DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

eda se drugi budu ugledali u njihov pri- mjer, na korist prave vjere Isusove. Supetar, ova gostoljubiva varoš, po smrti oplakanoga župnika Tomića, dobi svoga dičnoga zamjenika u osobi vrlog župničkog upravitelja mn. pošt. D. Luke Pappafave. Nakon pet godina neumornog rada i revna župnikovanja, nas D. Luka stekao je bez hvalisanja obće štovanje, iskrenu privrženost i neizbrisivu ljubav kod svih srdaca; jer nadaren ljepimi darovi uma i srdca. Bistrim svojim razumom, pronicavim svojim okom, i riedkom govorničkom vještinom, ne žaleć truda i muke, božansku rieč Spasitelja bo- goljubnomu puku propovjedako pravi apostol, da mu se isti puk divi uz najiskreniju za- hvalnost. Netraži druge naslade, neg onu, koju mu pruža kriepost i pobožnost, dobro- tvornost i milosrdje. Tu skoro najvećom odvažnošću i pogibelj u svoga života pošao je tješiti kužne umiruće bolestnike, koji dragovoljno na smrtnoj postelji slušahu nje- gove spasonosne opomene i uspješne rieči. Toga radi želimo mu i nadalje svako Božje blago. k. n. Hrvatska Vila, kako s radošću doznajemo iz najnovijih hrvatskih listova, nastavlja svoj rad. Već je izišo prvi (u Zagrebu) svezak. Fran Folnegović, zastupnik stranke hrvat- skoga prava stigo je u Dalmaciju i jučer odputovao put Spljeta. Sretno putovao po ovom dielu hrvatske kraljevine! Članovi „Hrvatske" u Gracu. Čitamo u „Slobodi": gg. pop Ivan Matešan, N. Matu- lić i Luka Karaman, sva tri iz Dalmacije, usposobljeni su tečajem zimskoga polugodi- šta na sveučilištu u Gradcu pravimi učitelji, i to prvi iz struke povjestničke, a druga dva iz prirodoslovlja. G. Matešan već je na- mješten za nasliednika Budmanieva u Du- brovniku. Sva trojica odlikovali su se i kao članovi gradačke „Hrvatske" čistim otacbe- ničtvom i liepim značajem, te plemenitošću svojih načela, tako da odaju preliepih nada na polju praktičnoga rada u zvanju koje su si odabrali. Bili svagdje na čast rodu, i na korist na- rodu i unesrećenoj našoj otačbini !!! Plovidba Lloydovih parobroda. Primamo od Ravnateljstva pošta, dakako u talijanskom službenom jeziku, oglas da će se dojdućega mjeseca travnja na plovitbi Hrvatska uzpo- staviti sliedeći ljetni red plovitbe: Polazak (od 6 travnja) sa Rieke svakoga petka 7 u j., sa Raba svake subote 3 u jut., sa Paga svake sobote 8 u j.; — dolazi na Rab sva- koga petka 4.45 pos. p., na Pag svake su- bote 7.30 u j. u Zadar svake subote 2 pos. p. — Povratak (od 10 travnja): Iz Zadra svakog utorka 2 u j.? sa Paga 8. 30 u j., sa Raba 1.15 pos. p.; — dolazi na Pag svakoga utorka 8 u j., na Rab svakog u- torka 1 pos. p., na Rieku sv. ut. 11.15 pos. p. Ploviiba Gruž-Metkovići i obratno. Odlazi svakoga ponedjelnika, utorka i četvrtka: iz Metkovića 7 u j., s Drača* 10 u j., iz Maloga Stona 12 u p., iz Velikoga S. 1.10 pos. p., iz Šipanjske Luke 2.40, iz Slanoga 3.30, sa Lopuda 4.40, iz Trstenoga 5.10 pos. p.7 — dolazi na Drače* 9.50 u j., u JMali Ston 11.50, u Veliki S. 1 pos. p., u Šipanjsku Luku 2.30, u Slano 3.20, na Lopud 4.30, u Trsteno 5, u Gruž, 5.50 pos. p. — Odlazi u dneve kao gori: iz Gruža 7 u j., iz Tr- stenoga 7.50, sa Lopuda 8.20, iz Slanoga 9.30, iz Šipanjske Luke 10.20, iz Velikoga Stona 11.15, iz Maloga S. 1 pos. p., s Drača* 3.15; — dolazi u Trsteno 7.40 u j., na Lo- pud 8.10, u Slano 9.20, u Šipanjsku Luku 10.10, u Veliki Ston 11.40, u Mali S. 12.50 pos. p., na Drače 3-5, na Metkoviće 6.35. * Stovarište za Janjinu i Trstenik. Biljegovina na listove. Prošlog utorka u razpravi o proračunu ministarstva financa pri stavci „biljegovina" digo se je ljevičar Roser da govori u prilog ukinuća biljego- govine za političke listove i napomenuo je prošnje koje su svake godine u tom smislu podastrte i predloge d.r Fuchsa i d.r Fan- derlika, na koje je vlada uvjek odgova- rala, da nemože biti bez dohodaka od li stovne biljegovine. Govornik nasuprot misli, da bi mogla. „Kod svih naprednih država, zaključio je, od davna je bila ukinuta Ii- stovna biljegovina, jedino u Austriji i Ru- siji još obstoji. Austrija nebi imala ostati po krmi drugim prosvjetljenim državama i u tom bi sve stranke imale koristi, te bi svakomu dobro došlo ukinuće listovne bilje- govine". (Evala! evala! na ljevici) — Ko mora dakako nije ništa odlučila; ali koliko bi koristi to nanielo novinstvu i obćinstvu vidjeti je iz toga, što se sedmi ili osmi dio predplate troši za samu financnu biljegovinu, neračunajuć dakako poštarsku biljegovinu. Talijanski konsulati. Dandanas svi tali- janski podkonsuli i poslovači u Dalmaciji spadaju pod obći konsulat u Trstu, te sve svoje spise valja da šalju kroz taj konsulat. Buduć da se pako sad razpravlja u Rimu od posebnoga povjerenstva kako da se uredi rad talijanskih konsulata u inozemstvu, Diritto, vladino glasilo, prima dopis iz Dalmacije, gdje se zagovara da, kao što je nedavno riečki, tako sad i dalmatinski konsulati budu odciepljeni od tršćanskoga, te da samostalno obavljaju svoje posle i izravno obće sa ta- lijanskom vladom. Pomorske viesti. Iz Bejrutha brzojavljaju da se je spasila momčad b. Alessandro B. i lda, koji su se razbili kod Snedije (vidi proš, br. „K. D".) — Pomorska vlada javlja daje plutajući znak, koji je pokazivao greben Šipar (u Istri), potonuo. Trsćanska bursa. Napoleuni : 9.50 — 9.48 V9 ; london: 5.61 — 5.59 london : 119.90 — 1194,5; bankanote talij.: 47.40— 47.20; dohodak aust. u papiru: 78.10— 78.20. Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,, Beč, 22 ožujka Razprava proti radnicima Josipu Engelu i 28 drugova, okrivljenih rad socijali- zma, jer su dne 4 srpnja 1882 porobili čizmara Merstallingera opiv ga kloroformijom da novac upotrebe u socijalistične svrhe, svršila je jučer. Svi su bili opro- šteni, izim drvodjelaca Josipa Engela rodom iz Ceske i Franja Pflegera iz Pardubica, koji su bili osudjeni na 15 godina tvrde ta- mnice. Sukrivac Vilhelm Berndt bi osudjen na 2 godine tamnice. Carica odputovati će na 31 te- kućega s nadvojvodkinjom Ya- lerjom u Baden-baden, gdje će se zaustavit do konca travnja. London, 22 ožujka. Kraljica izlazeć na šetnju pala je i ozledi- la koljeno; tako da će bit prisi- ljena stat prikovana uz postelju za dosta vremena. Piovilba ausl.-ug. brodova. Ayr: odj. 13 ož. Rosa, Gersalja, Mletci. Baltimora: odj. 2 ož. Fiume E., k. Val- čić, Queeastown. Cette: odj. 12 ož. Elena, k. Petranović, Trst; Kostrena, k. Pajkurić, Rieka ; Velezid, k. Soić, Rieka. Carigrad: odj. 7 ož. Nova Harnost ; Elena D. Fal- mouth: doj. 14 ož. Mathusalem. Leith: odj. 12 ož. Božana, k. Tomanović, Trst. N. Orleans: doj. 25 velj. Lino. Rangoon; doj. 13 velj. Francesca T. Samarang : odj. 27 sj. Gehon, k. Kosulić, Sourabaya. St. Elena: odj. 20 velj. Balthasar, k. Ta- rabochia, N. Orleans. St. Vincent: odj. 22 velj, Lucia B., kap. Sbutega, N. Orleans. Shields: odj. 13 ož. Maria D,, k. Negove- tić, Rieka; Anna, k. Bušanić, Trst. Ođpisi ,,K. D." Č. g. Zanovetalo — pokrajina — Prije svega još dvie rieči o „najvrućih" i ,,naj- vrućije". Izrazismo svoje „mnienje" da se u narodu nečuje ovaj stepen radi smisla. Prijatelj, koji pobliže pozna jažne krajeve, priobćuje nam da se onamo čuje rabit u narodu i stepen „najvrući". Nećemo poricat, jer tko nam kaže, nelaže. Mi čusmo samo na pr. „pren (il preveć) vruće", „sila vruće", „gore (najgore, vise, najviše) vruće41, naime čusmo gvoždje) ; al se nespominjemo izreka „vrući" i „najvrući44. Nu, što mi i Vi nečusmo, čuše, kako rekosmo, drugi, kojim je vjerovat. Po tom naše „mnienje" ima proći u „sumnju", a in dubiis libsrtas. 1 nek bude tako. Samo na našu i Vašu obranu pripominjemo, da ono „vruć, vruća, vruće" jamačno nije drugo nego sadanji dionik (participio presente), a tad drugi i treći stepen tu ima posla koliko i u drugim takvim dionicim (sravni: trpeći, trpeća, trpeće i t. d., odkle neznamo vadi li itko stepene: „trpeeiji, trpeći ju trpećije" i „najtrpećiji" i t. d.; jer u tom slučaju moglo bi se stvarat drugi stepen i od dio- nika: speci, speća, speće, et similia). Nu ovdje bi se moglo opazit: a kako od sadanjeg dionika „moguć" ima drugi stepen ,,mo- gućniji"? Ima „mogućniji", al ne „mogućji", naime dionik „mogući14 pretvoren je umetkom n u pridjevak „mogućan44 i odatle stvoren drugi stepen. Nu, uzprkos svemu ovomu, pošto se u narodu čuje i forma „najvrući", mi ostajemo pri tom da je naše „mnienje" prešlo u sumnju; narod gospoduje nad slovni* com; on ju i mienja, premda svedj u nekim granicam. Vidite li dakle „najvrući" zatvo- rite unapried jedno oko, dok, tko ima više vremena i uma i sredstva nego mi, stvar bolje prouči. Al svakako nastojmo uz to bit dosljedni u načinu pisanja, te nek se ne mieša u eti- mologiČkom pisanju „najvrući" sa „najvru- ćijeu. Aut, aut. Evo zašto: Drugi se stepen stvara od pozitiva nadodav osnovi pozitiva (vruć) ji, ja, je; dakle vruć-ji, vruć ja, vruć-je. U izgovoru ovo j po svoj prilici izpada, al u etimologičkom pisanju mislimo da ne bi imalo. Primjeri ljući, ljuća, ljuće; draži, draža, draže; nijesu dostatni; jer je u ovim riečim pozitiv „ljui",i „drag", te ono t i g pretvara se u 6 i z jedino po- moću onoga ; (ljut-ji; drag-ji), te ovdje j treba da izčeme u pisanju. Nu ono c u „vrućji" nije postalo pomoću onoga j, jer već u pozitivu ima c; s toga, premda u ovom c ima već virtualno slovo j (cir. vreći, a odatle vruć), ipak red bi bilo uzdr- žat znak drugog stepena, ne samo jer bi inače opredieljeni pozitiv i drugi stepen bili jednaci, nego i za to, jer nepoprimiv ovo načelo, slovnica bi udarila za mnoge rieči u velike nedosljednosti i iznimke. Dakle: vruć-ji, tež-ji, al opet: viši (od visji) i ljući (od Ijutji), x t. n. Sad na drugu. O spljetskoj Gazetil Upekoste ju ljuto Vašom opazkom: daje već u naslovu pogriesena. Ej, Gazeta u na- slovu pogiešenal S toga, premda priznaje, da nije iz puke peckavosti došla Vaša opazka, ona joj je bila tako težka, da je rado već učinila i drugu veliku pogrešku, t. j. poga- zila svoj „programma" (,,«e discenderemmo alle lotte personali"), samo da se oglasi na obranu svoje propadene kapice. Nu, nezbi- jajmo šalu s listom koji je od srditosti sa nepersonalnog Olimpa pao med „ciabattine44 (sic) ! Čim se Gazeta brani? Drugim Gazetam („Gazzettom di Venezia" i „Gazzettom d' I- talia44): Kad ove dvie Gazete (cekini napram meni) nemaju la, čemu bih ja? Govori Gazeta spljetska. — Polako, Gazeto. Najprije: zašto Gazeta spljetska, pregledav dva rečena talijanska lista, nije zavirila u naslove i ono ostalih 700, ako se nevaramo, talij. časopisa? Je li moguće da se ne spo- minje barem svoga predšastnika nV Avve- nire" i neprima u zamjenu svoga zadarskoga pobratima „11 Dalmata"? Pozivat se dakle na primjere ne pomaže, jer ako ib je nać pro, ima ih još više contra. Hoće se dakle dokaza. Gazeta jih obećava; mi jih evo do- našamo. Bez spolnika la, po ćudi talijanskoga je- zika, Gazeta je neopredieljen list Ono ndi Spalato44 nasuprot čini Gazetu opredieljenom; jer ono di Spalato neda ju na pr. uzet za Gazzetta di Venezia il đ1 Italia. Dakle ne- metnuv La imamo glede istog lista opredie- Ijeno i neopredjeljeno u isto doba. To po kojoj logici?