih je
Omiika glazba tamo pratila uz silne
pozdrave od strane svih nas. Na
našem brodu se je nazdravljalo, pilo
i pjevalo. Kroz kićene zdravice po-
moli se i ona g. Tomo Didolića u
kojoj reče: častni Katalinić potužio
mi se, da se i tu med nam psiće,
predlažem, da se svaka taljanska
rieč odkupi banicom, a to ćemo na-
mieniti medicinskom fakultetu. Prema
tomu morao je za jedan talijanski
navod platiti i sam predlagatelj,
Kad se je nazdravilo krasnom spo-
lu, koji je kod nas bio liepo
zastupan, gospodična Anka Kaići-
ćeva, sestra zastupnika stranke pra-
va i žrtva Pejaćević bana liepo je
zahvalila, a kašnje zamoljena po-
viedala nam je i uzrok progonu. U
kućnoj zadaći reče: jedna moja u-
Čenica pozvala je svoju prijateljicu,
da dojde ć njom sprovesti božične
praznike; pak med ostalim reče: o-
tac mi je kupio krasnu sliku : Zadnji
časi Zrinskog Frankapana, tu ćemo
sliku mi kititi ubavim cviećem i t. d.
Eto zločina!!
Na svrsi post. Jerkunica reče:
,Na 8 dojdućeg naš Mecena svetkuje
svoju čelrdesetogodišnjicu biskupo-
vanja, zato dauas na brodu rodo-
ljubne braćo Didolića sjetimo se nje-
gove omiljele ideje medicinskog fa-
kulteta". Te rieči padoše na plodno
zemljište i tu se je odmah skupilo
for. 62 i nov. 10.
Izpod Sutiklo Presv. Bulić pred
nam pomolio se je za dušu velikog
katolika hrvata Pavlinovića.
U veselom razgovoru dojdosmo u
Makarsku, gdje nas braća liepo do-
čekaše, a mi opojeni današnjom sla-
vom sretnim se ćutijasmo što smo
ovomu nezaboravnomu danu bili o-
čevidci.
I Novi. Bog dao danlišiija slava bila
sporazum i sjedinjejpe svih Hrvata,
na spas don>ft«»ni- Slava
neumrlomu pjesniku Milovanu! Ži-
vjela koljevka IDU Dalmacija.
Narodna Čitaonica u No-
vom Vinodolskom.
Novi. — Starcu Milovanu iskrena har-
nost i vječna uspomena za uzdrža-
nje ljubavi, kujom je narod hrvatbki
proslavio ugodnim svojim razgovorim,
od nas ti hvala a od Boga plaća.
Ivan Potoćnjak Modruški.
Ogulin, — Makarskoj slavi pridružuju
se gradjani Ogulinski kličuć: slava
neumrlomu Hrvatskomu pjesniku Mi-
lovanu ! Krznar ik.
Ogulin. — Čitaonica, ogulinska iz pod
Kleka, kliče slava starcu Milovanu.
Živili upravitelji slave njegove.
Predsjednik Matu&ović.
Oriovac. — Sakupljeni prigodom podie-
ljivaoja krizme u Kobasu, klieemo
neumrlomu Milovanu slava! Biskup
Mastrovića bijahu sveukupno popri-
mljene, a glasile bi:
1. IMek*r «»e ia.1V, te uaaUsuae
izpuste pojavi tuče, sniega i slane, a
neka se predaju u V.oj i VI.oj nasta-
vnoj godini.
2. Nek učitelj tumači tuču na teme-
lju zračnih struja držeći se sustava Fay
(čitaj: Fei).
3. Neka učitelj prigodno upozori uče-
nike na sve pojave koje mu mogu ola-
kšati tumačenje.
4. Pri tumačenju tuče, sniega i slane
učitelju je nastojati da izkoreni sve
mjestne predsude odnoseće se na ove
pojave (Ovdje nam |e sjetiti gg. učite-
lje, da ne bi npredsudomu~ okrstili: da
Bog šalje kišu, sto je u našemu puku
čuti. Opz. izvjestitelja nK. D") —
„Ženski uzgoj u našim učionicama
ima se voditi po načelima domorodnog a
ćustvovanja i čiste kršćanske nauke.u —
Izvjestiteljica gospodja Marković lvka
Brzojavke za Kačićevu
proslavu.
XII.
Novogradiška. — Dičnomu hrvatu pje-
snika starcu Milovanu, kličemo: sla-
va tebi veliki pjesniče, zaujedno po-
zdravljamo dični sakupljeni zbor
Soeučilištni gradjani Novo-
gradišfce.
Novagradiška. — LJ duha priključu-
jemo se i mi slavi velikoga narodnoga
pje»nika. Slava Kačiću! Živili uče-
stnici! Novogradiška Čitaonica,
Novagradiška. — Pred spomenikom di-
čnog starca Milovana sjedinjujemo se
u duhu sa sabranom braćom, poata
vljajući velikom narodnom pjesniku
zelen vienac slave. Puni zanosa i lju-
bavi, kojom je i on plamtio za svoj
narod, koju je i on osjećao za avoju
domovinu, crpajući uz njegove pro-
slave krasan primjer požrtvovnonti i
ljubavi za dorn i rod, kličemo; slava
velikomu Kaćiću, Živili učestnici !
Novogradiški Stekltši.
učiteljka na Silbi. Gospodji Marković
Gašparić, kanonik Pris, Župnici Ko- I vide puta tekom razprave pleskalo ae i
zec, Latković, Lomarević, Tadić, Su I klicalo „živjela!" jer je držala u istinu
dac, Lafarič predstojnik, Galley taj- I liep, kršćanski i čisto hrvatskim duhom
nik, Kamenar kapelan Marinović, ka- I nadahnuti govor. LJ razpravi učestvovahu
lugjer Vrkotinović, Učitelji Pietikosić, I č. gg. profesori Batistič, Haračio i u-
Evrem Kerećković, bilježnik Kasić ] čitelji Škarpa, Kriletić i Zglav. Škup-
Načelnik Tandalić. Klerici Jerković, | stina j« poprimila sljedeće zaključke :
Zagar, Pavišić, Natokanović.
Oriovac, — Uspomeni aeumrloga popu
larnoga pjesnika fra Audriji Kaćiću
Miošiću, slava! a odboru živio kliče
Narodna Čitaonica Oriovac,
Iz učiteljske skupštine zadar-
skog kotara.
Dan, 2 6 rujna.
„Je-ii povjerenja medju učiteljima po-
trebno za napredak škuUtva, i vlada li
ono medju njima? Ako ne vlada, kako
bi se postiglo — Izvjestitelj učitelj
Zemunika g. Brko Kirigiu.
G. Kirigin čita liepu razpravu iztićući
naše hrvatko ime, a hvaleći u velike
ućiteljatvo naše braće preko Velebita.
U razpr.ivi učestfuju gg: Nimira, Škarpa,
Jurič, Kriletie, Marković, prof. Nekič
pop Mate.
Primljene sliedeee resolucije:
1. Trizuaje se nužda da ženskom uz-
goju u našim učionicam bude -podloga
čista kršćanska nauka i da bu
de proveden po načelim pravog domo
rodnog ćustva.
2. Neka cie djevojčice uzgajaju po
ćudi narodnoj zadahnjivajući ih naro-
dnim ponosom i domoljubljem, upozna
vajuei ih s čarobnim predjelima domo-
vine i poučavajući ih: kako su ju svi
gradjani dužni ljubiti. To će se postići:
a), ako se materinskomu jeziku, toj
kruni ciele pouke, posveti osobita pa-
žnja izpravljajući mu pogreške, a trie-
beći tuciju primjesu; b). ako se u pouci
npovjestnicua navedu slike znamenitih
žena našega i inih naroda; c). ako se
bude pri poučavanju zemljopisa izta-
knula čarobnost naše domovine; d). ako
se učenjem ćudorednih i domoljubnih
narodnih pjesmica i popjevaka bude
uzbudjivala narodna sviest, a uz po-
pjevUe nek bude i molitvica za spas i
sreću kralja i domovine.
3. Da se uspješnije djevojački uzgoj
u učionicam provede u duhu čiste krš
>) U Samostanu bilo je vrlo srdačna
veselja i krasnih napitnica. Spomi-
njemo sumo neke: napitnicu vlč. 0.
A- M. Miškova, D. Frana Ivankovića,
O. Kerubina Segvića, komu odgovori
zlatnom svojom besjedom dični O.
Gabro Puratić. Napitnice izazvale su
još veće odu&evljenje u prisutnicim.
Medjusobno povjerenje medju učite-
Novagradiška. — Uz hrvatskoga pje- I ljima neobhodno je potrebito zato valja: 1 ćanske nauke i domorodnog ćustovanja,
sn.ka slovinske sloge i bratstva pri- a). da učitelji što češće zajedno obće treba da učiteljica prednjači svojim pri-
janjaju srca hrvatska. Spomen njegov | Zttbavljajuč se najradje sa stvarima mjerom, izkazujuć u svakoj prigodi
svoga zvanja; b). učitelj treba da je I zborom, i tvorom: da je nadahnuta
jamoosti. Obćina Novogradiška. vedra lica. udružan i pun ozbiljne nje- kršćanskim i domoljubnim ćustvom.
Novakapela. — Složnoj braći blago- 1 žnosti; c). gdje se nalazi više učitelja I „Sto da se učini, da se omogući, uz
slovi Bože rad, jer u slozi samo na I na jednoj učionici, treba da BU prijazni, I današnje obstojnosti. dalja naobrazba
ćemo spas. Slava Milovanu ! I iskreni, uslužni i Ijubezni j d). učiteljska I naših pučkih učitelja, osobito onih, koji
Ladislav Sejlz. I družtva goje medjusobno povjerenje, te I su na selima, te nemaju ni prigode, ni
Novi. — Nakon svečane službe božje, I zato treba, da se što prvo ustanove (na I sredstva da 8e za svoju naobrazbu skr-
uzor svećeniku u ljubavi i pregaocu I predlog učitelja g. Galzinje bi izabran I be" — Izvjestitelj je učitelj na Salih g
napram Bvojemu hrvatskomu narodu I „odbor" za zavedenje zadruge učitelja I P. Lovrini.
kliče: vjekovita slava! I kotara Zadra i to gg. profesori Danilo, I G. Lorini izveo je svoje izvješće baš
Svećenstvo Novi Vinodol. | Nekić, Nimira i učitelji Lorini i Kiri- I učeno i u rodoljubnom duhu ; govorio
Nooi. — Pjesniku starcu Milovanu, koji | Opr. izvjestitelja nK. D *); e). neka | je iz srca, iz duše svih učitelja. Pri za
učitelj svoje stručno usavršenje stavi
na doseg svojih sudrugova kad bi tome
prilike bilo. —
„Kako bi se najuspješnije protuma-
čili u IV.oj nastavnoj godini pojavi
sniega, tuče, slane". — Izvjestitelj nin
ški učitelj g. Antun Maštrović.
G. Izvjestitelj predlaže slasnoj skup-
štini njekoje načine raznih učenjaka pri
tumačenju o tuči, pa nek ona Bama o-
dabere koje da prisvoji. Resolucije g
će na vjekove uzdržati budnu hrvat-
sku sviest, vjekovita, neumrla slava,
u hrvatskom narodu.
Novljani Vinodolski.
Novi. — Pridružujuć se BvečanoBti Bvega
hrvatskoga naroda, kliče ovo obćin-
stvo, neumrlomu pjesniku Milovanu
Slava.
Obćina Novi u Vinodolu Na
Čelnik Mrzljak, bilježnik
Potočnjak.
nimivoj i živahnoj razpravi o pojedinim
reHolucijam učestvuju gg. prof. Haračić
i učitelji Uršić ml. Marković, Kriletič,
Kirigin i Škarpa. Sve resolucije oBim
jedne (koju i nenapominjemoj bile su
primljene:
1. Da se uz današnje okolnosti omo-
gući dalja naobrazba učitelja, osobito
na selu, treba mu staviti na doseg liepu
sbirku valjanih knjiga, poimence onih
pedagogićne struke.
2 Poskrbiti se za nabavu najboljih
strukovnih Listova i pedagogičko didak-
tičoih- djela BfSP U p» i a dril?
goui kojem jeziku našim učiteljima pri-
stupnu.
3. Da se pribave potrebita aredstva
za umnožanje i uzdržanje knjiga, odbor
se ima obratiti učioničkim starijim vla-
stima molbom, da povise godišnju do-
taciju, onda našim obćinama ; a kad to
nebi pomoglo onda imućnijim rodoljubima
4. Kad bi sve nastojanje u ovom smi-
slu ostalo bezuzpješno, onda bi došao
red računati na skrajno poirtvovauje
učitelja, koji bi se morali moralno ob-
vezati na to, da godišnjim prinosom od
jednog forinta stvore malo po malo ko-
tarsku učiteljsku knjižnicu.
5. Kad knjižnica bude, tad će nodborM
razdieljivati knjige dobro proučenim re-
dom i sustavom, kako bi uvjek svaki
učitelj, kod sebe imao po koju dobru
knjigu. „Odbor11 će još davati najbolje
knjige ovoui ili onom učitelju, da na-
pravi kritičnu ocjenu, koja će se u skup-
štini čitati i razpravljati.
Uz ove resolucije bijaše primljena i
ona učitelja Kirigina ;
6. Da se taktično omogući naobrazba
pučkih učitelja, treba mu ekonomični
položaj poboljšati:
Protivili su joj se gg. učitelji Marko-
vić, Kriletić, Zglav etc. Oni hoće: da
je ova reaolucija suvišna, i da ne sa
sieca u pitanje. G. Škarpa priznaje su-
višnoat resolucije, ali tvrdi da se ona
svakako oduosi na pitanje. Njeki je uči-
telj da se poimence pri sličnim resolu-
cijam glasuje, jer ne bi htjeo da ga na
zemaljskom vieću omalovažel! 1 tako
propadoše druge tri resolucije g. Kiri-
gina, koje su odgovarale upitu, pošto
vriedni i od učitelja ciele krunovine u-
važeni izvjestitelj g. Lorini, dvojeći moi -
dao kakvoj pomoći nadležnih ćinbenika
iztaknuoje: da goBpoda učitelji upru u
se i svoje kljuse.
Napokon bio je primljen i predlog g.
Markovića:
„Izrazuje se želja starijoj vlasti, da
se pri mužkom ućiteljištu zasnuje jed-
nogodišnji tečaj za one učitelje, koji bi
htjeli, da se priprave na izpite za gra-
djanske učionice. —
(Trim zadnjim tačkam prisustvovali
su, ko što su i cieli dan 27 rujna, uči-
telji benkovačkog kotara, poito je nj i*
hova svtfila dva dana prvo — na 25,
i to gg. Zrilić, Koca, Lukavac, Marti-
nović, Oluić, Knežević, Kristić i Radi-
Čić spljetskog kotara Opz. izvjestitelja
nK. £>."). (Svršiti će).
Sastanak u Ljubljani.
Na 2 tek. u Ljubljani sastali su st
zastupnici iz sabora Kranjske, Istre,
Gorice, Štajerske, Koruške, (zastupnici
većine dalmatinskog sabora u koliko
znamo ne) i opozicija hrvatskoga
sabora u Zagrebu. U sve je pozvano
do 70 zastupnika.
Ovo j« nakon Kačićeve slave, plja
ovom zgodom „Hrvatska", najvažniji
dogodjaj u ovogodišnjem političkom
životu našega naroda, dogodjaj, koji
će svratiti na s« daleko preko gra-
nice naše otačbine pozornost; dogo-
djaj, koji će pratiti sav hrvatski narod
sa vrućim željam najboljeg uspjehas
livoat, da mjpdež liepo i dobro odgoji.
Radujemo se i čestitamo na prvom djelu
njegove mudre uprave, jer naErievamo
u tomu veliku korist, Sto će crpit dr-
žava, mala al u slavi velika. Ali sve bi
ovo uzalud bilo kad mladost nebi od-
govorila onomu koji joj želi dobra i na-
stoji doskočit joj u moralnim potrebam
ne samo paček i u fizičnim. Povodi s»-,
dakle, draga mladeži, za krepostima ve-
lečasnog tvojeg Otca Državnika, slušaj
ga i izgledaj se u njega u svemu, u nje-
mu ćel naći sto ti je sliedit, čega ti se
prihvatit, ako ćeš srećaom biti.
Prijatelji,
Domaće Viesti.
