Veritatem facicntes in charitate,
crescamus in illo p,>r omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
XzrLod.1 -u. i -u. Oet^rrta-lfs:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in díes alacñter opcram Vestram impensuros in tuenđa salutari Ecclesíse doctrina ammisque in
lleUgionis amo re et in verae lidei professione roborandis,... (Pío IX. u pcivinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocÁm Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito: 11
Si quia Cathedrae Petri jungitur, {
meua eat.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dan.
Uvjeti Bredbroibe: _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostalo] carevini 8 fior. Tko zaostane 8 predpiatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go-
dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbro¡nikom i za nastajuću godinu. - Predbroibe'i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
Uredništvo. — Uvratbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani uz veoina uizku cienu. Svaki broj naj^se 10 »ovčica. Rukopisi se ne vraćaju.
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na
Šr. ^d^eajelJnJJk Í30 Lipnja. 1QQ7. O-od- ZSZTTXIX
Mladenačko slavlje.
Književno družtvo „Sbor duhovne mla-
deži zagrebačke* slavilo, je kako čitate-
ljim poznato, petdesetgodišnjicu svoga knji-
ževnoga rada. Kad su ne za preporoda
naše knjige okd godine 1835. digli dični
pobornici za naš napredak, kad su va-
treni i gorljivi naši rodoljubi zasadili drvo,
koje je do danas toli liepo ponaraslo,
nije ni naša duhovna mladež ostala pre-
krštenih ruku. Sveobče oduševljenje, koje
je zavladalo za našu knjigu, povuklo je
za sobom i duhovnu m.adež, koja se sa-
vila u kičeno kolo, da i ona doprinese
svoju grešlju na oltar domovine. Ne, nije
to grešlja, to je zlatan novac, kako isti-
uito kaže „Hrvatska", na koji može du-
hovna mladež pokazati ponosom. Malima
sredstvima, ali ko pčela marljivo i uz-
trajno, polagano ali sigurno stupala je
duhovna mladež na obranbenom putu,
koji je s početka bio trnovit, strm i mu-
čan; ali doskora se put izravnao, trnja
ne stalo i duhovna mladež može radostno
uzkliknuti, pokazujući na pregršt bujnoga
i mirisnoga cvieća, koje je na njezinom
vrtu naraslo i kojim je ona obdarila svoj
hrvatski narod. Nije ovdje mjesto, da na-
brojimo sve one knjižice, koje, je „sbor"
u narod razturio budi da su pretočene
iz drugih jezika, budi izvorne hrvatske,
nije ovdje mjesto ni tomu, da iztaknemo,
koliko je rodoljublje pokazala duhovna
mladež u tamno doba našega književnoga
i narodnjega preporoda, sve to objavit
će nara danas sutra poviest, koja bi bila
doista nuždna, da razjasni premalo po-
znate godine tadašnjega grozničavoga rada.
Svečanosti prisustvovale su mnoge
odlične ličnosti: tako biskup Gašparić,
načelnik grada Zagreba dvorski i mini-
sterijalni savjetnik N. Badovinac, knji-
ževnik i tajnik zem. vlade Eugen Tomić,
naši pjesnici Trnski i Harambašić. preč.
gg. kanonici prvost. kaptola, više sveu-
čilištnih profesora s rektorom velem. g.
dr. Fr. Vrbanićem, mnogobrojni odli-
čni i vrlo štovani gradjani, mnogi sve-
ćenici van Zagreba, te duhovna mladež
sjemeništa, koli i franjevački bogoslovi,
te dr.
Poslie službe božje bila je svečana
sjednica pod predsiedaujem sadanjega po-
krovitelja družtva sveučilišt. rektora i
kanonika, preč. gosp. J. Vrevca, koji drža
shodan govor.
Nakon toga su pročitala čč. gg. bo-
goslovi Franjo Matošić blagajničko, a J.
Vuković knjižničarsko izvješće, koje ćemo
naknadno donieti.
Po3lie svečane sjednice sliedio je ma-
• tinće, kojim ja ravnao gosp. Gjuro Ei-
senhuth, a sudjelovao mu iz naklonosti
t. Tercuzzi. Nekoje točke matineea, po-
praćene biše burnim pljeskanjam, poimence:
Zajčev slavospjev", Eisenhutov ,San4N i
. Zajčeva »Domovina naša", koje je od-
pjevalo kleričko pjev. družtvo ,Vienac".
' No pravi je urnebes pleskauja i pravom
zaslužio bogoslov g. Vračić, koji je be-
- sjedio proslov, sastavljen od Ivana viteza
Trnskoga; riedko je prilike u toli mlada
čovjeka čuti takov stalan, zvučan i ob-
sežan organ i naći toli savršenu mimiku
i okretnost u naglasu svake besjede, te
ta svojstva već 'danas opravdavaju nadu
u gotova besjednika. Svečanost završena
je -u večer predstavom „Sakriveni dra-
gulj" od kanonika Wisemana, kojoj je
svaki prizor napose bio popraćen pljeskom.
Poslije predstave zadovoljno je jamačno
svaki ostavio sjemeništne zidine, razsvie-
tljeue na svršetku bengalskom vatrom,
želeći da „Sbor" u neprestanom sjećanju
na svoju prošlost i tamne za onda oblake
na hrvatskom obzorju doživi i stogodišnjicu
pa da može i onda na svoj petdesetgo-
dišnji rad na književom polju i polju na-
rodnje sviesti pokazati onim ponosom,
kojim pokazuje danas.
Izabrani zastupnici
Do 17 tek. izbori u Hrvatskoj dali su
sliedeći rezultat:
iStranka prava
Dr. Ante Starčević
Erazmo Barčić
Fran Folnegović
Andrija Valušnik
Dr. .Ivan Banjavčić
Mile Turkalj
Makso Lončarević
Gjuro bar. Rukavina
Dragutin Pisačić
Neodvisna
Ivan Mažuranić
Dr. Vatroslav Brlić
Petar Bučar
Dr. Franjo Marković
Tito Ožegović
Dr. Franjo Vrbanić
Marko Bahovac
Čabar.
Krasica.
Senj.
Delnice.
Karlovac.
Slunj.
Oriovac.
Koprivnica.
Sv. Križ. .
stranka:
Novi.
Brod.
Švarča.
Križevci.
Sv. Ivan Zelina.
Vinkovci.
Samobor.
Središnja stranka:
Nikola Šipuš Sisak.
Milan Stanković PlaŠki.
Izvan stranalcd:
Dr. Josip Frank Popovača.
Ladislavgrof Pejačević Našice.
T. sv. narodna stranka:
Stevan Popović
Josip Miškatović
Oto pl. Pavleković
Gjuro Gjurković
Pajo Arsenić
Stjepan Barlović
Koloman pl. Beđeković
Koloman pl. Beđeković
Antun Binicki
Nikola pl. Crnkovich
Lazo Davidović
Gjuro Dedović
Dr. Aleksa Egersdorfer
Jakob grof Eltz
Hinko pl. Francisci
Hinko pl. Francisci
Vaso Gjurgjević
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Mirko Hrvat
Aladar grof Jauković
Mirko pl. Josipović
Gejza pl. Josipović
A. grof Khuen-Belasi
Stj. pl. Kiepach
Oskar Kiš
.Oktavijaa Klemeačić'
Vjekoslav Klein
• Vjekoslav Klein
Makso Kolarić
Dane Kovačević
Gjuro Krestić
Vaso Kritovac
Dr. Iso Krš oj a vi
Svetozar pl. Kuševič
Dr. Marko Lončarić
Franjo Magjarek
Petar Mandić
Andrija pl. Marković
Morović.
Dvor.
Banija.
Dalja.
Ilok.
Vuka.
Varaždin I.
Rasi nj a,
Perušić.
Kloštar.
Garešnica.
Novska.
Doluja Bistra.
Vukovar.
Jaska.
Ivanec.
Irig.
Karlovčić.
Sotin.
Djakovo.
Suhopolje.
Varaždin II,
Vinica. •
.Virginmost.
Krapiua.
Zlatar.
Sela.
Novagradiška.
Srb.
Petrinja.
Karlobag.
Osiek II.
Ruma.
Bošnjaci.
Kutjevo.
Slatina.
Pregrada.
Lovinac.
Križ.
Dr. Martin Matimći''"Virje.
Atanasija Meić Grdjevac.
Toso Miković Bobota.
Dr. Mirko Mikulčić Glina. •
Giro pl. Mikelić Mitiovica.
Dr. Rudolf Mindssenty Gjurmauec.
Koloman pl.. Mixich VaraŽd. Toplice.
Panajot Morfy Zemun.
Aleksa pl. Nikoiić Sv. Ivan-Žabno.
Dr. Vladimir Nikoiić " Stara Pazuva.
Špiro Brcković Vel. Raven.
Pajo Nović Erdevik.
Vaso Pauković Brlog..
Armin Pavić Vilić-selo.
Dr. Matija Pavelić Peteranee. ,
Stanco Rašić Veljun.
Makso Rosenberg Belovar.
Josip pl. RukaVina Otočac.
Vinko Seitz ' Velika Gorica.
Mate Sladović . Netretić.
Petar Sliepčević Sunja,
Košta Sliepčević Maja.
Dr. Franjo Spevec Virovitica.
Dr. Stjepan Spevec Gospić.
Dane Stanković • Karlovci.
Dane Stanković . Petrovoselo
Jovan S teko vić Trojstvo
Ferdo Šaj Sesvele;
Jovan Šević ' Dobrinci.
Filip Taler Požega.
Milan pl. Tanhofer Čazma.
Vjekoslav Tukeri Daruvar.
Ljud. pl. Vukotinović Ludbreg.
Dr. Stjepan Vučetić Ogulin.
Miloš Zec Pakrac.
Ante Ziudi Miholjac.
V. Itlinger Osiek II.
Dane Stanković Zagreb, I. kotar. ,
Dr. L. Sram „ JI. kotar.
Ivan Krapec „ III. kotar.
Obustavljeni izbori:
Milan Pavlović (str. prav.) Brinj.
Josip Gržanić (str. prav.) Ivanić.
Prepomi izbori:
Gjuro Jakčiu (str. prav.) Sv. Nedjelja.
Ivan Stucin (str. prav.) Kostajnica.
Izbor odgodjen:
U Ozlju, gdje će biti izbor na, 21 o. raj.
Listovi prijatelju o našem nieltii;
XXI.
Moj dragi Teofile!
Svi proroci počimljući od Mojsije,
proričuć strahovitu pedepsu kojom će
bit prisiljen Gospod jednom da pedepše
svoj puk, vele: „da će izginuti jer nehti
pametovati, i razmišljati djelovanja Bo-
žija". No pazi Teofile, kako ti navedoh
u IX. listu, sve što se je dogodilo puku
izraelskomu, jesu za njega ugledi bili, a
napisauo je za nauku puka kršćanskoga;
te- kako ovaj nesretni puk, puštajući se
zavesti od paklene farizejske sljedbe,
dopre do najstrahovitijeg zločinstva, kako
veli s; Petar „da ubi Tvorca svojega
života", ali to iz neznanja; tako i kršćan-
ski puk, uprav puk Božiji blagoslovjeno
sjeme Abrahamovo, puštajući se ovog
devetnaestog vieka zavoditi od framasun-
ske zadruge, 'pada u neznanje, koje mora
da ga do propasti dovede, kako i tužnog
Izraela. Svaka razborita duša, zadube li
se i za malo- u razmišljapje groznog do-
godjaja koji iz neznanja počiuiše izne-
vjereni Izraelićani, nemože s manje, a da
nevidi u njem strašnu pedepsu uvriedjena
božanstva; jer onako i ono]jJyi.ji
i. < - - -
nje pameti, i otvrdnuće srca, kako se
igda može iznaći u ljudskoj duši, ako se
neuzme da je to zadostojala kao u pe-
depsu svojih zločinstva i bezakonja? Da,
pedepsa je Gospoda navieštena malo ne
po ustijuh svieh proroka, a naosob od
Isaije,(G. VI) veleć: „Ušima će čuti, a
neće razumjeti, očima će gledati a neće
vidjeti" ; na koje rieči oslanjajući se s.
Mato apostol nesretne svoje suuarodnike
opisa ovako: „Oči su svoje zatvorili da
nevide, uši da nečuju, srce da nerazu-
miju, i- neobrate se Gospodu da ih iz-
cieli" (S. M. G. XIII. 15).
Nije druge Teofile, sudac kojemu pre-
dadoše Isusa da ga sudi izpovidi pred
svim svietom wda ga pravedna nahodi"
i hoće da sav sviet i svi narodi do vieka
budu znat, da sami Židovi Gospodu i
cielome svietu odgovorni su za proliće
te nevine i pravedne krvi veleći im : „ne-
grešam sam ja u prolićp krvi ovoga
pravednika; vi ćete vidjeti. (Mat. G.
XXVII. 24).
Na ovako .sjajuo, i nepobitno očitova-
nje pravednosti, i nevinosti'Isusove, puk
žudioski, dakako nagovoren od Farizeja,
što odvraća sudcu? Evo što: „Krv nje-
gova na nas i na djecu našu" !!! Može
li se Teofile dati strahovitijega zaslie-
pjenja od ovoga? Jeli moguće iznaći kroz
sve vjekove do danas da ikakav drugi
narod zazva. na se i na svoju djecu, veću
i grozniju pedepsu do ove? Ali ono što
za najveće označuje strašno zasliepjenje
jest, da ovaj nesretni puk tako bi zave-
den, i toliko iznevjeren od paklene sljedbe
bezvjeraca, da je držao, i sudio, kako
evo kroz 19 vjekova sudi i drži: da uz-
smrćenjem Isusa, i njegovieh vjernih na-
sljednika slavi Gospoda Boga ! Nas pra-
vovjernike ovo nimalo neiznenadjuje; jer
Isus točno i bistro prikori farizeje, da
ga istu pogubit, a to erbo im istinu
kaže (V. Iv. G. VIII. 40) te naviesti da
će progoniti i ubijati i one koje im on
bude pošiljati, da tako na njih pade sva
krv pravedna prolivena na zemlji od krvi
Abela pravednoga do krvi Zakarije ko-
jega ubiše nredju crkvom i olarom (V.
Mat. G. XXIII. 34. 35). Poviest deve-
tnaest vjekova jasno svjedoči; da Židovi
progoniše i ubijaše vjerno nasljednike
Isukrstove; i da su i dan današnji žedni
kršćanske krvi očito je: er i nehote, ja-
vni Listovi židovskih rabina, kao na pri-
mjer „Archives Israelites" koji u Parizu
izlazi na svjetlost, daju na znanje, gdje
Židovi mogu nabaviti za njihove velike
blagdane hljeba i vina Cašer — to jest
obredovna u kojem mora po obredu da
bude kršćanske krvi. Ovo je zasvjedočeno
nepobitnim parnicam koje biše povedeno
i u Trentu XV. vieka; i u Damasku, i
u Alesandriji misirskoj ovoga vieka, i u
Ugarskoj Tisza-Eszlar godine 1882 usljed
uzsmrćenja Ester Solymossy. Zaludu se
silovali Židovi sa njihovom framasunskom
zadrugom nijekati ovu istinu, ona je ne-
pobitna i sjaje kao sunce na nebu.
Tvoj vjeroljub.
n yi o é
-
Slavenska liturgija.
Ideja slavenske liturgije raEširila seje
po svem slavenskom katoličkom svietu,
trm više, što se je činilo, da papa Lav
XIII. nije istoj protivan, dapače da stupa
u tom pitanju tragom pape Lava Velikoga
i Grgura Velikoga, koji su uvidjeli zna-
menitost narodnoga značaja u crkvi, te
ga s toga i pomagali. Pravi izraz našla
je ta ideja u Češkoj, poimence u pražkoj
nadbiskupiji. Kad je papa Lav XIII. do-
zvolio crnogorskirfi katol'icim slavenska
bogoslužje, pozdravilo je taj korak upio-*
ške sve češko rodoljubno novinstvo, p%
nazrievajući u slavenskoj liturgiji spas
slaveua, očuvanje njihovo samostalnosti
naprema Germanim, te najmoćniju kariku
slaveuske uzajamuosti, potaknulo je od-
mah misao, da se i Oesim slavenska li-
turgija dozvoli. Ta misao, iztaknuta u
u Listovim, naišla je odmah na odobra-
vanje, stekla pristaša, dapače i takovih,
koji su odmah počeli nastojati, da se t%
ideja oživotvori. Kanonik Karlach i žu-
pnik Nykles stali su odmah u Pragu i
pražkoj nadbiskupiji sakupljati podpise z \
peticiju na nadbiskupa SchOnborua, da
podastre Sv. Otcu molbu za uvedenje sla-
venske liturgije u pražkoj nadbiskupiji.
Nekoji Listovi iztiču, da to u današnjim,
prilikam nije moguće, ter da papa niti
može niti hoće na to pristati, no izrazuju
nadu, jer se svaki odnošaj mora promie-'
niti, da će so i današnji u korist uve-
»lenja slaveuske liturgije medju Slavenim.
0.
Crkvene -viostL.
Za spomenik sv. Tomu prigodom Pa-
pina jubileja sakupilo se došle 26.440»
lira. IJ zadnjoj imenici prinosnika čitamo
medju ostalim : germansko-ugaraki Zavod
u Rimu (lira 400), ilirski Zavod u Rimi*
(lira 50). Ukupno u zadnjoj imenici ima.
četrdesetisedam što sjemeništa, što cr-
kvenih Zavoda, iz najrazličitijih zemalja»
*
* *
Kolajna koja je kovana za uspomenu
Papina jubileja nosi s jedne strane Pa-
pirni sliku, s druge sliku predstavljajući!
Vjeru koja kruni radnje sa nadpisom,
„Giubileo sacerdotale del S. P. Leone
XIII. — Esposizione vaticana". Osim ova
bit će kovana još jedna medalja.
*
* *
Onomadne smo javili, da je Sv. 0,
Papa udielio preč. Pintu de Campos po-
sebnu udiencuf sada pak čitamo da ga,
je Sv. Otac počastio i sliedećim pismom :
Dilecto Filio Joachimo Pinto de Cam-
pos Protouotario Apostolico.
LEO PP. XIII.
Dilecte Fili, salutem et Apostolicanx
Benedictionem.
Primae Aligherii poematis partis a te»
Dilecte Fili, in Lusitanam linguam tran-
slatae exemplar Nobis oblatuin perliben-
ter accepimus. Novimus enim magno
hos tuos labores plausu jam exceptos
filiase, ac rationes et normae quas in tuo
opere prae oculis habuisti, quasque in
tuis observantissimis ad Nos datis litte-
ris patefacis, omui praeconio dignae cen-
sendae sunt. Lusitani sane haud parum
tibi debent quod tot poesos ac scientiae
thesauros eis aperueris, et patrii idioma-
tis jaru insigni Camonii poemate prae-
clari auxeris divitias. Nos vero gratias
plurimas tibi referimus et. animum ad-
dere cupimus ne ab opere perficiendo
quae adhuc supersunt difficultates et cu-
rae te deterreant. Ac dum diutumam et
incolumem vitam ad hunc fincm tibi o-
minamur, iu Nostrae praecipuae erga to
benevolentiae pignus Apostolicam Bene-
dictionem ex iutimo corde depromptam
peramanter in Domino impertimus.
Datum Romae apud S. Petrnm dia
VI Junii an. MDCCCLXXXVII Pontifi-
catus Nostri Décimo.
LEO PP. XÍII.
sku čitaonico, ne obstoji još u Za-
dru hrvatska čitaonica?
Uosta! jer netreba lievat vode u
more.
* * *
Ali narodna stranka — svedj govo-
rimo o častništvu stranke, to se ra-
zumije — ne samo nije pohrvatila
sabor, odbor, obćine i učione, nego
u koliko tu ima pohrvaćenja, ona
nema nego stoti dio zasluge, pače
može se red skoro nikakve.
Naš Sabor i Odbor nijesu li se
pohrvatili narodnom voljom i zaslu-
gom, ne biranika nego birača, koji
su u sabor (te i odbor) poslali na-
rodnih ljudi? Kad je u saboru i od-
boru zasjela narodna većina, što,
zar su se onda odbor i sabor imali
ponjemčitl Pohrvaćenje dakle, u ko-
liko ga ima, nije nego izravna po-
sljedica probudjene narodne svies'i,
nije nego ispunjenje narodne volje i
prnvice.
To isto istasto vriedi za obćine
i pučke učione.
Pučke učione zave lene su veći -
nom iznova; pa za hrvatski narod
u hrvatskoj zemlji, zar su učione mo-
gle imati kinežki naukovnim jezikom?
Ali gdje je mogla narodna stranka
uplivat, to je pravac u odgoju inla-
djeg naraštaja, osobito po srednjim
učilištima. Ona je mogla uplivat i pre-
priečit, barem dobrim dielom, da se
ne uvlače u mladji naraštaj srbske
novotarije, da nam se ne truje do-
šle jednolični naš narod. Tu je mo-
gla uplivat narodna stranka, i tu bi
ona bila i uplivala, da joj je bilo do
hrvatstva. Ali je njoj do srbo-hr-
vatstva (milo čedo njezina srca) pa
se eto srbo- hrvati i legu, baš ko
kunci, na veliku štetu i smetnju na-
roda, a na veliku sramotu i neopro
stiv grieh narodne stranke.
*
# *
Da pokrije te mane, ili da od
njih odvrati pozornost obćinstva, a
prikaže stranku kao silnu borilicu,
koja se hvata neprestano u koštac
do potrebe i sa vladom radi naro-
dnih prava; — branitelj narodno-
srbsko-hrvatske stranke spominje nam
gpor radi trogirske učione (talijan-
skog odjeka).
Jest. U ovom pitanju stranka se
doisto zaratila s vladom, ali samo u
ovom pitanju. Nu zar nema i drugih
važnijih pitanja, radi kojih imala bi
stranka, da vladi prigovara ? Ali ona
glede važnijih pitanja liepo šuti!
Da je nasuprot stranka svestrano
zazbilj od vlade nezavisna, da je
ona zazbilj spravna s vladom rato-
vat radi narodnih interesa, ne bi u
Beču prošla bila grobnim mukom
preko toliko po narod bitnih pita-
nja, nego bi se bila i ondje koji
put kojuui tvrdom rieči oglasila. Je-
dan naš zastupnik, glavom Dr. Klaić
i u delegacije zalazi, gdje se bnš
visoka politika goni, pa o čem se
on ondje najviše bavio ? Bavio se, i
to uslied preporuka, po gdjekojim
bosanskim pitanjem i Bog mi te ve-
selio, on i to sa kakva stanovišta?!