— Nu da sama Gazeta spozna koliko joj je „ridicolo" naslov, molimo ju nek ga kuša sklanjat. Zar tu ovako: Gaz- zetta di Spalato — di Gazzetta di Spalato — a Gazzetta di Spalato! No tad i izreka na pr. „ho letto in „Gazzetta di Spalato", na mjesto „nelža Gazzetta di Spalato", bila bi pravilna. Bila bi pravilna i rečenica: „abbiamo confutato" „Gazzetta di Spalato" col solo titolo di „Gazzetta di Spalato". Nije dakle kud kamo: treba Gazeti da prizna da je već u naslovu pogriešena. Nu, kako je da talijani u Italiji grieše? Nikakva čuda i Griešimo i mi hrvati u pi- sanju svoga jezika, pa zar su sami talijani preko mora prosti te pogrešivosti? Tk sam im kralj u zadnjem prestolnom govoru znao, po opazkam talijanskih listova, skoro u svaki redak umetnut po jednu pogrešku! Kamo li neće Gazeta. — Zaključimo dakle: Onomadne Gazetu, prijateljski opomenusmo, a sad prijateljski molimo, da za čast svoga imena izpravi naslov kako treba, nek una- pried nebudemo usilovani polemizirat s pjer- kom i kanjcem, s neopredieljenim-opredie- ljenim, polemizirat: con „Gazzetta di Spa- lato" ; nego : co\la Gazzetta di Spalato. /. „Izdati u nas znači dvie stvari: ono što latinski „tradere" (Jal. tradire) i sto la- tinski „edere". Trebalo bi dakle nešto drugo iznać za izdavanje knjiga, naredaba i t. d.". 1 mi smo od Vaše, da izdati ne smije se rabit za „izdavanje knjiga" i t. d. „Prvo izdanje" od prilike znači što i „prvo izdaj- stvo"! Bolje bi dakle bilo rabit rieč „obje- lodaniti44, „obielodanjenje" ; i zato, jer „iz- danje44 u smislu rieči „obielodanjenje" nije no prevod njemačke rieči „Ausgabe". Za naredbe pak može se rabit uz ostale i rieč izdati, izbaciv ono neumjeBtno iz. Dakle „dao je naredbu" a ne „izdao je naredbu"; „Branković je izdao Srbiju na Kosovu". g. „Novina znači stvar, viest nova. Zašto dakle ,,N. L." (i „Pozor", a i mnoge drugi listovi. Ur.) uzimlju ovu rieč u smislu list, časopis i t. d." ? Zašto ? Mi neznamo. To stoji da neide. „Novina" u visebroju znači jedan sami list. „Narodne Novine" (Narodne viesti) znači Narodni list, ne „Narodni listovi" (sravni slov. izreku „Novice44). Odatle sliedi da je pogreška reć na pr.: „Svaka hrvatska no- vina", u smislu: „svaki hrvatski list". Po- greška je takodjer kad se reče na pr. „Sve hrvatske novine" u smislu: „Svi hrvatski listovi" „Novine44 u visebroju značeć jedan sami list, nemogu značit dva il više listova. Za te slučaje treba rabit izreke „listovi", „časopisi", „dnevnici", „novinstvo", a bolje i „journali" il „periodici", nego „novine" u smislu „listovi". Manje je zlo, jer tanja po- greška". h. „Talijansko „predicare" netko vidim da prevadja „pripoviedati44 („Nar. L." više puta; v. i br. 100 pr. g.), netko „propovie- dati", pa čuje se uz to: pripovjed, propovjed, prodika. Sto je najbolje?" Svakako „pripoviedati44 i „pripovied" neide; jer to odgovara talijanskomu „rac- contare", „racconto". „Prodika" je talijansko predica, te mislimo da je najbolje: „propo- vjed" i „propoviedati",; „propoviedalac", „propoviednik". i. „Coppia reale" i „coppia imperiale" prevadja se u nas obično „kraljski par", „carski par". Ne godi mi radi onog „par". Kako bi se moglo drugčije"? Kralj i kraljica, car i carica. „Par44 se upotrebljuje u južnom govoru samo gdje talijanski „pajo" (par kokoši, par rukavica). Za ljude samo kao pridjev, u smislu jednak, na pr.: on nije tvoj par. j: Odgovara li točno i jednako talijan- skomu „non occorre" i„nonfa d'uopo„nije treba?" Jok „nije treba". Odgovara: „ne treba" il „nije potreba". „Treba" to je od glagola „trebati"; nemože se „dakle" reć „nije treba" (u „Slovincu", br. 32 g. 82: „nije trijeba") koliko se nemože reć na pr. ni latinski: „non est opus est". C. g. X. — Zadar — Najsrdačnija hvala ! Pri- jateljsko bodrenje i priznanje liepa je utjeha i još ljepša nagrada. Uz to mi sa zadovoljstvom opažamo da se pod stieg katoličtva i hrvatstva okupila skoro sva naša mladež, trieznija i rodoljubnija, « njima uz bok „najugledniji muževi" i „pravi kre- menjaci", „spravni da polete il u vatru il u vodu za hrvatska i katolička sveta prava". Prava staza i poštena sredstva pa „strašne nemani ništa neće nauditi, ništa preoteti". „Iz mufcnoća probijaju čudesa. A koja? Već su očevidna u Širenju načela one jedine Btranke koja no će spasiti milu nam domovinu44, probudjenju onoga jedinoga spaso- nosnoga duha koji nas vodi po uzkom Krstovom drumu. Nebojmo se mržnje pojedinaca, kojim je najjači uzrok, kako rece T. Bucle, neznanje, jer sad pripoznaju istinu al se ne dadu u šake, što će jednoć biti sramotom svojom prisiljeni učiniti". Tako sokolovi tvore i zbore. Življeli! C. g. X. — Novigradska okolica — I po svje- dočanstvu našeg vriadnog prijatelja i odličnog rodoljuba D. J. S. imali bismo reć, da ste u Vašem dopisu pristrano, pače strastveno nastojali bacit sumnju i na neke ljude koji imaju podpuno pravo da budu zaštedjeni, a zaslužuju i bit hvaljeni radi njihova patriotizma i čeličnosti u hrvatskom načelu. Očekujemo zato, da sada i napram listu i napram obćinstvu, i radi Vas samih, poduzmete što Vam nalaže ljubav istine. ĆČ. gg. D. I. D. i O. 1. M. — Cienimo da nam nećete zamjerit, što smo danas hotimično pretrgli niz Vaših Podlist,, da nadjemo mjesta prigodnomu podlistku „Vrt Getsemanski", zgodnu za ove sv. dane kad sviet spomiuje smrt svoga Spasitelja. Dojdućim brojem, nastojati ćemo da nadoknadimo. Življeli! C. g. dop. iz Zemunika. — U pismu ima težkih osvada, za koje mi nemožemo uzet odgovornost. Red bi dakle bilo il preinačit, il tiskat kao pri- obćeno, u a obične uvjete. Molimo za odgovor. Tiskarna Ivana Woditzke.