Jučer je N. P. gosp. nadbiskup čitao
tihu sv. Misu u crkvi sv. Šimuna za zdra-
vlje N. V. naše kraljice.
* * *
Veleuč. i vriedni nas pjesnik don S.
Buzolić izpjevao je prigodom sutrašnjeg
Gospina dana krasnu pjesmicu. Premda
je na talijanskom jeziku, priobćit ćemo
ju u našem Listu.
U dojdućem broju priobćit ćemo pred-
plate stigle u ovo zadnje doba. To na
znanje gg. predbrojnicim.
* * *
Jučer je u Spljetskom Sjemeništu od-
pjevao mladu Misu vi6. D. Bariša Carli,
trogiranin. Čestitamo !
*
* *
Vrli šibenski Hrvat i dobri katolik
veleuč. D.r Juraj Borović, koji je veli-
kih zasluga steko u uredjenju šiben-
skih obćinskih odaošaja, bio je tu skoro
da položi odvjetničke izpite. Položio ih
je s odlikom.
» * *
Večeras odilazi ratni parobrod „An-
dreas Hoffer" na Metkoviće, da digne N.
P. gosp. namjestnika pl. Davida, koji
će stići ovamo na 24 tek.
*
* *
Pišu nam s Pakoštana, 28 listopada :
Prišao je danas u naše krilo vlč. Don
Nikola Milić up. ove župe, koji stamje-
njaje vlč. Don Vicu Selema. Mjestne
vlasti, narod i na čelu mu vlč. župnik
idjoše mu u susret barjacim, pucanjem
mužara, te burnim i neprestanim „živio"
dopratiše ga uz veselo udaranje zvonova
u crkvu, gdje nakon obreda poštovani
naš stari župnik predstavi ga puku.
*
* «
Pri svečanom umještenju
Don IVANA BOJANIĆA
Župnika Komižkog na Visu
Dne 23 Studenoga 1890.
Pjesma.
Kakono mladu nevjestu
U stan, Ito cviećem cvati,
Kićeni prate svati
K naručju dragog svog;
Umještaj tvoj, gle, s uzhitom
Pozdravlja staro, mlado:
Ivane, sladka nado,
Presretnog stada tvog !
Kfi što si dosad, i odsle
Upravljaj krepkom rukom
Pobožnim, vieraim pukom,
Što ti je predan sgar.
I on će svagda pristajat
Uz tvoje stope svete-,
SHedit će tvoje svjete,
Topleć se uz tvoj žar.
Gle, kako mladi naraštaj
Upire u te oči,
željan da stazom kroči,
Što mu je kažeš ti!
Gle, kako narod odrasli
K. pouci zdravoj vrvi,
Što tvoja rieč mu mrvi,
Da ti Be dive svi!
Svak ti je dušom privržen ;
Svatko se smierno klanja
Obilju tvoga znanja,
Zr^čaju čvrstom tvom.
Svatko će po tvom primjeru,
U niem dok duia diie,
Milovat sve to više,
Uz vjeru, rod i dom.
Samo nek Višnjeg desnica,
S neba sto ravna sviet
Život ti dugi udieli
I krepkog zdravlja cviet!....
U Komiii na Visu.
U ime svoje, KomiŽkih
i vanjskih privrženika
Ante Novak
narodni učitelj i kum. *
* *
* * •
N. V. naš kralj udielio je f. 50 za
crkvu u Baškojvodi, a ministarstvo for.
400 za samostan u Krapnu.
* * *
Tršćanska „Edinost", javlja, da je
neki „protesor" i arkivar iz Zagreba
poslao pjevačkome družtvu u Trstu,
koje nosi ime „Adrija", njemačkim je-
zikom pisanu dopisnicu i sa naslovom:
„Sr. Wohlgeboren Herrn Adrija in
Triest (Itmlien.V1. — Je li taj čovo pri
sebi?
Poznata hrvatska pjevačica Kiselja-
kova „gostovala" je u Trstu kod kon-
certa, priredjena po družtvu „Schiller".
Talijanski Listovi hvale njezin glas. Pje
vala je hrvatski, i to pjesme: „Lasta-
vieam" i „Domovini".
»
* *
Obzirom na sjednicu što ju je držalo
zadarsko obcinako vieće proti Klaićevu
predlogu, „Obzor" piše: Predlog naCel
nika podupro je viećnik d r Giljanović,
jednom zastupnik na dalmatinskom sa-
boru, koji je htio ustrojiti tako zvanu
treću stranku, protivnu aneksiji, ali ne
jeziku hrvatskom, tako da je u svim pi-
tanjima jezika glasovao uviek s narod-
nom strankom i njezine predloge rječito
podupirao. Danas je on, uz nadbiskupa
glavni meneur ciele talijanske agitacije
u Zadru, samo što radi više iza kulisa
nego na javi. Obćinsko je vieće primilo
jednoglasno predlog načelnika.
Nadamo se, nastavlja „Obzor", da će
ostale zanimane obbine upraviti kralju
memorandum u smislu Klaićeva preti-
loga. Dapače neka nam bude dozvolje
na mala opazka. Pored narodnoga duba,
koji nadahnjuje sve ili ogromnu većinu
dalmatinskih obćina, nama se čini, da
se one u zadnje doba drže veoma pa-
sivno prama vitalnim pitanjima, koja
interesuju cielu zemlju. Takove nisu
bile talijanaške obdine, pa ni same na-
rodne nisu uviek bile takove. Kad je
dalmatinski sabor g. 1870 glasovao za
sjedinjenje, talijanaške su obćine ustale
proti tom". Kad je g. 1875 nastalo Lju-
bišino pitanje, narodne obćine su se
obratile na cara, a da bi se učinio kraj
abnormalnom stanju, koje je bilo na-
stalo. Sveukupni glas dalmatinskih ob-
ćina u pohrvaćenju ureda i u željeznič-
kom pitanju nebi li danas mogao biti
od uspjeha i koristi (i u pitanju još
gl«.vnijem o sjedinjenju, o kojem se muči
ter muči, po što po to! Op. „K. D.u) ?
Znamo da bi se moglo staviti potežkoća
sa stanovite strane: ali kad se je do-
zvolilo zadarskoj obćini da radi proti
jednomu predlogu, prihvaćenom po sa-
boru, kojim bi se srcem stavilo potež-
koća onim, koje bi htjele raditi sugla
sno sa saborom? Ovo smo mi nataknuli
u ostalom rodoljubne dalmatinske obćiae
znati će, eto da rade.
* * *
javnu štampu na ovomjestnog glavara,
akoprem u mjestu imademo i organe
javne sigurnosti, s kojima se i sam
glavar, kako iz pouzdana izvora dozna-
jemo, zbog nekih noćnih bitangi zau jeo,
tako da će morati, kažu mi, i pred su-
dom odgovarati; dočim da mu namjera
nije bila zlobna: štetovati poštovodji o-
ružničkom, nego samo sjetiti njekog dru-
gog na razne noćne skitalice i bitange,
koji kad se naliju vina ne dadu svojim
sumješćanom mirno opočivati i spavati
Ako je uprav onako, kako gosp. dopi
snik tvrdi o našem glavaru, a mi mje-
sto uticati se i namjestništvu i zemalj-
skom odboru da ga skinu, 6ložimo se i
prvih izbora ne glasujmo za nj, pak mir-
na Bosna! 1 ovim ob ovom zavezujem,
jer i meni nije do dangube, a opet ni-
jesam naviknut skakati s kruške na bat.
* « «
U istarskom saboru naša braća iz-
nieli su sliedeći predlog:
„Poziva se c. kr. vlada, neka naredi
shodna da:
Hrvatski mladići Istre kao i sve Ci-
slajtanije mogu polaziti sve godine, sve
fakultete sveučilišta Frana Josipa I. u
Zagrebu; da mogu tamo uživati koli
zemaljske toli državne podpore; pola-
gati sve izpite, i da budu sve svoje
svjedočbe, tamo zadobljene, valjane za
sve zemlje zastupane na carevinskom
vieću u Beču1*.
Ili ako misli da to nije za sad izve-
divo dok smo razdieljeni u ove — i
one — strane
„Poziva ae c. kr. vlada, da ustroji u
Ljubljani ili u Trstu sveučilište ili bar
pravnu fakultetu, na kojoj bi se Hr-
vatski mladići Istr« mogli uzgajati svo
jim hrvatskim jezikom". (Vrlo dobro,
živio! na klupam manjine.)
Poreč, dne 6. novembra 1890.
M. Mandić — Dr. Dukić — Flego. —
D. Seršić — Dr. Stanger — Dr. Volarić
Predsjednik prima predlog. te reče,
da ima doista zakonit broj podpisa, ali
da ga nemoze dati na ustavno razpra-
vljanje, jer napisan samo u netalijan-
skom jeziku!
(Istarski sabor svršio je svoj rad).
*
• *
Primamo iz obližnjih Arbanasa, 12
studenoga: Pobile se y,ebe o tudje proso !
Tako i ja i štov. dopisnik „K. D." broj
68, koji osvrćuć se na moju vješticu
turenu u br. 61, a razjašnjenu u br. 65
„K. D.",hoće da mi otegne uši, što sve
gerede ovom mjestu ne svalim kroz
čitamo u „Viencu":
U 13. knjizi (svezci drugoj) Jagićeva
„Archiva" za slavensku filologiju nalazi
se nastavak razprave dra. M. Resetara
pod nadpisom: „Dte iakavstina und de-
ren einstige und jetzige Grenzen*. Pisac
se trsi, da dokaže, kako čakavskog na-
rječja sve više nestaje, jer da mu sa
sjevera mnogo otima mah kajkavština,
a sa iztoka i juga štokavština, koja je
•sobito u Dalmaciji na kopnu poplavila
nekadašnje zemljište čakavštine. Ova
dosad nesvraena razprava puna je neo-
snovanih i klimavih tvrdnja, koje sam
urednik V. Jagić na vise mjesta izpra-
vlja i ublažuje u napomenama, a na
jednom mjestu očito priznaje (str. 186),
da u toj razpravi ima „više slabo vje-
rojatnih hipoteza." Nas medjutim ne bi
ništa Bmetalo, što se i u „Archivu" štam
paju takove razprave, da nije pisac, koji
je inače profesor hrvatske gimnazije u
Spljetu, pod krinkom učenjačke razpra
ve iznio vise tendencioznih misli i tvrd-
nja, koje su očito naperene protiv Hr-
vatstva a napose protiv čistoga hrvat-
skog značaja dubrovačke književnosti.
Evo, kako umuje taj učenjački delija!
On odobrava poznatu tvrdnju bečkoga
filologa Miklošića, kojoj se danas i škol-
ska djeca smiju, da su štokavci Srbi,
čakavci Hrvati, a kajkavci Slovenci ; a
malo dalje hoće da pobije misao istoga
bečkoga filologa, kad govori donekle u
pr 'og Hrvatima u Dalmaciji, veleći, da
su ikavci Hrvati u smis'u Konstantino-
vih viesti o sjedištu Hrvata i Srba, a
ijekavci da su Srbi. Sve pak to čini za
to, da poreče hrvatstvo dubrovačkih pje-
s^ikiv, koji su po njegovu sudu samo-
voljno usvojili nekoliko čakavizama, a
inače da su čisti štokavci, „što si on
kska, da može dokazati." No taj nazovi
učenjak nije samo lukav, nego i smion,
te bez ikakvih valjanih dokaza poriče
tvrdnje Kukuijevića i Bogišića, koji du
nilazili i u južnoj Dalmaciji čakavskih
^•tanaka, pak na više mjesta kao s po-
ugom spominje „tobožnji" čakavizam
stai h dubrovačkih pjesnika. Filologija
u službi političkog Rovinizma najgora je
nakaza nauke i znanosti, koje treba da
su objektivne, ozbiljne i saviestne. U
razpravi dra M. Resetara uzalud ćeš
tražiti ovo potonje, jer svuda izilazi na
vidjelo šovinizam i samovoljna tenden-
cija.
* * *
Naš zemljak dvorski savjetnik dr. V.
Jagić priobćio je u sjednici carske aka-
demije nauka u Beču dne 22 pr. m.,
da je u knjižici franjevačkoga samosta-
na na Kosljunu otoka Krka prošlih pra-
znika našao list od kože s tiskanim tek-
stom, koji se nakon tačnijega izpitiva-
nja pokazao kano odlomak prvoga ti-
skanoga n Mletcima glagolskoga služab-
nika (misala) od g. 1483. Taj list je
prvi osmoga kvaterniona, kako se je
uvjerio, kad ga je prispodobio s pri-
mjerkom na papiru, koji se nalazi u Beču
u carskoj dvorskoj knjižnici. Poznato
je, da imade u raznim jezicima prvoti-
saka (incunabula), kojih su pojedini oti-
sci štampani na koži. Od ćirilskih na
koži štampanih prvotisaka do sada su
poznati: jedan otisak god. 1537. u Mlet-
cima od Božidara Vukovića štampana
oktoiha, za tim jedan ili dva otiska sliede-
će godine (1538), takodjer od Vukovića
u Mletcima štampina „sbornika" (me-
naeum). Do sada nije se našao ni jedan
glagolski prvotisak, štampan na koži;
nu da je bilo takovih i starijih od ći-
rilskih, potvrdjuje kosljunski list.
*
* *
Riedak lov! Oakoro na Polači kod
Benkovca, na prostoru koliko je zadar-
sko grobište, tri lovca ubiše u sat vre-
mena sedam zecova, osmi im uteče.
*
• «
Pišu „Obzoru": WS bolnim srcem
moramo iznieti na javnost, da se ie
ljetos upisalo na ovdjašnjoj konfesio
nalnoj evangeličkoj školi, gdje je nje'
mački jezik nastavnim jezikom, više
katoličke djece, nego li evangeličke, te
polazi tamo oko 60 katolika u školu,
dočim je evangelika okč 20. Danas bi
se ova škola mogla punim pravom na-
zvati „katoličko-evangelička škola". To
ie žalostna činjenica. (1 te kako žalo-
stna! Op. nK. D.")
* K «
U prošlom kolovozu, kako naknadno
javlja „Kat. List", kroz 10 dana liepim
uspiehom obdržavali su pučke misije u
Sesvetah kraj Požege, velečastni otci
Isusovci Jeramas iz Spljeta i Petar Pan-
čić iz Travnika. Primilo je sv. sakra-
mente 1150 osoba, većem stranom žup-
ljana Svesvet9kih. Uspjehu najbolji
dokaz.
Javljamo ovo zato, što iz sigurnoga
vrela znademo, da bi velečastni Otci
Isusovci u Travniku bili uviek spremni
u školskim praznicim odazvati se po-
zivu, da drže misije za puk. U drugo
vrieme dakako, gdje ih veže školska
dužnost, nije im to moguće- Dao Bog,
da bi se u primjer veleč. g. župnika
Sesvetskoga Franje Plavića ugledali i
mnogi drugi. Pod konac prošloga mje-
seca držao je duh vježbe za klerike
nadb. sjemeništa u Zagrebu veleč. O.
Mihovil Gattin, prof. iz Travnika.
*
* *
U jednom od proa. brojeva javili smo
da je Sv. Otac Papa imenovao župnika
u Vel. Bukovcu, Josipa Savora, svojim
komornikom, a sad evo moramo javiti, da
ga je Gospodin dne 9. o. mj. pozvao u
bolji sviet. Smrt je u njem pokosila u-
zorna svećenika i rodoljuba.
U Osieku kod sudbenoga stola bila
je javna razprava proti Josipu Oebula-
ru, uredniku „Sriemskih Novina", po-
radi prekršaja u smislu § 306. kaz. zak.
Predsjedao je sudbeni viećnik Unfogl.
Tuži ga državno odvjetničtvo, da je u
proljeću ove godine pošao noću na vu-
kovarako groblje, te tu izvadio jedan
križ i odnio ga u krčmu medju svoje
drugove — da im pokaže kako je u
njega junačko srce. Državno odvjetni-
čtvo nazrieva u tom prekršaj oskvrnu-
ća groblja. Obtuženik se je branio,
kažuć da je bio podp ino pijan, te da
nije zuao, što radi.
Koloman Tisza i Julij HorWat izra-
ziše se, da pristaju uz vladino stanovi-
šte. Katolički članovi stranke duhovno-
ga stališa izjaviše, da će zauzeti pro-
tivno stanovište.