Dočim vas sviet vidi što se radi, ne
samo glede trogirske učione, ne samo
glede onog čestitog trgovca prognala
bez uzroka iz Banjaluke, et similia,
ne samo s Bosnom, nego što se od
cieloga našega naroda dogadja ; pa
ni pisnuti
Nazad koju godinu, da od sto je-
dnu spomenemo, lila se hrvatska krv
u Zagrebu i hrvatskom zagorju.
Magjar nam je onom prigodom o-
bustavio ustav, koji je star koliko
god naš narod, možda od najstarijih
ustava u Europi, a bez sumnje sta-
riji od Magjara a sve jedino s toga
jer je narod branio ono što sami
Magjari, kad je njihova korist, za-
konom zovu, branio je nagodbu, o-
vaj izvor naših nesreća, branio u o~
noj točki gitje nagodba narodu išla
po pravu, u poslu glasovitih niemih
grbova. Naši zastupnici u tako sve-
čanom trenutku, u trenutku kad su
magjarski husari naše seljake gazili^
jesu li se oglasili na obranu svoje
zlostavljane braćel Gdje im je to
hrvatsko srce, gdje im je tu hrvat-
ska duša koja nije onda planula i u
kraljevoj prestolnici svoju krv ba-
rom riečju u obranu uzela ? Ne, naši
su zastupnici za sve to znali, a ni
da su usta otvorili! Drugdje da je
marva narod, pastiri naroda mučali
ne bi. U nas su patres patriae mu-
čali jer su svoj vim vi repellere
(spomenut u Zadru) hranili za pi-
tanje.... talijanskog odsjeka u Tro-
giru !!!
Dakako, mi begenamo što su se
barem ovdje zeru oda sna prenuli,
ali mala im slava, kad brane vlasi
a puštaju sjeći glavu!
U ostalom pitamo: baš u poslu
trogirskog talijanskog odsjeka, tko
je kriv, da je u zametku bilo to pi-
tanje prejudicirano? Čekamo odgo-
vor. Dotle zapamtimo da je trogir-
sko pitanje nalik pitanju o njemačkoj
učioni u Zadru: kad je začimala po-
duprlo ju se pokrajinskim novcem, a
kad se rodila i utvrdila, onda joj se
istom podpora počela nijekat, onda
su istom narodni rodoljubi uvidjeli,
da to nije u redu, da to nije rodo-
ljubno.
Tiem postupak nekih naših ljudi naliči
na dlaku postupku prekovelebitskih
naro'ujaka. Kad su stvarali nagodbu:
kazivali su, da je to za Hrvatsku
pravo blago božje, kad su je po-
tvrdjivali, to jest pregledali, počeli
su se od nje odvraćat; a kad su u-
vidjeli da narod srne radi nje u pro-
past, i oni počeli su je zvat izvorom
svih zala po Hrvatsku, i^aime, neki
ljudi hoće da počinjaju griehe, naj-
više za to da uzmognu jedan dan
lupat se u prsi: mea culpa. A me-
djutim ti jadan narode trpi^ ti narode
gini, ti narode zdvajaj! Divna poli-
tika! Politika excelsior\
—
Strossmayeroya okružnica
o alokuciji „ Quod nupera.
VII.
Takav je bio Giordano Bruno, a taj
rimski časopis, cronaca nera, rad bi da
se takve nemani svećeničke posvuda, na-
pose pako u Rimu množe i šire, ali im
je posao poleg sve zloće, zavisti svieta
ovoga uzaludan, neće se u svećenstvu
danas kad je crkvi svetoj i svećeničko-
mu redu sloga i jedinstvo više nuždno
nego ikada, nijednoga naći Giordana
Bruna, a ako se možebit i koji slabiji
svećenik za Čas i zavesti i u mreže pa-
klene zaplesti dade, on će se brzo sve-
toj majki crkvi i jedinstvu tiela Isusova
odkale je odpao, povratiti. Ono sto je
tiem obzirom u svetom pismu pisano i
što se je Isusu samomu Bogu i Spasu na
semu dogodilo, i što se u poviesti cr
kvenoj od vieka do vieka ponavlja, na
pouku doduše i ponuku i uspomenu,
našu, ali ujedno i nadu i utjehu nasu
služi. Poznato je, cla je i sv. Petar po
glavica apoštolski strašno posrnuo i bo-
žanskoga meštra zatajio, što je zato pi-
sano, da se od svake ponositosti čuvamo
i da se uvjek, osobito pako u čas po
gibelji, stoput vise u pomoć milosti bo-
žje, nego u same sebe pouzdamo. Po-
znato je takodjer, da se sv. Petar po
kajao, obratio i svojom suzom pokorni-
com i svojom svetom ljubavju zaslužio,
da ga Isus ne samoj prigrli i u naručaj
svoj primi, nego da ga i na čast i do
stojanstvo poglavice apoštolskog i na
mjestnika vrhovne svoje moći, podigne
i vječitim izvornikom i zatočnikom cr-
kvenog jedinstva na uvieke učini. Ovaj
sveti primjer svedjer se u crkvi božjoj
na utjehu crkve i stada Gospodnjega, a
na sramotu protivnika crkve ponavlja.
U najnovije doba dva su se slična slu-
čaja u Italiji na slavu apoštolskoga sve-
ćeničkoga zvanja sbila. Ali poleg ovoga
utjesljivoga i vele poučnoga i ponuko-
vnoga dogadjaja, evo i vele tužna i u-
ža8na upravo dogadjaja Jude Iškarijote,
koji se usudjuje svetu pričest primiti,
dočim u crnoj dusi svojoj ujedno opake
misli i namjere strahovitoga izdajstva
nosi i ljubezne i svete opomene Bvoga
meštra prezire. Zato hudobnik taj — tako
ga božanstveni meštar naš sam niziva
— svoga gospodina, svoga meštra i do-
bročinitelja, svoga Boga i Spasitelja, za
trideset srebrnjaka prodaje, pak prem
na posljedku i sam priznaje, da je krv
pravednika vječitoga izdao, ipak u ne-
sretnoj duši svojoj ni toliko snage ne-
nalazi, da se pred noge meštra svoga i
propetoga Spasitelja svoga prostre i o-
proštenje prosi i izprosi, nego sramo-
tnim i kukavnim načinom u griehu svo
me gine i propada. Žalibože ima i ta
kovih strahovitih prem riedkih slučaje-
va u crkvi božjoj. Taki strahoviti slu
čaj jest slučaj razvratnoga svećenika
Giordana Bruna. Ah! svećenice božji!
znaj i pamti, neima na ovom svietu za
svećenika većega grieha, nego kad ob-
zirom na hudi novac i dobitak i obzirom
na nepravednost i opakost vremena, ne-
šivenu haljinu Isusa Krsta dereš i otcu
svomu i vrhovnomu pastiru svomu po-
sluh i strahopočitanje koje si pri sv.
redu obrekao, ludo uzkratiš. Tako je
djelo pravo djelo Judino. I mi svećenici
ljudi smo ; kadšto i mi zalutamo; posr-
nemo i sgriešimo, ali dok se od svete
majke crkve i od vrhovnoga pastira
svoga, koji Isusa Krsta samoga pred-
stavlja neodciepimo, dotle se u nam što
vati mora ona sveta i vrhunaravna moć
svetoga reda, koje se nigda odreći ne-
možemo, i koju ili kao zalog slave i
spasa našega, ili pako kao zalog našega
ukora, naše sramote i naše propasti, ne
samo do smrti, nego i do viek vieka
nosimo; mi svećenici dok nismo od cr
kve, od svoga vrhovnoga pastira i od
živoga tiela Isusova odciepljeni, dotle,
— kakvi smo takvi amo, — u svetom
obćenju božjem živimo, dotle i sveta
žrtva oltara, naših i molitve braće sve-
ćenika i muke slavnih mučenika i uz-
dasi svih pravednika i na nas spadaju
i nam povratak u Čisti, koristni i sveti
svećenički život otvaraju, istom kada
jedinstvo svete majke crkve oskrvnimo
i otajstvenomu tielu Isusovu ledja okre-
nemo, kad otcu i vrhovnomu pastiru
svomu onaj posluh i ono strahopočitanje
uzkratirao, na koje srao se svečano pri
sv. redu obvezali, tada smo izgubljeni i
svakoga prezira i svakoga proklestva i
božjega i ljudskoga vriedni postali. To
je bio Juda Iskariot, to Giordano Bruno,
to svaki tvrdokorni odmetnik svećenički!
Ja hvala Bogu s te strane sretan sam i
nemogu dosta braći svećenikom i do-
bromu puku svomu na ljubavi, dobroti
i uztrpljivosti zahvaliti, koju mi za vri-
eme skoro 40 godina sveudilj ukazuje.
— Ja se toj ljubavi, dobroti i molitvi
sad više, nego igda preporučujem,
jer su to vremena danas težka, a ja
star, slab i skoro iznemogo, više nego
ikada milosti božje trebam — Nije me-
djutim ni meni ko ni mestru momu uz
manjkalo s te strane boli i žalosti, njeki
prem vrlo riedki ljudi, koje sam ja sve
djer u srdcu svom nosio a i danas ih
nosim, koje sam ljubavju i darovi svo
jirai od početka do danas obsipao, ljudi,
koji su godine i godine domaćine moji
bili i pri jednoj trpezi samnom sjedili i
iz jedne ter iste zdjele se hranili; ljudi
nad kojima sam ja dapače i onu vrst
ljubavi i miloardja vršio, koju je Isus
Bog i Spas naš pratna obtuženoj i ka
menovanja tobož vrieduoj ženici izpu
nio, ti ljudi — Bog vidi i zna — bez
ikakove makar i same sjene razloga,
uzdajuć se jedino u nepravednost i opa
kost vremena, ljuto na mene prietnjami
i grožnjami navališe i napokon me tija
pred svietski sud, srebrnjaka radi, po-
vukoše, dočim se službi božjoj, za ko-
jom svako plemenito srdce teži, koja im
se pod stanovitimi uvjeti nudi, postojano
uklanjaju. Ja ovo nevelim, da se potu
žim, jer kad je Isus Bog moj i Spas
moj tu gorku čašu izpiti morao, zašto
nebi i ja griešnik njemu za ljubav dra-
ge volje istu času popio? ali velim to
zato, da braću upozorim, da je ljubav,
sloga i jedinstvo iskreno, najveći dar
božji, i da je taj dar ljubavi, sloge i
jedinstva crkvenoga ne samo bitni uvjet
snage, krieposti, pobjede i slave svete
matere crkve, nego ujedno i uvjet snage,
krieposti, jakosti i pobjede svakoga po-
jedinoga svećenika; a taj sveti dar naj-
uzvišeniji plod svetoga križa i smrti
Isusove, povjerio je Bog poglavito sve-
ćenikom i učenikom svojim, da ga ču
vaju, bran" i njeguju te na slavu svoju
a na spas svojih uviek i u najtežjih o
kolnostih vrše. Ako je igda vremena to-
mu, to je danas, a užasni konac Jude
Iškarijote — prem se je njekim nači-
nom pokajao — dokazom nam je, kako
Bog strahovito uvjek kazni svećenike
razkolnike, koji se neustručavaju nepo-
sluhom i bunenjem svojim kano njekom
jedovitom sulicom Isusa i svetu zaru
čnicu njegovu upravo u srdce raniti.
Hvarska učiteljska skupština.
(držana u Hvaru dne 23, 24 i 25 rujna t. g.)
VI. sjednica
(v. br. 72.)
U 3 sata popodne predsjednik otvara
VI. sjednicu. — Odobren je zapisnik
V. sjednice.
12. tačka dnevnoga reda: Iztaknuti
vještine, koje su od pricke nužde, da ih
učenice usvoje i to svrhom da postanu
vrstne kućanice (domaćice).
Bracanocid Erminija izvjestiteljica
svojim govorom dokazuje od kolike je
važnosti radnja, kućanstvo i čistoća za
ženu, te nabraja glavne momente, u ko-
jima mora učiteljica da vježba u tom
svoje učenice. U tu svrhu navodi slie-
deće resolucije:
1. Neka učiteljica nastoji, da djeci
omili rad i neka čini, da učenice izrade
u učionici najpotrebitije radnje za kuću,
kao n. pr. da znadu naplesti par dobro
izradjenih bječava, podbradač, kapicu,
gućicu i neka nauče siti, krojiti i kr-
pati domaće rubenine.
2. Neka dade veliku važnost kućan-
stvu, toj najprečoj znanosti žen.ikinje,
neka učiteljica nauči učenice kako po-
hranjivati živež, gojiti perad, lediti drva
pri kuhanju, prigotavliati razna jela i t. d.
3. Neka im dobro utuvi u pamet či
stoću, učeć djecu kako da čiste kuhinj
sko posudje, kuću, kako da vade mrlje
i t. d.
U obćoj razpravi govori Stazić, koji
se slaže sa izvjestiteljicom, samo nado-
daje sliedeće resolucije:
Neka se u ženskiem učionicam veća
pažnja obrati na ručno djelo i kućnu
priredu zgodnijom preuredbom u prou
čavanju tih predmeta, opredjeljujuć i-
stim više sati, nego im je sada nazna-
čeno u obstojećoj osnovi —
Kuničić se slaže sa izvjestiteljicom, a
i sa Stazićem, samo bi njegovu resolu-
ciju izpravio kako sliedi: Moli se visoko
pok. nas. Vieće, da pri uporabi nove
osnove uznastoji, da stožerne tačke u
ženskiem školam budu uzgojiti doma
ćicu, te najveću znamenitost neka se
dade ručniem radnjam i kućanstvu.
Zakarija govori o načinu, kako bi se
imale razdieliti radnje, te nabraja sve
praktične vještine, kojima bi imala da
se obučava ženska mladež.
Zatvara se obća razprava, te se pri-
maju resolucijo predložene po izvje-
stiteljici.
Nastaje razprava o predlogu Stazića.
Primljen uz izpravak Kuničića.
Stambuk predlaže sliedeću resoluciju.
Neka se zamoli starija ue. Vlast, da
obskrbi svaku žensku višerazrednu u-
čionicu šivačim strojem.
Novak se tomu protivi. Prima se re-
solucija.
Kuničić stavlja sliedeći predlog. Neka
se zamoli starija uč. Vlast, da obskrbi
svaku žensku učionu sliedećim knjiži-
cam: I.) Lorković BI. „Žena u kući i
u družtvu".
2. Trstenjak Dar. „Dobra kućanica",
3) Gali „Uzor djevojka." — Primljeno.
Buduć izcrpljen dnevni red, predsje-
dnik pozivlje izvjestitelja posebnog od-
bora, neka izvjesti o stignutim pred-
ložim.
Kunićič izvjestitelj Čita:
I. predlog. Neka se zamoli visoki
pok. Sabor, da sniži učiteljsku službu
na 30 god.
II. predlog. Neka se zamoli visoki
pok. Sabor, da izjednači plaću učiteljica,
barem osposobljenih sa plaćom učitelja,
pošto im je jednaka naobrazba, jednak
rad i požrtvovanje.
III. predlog. Neka se ponovno zamoli
visoki Odbor dalmatinski, da preponi;
obćinam, da obćinski liečnici, tnukte
lieee učiteljevu obitelj; a gdje UeQl;i
liečnika, neka joj ga obćina previdi Da
svoje troškove.
IV. predlog. Preporučuje se, da 8e
starije šk. Vlasti pobrinu, neka se j2
zemaljskih ili bolje obćinskih fonda, 0b
skrbe pisaćim, a i risaćim sredstvim si
romašnija djeca pučkih i gradjanskih
škola.
V. predlog. Neka djeca učitelja srna.
trana budu, kao što sinovi državnih či-
novnika pri udjeljivanju državnih p0(j.
pora i uživanju bezplatnih mjesta u ba.
kvom državnom ili pokrajinskom za.
vodu
VI. predlog. Neka se zamoli visoko
pok. škol. Vieće, da dopusti, da se ^
višim odsjecim pučkih škola, u razre-
dim gradjanskih škola i opetovnicam
može upotrebljavati kao pomoćna čitan
ka za djetinji uzgoj De Amicisovo „Sr
ee" i da obskrbi svaku učionu istiskom
te zlatne knjige.
VII. predlog. Njekoja mjestna u6.
Vieća našega kotara riešavaju uredovne
spise talijanštinom, te neka slavna skup
Ština živo prosvjeduje proti toj nepodob
štini i nepravici, moleć nadležnu Vlast,
da to zabrani, pošto su naše Škole hr-
vatske, a ne italijanske.
Kunić i ć preporučuje skupštini da u-
svoji predloge. Primaju se svi predloži
jednoglasno, osim trećega, kojemu se
protivi
Stambuk. •— Na glasovanju je veći-
nom glasova primljen, čita se zapisnik
VI. sjednice, koji je odobren.
Predsjednik u zaključnom govoru za-
hvaljuje izvjestiteljim i svoj gospodi,
koja su živahno sudjelovali, što boljem
uspjehu skupštine. Hvali ozbiljnost, ko
jom su se u obće vodile razprave, o-
sobito pri pretresanju 8 i 9 i II točke
dnevnog reda.
Bodri mlade učitelje. Ne odobrava
njekoje resolucije, koje su bile popri-
mljene pri 10. točki u koliko nijesu
bile u savezu sa postavljeninr. pitanjem.
Nadalje iztiče poteškoće, koje učitelj
sreta na svome putu, te zaključuje že-
leć, da ih učitelji budu mogli sretno
svladati, a zatvara skupštinu sa: Ži-
vilo Njegovo Veličanstvo Car i kralj
Franjo Josip I.
— - —
Crkvene viesti.
Stožernik Lavigerie, ovaj veleza-
služni utemeljitelj proturohskog djela
u Europi, pisao je belgijskomu kralja
Leopoldu pismo, gdje rnu u ime tužne
Afrike zahvaljuje na njegovu sta-
ranju za ukinuće robstva.
*
# *
Bečke novine naviešeuju, da ce
se do dva mjeseca opet sakupit ua
sastanak austrijski biskupi u Beču.
*
Prigodom otvora Washingtonsko
katoličkog sveučilišta, neki Gallenga,
rodom Talijanae i od 53 godine na-
stanjeu u Americi, stari liberalčina,
napisao je dopis liorentinskoj Na-
zione, gdje opisuje kako za njegova
dolazka u Ameriku bilo samo 40.000
katolika, a sad ih je 9 milijuna, sa
1 stožernikom, 17 nadbiskupa, 70
biskupa i 20.000 crkovnjaka. Kaže,
kako nazad 53 godine volilo se tur-
čina nego katolika i kako nijedan
visoki državnik ne bi bio onda u
sjeveroamerikanskim državam za živu
glavu stao na javnu obranu i po-
hvalu katolika, a sada eto prote-
stantska glava one protestantske dr-
žave katolicim se ulagiva i pristupa
i veliča njihove svečanosti.
*
• *
U Lilli sastala se velika katolička
skupština. Na 22 tek. skupština po-
slala je adresu odanosti Sv. O. Papi.
*
K *
tfJadeži, neki odlični naši gradjani a
i glavi im čestita Brada Dobrović,' g.
Nikola Dubokovie pok. Matije, i g. kr-
gtaš Makjedo, potaknule misao da se u
^ftSem mjestu ustroji glazba. Toj se
plemenitoj ideji odruah dični jelšani
os nogo broj ni odazvase, ali, na žalost i
neki naši ljudi, jer od njih tobože ne bi
potaknuta, su proti više se i uzkratiše pri-
pomoć veleć: jelsanska mladež nije za
to, to je za Jelsu iuksus! Ali sasvim
tim glazba se je ustrojila pod predsjed-
ništvom častnog gospodina Stjepana
Dobrovića; glazbari sa velikom požr-
tvovnošću nabaviše svoja vlastita glas-
bila,| dobaviše vriednog učitelja g. V.
Raimondi-a, a broj učenika u malo vre-
mena, preko svakog izčekivanja, nara
sao do preko trideset! Kad se je pak
glazba donekle dobro bila uputila, za-
molila je našu obćinu za godišnju pod
poru od neznatnih kakvih 150 for.,
stalna da slavna obćina neće uzkratili
tu neznatnu podporu ovom plemenitom
mladom družtvu, koje, ako ikomu, to
bi bar obćini bilo na čast i diku! Ali
na žalost i veliko čudo cielog pučanstva,
naša obćina, bez obzira ma na ičiju
»tv&r ili posljedicu, odbi molbu, pona-
vljaj uć staru pjesmu: to je luksus! Što
se je tada zbilo neću ni spomenuti I
S ovim činom mislili su neki da će za
vazda Jelšanskoj glazbi zapjevati po
koj! ali ae ljuto prevarile. Naša glazba
sve je potežkoće svladala i sretno iz -
plivala, a Jelšani ju još bolje moralno
i materijalno poduprieše, uvjereni daje
gi&zba plemenita stvar i da će mjestu
biti na diku i čast! Jučer je pak gla
zba slavila pravo slavje. Bio je naime
dan, u kojem je naša glazba, sluvee
glazbenu pokroviteljicu Svetu Ceciliju,
prvi put izišla na javnost. U jutro su
glazbari korporativno otišli u crkvu da
se tu Bogu pomole, prisustvujuć svetoj
misi, koju je naš vrlo štovani kapelan
D. Juraj Lušić odčitao; preko svete
mise glazba je nekoliko komada baš
vješto odsvirala. Poslie podne je glazba
na obali opet nekoliko komada liepo
odsvirala, što je jelšanako pučanstvo, u
veliku broju sakupljeno, zanesenjem po-
vladjivalo, izkazujuć očito tako Jelšan-
skoj glazbi svoje zadovoljstvo i odobra
vanje. U večer su se glazbari, Upravi
teljstvo, i nekoliko odličnih gostova,
»kupa do preko 50, sastali na prijatelj-
sku skupnu večeru, koju je liepim govo-
rom otvorio presjednik glazbe č. Stjepan
Dobrović. Rado bilježim njegove rieči pri
svršetku : „preporučam da se podnipošto
ne bavite i ne obazirate na rieči i djela
protivnika naše glazbe, d&li neka svak
nfAtoa^-uztraje u .započetom pravcu;
radite i bit ćete nagradjeni vriednom
pohvalom za napredak, koji ćemo je-
dino postići sa sviestnim radom i slobo
duom voljom, s toga nek bude naše
geslo: vjera, rad, i narod !u (burno odo-
bravanje !). Evala mu! Za njim je izre-
kao liep govor veleučeni gosp. Dr.