KATOLI < Yeritatera facientes in charitate, ^ crescamus in illo per omnia, qui | > est caput Christus. s | (S. Paul. Bph. IV. 13.) \ Iziiodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, ¡n dies alacriter operara Vestram impensuros in luonda saliitari Ecclesise doctrina animisque in Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk, listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) > Uvjeti |ir<»tlbroJI»e. — U Zadrti, unapried 7 iior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva xa ciclu godinu; tko na svrhu godinta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbc po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 24 Zadar, Ponedjelnik 2 Travnja 1883, God. XIV. Nosioci „austrijansko misli"!?! ,,B. Rodić je bio poslan u Dalmaciju, da stvori sređuju stranku austrijski misleću". Ministar Lasser g. 1876. Neki su ter neki utuvili u glavu da je od potrebe nešto niemštine da Dalmacija do- zrije za austrijsku državnu zajednicu. Gre- hota da su se kasno o tom stavili; da je bilo prije triestak godina, kad je Bach vla- dao s narodima carevine, mogli su nara na- metnuti koju stotinicu njemačkih kulturtra- gera i nešto prokrčit put kulturnomu jeziku; ali tad, kad su u Dalmaciji vladali Lapenne i Bajamonti, koji su marširali uz bok beč- kim ustavojernim ministarstvima, i bez niem- štine Dalmacija je bila sjegurna carstvu; htjelo se istom sjajne hrvatske pobjede pri izborima g. 1870, da bečka vlada uvidi po- gibelj koja prieti državi od hrvatskoga ži- vlja i pošalje Kustockoga junaka, porni- ritelja Krivošija, baruna Rodica, da Dalma- ciju predobije za austrijsku miso. Barun Rodić bio je prvi nosilac austrijske misli, dakako Lasser-Auerspergove, na ove naše strane: to je glasno i jasno izjavio u zastupničkoj bečkoj komori negdje tamo g. 1876 ministar Lasser, kad je odgovarajuć na napadaje zloglasnoga Giskre, uztvrdio da je llodić za to poslan u Dalmaciju da stvori srednju austrijski misleĆU stranku. Kako je barun Rodić zadovoljio svojoj du- žnosti? To nam svjedoči jedauaestgodišnja Rodieeva vladavina, iz koje najbolje može mo uvidjeli što je ta tobože austrijska miso Lassera i ostale bečke clique. Barun Rodić da izpuni svoju dužnost, zanajprije je ponovno nastojao da šatre miso ujedinjenja, a za tim je dosljedno učio i naučio dalmatinske zastupnike da u Beču središnjatki glasuju, što mu je i Lasser u zasluge ubrojio. Da mu djelo bude savrše- nije, narodnu je stranku u dvoje razdvojio i stvorio zemljakoviće, svoju milu družinicu; a kad ovih nestalo, tad je neke pretvorio u srbkoviće i kumovao Srpskomu Listu i mladoj LISTAH, Učenje Grgura Velikoga 0 Prvenstvu svoje Stolice 1 Nešto o teoriji koja odbija vidljivo glavarstvo u Crkvi. (Napisao 0. Iv. Marković) (vidi br. 23). VIII. Nego, G. Milaš pita, kako može sa naukom Grgurovom suglasiti današnja teorija koja pripisuje Papi vrhovnu vlast nad Crkvom po božanstvenom pravu? Najlašnje, vriedni naš Doktore. Najlašnje, jer je jednaka, pače jedna, istovjetna sžj Grgurovom naukom; i to, s pomoćju Božjom, mi cienimo da smo dokazali. A da što drugo znače već božan- stveno pravo one Grgurove izjave: „Omni- potens Deus eum (Petrum) cunćtae Eccle- siae praeferre disposuerat" : „Petro principi Apostolo voće dominica totius Ecclesiae cura commissa estu : „ Petru s auctore Deo Ecclesiae principatum tenens11: „Christus Ro- manomEcclesiam, Petro specialiter commisit dicens: Tihi dobo Ecclesiam meain" ? Ovo je o Petru i o njegovoj vrhovnoj oblasti po srbskoj stranci — zadaća je bila izpunjena, narod razdvojen, nova stranka — austrijski misleća?! — podigla se, da se braća iedno- krvna medju sobom kolju. Ali nije bilo zadosta stvoriti stranku au- strijski misleću, valjalo je ućerati put i niemštini na ovim hrvatskim obalama i bar. Rodić može ponosom reći da je bio prvim pionirom „Dranga nach Osten". Pod Rodi- ćem za gospodovanja narodne stranke uveo se njemački jezik ko obvezni po srednjim učionam, pa u učiteljište, je dno i drugo, te napokon i u pučke (gra- djanske) učione; a da u svem dalmatinci oćute blagodati njemačke kulture uz vladi- nu pripomoć oživotvorila se u Zadru nje- mačka pučka učiona, kojoj će se do malo nadovezati jedna u Šibeniku — i samo na- pried! Uz to se ponamjestilo po nekim uredima nekoliko niemaca, njemački se jezik uveo u namjestništvene dvore, prva „ptica selica" dolećela sa plavoga Dunava — a tad je bar. Rodić pošo u zasluženu miro- vinu; da ostavi liepu ostavštinu svomu pa- šancu bar. Jovanoviću, koji je djelo Lasser- Rodić-Auerspergovo imao privesti kraju. Bar. Jovanoviću naprtili još veću zadaću. Bar. Rodić od dvie stranke stvorio treću, b. Jovanoviću bilo je od tri stranke stvoriti četvrtu i poći sa razdvajanjem naroda ad infinitum. Ali kako da provede tu svoju nakanu? — Bar. Jovanović mislio, mislio i na jednu sve svoje misli sakupio: kolonizacija! i dr- žava je spašena od velike pogibelji, koja joj prietila od probudjene hrvatske sviesti, 1 Lloydovi parobrodi počeše voziti iz Trsta i sa Rieke nove koloniste, koji su imali u~ srećiti ovu našu na pola zaboravljenu zemlju, i pronieti — istom sada? — austrijsku tobože miso kroz ove klisure. Imena Conradli, Kohenlohea, Latoura, Feketa, Marojčićii, Pavića, Rukavina ostati će zlatnim slovima zapisana u povjestnici borbe za „austrijsku miso"; unuci će naši pričati svojoj djeci kakvo li je bilo domo- je, koje je ćeralo te prve njemačke koloniste u ove „istočne krajeve", da pro- siplju menschenfresserima blagodati njemačke kulture i njemačkoga jezika; da prisvoje dalmatinsku obalu za „austrijsku miso" Lassera, Auersperga, Herbsta i Schonerera von Kornbhmen; a kad to bude, tad će djeca učiti pod berlinskim lipama iz ,,Va- terlandskunde": das deutsche Vaterland bis SpiČa — i pogibelj će biti odstranjena od države! Ci^^CSr^CJfcCjp Dnevne viesti. Kriza