* • #
Majka g. Ivana Ortha toakanska nad-
vojvodkinja Antonija, dala je služiti a
gradskoj crkvi u Gmundenu mitu za-
hvalnicu, jer da je stigla brzojavka, da
su joj našli sina Ivana.
* * *
Ruska i Francezka neće nikako da
pristanu na dogovore, koje bi Njemačka
htjela zapodjenuti izmedju raznih država
o nekoj gospodarstvenoj ligi Europe.
*
• «
Izmedju Berlina i Rima vode se do-
govori o solidarnomu postupanju u go-
spodarskom pogledu proti Francezkoj.
*
• *
Kraljica je Natalija poslala spomeni«
cu, koju joj je sastavio pisac Matija Ban,
u Pariz da ju objelodani. Kraljica je
izjavila u pismu ministru predsjedniku
Gruiću, da netraži od skupštine učesti-
ne, nego samo pravo, da se mole slo-
bodno sastajati sa svojim sinom.
»
• •
Primljena je ostavka pruskoga mini-
stra Luciusa, te je odlikovan njekim ve-
likim redom.
* * *
Po službenim podatcima imadu u Hr-
vatskoj 44 tvornice, u kojima radi oko
2633 radnika. Od toga odpadaju na ko
žarski obrt 2 tvorn»ce sa 620 radnika,
na duhaD 1 tvornica sa 414 radnika, na
tekstilni obrt 2 tvornice cia 261 radni-
kom, na gradjevni obrt 8 tvornica sa
346 radnika, na obrt za umnažanje 7
tvornica sa 212 radnih sila, na kerami-
čni i kameni obrt 3 sa 180 radnika, na
mlinarski obrt 6 sa 26 radnika, na pro-
dukciju žeste 4 tvornice sa 84 radnika,
na domaći obrt 2 sa 44 radne sile, na
produkciju transportnih sredstva 7 tvori
nice sa 30 radnika, na mješovit obrt 1
tvornica sa 25 radnika i napokon na
drveni obrt 7 tvornica sa 401 radnih
sila.
* * *
Primamo iz Skradina: Na osvieć 10
tek., umrie na prieko ovdješnji liečnik
Mate dr. Lomas u svojih blizu šesdeset
godina. U večer, k;iko je slavio prvu
napovjed starije kćeri, leže u postelju,
da u jutro podrani u Lišane -Ostrovicu
zbog njekog umorstva ili ubojstva; gdje
se je imao i kotarski liečnik s Benkov-
ca naći. U jutro ranije stao ga iz druge
sobe da budi sin, on ni mukajet; kćer mu
doniela kavu, mislila da spava i ostavila
mu je. Ura je polazka, sudac Nagy ša-
lje pisara S. da ga zovne, eda krenu.
Djeca pošla ga buditi, kad on ukoče-
nio se — bijaše mrtav. Tad svi kri
knuše sinovskom Ijubjavlju, da su njeki
pomislili: izgori kuća Lomasu! i stali
u sva zvona zvoniti. Sutra dan bio je
pokop. Pokojnik ostavlja za sobom tri
sina i četiri kćeri. Sreća, da su djeca
odrasla.
Različite viesti.
„Deutsche Medicinische Wochen-
schrift" saobćila je na 14 tek. sattavak
profesora Kocha o djelovanju nj9gova
lieka proti tuberkulozi svake vrsti Pod-
puni uspieh postigao se je kod lupus-
tuberkuloze, zatim Jcod iliezdane i ko-
šćune tuberkuloze, te napokon kod tuber-
kuloze u zglobovima. Isto tako ima aa
de, da će biti moguće izliečiti tušicu
na plućima. Spis negovori ništa o sa-
stavu i poboljšanju ovoga tredstva.
* • *
tr
Najnovije viesti.
U skupštini liberalne stranke izjavio
je Szapary o stanovištu vlade u pitanju
o krštenje On izjavi, da je „zakonitost"
ove naredbe izvan soake dvojbe, zato da
će ju vlada nastojati uzdržati, eventual
no, da će predložiti uvedenje civilnih
matica. Stranka je primila izjavu živah-
nim odobravanjem.
„Figaro" javlja, da su dr. Letulle i
dr. Marquezy upravili liečničkoj akade
miji u Parizu zapečaćeno pismo, u kom
se razpravlja liečenje tuberkuloze. Na
dalje javlja isti List, da u Estissacu
(departement Aube) živi neki Mathieu,
koji nije liečnik, ali je sredstvom pod-
kožna uštrcavanja već izliečio 37 bole
stnih na plućim, bez obzira na razvi-
tak njihove bolesti.
* * *
IzračunaŠe da popriećno živu sve
ćenici 67 godina.; vrtlari, ribari 58;
profesori i učitelji 57; pekari, mesari
o4; liečnici, zidari, risari, tesari 49:
kovači, 47; krojači, čizmari 4-4; slagari,
kipari, klesari 41 ; nadničari i težaci
32 god.
* * *
Za Pape Pia IX . davala u Rimu pred-
stave plesačica Fanni Elsler. Štovatelji
joj odlučiše darovati — zlatni lovor-vie-
nac, a na to ime sabirali milodare.
DodjoŠe vele, i k Papi — dokazujuć, da
je Esler veoma pobožna duša, te da bi
dao Sv. Otac k tomu svoju privolu. Pa-
pa jim odvrati: niti vam dajem tomu
privolu, niti vam stvar zabranjujem, nu
svakako mislim, da ne radite raaumno,
posto vienac pripada zaslužnom djelu
glave, a ne nogu. Elsleri ipak poklo-
niše vienac, nu ona dočuv ta Papine
rieči, proda ga zlataru, a novoe podieli
medju siromahe. Malo zatim sretne
Papa jednoga člana onog odaalanatva,
pa će mu tiho: dobro ste uradili, nu
ona je, pokazala da imade više pameti
u noguh, nego vi u glmvi.
» • •
Računa se, da ima na «vietu 60 ml-
lijuna konja. Od ovih odpada 22 mili-
juna na Rusiju. Ruski se Listovi ipak
tuže, da se konjogojstvom premalo bavi
i država i narod.
U provodu glasi: „Radoicim biračim
Svete Marije Capua Vetere:
Sugradjani.
Postojano opirao sam se ponudi,
koja mi stiže budi od radnika druž-
tva, kojim sam začastni predsjednik,
budi od birača Caserte za kandida-
turu zastupnika na narodnome Par-
lamentu.
ćutim pak sada dužnost da upo-
zorim V. G., da ću se ja ujedno sa
svojtom i prijateljim uztegnuti od
glasovanja u dojđucem političkom
izboru, pošto smo mi iskreni katoli-
ci, kojim je dužnost sveta sliediti
pravila Rimske Crkve, Sveta Marija
Capua Vetere dne 17 studenoga 1890.
Odvjetnik Petar Fortini.
*
* *
U Ulmu držana je katolička skup-
ština na koju je došlo kojih 3000
ljudi iz Ulma i okolice. Predsiedao
je grof Rechberg-Rothenlowen. U
resolucijama se zahtieva sloboda cr -
kve, kako bi se uzmogla boriti proti
socijalnoj demokraciji, podpuna ne-
zavisnost Pape, uzdržanje konfesijo-
nih škola, podupiranje katoličke
štampe, utemeljenje katoličkih druž-
tva; zatim nek se podastre predlog
wurtemberžkoj vladi, da dozvoli sve
mužke redove i dokine svako ogra-
ničivanje ženskih redova, a rajhstagu
molba, da ukine jezuitski zakon.
zt^ozr?
Što ima nova po svietu?
Disidenti surstaro-češkoga kluba imali
skupštinu. U njoj se zaključilo, da se
za sad neustroji poseban klub, već da
se stvori slobodno udruženje. Predsjed-
nikom je izabran d.r Škarda. Glede dje
lovanja nove stranke odlučilo ne, da se
ponajprije uznastoji, nebi li 9e zbližilt
doie češke stranke, a za tim da se i u
napried radi proti nagodbi.
U ugarskoj zastupnikoj kući stranke
su već uzele svoje stanovište prema pi
tanju o krštenju. Skrajaja ljevica pred-
laže, da se podnese zakon o slobodi
konfesija i o obveznom gradjanskom
braku. Liberalna stranka, vladina naime,
priznaje „korektnost i zakonitost" Osa-
kyeve naredbe i nemisli promieni'" za-
kon od god. 1868,, ali bi htjela uve
denje državnih matica. Umjerena opo-
zicija misli, da bi se zakon imao pro-
mieniti i da je nekorektna naredba mi-
nistra. U koliko se tiče uvedenja drža-
vnih matica, pristaje uz liberalnu stran-
ku; a pristaje uz skrajnu ljevicu, u
koliko se tiče slobode konfesija i uve-
denja gradjanskoga braka.
Od 508 talijanskih izbora poznat je
do sad rezultat u 229 izborništva. Od
toga odpada 181 kotar na vladino za-
stupnike, 25 na radikaice, 12 na ijevi
fiare, 5 na opozicionalne desničare, 3 so
cialista, 3 izvan stranaka.
Vilim III., nizozemski kralj, umro je
na 23 tek. /
Nasavski je vojvoda Adolf nastupio
vladu kao luksemburžki veliki vojvoda
Njemački su zastupnici u češkoj odlu-
čili, obzirom na držanje češkoga na-
roda spram nagodbe, preporučiti Nie in-
čima u češkoj, neka neizlože ništa na
zemaljskoj izložbi.
Naša je kraljica prispjela na Krf.
Kraljica Natalija odlučila je, ne pre-
dati skupštini spomenicu glede razvoda
njezina braka.
Parnell je odlučio ostaviti politički
život.
je nedavno postavljen i razruaila željezni
most na Topli. Kad je voda odniela kod
spasavanja njekoga čovjeka, prestrašio
se nazočni načelnik Kncil tako, te ga
je udarila kap, od koje je skoro umro,
dočim je onaj čovjek spašen.
Budući neprestano kiša pada, javlja
se, da su silno nabujale rieke Vltava,
Laba, Ogra, Maj na i Rajna.
Garčin, 12 studena.
Rieka Topla u Češkoj izašla je iz ko-
rita te je i grad Karlove vari zatekla
katastrofa. Najljepše su ulice tri metra
visoko poplavljene; voda je prodrla u
trgovine 5 odniela robu. Voda je sru-
(Ua i odniela Goethov spomenik, koji
K&Š1 DOPISI.
Ist, 14 studenoga.
Dne 11 tek. mj. ovo je selo svetko
valo vanrednu svečanost, na koju se o-
davna pripravljalo. Dvie su godine da
smo počeli kupiti milodare da preina-
čimo oltar naše pokroviteljice Bi. Dj. od
Ruzarija i da dobavimo njezin kip. U
tonu su naši mješćani izkazali svoju
riedku bogoljubnost i svoje požrtvovanje
sakupiv u kratko vrieme jedino avoje-
voljnimi darovi oko i. 600. Svak se na-
tjecao da šio više doprinese ua čast svoje
Ijuoljene pokroviteljice, a sami naši mješ-
ćani nastanjeni u Americi poslaše nam
liepi dar od 27 sterlina. Kad se saUu-
pila dovoljna svota svak, se najživlje
zanimao da vidi što prije preinačen ol-
tar, a na njemu postavljen živo očeki-
vani kip. Napokon oltar bio dogotovljen
a kip se očekivao dan po dao, dok nam
sretno u oči Martinje prispije iz Zadr»,
gdje ga je blagoslovio N. P. Prabiskup.
Još je brod bio podalje kad je izpalio
hitac koji je selu naviestio da mu nosi
kip moguće odvjetnice. Zvona nainah
stala zvoniti, puške pucati, brodovi di-
zati sastave, a puk navalio na obalu
držeći da če namah moći pogledati ono
rajsko lice toli željno očekivano. Nego
da svaka izpane u najboljem redu du-
šobrižnik naredi da se avetčanost drži
sutradan, na Martinju, a medju to po-
zove na svetćanost ¿VI. P. Don Marka
Mirkovića župnika u Molatu i M. D
Don Petra Vekjarda župnika u Zapun-
telu, koji su se bratski namah odazvali.
Netom je na Martiuju granula zora a i
pozdravljena alavjenjem zvonova i pu
canjern. Odzvonio je deseti sat a naš
dušobrižnik, u pratnji gorirećenih sve-
ćenika, u svetčauii.u nr^nim odjećam
procumjonaino se uputio put obale, guje
je bilo sakupljeno sve selo. Sve oči bile
su okrenute napram kipu BI. Gospe,
sve ruke bile su sklopljene na molitv -,
svai;o srce kucalo je bogoljubnim ću-
stvim, a uz to grooni muk podavao je
prizoru nešto neobićua, nešto rajskoga,
što ćutiš samo onda kad se vruće Bogu
moliš. Kad au izmeti Gospu iz kuće
gdje je bila položena, a dušobrižnik ju
kadio, svakoje koljeno ničice kleknulo
i nastao je tihi žamor koji jo izrazavao
uzdah svake duše, koji se je tiho sa
dimom tamjana uzdizao na nebesa sve
do preatolja Bi. Djevice. Kip predočuje
BI. Djevicu kako seje prikazala u Lour-
du, a tako je vješto izradjen od tvrdke
Zambacha i Mullera u Beču, da mu se
svak divi, a naši seljani vele: samo joj
fali rieč. Nakon ispjevane „Zdrava
morska Zviezdo" obhod ae uputio oko-
lo sela bogoljubno moleć sv. Ruzarij.
Svakoga je živo a srce dirnula prava i
živa bogoljubnost kojom so je vas puk
putem Bogu molio, a ganulo je do suza
videći da su nemoćnici, mimo čigovih
kuća prolazio obhod, ostaviv krevet do-
šli do prozora, gdje poduprti od svojte,
uzdizali su iznemogle ruke da pozdrave
Gospu i da ju sazovu na pomoć. Svršiv
obhod u najboljem redu i postaviv Gospu
na svoj oltar započe sv. Misa, koju je
izpjevao naš dušobrižnik uz dvorbu re-
čenih svećenika. Poslie vangjelja M. P.
Don Marko Mirković izreče krasno pri-
godno slovo, iztaknuv mogućtvo BI. Dj.
a osobito vanredna čudesa što je ona
učinila u Lourdu; živo se obrati na pu-
čanstvo bodreć ga da napreduje u lie-
pom Marijinom bogoljubstvu i da pri-
kaže BI. Djevici dar njoj najmiliji t. j.
Čisto srce i čistu dušu, što će učiniti
kroz sv. sakramente pokore i priče-
šćenja. Uspjeh je bio podpun, jer su sva-
koga u srce dirnule Don Markove rieči,
a na mnogom licu zasja radostnica suza ;
i kroz cieli dan na sastancim govorilo
se samo o ljepoti kipa i o propoviedi.
Poslie podne bi izpjevana večernja na
kon koje bi podieljen blagoslov s Pres.
Sakramentom. U večer pred crkvom
puštale se u zrak umjetne vatre, koje
su najbolje izpale i svakoga obradovale.
Tako je svršila ova mila svetčanost koja
je ostala duboko usadjena u pameti i u
srcu svakoga išćanina Dao Bog i BI.
Djevica da ae svak bude »iećao Don
Markovih rieči i bude uviek izvršivao
njegove preporuke.
Evo glasa iz ravne Slavonije, mislim
da mu nećete uzkratiti mjesta (primamo
i primati ćemo svedj s radošću i za-
hvalnošću. Ur.) u Vašem velecienje-
nom i čuvenom Listu —molim zato u-
Ijudno. Oko Vam je budno za sve što
katoličkim životom žive, pa Vam je
znano, da su ee M. poštovani Otci Do-
minikanci iz Dalmacije O. Angjeo. M.
Miškov i O. Jerko Vlaković na dobro-
hotni poziv preuzv. G biskupa Josipa
Jurja Strossmavera zaputili u Slavoniju,
tu milu posestrimu divne Dalmacije, da
ovdje medju jednokrvnom braćom svo
jote nastave sv. Misije, koje su ljetos
toli uspješno započeli. Predprošle ne-
djelje obaviše sveta Poslanja u Andri-
jevcih, a evo ovih prošlih dana držase
ista u Garčinu, upravo divaim uspie-
hom. Pa i kako ne? Našem ie puku
pravodobno javljeno, da će nam mno-
gopošt. Otci Dominikanci, ili kako jili
puk n»ziva „bieli fratri", dojti, te j»h
puk neodoljivim če?,mičem očekivao,
ia dosta je bilo puku reći, da jih je naš
biskup pozvao
Dojdoše otci i pozdravile se s nami
kao što se rod sa omiljenim svojim ro-
dom pozdravlja. Junački jih naš narod
motrio i divio se njihovom jakom i
čvrstom uzrastu, ljudine su to kakve
divna Dalmacija radja i zadahnjiva to
naše Jadransko more. Puku se milila
zdrava i liepa „ikavetina", kojom i sam
razgovara, željno je srkao i bi reć gu
tao božanski nauk koji je doduše i od
prije dobro poznavao, al što ćemo ljudi
smo ćutliivi pa nas zanima sve što je
novo, što je neobično u svom spoljašnom
načinu i predavanju. Mnogo pošt. O.