Stambuk, koji premda inostranac, ipak
je u ovom plemenitom pitanju, svjetom
i tvorom u pomoć nama priskočio, na
što mu naša hvala i harnost! U svom
govoru je glavno iztaknuo misao, da
glaaba bude u Jelsi ona zajednička
točka, oko koje bi se svi Jelšani imali
sakupiti, tako da ona bude prvi korak
za gporazumak i slogu Jelšana, koji se
sada, na žalost, u osobne stranke eie-
paju. Plemenite namjere, nu mislim
shodno napomenuti, da su faktori, koji
su se sakupljali oko ustrojenja glazbe,
svi bili proniknuti tom plemenitom na
mjerom, ali, na žalost, ne samo da se
je sa protivničke strane prijateljska ruka
odbila, već su se uložila sva moguća
sredstva a da se onemogući takvo ple-
menito djelo! Za tim su sliedile mno-
gobrojne nazdravice, iz kojih svih je
izticala radost i zadovoljstvo, što se je
glazba osnovala, i što će š njome mala
Jelsa korak više napredovati. Tu se
večer veselo družtvo liepo razišlo, uvje-
reno da je uz svakojake neprilike za
uviek osiguran obstanak Jelšanskoj
glazbi! Nama ne ostaje nego da našoj
mladeži, pohvalivši dosadanji njezin rad,
preporučimo da, proniknula idejom sveg
onoga što je dobro i liepo, uztraje do
savršenosti, a Jelsa će joj se znati
odužiti!
poć po svitu). — Da se malo nasmiješ.
— Hrvatske narodne poslovice. — Od
gonetke i nove zagonetke. — Dopisi
— Oglasi i
Kroz tekuću sedmicu iziti će broj
14 -15. J
# *
Wiener Zeitung javlja, da je počastni
sanooik i upravitelj gradske župe u Ko-
toru, Radimiri, imenovan kanonikom
zbora stolne crkve u Kotoru,
*
* *
Jučer u 67a sata jutrom osietio se u
Zadru ojak ali kratkotrajan potres.
*
* *
G. namjestnik imenovao je namjestoi
štvenoga perovodju Pavla baruna Unter
ricbčera privremenim kotarskim povje-
renikom, a k. sudbenoga pristava Iva
kneza Vojnovića Užičkoga privrimenim
namjestništvenim perovodjom.
* #
Primamo i s najtoplijom preporukom
objelodanjujemo sliedeći:
Poziv na predbrojbu !
Smierni nižepodpisani preveo je s la-
tinskog izvornika raspravu glasovitoga
profesura povjesnice na Lovenskom ka-
toličkom sveučilištu, D.ra Jungmana,
pod naslovom
O FOTIJANSKOM RASKOLU.
Historička je to rasprava, te razlaže
o prvim početcima kobnog raskola cr
kava onom kritičnošću, jezgrovitosću i
vjernosću, kojom se u opće njemački
povjesničari odlikuju.
Obzirom na ime prof. Jungmana, koje
se samo po sebi preporuča, te na zla-
menitost predmeta o kome se rasprava
bavi, koji ne samo što je u svojoj vrsti
nov većini naših čitalaca, nego takodjer
duboko zasieca u naše vjerske odno-
sa je i interese; nada se podpisani da
će njegov prievod biti rado primljen
od cielog katoličkog općinstva, imenito
pak od ugledne crkovnjačke mladeži
štono se na naucima nalazi.
Tom nadom podkriepljen ovim pozi-
vom otvara predbrojbu na pomenuti
svoj prievod, udarajući unapried cienu
knjizi na 50 novć. (po pril 10 tisk.
araka).
Ko prikupi 10 pribrojnika primiće
jedan istisak na dar.
Bude li se naći 300 pribrojenika,
rasprava moći će biti štampana.
Dubrovnik 16 studenoga 1889.
(Ulica. sv. Nikole br. 2)
Don Vicko Medini
sveštenik.
* * *
Na 4 tek., kao izhodnji dan pok. spljet-
skoga biskupa Marka Kaiogjera, držane
su, pišu nam, svečane zadušnice, na više
miesta, medju ostalim u župi Gata. U
ovoj župi odpjevao je svetu Misu preć.
poč. kanonik D. Toma Pivčević, na onom
oltaru gdje se nahode moći darovane od
pokojnika.
* * *
Na 1 tek- otvoren je u Vrlici zdru-
ženi postarsko-brzojavni ured.
* * *
Odjel njemačke ratne mornarice, koji
je bio pod Visom, odplovioje odanle na
Korčulu, pa u Gruž, a sad je Kotoru.
*
* *
U Spljet su stigla dva velika paro
broda (Oargano i Tisza) da krcaju vino
za Francezku.
* # *
Bivši istarski zastupnik gosp. Slavoj
Jenko upravio je na svoje vrle birače
proglas, gdje ih bodri na uztrajnost i i
stodobno tumači im: zašto je odstupio
uslied neodobrena Mandićeva mandata.
Domaće Viesti.
Izišo je br. 13 „Hrvatske" i donosi
sliedeći sadržaj : .
Stil i jezik Šenoinih romana. - be-
noina filozofija (Piše F. H. S.) — Moru
(Pjesma Enjuškine). — Novo oko. (Fran
cezki napisao C. Flammarion, H.) —
Je li život „san"? (Pjesma g. P-) —
Zabavna vožnja (do vodopada ivrke,
napisao Marijaš Antulić). - Uz obalu.
(Pjesma Bnjuškine) - Strahote nje ma
čkoga jezika, po Mark Twainu. O.) —
Naš- profesor logike. (Pjesma dr. T.) —
Novine, — Pjesmičice (iz zbirke F. K.;
\ ikavske a otoka: Mladoženji; Ja
* *. *
Primamo sa Benkovca, 30 studenoga:
Prvom polovicom dojd. prosinca bit će
oglašene listnice za izbore novog upra-
viteljstva ove obćine. Izbori obdržat će
se u siečnju ili najdalje veljači 1890.
Da li će amošnji Hrvati i ovog puta
biti popustljivi šačici takozvanih „Srba",
te im dati preko trećine viećnika, a u
upraviteljstvu 3 prisjednika (polovicu)
— ne znamo. Svakako, amošnji Hrvati
(ako su pravi Hrvati) dobro bi učinili
da se u tom ugledaju u „srbske" (!?)
obćine Obrovac i Skradin, gdje su nji
hovi istomišljenici u većem broju, nu
ipak niti trećinu Srbi ne daju im.
*
* *
Već je poznato, kako je lani na 2
studenoga u spljetskoj Dominikanskoj
crkvi javno i svečano utemeljena i pro-
glašena bila plemenita Zadruga zvana
„ Vječnoga RuŽarjau za cieiu pokrajinu
sa svojim središtem u Spljetu. Zadruga
sastoji u tom, da se cielo S. Ružarje
od 15 koljenaca, bez prestanka i nepre-
kidno moli svake ure u dnevu i u noći
od članovli iste Zadruge, kako komu
ura u sreći dopade (jer se svake godine
novim ždriebanjem ure vade), a to sve
bez ikakva tereta na duši; već samo
da se B. D. Mariji osigura neprestano
štovanje.
Glavno je ravnateljstvo kroz godinu
svaku uredilo i obratilo se na sva pre-
pošt. biskupska naredništva u Dalmaciji,
molbom da novu Zadrugu prime pod
svoje okrilje i da po pravilniku iste iz
vole imenovati diecezanske upravljatelje.
U Spljetu bi imenovan preč. dn. Mate
Dvornik kanonik i gradski župnik, u
Zadru preč. gosp. dn. Fausto Smoljan
kanonik i plovan sv. šimuna, u Du-
brovniku preč. gosp. dn. Grgur Boschi
kanonik i biskupski vikar, u Šibeniku
preč. gosp. dn. Antun Martinović kano-
nik i gradski župnik.
Svi su se ti preč. diocezanski upra-
vitelji rado i plemenito odazvali i baš
na srce primili to divno bogoljubstvo,
što no najbolje svjedoči liepi i neoče-
kivani uspjeh.
* * •
Pišu nam s Paga, dne 3 prosinca:
Ovih dana odputovao nam je privre-
meni liečnik Dr. K. Kunjašić, Ovo malo
vremena što je boravio medju nami iz-
kazao se je brižan i Ijubezniv liečnik.
Svak tko ima zdrave oči, mogo je opa-
zit, da se u njem krije mlada darovita
liečnička sila, a sto je glavno, da se
svojski zauzimao za trpeći narod; česa
radi svak žali njegov odlazak i spominje
ga pohvalno.
Kao rodoljub pak može služit za iz-
gled svakome i u Paga i van Paga,
koji zbog kratkovidnosti ili malodušnosti
nezna se otresti tudjinštine i uzljubi
svoje i u javnom i u privatnom životu.
Svakoga bi zanio svojom čistom i mi-
lozvučnom hrvaštinom, te u svakoj po-
sjedničkoj i težačkoj obitelji čulo bi se:
„Ovakih se liečnika nami hoće, a ne
kako je prvi bio, kog nismo razumjeli".
Brinuo se je, i za javnu čistoću, ali
kako imamo mlitave ljude u obćini u
tom pogledu, sve njegovo nastojanje
ostat će bezuspješno.
NI «o < "——
Različite viesti
Fieramosca javlja, da je talijanski
markiz Bardo Oorsi Salviati ponudio
brazilijanskomu caru Don Pedru svoju
kueževsku villu Šesto.
Najnovije viesti.
U Pragu djaci pred polačom kneza
Sehwarzenberga izveli su izkaz u
prilog Hussu.
* *
Berlinska National Zeitung govo-
reći o austrijskom predračunu za
1890.lu godinu, kaže: Pri velikom
zanimanju Njemačke ne sam > radi
raznih financijalnih i gospodarstvenih
odnošaja, nego i radi sve to više
rastućih političkih odnošaj s Austri-
jom, i za nas je radostno, što je
manjka nestalo, i što ova država sve
to 'bolje jača.
* * «
U Beču kažu da je bugarska vlada
kod tvornice oružju u Steyru naru-
čila 100.000 Mannlicherovih pušaka
maloga kalibra, koje se itnadu pre-
dati do godine 1890
*
* *
U talijanskom parlamentu radika-
lac lmbriani najavio upit radi neda-
vno izagnana talijanskog podanika
urednika Lista „Indipentente" u Tr-
stu. Ministar Crispt izjavi, da on na
upit neć° nikada odgovoriti. lmbriani
zatim povuče svoj upit prosvjedujući
proti povrjedi parlamentarnih prava.
*
* *
U Maroku je odkrita zavjera proti
Sultanu. Sultan je dao zatvoriti svoga
brata; uslied čega došlo do smutnje.
Priobdeno. ')
Izjava.
Zahvalnicu što ju odovud prošlog
mjeseca listopada priposlaše Dru.
Martinišu bivšemu obćinskomu lie-
čniku ovdje i koja je tiskana u br.
69 „Kat. Dalmacije* mi ju podpisa-
smo dotično podkrižasmo jedino zato
što je on liečnik stranac medju nami
bio, pa da nam tudji sviet nebi za-
mjerio jal podmetnuo, da smo se
neharni naprama njemu pokazali. ,\ego
jer se je on onako drzovito i neu-
Ijudno usudio napasti u broju 67
„Kat. Dalmacje" na obljubljenog
našeg načelnika, na zaslužnu našu
perjanicu Tomu Didolića pok. Vicka,
te time dokazao da niti onoga od
nas nezaslužuje, mi ovim rečenu
zahvalnicu i na njoj naše pod'uae
— dotično križe — najodrješitije i
najodlučnije opozivljemo. Klevete pak
od njega proti načelniku naperene,
mi prezirom odbivarno. Medjutim na-
čelniku kao što uvjek, tako i dan-
danas, izrazujemo naše neograničeno
pouzdanje, zasluženu privrženost i
štovanje.
Seica-Brač, 9 studenoga 18S9.
Juraj Vrsalović pok. Jakova — Ivan
Pavičić — Petar Rošin — Juraj
Boškovič Josipov — Ivan Vrsalović
pok. Antona — Mate Ursić Dujin —
Ante Mošić — Josip Rošin pok
Grge — Ivan Stambuk — Kanova
— Nikola Mošić Anton »v — Josip
Stambuk pok. Andrije.
(sliede krizi).
*) Za pisma pod ovim naslovom Ure
dništvo neuzimlje na se nikakve od-
govornosti.
Odpisi „Kat. Dalm.«
Platili:
do konca god. 1892: vlč. gosp. D.
Apolon ij Zanela;
do konca g. 1890: vlč. g. D. Antun
Buntjelić i D. Frano Ivanković;
do konca lipnja 1890: vlč. gosp, O.
Jerko Maroević, veleuč. g. D. Mate prot.
Nekić;
do konca veljače g. 1890: veleuč.
gosp. Vicko nadz. Danilo;
na račun g. 1890: preč. g. D. Juraj
Gojsalić f. 3, č. gosp. Pavao Zorović
junior f. 1 ;
do konca god. 1889: vlč. gosp. D.
Grgo Tambača;
na račun g. 1889: slavni Viški Skup
f. 8, vlč. gosp. D. Tadija Gamulin f. 8.
Ponavljamo najtoplije molbu i pre
poruku glede dojduće. i odnosno glede
zaostale predplate.
Upozorujemo pak onu gg. pred -
brojnike koji izplaćuju naknadno, da
tko tako izplaćuje, treba da pošalje
1 fiorin više, a komu se to čini 4e-
žko, neka nastoji predplaćivat; što
mi i volimo.
(j. g. D. A. B. — Lumbarda — Sr-
dačna hvala i odmjena!
Č. Viški Skup — Molimo još f. 1,
jer tako glase uvjeti kad se plaća „po
stici pate".
Č. g. D. T. G. — Postire - Ta-
kodjer.
Ć. g. D. J. G. — Klis — Za nK. D."
zabilježismo na podmiru. Za „Hrvatsku"
takodjer, i pretiče f. 3 za „K. D.u, na
račun dojduće god. Srdačan odpozdrav!
0. g. O. Benj. — Podprag — Sretno!
Prvi predbrojnik za mlado ljeto. Srda-
čan pozdrav!
dg. D. J. M. — Desne — Naručeni
izt. „Obračuna* odpremismo Vam juče-
rašnjom poštom. Istodobno i br. 69 72.
Ć. g. D. S. V. — Kotor — I Vam,
nu samo izt. „Obračuna".
Č. g. B. ć. — Uztrpite se, jer da
imamo dvostruko prostora, ne bi doteklo
da se svakomu odmah zadovolji.
C. g. Š. — pokrajina —- Kanite se u
dopisim onoga c. k., jer suviSno. To se
može nadodat kad je potreba, da se u
pozori na činovnički stališ. U ostalom
kako znate, Magjari su ieposlovali da
se ima pisat carsko „i" kraljski. Neza-
boravite.
C. g. Zbierzch. — Suhopolje kod Vi
rovitice. — Pristajemo dragovoljno. Brat-
ski odpozdrav!
Č. g. L. B. — Janjina — Narufiba
predadadosmo u subotu na podtu.
Č. g. O. V. B. — Trstenik - Pri-
mit ćete do malo dana. Srdačan od*
pozdrav, a ako Bog da, i do vidova!
0. g. P. Ć. — Spljet — „Koledara«
mi nevidjesmo, ali eto bal čujemo da
je gotov.
ć. g. L. — Omiška krajina — Grobna
li muka, brate!
Č. g. D. A. — Sućuraj — Kad ne
mi, budite stalni, da, nepromieniv, neće
ni drugi. U ostalom, znajte, da onaj
gospodin i prij. jo& nije svoju namirio
nego s jedne strane. Premda se ruko?
pisi navraćaju, Vama ćemo ga vratit
Medjutim, da ste nam zdravo!
č. g. X. — Spljet — Iznenadjuje
nas viest. Ma to je malo preveć, pa re-
kli bismo i nedučevno: proti katoličkim
novinam u katoličkim zavodim! Valde
miramur. Obustavljamo a glede ostaloga
biti će k6 što želite. Srdačan odpozdrav !
ć. g. P. — Spljet — Primismo. Liepa
hvala l I amo se živo nastoji. Razbijajte
tamošnje tmuše, neki Bog i dufsvnott
vlada. T& vidite....
C. g. J. V. — Selca — K6 svima i
Vama: priobćeno, po cieaiku. Tako ni-
komu krivo. Račun sliedi posebnim pi*
srnom.
Č. g. A. V. Š. — Selca — Odpre-
mismo. Šaljemo ponovno.
Ć. g D. V. M. — Prekrasan pod«
hvat. Žalimo što će Vam onaj pravopis
bit lako na štetu. Radite i bodrite,jam
tempu8 es8et confratret de tomno tur-
g§re
č. g ra. — Ne čudite se! Vje
rujte, da je često mučno nać i ono pd
časa za u Odpisim. U ostalom pisasmo
posebno pisamce u rodno mjesto. Obr-
nusmo oba Lista. Zdravo, prokuhani na
letu sokole !
Č. g. F. G. — pokrajina — Dobra
Vaša usta i blagonaklono srce. Nu, i
ako nije „najbolji u domovini", eto, u
ovo zadnje doba mučimo se, da bude
što urednije, a valja reć pravo; oda-
svuda priznanja, bodrenja i podupiranja,
a borme i vanredan broj novih medo-
nosnih pčela. Da Bog blagoslovi!
Hrvatskim
obrtnikom i trgovcem!
Ima tomu šest godina dana što je
zagrebačka trgovačko-obrtnička ko-
mora odlučila izdavati list namieojen
lih interesom hrvatskoga obrtničkoga i
trgovačkoga stališa, da tim putem uz
budi žto veću solidarnost u pregnuću o
biu stališa za ciljem, za kojim im va-
lja poći, a to je materijalni i intelektu-
alni napredak obrtnika i trgovaca.
Uredništvu toga glasila namienjena je
bila težka, nu častna zadaća, da tim in«
tencijam komore udovolji, a ono je i u*
ložilo mnogo truda i mara, da se u tom
nastojanju što više usavrši. Uz malenu
cienu od cigle forinte na četvrt godine
malo ćeš u istinu naći strukovnih listova
i u većih narodih, koji bi bili podpuuiji
i bogatiji u pogledu raznolikosti i po-
učnosti svoga sadržaja, kao nai „Obr-
tnik" ; pa ipak nam valja javno priznati,
da odziv u krugu obrtnika i trgovaca
zaostaje daleko iza čednih nada nadih.
Prošlo je šest godina od prvoga broja,
doista liepo razdoblje u kojemu bi se
imao broj predplatnika podvostručiti, a
mi smo sretno tek izplivali onim brojem
čitatelja, kojim smo prve godine započeli!
Evo nas izuovično pred Vas gospodo
obrtnici i trgovci na početku mlade go-
dine sa molbom, da poduprete intencije
ovoga lista Vašim cienjenim sudjelova-
njem putem predbrojke, da nam omo-
gućite dalnji materijalni obstanak i da
nas osokolite na dal nje pregnuće. „Obr-
tnik" nesastupa po svom imenu samo
interese obrtničke, on se istom Ijubjavju
bavi te istom pozornošću sliedi i pita
nja trgovačka, kojima su posebne dvie
strane svakoga broja namieniene.
I u ovoj novoj godini bit će nam bri
ga, da što pozornije motrimo pokret sviet-
ski u narodno gospodarstvenom pravcu,
da ito izdašnije obnarodujemo nove o-
brete, razne izume i poboljšanja strojeva
obrtničkom stališu na korist stvorenih ;
za trgovce donašat ćemo sve naših že-
ljeznica tičuće se taritalne promjene i
ine trgovačke viesti, koje bi zanimale
naš trgovački sviet i tako će nam sa
rad vazda vrtiti okol izpunjenja tih na
ših dužnosti. Naš list pruža svojim cie-
njenim predplatnikom jošte i tu vanre-
dnu pogodnost, da mogu svoje oglase u
nj bezplatno staviti.
Obrtnik ili trgovac, koji se predbroji
na cielu godinu (4 for.) uživa pravo na
tri bezplatna oglasa a onaj na pol go-
dine na jedan bezplatni oglas.
Uredništvo „Obrtnika".
Biskup Strossmajer bio je o Gospi u
Sarajeva, u posjet« sarajevskomu nadbi-
skupu Dru. Stadleru.
Bio je sjajno dočekan od oielog bo-
sansko-hercegovaMog episkopata i od
mnoštva naroda. U večer je bila ras-
vjeta.
Ma banketu priredjenu u $aat Stros-
smajera nsdb. Dr. Stadler slavio je
Strossmajera kao apostola sloge i Iju-
bavi medju južnim Slavenima.
Na 11 tek. biskup se vratio u Dja-
kovo.
« *
Badeni je doio u Trst, da obadje u-
rede i svojima očima vidi kako je i Sto je.
• *
Njeg. V. naš kralj dao je 9.000 f.
sa mjesta oštećena od povodnja na
Braču. x
I gosp. namjestnik dao je 800 f.
* « *
Svečano ustoličenje presvj. tršćansko-
ga biskupa Andrije M. Šterka obavilo se
u utorak velikim sjajem, /Svetomu činu
prisustvovalo je veliko množtvo pobožna
' tilirtiđa i sve poglavice civilnih i voj-
ničkih oblasti.
Presvj. biskup slušao je najprije tihu
sv. misu u crkvi sv. Antuna staroga, o-
,dakle je kasnije krenuo ogroman ob-
hod u stolnu crkvu sv. Justa, gdje je
presv. g. biskup pontifikao uz mnogo-
brojnu asistenciju svećenstva.
Okolo dva sata poslie podne bijaše
u biskupskoj palači gospodski objed
komu su prisustvovali poglavari svih
većih oblasti grada Trsta,
* • *
„Corriere nacionale* javlja listićem
tiskanim u Istri, da će List odsle is-
lasit u Trstu.