kod vlade u Zagrebu. Pred- stojnik d.r Derenčin hoće svakako đa odstupi i njegov odstup rek bi da će do malo dana bit konačno prihvaćen. Nasliedit će ga, sudeć po sadašnjim glasovira, dr. Napoleon Špun-Strizić. Moniteur de Rome javlja, da jo Papa pristao na želju ruskoga cara, da po- šalje zastupnika na krunitbu u Petro- grad. Vjersko pitanje i u Švajcarskoj rek' bi da će okrenut na bolje. Poznato je kako nazad godina i ondje vlada biesnila na katolike, te su neke bisku- pije sila smetane bile u vjerskoj ne- zavisnosti. Nu sada, kako rekosmo, i Svajcarska misli se kanit progonstva proti katolieim. Kao prvi znak te nove povoljnije struje smatra se imenovanje, ovih dana proglašeno, preč. Mermillođa kao biskupa Zinevre i Lozane. božanstvenom pravu nad Crkvom. A kojim pravom on zapovjeda u cieloj Crkvi, onim istim zapovjeda i njegova Rimska Stolica, koja je zato postala: „Caput jidei" ; vCaput omnium Ecclesiaritmu, i koju Grgur istovje- tuje sa istom Petrovom osobom. — Dà, či- tajte ne djelce: La Papauté moderne con- damnée par le Pape Saint Grégoire, već knjige samog Svetitelja, pa ako imate oči da vidite, vidit ćete i naći ćete da nije nova teorija nauk Rimski o Papinu prvenstvu nad Crkvom. No, Doktor Nikodim veli : da Grgur „ne smatra nikakvu povlasticu u rimskom pre- stolu, kao Petrovu prestolu". — Hoće se dosta smionosti da čovjek uzmogne što slična uztvrditi! A zašto je onda, po nauku Grgu- rovu, Apoštolska (Rimska) Stolica glava svih crkava? Ako nije takova po Petru, nek nam se kaže kojim saborom takovom je stvorena bila. Kojim saborom bilo je u- stanovljeno da su svi biskupi njoj podložni, neizuzam ni Carigradskog ? Ako Grgur nije smatrao nikakvu povlasticu u svom prestolu, kao Petrovu prestolu, zašto kaže da je zasjeo na taj prestol mjesto Petra (eol. 588) ? Zašto se pozivlje na oblast svetog Petra kad uni- štuje odsudu izrečenu protiv Adrijanu Ti- vanskomr Zašto istovjetuje sebe sa Petrom u poslanici carici Konstantini, preporučujuć Na 29 pr. mj. dogodio se u Budim- pešti grozan slučaj : Predsjednik Go- spodske kuće Majlatb bio je onoga jutra usmrćen u sobi, jamačno radi novaca, jer mu je ukradena bila ćesa i dobnik. Našli su ga svezanih ruka i bea jezika. Večer prije Maylath je bio do kasna u Kazinu, što će bit dalo zgode ubojici il ubojicam, da u njegovoj odsutnosti nedjelo priprave. Sumnja se da je ubojica neki usar, al zadnje viesti govore o dvojici, o nekom čehu i nekom talijanu. Brzojavljaju sa Uetinja: bugarski knez Aleksander javio je uredovno da će posietiti crnogorskoga kneza. Knez Aleksander prositi će kneginju Milicu, drugu kćer crnogorskoga kneza. joj nek nedade da Petar trpi u svojim pra- vima s častohlepja Carigradskog biskupa ? Zašto u drugim svojim poslanicam, nebrojno puta, govoreć o svojoj Stolici, spominje Petra Poglavicu Apoštola; a istu stolicu postojano Apostolskom nazivlje? Dali ima još. Naš Dr. Nikodim nastavlja: „Iz drugoga pisma njegova Evlogiju vidi se još, da Grigorije i ne smatra prestol rimski, kao jedini Petrov prestol, nego iz- rično priznaje prestolom Petrovim najprije Antiohiju, u kojoj je sedam godina upravljao, zatim Aleksandriju, i da tri prestola ne sa- stavljaju nego jedan prestol". Prije svega drago mi je da se pozivlje i na ovu poslanicu. — G. Milaš neda da je na Petru, Crkvu svoju Isus osnovao, a Grgur u ovoj poslanici taman protivno kaže: „Tko „nezna, njegove su rieči, da je sveta Crkva „na krepčini poglavice Apoštola osnovana, „pošto je neklonivost duha od samog svog „imena dobio, buduć prozvan Petrom (Ka- ,,menom) od kamena? Dk, na Petru; dočim „je upućena Istina njemu rekla: Tebi ću „dat kljuce carstva nebeskoga, i opet: A ti „jednom obrativ se, utvrdi braću svoju, i: „Pasi ovce moje. Usljed toga, akoprem je „veće Apostoli, jedna sama Stolica nada „drugim svojom oblašću stoji; a to je Sto- lica poglavice Apoštola, zbog njegova po- Crnogorci i Arbanasi pravi su luk i oči. Nakon viesti, da je smaknut Vrbica, eto sada još krvnijih đogodjaja. Na 27 pr. mj. neki bogati turčin pro- lazeć preko mosta na Rieci bio je smaknut od Malisora, arbanaško pleme kraj Crnegore Malisori su smakli onoga turčinajer je imao na glavi crnogorsku kapu, pa su mislili da je crnogorac. Na glas ovog ubojstva sakupi se od- mah do 200 turaka, pa malo kašnje i 200 crnogoraca, željnih da osvete Vr- bičinu smrt, te napadoše skupa na ar- banaško selo Kamenicu. Kameničani buduć malobrojni i buduć napadaj bio nepredvidjen, iz početka stadoše uz- micat, al primiv pojačanja oprieše se i zametnuše boj za 3 sata Ima neko- liko mrtvih i ranjenih s obiju strana. Bojati se je nove krvi. Srbska crkva i nje papa Milan. U Srbiji vlada je daia sklopit i potvrdit crkveni zakon „o izmenama i dopu- nama u zakonu o crkvenim vlastima pravoslavne vjere od 30. septembra 1862. godine". Taj novi zakon ima po „poglavarstva" r). Istina je da neposredno iza navedenih rieči sliedi: „Koja (Stolica „Poglavice Apostola), njegova je na tri „mjesta. On bo je uzvisio stolicu gdje opo- „čiva i gdje je dovršio dneve svoje. On je „uresio stolicu kojoj je učenika svoga po „slao. On je zasnovao stolicu, koju je imao „ostaviti posije neg je s njom vladao sedam „godina. Pošto je dakle jednoga (Petra) „jedna stolica, s kojom sada božanstvenom „oblašću vladaju tri biskupa, štogod ja o „Vama dobra- čujem, to svojim dobrom sma- „tram". No što se izvodi iz ovih rieči? Zar da Grgur u sebi nikakve oblasti nije pri- znavao nad dvama Patrijarhalna, Alcksan drinskom i Antiokijskom ? (Sliedi.) „Quis enim nesciat snnctain Ecclesiam in Apostolorum principis soliditatc firmntnm, qui lir- mitatem mentis traxit in nomino, ut Petrus a petra vocaretur? cui Veritalis voce dicitur etc . . . Ilaquo cum multi sint Apostoli, pro ipso lamen prineipatu sola Apostolorum principis sedes in auctorilale convaluit" (col. 899).