Angjeo svojom impozantnom vanjštinom
i zanosnim predavanjem, u cigli je Čas
zavladao srcem svojih slušatelja; a
mnogo pošt. O. Jerko svojim ozbiljnim
i jakim glasom zboreć o smrti, o ne-
izmjernoj grdobi grieha, koji vriedja
neizmjer. Veličanstvo božje upravo je
do dna duše potresao svoje slušatelje,
svi su tronuti, svi lupaju u prsa va-
pijuć: Isuse, sine Da»idov, soailuj se
meni! Svi se osvjedočiše, da nehajni
čovjeku cio sviet ako izgubi svoju du-
šu; osvjedočiše se da bi valjalo krie-
post i onda ljubiti kada nebi nagrade i
kazne bilo. Divnom je rječitošću, lju-
bavlju i bistrinom tumačio O. Angjeo
sastavine svete Izpoviedi, zatim razdiobu
neobliodno nuždnog pokajanja i nje
gove vrsti. Nama samim, koji smo vješti
knjizi i pronikli donjekle u sjaj tajna
svete vjere naše, nam i je velju, godilo
kako au otci najtajnija i zakučasta pi-
tanja bogoslovna upravo divnom jedno-
stavnošću bi3tro i samostalno puku raz<-
lagali. Sjajnom uspiehu znakom je
bezbroj sv, izpoviedi. Kros četiri dana
od jutra do večeri znali bi 4-5. mianika
sjediti u izpovjedaonici kamo je nas
dobri puk hrlio bi rieč kao u vrieme
Vincentija Ferreria. Njekog dana, već
se sumrak hvatao, uočili u crkvi skup
čeljadi, približim se k njoj i zapitam :
svietu božji, što ćekaš tukar? A on
mi na to: Gospodine! rado bi primili
presvetu Pričest, ni|esmo od sinoć ništa
okusili a dojdosmo iz druge župe. Po-
gledam u taj sviet a suze mi briznuše
na oči. Ah Bože sveti ! blagosovi puk
ovaj — evo gladan i žedan cio dan
služa rieč božju poput onoga puka u
pustinji te zaboravlja na svoje potriebe
da si samo okriepi dušu sa presvetim
Tielom božanstvenoga Sina Tvoga! Ah
mili uarode moj, nećeš i nesmiješ pro-
pasti dok se u tebi toli jasno ozvanja
rieč božja, dok je u tebi odsieva pre-
svetoga srca Isusovog. Ubog si i siro-
mašan, rode moj, al je svetog Ufanja
u tebi, al je žive Vjere u tebi, a tu
živu vjeru mi ćemo u tebi njetiti i ža-
riti da sve sjajnijim plamom svete lju-
bavi plamti! Boćemo to, narode moj!
jer te ljubimo, jer smo iz tebe izniknuli.
Dojavih to O. Angjelu, koji je dopa-
dnošću motrio tu pobožnu čeljad, mi-
slim da su iz doljne Bebrine i priče-
stili smo ju! — Svaki je dan hrlio
narod u Crkvu te susrietao m. poštovane
Otce svom prirodjenom poniznosti, če-
dnosti i umiljatoati. Znao je on, da su
isti sve pače i same sebe za njegov
duševni spa* žrtvovali. Svaki dan bila
je puna Crkva premda su mnogi imali
još orati i sijati. Mnogi bi iz susjednih
župa prenoćili u Garčinu kod roda i
znanaca da samo opet mogu sutra dan
slušati rieč božju i obaviti odredjenu
pobožnost. Hvala Bogu i vrieme je do-
bro poslužilo. U subotu i nedjelju bilo
je tako natiskano, da bačena jabuka
nebi do zemlje doprla. Divno i točno
bijahu izvedena govorenja o dužnosti
roditelja prama djeci i obratno. Sam
dobri Bog nek naplati našim otcem taj
rad i apostolsko revnovanje. Oh što da
vam istom pričam o zadnjem i oprostnom
govoru otca Angjela u nedjelju 9 stu-
dena? Crkva je bila dubkom puna,
bilo je tuj i odličnoga slušateljstva i iz
Broda dojdoše u ubavi Garčin, da se
naužiju duševne slasti do sad nekušane.
f Vele da nam je golubinja ćud a zna
se da nam je nai jezik toli divan, mio
i liep, da je samo Bog ljepši koji ga
stvori, samo narod ljepši koji se s njime
služi, kao što to naš biskup jednom iz-
usti ; pa sad si možete predstaviti do-
jam i posljedice toga oprostnog govora
i blagosova. Sve je bilo dostojno, skla-
dno i zanosno. Ja sam za svoju dobu
dosta svieta prošao i ponješto vidio
njegove slave i veleliepje. Al čini mi
se da me se niita nije tako dojmilo
kao taj oprostni govor i blagosov otca
Angjela. Narod je od ganuća upravo
jecao. Pogledah do mene stojećega O.
Jerka, pa i njemu oči zasuzile. Zatim
stupi domaći župnik pred oltar a otac
Angjeo ostavi podiuro, da predade s.
Križ. Njegova impozantna prikaza, nje-
gov zanosni predajni govor sve je to
ugodni utisak na prisutne proizvelo. Žu-
pnik ga je udivljenjem gledao, nu na
ćelu si vrm razabrao, da neće ostati
odgovora dužan. I sad stadoše sipati
iskre i piami milozvučnoga našeg je-
zika, župnik se zahvaljiva otcem u ime
dobroga puka svog i moli Boga, da
ono što su otci sadili i zalievali milo-
stivo unapriedi i uzrast dade, da narod
u dobru uztraje do svrhe: qui perseve-
raverit usque in finem hic Balvus erit.
Oni obećaše da će se Garčina uviek
rado siećati a župnik nadovezuje: prem-
da se diele od n*8 al nek znaju i u-
vjereni budu, da će viekom u zahvalnoj
uspomeni u srdcitn našim ostati. Žu-
pnik je ljevicom držao sv. Križ a sad
ga prisloni na grudi svoje: ta križ je
utjeha, radost i pobjeda nasa, križ je
knjiga u kojoj se vječna nalazi mudrost.
Narod sluša, narod se divi i čuješ samo
svetiani i talasajući se pobožan uzdah:
Bog nek plati — Bog nek blagosovi
naše misnike. U istinu ima na ovom
svietu časova u kojih čovjek stresav sa
sebe odurnu mlitavost njekim eteričnim
životom zacvjeta te se dušom vine u
nedohitue visine i tu kuša duševne
slasti pred kojom se sva moć, oholost
i sav sjaj ove zemlje u svoj trulež i
svoje ništavilo raztvara. Narod opojen
svakim miljem i omiljem pogleda na
župnika i otce Dalmatince a suze ra
dostnice, koje mu na junačke grudi
kaplju, tumače divnu molitvu: Bože!
-kad smo Vjerom i jezikom sjedinjeni,
daj da i u državno jedinstvo sto prije
stupimo! Vriedni mjestni učitelj 1. F.
zapjeva na orguljah „Tebe Boga hva
limo", narod mu se pridruži, a divni
slavospjev uz umilno skladuoglasje ka-
lilo se sve više i više pa sve do prie
stolja Boga svemogućeg. Poslie molitve
stade sviet izlaziti iz Crkve, zdrava mu
se lie*, rumene od uzliita. Iju bez no po-
zdravlja davnim i milim svojim po-
zdravom: ,, Hvaljen Isus!" Sretan je
jer je obasut svakom milosti božjom
snabdjeven je raznimi darovi kao: pa-
triee, knjižica, slike tnolitvica, meda-
Ijice itd., bilo je svega u obilju. J.
iz Benkovačkog kotara, 19 stud.
Načela smo: ne hvaliti nikakva jav-
nog službenika, pa i ne ćemo. Nu opet
držimo, da nije s gorega kadkad izna-
šati u javnost njihovu revnost, osobito
ako ova od stanovitih faktora donjekle
nije dovoljno priznata; pače ako se re
vnost i zasluga pripisuje ovomu ili ono-
mu koji dnevice zabavlja se.... igrama.
Bjankini stao je zagovarati, da se za-
mieni oružnistvo sa pomičnom četom,
sa „kolonom". Koloniste doisto i jesu
srodniji našemu puku; obično su svi
njegova djeca, pa kao takvi poznaju i
svoje običaje. Oni na dlaku poznaju svoj
kraj. Znadu za svaku liticu, za svaku
jaminu, za svako šikarje lopovskog pri-
staništa; a i narod mu je povjerljiviji,
pa lupeža u brzo ulove. Navesti Ćemo
njekoiiko glavnijih.
Na Benkovcu sjedi harambaša Star-
čević su svoja tri koloniste Pilipovićem,
Popovićem i Gendom. Njih četvorica i-
maju cieli benkovački kotar nadzirati.
Tu su tri obćine ; Benkovac, Kistanje i
Obrovac; dužina je do 130 kim. a ši-
rina preko 70 kim. Tu se ne spava;
tu se mora orati. A da oni uprav ne
stoje pri kapljici uz čašicu, evo njeko-
iiko glavitijih lopova, što ih oni kroz
svoj kratki boravak pohvataše i sudu
izručile. A gdje su oni za koje mi ne
doznasmo, pa kokošari i tučari!
Benkovački koloniste uhvatiše : I. Ko
raliju Staniau iz Ivoševca za kravu Ko-
vačević Ljubana a Ervenika; II. Matić
Marka i Nikolu iz Brguda za vola Ko-
vačević Goluba s Ervenika; IH. Crno-
kraka MijaU i Caletu Simu iz Pristega
za vola Karana Nikole iz Čaranja ; IV.
Matica Milu i Banica Todora iz Bcguda
za paripa Jokića Gjure iz Popovića ;
V. Sekuiića Temu za vola Berbera Ilije
sa Bilišana; VI. Veselinovića Simu iz
Zelengrada za vola Prtenjače Nikole iz
Polače; VII. Vukanca Danila iz Miranja
zbog krave Pilipovića Jure i krmadi
Gaspara Križana s Ceranja. Ovo 8u vam
bile guje pri3ojkinje ravnih Kotara i krš
ne Bukovice,
Da bi se povratilo doba kolonista,
narod bi bio oslobodjen mnogog pali-
kuće i lopova, a i u ćudorednosti ne
bismo spadali na niže i niže grane; jer
koloniste su u obć« dobri, mirni, krotki,
pošteni, radišni i ćudoredni ljudi.
PakoKtane, prvom polovicom
studenoga.
Ganutljivih je prizora bilo kad ovih
dana velezaslužni naš g, župnik na od-
lazku blagosivaše svoj puk. Velo i malo,
muško i žensko, siromah i bogat, trgo-
vac i posjednik svi nisu znali kako drug*
čije dat srcu oduška, već suzami. Isto
naš dični i obljubljeni župnik silno ga-
nut nije mogo da napreduje, već nakon
počinka nastavi goruće blagosivati nas.
Ovo se i ponovi kad svečano pred sv.
Otajstvom preko blagoslova zapita u
puka oproštenje, što nije trebovalo, ako
se pomisli kako njegovo ponaianje me-
dju nami u svakome smislu sievalo je
ljubavlju. Pa da nebi onakom ljubez-
nome svećeniku barem poštogod<sr vratio?
Ovi će dan našim potomcim pripovie-
dati mnogovrstne iskaze obljubljenome
Don Vici.
S jutra uz slavljenje zvonova, pucanje
mužara, vijanje barjakft naviestivaše se
narodu nek se čast dade onomu koji je
kod nas zadobio. Narod vrvi na sve stra-
ne, pločada je puna puncata ; župnik u
crkvi daje i još jedan krat odrieienje
našim mrtvim te kd ptica leti do bolest-
nika da ih pozdravi, do uftionice jedne
i druge da učenike bodri na nauk, na
posluh, da se s njima oprosti te ga po-
pratiše urnebesnim: živio naš vriedni
vjeroučitelj l
Deveta tuče, župnik ulazi u erkvu,
tu se pomoli, na izlasku čeka ga cieli
narod medju urnebesnim „živio"; nemoie
napried, onaj mu nazivlje sretno puto-
vanje, ovaj ga blagoslivlje, svi mu od
Boga dobro vapiju, slav« zvona, barjaci
otvaraju put, mužari grme, učenici i u-
čenice praćeni gg. učiteljem i učitelji-
com 8 barjacim u ruci napreduju; su-
sretaš malo i velo, muško i žensko i vidiš
jim suze niz lice, čuješ liepih izraza
ljubavi i štovanja napram svome pa
stiru koji je znao osvojiti srca svojih žu-
pljana u kratko vrieme svoga župuiko-
vanja. Ovim se korakom dodje do Vran-
skog jezera gdje imadijaše ukrcati se u
kočiju poslatu mu svojevoljno od go-
spode njegovih novih župljana, al se ne-
htje ukrcati u selu, želeć da se joi Iju-
bezno putem s nami razgovori. Cieli na-
rod hodio je do Vranskog jezera; tu se
mili župnik oprosti od svakoga, us ne-
prestano „živio" i pucanje mužara. —
Pakostanci nehtjedoše natrag, već punih
dvanaest kara barjacim nakićenih, uspr-
kos kii^evitom vremenu, prate milog svog
pastira do Benkovca. Naša dična braća
Benkovčani slavljenjem zvonova, prisu-
stovanjem naroda liepo nas dočekali, te
se stali diviti ljubeznoj pratnji, dobroti
novog jim župnika. Ovdje narod, prem-
da mu iznemogle sile, ljubezno odbiva
svaku ponudu, radostan samo da je mogo
štogoder dokazati kako mu leži na srcu
Don Viče. Treća je po podne, kad pred
kućom g. župnika zaore mužari, te pra-
ćeni od vlć. Don Vice do kraj varoša
medju opetovanim „živio", uz pucanje
mužara, vijanje barjaka, progeć svako do-
bro od Boga svome bivšem iupniku ra-
stasmo se s uvjerenjem, da će ime i djela
Don Vice Selema neizbrisiva ostati me
dju nami i našim porodom.
Pakoitanci.
Imotski kotar, 13 stodeooga.
Jučer je se na Aržanu dogodio gro-
zan sunčaj, naime Filip Žaja ubio je
svojevoljno sama sebe! Evo kako se
je to sbilo. Pokojnik stupi u kuću su-
sjeda Ika Žaje, te, uzev mu dvocievu,
opali jedan hitac sebi u glavu. Neu-
smrtiv se udilj, jer olovo teke ga malo
ozledi, baci pušku uletiv u jednu drugu
susjednu kuću, gdje nadje djevojčicu
stružuću kumpire; ote joj iz ruke neito
britvice i poče sama sebe klati. Opa-
ziv tu grozotu susjedi, a jur su vidili,
kad je puškom pokuiao ubiti se, polati-
še, da mu otmu britvu. No Filip vrc
iz kuće i bježeć na vas mah prikla
sama sebe i crnoj se zemlji strovali
mrtav!! Pokojnik je oženjen, ima ženu
i djecu. Nezna se, što ga je navelo na
samoub«jstvo. Kažu, da se je sličan
slučaj dogodio na Aržanu nazad 50 go-
dina.
Amo nepredušno kiši. Težak je malo
ubrazdio zimskog usjeva Plasti na dvoru
sadjeveni izprognjijali. Poplavi na više
mjesta iarazkidivali zemlju, osobito na
Svibu, jer je tu bila strašna krupa. Bog
je dao, da je ljetina sva sjamana prvo.