« *
Ove godine vina kao vode. O oko-
lici već je počelo trganje, Vrst bj|i će
dobra.
* * •
Po viestim „N. L.u is Beča rek' bi,
da se makarauskom poglavaru g. Nar-
cisu BlesBichu približa đan umirovljenja.
* • «
Prva hrvatska Štedionica u Zagrebu
darovala je „Slavjanskoj Čitaonici" u
Aleksandriji 400 egipatskih groša.
* • *
„Pos. Hrv." od 5 tek. u uvodnom
članku toplo preporuča Evaternikovo
djelo „Hist. dipl. odnošaj" i hvali Ure-
dništvo „Hrv. Krune" što se je uz
onako jeftinu cienu pobrinulo da objelo-
dani ovo vrlo poučno djelo.
* * *
Majka ubijenog Ostermana podastrla
je molbu ministru predsjedniku Bade-
mu, da ubojicam njezina sina ne sudi
istarska porota.
* « «
Javljaju nam iz Vodica, da onamoš-
nje obćinsko vieće u svojoj sjednici 12
tek. izabralo sa-načelnika dosadašnjeg
donačelnika iliti prvog ptisjednika vr-
log starčevićanca gosp. Ivu MarkoSa
pok. V\ćka; a sa prvog prisjednj^a g.
Roka Lasan pok. It?«. Zvjeli I
*
Pomorac Antun Makijanić is sf. Ne-
dilje na Hvaru, vrativ se is Amerike
javlja i spravan je potvrdit zakletvom,
da u pokrajini Saftta Fe u mjestu gvanu
Galvis vidio nekog nesretnika koji je
bio izpalio pušku u Prapelo, pa se pro-
sio živ u zemlju, gdje se joi nahodi.
Niti jede niti pije, evo 6 mjeseca, i vas-
da stoji na istom mjestu. Kušali su ga
izvadit, ali nemoguće. Nikad negovori
nego samo kad ikad izusti: gorim, iz-
garam. „Hrvats&a Kruna" od 12 Jtek.
donosi o ovom strašnom činu potanki
opis. '
*
* •
Na li; tek. stigli su u Zadar fran-
cuski putnici. *
Bili su pozdravit ih na parobrbdu na-
mjest. podpredsj. pl. Pavić, nai. Trigari
i nekoliko drugih vidjenijih osoba.
Medju putuicim ima i svećenika i oe-
koliko gospodja i gospodjica.
Na obali sakupilo se na tisuće ljud-
stva, koje je napravilo špalier sve od
mora do ulice sv. Marije.
Metom su se putnici iskrcali glazba
je fasvirala francusku himnu, na što su
putnici udarili u usklike vive laFranos!
U pratnji pl. Pavića, nač. Trigaria i
drugih putnici su u 9 sata krenuli u
„caffć centrale" gdje su bili ponovno
pozdravljeni i pogošćeni.
Sutradan su razgledali gradske starine
i zanimivosti i kupovali narodnih pred-
meta.
Krenuli su dalje u 1 sat po podne.
* * *
„/Smotra" doznaje, da je nekoliko tran-
cuzkih putnika posietilo i preuzv. pra-
gosp. nadliskupa. On im je, na po-
klonstveni pozdrav u francuzkom jezi-
ku, odvratio takodjer francuski, a za tim
udielio sv. blagoslov.
* •
Umro je u Dubrovniku kapetan ru-
ske vojske dubrovčaniu August Pavo
JCaznaČić u 43 god. života.
Zadnje dvie godine života bio je še-
nuo pameću.
Pokojnik se rado bavio knjigom, ko
i pok. mu otac, ali najveće svoje djelo
rasparao je u ludilu kad bio u Petro-
gradu.
Zadušnioam prisustvovala je i du-
brovačka posada, odav propisanu po-
čast.
* • *
Gg. M. Car i J. Bersa (dva „srbina")
obieiodanili su brošuru: 8 mora i pri-
morja. Zapada 2 krune.
* « *
Dvorski savj. Truxa i namjest. taj-
nik .Brčić pošii su na Brač da razvide
štete nanešene cd povodnja.
* *
Kako moda mami! Nakon talianaca,
niemaca, francuza, i englezi su se po-
čeli svraćat četimice u Dalmaciju, da ju
vide.
Dalmatinci ne prećeruju, ali tkogod
dodje k nama, neće moć reć, da mu je
priroda kod kuće ljepša nego u nas.
A što srno glede ostaloga ostali dru-
gima po tragu, to nijesmo mi sami
krivi . . .
* * *
Čitamo u „N. L." : „Poznati naš knji-
ževnik g. Mato Ostojić preveo je na
hrvatski krasnu dramu portugizkog pi-
sca E. de Castra, iz piŠćevu dozvolu".
Predgovor će napisat uvažeoi naš kri-
tičar g. Marin jSabić.
* •
Iz Beča i opet tvrde, da će Stross-
majer obavit prekrštenje i vjenčanje
kneginje Jelene.
* * *
Primamo iz pokrajine; Vrlo nas se
je neugodno dojmio dopis iz Muća, ti-
skan u br. 61 cienjene „Katoličke Dal-
macije" u kojem bezimeni dopisnik ne-
liepo dira u privatno poštenje gosp.
Mućkog Načelnika.
Svakomu je poznato da je on osoba
poštena i ako je naš politički protivnik,
zato molimo Vas gosp. Uredniče, da u-
pozorite svoje dopisnike, da ne miešaju
privatnu stvar sa političkom, jer kle-
vetani nećemo nikada koristiti stvari
stranke prava.*)
Steklii,
• *
*) Jest, ima ih koji zlorabe Uredničku
susretljivost, pa idu i preko mejaša.
To vrlo žalimo, tim više što nas uvje-
ravaju odlični otačbenici, da goBp.
Mućki načelnik nije osoba kadra po-
činiti ona djela, koja mu se u dopisu
pripisuju. Molimo B toga gosp. dopi-
snika da *e unapried bavi samo nje-
govim političkim djelovanjem. Tu su
svakomu proste ruke, ali dalje se ne«
smije ić. Uredništvo.
U proš. sriedu prošo je ovuda po
prvi put krasni novi parobrod Panno-
nia1 vlastništvo hrv. ug. družtva na
Rieci. Odmiče 13 milja na uru, ali
do potrebe može i 16.
* * *
Pišu „Hrv. Kruni" is Obrovačke oko-
lice,pečetkom rujna. Na XI kolov. t. g,
lupeži u Medvidjoj kroz prozor udjoše u
župničku kuću (jer selo nema župnika)
te nadmjerniku ^.ddobbati-u i mjernič-
kim pomoćnicim posije negojim razba-
caše službene spise ,i pokuttvo, razbiše
kovčeg te odneaoše zlatni sat, lanac i
novce, i pobjegoše.
Stalno cienimo, da kad bi starija vlast
ondje baš u selu postavila žandarsku po-
staju, stanujućeg župnika i uvela školu,
da se nebi toliko nereda sbijalo. I za-
ista. U Medvidjoj ima preko hiljadu
duš& samih katolika, osim 300 hriš-
ćana, zove se župa, ima novu sagradjenu
župničku kuću od nekoliko godina
a onamo nasuprot nit župnika, nit uči-
telja, nit žandara u istom selu/ Baš
žalostno!
« »
Obznanjuju nas iz Vodica."
Dneva 14 kolovoza pri okruž-
nom Sudu u Zadru držala se prizivna
rasprava osude Biogradskog Suda 4 pro-
sinca 1895 br. 881 uloženog prisiva po
Enrik ^.ifireviću p. Mate is ovog va-
roša. Tužba bila političkog smjera, a
a podnieli ju c. k. oružnici i — nakon
30 dana ućiaa g. Ubert kne* Borelli
načelnik Biograda i zastupnik. Po pre-
navedenoj osudi Alfirević bio je kriv:
što je dneva 28 kolovosa 1895 u Pa-
k oštanih (odlomku Biogradske obdioe)
nazvao načelnika Biogradskog Uberta
knesa Borelli-a da je »talijanski spiun";
što je u istoj prigodi priobćio, da će
isti načelnik »prodati Vladi svoje ob
ćinare*. Tim se isti Alfirević ogrieiio o
prekršaj ex $ 491 K» Z. u savezu sa
trećom kiticom čl. V.og odluka zak. 17
prosinca 1862 D. Z. L. br. 8 god. 1863
a. k. b.} o prekršaj ei § 488 k. z. u
savezu sa trećom i prvom kitioooa čl.
V.og pomenutog zakona. I zato u smi-
slu § 493 k. s. uporabom §§ 261 i 266
k. s. osudilo ga se na triestičetiri forin-
ta globe promjenljivo u slučaju neis-
plate u 17 dana zatvora. Suviše, u smi-
slu §§ 881, 389 i 391 k. z na kplatu
paruičkih troškova i onih eventualno
skopčanih sa ovrhom osude. Razlozi po«
menutoj osudi bijahu: „ Dneva 38 ko-
lovoza 1895 sutradan iza isbora hivanih
biraia u Biogradu prigodom izbora aa
pokrajinski Sabor, obtuženik imao se
preko Pakoštana povratiti k svome do-
mu Vodice. Mate Raširi i Mijo Krpeta
bili su ga iz Pakoštana izveli ladjicom
na čekanje parobrodića, koji je onuda
imao proći put Vodica. Ali, pošto je o-
vaj bio već prošao, obtuženik povratio
se u Pakoštane, te sa onom dvojicom
vozača podje u krčma Mite BaČkova.
Tu je bilo i drugih budi, izmedju kojih
se navlastito spominje Sime Sambunjak
(glavar Pakoštana!) koji je i na raz-
pravu pristupio kao svjedok. Obtuže-
nik upita ove ljude u krčmi kako se
zove njihov načelnik, a kad mu oni
odvratiše, da je -to Uberto knez Barelii
stade psovati na knesove u obće, a na-
pokon reče, da je Biogradski načelnik
Uberto knez Borelli talijanski špijun,
da će on prodafi svoje obćinare Vladi.
U meritorno pitanje same osude ne
zalasimo, a niti možemo, jer prva osu-
da bi potvrdjena s raslikom da se prvu
promienilo u samu globu. Knez Ubert
Borelli tužio je Alfirevića nakon što je
bio biran tastupnikom , nakon — što je
obći glas — (birani birači njegove (Bio-
gradske) obćine) bio proti kompromisu
sa talijanaiima, da bude izabran us
kneza Uberta (inarodnjaka) i Dr. Gi-
ljanović (ta? ij a n a Jf).
Gosp. Alfirević je za istu stvar dobio
i osudu kotarske Političke Vlasti u Za-
dra n a for. 80 globe, eventualno 6 dana
zatvora Protiv ove jo* visi priziv na
Namjestništvo.
* * •
Pišu nam iz Mostara: Zadnji broj
brodske „Posavske Hrvatsko" u velike
nas iznenadio (broj 85 od 29 kolovoza).
Na dva se mjesta namjerismo u tomu
broju spomenutoga lista, koja ne mo-
žemo razumjeti, dok nam ih „Posavska
Hrvatska4' ne raztumači. Brodski list
naime piše, da je na „Davorovoj" slavi
bilo i odaslanstvo i* Mostara, a na dru-
gom mjestu jasnije se izrazuie, da je
to odaslanstvo fro — Marko SsšežjlŠto
ini znademo, iz Mostara nije nitko ni-
koga poslao niti na što ovlastio, al za
to su inostarci svakako učestvovali sla-
vi što israziše brzojavim. Samo nam je
sačudno, što „Posavska Hrvatska" nije
— kad je već sve — priobćila i brzo-
jav Jure Smoljana Ivanova u ime Bra-
tovštine. To bi nam bilo drago znati.
U isti čas naglasujemo, da bi bilo vrlo
liepo, kad bi „Posavska Hrvatska" is-
pravila, da u Brodu nije bilo nikakva
odaslanstva iz Mostara: „odaslanstvo"
bi bilo tek onda, kad bi netko nekoga
u svoje ime poslao nekuda. Mostarci pak
nisu nikoga nikamo poslali, a ako je tko
kuda išao radi svojih svrha ili bilo radi
oduševljenja ili dapače i patriotizma,—
na čaBt mu, to se nas ne tiče. Ako pak
„Posavska Hrvatska" Marka Sešelja
nazivlje „odaslanstvom" iz Mostara, on-
da ju molimo, da nam po imenu navede
sve one mostarce, koji su ga poslali i
koje je on zastupao.
*
* #
Pokrajinsko školsko Vieče imenovalo
je: opravljajućeg učitelja u Kanfanaru
u Istri, Petra Vallesa, učiteljem četve-
rorazredne mužke pučke učionice s na-
stavnim jezikom talijanskim u Zadru;
privremenog učitelja u Banjevcima,
Miha Počinu, učiteljem za jednorazrednu
pučku mješovitu učionicu u Mulatu; u-
čitelja u Silbi Petra Matulinu, uč teljem
za jednorazredni pučku mješovitu u-
čionicu u Istu; podučitelja kod čatvero-
raaredne pučke mužke učionice u Šibe-
niku, Vinka Belamarića, učiteljem pri
istoj učionici, učiteljicu u Tiesr.u, Auku
Paut, upravijajućom učiteljicom ondje-
Šnje drorazredne žvriske učionice; Mar-
ka Franića, upravljajućim učiteljem
dvorazr> dne mješovite pučke učionice u
Primošteou 5 Matu Bakolića Petrova, u-
čiteljem za trorazrednu mješovitu pučku
učionicu u Sućurcu ; stalnoga učitelja u
Kraju Jurja Tripala) upraviteljem ou-
dješnje trorazredne mješovite pučke u-
čionice; privremenu upravljajuću učite-
ljicu ženske trorazredne na Lučcu u
Spljetu, učiteljicu ženske četverorazre-
dne gradske učionice u Spljetu, Mariju
Dabbević, upravijajućom učiteljicom žen-
ske trorazredne učionice na Lučcu; pri-
vremenu učiteljicu ženske učionice na
LuČcu Burić Milicu, stalnom učiteljicom
pri istoj učionici; učitelja u Mravincima,
Andriju PerŠida, podučiteljem muike
četverorazredne pučke učionice na Lučcu
u Spljetu ; upravljajuću učiteljicu žen-
ske dvorazredne pučke učionice u Bolu,
Ragui Jelu, upravijajućom učiteljicom
ženske dvorazredne pučke učionice u
Imotskome ; privremenog učitelja muške
dvorazredne učionice u Imotskome An-
gjela Bitangu, stalnim učiteljem pri i~
stoj učionici; učiteljicu ženske dvoraz-
redne pučke učionice u Jelsi, Anticu
Bracunović- Gamulin, upravijajućom u -
čiteljicom iste učionice: privremenog
učitelja jednorazredne pučke mješovite
učionice u Svirčima, Josipa Miklauschit-
ta, stalnim učiteljem na istoj učionici;
podučitelja kod trorazredne pučke muŽ~
ke učionice 0 Komiži, Antuna Novaka,
učiteljem pri istoj učionici; učiteljicu,
dvorazredne pučke ženske učionice u
Z?latu, Cibilić Mariju, upravijajućom u-
čiteljicom iste učionice; privremenu u-
čiteljicu na trorazrednoj pučkoj mješo-
vitoj učionici u Stonu, Anku Rasica-
Bobora, stalnom učiteljicom pri istoj u-
čionici; privremenu učiteljicu pri dvo-
razrednoj pučkoj mješovitoj učionici na
Grudi, Stanislavu Balarin, stal om uči-
teljicom iste učionice: privremenog uči-
telja jednorazredne pučke mješovite u-
čionice u Pridvorju, Nikolu Ljubidraga,
stalnim učiteljem iate učionice; učiteljicu
dvorazredne pučke žensae učionice u
Kotoru, Jelu Krile-Radić, upravijajućom
učiteljicom iste učionice; učiteija u Ka-
itekstvi, Andriju Gjurida, učiteljem za
jednorazrednu mješovitu pučku učionicu
u Orahovcu.
* * *
Osim ovih, pokrajinsko je školsko
Vieće imenovalo dosadašnju privremenu
upravljajuću učiteljicu trorazredne žen-
ske učionice na Lučcu u Spljetu, Gjer-
inanu Ro$s\, stalnom upraviteljicom za
trorazrednu gradjansku žensku učionicu
u Spljetu.
* * »
Bili su imenovani kotarskim sudbe-
nim pristavima prislušnici Frano pl. Ru-
belli za Orebiće, Dinko Barbieri za
Biograd, a Ugo Aničić u obsegu zad.
suda.
* * *
Program velike državne gimnazije u
Kotoru za školsku godinu 1895-96, sa-
država razpravu dr. T. Simovića; „Gjal-
skijev Noturno i zadnji čovječji proble-
mi" i školske viesti od upravitelja. Iz
ov eh se razabire, da je bilo na knncu
godine 138 javnih učenika. Po vjeri je
bilo 90 rimo-katolika a 48 grčko-istoč-
njaka ; po stanu rodite)ja, 61 iž mjesta«
a 77 s dvora; po mjestu rodjenja 98
iz Buke, 88 iz ostale Dalmacije, 3 is
austrijkog primorja, 1 iz Crne Gore, I
iz Ugarske, 2 iz Afrike. Is javiše 132
da im je materinski jesik hrvatski, 6
talijanski.
• • • *
Dične Hrvatice — radnice knjigove-
žke kod gosp. Granitza u Zagrebu, bile
su prisiljene dati se na Štrajk. I po-
stigle su što fu željele. Mi im se radu-
jemo ali žalimo što u njihovu naporu
da im se odkroji pravica, smetali ih
pače preko štrajka i varali ih njihovi
suradnici socijalni demokrati. Eto kakvi
su ti stvorovi. I ovaj slučaj dokazuje
kako nije vjerovat onima koji hoće da
budu bez Boga i domovine S toga su
vrlo dobro učinile zagrebačke radnice
što su odbile novac ponudjen im od
socijalno demokratske blagajne, a kad
im je to bilo silom dostavljeno, one ga
namienile družtvu sv. Oirila i Metoda.
Živjele!
Odpisi „Kat. l>alm.u
Platili ;
do konca g. 1896: vlč. Samostan sv,
Križa u Trogiru, veleuč. Dr. Petar
Baturić, vlč. D. Tomo Trošić, č. gosp.
Filip Mulanovie, vlč. D. Ivan Žamić,
vlč. D. Jerko Franceschi, vlč. D. Pe-
tar Zlatar, vlč. D. Venceslav Batinić,
vlč. O. Onorat Miloš i vlč. D. Ivan
Buzdon;
do konca rujna g. iS96: veleuč. gosp.
Dr. Niko Veljačić;
do konca lipnja g. 1896: slavna Lič|ta
Vila u Gospiću, vlč. gosp. D. Petar
Zahija, slavna Kafana Zagreb i vlč.
gosp. D. Ši ne Matulina ;
na račun g. 1896; slavna hrvatska č.-
taonica u Stonu (osim f. 3) f. 1, vlč.
D. B. Gršković f. 3;
do konca rujna g. 1895: vlč. g. D. Ja-
kov Lad. ;
do konoa ožujka g. 1895 : vlč. D. N. G.
(Sliedi).
Predplate stigle u novije doba 0-
glasit će se u dojdućim brojevima.
č. g. O. L. — Gradac — Šaljemo od
1 tek., te Vam dostavljamo i br. 62-
64.
č. g. N. — Allegheny u Americi —
Prihvaćamo i šaljemo od 1 tek. uz
srd. bratske odposdrave 1
č, g. Dr. M. i drug. — Nerežišće —
Uvrstit ćemo dragovoljno, u prvom
dojd. bn>ju. Preporučamo Vam i ono
drugo. Živjeli!
č. g. D. T. - Dol kod Drvenika -
Naručeni izt, Kvaternikova djela od-
premljen Vam danas. Ciena n. 65.
č g. V. C. ~~ Beč —. Takodjer.
č. g. R. — Spliet — Liepa hvala, naš
vrli sokole ! Bit će uvršteno po mo-
gućnosti . u četvrtak. Onaj gosp. ne-
prima „ K. D.« Do vidjenja. Živjeli/
č. g Stekliš — Spljet - Rado vam i-
demo na ruku, ali da biste nam ši-
ljali i viesti, što mogu sve u obće či-
tatelje zanimat, pa i ne bile tko zna
koliko važne, bili bismo Tam još
vide zahvalni
UST0VNI PAPIR
I
Ot)VOll
Imamo razpoloživa ciela shra-
na izvrstnog bielog čvrstog, glad-
kog listovnog papira i svakovr-
stnih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira sa
200 obvoja, može se dobit az
cienu od sama 2 fiorina.
Tko želi samih obvoj4 sa ime-
nom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
može dobiti IOOO takvih obvoja
uz eiena od sama 4-5 f.
Poštarinu plaća naručitelj.
Uprava
nKat. hrv. tiskarneu
D, iro Prodan, vlaatoik udavatelj, i odgovorni urednik Bnotukom katoličke hrvatske Marna.
Ući na razna vanjska sveučilišta,
da se 11 stranom svietu naobrazi,
i da steče solidna znanja, ka/fo
bi danas sutra svojemu narodu
koristila. Tako i danas, i za to
kad se je god naša mladež, u za-
jednicu kupila i osnivala si dru-
štva u siranom svietu, poput mla-
deži ostalih narodnosti, da iz tih
društva crpi duševnu hranu, vaz-
da su to čestiti rodoljubi odo-
bravali i podpomagaii ta&ove nji-
hove sastanke i društva. JSo na
štetu, zna se dogoditi, da mladež
ovdje ondje ova&ova društva i
zloupotrebljava, što za stalno ne
služi na čast niti njoj niti domo-
vini. Mi smo ovih dana dobili
dopis iz Innsbrucka, u kam nam
prijatelj javlja, kako su tamošnje
hrvatsko društvo „Velebit", koje
je zasnovano pred dvije godine,
s veseljem poduprli a i sada po-
dupiru novčanim prinosima naši
biskupi a i drugi vriedni svjeto-
vnjaci,- pa ipak to društvo da ne
odgovaia onoj plemenitoj zadaći
kojoj bi imalo odgovarati. „Ono
je uvelo, &aže se u dopisu, g
) 894(5. obvezatnu vitežku zado-
voljštinu ; a da \e bi koji član,
pozvat na dvoboj, bio neuvježban,
uvelo se vježbanje. Potrebite sprave
bile su kupljene kod trgovca ,,Pe-
terlonga" za svotu od preko 200
fr. Toga radi istopiše iz društva
bolje misleći članovi, a rnedju
njima i nekoji svećenici. Da se
ovim posljednjima tobože osveti,
pisao im je predsjednik pismo,
u kojem naprosto svećenički sta-
lež naziva „zanatom.a — Osim
loga svima je poznato prijateljstvo
„ Velebitovo" sa Burschenschafti-
ma; VelebU^ši su češće posjeći-
vali „Mensure" njemačkih djaka;
a najljepše se to pokazalo u od-
govoru „ Velebitaa na nekakav
elanak, (ako se još dobro sjećam)
„Burshen heraus" u „Osi. Rund.a
— ftapokou društvo „Velebit" je
demonstrativno izostalo prigodom
jubileja med, fakulteta g. 1894|5.
od svečanosti, pošto je toj sudje-
lovalo katoličko djačtvo („ Austrija",
Helvetija", „Leo Verein" itd.) a
možda i zbog toga, što je sve-
čanost skopčana bila sa sv. mi-
som.44 Žalostno!