MOLI Veritatem facientes in charitate, ' crescamus in illo per omnia, qui <; est caput Christus. (S. Paul. Ei»h. IV. 13.) Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito : <| Si quis Cathedrae Petri jungilur, s meus est. jj (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ? Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV Crni Glasovi. „Tko svojom hoće da propada, bio vriednik i zaslužnih koji hoćeš, prava neirn i da sobom povlači narod". Pavlinović. Nije ni puna nedjelja dana da smo na uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na neke krupnije pogrieške i mane, nebi li jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali »ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj lieka. Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo- ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati da je onako, kako smo mi pisali. O tom su bili uvjereni, još prije neg smo mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan čas, oe da ga slabimo, da tobože klone duhom za nastujaću borbu, već da mu iz- nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba, nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se jpripravio na nove borbe, koje će biti teže u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja, mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u Dalmaciji; istina i sama istina moći će učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim neprijateljima. Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina, i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba, koje je narod nadario svojim povjerenjem, već korist kojoj zrake odsievaju na cio narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju obzira u koliko njihov rad koristi narodu; onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači narod". S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio članak pisan iz Dalmacije u posljednjem broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi, koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela, niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo- ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba. Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili narodne ljude na neke nepodobštine koje je ukloniti, neće li da jih narod odmah u prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis o si'-kanju i diganju u narodnim društvima, zadarski nam novinarski drug doviknuo: les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak u Slobodi mi možemo opetovati istu fran cuzku rečenicu. nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista" proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj, kojega je osobnost izniela na javu, da za- varava javno mnenje. ,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da prikrivam misli koprenom neprozračnom ? Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja. „Pojavi koji su se od g. 1861 do danas pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih u sgodno vrieme zaplete, isti je amo „Banovina s crnim slovima bilježi mnoge učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni- nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se za pladanj leće. „Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih je izniela sreća da neizkusni vode domaću politiku. „1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje- seca srpnja stotine i stotine srdaca slale svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal- macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat- stva, od onamo, jadna mu majka! prohode kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji. „Majko domovino, zapuštena siroto, otvori se one nesretnike, koji ti otvaraju nove rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo kao Uspomena jim se spominjala kao Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi- vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo, kao ! „Kako neki drže Agramericu u Zagrebu, da je podpomagana hrvatskom vladom, da piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno- vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di Spalato od početka do kraja talijanska, podpomagana i nadahnuta (narodnim ljudima), uredjivana od korifeja narodne stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini. „Koje srce nebi proplakalo, koje se oči neovlažile, kad pročitaju što se pogansko pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još kada? ») „U isti dan, sami sat prvo neg se ima- doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na- proti vladi, da se predusretnu u pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po- znali smo vas na sastankul Dok ste na vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne- uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo: ^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago, i bili obožavani po komu vas volja. Pozna- dosmo vas, otci domovine, makar da ste za čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da ne razdvojite nesretnu narodnu stranku „Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka! Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi, gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim djelim će im moći doviknuti: daleko vam od nas kuća." Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a ne načela, kaže pri koncu Sloboda. Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da je kakov pendant onomu, što smo mi prije nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako pomutili pojmovi, da se imenovao poča- stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje- mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža- lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na- rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede; mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji se pronose kroz stupce bečkoga novinstva, pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz- nešenim, nama je dužnost da i ove crne glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom listu, predamo narodu, da bude obaviešten što se sbiva u nekojim krugovima. Mi bismo želili da se ovi crni glasovi neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje postupanje pred narodom, bude li spljetska Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo- de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude, koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje, a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala ta Pirrova pobjeda. „Tko svojim hoće da propada, bio vrie- dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima da sobom povlači narod". običaj imao bi stignuti u Moskvu u večer pokle se ovrši crkveni obred krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu obredu. Na Rieci magjaroni sbivaju komedije. Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte riečki guverner Szapary, o kom se bio prosuo glas da će se odreći časti. Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih nikad ne fali pri „domoljubnim" izka- zima, priredila je bakljadu guverneru, a načelnik na Čelu obćinskoga zastup- stva podje da mu zahvali na desetgo- dišnjem radu i da izrazi želju da će i na dalje ostati guvernerom. Guverner zahvali obećajuć da se neće odreći, dokle mu magjarska vlada nenadje prikladna zamjenika. Imenovanje miriditskoga kneza Prenk Rih-Dode Libanskim vladaocem još nije konačno ustanovljeno, jer se još Englezka pa i Austrija opiru. Dnevne viesti. Iz Rima javljaju da će presv. sto- žernik Vanutelli zastupati Papu pri kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je ') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele- bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra- jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po- primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list (čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva, jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal macije a to tim više što niemci nedolaze u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte, budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste, šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul) ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe, kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~ siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo, ili koju odluku na kotarske poglavare jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav- lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz- danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\ Ur. „K. D." Nakon pune dvie nedjelje, bio je prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga je bio stigo u Požun brzim vlakom u četvrtak u večer; ali je odmah bio pripoznat, te dva stražara javne si- gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu Sponga je imao dovoljno vremena da povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne- koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u krvi na zemlju a redarstvene ga straže digoše i povedoše u županijsku bol- nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be je malo za tim osviestio. Sudbeno po- vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga izpita, a on je izpoviedio da se zove Pavao Sponga i da je učestvovao uboj- stvu Jurja Majlata. Zastupnička bečka Komora primila je prošlih dana zakonsku osnovu o po- priečnoj česko-moravskoj željeznici; u petak započela je razprava o tiovici školskomu zakonu. Dalmatinski zastupnici stigli su u Beč i učestvuju parlamentarnom radu. Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim prvakom. Hrv. prekovelebitski sabor, po naj- novijim viestima, rek' bi da će se otvoriti istom dojd. listopada; uzrok je tomu što vlada nije pripravila ni- kakvoga materijala za saborsko pre- tresanje, jer ugarska vlada neće da pristane uz osnovu preustroja uprave, pripravljenu od hrvatske vlada. To da je dovelo do sukoba izmed dviju vlada, te da je ban uzalud dvaput putavao u Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da se izjalovi zajam zagrebačke obćine, rugvički prokop i zagorska željeznica* Izbori u Krajini. Dosad označen je dan izbora u sliedećim izbornim ko- tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-

KATOLIČKA > Veritatem facientes in charitate, : \ crescamus in illo per omnia, qui j ' ..I «nnnl f.llpictlK S Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak est capat Christus. ^ > Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in aUJ ^.^^s-jlJ Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, mens est. (S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.) Uvjeti predtorojlbe. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prodbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. Br. 30 Zadar, Ponedjelnik 23 Travnja 1883. God. XIV. Bog i Hrvali. Mimo svega božja slava, Pa hrvatskog roda prava. nK. D." br. 1 g. 1880. Program kojim je prije tri godine otvo- reno izašo pred obćinstvo naš list, našo je doduše liepa odziva u narodu, ali je nabasao i na ljude, koji rad nekoga umišljenoga slo- bodnjačtva ne samo ga pokudiše već ga i izkriviše. Vi miešate vjeru i narodnost, i tim škodite jednoj i drugoj ; reklo nam se rie- Čima, koje odgovaraju onoj današnjoj nekoj lahkoumnosti, kojom se riešavaju najzaple- teniji čvorovi, jer novovjeka „prosvjeta" — donekle lucus a non lucendo — stvorila je svakog školarca Aleksandrem Velikim, da bez kraja i konca presieca gordijanske čvorove. Taj priekor, koji nam se i dandanas po- navlja, puka je potvora. Niti miešamo, nit smo ikad mieaali te dvie stvari, već u to- liko u koliko su obe —najskoli kod našega naroda — same po sebi sdružene, bud je posljednja, biva narodnost, čedo kršćanstva i bud prva odsieva svoje zrake na sve ovozemne stvari. Ko dakle napada na prvu, tim istim škodi drugoj; kao što nepomaže prvoj, ko u njezino ime napada na drugu. Dandanas prosio je u „modu" napadati na sve što je vjerskog značaja i nepromi- šljajue da se tim kopa najglavniji čimbenik narodnoga napredka i slobode; traže da narod postimo bezvjerski, pa tad se tuže što narod moralno propada i što ta moralna propast vodi ga i materijalnoj propasti; ko da bez vjere može biti morala. Viče se na političko sužanjstvo, a tjera se narod u du- ševno sužanjstvo, kojeg mu barem tudjin nomože nikad nametnuti. „Političko robstvo kojega naroda, pisao je slobodnjak Gioberti u svojoj : Teoria del sovrannaturale, sasviem da je izvor preve- likih zala, nije možda najstrašnija njegova nevolja. Obstoji neko drugo robstvo, koje svojim žilama dublje zahvaća, koje je ob- ćenitije i nevoljnije u svojim posljedicama, koje ćeš mučnije izkorenuti, te je sramotnije za narode koji mu podpadaju. Prvo robstvo, kad je osamljeno, nije neizlječivo zlo, da- pače je većinom prolazno; dočim je drugo težko izliečiti, i nikad nije samo, jer uviek donosi sobom i prvo. Prvo možeš prispodo- biti težkoj ali izliečivoj bolesti, dočim je drugo prava smrt, ili barem neko skrajno mrtvilo i neko smrtno rvanje, od kojeg se čovjek nemože izbaviti, no uslied kakove izvanredne naravne moći, ili bolje uslied kakva čuda. „Ovo političko robstvo sastoji u tudjem nasliedovanju jezika, običaja i ćustva, i u podpunom izgubljen ju narodnoga genija. I sbilja, narodna je ćud kojeg naroda njegovo biće, njegova duša, njegov život; dokle on uzdrži tu ćud, bila kakva mu drago njegova politička nevolja, može ustati, ali kad je izgubio donapokon svoje biće i sviest samoga sebe, nema više uhvanja. „Političko stanje kojega naroda temelji se na moralnom njegovom stanju, koje stvara i uzdrži prvo. Tako n. pr. političko jedinstvo iziskuje jedinstvo jezika, vjere i ćudoredja; politička jednakost predmnieva sličnost obi- čaja i uzgoja; politička neodvisnost nemože bitisati bez ćudoredne neodvisnosti, biva bez narodne knjige, bez narodnih navada i ustanova; na posijedku, politička sloboda nemože bivati bez moralne slobode, biva bez dobrog uzgoja i poštenja. „Dva glavnija elementa moralnoga Života kojeg naroda jezik su i vjera. Jezik je oblik i sredstvo, unutrnje i izvanjsko, misli Na vjeru pako odnosi se ćudoredje i većim dielom liepe umjetnosti, sa onim uzvišenijim mislima i ćustvima čovječega razuma i srdea, koja, proti onomu što se obično misli, mnogo više od osjetljivih fakata, interesa i naslada uplivaju na sudbinu ljudi i naroda naposeb, a na sudbinu cieloga čovječanstva u obće. „Jezik sadržaje i u kratko ponavlja na- ravne elemente prosvjete, kao što vjera sa- držaje vrhunaravni elemenat." „Ja mislim, govorio je sa ministarske stolice drugi talijanski slobodnjak Maksim d'Azeglio, da je od najveće važnosti