Ostalo sve običajno.
si pozivan, jer znaš i osiećaš, da si
Dam drag i potreban, jer vidiš, da ge
u Tvojoj osobi zrcal* sloga gradjanstva
i ljubav prema domovir\ Ti ćeš ovu
kandidaturu prihvatiti, jer je ona si-
gnalom narodu Tvom, neka se trgne iz
očajnoga mrtvila, kojim je zastrta ota-
Čbina naša. Ti ćeš ju piimiti, jer je
ona dokaz bistrenja situacije, u kojoj
se kreće stranački život u Hrvatskoj.
A Ti predobro znaš i osiećaš, koliko
je dobljeno tim, ako narod jaano i bi-
stro gleda, koji put ga može dovesti
do žudjene mete njegove . i sreće.
Ti ćeš ju primiti i zato, jer znaš, da
će za Tebe glasova'" samo onakav iz-
bornik, koji se osieća podpuno slobo-
dnim, koji svoju gradjansku dužnost
pokrajinske bolnice u Zadru, držim, da
neće biti suvišno, ako priobćim nešto o
tom mom dobrom prijatelju. Za sad ne-
znam, kako uspievaju njegova pokusanja
liečenja, jer se nalazi više mjeseci u
u Milanu, ali se za koji dan nadam, da
će mi točno priobćiti. Isti dr. Luxarđo
bio je asistent aa anatomičkom zavodu
u Padovi, a zatim je došao kao primarni
liećnik u Dubrovnik. U Dubrovniku kao
djak sklopio sam prijateljstvo, koje je
meni velike koristi donielo. Ja sam kroz
dva mjeseca prazoika dan na dan s nji-
me bio, pak sam vise možda naučio,
nego u 4 mjeseca na sveučilištu. Kao
praeparatoru anatomičkih preparata Dei-
ma mu takmaca, kako će se vidjeti iz
pisma i svjedočbe prof. Virchovva. Ali ne
samo u tome, on je u sv>h liečničkih
grana duboko naobražen, tako, da bi
ga mogao uzporediti živućoj liečničkoj
enciklopediji. Na svako pitanje zna
ozbiljno pojimlje, koji zna štovati volju j oštroumni odgovor i uputu dati Prije
i želju većine svojih sugradjana, ter
time dokazuje, kako mu sloga u poli-
tičkom radu nije tek na jeziku.
Bude li pobjeda naša, Ti ćeš se naći
u redov h stranke, koja se ponosi Iju
bavju Tvojom radi vr,;na duše Tvoje;
koja Te željno izgleda, koja te nuždno
treba, da joj pomožeš u mučeničkom
radu njezinom za svetinje naše, za sve-
tinje svakoga naroda pod ovim nebom,
za i jedinstvo narodno.
Frimi pozdrav svega gradjanstva na-
šega, primi ovu ponudu, koja je dokaz
naše vjere u Tebe i u bolju budućnost
nače biedne otačbine, ter dozvoli, da
zagrebačko gradjanstvo može ponosito
i oduševljenjem klicati: Živio naš kan-
didat dr. Stjepan Boroša.!"
Velečastni g. dr. Boroša zahvalio je
na ovom pozdravu i odlikovanju, te je
primio kandidaturu.
* * »
Doznaje nH.u, da u njemačkoj školi u
Zagrebu, koja se nebi smjela trpjeti, ne
ma ni j«due nabožne »like, već na at<eni
visi slika grofu Hedervarya !
* « «
P. n. gg. članovom „Matice Hrvatske":
Čast mi je upozoriti p. n. gg. povjere-
nike i članove „Matice Hrvatske", da
će knjige „Matice" za tek. godinu 1890.
koncem godine gotove biti i da se isto
ukusno vezane mogu kod mene i ove
godine naručiti.
Vezovi „Matičinih" knjiga vrlo su u-
kuani i originalni, osobito uvez Prcra-
dovii: „Izabrane pjesme*1 za koji nisam
žalio truda ni troska, samo da bude što
elegantuiji.
Ciene vezanih knjiga :
Preradooić: Izabrane pjesme, elegant
no vezane u zlatorezu 1 for. 20 novč.
Hoić: Slike iz obć, zemljopisa II. ele
gantno vez. novč. 80. LopaSii: Bihać
eleg. vez. novč. 50. Sandor-Ojalski: Na
rodjenoj grudi eleg. vez. novč. 30. Tomi6:
Zabluda matere eleg. vezano novč. 30.
Tordinac: Odabrane crtice eleg. vez.
novč. 30. Matavulj: Iz primorskog ži-
votu eleg. vez. nč. 30. Ukup. 3 f. 70 nč.
Prieoodi grčkih i rimskih klasika
i >smi svezak DemosUn: Izabrani govori
30 novč.
Slobodan sam takodjer upozoriti p.
n. gg. članove „Matice Hrvatske", da
se kod mene mogu dobiti i originalne
korice svih dosada izašlih „Matičinih11
knjiga.
Pošto mi je slavni odbor „Matice Hr-
vatske" povjerio i ove godine odpremu
„Matičinih" knjiga, to ću naručene uve-
zane knjige zajedno sadrugimi knjiga-
mi p. n gg. povjerenikom „Matice"
priposlati.
Ujedno molim, da se gg. članovi iz-
kljuČivo samo na me obrate, budući si
uprava „Matice" radi inih mnogih po
sala naručbe za vezove knjiga nikako
primiti nemože.
¡5 toga p. n. gg. članove „Matice"
najuljudnije molim, da mi svoje cienjene
naručbe kao što i odpadajuću svotu po-
štanskom doznačnicom čim prije pri po-
slati blagoizvole.
U Zagrebu, mjeseca prosinca 1890.
loan Schneider
knjigoveža „Matice Hrvatske".
Frankopanska ulica br. 4
*
* *
Dr. N. Selak, gradsk; fizik u Kopriv-
nici, piše u zadnjem broju „Liečničkoga
viestnika": „Pošto sara čitao u raznih
naših novina o takmacu Kochjvom dru
Kmanuelu Luacardu, primarnom liečniku
pol godine počeo je svojom metodom
liečiti sušicu i razne ostale bolesti, te se
je u tu svrhu preselio u M lan. Njegovu
tajnu djelomice je men' pfiobćio, ali
zadanom rieči, da o tom nesmijem ni
rieči u javnost da';, dok n,; nedozvoli.
Jedino mogu priobćiti, da je njegov na
čin sasvim drugčiji od profesora Kocha.
Profesor Koch kao i Virchow, kojim je
odavna djelomice priobćio tu svoju me-
todu, povoljno su ee o tom izrazi'i. Za
vrieme tog pisuaa Koch je kazao, da u
obće on veoma dvoji o izlječivoati su-
šice, a sad, kako se znade, on sam je
u trag došao temu lieku.tt
* * *
Promjene u svećenstvu biskupije senj-
sko modruske: Ivan Pavelić, profesor u
senjskom sjemeništu, imenovan je pri-
ajednikom referentem biskupskoga že-
nitbenoga suda. Dr. Josip Moduć, pro-
fesor u senjskom sjemeništu, imenovan
je tajnikom biskupskoga ženitbenoga
suda. Imenovan je podarhidjakonom:
Juraj Ibel, župnik u Lovincu, za ud-
binjski kotar. Imenovani su župnici: Car
Stanko, župnik dolski, u Driveniku;
Juraj Ibel, župnik novljanski, u Lovin-
cu, Maksimiljan Marčić riešen je službe
tajnika i ravnatelja diecezaeske kance-
larije, uz posebno podpuno priznanje za
njegovo revno službovanje. N'kola Po-
lić, župnik krmpoteki, resignirao je na
župi, te je imenovan b'skupekim tajni-
kom, ravnateljem diecezanske kancela-
rije i bilježnikom duhovnoga stola. Ime-
novari su, administratori: Mihovil Cr-
nić, kapelan senjrki i kancelista biskup-
ske kancelarije, uKrmpotah; Juraj Bo-
rovčak, kapelan ravaogorski, u Trnov-
cu; Franjo Belavić, kapelan u dolnjem
Pazarišlu, u Buž'mu ; Franjo Biankini,
kapelan senjski, u dolnjem Kosinju;
Marko Rakuša, kapelan delniok', u Raz-
logah; Pavao Ožegović, administrator
cerovnički. u Trži ću; Ivan Malinarić,
administrator u Luciji, u Selcih; Lo-
vro Vidas, administrator sinaČki u Ku-
terevu; Ivan Gržalj, administrator dri-
venički u Dolu; Antun Lukša, admi-
nistrator kalagjerovaćki, a Aleksin'c!;
Franjo Rajković, administrator lov Zna-
čki, u Novom ličkom Imenovani su duh.
pomoćnici: Dane Zubrinić, u Perušiću ;
Ivan Dujarn, kapelan kraljevički, u fia-
vnojgori; Grgur Murgić, kapelan gro-
bnički, u Delnicah; Slanisiav Gregović,
kapelan bribirski, na Udbini; Andrija
Pobor, kapelan hreljinski, na Rieci; Ivan
Matejčić, kapelan riečki, na Breljinu;
Vinko Cadež, kapelan fužinski, u Kra-
ljevici. Novomisoici su namješteni: Ivan
Kovačević na Grobniku; Ant.Rigonina
Fužini; Mihovil Travica u Senju ; Drag.
Kokolj u Bribiru ; Tomo Linarić u Brinju;
Fr. Starčević u Grižanih Mirko Pacher,
djakon, imeoovau je duh. pomoćnikom
senjskim i kancelistom biskupske kan-
celarije. Umrli su : Petar Korenić žu-
pnik, 8 kolovoza u dolnjem Kosinju;
Matija Trapulini, kurat, 12 k dovoza u
Razlogah; Josip Cubelić, svećenik, 29
rujna na Rieci ; Petar Matejčić, zač.
kanonik, umirovljeni grižanski župnik,
1 listopada na Sušaku.
* « *
Ravnateljstvo ratnoga arkiva u Beču
izdaje „Mittheilungen des k. k. Kriegs-
arehivs", kojih je prošle godine izašao
111. i IV. svez. N. F. U trećem se na-
lazi zanimljiv prilog od Langera ; „Ser
bien unter oesterreichiacher Vervvaltung
1717 1738" Srbija nije bila u to doba
pridružena n< jednoj ni drugoj polovini
habsburžke monarkije, već je bila u-
pravljena neposredno od centralnih o-
blasti u Beču : od dvorskoga ratnoga
vieća i dvorske komore. Uprava bijaše
u mnogom slična upravi današnje Bosne
i Hercegovine. Tada se s onoga istoga
stanovišta gledalo na Srbiju. Kako je
Srbija poradi neprestanih ratova dosta
pusta bila, kušalo se naselit' ju njemač
kimi naseobinami. U Biogradu je uz
srbsko i dunavsko predgradje već bila
samostalna „Deutsche Stadt". Postupalo
se po načelu, da „in Belgrad als ausser
stem Grenzort und Vormauer der gan-
zen Christenheit die deutsche Nation die
principaleste sein musse*. Da je Srbija
ostala pod Austrijom, danas bi možda
velik dio njezina žiteljstva biliNiemci.
„ Vienac."
* * *
Godišnji izvještaj kr. tnagjareke aka-
demije znanosti govori takodjer o po-
slanstvu njezinih članova H. Vamberia,
V. Fraknoja, K. Thalija, E. Abe'ia iJ
Contosija u Carigrad, da ondje u car-
skoj riznici potraže dragocienosti, koje
su bili Turci iz Budima odnieli. Ovomu
odaslanstvu podielio je i kralj 6000 for.
pripomoći. No „naši učenjaci — čita se
u izvještaju — nijesu ondje našli ni eta-
romagjarske biblije, ni zbirke naših ma-
gjarskih crkvenih pjesama, ni junačkih
na dvoru kralja Matije pjevaoih pjesa-
ma, što je- nekada mislio ondje naoi
domoljubni zanos". Sto su dakle našli
magjari učenjaci ? Dva slavenska spo-
menika: listinu srbskoga kralja Miluti-
na za Banjsku i službenik glagolski
bana Hrvoja iz početka XV. stoljeć u
Tražeći magjarske starine n tsli su —
slavenske.
•Ji ' •
Različite viestl.
Pogovara se u Beču da će Vaterland
prestati kao organ plemstva i postati
neodvisnijim, a pak da će plem«tvo
ustrojiti drugi organ.
*
* *
Ingen. Giano i Gourries prikazali BU
u Carigradu osnovu mosta koji bi zdru-
žio Carigrad s Azijom. Most imao bi 2000
metara dulj'ne i 40 metara visino nad
morem.
* *
Prvih 9 mjeseca tek. godine iai-lilo
je iz Italije 171.088 jsoba ; od tih 76 414
samo privremeno.
* * *
Glasoviti etnografista u Nevv-VVrku
prof. Fridrih Miiller nalazi, da je na
svietu 390 živih jezika, Od ovih 89 jezika
pripada granama „uljudbenih", kako ori
veli, jezika: talijanskoga, njeni., engl.,
franc.. španj., peraijanskoga, hindoatan
akoga, jevrejskoga, grčkoga, latinskoga
i naliinih im jezika (te i slavonskih).
Pupuas imaju dva jezika, Hotent >ti 4,
Hafri 25, Crnci 58, Australci 19, MH-
lezi 36, Stožernari 3, Amerikanci 01.
* * *
Koch zahvalio je u pismu Pastouru
na njegovoj čestitci i poslao mu odmah
svoje lymphe.
* * •
Čuveni kliničar Semmola u Napulju
tvrdi, da Kochovo sredstvo nemoie ni
posto izlitâiti tuberkulozu i da u obće
nije moguće, da se takovo sredstvo nadje.
* * *
V Opera sovrana dd cuo'-e amante di
Gesíi nella Divina Eucaristía. — vol.
2, pag 502—336; prezzo dei due vo-
lumi I. 2:80. in questi tempi in cui ai
tiene tanto in dimenticanza il Sacramento
dell' Eucarisiia, anzi tanto orreudamente
si disprezza e bestemmia; torna útil is-
sima la sui&dicata operetta, in cui con
una serie di pie letture o considerazioni
che dii- si vogliano, intorno a!l' opera
eccelsa del Cuore di Gesü nell'Euca-
ristía, si cerca di portare le anime a
riconoscere ii pregio, ad onorarr, a ria-
mare vivamente l'amatissimo Donatore.
Assai utilmente potranno giovarsi di
questo lavoro i fedeli nell' uso dei Sa-
cramenti e nella visita a Gesú Sacra
mentato, e molto piu i sacerdoti, sia
come meditazione di apparecchio e di
ringraziamento alia santa Messa, sia co-
me materia di premeditazione. Noi lo
raccomandiamo ai nostri lettori e siamo
certi di aver fatto loro gran pro nel
i' annunziare questo libro — Dirigerai
air Ufficiodel Messaqqere del Sacro Cu ore
in Roma, Piazza S. Cario a1 Catinari.
Najnovije viesti-
U Beču otvoren je sastanak o
austrijsko njemačkom trgovačkom u-
govoru. Kalnoky iztaknn važnost pi-
tanja za gospodarstvene interese „o-
biju" sirana, kao što i za dalje upri-
ličenje trgovačko-politićkog položaja
u Kuropi, i izjavi nadu, da će do-
govori, pored slučajnih mučnoća, do
vesti do povoljna uspieha, i da će
se tako na polju trgovačkih odno-
šaja popuniti tiesno političko prija-
teljstvo, koje obstoji izmedju Austro-
ugarske i Njemačke.
* X »
Vodja S'aročeha Dr. Rieger od-
putovao je u Beč. Dr. Uieger za-
tražit će dopust i otići iz Beča u
Italiju. Dokle će ondje boraviti, to
se nezna, ali se misli da će se tež-
ko vratiti do zasjedanja češkoga sa-
bora u siečuju.
« «
Dr. Rieger i opet veli, da će od-
stupiti od političkoga rada. Velikaši
ga odvraćaju i mole ga, da ostane,
dok se konačno vidi što će bil s na-
godbom.
* * *
Proračun njemačkoga carstva za
dojd. god. iznosi i.130, 615 880
maraka. Trošak i dohodak jednak.
* * *
—vxï^"*»: • eft*
Katoličko se svećenstvo u Corku
izjavilo proti Paruellu; i dublinski i
cui»helski nadbiskup rekoše, da Par-
nell mora svakako odstupiti. — U
nekoj se sjednici irske stranke
većina izjavila protiv Pamella, ali
će ipak ostati vodja 22 zastupnika,
koji su mu ostali vierni. Gladstone
je rekao, da se nada, da će savei
liberalaca sa strankom irskih narod-
njaka poslajati i bez Parnella.