I nu ako /tomora naloži obuslovu
progon«, vlada će se njezinu za-
ključku pokoriti. Na to je Jour-
deovr predlog primljen sa 295
protiv 75 glasova.
Prizivno sudište u Aleksandriji
osudilo je egipatsku vladu na izplato
predujmova u iznosu od 500.000
sierlina dozvoljenih sa n>t Dongolu,
* * n
Glasovi o ugovoru izmedju Ru-
sije i Italije, br/ojavljaju i i Rima,
da su izmišljeni.
* • *
Vina k<S vode. Ia Pa rita brzoja-
vijaju na temelju statističkih poda-
taka, da je u Francuz U oj i Algiio
uneseno jeeenas u konobe 49 mili-
juna hektolitara vina, dakle skoro
18 milijuna više nego loni.
DOPISI
* • *
O bugarskim se izborim javlja
iz Sofije na 1 tek. da su ministri
bili izabrani. Radoslavov propao
je u svom rodnom gradu Lovči.
U Staroj Zagori, Trnovi i Saj-
menu prekinut je izborni čin. O-
pozicija dobila je dvedeset mjesla.
Ni jedan vod ja opozicije, koji su
se bili složili na zajedničku ak-
ciju, nije izabran. Opozicija će i-
inat u saboru tek peti dio za-
stupnika. Medju vladinoveim silno
je veselje radi tobožnjeg uspieha.
* * *
U francijzkoj komori stavio je
socialislički zastupnik Jourde pred-
log, po kojem komora zahlieva,
da se s mjesta pu ti na siobodu
zastupnik Coauvin koji je u Car-
tueau-u uapšen. Se radi se
ovdje o stranačkom pitanju već o
ugledu parlamenta. Ministar pra-
vosudja odgovorio je, da su o-
blasti odredile sudbeni progon, jer
da se radi o zločinu in flagranli,
iSoč, 27 studenoga').
(Sastanak olaslanikd ausirijskog sve'
Ćenstva). »tabui da će zauimaU i dalma-
unsko svećenstvo uspjeh ovog sastanka,
koji ste već bili naviestiii u vašem cie-
njenom listu, e^o me da vas izvieattm
o njegovu tečaju, jučer se je dakle u
hotelu „k zlatnoj patci" obdržavao na-
stanak du«obrižn:6kih odaslaoika izoie-
le Austrije, e da zauzmu zajedničko sta-
novište napram pitanju kongrue. Ovaj
sastanak — prvi ovake vrsti — bio je
mnogobrojno posjećen. Bile su zastupa-
ne mal ue sve biskupije i ia najdaljih
krajeva. Vaša Dalmacija — zemlja vječ-
nih iiuzetaka — i posestrima joj litra
nijesu poslale niti jednog odaslauika, nu
f ipak su obe bile na njeki način zastu-
1 pane, pošlo su sastanku prisustvovali
j zastupnici tfpinčić i JSiankini. i?ilo je tu
* i slovenskih i čeških i poljskih i nje-
aiačkib svećenika, pa i rusinskih grčko-
katoličkog obreda. Kazprave su se vo-
dilo na njemačkom jezika; mu govori-
lo se i drugim jezicima. Zžda su prisu-
tna još dva zastupnika na bečkom par-
lamentu Msgr. Dr. Scheicher i l)r. von
Fucha, višegodišnji izvjestitelj o držav-
nom proračun bogoštovja, temeljiti po-
znavalac avih pitanja o kongtui. I na o-
vom sastanku bio je on ij.beznim sa-
vjetnikom, te njegova vještačka razla-
ganja i dobrohotni savjeti stjkoše za-
služenu pohvalu i sveobce priznanje.
Njesto prije 3 s. po podne sastanak
je bio otvoren kratkom pozdravom be-
sjedom od župnika Vičeka iz Slezke,
koji ga je bio potakao. Vratislavski, O-
lomucki i Ljutomišljički biskupi izrječi-
to su odobrili sastanak.
Zatim je predsjednikom sastanka bio
izabran Leipki dekan (iz Češke) Fuchs,
podpredsjtdnieima župnik Viček i gr-
čko katolički župnik Družiuski : a biio
je imenovano i njekoliko perovodja. Po-
što su čifutski listovi iznašali krivih
viesti i misli o sastanku još prije nje-
gova saziva, s toga prije ue se je pre-
šlo na dnevni red, da se zaprieče krivi
izvještiji, proglasilo se razprave povjer-
ljivima i zabranilo se ulaz čifutako-libe-
ral iim n ovinarskim izvjestiteljima,
/Sazivač sastauka nusdorfski župnik
Eichhorn govorio je najprije, o dnev-
nom redu, te predmetima razprave o-
zn» Civ pitanje <> povišenju plaće dušo-
brižnika i o poboljšanju baš neprjitojne
min-vine iznemoglih svećenika. Ostane
li vremena, pošto svećenstvo imade do-
sta ruralnih nadarbioa i pošto se težač-
ko pitanje ima smatrati najglavnijim die-
|»rn družtvenog preustroja, želio bi,
da ae odaslanlci naknadno sporazume i
<> agrarnom pitanju.
SUdheno je dakle sUl>> na dnevnom
redu pitanje o plaći dušobrižnika i o
mirovini za iznemogle svećenike.
Podlogom ovim razpravama, koje su
trajale mnl ne 5 sati, predsjedničtvo je
aia-ilo peticiju o kongrui, sastavljenu od
svećenstva St. Polteaske biskupije, u
kojoj se iza obrazloženog uvoda nava
dja 29 točaka u stvarima kongrue. Ove
s i točke bile jedna za drugom pretre-
') Izostalo iz predj. broja
sane. Najprije se je na sastanku izrazi-
lo zahvalnost austrijskim bskup;raa za
njihovo dosadašnje nastojanje za pobolj-
šanje kongrue, nu isto doba dalo se iz-
raza uvjerenju, da zajednički postupak
austrijskih dušobrižnika, u niihovom svoj-
stvu državljana u ovom životnom pita-
nju, može zaista uspješno pripomoći na-
stojanju biskupa i dobro nvslečih za-
stupnika u parlamentu. Ovo je bila mi-
sao, » koje se drži sastanak, i iz nje je
proizteko predlog zajedničke peticije na
vladu i na carevinsko vieee.
Ovu se je peticijo točku po točku po-
tanko razpravljaio. Ne mogu vam ovdje
da priobćim sve potankosti. Temeljni nje-
zini zahtjevi jesu o^i; za neodvisne du-
šobrižnika (župni.itd.) minimalnu pla-
ću od fior. 1C /0 su 6 kvinkvenija od f.
100, za pomoćnike (kapelane, koopera-
tore itd.) minimalnu plaću od f. 700 su
6 kvikvenija od f. 100, ža iznemogle sve-
ćenike po;-tepenu godišnj i n,iro\ini od
f. 600, dotično 500, ave do podpune
plaće za službu (Activit&tsgehalt) nakon
40 godina. Prelazim preko ostalih po-
tankosti, upoznat ćete ih kad se obielo-
lodani peticija. Po predlogu galičkih gr-
čko-katoličkih svećenika, koji su oženje-
ni, bilo je zaključeno, da se peticiji
stavi dodataK za priličnu pripomoć nji-
him udovicama i djeci.
Skupština je odabrala izurŠujući odbor,
e da odroab sastavi peticiju po gornjim
zaključcima, te ju izruči ministrima i
predsjednicima raznih zastupničkih klu-
bova, kojima se ima toplo preporučiti
zagovor uredjenja svećeničkih plaća.
Pošto nije ostalo vremena za raspra-
vljanje drugih pitanja, iza kako je tra-»
jao 5 sati, bio je zaključen ovaj prvi
sastanak austrijskih svećeničkih odasla-
nika. Nadam se za stalno, da njihov glas
ne će ostati gl»s vapijućega. P.
Domaće Viesti.
Lošinjski talijanaši našli su načina, da
sebi pripiš i dvostruk broj glasova pri
obćinskim izborima. Tko zna, da još
gdje ne podju tim tragom.,,,
* «
Obćina Kotorska dok bila pod upra-
vom t. zv. w8rba" imala je 12.000 f.
duga. &ad pod novom upravom ima
2000 f. pi etička u blagajni. Liepa pri-
spodoba.
Poznati pseudonim g. Ante Split o-
bieledanio je koledar s naslovom Živio
hrvatski Sriem ! Tečaj I. Mitrovica, ti-
sak i naklada hrvatsko dioničke tiskare
u Mitrovici. Ciena 26 novč.
Pohvalna je svrha, koju je ovaj ko-
ledar postavio, i ovim izdanjem žele
mitrovački Hrvati da učvrste i podupru
hrvatsku narodnu sviest u 6Yiemu. Že-
limo od srca najbolji uspieh, a rodolju-
bim i otaćbenicim stavljamo na srce
da ovaj koledar šire p > Sriemo. Ko-
ledaru je sadržaj ozbiljan, tu nema
traga kakovomu huckailju, već je sve
skroz namienjeno bratskoj ljubavi i u-
godnoj zabavi,
* * *
Središnje povjereništvo za umjetničke
i povjeaničke spomenike u Beba, na 13
pros. mj. pod predsjedanjem Nj. Preuz-
visenosti gospodina predsjednika Josipa
Aleksandra grofa plem. Helferta držalo
je sastanak, gdje je Ministarstvo bogo-
štovlja i nastave javilo da ne primi na
znanje izješta čuvara Eduar la Genscha
o zh
irci Marka Mitroviea u Dobrovniku
(Izvjestitelj vladin savjetnik Schaefier).
Isto Ministarstvo javlja o izvještaju
čuvara i£duarda Geiischa o njegovu po-
pravku nekih starih slika u Oalmaciji,
biva u samostanu i u crkvi Dominikanaca
u Dubrovniku, u crkvi Sv. Marije na
Lopudu i u samostanu i crkvi Franjevaca
u llvaru. (Isti izvjestitelj).
Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu
iznosi izvještaj Namjesniatva u Zadru o
izvođenju radnja na glavnom žrtveniku
u tVan,evnčkoj crkvi Svete Klare u Ko
toru; o kome rekbi da su osnovani
popravci dovršeni 8 podpunim zadovolj-
stvom (Izvjestitelj ; protesur Luntz).
Isto Ministarstvo douosi na znanje da
je uputilo Namjes-iištvo u Zatru, da,
kad bi to biio hitno, neka bez oklievanja
dade izvesti popravak crkve Svete Ma-
rije na J.'zeru, na otoku Mljetu, a pri-
torau nek bu le pros o utjecati dotičnom
čuvaru. (Izvjestitelj ; dvorski savjetnik
vitez pl, Rsiha).
isto ministarstvo javlja da, »obzirom
na po vjerničku i umjetničku znameni-
tost crkvice Sv. Barbare u Trogiru, u
načelu je sklono da se upusti u
pisanje popravljanja i čuvanja nje- 1
nog ; a medjulim za ritšenje njekih pri-
pravnih pitanja, da je dalo naputke po-
tre ite Naiojesnistvu u Zadru.
Isto Min'starstvo javlja da je, u pi-
tanju gradnje crkve kod dominikanskog
samostana u Starom Gradu, n ijprije u-
putilo Namjesnistvo u Zadru, uz saslu-
šaj dotičn g konzervatora da konstata,
<iali poručena crkva ima kakvu umje-
trii^ku vriednost, i jesu li se našli u njoj
kakvi predmeti, koji, s obzirom na nji-
hovu umjetničku ili arheologičau vried-
nost, zaslužuju da budu nzdržani, da
budu zgodno opet upotrebljeni, ili oso-
bito hranjeni i čuvani.
* * *
Čitamo u „Hrv. Kruni" :
U četvrtak su mjestni IIrvati držali
dogovor o oastajnim obćinskim izborim
n Zadru, lzpostavilo ae jasno, da su Hr-
vati u ogromnoj većini (skoro devet
diela) u trećem tielu, gdje će bit bor-
ba najžešća. Nade je da će se opošte-
nit i birači prvoga tieia. Bude li nepri-
stranosti ko sto se nadamo, Hrvati će
slavit jednu od naših najsjajnijih ustav-
nih i hrvatskih pobieda.
* * *
O Šipanu ustmovit će se tamburaški
sbor. Glavić koji se je povratio iz Ame-
rike nabavio je sve tamburice potrebite
za sbor, te kažu da će poslati na svoj
trošak i učitelja da ih poduči. Evala
gosp. Glaviću, a Šipanjskoj mladeži že-
limo dobar napredak, da goje hrvatske
tamburice što višom ljubavlju !
• * *
Čitamo u novinam :
Pražki sveučilištari misle obielodanji-
vati „Hrvatsku misao",
bez dogovora s ostalom hrvatskom o-
mladinom. Zgodne su rieči Zvonimi-
ra, koji kaže „da se pražkoj omladini
ne može oprostiri, jer je ostalu omladi
nu uvriedila cieueć j i nedostojnom da
ugovara za List, te nikako da hrvat, o-
miadina neče dopustiti, da njezine inte-
rese zagovara List bez pravca. Uz to još
nadodaje, da će bečka hrv. omladina,
izvan malena broja nepravaša, uviek o-
stati vjerna svomu nezaboravnomu vo-
dji«.
U Beču se štampava pod nadzorom
prof. Jagića evangjelje iz vremena sv.
Save, što ga nadjoše m maci na Atosu
te pokloniše srbakomu kralju. Od ove
knjige pokloniti će se po jedan komad
raznim knjižn cam i učenjacim, pa i hr-
vatskoj akademiji u Zagrebu.
* *
Na 8 tek. imala bi sa držat u Za-
grebu radnička skupština. Na 29. pr. >
mj. imali su hrvatski radnici u Beču u j
veliku broju sastanak, da odluke ima li (
bečki delegat za 8. o. mi. u Zagreb na !
sazvauu radničku skupštinu pooi, te su ;
velikom većinom prihvat li, da isti nema ;
u Zagreb ići, jer oni ne odobravaju j
Strančarske skupa-'ine, i bili su zaključili ]
i pozvali zagrebačke radnike, da sazo- [
vu za 26 i 27 o. mi. sveohdi radnički i
Arkeologično Družtvo izkopalo u An-
teni ovih zadnjih tlan& put, koji vodja-
še u Akademiju. Po povje stničaro Pau-
zaniji s jedne i s druge strane ovog pu-
ta zakopani su glasoviti grčki ljudi po-
Čam od Perikla pa dalje.
Arkeologični je sviet u veliku oče-
kivanju.
Wa aSuala.
Pri nenadnoj i neizrečenoj žalo-
sti, koja uas je zadesila gubitkom
naše mile i dobre majke Jake Ba-
čić, sinovska ljubav nas veže, da
oMauemo va^da pohvalni sviem
oniem, koji učestvovaše bilo lično
ili pismeuo našoj velikoj žalosti,
Osobito pak iirazujemo našu za-
hvalnost dekanu D.n Jozu Crnici,
D.n Ivu Marinoviću, D.n Antuna
Tvrdeiću, D.n Vici Radetiky-u, O.
Šimuuu Meugjušiću i Đ.o Vici Vo-
dopiču, koji ne štedeći ni truda ni
muke a navlastito ovaj potonji na-
stojaše ria svaki način, da ublaže
našu bol i da sprovod bude što
svečaniji.
Takodjer iiraiujemo vječnu za-
hvalnost častnim crkovnarima i gla-
varima sela Pločica, (rjuriniča, Mi-
kuliča, Po'jica, Paljebrda i Vodo-
valje, koji učestvovaše skupa sa
sviem seljanioia sprovodu pokouji-
ce, a nada sve dobriem i skladniem
PloČiČanima i njihovoj učiteljici Kati
Hozman.
Sviem od srca fala a od Boga
plata.
Pločice 1 prosinca 1896.
Ožalošćeni siuovi
Nikola, D.n Antun, Ivan, O. Ambros
za se i za ostalu svojtu.
0<lpi8i „Kat. I>alna-
platili :
do konca aieč. 1897 : alavoa narodna
čitaonica u Dubrovniku, vlč. g. D.
Marko /Sikirić ;
na račun g. 1897 ; vlč. Samostan OO.
Kapuciua na Rieci f. 4;
do konca god. 1896: slavna hrv. Čitao-
nica na Rieci, preČ. pragosp. D. Ma-
te Dvornik, vlč. gosp. D. Ivan Ru-
kavina, slavna kalana Zagreb, vlč,
D. Joso Mirković, vlč. D. Petar Za-
bija, vlč. D. Pave Košta, vlč. D. To-
mo Trošim, vlč. D. Autun Tvrdeić,
vlč. g. D. Petar Gahrić, vlć. g. D.
Petar Viđali, vlč. O. V>. D melli, ve-
leuč. g. [)r. Ante Milićević, vlč. O.
Fr. Jos. Jadrić, vlč. g. D. Ivan Zan-
ch;, vlč. gosp. D. Josip Matkovi<>,
vlč gosp. D. 7/an Seman, vlć. gosp.
D. Hinko firneiić, vlč. g. D. Miho
Rubić ;
sastanak, na koji bi se imalo pozvati i | do konca rujna g. 1896: vlć. gosp. D.
sve Hrvate radnike izvan domovine, da
pošalju svoje delegate u Zagreb. Na o-
vakovu skupštinu poslati će tada i oni
svoga delegata da posreduje na izmi-
renja radničtva te ako bude moguće iz-
posluju podpunu samostalnost njihovu.
*
* *
Na spomen-medalji, što preda Akade-
mija sv. Luke u Rimu Priestolonaslie-
dnicima talijanskim, nosi ovaj nadpis :
Victorio E. A. Sabaudae
Cum Helena Petrovich feliciter nubenti.
Tko zna latinski i aei će u ova
redka dvie slovničke pogreške.
dva
Različite viesti
,,Daily New8" donosi, da u Diarbekiru
<»pet poginulo pod krvničkom Turskom
ru om 500 ljudi.
Geografično Londonsko Družtvo slie-
dpii,i godine misli uložiti sve svoje sile,
da izmogne odpremiti koji brod na Juž-
ni Stožer. To putovanje bilo bi pod
vodstvom doktora Frithjoh N msen-a.
* * * i
Marko Božajić ;j
do konca kol v. 1896: slavna Čitaoni-
ca u Kraljevici ;
na račun g. 1896 : preč. g. D. Stjepan
Buljeta;
do konca lipnja g. 1896 : slavna hrv.
Čitaonica u Senju, vlč. g. D. Grg.
Tambača i
na račun : vlč. g. Toma Kraljić f. 4.
do konca ruj. g. 1895 : vlć. g. D. Rai-
ner Vičić;
do konca god, 1891: vlč. g. D. P. B,
ml.
č. g. D. P. B. — Blato — Što smo
primili g. 1893 zabilježeno je »ve sa-
mo za nK. D.u koja je tako bila u-
napried podmirčna sve do konca t.
g. S toga ovo t. 20 bi razdieljeno za
„Hrv.", da bude podmireno do istoga
roka, a f. 4 što pretiče ostaje na ra-
čun „K. D." za g. 1897 Kad bismo
mogli imati ovakvu točnost barem
u svakom drugom predbrojniku. Ži-
vjeli !
č. s ić. U z male izpravke tiskamo
Podlistak o autokefalnim Crkvama.
Nadamo se i nadalje iz vaših mladih
krugova. Ozbiljna nauka oplemenjuje
i pripravlja značaje u koriat Crkve i
Domovine,
č. g. D. A. B. — Kućište — Naručbo
hart. s obv. odpremljena Vam preko-
jučer. Zdravo !
\ g. D. I. S. i vama naručeni knjiga«
č, g a. Hvala vam na liepin član-
cima o vjerskom ćustou. Milo nam je,
što tako odlični svjetovnjak onako piše.
Preporučujemo se i za štogod lakšega,
da bude sa Sire obćinatvo.
> tmurni
ga i hodočasti taj avealavjan nn J 132). Kad bi Vi uzeli onaj stavak
njihove sjednice. Radi toga i *««»<> I u katoličkom smislu, onda se ne bi-
rađi toga ide on u Husiju oli na po- I ste iirasom „katolički" nabacivao,
kop pokojnoga cara oli na kruni- I Ovako? Katoličanstvo i hrvatstvo
sanje (nexnam pravo), a ns ex si- 1 pod noge volju sveslavenstva,
gno humanitaiis, koga on nema U6 I Neka se ne kože, da je ovo iz osve-
ni cigan kruha. To nisu podvale već I te ili mržnje neopravdane, Boli me,
javue tajne. Sve se reducira na sla- I da se gradi moralistom i katolikom
venstvo g. Jakića. Sveslavensho u»- I raipop Jakić. ( izpušt i
držaje Pensiero slavo. Sveslaveu- | ovdje jedan redak na ublać* rj«.
stvo je kupilo wdiritlo croato". Tim
je sveslavenstvo proždrlo hrvatstvo
Jakićevo. A g. Jakić je prodao svoje
hrvatstvo poput Esava za par groša.
Oslobodio me Bog od klevete.