.li. -JiUIWBB
74 irska zastupnika sabrana u
skupštinu izjaviše, da Parnell mora
od stupiti. Ali Parnell odvrati, da on
ima za se irski narod, i da na zah-
tjev skupštine neće odstupiti.
Irski nadbiskupi i naividjeniji irski
prelati, do sad najbolji P rnellovi
pristaše, kažu u javuom p'smn, da
Parnell mora odstupili. Sad se tek
saznaje, da su avi novci irske lige
u ruku Pamella, koji njima bez nad
zora upravlja i troši ih.
Morley je objelodanio pismo, u
kojem kaže da nije istina, da je po-
nudio Parnellu kakovo mjesto. Htio
je samo da sazna, je li Parnell o-
stao vieran svojoj nakani od g 1880.
da Deće primiti nikakove službe pod
englezkom vladom. A)orley voli, da
Parnell nije ništa prigovorio Glad-
stonovim predlozima godine 1889.
* * *
Odpini „Hat."l)alm.«
Platili:
do konca srpnja g. 1891 : vlč. gosp. O.
Ambroz Miletić ;
do konca lipnja g. 1891 : vlč. gosp. D.
Sime Semelić ;
do konca ožujka g. 1891: č. gonp. An-
tun Smokvina;
na račun g 1891 : vlč. gosp. D. Luka
G rgić t. 3 ;
do konca god. 1890: č gosp. Franjo
Budak, č gosp. L. Skovrlj, č. gosp.
S. Matija Hern, ć. gosp. Ivo Božo
Štambuk, preč, gosp. D. Stjepan Bu-
Ijeta, vi A. gg.: L>. Angjeo Pianevoli,
D. Marko Mrakovčič, O. Edvard Je-
losić, D. Antun Benzin, D. Bariša
Carli i pošt. Gj. V. ;
do konca, listopada g. 1890: č. gosp.
Stjepan Grgić;
do konci rujna g 1890: slavna Čitao
nica u Gorah, vic. gosp. D. Luka
Kirac;
do konca lipnja g. 1890: vlč. gosp. D.
Luka Krašić;
na račun g. 1890: vlč gosp. D. Pavo
Matijević (osim t 4) i. 3;
na račun g. 1889: vlč. gosp. D. T.
B. f. 8. {¿iliedi).
O. g. ii. Spljet —- Naručeni izt.. nZa
sjedinjen je" podmiren u redu preko
zajodnič. prijatelja. Isto i ona dva
odpremljena iztiska „Obračuna". Hva-
la i srd, pozdrav !
0. g. Pravaš Pučanin — Kaštela —
Vjera i Hrvatsku, to je za naše kra-
)eve najsvetije geslo, jer nam u te
dvie rieci sve amanete spominje. Na-
pried, tako, 6ireć po svuda taj Bpa-
Honoani duh
Pii mi sin-• Va« dopis, prvi, kako
velite, pokušaj vašega pera. Radujemo
Vam se kad I<J početak ovakav. Po-
sve je vjerovatno, da ćemo ga uvr-
nut, piea.d.i odug i piomd;i i drugi
o istom predmetu, ali ne a istog vida.
Da Bte nam zdravo, mlad sokole !
rBiaČu, starodavna hrvatska prestol-
nica, u Kaštelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti O. S. Mdinovića sada
banskoga nadbiskupa metropolite, po na-
govoru prijatolja, koji s velikom slašću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali amo ju protitkat u posebnu
knjigu. Obaiže 40 strana u Četvrtini. Do-
dalo je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naae Uprave uz cienu od 30 n.
franco
Plim FABBRICA i VAPORE
di Geraeato Portland e Romano, calce viva e gesso da presa
délia Ditta
in SPALATO.
In q.ieata rin^nata fabbrica «i co^traiacono q iaireili da pav¡monto di variati
disegni, m irmorizzati e lavorati a mo^aic > coa detr.ti di marmo, nonche semplici,
in colorí neri, bianchi <; rosv.; quadrelli i,ucciar.lati, tubi por c mdutturo .l'acqua
ed altri us¡, m ittoni di cem-joto, tul to a forto prosai.>n«i; og^etti di docorazioni
per f'abbnche ; statue, vasi, balaustre, gr od j, ornici. gradini, lavolli, vasche da
bagno, altan da ch:e*e, monumenti sep derali, tavoli a mosaico, fioostre, capi-
telli ecc. ecc.
Si ese g disco no puro mattoai b icc ar lati e li sci per uso cantine, cortili, strade
pubbliche; terrazzi uso Francia, nonche Urra¿z¡ con marini pođti alia veneziana.
Si acceítan i couimissioni per lavori da e ieguirsi sopra luogo.
Sono raccoman labili in idp'.ecie i q »adrelli 'di cemento, coi quali si puo avero
un pavimento elegante e solido ad uan chioae, negozi, restaurant«, caffé, atrí. cor-
ridoi, cucine, <>cc. ecc.
A r.ichiesta si apediacono gratis CutaP.-ghi e disegni.
J), lio Prodan Tlastaik, wd»y»teli ; odgovore? B^otíf..Votr batoliflffl hrvatske tiakarne.
/ » /
Domaće Viesti,
DUO mu je Lko: prepisa, ihje,izknii-
vUegio đell ignoranza (sic)! Vidite, ova-
nećel ledj8j?/^e narođe' Meritorno
piA? jer UBpUŠtat 8 nDalmatom" a pre-dnom J!f V tom raspravljali je-dana' d» bii vrabci tar Dafof P ™st o glagolici, i
samo prepisuje butade svoga su-mišljenika lz I8tre. Nlje dftkle ^ od_
govoran &to pisac we*na razlikovat živi
jezik, koji dakako nije liturgični (kcJ ni
talijanski preaia latinsko u) od mr-
tvoga jezika, koji nije bio obćenito ni
kad, niti će bit ikada ukinut, a koji je
bio toliko puta od SI Stolice potvrdjen
i pohvaljen. „Dalmata« nezna za okruž-
nicu slavnog Pape Lav,i XIII g. 1880,
nezna »a dvostruku ediciju star BIOV.
misala na _ troškove Propagande, on ne-
ma nego iznosit na polje svoje raspu-
cane lumbarde po stoput ušutkane.
Njemu je svejedno glagolica još i da-
nas il privilegio dell" ignoranza 1! A ne
razmišlja u svojoj opakosti i strasti, da
svi oni „argumenti" što ih iznosi proti
glagolici, da
svi ti argumenti vojuju eo
ipso proti latinici. Tk i babe znadu, da
prvi liturgični ie'ik kat »ličke crkve
nije bio latinski. On je bio kašnje u-
veden. Pa kad Armenci, Kopti, Grci,
Slaveni i t. d. ne predbacuju latimko-
mu plemsnu ništa, neg > iskreno poš'uju
l »tinski jezi? jer \q liturgijom, posvećen,
mogli bi i pristiše coltura avita sliedit taj
pohvalni primjer z» onaj jezik kjimse
slufci 5 milijuna katolika i skoro 100
milijuni drugih kršćana, a koji je litur-
gijom posvećen jednako ko latinski. In~
credibile ? Ma pur vero.
#
* *
Iz Arbanasa, 20 tekućega: Poručite
obćinskomu šaralu, da ono &to smo Vam
javili živa je istina, koju mogu zasvje-
dočit i oružoici. Nekogoviće valjda peče
što nije b io nereda. Oni žele lovit u
mutnu, ali uhvamo u Boga i u našu
pravicu, da će i unapried medju nama
Arbanasima vladat fd i mir, jer i ako
smo r&zdieljeni po politici u dvie misli,
»vi amo jedn* krvi i starine i živjeti
ćemo va^cd* kao brać«, ako na&jnebudu ,
iz grada jedne proti drugim poticali, kako
he došle na veliku našu štetu dogadjalo.
Mi smo otvorili oči. Mi vidimo, da nas
stanoviti rttalijanci" (sic) rabe za se,
a oe na uhar i procvat našoj toli zapu-
štenoj varo&i.
*
* *
„Smotra" javlja, da je namjestništvo
odbilo utok proti izboru trećega tiela u
zadarskoj obćini.
$ * * *
Namjeatn'štvo je udielilo 30 f. crkvi
u Seli am za nabava crkovnih oprava.
* * *
U Dubrovniku obćina je potrošila
300.000 f. za gra 'nju kazerme. Sada
veli na elnik Gondola, da se još hoće
50.000 f., jer pr račun bio pogrie&en
fpogriešen za 50.000! Ni učenici nor-
malke ne bi tako krupno. Op. slag.)
# * #
Dr. Brešćenski i Dr. M. Amrušnijesu
kandidati obzoraško-domovinaške koa-
licije. Njihova je kandidatura oglašena
kao kandi 'atura o izvan stranaka. *
* *
Držan je u Beču obft sastanak Lloy-
dovih dioničara. G. 1895 čista dobit
iznosila je 420.434, lani samo 250.720
te prema tomu, dočim je g. 1895 svaki
dioničar dobio 21 t. po dionici, lani
samo f. 10.
• Primismo žicom iz Zagreba, da je u
ponedjeljak 17 ovoga vrli svećenik Bare
Poparić iz N vcga kod Trogira polužio
na ondjefcnjem sveuč lištu profesorski
izpit iz zemliopisa i povieati s odličnim
uspiehom. Rodoljubnom i u enom Don
Bari jaaša najsrdačnija čestitanja ! #
* *
«... Na 18 tek- zastupnik Biaakini upitao
je ministra pravde, je^li ncti poznato,
da sudbenim dnevničatim UF Dalmaciji
nisu na 1 travnja ove godine p-yišene
plaće za 10°10 u smislu ministarske
okružnice 5 listopada 1896, ko Sto su
drugdje povišene dapače, da sudbenim
dnevničarim u Z*dru, od 1 svibnja, bi
produbena radnja od 7 na 8 sati na dan?
Misli li ministar udmah odrediti, da ta
neopravdana iznimka za Dalmaciju
prestane?
Prošle nedjelje sklonio se Stjepan
Bagić, ladjar kod Franje Gamiršeka,
pred olujom, koja je toga dana biesnila,
ped brest u Sumi Blatima fu Banovini)
Kad li od jedared udari grom u brest,
te je tora zgodom Bagiću razderao še-
šir od otrag, košulju, hlače, obojke i
odbio ko nad opanka, a da se njemu
ništa nije dogodilo.
# * *
Novi kod Trogira, 18 svibnja. Danas
u 3 sata pos. podne usrećio nas je svo-.
jim posjetom Vrhbosanski Metropolita
presv. Štadler. Došao je u pratnji Mon-
sign. Bulina i jednog dominikanca. Sva
ova tri sela bijahu okideaa zastavama, a
čim je visoki gost stupio na naše ze-
mljište, sva zvona veselo zaslavise. Pri-
čekao ga je Načelnik, naš kanonik-
žopnik, župnici i staroselski i štafilički
i ostali svećenici uz veliko mnoštvo
puka. Grehota, da ja bio rabotni dan.
Nu ipak mnogi naši težaci čuvši sla-
vljenje zvona odmah dojuriše iz polja
da vide premilog nadbiskupa. Poslie
nego je obašao sve tri crkve i mjesta
morao je odputovati za Trogir. Na o
bali, pokle se ]e izljubio sa ž ipniciro,
načelnikom i ostalim ukrcao se je u
ka;ič da dodje do posebnoga parohroda,
koga mu financ. vlast dala na razpolože-
nje. Kad se je ukrcao, digao je presvietli
svoju posvećenu desnicu i blag-slovio
puk tronut ko iz jednoga grla klicaše:
Sbogom dobri biskupe, Živio, dobar
put !
Presvietli S'adler u ovo malo vreme-
na, što je kod nas bio svakoga je za-
čarao svojom prijaznošću i m lim po-
zdravom „Hvaljen Isus" i „Zdravi bili".
Sretan ti put, mili biskupe, t*oja u-
spomena ostat će uviek u našim srcima.
Dobri Bog ti )e dao,vkrepkog; oporavka
u dimnom Lokrumu. Želimo ti još dugi
i čestiti život na korist Crkve, za koju
neumorno radiš i mile hrvatske domo-
vine! V.
* * *
U Trpnju neki lovac ubio je u oko-
I ci tri čaglja fcanis aureus). Dva je
prodao muzejim Sarajeva i Mostara a
jednoga zadržao za se.
* * *
Uprava dalmatinskih po$ta imenovala
je Ivana Sassa svršenog realca poštan-
skim vježbenikom u Dalmaciji.
Kotarsko poglavarstvo u Benkovca
priznalo je Dru. D išanu Ivetić» iz Vr-
like pravo na slobodno vršenje liečni-
štva. * * *
U Karlovcu izabran je zastupnikom
Dr. Ivan Banjavč ć.
* * *
Vodice, 15 svibnja: Kroz dojdu/'u
sedmicu dolazi u Šibenik preavietl nad-
biskup Stadler sa mons Nakićem, te
mons. Zanoni prekida svoje dalnje pa-
stirske pohode: neće za sad u Kaprije
\ Žirja, već dneva 18^ tek. i lJrv ć-
Sepurine vr«ća se u Šibenik. Dneva
23 tek. pak bit će u Vodicam da na-
stavi svoje pastirske pohode. U Vodi-
cam zadržat će se 5-6 dana.
*
Vrlo vriedni učitelj Petar Kumčić
obielodanio je knjižicu o Kumpaniji
ili ti družbi; narodni bojni ples, što se
uzdrži medju starinskim blatskim obi-
čajima.
* *
Pišu iz Mostara: Dne 4. o. mj. bila
je u ovdašnjem franjevačkom Samo-
stanu bodianja glavna redodržavna skup-
ština, na kojoj su se zbile po samosta-
nim odnosno po župam sliedeće promje-
ne: Za gvardijana u Mostar dolazi O.
Kažimir Babić, dojakošnji župnik Ga-
bele, a na njegovo mjesto polazi za
Župnika dojakošnji gvardijan mostarski
O. Dominik Šarac; za gvardijana na
Humac Ljubu~ki dolazi 0. Dujo Oatojić,
dojakošnji župnik Bielog poha, a na
njegovo mjesto odlazi dojakošnji kate-
keta osnovne škola u Mostaru O. Al-
fonso ćirić. Za župnika u Gradniće
dolazi O. Jakov Vasiljević- iz Vitine, a
na njegovo mjesto dojakošnji .gvardijan
Humca 0. Jare Jurić. D Rakitno dolazi
dojakošnji župnik R+kitna Cvitko Do-
dig. U Šuicu odla/.i dojakošnji župnik
Gradnića O. Grgo Jovanović,.a dojako-
šnji župnik Šuice O. Leo Pandžić ide
na Široki Brig. Za katekete naimenovini
su u Mostaru: na gimnaziji 0. Franjo
Bašadur, na trgovačkoj školi 0. David
Nevistić, a na osnovnoj školi O. Đuško
Šimić, te na osnovnoj školi u Gradnićim
0. Veža. * * *
„Srbske demonštracije" Pod ovim
naslovom javljaju pištanske novine, da
je u Mehali kraj Temišvara neki Po-
pović na grčkc-iztočni prvi svibnja pri-
redio „majsko drvo" i na vrh objesio
„srbsku trobojnicu.« Magjarska policija
je drvo dala umah odstraniti, a o cie-
lom dogodj ju prijavila oblasti. Dakle
u (Jg-rskoj nije dozvoljeno izvješavati
ni srbske trjbojnice, a u Hrvata oj je,
kako zgodno opaža „Hrv. p.« na-
protiv, te naskoro, bude li koalicija
došla na vladu, ne ćemo niti imati hr-
vatske tro^ojnice, jer onda bude sve
„srbsko".
Da ova opaska'nije prećerana doka-
zaje jasno činjenica što se ćak i u iz-
bornim proglasim Domovinama čita da
ee dot čnik ako bude izabran branit u
saboru srbske želje. D daje se, doisto
rieč „opravdane", ali to je prah u oči,
jer nijednoj željoj srbskoj dok je takva
nemože opravdan > bit mjesfa u Hrvat-
skoj.
* * %
Naši „Srbi" veliki su an»iklerikalci...
kad se tiče katolika. Ne tako kad se
govori o „p avoslavnim " Onda njihov
liberalizam zakrkne. Zna svak da je
duša na uredništvu „Dubrovnika^ pop
Jovo Bučin. I „Srbski Glas" je liberalan
organ. Ali prigodom zadnje skupštine
n;eg vih sudionika predsjednikom bio
je izabran pravoslavni episkop Mi'aš.
Liberal izam proii katolicima, proti sve-
ćenicima Hrvatima, ali naprama svojim
kalugierima deviza je (kako ono pišu)
— najcrnja reakcija. Hj.
*
Javljaju iz Cjelovca, da je ondje dne
7. ov. mj. cieli dan kišilo, a onda je u
večer počelo sniežiti, te je snieg na ra-
vnici vrlo visoko napadao. U njekim
i a je mjestima namelo za metar visine.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(V. br. 38)
G. R. hoće da govori o priporje-
stima: Nikola Baretić, Propali Dvori,
Na pragu novoga doba.
I najprije u malo rieči crta nam pra-
vac romanticizma i realizma. Pri tom
on pokazuje da shvaća te dvie struje
onako kako o njima misli tko se knji-
ževnošću nije nikad ni bavio, naime doba
romant čizma je «no kad se život nije
pokazivao onakvim kakav u istinu jest,
nego onakvim kako si ga umišljao pi-
sac, dočim realizam pokazu)e čovjeka
onakvim kakav je u istinu. To je ipak
čudno htjeti su m il<> ri^Či na taj na-
čin opredieliti značenje tih dvaju veli-
kih književnih pravaca, i to sad kad
su vee t'd'ko o tom napisali Br^ndes
Taine Faguet Pelissier Bronetiere De
Sanctis i tolik > drugih. Kad tko pro-
čita samo Brande^ovo djelo pod naslo-
vom „Glavne struje književnosti IX
vieka" viditi će kako je to čudan i
zapleten pojav romantizam kod raznih
naroda i kako se taj pojav i pravac
te struje nemože nikako označiti onako
kako ga je g. R. označio.
A sad prediimo na glavniju točku,
naime na pitanje narodne književnosti.
G. R. misli da ni ljudi nijesu isti a
kamo li narodi, i da se svaki toliko
razlikuje od druga po svom mišljenju
običajima i prilikama i težnjama, da
sačinjava posve drugu osebinu, nego li
ostali narodi — Junak hrv. realistič-
kog smjera, piše g. R. mora da je posve
drugčiji od francezkog ili ruskoga, ta
prilike njegova naroda tako su razli-
čne od prilika spomenutih naroda, da
nemaju zajedničkoga ništa do li ljud-
ske naravi i onoga što iz nje iztiče, a
1 to samo u općenitosti, a u mišljenju
svom svako je različan.
Prama tomu g. R osudjuje one na$e
p;8ce koji to nemaju pred očima. On
hoće da real. roman bude ogledalo hrv.
sadašnjosti kan» povjestni roman ogle
dalo prošlosti. Pisac m>ra saći na po-
lje hrv. narodnosti pa prouči vši život
tu, značajeve, kontraste, želje, dobre i
zle strane života i rada, stvoriti pripo-
viest, koja će doista prikazivati jedan
odjel hrv. života.
To je težko ipak, kako priznaje i
•am g. R. i to jer je u nas život jedno-
ličan ali ipak naš narod pruža sa svoje
nadarenosti i bujnosti misli dovoljno
gr diva. Treba Bamo pomnog prouča-
vanja svoje okoline te i etzni na javu
istinu i tad bi pripovjest odgovarala
našoj sadašnjosti pak bi i kadra bila
da što popravi. I g. R. misli da mje-
sto onih socijalnih pokreta i misli dru-
gih naroda, što u njihovu životu po-
kreće druge smjerove javnosti i nadu
(malko nejasno) kod nas su nesretne
naše i žalosne političke prilike sa svim
svojim ratovnim posljedicama za javni
privatni i moralni život pojedinaca, či-
tavo djelovanje pojedinaca koje ovisi
samo o tome, borbe jednih, potištenost
drugih, nečasno djelovanje trećih, koji
svi pak zavlače u svoj vrtlog sav ja-
vni život u Hrvatskoj, koji je u sva-
kom kraju, gdje je druga vlada, dru-
gačije.
Evo što bi imalo po mišljenju g. R.
da dodje u hrv. roman. Politički život
je jedini vez po njemu koji bi mogao
zahvatiti sve slojeve našega naroda, te
izričito veli: »Naše današnje prilike,
nazovite jih po volji i politikom, hr-
vatstvom borbom za pravo i t. d., tek
one mogu da u sebi danas zahvate sve
prilike, čitave nizove preraznih mišljenja
i nazora. U takvim pripovjestima moći
će se obuhvatiti sav život hrvatski" —
Ovim smo kako je vidjeti došli na ve-
liko pitanje o narodnoj književnosti;
i što je narodna književnost. O prvom
se pitanju mnogo pisalo kod nas i dru-
govdje, a pred malo mjeseca u Italiji
zavrgla se polemika o tom kad je Gnoli
izdao u „Nuova Autologia" študiju pod
naslovom Nazionalitži ed arte, na koju
je napao Ojetti u Marzocco a kašnje
se u polemiku upleli i drugi kao Pi-
randello pa i Carducci.
Različite viesti.
Koliko se popušilo duhana u Austriji
g. 1896. Potrošak duhana u Austriji
svake vrsti bio ie prošle god. 93,205.869
torinta, za 3,540.587 for. više nego g.
1895. Od toga od pada 3,845.477 for. na
potrošak specialiteta. Medjj kruno-
vinama i-a prvom je mjestu ĆeSka
25,296.772 for. onda dolazi Dolnja Au-
strija 25,081.677 for, Galicija 12.046.356
for. Najviše se potrošilo t. zv. drama-
cigareta po '/a u okruglom broju
1109 milijuna komada, onda kratkih
cigara po 2 i pol nč. sa okruglih 516
milijuna, šport-cšgaretah po 1 nč. okru-
glih 417 mdijuna, portoriko-cigara po 8
i pol nvč 209 milijuna i sultan-cigareta
po 2 nvč. 208 milij ma komada. Potro-
šak „trabuka" iznosio je 41 i pol mi-
lijuna, „briunika" okruglih 37 milijnna
komad*. S^ga je potrošeno 1244 mi-
lijuna c'gara i 1995 milijnna cigareta.
Do brzo činit će se pokusi s brodom
Flindt u Danskoj, 0 kojem izumilac
kapitan Flindt misli da će plovit 92.
kilometra na sat. Da vidimo !
* *
Barun Miloš Baji^ darovao je za zi-
danje zgrade srbske velike gimnazije
u Novomsadu 100.000 for. Ovaj srbski
bogataš ucuk je kneza Milo&a i jedan
od nasljednika njegova imanja. On po-
sjeduje osim ostaloga imanja velika do-
bra u Banatu, u Tolvadiii, Velikom
Gaju, Središtu, Gadu i t. d.
Najnovije Viesti.
Grčka je vojska hametom potučena
kod Domokosa. Turska je zatim dala
nalog vojskovodjam da obustave ne-
prijateljska napadanja na grčku voj-
sku. Sultan neće, da mu nameću u-
vjete mira, nego hoće da ih sam
naznači.
#
• *
Grčka vojska Sto je pod zapovjedni-
štvom gjenerala Smolenitzkoga primila
je nalog, da se pridruži ostaloj grčkoj
vojsci. Uzmakla je i vojska kraljevića
Konstantina.
Po viestim iz Carigrada Sultan je
pristao, da se stane ugovarat za pri-
mirje. Edem paša primio je u tu
svrhu potrebite naputke, a tako i
vrhovni zapovjednik grčke vojske od
svoje vlade.
*
* *
Grčki ministar predsjednik Ralli
prieti, ako Turci neodustanu od ra-
tovanja, da će pozvat pučki ustanak
i oboražat težake. Iz Atene javljaju,
da je ova prietnja učinila utiska (bit
će, ali na koga ?! Op. slag.),
Rusko se novinstvo ruga europej-
skoj diplomaciji koja pravi fiasco za
fiascom. Sultan za nju mari kO pas
za petu nogu, Dočim diplomacija nije
htjela rat, Sultan ga je naviestio ;
sad diplomacija hoće mir. a Sultan
nastavlja rat (pustite mi nasladu ; ja
sam se prvi rugao diplomaciji. Op.
slag.).
*
* *
U francuzkom parlamentu pred-
sjednik je pokudio dominikanca 01-
liviera što je u svojoj propoviedi
pripisao nesreću u pazaru pedepsi
božjoj Zastupnici su odobravali pred-
sjedniku (klasično odobravanje! Da
mi ih je pitat, što su tim htjeli doka-
zat ? Op. slag).
* * *
U Epiru turske su se čete prima-
kle obali, kao da žele navalu. Grčke im
se dale na liepak i bile potučene.
Palo je nekoliko stotina Turaka, ali
do 2.000 Grka ostalo što mrtvih što
ranjenih (ovakih se battosta jednu za
drugom davalo samo u Abisiniji ta-
lijancim. A Grčka i It. to su dvie
jedine vlasti koje su formalno ustale
proti Sv. 0. Papi g. 1870. Ako nije
ovdje božja pedepsa, bit će slučaj,
ali svakako čudan, da yvarvari" uče
pamet dvie predstavnice dviju najkla-
sičnijih književnosti i zemalja. I samo
njih/ Op. slag.).
Nadbiskup Beneventa stožernik Di
Rende umro je na Montecassino.
*
* *
Židovski tršćansqi List liberalčina
„II Piccoloftizpovieda, da zadnja bukai
vika u cesarevinskom vieću, bila takva
kakve nije nikad došle bilo u nije-
dnom parlamentu.Urnebes je trajao
tri sata. Psovali su se kd u krčmi.
Podizali su neki zastupnici i pesti.
Sablazan je potekla od Niemaca
liberalaca, koji jer Niemci, narod
neke više pasmine, pao je tako nizko,
a jer liberalci bučili su samo za to,
da ne dadu govorit svomu političkomu
protivniku. Niemci katolici kudili su
svoje sunarodnjake radi njihova neo-
tesana i neliberalna ponašanja. Tiem
je spašena čast boljega diela njema-
čkih zastupnika.
Viečanje je cesarev. vieća bilo o-
bustavljeno do pismene prijave.
* *
U Parizu nastala je velika graja
na mužkarce, jer se obaznalo, da su
u pazaru nevitežki pače neki od njih
uprav živinski postupali prema žen-
skima. Samo se jedan čovjek odli-
kovao spasavajuć ženske a to je bio
prost čovjek, sluga koji je s toga
odlikovan od vlade. Drugi jedan spa-
sio je svoju gospodju izniev ju na
ramenima. Dobio je od obitelji 100.000
franaka nagrade. Ostali su mužki tukli
ženske i gazili preko njih da sebe
brže spase. I tako se tumači što je
poginulo samo 5 mužkih a ćak 130
ženskih.
*
* *
Naprava bazilike sv. Petra prigo-
dom kanonizacije dne 27 tek. izpasti
će veličanstveno. Potrošit će se do
milijun i pč> franaka.
* * *
))N. F- Presse" veli, da Turska misli
postavit tako težke uvjete mira, da
ih Grčka neće moć nikako prihvatit.
Velike kiše činile su da nabreknu
rumunjske rieke i ciela je južna Ru-
munjska poplavljena.
drž. sabor. Ako gospodska kuća
novelu odbije, b'iti će odmah za-
ključeno zasjedanje, a primi li ju,
biti će iza tri nedelje još jedno
glasovanje.
*
* *
„Wolifov Bureau" javlja iz
Rima: Kralj i kraljica talijanska
odlaze na poziv njemačkog cara
na 3. rujna u Hamburg, gdje će
prisustovat velikim vježbama.
U turskim krugovima se po-
govara, da knez Ferdinand namje-
rava Bugarsku proglasiti neodvisnom
kraljevinom, nu misli se, da euro
pejske vlasti neće biti sklone, da
u današnjim prilikama dopuste
akciju, koja bi opet uzbunila cieli
Balkan. Ako bi se velevlasti
ipak sklonule, Sultan će se proti
viti iz svih sila.
Govori se, da je tursko mini-
starsko vieće prihvatilo ustano-
vljene granice. Poslanici očekuju,
da će taj zaključak biti odobren,
te će se onda nastaviti dogovori
o miru Ali eto jada iz nenada.
Iz Carigrada 'javljaju: Pošto
Turska nije prihvatila strategičnu
pograničnu vrtu vojničkih atašea,
obustavljeni su dogovori izmedju
poslanika i Tevfik paše, ali
ovaj je poslanike obaviestio da
će se stvar ipak sa zadovoljstvom
velikim riešiti. Poslanici su se
zatim sastali i o svemu svoje vlade
obaviestili te ujedno im prepo-
ručali mjere, koje se imadu po-
duzeti, da se riešenje pospieši.
I
*
# *
U englezkoj dolnjoj kući izja-
vio je podtajnik parlamenta Cur-
zon, d i nebi bilo mudro sada iz-
viestiti o ugovoru s Abisinijom Gle-
de Koreje kaže Curzon, da je
mnogo godina ovisila od Kine a
sada se priklanja Rusiji Engle- !
zki trgovački interesi u Koreji
nisu znatni. Glavni interes En-
glezke je, da se Koreia uzdrži i
ostane samostalna, nadalje da se
ne sjedini territorijalno ili admi-
nistrativno s Rusijom i njezine
luke da ne budu bazom operacije,
koje bi ravnotežje u iztoku na-
rušile ili jednoj vlasti pomorsku
kontrolu u iztočnim vodama dati
mogle. Bude li se to pokušalo,
Englezka će morati braniti svoje
izterese.
Glede Armenije izjavio je Cur-
zon, da ondje vlada velika nuž-
da, nu tursko činovničtvo u spo-
razumu s europskim velevlastima
nastoji, da se stanje poboljša.
Na Kreti se je od odlazka gr-
čkih četa držanje ustaša promie-
nilo. Oni naginju, da podpunu
autonomiju i imenovanje kršćan-
skoga gouverneura više ciene.
Izborom zastupnika za skupštinu
pružaju kršćani velevlastim zna-
tno podporu. - Položaj u Kan-
diji nešto je pogibeljniji nu odno-
šaji na Kreti u obće su puno bolji.
Velevlasti nisu odustale od nije-
dne od Wojih izjava ili obveza.
U osnovi autonomije Krete nai-
me u imenovanju europskoga
gouverneura, načelu oružničtva
i progresivnom umanjivanju tur-
ske vojske, velevlasti su složne.
Europa može samo postaviti u-
vjete, pod koje se može provesti
pomirba a kršćanim se onda ima
prepustiti, da ju sami provedu.
Novi kod Trogira, 22 srpnja.
Na 18 o. mj. u večer premiau u Go-
spođicu naš obćinski liečnik Dr. Jozo
Benevoli rodom iz Makarske. Neprebo-
ljiva bolest podgrizala je već od više
godina njegovo zdravlje, dok mu ga
svega napokon nije podgrizla, i tim ga
strovalila u hladni grob. Još nije bio
navršio ni 35.tu godinu svoga života, u
najboljoj muževnoj snazi, u bujnosti svoje
mladosti, ostavio je ovaj sviet i pošao
uživati drugi bolji i vječni. Na 20 bio
mu je liep sprovod u Kaštel Staromu,
gdje je pokojnik ovo zadnje viieme sta-
novao i umrao, Prisustvovali su učenici
i učenice pufeke škole, liepa kita naših
djevojaka, članovi „Hrvatske čitaonice",
kojoj je pokojnik bio drugom; „Poljo-
djelsko društvo", odjel financijalne s-ia-
ža, žandari i obćinsko upraviteljstvo.
Oko liesa stupali su 4 liečnika i držali
kite, a opet do njih 6 djevo,aka. Bilo je
mnogo vienaca, izmedju kojih odliko-
vahu se onaj splitskih li čnika, obite-
lji Š imetin, kaštelanskih Hrvata, i dru
gih sudrugova i prijatelja. Prisustvovali
su sprovodu i svi skor) kaštelauski sve-
ćenici. Kad je mrtvo tieloposlie crkve-
nog opiela prispjelo na mjesto, odakle
su ga morali ponieti u grobište sv. Ni-
kole, prvi izreče ganutljivi govor Dr.
BuiA, liečnik u Spljetu. Duboko dirnut
reče da je ovo druga rana koja nam
»e na srcu otvara, dok još niesmo ni
zaboravili smrt pok. našeg načelnika i
liečnika. Dra. Cege. Orisa u kratko ži-
vot pokojnika, te njegove borbe i pat-
nje kroz vrieme nauka Osob to iztakne
njegovu zaslugu oko ustanovljenja da-
našnjeg društva „Zvonimir" u Beču.