Isto je mislio i uzkriaitelj hrvatstva
Dr. Ante Starčević, pa mu je te
svoje misli i rukopitatelno pokazao
prstom put vrata. Neka ovo za-
uieka, ako može rusofil Jakić ! Star-
čević je zuao, đa je od velike vre-
dnosti na kraju hrvatske države list
„diritto croatj". Na Jakića je spa-
lo, da razvija na medji hrvatske
države barjak čistoga hrvatstva. Da
je toj »adaći i nastavio služiti Ja-
kid, kako je počeo, ostavio bi bio ne-
ka uspomenu. A ovako f Prestajem.
A kako ie došlo do loga, da je
hrvat Jakić pružio ruku Rusu ? To
je »agonetno pitanje za naivnike, a
za nas je posvema jasno. Sve što
kasasmo, ništa nije u laman, a g.
Jakić neka dokaže negaiionem ve-
ritatis. Nego nastaje važno pitanje,
da li je Rusija tražila kakovih ga-
rancija od g. Jakića f Da li je bila
zadovoljna Rusija time, Što je svo-
jim novcem kupila „pensiero slavo14?
Da li je Rusija dublje zaronila u
svoga kupljenoga prijatelja ?
Izašao je u čeških „Narodnih li-
stihtt g. 1864. podulji Članak pod
naslovom: „Horvatfe a serbska po-
litika budoucnosti" mj. srpnja. U
tom se Članku razlaže, da je velik
bezmisao zauašati se na Rusiju.
Tu se pripovieda, kako se ohladio
oduševljeni rusofil Ceh H&vliček po-
vratkom iz Rusije* Tu se preporu-
čaju Kvaternikovi nazori razvijeni u
I. 8V. „Političkih razmatraja". Prem-
da se Kvaternik odputio u Rusiju
(bio prognao za obaolutisma) misle-
ći, da će Rusija pomoći Hrvatskoj,
ipak nije hotio apoštatirati u srbskj-
ruske svrhe kao Imbro Tkalac, ne-
kadašnjega stavosrbakoga lista ,,G*t
und West-akt urednik, a sad se po
Italiji skice. Za istoga Imbra Tkal-
ca se tvrdi u gore spomenutom čian-
ko, da je „morao, da si steče po-
vjerenje ruske vlade, primiti grčko
izpovjedanje".
S ovime ćemo odključali odme-
tnička prsa izdajničkoga srca Jaki-
ćeva. Pljunuo je na sakramente I-
susove (ovdje izosta-
vljamo na ublaženje. Ur). Pogazio
je svećeničku halju,
(i ovdje. Ur.) Opazila Vas podmu-
kla Rusija. Zove vas k sebi i vruće
Vas pritište na svoja prsa. Znade
ona, da »te joj dobro došao. Tetoši
Vas, a i kupuje Vas. Nije njoj na
Brcu i umu kršćansko načelo, da se
ne smie č>vjek zlim sredstvom slu-
žiti, već upravo machiavelističko:
Finiš saiictificat media. Sveslaven-
ska država posvetit će odpaloga Ja-
kića. Radi toga je i otišao u službu
rusku g. Jakić. K tomu pazimo. Kod
lmbra Tkaica zahtievala je, da „pri-
mi grčko vjeroizpoviedanje. A g.
Jakić je Bexcommunicatus" ma ipak
dobar za Rusku. Ruska je do kraja
intoleraulna u vjeri. To je i u naj-
novije vrieme prosvjedoČiia kad je za-
tvorila svećenika Tolstoja. Tu iutole-
ranciju traži i od g. Jakića, a on je
u dobroj mjeri p »sjoduje. Dosta, da
je ra/pop. Odatle liberalni naslov:
„aocora al cattolico prele*4 . . Tim
liepo služi Rusku, a ona mu rado
daje groše. A odatle često istica-
nje u njegovom tonu i prete Prodan
I tim liepo služi Rusiju, a ona mu
rado daje grofte. A odatle ironični
naziv della p»a „Cattolica". I tim
liepo služi Rusiju, a ona mu rado
duje groše, makar i rublje. A samo
se u tom duhu dade razumjeti
program izvadjen iz sv. Pisma. ^Psal.
Ur.) Spreman sam Vas dočekati na
Vidovo.
Kraljevica 27/11 1897.
pop Stipe Vućetič.
Izborni proglas.
Stranka prava dala je sliedeći
izborni proglas:
Hrvati!
Do koji dan obaviti će se izbori zi
Carevinsku vieće. Po novom izbornom
reda, ovog puta Dalmacija ima da bira
jedanaest predstavniku, koji će za šest
godina bit dužni, da zagovaraju njezine
moralne i materijalne probitke u bečkom
parlamentu, gdje je ona još privremeno
zastupam*.
I ovoga puta stranka prava u ovoj
•pokrajini stupa na biralište vierna svomu
programu i svojoj čisto hrvatskoj svie-
sti. 5am > što joj je ovog puta prište
djeno ljuto kreševo godine 1895.
Kako već znale, narodno hrvatska
stranka ponudila je stranci prava izbor-
ni sporazum.
0 ovoj ponudi središnji odbor stranke
prava viećao je prvih dana minulog mje-
seca na sastanku u Zadru. Otačbenici
odasvud iz pokrajine priobćili su svoje
mišljenje žicom ili pismom« Na sastanku
poprimljeoi su zaključci u suglasju sa
mišljenjem cieie n^še stranke u pokra-
jini. Po )vim zaključcima, naročiti od-
bor, odabran još na na^oj glavnoj skup-
štini dne 9 rujna 1896 u Splitu, ugla-
vio je 8a eksakutivnim 0'. borom narc-
dno-hrvatske stranka izborni sporazum,
Sto ima nova po s\ietu?
„Agencija Stefani" javlja sa Ka-
neje: Jučer se vodila vas dan bor(ta
izmedju kršćana i muhamedovaca,
sat daleko od Rethymna. Borbu
su zapodjeli kršćani. Obe stranke
imale su znalnih gubitaka. Turci su
morali napokon uzmaknuti. Dvie
satnije turske vojske, koje su u bli-
zini, nisu se upuštale u borbu.
*
» *
„Agence Havas" dobila je jučer
sa Kaneje ovu viest: Povjerenstvo
za preuredienje medjunarodne žan-
darmeri/e imalo je jučer o podne
sjednicu - nu nije moglo doći do za-
ključka. Glasa se, da se Crnogorci
boje, da ne će dobiii plaće, pa
će zatražili radi toga odstup.
Turaka. Turska fregata, koja je u
Sudaskom zaljevu bacila je dva
hitca i/, topa na ustaše Po zapo-
vjedi sa brodova stranih vlasti,
prestala je turska ladja sipati vatru.
Turci, koji su nosili hranu, bili
su prisiljeni da uzraaknu. Borba
zinedju obkoljenih ustaša traje
neprestano. Mjesta Trikalaria i
Mezokaro zapalili su bašibozuoi.
* * *
* • *
„Agence Havas" javlja sa Ka-
neje: Pukovnik Vassos obećao je
posredovati kod ustaša u Selinu,
da dozvole obkoljenim muhame-
dovskim obiteljim odlazak.
Parižki „Tempsa piše u broju
od subote: Uza svu rezervu služ-
benoga svieta vlada ovdje stano-
viti nemir sbog energičnoga dr-
žanja Rusije, koju podupire Nje-
mačka i Ausiru-Ugarska, nasuprot
kojim su barem prividno dilatorno
stanovište '.auzeie Ilaiija i Englezka,
Pitanje, kakve bi se mjere uzele
proti Grčkoj, bilo bi kamen smu-
tnje u evropskom koncertu.
* * *
« « *
Na najnoviji proglas zapovje-
dnika, odgovorili su ustaše pi-
smorn, koje je predao grčki po-
slanik talijanskom admiralu. Pismo
je podpisalo više ustaških vodja,
koji kažu, da su izmedju Krete i
Porle prekinute sve sveze. Nije
moguće drugo riešenje, niti bi
Krećani na ino pristali, nego da
se Kreta sjedini sa Grčkom.
* • *
U magjasskom saboru odgo-
vorio ministar Banffy na Košutov
upit a pogledu Krete. Ministar
reče, da nema opasnosti rata, o
kojoj je interpelant govorio, jer
su sve vlasti za mir. Nastojanje
vlarti ide zam tim, da po što po
to odstrane sukob na Kreli, te da
na ol^ku stvore organizaciju, da
se na rjomu osigura mir i red.
Vlasti su se složile, da ne će
podni uosto dozvoliti, da Grčka
zaposjedne otok. (Odobravanje.)
Kreta će i u buduće ostati pod
suverenitetom sultana uz osigu-
ranje samouprave. Obzirom na
ovu j^dnodušnost vlasti, nadat se
je, ..„ be Grčka povući svoju
vojsku. LMU mora izjaviti, da će koji vam je već poznat po novinam. I
Time stranka prava ud,sila je svoj j »Reuterov bureau* javlja, da naći dovoljno sredstva, da ju
rad za ove izbora, držoć 8« ipak nepo- j je zapovied Porte, kojom prisile na uzmak, ako se ona
ničao svoga programa i svoga nezavi- j se nalaže vojsci od 72 bataljuna i bude ustručavala, Košut je primao
-noga stanovišta. Uvjereni smo, da je j redifa, da šio prije stigne na gra- 0vaj odgovor na znanje,
ovim izbornim sporazumom postignuto | njcu Grčke
«ve ono Što »e je dalo postignuti na ko- \
rist hrvatstva u dan^šajim prilikam. f
Hrvati/ S ponosom i zadovoljstvom I
* # *
»dg
iztičemo, kako je i pri ovomu djelu na- j Prigodom poklona koji će se
e,t stranka pokapala divnu jedoodutnost f za svrhu svog vieka te početak
i 0taM)eni6ku požrtvovnog Ovo j^neo- j dojdućeg prikazati Isukrstll Spa-
b >riv dokaz žive sviesti, žnrkoe rodoliu- | •.«•/»•• u* , , . ; ,8 'I sitel u (a tai ie naum bio poca-
bljit i igtin'te odanosti hrvatskomu na- \ , . , .
čelu. 0 je suvi% očit dokaz naSe nu- ž šcen P®Pioim bodrenjem) mnoge
tmje čvrstoće, koja ja plod neograničene I »ovine iztakoše misao da se skupa
ljubavi prama svetoj stvari, koju stran- | proslavi stogodišnjica odkupljenja
ka prava zastupa i jamstvo nujpouzda- j Hi ti Porodjeoja Gospodinova. Zbor
nije oaaega napredka i naše budućnosti. J za gv> Obrede UZCO je to pitanje
Hrvats i birači! Stranki prava iz- f .. »„ „ t • ,• ^ p - u pretres te zabacio misao o pro-
A&I DOPISI
bornim ugovorom zadala je svoju rieč,
ju treba da uajsavie-itnije održi. U | slavi takve stogodišnjice pozivljuć
svim izbomištvima, gdje će n irodao-hr- [ «» odluku danu dne 31
' svibnja 1884 kojom je isti zbor
bio zabranio proslavu stogodišnjice
Porodjenja Gospina, kao no ii
novotariju i stvar neutnjestou ob-
zirom na kullushyperdulie kojim
B Djevicu častimo.
vatafea stranka postaviti svoje kandidate,
svi pripadnici stranke prava dužni su
da za nje glasuju: kao štosu svi birači
narodno-hrvatake stranke dužni, da gla-
suju z» kandidate stranke prava u ko-
tarima, koji joj po ugovoru pripadaju.
Hrvatski birači! Pohit te svi slo-
žno na izbore, da izvrSite i ovog pu-
ta svoju otačbeničku dužnost uz pono-
sito naže g^slo : Bog i Hrvati !
U Zadru, dne 1 ožujka 1897.
Središnji Odbor Stranke Prava
Predsjednik
Ljubić pop Kažimir.
Arneri Rafo bilježnik — Bjankini D.
Juraj urednik „Narodnoga Lista" —
Dapar Nikolt veleposjednik — Oućič
Maro posjednik — Marović Dr. Ivan
odvjetnik — Paštrovič Dr. Josip odvje-
tnik — Perić J Virgil gimnazijalci pro-
fesor — Prodan D. Ivo urednik „Kato-
ličke Dalmacije" — Boca Pavao obćiu-
aki tajnik — Ružević Dr. Petar odvje-
tnik — Šupilo Frano urednils „Crvene
Hrvatske" —- Šarić Mate posjednik —
Tomić Dragutin posjednik — Trumbić
Dr. Ante odvjetnik,
* »*
Njeg. Veličanstvu naš kralj od-
putovao je na Gap St. Martin.
* « *
Hvar, 25 veljače.
Dne 24 t. mj. bili su ovdje izbori
za birane birače pete kurije. Podlo je
sve u podpunu redu. Glasovalo je 212
osoba za 7 birača Hrvata predloženih
od Odboia, „Talijana", premda ih ovdje
po „Dalmati* imade koliko hočes nije-
smo ni čuli ni vidili. Otrag dvie godine
naši radnici zaželješe sastaviti družtvo,
u kojemu bi Be sastajali, te u ljubavi i
skladu sprovadjali vrieme koje im pre
ostaje nakon dnevne radnje. To je bilo
pohvalno, jer je bolje, da ae kupe u
svojemu druitvu, nego li da se akitaju
po krčmama, kojih ovdje imade i pre-
ko brka. Začulo za tu namisao mlado
momče „talijaoče", pa se nametne, sa-
stavi pravilnik i posla ga vlastima, tako
se otvori n8ooietk G. F. Biondi". U
pravilniku stoji crno na bielu, da je
svrha druitvu nla diffasione della let-
teratura italiana". Njeki to ne razumje&e,
druge uvjeriše, da je to puka foimal-
nost, koja neće nikako uplivati na druž
tveno djelovanje, jer da će družtvo biti
nsenza oolore". Pridodajte k toma hvar-
sku dubroćudnost, pa ćeta razumjeti
kuko su naši ostali u takovu družtvu.
Nego neprestano izazivanje 3 4 'alija-
naša, naptminjunje u „Dalmati" da je
t> družtvo talijansko, a njezini članovi
„talijani", dozlogrdilo našima, koji se u
družtvu nalaze te odlučiše, da već je-
dnom probiju led. S toga pri izborim
pete kurije, s«upilo ih so u družtvu, !
dvadesetak i korporativno pođjofte u j
obćinaku zgradu, da glasuju za Hrvate, i
| Nakon glasovanja skupa »a liepim bro-
jem mladeži iz mjesta i iz Brusja, po-
Hvar, 26 veljače.
Doduio se je da misle do skora uki-
nuti brzojavni Ured i združiti ga a po-
štom, sa ograničenim razdobi ikom.
Ova je viest ovdje ogorčala crkovne
i državne vlasti, te probudila medju
trgovcim i ostalim slojevim puka, sum-
nju da se malo mari sa korist našega
grada. Mi o temeljitosti ove viestš ne
možemo se nikako uvjeriti, jer no ra-
zumijemo zašto bi Vlada, koja se oso-
bit > sada pokazuje toliko sklona za na-
predak ove naše jadne pokrajine, htjela
bal sada dati ovi udarac napredku i
ugledu našega grada.
Tk, svakomu je poznato da je Hvar
pribivaiište Biskupovo, koji vlada sa
tri najveća i najvažnija otoka u Dal-
maciji, su 42 mjesta, neka od kojih su
više hiljada stanovnika. Biskup ima če-
sto potrebu da obći sa svojim podložni-
cima brzojavno. Nuždno mu je pak
mnogo i mnogo puta z& koji važan po-
sao da se služi brzojavom sa drugim
gradovima pokrajine, sa mjestim naše
države, sa inozemstvom na|skoli s Be-
čom i Rimom. Kad Biskup nebi imao
zgode da se u potrebi posluži ovim
putem velike bi škode pretrpio u svo-
jim poslima.
Druga važna vlast koja ima svoje
srediste u Hvaru jest politička vlasi. —
Vlada znade, od kolike je važnosti i
za nju samu državni brzojavni Ured u
Hvaru u svako doba a najskoli u vrie-
me izbora. — U Hvaru pak obstoje i
drugi državni Uredi koji, po sebi se
razumije, potrebuju brzojavnog ureda za
svoje posle.
Ne možemo mimoići a da ne izta-
knemo kakva bi smetnja bila za trgovce
za gradjane i za bližnja sela, kad bi sa
dosadašnji razdobnik brzojava digao.
Ako se sa strane nadležnih vlasti
misli na gorispomenuto ukinuće, reklo
bi se da se je zabora\ilo da obstoji u
Hvaru „Družtvo Igijenično" koje u ovo
zadnje doba liepo napreduje, ustrojeno
pod Visokim Pokroviteljstvom Njezina
Veličanstva milostive naše Vladarice
Jelisave, i koje bi nadareno od Njego-
va Veličanstva obilatom svotom od
30.000 fior.; i na blago podneblje Hvara,
koje je toliko koristno za jadne bole-
stnike koji svake godine u svako doba
dolaze da se oporave. I s ovog gledišta
potrebit je državni brzojavni ured.
Osim toga Vlastima je poznato da
Hvar ima važnu luku, u koju dola?o
brodovi svake zastave baš u najpogi-
beljniji čas putovanja na odmor, da
prime ili da dadu brzojavne naloge, a
i brodovi ratne mornarice dolaze često
u tu svrhu.
Da potvrdimo važnost državnog br-
zojavnog Ureda mogli bismo navesti
više slučajeva u kojim je država i-
mala koristi od našeg brzojava. Na po-
menut ćenao samo bitku pod Visom,
toli važnu u poviesti monarhije. U toj
prigodi ondašnji br ojavni činovnik,
prenese žicu i stroj na brdo blizu Hva-
ra, i odtole davaše viesti o svakom
kretu neprijateljskih brodova na Be8 i
na Pulj. I da ie to bilo od velike koristi
i možda odlučnog uspieba za pobjedu
potvrdjuje čin da je taj činovnik odli-
kovan vitežkim križem reda Franja Jo-
sipa, i vlastoručnim pismom Njegova
Feličanstva.
Mislimo da smo u kratko predočili
važnost državnog brzojavnog Ureda u
Hvaru, te ne dvojimo da će Vrhovna
Vlast biti osvjedočena o temeljitosti na-
vedenih razloga i da će uviditi da je u.
Hvaru potrebit ne samo državni Uredr
već je nuždno i državnih činovnika, to
jest onih koji posjeduju višu kulturu,
koji će saviestno i temeljito vršiti slnžbu*
na korist države, na korist crkovnih i
državnih vlasti, pokrajine i ovoga grada
Viest „Agence Havaua; Pod
Herakleinora bila je opet bitka
izmedju Turaka i ustaša pod
vodstvom kapetana Horaska. Kre-
ćaoi su zadržali svoj položaj
U Palaiu povrh Trikalarija ob
kolili SU kršćani Turke, koji već ! vratiše se u družtvo, gdje se za prvi
a Od dva dana nemaju hrane. Danas P*t nazdravilo Hrvatskoj, isparalo „Dal-I uu > } matua i nPri'v°g Dulmatincan kojo je
I SU pošli Turci sa nizam, da donesu f družtvo mukte primalo od propagande.
1 obkoljenim hrane* Pri tom je došlo | Dobro /
I do sukoba j ubijeno je nekoliko
Domaće ViestL
f Umro je jučer u jutro od kapi vrlo
pobožni ovdjeinji Franjevac 0. Ivan
Kjetul. Izpoviedaonica u svako doba^
za svak »ga, do potrebe kroz cie-
ie dnevc, bez počinka, to je bilo nje-
govo milje. Pokojnik bio je rodom &
Krka (1844). Ostavlja blagu uspomenu,
osobito kod unogobrojnih pobornika
koji su ga imali kao Izpovjednika. Dues.
mu se raja nauživala I
* *
Hrvatski sabor u Zagrebu jol će imat
jedno zasiedanje, po Uskrsu. JVovi izbori
biti ć« lipnja.
• «
U Dubrovniku su na Ivrdjavam ku-
šali vojnici prošasti petak nove topove.
A « •
godine.
u Belgiji traje mandat pokrajinskih
zastupstva četiri godine; ali se polovica
zastupstva ponavlja svake dvie godine.
Ovih Duhova obavljeni su izbori jedne
polovice Kao i dosad, liberalci su po-
biedili u pokrajinara: Brabaotu, Hainaltu
i Liegeu. Katolici su pobiedili u : Luxem-
burgu, Namuru, Anverai, Flandri izto-
čnoj, Flandri zapadnoj i Limburgu. Po-
krajine gdje su pobiedili liberalci, broje
2,860.000 stanovnika; a one, gdje su
pobiedili katolici, broje 3,111.000. Osim
toga u liberalnim pokrajinama znatna je
manjina katolika; dočim je neznatna ma-
njina liberalaca u katoličkim pokrajinama.
NagOdbeni odbor zabacio je pred-
log Mladočeha, da se u obćoj sabor-
skoj razpravi ujedno razpravlja o svim
nagodbenim predlozima. Rieger je izja-
vio, da su nagodbene punktacije obvezne
satno za članove konferencije, a ne za
sve pristaše stranaka. Kod svakog pred-
loga bi se moglo predložiti da se pre-
dje na dnevni red.
Srbski Kralj Aleksauder pošo je u
$abac samo na jedan dan k svečanosti
Obrenovića. Milan ondje ostaje za ciele
svečanosti, kao glava obitelji.
Novo izašli ukaz srbskog ministra Gjaje
odredio je imenovanja i premještenja
mnogobrojnih upravnih Činovnika.
inzeigpr" javlja: Ca-
vlja posve povoljno.
,u, sprovadja dan na
. audiencije i obavlja
) doći u Kiel nadvoj-
-nd, da izvide pomor-
tbrecht upravio je na
dtkea, povodom njegova
vora u reichstagu, brzo-
mu je izrazio svoje odo-
/eterburgskaja Gazeta" prati ve
i zanimanjem nastojanje i rad mla-
tio češke stranke, koje oduševljava pravo
slavensko otačbeništvo, Ruski List
kaže. kako su MladoČesi svojim radom
i odlučnošću postali važna činjenica u
Austro-Magjarskoj a tako bi mogli i ostali
Slaveni, kad bi se više zanimali zt svoju
narodnu stvar.
Petrogradski „Graždanin" dobiva viest
iz Bukarešta, da u Rumunjskoj vlada
nezadovoljstvo radi nepostignute neod-
visnosti, ako se Rumunjska ne priključi
trojnomu savezu, ma da je pod njema-
čkim uplivom.