Preporuci milom pokojniku, da se moli
kod Svemogućega za svoj mukotrpni
hrvatski narod, koji ovako razciepan i
razdružen od ostale braće trpi i strada.
Na koncu uzklikne Slava, na što sav
prisitan puk zavapi iz doa bolne duše:
Slava Dr. Jozi Benevolu ! Zatim je go-
vorio Fiacek i op sa > u svom go-
voru krieposti i vrline pnkojnika i nje-
govo dobro srce i njegovu požrtvovnost.
Suze ovoga naroda, reče, koji te je d >-
vle dopratio bit će ti tvrdjim spomeni-
kom od mjedi. Pošto svi opet kliknuše
Slava, tielo prenesoae u grobište i pod
doše majci zemlji. I tim se bolno raz-
stadosmo s milim pokojnikom. Sva tri
sela ove obline žale ga i oplakuju, jer
je bio vriedan i dobar za naš narod.
Osobito je inuo plemenito srce prama
siromasim. Bio je pravi Hrvat i ljubio
zanosom svoju hrp. domovinu. U dr.ištvu
je bio dobar drug i pouz lan prijatalj.
Ljubljeni naš Jozo! Prestao si trpiti i
p ititi na ovoj zemlji. Gospodin te je
pozvao u vječno veselje i tako dokon
čao tvoje muke i boli. Moli za nas pred
priestoljem Presvetoga Trojstva, a i mi
te nećemo nigda zaboraviti. Tvoja u-
spomena ostat će uviek mila i draga,
a srcima tvojih kaštelana, kojima si ho-
tio dobra i kojima si cielio rane i bo-
lesti zemaljskoga života. Pozivaj u miru
vriedni naš Dre. Plemenita tvoja duša
nauživala se rajskog veselja 1
V.
* * *
Kako iz Biograda javljaju srb-
ski kralj odlazi, kad se skupština
zaključi, wa majkom, kraljicom
Natalijom u Karlove vari, gdje
će proboraviti četiri nedelje. Kra-
ljica otići će u Biaritz, gdje će
ju sin iza boravka u Karlovim
varima posjetiti i ostati kod nje
dvie nedjelje.
Domaće Viesti.
Presvietli gosp. nadbiskup vrhbosan-
ski dr. Josip Stadler, koji je sa neko-
licinom hodočastnika, kako amo javili,
iz Loreta bio otišo u Rito, vratio se je u
Sarajevo.
*
* *
Kako su velečastni katehete do sada
svake, godine držali svoj katehetski
sastanak, tako će ga držati i ove godi-
ne. Sastanak bit će u Sarajevu na 22.
kolovoza u 5 sati poslie podne, i trajat
će do 24. uključivo. Tono prigodom mo
ći će, tko bude želio, i duh vnim vjež-
bama prisustovati, što ih je presvj. gosp.
nadbiskup vrhbosanski za svoj domaći
kler upriličio. Željeti bi bilo, da gospoda
katehete u što većem broju dodju na
taj sastanak; a željeti bi bilo, da do-
dju i druga gospoda svećenici iz Hrvat-
ske, Slavonije i Dalmacije, napose oni,
koji su bliži Bosne. Za stan i hranu se
pobrinulo, a put ne će puno stojati.
knjigu biskupu Flappa o glagolici „Na-
fia Sloga" opaža; Nama nije poznato
niSta, da bi bio presvj. g. biskup Plapp
napisao ili izdao pod svojim imenom
kakovu knjigu o glagolici, pak držimo,
da bijaše možda poslana sv. Stolić ka-
kva črčkarija nezrele Salate (poznato je
na koga smiera).
Prigodom slavlja na čast sv. Križa
na Otoku (Badiai kod Korčule, vlč. IX
Frano Jerićevie izpjevao je po pučku
liepu i vrlo zgodnu pjesmu od skoro
700 stihova. Vlč- i zaslužni gvardijan
O. Kažimir Jurič, koji ae je toli revno
zauzeo za kapelu i svečani obhod, po
brinuo se je takodjer, da predhvaljenu
pjesmu obielodani, žtnmpom, kao uspo-
menu dana 26 srpnja. Pohvalno!
#
# *
Sad kad je ukinuta gimnazija u Ce-
lju vlada je zajamčila 12.000 f vanre-
dnog kredita za pokriće troškova (,,do-
po la morte un panibrodo") *
* *
U subotu u jutro odputovali su i do-
mobranci preko Spljeta u Sinj na vjež-
be. Na 29 tek. dolazi nadv. Rajnor,
da ih pregleda.
* #
Novine već pronose ime novoga go-
ričkoga nadbiskupa spominjuć mra. Gla-
vinu, ali viest je bez sumnje preuranjena,
jer nijesu još po svoj prilici dogovori
ni počeli.
* »
Dva vrla manastirska momka Toma
Parać i Fraujo Jurić u Visovcu spasili
su trojicu težaka na Krci od neizbje-
živa utopa, jer ladja kojom su se pre-
važali preko rieke puštila vodu i bila
počela tonut kad su bili već daleko od
kraja.
*
# #
„Obzor" predvidja žestok sukob iz-
medju narodnjak«, i vlade radi tali an-
jansk« škole u Spljetu. „Jedinstvo" u
to vjeruje, ali drži, da bi sukob bio
žesć kad bi Hrvat' bili složni. Znamo
kam ) smiera ,,J-W, ali je opazka beda
sta. Jer i spljetski kanjci znadu, da u
ov< m pitanju neće biti nesloge medju
Hrvatim, nego samo^ u slučaju ako
se „Obzorovo" „proročanstvo" ne obi
stini. Ka no pače srjaće da bi Hrvati
raznih polit, stranaka'bili složni u poslu
adrese etc. kako ce bit aložai glede tali-
janske škole u Spletu, ali tu se o slozi
ne govori. S toga 83 bojimo, ako i bude
„sukoba", bit će ga po svoj prilici ad
usum Delphini, da se pokrije uzmak na
drugim, važnijim crtama. Ustani rječita
uspomeno o talijunskoj školi u Trogiru
i zbori ! P.
„Smotra" hvali zauzetnog lučkog po-
glavara Kovačevića, jer u kratko vrie
me njegovim nastojanjem pomorska
vlada izvela je puno ra^ja u Zadru i
okolici. Sad se baš grade u Zadru dva
mosta na novoj obali a nije nego malo,
da je dogradjen jedan lukobran i na-
pravliena obala na Brodarici. I Ugljanci
blagodare pom. poglavaru, ier im je
priskrbio dva mosta (u Sušici i Soli-
nam) koji su im na veliku oblakšicu i
korist.
Ravnateljstvo lošinjskoga parobroda
„ITlink" objavilo je ovih dana, da će
u svojoj liniji Trst Lošinj Mdi-Sibenik
ticati takodjer svaki drugi četvrtak otok
Unie i Sušak, a na povratku nedjeljom
jutro.
*
* *
U Dvaram otvara se poštanski ured
sa tronedjelnim obćenjem sa Imotskom,
Zagvozdom, Katunim i Makarskom. *
* *
G. namjestnik potvrdio je imenova-
nje g. Ivana Krst. Dra. Fontane pl. Val-
palinskoga kao predsjednika, a g. Vin-
ka Mattiazze kao predsj. zamjenika za
kotarsku gospodarsku zadrugu u Sibe-
* * #
Po viestim iz Zagreba preko Rima,
d' znajemo, da je preuzv. prag. nadbi>
skup Dr. Posilović odlučio povjeriti 00
Isusovcima dva nadb skupska odgojili-
sta u Zagrebu. Jedan od tih zavoda
već postoji, a drugi će ee ustanovit do
brzo pomoću Haulikove zaklade, za onu
mladež koja sa misli posvetit svećeni
čkom stališu.
*
# *
Odnosno na viest „Jedinstva", da je
Stož. RampolU odbio a limine neku
niku
* * *
Gosp dr. Mile Starčević ponudio je
družtvu sv. Ćirila i Metoda u Istri dom,
što g* je stranka prava gradila u po-
čast svomu blagopokojnom vodji.
Gosp. dr. Dinko Fitezić, predsjednik
dr ižtva sv. Cirila i Metoda, atigao je u
Zagreb, da to pitanje prouči, i kako
doznajemo družtvo će „Dom" primiti i
ujedno pozvati narod, da doprinose to-
liko, koliko je potrebno za pregradnje.
crkvica, u kojoj će se služiti svake
nedjelje i blagdana sv. misa. Neki dan
obavio je posvetu kapelice korenički
župnik g. Petar Mažuranić u prisutnosti
mnogobrojna obćinstva.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(v. br. 56)
G. R. se osvrće u svom članku i na
pri po viest izdanu od Matice pod na-
slovom Na pragu novoga doba. Najprije
g. R. nam crta u mulo redaka kulturne
i političke prilike u J3osni. Primjetbe
su vrlo zgodne i n-i svom mjesta, te
zbilja svatko tko pročita Osman-Azizo-
ve pripoviesti mora doć do takvih pri-
mjetaba o življenju Muham^dovaca u
Bosni. Zato g. R. i hvali dva mlada
pisca što nastoje na svaki način sprija-
teljiti s novim vremenom i mišljenjem
muhamedovce, te misli da se njihove
pripoviesti mogu brojiti ako i ne me-
dju najljepše a ono svakako medju naj-
poučnije i najkoristnije. I ja sam tu s
njime ali da pravo rečem, ja bih želio
da pisci budu ne samo koristovali svo-
jim muhamedovcima, već bih i želio da
budu na ures hrv. knjizi, te da budu
prvi muhamedovski hrvati koji će sve-
zat hrvatskoj knjizi taj elemenat, koji
će s vremenom za stalno svojim rad-
njama obogatit našu knjigu.
Zato ja sam osobitim marom pratio
rad tih deaju pisaca.." željom da na
djem u njem barem nešto što daje slu-
tit na dobro i podržava nadu da će hrv.
knjiga u njima steći dva vriedna po-
bornika. I u istinu po dosadašnjem ra-
du čovjek može gojit liepe nade. Do
pisaca je da jih ostvare pomnim i uz-
trajnim proučavanjem vrstnih djela u
struci što su odabrali. Evo zašto iznim-
no ću govoreć o njima baviti se i nji-
hovim djelom „Bez Nade", da se bolje
upoznadu njihove mahne i njihove vr-
line ili bar dobra svojstva . . . Kad
uzmeš u ruke pripovjest iz Mostarskog
života „Bez Nade" to opažaš iza či-
tanja prvih stranica već da pisci su
proučili domaće naše pisce više neg tu-
dje. te da su jim i naši pisci osobito
stariji uzorom. Nevaram li ee oni su
najviše pod uplivom Šenoe, Vodopića
Ljubiše a valjda i Miličevića i Šapča-
nina. To se opaža već po opisima ko-
jim počimaju prva poglavlja. Opisi su
ti dugi, onako izvedeni kako su naši
stariji neki pisci od Manzonia naučili.
Samo pisci htjeli bi po propisima mo-
dernije realističke škole da jim ti op si
budu nekako točniji i detaljirani a pri
tom opis jim više puta gubi ono nešto
umjetničkog sto mu podava vriednost, te
postane nešto suhoparna i nekakav Bkup
neznatnih detalja i sitnica koje zajedno
ne skladaju se u krasnu harmoničnu
cjelinu, veo sve skupa izgledaju kao ne-
kakav sag od sto krpa i prikrpina ko-
jekako uadovezanih ili nadokrpanih, ta-
ko da iz opisa ne izbija ti cjelokupna
slika, jer preveć na se svraćaju pažnju
pojedini detalji i pojedina sitnice na u-
štrb cjelokupnog utiske i dojma.
Pri početku pripovjesti uz tu mahnu
nadješ i pravu vještinu u izvadjanju
dijaloga. Dijalog u istinu je prost, fin
narodan i umjeren. Fraza te ne ubijaju
jer jih pisci ne nagomilaju preveć, ka-
ko to čine drugi neki pisci koji hoće
da pučki život nam prikažu, a opet je
govor proniknut pravim narodnim du-
hom, te je odmah vidjet da naši pisci
poznaju dobro sviet kojim se bave, da
mu poznaju ćud, narav i govor, a to je
možda najglavnija stvar za pripovje-
dača.
Različite viesti
gom. U sredini saga ležala je jabuka.
Poslanici su se začudjeno pogledali. Sa-
da je Petar izrazio Želju, da tkogod od-
nese jabuku, a da ne stane nogimi na
sag. Englezki poslanik je htio jabuku
udicom dohvatiti, njemački batinom, a
francezki užetom. Ali Petar.je rekao, da
se mora jabuka uprav rukam uhvatiti.
Kad su poslanici izjavili, da je to ne-
moguće, primio je Petar za jedan o-
krajak saga, te ga tako dugo motao
dok nije do^ao do jabuke, i onda ja u-
ze „Kako sam jedini od vas svih do-
bio jabuku u svoje ruke", rekao je Pe-
tar, „tako ću i u buduće svoje nepri-
jatelje dobiti u svoje ruke".
# * *
Kako javlja glasilo družtva za ure
djenje Plitvičkih jezera, sagradjena je
uz družtveni hotel na jezeru privremena
Brzojavljaju iz Kristianije:
da je kod Soevde uhvaćen golub
pismonoša, koji je naliovojnozi
imao srebreni prsten, a na lievom
krilu nosio oznaku: „Sjeverni
pol 142, W. 47-62u Je li to znak
od Andreea i što znači? Sumnja
se, da je po sriedi mistifikacija,
jer Andreovi golubovi imadu zna-
kove. Nu dolazi druga brzojav-
ka, rek' bi vjerovatna, koja ka-
že, da je golub donio viest,^ da
je vjetar okrenuo i da zrakoplov,
ne vidjev stožer, leti put Aliaske u
Americi.
Nadbiskup Milinović putujuć
u Rogatac prošo je kroz Za-
greb. Tršćanske Novine sta-
vljaju ovo putovanje u savez sa
t. zv. „agitazione insistenta delV e-
piscopato croato-bosniaco-dalmato in
favore della liturgia slava nekepro-
vincie meridionaliu Tko nezna
da preuzv. Milinović putuje sva-
ke godine u Rogatac, može vje-
rovat što hoće.
Zagrebačke Hrvatice grčko —
iztočne vjere (one se zovu n£rp-
kmjeu) upravile sti jprošnju na
karlovički kongres, da im osnuje
srpsku žensku konfesijonalnu
školu u Zagrebu.
*
* *
„Wolffov Bureau" javlja iz
Carigrada: Porta je dala izjavu,
koju su tražiti poslanic', da prihvaća
granicu prava Tesaliji, koju su
predložili vojnički attachši po-
slanicima.
*
* *
Na Kreti vlada podpuna anar-
kija. Ubojstva, kradje, paleži to
je neprestano na dnevnom redu
(a velike vlasti?)
*
* *
Tri vojnika, kupajuć se u Kupi
kod Karlovca zaniela ih voda i
utopili se.
češki se sabor sastaje počet-
kom rujna, da zakonom uredrpi-
tanje o službenom jeziku u onoj
kraljevini.
*
* *
U Budimpešti kola viest, da
je ruski car darovao Srbiji 40 <$0
pušaka i 25 milijuna naboja. (Ovo
liepo sklada sa zajmom od 9
milijuna franaka u ratne sv£iie.
Srbija hoće da se spremi.). Y #
•Sj
Petrova jabuka i Kolumbovo jaje. Pri-
ča o Kolumbovu jajetu svakomu je po-
znat*. Manje poznata je slična prifca o
jabuci Petra Velikoga. Pred rusko šved-
ski rat pozvao je Petar sve poslanike
na dvor. Kad su došli pozvao ih je u
veliku dvoranu, koja je bila pokrita sa-
*
Iz Alaske u Sjev Americi pri -
poviedaju čudesa o našastim ala-
tnim rudama. Bogatije su nego
nekadašnje kalifornijske. Na ti
suće ljudi seli onamo. Osnovao
se nov grad Dawson, koji broji
jur 4.000 stanovnika.
•) II Piccolo, 25 srp.
Ođpisi „Kat. Dalm.a
Č. g, D. F. J. — Dicmo — Naručenu
maticu odpremismo Vam odmah ju-
čer. Srd. odpozdrav' Gena f. 4:30,