Carnot, predsjednik francuzke repu-
blike, kako je poznato udario je, od ne-
koliko vremena, u šetanje, a taj ugodni
posao olakoćen mu je Čestim manje vise
ofieijoznim ovacijam. Bio je ovih dana
i u Avinjonu i u Nimesu, gdje su mu
se došle predstavit i crkvene vlasti ra-
znih vjeroispoviedi, koje su se na razni
naćin u svojim govorim spomenule i Boga.
A1 predsjednik republike kani da neće
da uficijozno da Boga priznade pa od-
govara, no o Bogu nihabera! To mn se
zamjerilo i prigodom pari&ke svietske
izložbe, Bože moj dokle smo spali! Pa
će još liberalstvo imat obraza nekomu
predbacat bezumlje, glupost i fanatizam
i.... kukavičluk!
U Genovi je uapšen jedan ženijiaki
častnik, što je izručio Francezkoj pla-
nove o utvrdjenju granica.
Njemačka vlada kani uvesti porez na
Niemce koji su u inozemstvu, pa neza-
dovoljuju vojnoj dužnosti.
Nemoj crnit, p
catio ne od me:
ćutiš još živu sa]
neda ti da se ta
cem: kad si to p:
bila pamet po s
meuitoga rodbinsl
ti reče one besj
se da sam vidio
i baš koncem XI
ne hvatja: ja ti
H reko: fiat a\
od tebe ako i malo
Tvoja plemenitost
jsa mnom plebej-
stalno ti se razlila
anah tvojega ple-
stabla, te uzhićen
a§ zlatne: sjećam
0 još toga ludjaka
vieka. Bdja se zlata
tko sam, a ti ako
nisi podla kukavic^ bezobrazni klevet-
nik, i ako se nestidiš tvoje plemenite
krvi, van sa podpisotn i kazati ću ti onda
tko si ti. «
Matulina Petar.
•-.vr-
iti Bukovice, 27 svibnja.
Prošle godine dvorski savjetnik gosp.
podpredsjednik PavM obašao je neka
mjesta naše Bukcv»e£.. Ovih dana po-
vratio se da obadje na koja onda nije
mogao, a to su Mi^eiića r Petrovacrkva,
Nunić, Bjelina, Medvidja, Rodaljice, Br-
gut, Popović pa odavle preko Benkovca
u Zadar. Prvi je put, u koliko mi zna-
demo, da. dvorski savjetnik ovakav po-
hod obavlja, ima sobom gosp. kotarskog
Poglavara Fekete i gosp. upravitelja
Grošetu.
U svakom mjestu gdje dodje prividi
crkvu i župničku kuću. Doistine, što
nekoliko daria u ovo potroši nijo dan-
guba, pošto jedino ovako svojima očima
može se osvjedočiti kakve su nužde u
jednom, kakve li u drugom mjestu te
kakvim potrebam prednost dati. Dao
Bog da nam sve u dobri čas doskočeno
bude.
Domaće Viesti.
Nagodbeni odbor u Pragu u svojoj
sjednici od 27. p. mj. — riešio je pred-
log o skoliskom zemaljskom viećti, koje
će dakle biti razdieljeno u dva odsjeka.
Odbačen je predlog dra. Gregera da
predsjednik i njegova dva zamjenika u
školskom vieću imadu poznati oba je-
zika, Za predlog glasovaše mladočesi i
staročeh dr Trojan.
Primljen je predlog Va&atva, da se u
zakonu rieči „zemaljski glavni grad Prag"
zamiene sa riečima: „kraljevski zemalj-
ski glavni grad Prag."
Odbijen je predlog Mladočeha da se
školsko vieće »ma sastati u plenumu ba
reio četiri puta na godinu.
Velika se je razprava razvila, kada
da zakon stupi u krepost. Mladočeh Ku-
čera je predložio da bi zakon imao stu-
piti u krepost poslije no bude odobren
novi izborni red, te zakon o uporabi je-
zika. Proti ovomu se očitovaše Clam i
Rieger. Predlog Kučere je odbijen.
Za nj glasovaše mladočesi i Trojan.
Španjolsko starovieće potvrdilo je za-
kon o sveobćem pravu glasovanja.
Židovi su se pomamili što su se neki
Listovi usudili izniet na vidjelo list o
izdajničkom umorstvu u Damasku, ko-
ji Smd i mi preveli u pro&astom broju,
pa su na nje navalili kako na gadne
klevetnike. Tako i „Austrijski tjednik",
komu je urednik rabin D.r Bloch, na-
pao na bečki „Vaterland" nazivljuć ga
gnusnim osvadačem. Ovaj da mu ne o-
stane dužan u br. 148, 31 p. stavlja
pod nos razjarenomu odvjetniku talmu-
dovaca i drugi list o istom predmetu,
autentičan list majke umorenoga dje-
teta, u kojem je potvrdjeno sve što je
rečeno u listu objelodanjenomu, uz o-
bećanje da će bit podane do potrebe
sve ostale potankosti. List je bio upra-
vljen poznatomu antisemiti Eduardu Dru-
mondu, nosi nadnevak 10 Svibnja t. g.
i tiskani prvi put u „Universu". Ka-
rakteristično je u ovom poslu što svi
liberalni Listovi mramorkome muče. Ja-
dna majka tuži se da su Židovi svojim
novcem sviet podkupili, a cienimo da
je tužba na svom mjestu. Kako bi bu-
čili kad bi se radilo o kakvu samo-
stanu ii o koludricam!
Na tisuće Alsacijanaca pohitilo je pre-
ko Bvajearake u Belfort, da sudjeluje
kod dočeka predsjednika Carnota,
—J—
Silba, 29 svibnja.
Dopisniku i7 Silbe 15 tek. br. 40 po
štenoga „Dalmate*.
Imao si i vremena proma^gati tvoj
članak, ali ipak ne odgovori mudro ;
koliko si u njem istine kazo, vidi. Sto
se tiče vriedooga urednika nK. D." moje
obrane ne treba; poznamo ga liepo a
baš jer ga poznaš, za to se na nj bacaš.
Siećaš li se one pričice o pravičnomu
Aristidu i zanešenooiu seljaku?.... Na
tvoj „Matulina" ili „Ludovina" i ne o-
vrćem ae, to diete nebi bilo reklo. A
a čega bih se zacrvenio, neznam ; valjda
radi ubojstva, brodolomja, paleža, lupež
tine, mutnih izvora, i radi sto takvih tri-
čarija? Paše ni vidio nisam, čibuk ta
kodjer mo ne užgah a sličnost, koju na-
laziš med menom i robom jest ona, koja
je med menom i tobom. Varaš se kruto
da bib se ja sretnim nazivo, kad bih i
mao brevetto ili patente tvojih štićenika,
jer, znaj, makar palac ali ipak se sma-
tram većim od njih. Čuj: učio sam kroz 5
godina domaće škole, u Zadru dovrših
svu 8 gimnazijalnih, a sada vršim služ-
bu namj. učitelja i tim se ponosim, pa
ja bez patente u budućnost gledam bolju.
Koliko vriede tvoji brevettati znaš do-
bro, a zar novac čini sretnim? Reći ću
ti još, da nisam nikomu nikad džepe
mjerio. Potrudi se do sjemeništa pa ćeš
znati i trubi u sviet dali sam svojevoljno
odstupio ili sam bio prognan odanle.
Nije sramota^ pošteno raditi, pa i svinje
pasti, a da preživeš, nego je velika sra-
mota ne steći, kad možeš, i još otčin-
stvo protepati. Da, to je sve što naho-
dis sramotna (?) kod mojih, a to si eto
i po stoti put opetovo; imali još koja
kap žuči tvoja kneževska krv na me i
na moje, slobodno je izlij, a da te dalje
ne muči. Smiešno što mi preporučuješ
IV. zapovjed, kad imaš se za &to u prsa
tući; ja sam s roditelji u podpuuoj slogi
i oni ljube mene koija njih; nikad je
nisam nit naj manje uvriedio, nit na njih
rake dizao niti ća do tamnice doveo.
Jučer su svrčile po zadarskim crkvam
toli već popularne pobožnosti na čast
Majke Božje.
U dojednoj crkvi bilo je mnogo vier-
nika koji su pristupili na svetotajstva:
u crkvi OO. Franjevaca, 00. Kapucina,
u crkvi sv. Marije1), u crkvi sv. Simu-
na; nu osobito u crkvi sv. Krševana,
gdje je propoviedao vlč. O. Bontempo
na obće zadovoljstvo i s velikim uspie-
hom, i u crkvi OO. Tretoredaca, gdje
je propoviedao, kd što već bi javljeno
u svoje vrieme, preč, presv. arhidjakon
D. Grgo Raičević /^rvatski). Ovogodi-
šnje propoviedanje u crkvi sv. Mihovila,
ne samo radi odlične osobe koja se je
podvrgla ovomu trudu, nego i radi pre-
krasnih a svakomu shvatljivih govori,
ostavit će dugotrajnu uspomenu, i do-
priniet će nadamo se, da se ovo prelie
po i dušama prekoristno bogoljubstv'o to
čvršće ukorieni i razgrana u ovom gradu.
*
* *
Čujemo, da će Njeg. Preuzv. gosp,
nadbiskup u dojdući utorak odputovati
put Rima ad limina.
*:
* *
Izišo je br. 9 „Hrvatske" sa sliedećim
sadržajem :
Matičine knjige za godinu 1890:
Podgorske pripovjedke VjenceBlava No
vaka; Psyche, komedija u 3 čina, na-
pisan Ivo Vojnović 'oboje ocienio F.
H. Š.). — Iz Horacijevih epoda (pre-
veo O. B.): Rimskome puku — Moralni
potezi (pribrao A. Laus Starogradjanin):
IX. Umjerenost, proždrlost, pijanstvo.
— Sii benedetto! Rinaldi, pohrvatio 0.
p. M. — Narodno blago (sabire po
Bosni K. Gubić: Tri sestre). — Blaž
Pascal (njegov životopis, djela, doba,
uvod na prevod njekojih njegovih „Mi-
sli*, napisao Lucius, fli. — Druge ćudi
(nastavak idealnog romana I. Edhora,
preveo Cvjetko Srienpiao, konac) — Na-
rodne pripovjedke. Mornar i seljak. —
Novine. — Bala i satira (C. G.) —
Odgonetke i nove zagonetke. — Odpisi.
*
« _
f Na 30 profi. svibnja preminu u Go-
spodinu u rodnom mjestu u Smokvici na
otoku Korčuli Dinko Tomašić pitomac
središnjeg sjemeništa. Bio je darovit mla
dić i pobožan klerik. Nemila mušica u
najljepšem cvietu milosti ote ga svojoj
rodbini i družini, koji $ft polagali liepih
nada u nj. Ovo je drogi ove godine iz
U. teka. Duša im se raja nauživalai
* i;' • *
„Narod" ima u zadnjem broju podlistak
proti njemčenju. Evala mu! Gonimo tu
za razu!
• * ;;V
') Ovdje je za učenice propoviedao vlč.
D. A. Pavlović. Diug$i se je godina
samo čitalo.
S radoSću opažamo, da i nakon od«
lazka veleuč. g. Dinka Politea spljetski
„ Narod" jedini je Časopis, koji uz „Ka-
toličku Dalmačiju" zove Njegovo Ve-
ličanstvo našega vladara, onim 6to je za
nas, i kako ga naš narod zove, naime
kraljem. Čemu i „Nar. List" ne sliedi
ovaj primjer?
* # *
Ministarstvo udielilo je za uzdržavanje
poljodjelske učione u Gružu f. 5000, za
poljodjelski vrt f. 800, za „Gospodarski
Listu f. 500.
* *
Namjestništvo povisilo je adjutum od
500 na 600 f. za namjestništvenog pe-
rovodnog vježbenika Lovra pl Rendić
Miočevića, a udielilo je adjutum od 500 f.
vježbeniku Niku Županoviću.
. .... : <• .* - :<-.>•. 1 y ;-/•'= > • ••-'« « •
Wiener Zeitung javlja, da je Kralj u-
dielio umirovljenomu župe upravitelju u
donjem Stolivo i počastnomu kanoniku
lvanoviću zlatni krst za zasluge s krunom.
*
« *
Spljetski „Narod" donosi uvodni čla-
nak Mrtvilo gdje se tuži, da je naša
omladina pospana i bodri ju, da se budi.
To je vrlo pohvalno. Nego „Narod" je
kratke pameti, pa nezna tko gleda na
svaku ruku da našu mladež ušika. Pospa-
nost naše mladež, „pomanjkanje zanosa",
to je proizvod, a čimbenici su proizvoda
„Narodu" veoma blizu. Kad u upravlja-
jućim narodnim krugovim svi spavaju
ko zaklanif od koga da se mladež nauči
bdenju? Kad neki — i to mnogi — na-
rodni upravljajući krugovi, u ono malo
trenutaka što s protezavicom i zievanjem
posvećuju radu, najradje se klonu mla-
i, izbjegavaju je, preziru je, i sma-
traju prvom „rodoljubnom dužnošću'
podstrić joj krila u poletu, kako da se
uz takve okolnosti mladež oduševi ? A
da i ne govorimo, o pravcu, o nijednom
pravcu narodne stranke. Kad vam na
pr. „prvaci", kao što je i veleuč. Dr.
Čingria, stanu nazivat čisto hrvatstvo
„griehom", u sto — molimo vas — da se
mladež zanese ? Ako je rodoljublje hr-
vatsko grieb, kako da se mladež osokoli?
Ne, ne, gospodo okö „Narodau ; mla
dež nije pospana, nego je pospana na-
rodna stranka; a muk mladeži, nje grobni
muk, nije drugo, do prosvjed radi neiz-
vjestnosti i pospanosti kojom se od ne-
kog doba narodna stranka odlikuje.
Nek narodni ljudi poduzmu ozbiljan,
dosljedan, izvjestan, odlučan rad za spas
Hrvatske nam domovine, ili nek ne prieče
one koji u tom smislu preko pospanih
narodnih glava nastoje, pa ćete vidjet,
da je hrvatska mladež, uz sve otežću-
juće okolnosti, još kadra, da sebi lice
osvjetla.
* * *
Upraviteljno Sudište, rasudom 24 trav-
nja o. g., odbilo je tužbu Ivana Petko-
vića-Kovača glede kupovštine zemljišta
,,Zlinjau na Blatu Korčulanskom: jer U-
praviteljno Sudište nenadležno rasudji-
vati dali je kupovština potrebita bila ili
škodna po obćinu; jer na upravitelja ob-
ćine, za razpusta vieća, padaju svi posli
načelnika, opraviteljstva i vieća.
* *
Zem. odbor doznačio je pripomoći u
plaće lugara obćine Selaike fior. 40, ob-
ćine Prominske fior, 100, obćine Suću-
rjanske fior. 40.
* * *
Mutni običaj uveo se u neke naše
novine (a medju te u nSmotru* i „Nar.
Li8tu). Zovu njemačkoga cara cesarom!
Istina je, da car i cesar dolazi od iste
grčke rieči Kaisar, ali i djeca znadu,
da naš narod samo za rimske cesare pri
držao naslov cesar, a za sve ostale u
zimlje variantu car. Čemu, da se ne
poštuje taj naš narodni običaj? Hi ba-
rem, pošto sada nijedan vladar nije za-
konito rimskim cesarom, čemu, da već
i rabimo rieč cesar za ikoga, a najma-
nje pak za protestantskog vladara?
Doisto i sa slavenskog gledišta po
stupak „Smotre" (ne čudimo se, ali) i
„Narodnoga Lista" ne dade se nego
pokudit; jer čemu se onda i ruskoga
cara cesarom ne zove, kö što tako zo
vete cara njemačkoga?
Dakle ili sve samo carevi, i to je naj-
pravilnije, ili ako ćemo obilovat napram
komu, to obilujmo (i to jedino) napram
austrijskomu caru, kao jedinomu koji
sjedi na onom prestolju gdje su do o-
voga vieka sjedili „rimski cesari"1).
Ministarstvo poljodjelstva pj^^upilo
da podale osobitih odredfba gjfj«k iz-
brane pale kozam, kako je S$b(>r tra-
žio zaključkom 6 kolovoza 1880.
» « *
v) Tako na dlaku radi i naš narod.
*
* *
Kako saro već priobćili na 12, 13, 14,
16 i 17 proq. mj. bi ovr^tn izbor ao«Ag
obćinsko^ zastupništva u KjsUnjain. Pr«
glasovanju za izborno povjerenstvo tre-
ćeg izborništva, kojemu je učestvesale
677 birača, dobila je Jaokovićeva stitankf
356 a Maleševićqva 321 glas, a pri gla*
sovanju za obćinske viećnike rečenog
tiela ova zadnja se je uztegia a bili su
izabrani kandidati Jankovideve stranke.
Za izbore II. i I. pajko sliedio je iecnpdju
stranaka dogovor, usljed ćesa bilo je i-
zabrano po 12 kandidata svake stranka,
*
* *
Pišu nam iz Trogira, 25 svibnja; —
Na 7 tek. bio je naš sudac u Spljetu, vje-
rojatno s dozvolom svojih starečina. Vje-
rojatno je, da i ostale pute, šio on prelco
godine zalazi u Spljet, to biva • do-
zvolom starešina. Nego ipak ne da se
tajiti, da su oni sadčevi izleti oa uitrb
javne koristi, te s toga bi mu )ih morali
ili uzkratiti, ili ga poslati drugamo, po-
daleko od zavičaja, i tim bi ga oni eaisto
izliećili od sadašnje nostalgije.
*
* *
Ministar predsjednik kao ravnatelj mi-
nistarstva unutrašnjih postla imenovao
je gradjevnoga pristava, Stjepana Na
zora mjeroikom za gradjevnu državnu
službu u Dalmaciji.
» • *
Prizivni sud dalmatinski premjestio je,
na njegovo pitanje, kanceliftu kod Is-
tarskog Suda u Vrlici Ivem* Pekića na
kotarski Sud u Makarskoj.
* • •
Zadar, 28 svibnja; Prije nego doka-
žem presidijalnoj „Smotri" na poziv br.
42, molim ju da razjasni, čemu je na-
redilo predsjedništvo da čitiovnici u nje-
kim odjelim c. k. Namjestnifitva predu-
gi je dobnik, najme ne od 5-7 ved do 8
sata p. p. i koliko je iz prošle gftdifte
bilo spisa kroz prve mjesece t. g.' *
* •
Primamo iz grada: Grozni primjeri
razuzdanosti što su nam ih počeli pru-
žati neki uzgojni naši zavodi, a pooa-
pose ovdješnja vladina gimnazija, i tre-
pet koji obuzimlje sve misaone ljude
pomišljajuć na budućnost, rek' bi da nije
još podpuno otvorilo oči starijoj vlasti.
Nešto se doisto čini, ali skoro rekli bi-
smo preko volje, a svakako poduzete mje-
re za obezbiedjenje dobra uzgoja, uz o-
kolnosti koje sada kuže družtvo, odveć
su nedostatne. Mi smo stalni da • i još
nešto namjerava poduzet u prilog dobrh
uzgoju mladeži, ovomu prvomu i glav-
nomu zvanju svih na svietu učevnih za-
voda ; nego nemože nam u glavu, k*ko
se ni do dana današnjega, u koliko
nam je barem poznato; nije niti p»«t*
maklo proti klatarenju učeće mlađpži.
CJz razkvarene društvene odnošaje, us
sto napasti po neiskusnu, lakoumnu i
neobuzdanu mladež, nije li to kao htjet,
da se pod silu izkvari kad se za otele
duge sate bezkazneno skita bez Dadcera,
kad druguje ma s kim bilo, pa ne •!*(>
obdan, nego često i u večer do kasna1) ?
To je, bez dvojbe, glavna krivof% ae
strani roditelja, ali mislimo da ufrajo!
zavodi imaju pravo i duinost ravnat Ime-
nicima i van zavoda, barem do pf^
mjere, i da roditelji i oćitelji imajt|or-
žat sa jedan itap, pa gdja se, u»
bolja volju, vidi ipak gubavih
odstranit ih, da se oielo stado ne
bavi, k6 što se dogodilo sa kojim,
redom, u kojem j* lani bilo angjeTat*)
a ove je godine gjatola. Nadošo je ba-
lile čas, da obćinstvo mora, da
želit neka nestane naiih učevnih zavofa ;
a to je odveć žalostno. Videant conpitpe.
Nekoliko graijaria«
*
* •
I ova je draga i ako nije liepa! —
Otvoren je natječaj u Pokrajini za dru-
gog učitelja kod škol. R. S. Učitelj «•
natječao i primi dekret, a kad tame qa-
domirena mu je plaća kd podučiteJjn.
Dolazi pred pok. nadzornika, a on fa
odprati veleć t to nisu moji posli! Da
čiji su ?
* « «
s) Opazit nam je, da obstoji već naredba»
po kojoj gimnazijalci nesmijo »tat va-
ni, sami, poslie Zdrave Marije. Op. Vr.
•) Znamo no imenu aa neke uftenike
koji »tt Uni bili pravi aaor dobrote^
imn ^tvM jrari
*
* *
Vrstni dvorski svje'.lopisac, gosp.
Tomo Burato bio je pozvan od od-
bora u Makarsko], da uzme fotogra-
fija KaČićeva spomenika. On je to
izveo, uprav majstorski. Uzeo je
dvie fotografije, obe hipne. Prva
predstavlja spomenik bez okolnog
obcinstva, drugi predstavlja spome-
nik u času kad je bio odkriven i
okružen hiljadama prisutna obcinstva.
• Isti vriedni svjetlopisac digo je i
fotografiju grada Makarske i foto-
grafiju povorke koja je išla u Suti-
hlu i Brist, sa slikom ovih mjesta.
Veliki oblik za okvir (36+31 za-
pada f. 1 ; gabinetni oblik novč. 40.
Naručbe uz poštarsko pouzeće.
* * *
Njemačka carica Friedlich kad je
bila u Zadru, posietila je i radionicu
dvorskoga svjetlopisca gosp. Burata.
Naručila mu je mnogo slika i nalo-
žila mu, da joj digne i posije foto-
grafiju 'nekog prozora kuće Pasini,
u ulici sv. Roka. Carica je vlasti-
tom rukom naslikala predmet.
* * *
Primismo sa zahvalnošću VIII, Pro-
gram kralj, nautičke Škole u Bakru god.
1889-90.
U poučnom dielu sadrži;
1. Teorija nožištnih krivulja. Napisao
namjestni učitelj Vladimir Varićak.
2. Meteorologijska opažanja na kr.
nautičkoj školi u Bakru: od prof, An-
drije Mohorovičića i Antuna M. Zuvičića.
Iz ovih opažanja, gdje ima puno za-
nimivih meteorologijskih podataka, raza-
birerno, da je srednja godišnja tempera
tura u Bakru 14 stupnjeva Reaumur
Učenika bilo je 28. Svi su prošli. Vjere
su rimokatoličke, a narodnosti hrvatske.
*
* *
Sad opet počimlje svršetak neza-
plienjenoga dieta:
*
* *
Dva su vienca položena na grob.
Oba skupocjena i krasna.
* *
Ovaj samonikli čin bez poruke i
preporuke, napram mladiću koji je
siromašno živio i umro, al bogat
bio srcem i umom, značajem i ro-
doljubljem; neznamo, da li je na
veću slavu i diku miloj pokojniko-
voj uspomeni, ili onoj odabranoj, iz
svih stališa i godina svojevoljno sa-
branoj kiti, koja je tu počast izka-
zala pokojnikovim \rlinama.
Na ovakove prizore nije moguće,
da ti se srce ne napunja nadom u
budućnost naše domovine ; „rod bo
samo koji mrtve štuje, na prošlosti
budućnost si snuje".
Odjek.
„N. L." razmeće sa svojim veli-
kodušjem, svojim umjerenim postu-
panjem sa nesumišljenicim i proti -
vnicim. On ti je, osobito u polemici,
iznimna junačina, kakova nijedno
doba književnosti nije bilo sretno ubi-
lježiti. Njemu je d?. svaš!a. samo što
je glavno, načelno pitanje, na vrbi
svirala! Da je to uprav tako, dosta
je čitali ga i diviti sa njegovu lu-
tanju. Odkad mu je „K. D.ft počela
podaztrizat krila, odtada rek bi nije
pri sebi, već udri ga se najprvo po
„K. D.ft i po nje Uredniku Ama
eto, zato ga se nebi imalo karati,
nego mu se malo nasmiehati i ravno-
dušno pustit ga, da se koprca, jer je
Urednik „K. D." po rN. L." oni ne-
mirni i žestoki obod, koji mu neda
piHlopašice grnlati, već mu naprotiv
otegne uši i žicne ga do kosti; ali
je zamjeriti „N. li u što ga ima 8 ne-
vinim obćinstvorn „K. L." pa se na nj
fcostruii i mrgodi. Ako ffN. L.M pred-
vidja, da mu je do koji kratki ze-
man osirotiti, tomu lje obćinstvo „K
D." nije krivo, nego on sam; ako
je on tome potoč, zašto napadati na
drugoga? Kad bi se sjetio „N. L.u
one Augustiriove : „Nemo infelix suh
provida manu Dei, nisi sua culpa
e pa onda bilo bi mu dičnije kliknuti:
,,Peccavi et malum coram te (naš
hrvatski narode) feci!^ —a ne uli-
čarski napadati aad jednoga, sad dru-
goga, donapokon i cieli hrvatski
narod.
Možda WN. L." na ove redke na-
pne liši i upita: „Redde rationenv'
te posomnji, da se ovim razdor sije
i ocrnjuje ga se pred svietom u „11-
cumjernoj i perfidnoj" „Katoličkoj
Dalmaciji a Evo zato fakta.
U br. 60 t. g. ,,\T. L." u članku
„Smutljivcim" veli: „Dakle nije po
drugi put bio zaplienjen članak radi
i)r. Klaića, kako bi to htjela „Ka-
tolička Dalmacija" prodati svomu ćo-
ravomu občinstou ,,N. L." zna, da
je obćiostvo ,,K. D." većinom mi-
sničtvo i učiteljstvo, pa je on jedini
kroz ovo develnest vjekova odkrio,
da su naši vrli misnici i učitelji ćo-
rava narodna na>a, neznalice, sliepci!!
Ova mu valja suha zlata, jer se je,
možda i neho'e, izrazio iz duše i
srca, kako misli o misničtvu i učitelj -
stvu. Liep kumplimenat! Htjelo bi se
,,N. L." da smo ćoravi, jer bi on tada
mogao mirovati kd miš u pamuku,
niti bi icu lutanju tko na kraj stao.
Ej, pobro: ,,la li.igua batle, ove il
den'e duole".... Mi priznajemo, da
smo ti trn u oku, jer li nemožemo
mukom premučati. da onako pusto-
pašiee grntaš i našim ratilom meko-
tiš tvoju njivu i nasiplješ tvoje kose.
Mi smo ćoravi bili, dok srno se tje-
šili obećanjima, očikanjem, uztrplje-
njern i ovim onim praznim nečim,
kojim su nas zavaravali kn dječicu
smokvam ibajamim; mi smo ćoravi,
što smo se pustili u ruke crne sud-
bine i birali ljude zgoljnih obećanja,
puke klapnje et similia. Mi smo sve
bili ćoravi, dok nas klipovi iza ušiju
nepromlališe i zato nezamjeratno „N.
L.", što nam je u neku na ime po-
godio. Ovu lekciju „ćoravo obćin-
stvo" mučno da zaboravi, mučno da
se njom neokoristi. Gremo da vidimo.
Az.
-rvjc ' —
Brzojavke za Kačićcvu
proslavu.
ii.
Zagreb — Pridruživam se slavlju po-
dignula spotn^nika neumrlom Milo-
vanu, koji je najprvi sve slavjsna u
kolo sloge i ljubavi pozvao.
Milino vic.
Zagreb — Današnjem slavju, kojim ha-
ran narod hrvatski dostojno priznaje
zasluge svoga prvoga pučkoga pje-
snika, prisutan duhom pridružuje ae
Franjo Raclci
Zagreb — Slava svim Hrvatima kliču
pred spomenikom riajgenijaln'jem pu-
čkom pjesniku K tčiću Franjevci Ren-
gjeof Radio, Maiič, Tifder, Milošević.
Fi.s — Slava pivcu narodne knjige !
Viški učitelji i učiteljice
Petar Marasović, Petar Ku-
ničić, Josip GrČina, Mar-
gnrita Gamulin Marica
Kunići ć
Zagreb — Današnjoj svečanosti pridru-
žuje se u duhu svome obćina, novo-
veska i kliče živlli Dalmatini
Predsjednik Ferdo plem. Lnić
Sarajevo — iSlava starcu Milovanu!
razgrievao svaki kutić hrvatske ze-
mlje razgovor njegov. To želi iz pro-
budjone Bosne zemlje slavne
Kaptol Vrhbosanski.
Petrograd — Slave pevcu balkanskih
germev da zdravstvoju brnća Horvati
Cankov, Gruev, Benderev.
Zadar — Opojeno čistim žarom otač-
beničke ljubavi neumrlog pjesnika po
nosno zavjereno kliče slava Milovanu
Društvo Sokol.
Silba — Neizmjerna radost današnjeg
veselja odkrićem Kačićeva spome-
nika pobudjuje, da »ostalom 0racom
Hrvatima uzkliknemo: slava našemu
pjesniku neumrlom Andriju Kačiču.
Živio! Pokažujuči mu se harnim na
rode, živio dični odbor.
Josip Bonicioli, Antun Ma,-
tu Una. Štipan Nikolić, Kr-
sto Marković, Petar Matn-
lina, Joso Matulina, Borisa
Supičić, Kazimir Bonicioli,
Ican Matulina. Ivan Ma-
tu šić.
Neotesanom „Narod. Listu"
Karnevalada je tebi u Makarskoj
pred Kačieevim spomenikom, a u Zuo-
strogu ista karnevalada postaje ova-
čijom! Ala dosljednosti i mudrosti! I u
ga nije narod nego desetak usijanih
glava! Hvfila Bogu, ipak napredu-
jemo, jer od pereat Klaiću na kolo-
dvoru bečkom dne 28 lipnja, kad je
pošteni ¡slobodoumni denuncijant sbro-
j»o samih (?!) 7 demonslranata, na
slavju Kačićevu narasli su na' 10!
Al'erim! „Narodni List" zove ovo
slavje impozantno, veličajno, a duša
istoga bila je mladež, pak sve to
izvela šačica neotesanika !!! Klanjamo
se do crno zemlje.
Epa dobro! Grobni muk pri ulazu
prvaka Klaića u čitaonicu spljetsku
večeri dne 24 komu je čast? Tko
je opoganio čitaonicu? Ulaz islog
prvaka sutra dan u sobu „Hotel della
Ville" pod rajoni gospodje Amru-
šove bio je popraćen takodjer mu-
kom, dočiro n^dospjetni živio Dr.
Amruš i živila Hrvntska nače'niku
Zagreba, kad je s istim prvakom u-
laz o, nije li izljev odobravanja rada
i štovanja osobe radi načela? A lu
nas je bilo £0 — 60 sa omladinom,
čilih, zdravih Hrvata iz sve domovine*
koji smo došli ne da opoganimo nego
da izkazemo čast Milovanu! Koliko
je „živio" uzdignuto prvaku Kiaiću u
kafani Tocilja, kad se klicalo svim
zaslužnim Hrvatima? da se kolega L.
Borčić nebude spomenuo svoga vo-
dje, ime Klaićevo bilo bi potonulo
sasvim kao i ime J. Biankini-a ure-
dnika N. L., koji nije našao onu ve-
čer ni svoga L. Borčića. U Makar-
sko) tko ¿>e približio prvaku e comp.
bella? U Zaostroiju ka'd je sa so-
beta izašao prvak, koliko mu ih je
zavikalo? a kad je neki boduo za-
vikao.' živio Don Zorzi Biankini, re-
datur N, L., nije li svak umuknuo,
a ipak tu sa sirane bio je narod ! Do-
čim kad mi klicasmo, klicalo je hi-
ljade i hiljade naroda, jer su nas
razumjeli, jer smo im u žicu pogo-
dili. jer smo iz duše progovarali.
Što se tiče osvade, da .su nepo-
zvani gosti u Zaosirogu počeli ba-
cati čaše na glasbare makarske, do-
vikujem ti : mentiris in gutlure tuo.
Nego, glasbari, potaknuli od dobro
mi poznate osobe, šarenog narodnja-
ka, bili su indirektnim uzrokom svoj
neugodnoj aferi, jer do dva put usu-
dili su se presiecaii glasborn govor-
nika, što samo mogu odobrili i po-
taknnti narodnjaci felc i bagre N. L.
Kako su se htjeli i zU ali li mirni gla-
sbari, o tomu mogao bi pripovjediti
tko je od nj h bio napadnut miran i
pravedan!
Živa je istina, da Klaić i Biankini,
su se htjeli rehabilitirati pred
narodom, od naroda bili su osudjeni,
ako se u narod nebroji Omiš na
glasovitim tajnikom, koji su ih do-
čekali na povratku bengaličkim va-
trann i rasvjetom! i\7a posljedku,
hvala ti „Narodni Liste," što si do-
sljedan, hvala li na uvrjedama ba-
čenim na mladež ali znaj, da do nas
nedopire hoj hrapavi gl is i da tvoja
okorjelost u griehu b ti će jedini u-
zrok tvoje propasti a pospiešenje
narodnog preporodjenja. Zviezda (voja
i tvojih šarenjaka, Miškatovića en
minialure potamnjuje, a to li poručuje.
Usijanac izletnik.
koji
Sto ima nova po svieti ?
U Trstu počinjen je op«t atentat s pe-
tardom. To je već četvrti atentat od
prošlog tjedna. U hodniku uredništva
,.Adriau razprsnula se ]e bomba, te je
pri tom opasno ranjen malen dj«čak na
licu, na vratu i na prsima, a po svoj
prilici izgubiti će i desno oko. Zločincu
neima traga. Ogorčenje nad ovim je
obćenito.
„Hlas Naroda* obrazlaže, kako Mla-
doČesi neće dugo trpjeti ni. dii terori-
zam i kako se neće du?n pokoravati
zapovjedi glupe bahi i s Ma i bili
vodje u svome slavohleplju »liepi, to
već ipak rasudan čovjek vidi sada zna-
kove padu, uslied kojega će se ciela
glava razprsnuti. -* „Nkrodni Listyu
izjavljuju, da su bečki influencijom o-
kužem d( govori za aviek osujećen'.
Potonje polugodište dalo je Česima na
uku. Kao 9to su Magjari okorjelo bra
nili jedinstvo i samostalnost Ugarske,
tako će braniti tim više Cesi jedinstvo
i samostalnost svoje kraljevine, prava
koje nisu ni mulo slabija od magjarskih,
prava, što je i KoŠut priznao. 8 toga
u buduće treba, da po pred (Jthedodjo
sa sasvim drugom nagodbom
Porta je odbila svaku zadovoljštinu
Srbiji za umorstvo konsula Marinko-
vića u Prištini.
„Novoe Vremja" piše: U Petrogradu,
ako se nevaramo, neće sad više da zna-
du o kakovu Hporazumku s Austrijom.
Austrija nesmije da se više uzda u Nje-
mačku i Italiju, da će joj pomoći u
njezinim osnovama,
Šibenik, 29 kolovozi..
Jučer 28 tek. pres. i prep. bi*kt
obavi svečani blagoslov Crkve B. i>. M.
u Varoš u.
Ovom prigodom zamjeriti je kako je
baš ganutljivo prizor izgledao, vriedan
da i najo.korjelije erce gane^ideć mno-
gobrojan narod, gdje sviećom u ruci,
skrušeno i pobožno prati siiku B D. M.
iz Crkve sv. Martina, gdjo privremeno
staše, do one Njoj na slavu uzdignute.
Položena bijaše Marijina slika na svoje
mjesto, na velikom oltaru, uz pjevanje
pohvala njenih, od nevine djece, po čem
presv. i prep. biskup narodu sakupljenu
udieli sv. blagoslov.
Za rodjenje Marijino 8 rujna, prire-
djuju se velike priprave. Kano ostalih
godina, sipati će vatrometi u oči te svet-
kovine i glazba svirati pred Crkvom.
Za taj dau sasvim će biti dogotovljene
radje u Crkvi, koje su Uaš divno izve-
dene; pretvorile Crkvu varošku u dra-
gocienu kitnicu. Grehota da je malena
za tolik narod, uu ipak ljepotom svo-
jom dolazi u susret tom manjku, jer
po stolnoj, najljepša je što reši ovaj
grad.
Hvala za sve nekim dobrotvorcem
Varoša, a na osobit način hvala čast i
siava novomu mladomu ali vriednomu
i zaufcetnomu župniku Fra Petru Kra-
giću. koji kroz malo mjeseci samo što
upravlja tom župom, znao je pogoditi
u najpreče potrebe, za kojima odavna
ista uzaludno vapijase ; dopro je dosko-
čiti jim u prkos mnogim potežkoćam ;
dade na posljedku Varošu hram dosto-
jan toli pobožnoga, kuli junačkog na-
roda. Živio, Fra Petre 1
U nedjelju prvu rujna ove gudiue,
kako čitamo u Listu biskupije šibenske,
svetkovati ćo ee osobitim slavljem god
Blaženoga Nikole plemića Tavilića, ro-
dom iz Šibenika, mučena u Jeruzolimu
g. 1391, uzdignuta na otarsku čast
dozvolom svete Stolice, ualjed neumor-
nog nastojanja diocezanskog biskupa
Antuna Josipa Fosco.
Doznaje se, da će u oči tog dana,
bengaličke vatre rasvjetljivati obalu,
praskavice sa mužarim budit narod,
mjeetne glazba svojim milozvucim sva
koga na veselje poticati.
Obća će radost te večeri okrunjena
biti predstavom u ognju samog kipa
Blaženoga Mučenika.
Na »dan svetkovine držati će se sve-
čani pdptiiikal. Dao Bog! izpunile se
želje obćeljubijenog pastira šibenske Cr-
kve, iztakuute u Listu upravljenu na
njegov dragi narod, u komu izmedju o»ta-
stvari izuče želju, da bi Blaženi lih
Nikola dobio od Boga ovom gradu
pra?u bratsku ljubav. Nadati se je, da
želje presvietlog biskupa neuslišane neće
ostati; jamči to, obća zauzetn->at gradjana
oko tuga da slavlje izpane što sjajnije.
Iz južne Dalmacije, 30 kolovoza.r)
Perfidno licumjšstoo. — iS velikom po-
zornosti amo se prati „polemika" koja
se je zametnula izmedju ,,K. D.u i ,,N.
L." glede' načela o Hrvatukoj i hrvat-
skoj misli, i djelovanju u Dalmaciji u
smiilu hrvatskome. Čudimo »• da nN.
L.u jali točnije gosp. Juraj Biaukmi —
pa bio i urednik ,,N. L.u o kojem živi
— dao se je tako zasliepiti, da ueuvi-
dja ogromnu štetu koju nanosi sebi i
narodnim prvacima onakim neprestav-
nim prostačkim napadanjim, i na „K. D.u
i na njegova urednika gosp. dou Iva
Prodana, uzor svoštenika, fcojemu ui
kivni narodni duimani kao osobi n® zna-
du ita prigovoriti.
Mi pozn*jemo dobio i gosp. Biankini,
i gosp. Prodana, kao osobe; pak kad
čitamo da „N. L.u uredjivan od jednoga
Biankini, podmeće Prodanu „Perfidno
licumjerstvo", a to jer nenahodi sta da
odgovori u obranu sebi i ivojiiu prva-
cima; nameće nam se sama misao: da
je to kukavština i velika kukavština,
da ne rečem što krupnijega. Njekadainje
izjave, bile nebife unijestne, danaske su
doisto u prilog i na slavu Prodanovu.
Gospodin Biankini i narodni prvaci
znaju, da je „K. D." uzdržana za najveće
od svećenstva i učiteljstva, pa ova dva
čimbenika, a na osob svećenstvo, hoćeš
li nećeš li, misli, kako misli i puk u
Dalmaciji. Ako gosp. Biankini i na-
rodni prvaci misle i drže, da oni koji
uzdrže ,,K. D." u ¡jesu nego prosti glu-
pači, ne vriedni razlučiti crno od biela,
laž od istine, pravo od neprava, razlog
od nerazloga; teško se varaju, i jedan
dan mogli bi se kajati, ali kako Antioko-
Juda, i ćesar Julijan, zaludu. Ne bih
rada da se ove rieči aa protivne straue
uzmu kao „prietnja", jer unapried od-
bacujem tu misao, javno tvrdeći, da ae
imadu shvatiti kao izliev bratske ljubavi
koja želi sklad, mir i ljubav —- ljubav
koja vazda ište dobra i samome ne-
prijatelju svojemu, a kamoli ne braći
svojoj.
Mi smo s radošću zabilježili kako „N.
L." baš u ovo zadnje doba, na prigo-
vore „K, D.u stao je revno micati Cisto
misao hrvatsku, te odbacivati nesmislenu
¡i1" irudko-hrvatsku, koju se je hotjelo
i\ .1». v » posijati a na žalost i danas od
njbj^iii biju se u ovoj kolievci hrvatskoj.
¡Srbi imadu svoju kraljtoinu, i mi ju 1
Hrvati poštujemo ; al i ¡Srbi gdjegod se
nahodili, moraju poštovati jediustvenu
kraljevinu Hrvatske, Dalmacije, Sla-
vonije, kojoj je Kralj, Njegovo Veli-
čanstvo Frano Josip. Izticati ideje tali-
janske i srbske u ovim aemljam nesmi-
sao je, a moglo bi se po njeku to kr-
stitj i izdajstvom. Ovo je čisto i bistro.
Želimo dakle, da toliko nN. L." koli-
ko i „K. D.u budu imati pred očima
vazda, du zadrkivanja i prostačka napa-
danja ldju svedj u korist našim neprija-
teljima. Zadje li b ovoga puta ,,EL 1).",
budi prosto ,,N.I,.* pozvati ju u brazdu,
ali to bratski. Takodjer zabludi li nN. L.w
er je „humanum errare", tad „&. D."
vrši najplemenitije djelo ako mu bratski
dovikne: „ne tako." U to ime pomoz Bog !
S....ci.
Kogoznica kod Šibenika, 25 kolov.
Na hipu se vrieme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.
Gundidii.
t Večerom dneva 21 tek., mrtvački
zvon žaiostuo ganu ovdjesnje stanovnike:
naviesiao nenadno smrt klerika gimna-
zijalca Nikole Vlahovića ¡£ Stangrada.
btopro na 31 srpnja bijaše došao za prvi
put u Eogozn.cu, da provede praznike
u kući svoga dragog ujca župuuca, i kod
premile majk« svoje i brata : veseo se
ćutio u ovom živahnom i ubavom mje-
stu, razbiaživao se pri moru, koji mu
dražestno pnpominjaše rodne krajeve ;
kad, nakon samih četrnaest dana, što
ih je ovdje ugodno boravio, crievna gft
bolest stegne na smrtnu postelju. Bilo
diete tiho i pobožno, te ga rodbina žarko
ljubila, i nadala se uzgojiti ga dostoj-
nim svećenikom ; bio oštrouman učenik
i vatreno ljubio hrvatski svoj milozvu-
čni jezik, u kojem se već došle izvan
rednom vještinom izticao, pa i pjesama
sastavio, koje su bile pohvaljene od sta-
rijih književnika; bio vjeran sin kato-
ličke Crkve i Hrvatske domovine. Nut i
jada: smrt neumolna sbije naprečac sve
Uepe nade u hladan grob.
Na 23 tek. bio mu sjajan spomenit
»provod, kakovih se riedko u Rogoznici
vidjelo. Osim što mnoge obitiii poslaše
kruna i gorućih voštenjaka, malo i ve-
liko može se reći nije žive duše zaos-
talo, htje lzpratiti miloga pokojnika, pre-
ko cieloga mjesta, do crkve i grobišta,
gdje prije rastanka učeni mladić Jure
') Ovaj dopis primamo od nepristrana
sudca, a rodoljuba kakvih se riedko
radja. Mi objelodanjujemo dopis iz
štovanja napram želji osobe koja nam
ga poslala i jer vierno tumači misi|i
neodvisnoga naaega obćinstva. ¡jr