za cielo čovječanstvo, a naosob za zadruge podignu- te na slobodi, ko što je kod nas, da bude štićeno vjersko ćustvo. Nikad nikoji narod neće 'postati snažan i smoždjen bez vjere, i to smo vidjeli u prošlosti ko i u sadašnjosti, te ovom prigodom neću navadjati sv. Otee već Machiavellia i Rousseaua.... Promislimo da vjera obuzdaje ona djela, koja su često najštetnija za družtvo, pred kojima je za- kon ćorav; a mi koji smo ovdje, ja koji govorim, mi bismo svi mogli kad bismo htjeli, doprieti do djela i zločina, koje ni- jedna ljudska pamet nebi nikad saznala. Poštujmo dakle onaj uzteg, koji dopire do- kle nedopire zakon". Maehiavelli, taj slobodnjak čija su djela dielomice bila osudjena od crkve, nemože da neizpovjedi da „izmed gorih nevolja, koje su tištile Italiju, za stavno je popu- štanje vjerskih vezova i mlitavost vjerskoga ćustva" ; „što se je odielila, nadovežuje na- kon nekoliko viekova spomenuti Gioberti, narodna osobnost Italije od njezinoga vjer- skoga načela i dostojanstva, koje joj ulieva kršćanska monarhija, kojoj je prestolnica (biva papstvo), nije po mom ranienju po- sljednji uzrok, s kojih od nekoliko viekova oslabljuju talijanski duhovi". Ako je dakle vjera glavniji čimbeni c u životu ma bilo kojega naroda, ako gubitak te vjere donosi sobom gubitak narodnoga genija i tjera narod u duševno robstvo, pa ako su državnici svih viekova morali da se obazre na tu činjenicu, to po gotovo kod nas pravi i*odoljub nemože da smetne s uma vjersko pitanje. Ako je istina, ko što i jest, da je naro- dnost krasnotvor kršćanstva, koje je podi- gnuv obitelj iz gliba poganskoga života, stavio prvi temelj širjoj zadrugi, koju naro- dom nazivljemo; tad je hrvatska narodnost po gotovu čedo kršćanstva u obće a kato- liČtva napose. Vjera je tako zaokupila cio život našega naroda, od onoga časa kad je naš narod opasan jedinstvom vjere i jezika od Save do Bojane stupao u svezu sa za- padnim narodima pa sve do najnovijih borba koje je morao uzdržati proti osmalijskoj sili, da mi nemožemo predstaviti si nje- govu prošlost ako iz nje odtrgnemo naj- glavniji čimbenik narodnoga života — vjeru. „Za krši čast ni i slobodu zlatnu"; uz taj divni uzklik narod je naš izveo kroz prošle vjekove ona slavna djela, koja nje- govo ime pronieše širom biela svieta; bez „krsta častnog" nema ni „slobode zlatne". Vjera unešena u naš narod kroz zapadne vjerovjestnike, smoždila ga je i učvrstila za narodne dinastije; vjera ga je sokolila i dala mu moć da se opre kroz stotine go- din& osmanlijskoj sili pred kojom je drhćao cieli zapad i da si steče slavni naziv: ,,pred- zidje kršćanstva"; vjera ga je pratila u borbi proti niemstvu i tudjinstvu; vjera je ulievala srdčanosti a hrabre zatočnike hrvatske slobode; „krst častni je hrabrio Zrinskog i Frankopana, kad su za „slobodu zlatnu" izdajnički bili straćeni u bečkom Novom Mjestu i prvomu je izmamio iz pera u oči smrti: „Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se uh vam u Boga svemogućega".... dk, on je uhvao, on je vjerovao, a ta mu vjera kazi- vala, da će prije ili poslie nepravica biti oprana a pravda sinuti mukotrpnomu nje- govomu narodu, za kojeg je on krv lievao; vjera u Boga kriepila je rodoljuba Kvater- nika, kad se samodrug u hrvatskom saboru borio proti većini i činila je da uzklikne iz svoje hrvatske duše: „Bog dakle bdije nad narodom našim. Ovo uvjerenje, iz pisane prošlosti naše crpljeno, hrabri me na za sadašnjem razkršću života našeg narodnog i budućnost". „Gospodo moja! govorio je u hrvatskom saboru dne 24 rujna g. 1868 biskup Soić, kada se zlatni naši bregovi od g. 1848 pre tvoriše u led; kada su junački naši kraji- šnici iz preliepih ali krvavih talijanskih predjela došli kući ne s lovor viencem nego s viencem od trnja; kada je naša do- movina za neuzkolebivu viernost dobila to- liku nevjeru, kojoj u povjestnici traga nećete naći; ej, gospodo! svim nam, koji na svojih nogah stojimo; svim nam, koji negledamo ni na lievo ni na desno, nego nam je uviek do- movina pred očima, da nam onda nije ništa preostalo, nego sveta naša vjera; vjera, koja nas uči, da je u nebo vapijući grieh svaka nepravda, koja mora jednom prestati i koja neće dobrim plodom uroditi..." Težak je i opipan i dandanas položaj našega naroda, odasvud je politički pritisnut protivnici trgaju mu najljepša uda njegove domovine, razapinju namučila nevjere i ne- pravde, te naš bi narod morao sdvajati kad mu nebi ostajao onaj „krst častni", kog je on svojom krvlju okupao i vjera u Boga, koja u njem kriepi vjeru u bolju budu- ćnost i daje mu sposobnosti da krči put toj budućnosti, Netrunimo dakle narodu taj sveti amanet njegovih praotaca, ako neželimo da nam narod sustane i podlegne u svakdanoj borbi i da na poklik narodnih kolovodja, koji ga zovu na nove borbe, odgovori ko što se od- govaralo kolovodjama u nekoj susjednoj nam zemlji: „kaše, kaše! gospodo, Što će nam sloboda?tt Taj gnjusni materijalizam djelo je bezvjerskih načela devetnaestoga vieka. Učuvao se naš narod od takove gube! JSovica školskomu zakonu i dalmatinski zastupnici. U prošli Četvrtak govorima dvaju izvjestitelja svršila je obća raz- prava, o novici školskomu zakonu. Pri glasovanju za prelaz na posebnu raz- pravu digo se Dr. Herbst da uzrujanim glasom predloži glasovanje poimence. Sa „da" glasovalo je 174 zastupnika asa „ne" 164. „Divljaci" veliko-niemci Schönerer i Fiirnkranz glasovaše sa desnicom; čeh Tilšer sa ljevicom, kao i zastupnici Coroninieva kluba. Od dalmatinskih zastupnika glasovali su sa vladom dotično s većinom Bulat, Klaić, Nakić i Rendić, sa ljevicom uz povladjivanje njemačke clique srbo- autonomaš Ivanics; falili su na gla- sovanje Borelli, PuČić, Šupuk i Voj- nović. Da su svi dalmatinski zastupnici bili pri glasovanju i glasovali proti vladi (dakako izuzam Ivanicsa) vlada bi bila dobila 170 glasova a oporba 172, te bi vlada s većinom bila podlegla za dva glasa. Nešto dakle vriede i ti dalmatinski glasovi! Dalmacija po pravu dio hrvatske kra- ljevine. Jednom se tvrdilo da se hrvatsko pitanje nemože ni spomenuti u bečkoj zastupničkoj kući; ipak veliko-niemac Schönerer pokazao je prošloga utorka pri razpravi o školskoj novici, da nije tako. Govoreć o iznimnosti, koja se postavila za Dalmaciju u školskoj no- vici, Schönerer izjavi da pristaje uz to, jer da Dalmacija pravilo pripada Hr- vatskoj, te da će prije ili poslie s njom ova posljednja upravljati. Dnevne viesti. Primamo iz Rima sliedeću vrlo važnu viest: Razmirica med Nadbiskupom Bo- sanskim i tamošnjim Franovcim svršila je. Odsuda je pročitana pred sv. Otcem i Stožernicim. U podpunu pravu Fra- novcim ostaju 39 Župa, a druge 34 predat će Nadbiskupu, netom steče svećenika; al ti svećenici davat će svake godine običnu redovinu dotičnomu Samostanu i to je po pravu Crkovnom. Tužni glasovi iz Krajine. Dne 19 tek. započeli su izbori u bivšoj Krajini; prvog dneva biralo je 13 izbornih ko- tara. Po viestima iz Zagreba bili su izabrani: u Semlinu predstojnik za- grebačke vlade barun Živković i to jednoglasno; u Glini i Veljunu Petar Sliepćević (dvaput): u Moroviću Stjepan Popović; u Gospiću Major Orešković; u Dvoru paroli Zivković ; u Vinkovcima odvjetnik Ivić — svi pristaše sadašnje vlade i njezine saborske većine. Samo u Brodu bio je izabran profesur Pilar, umjerene oporbe. Stranka prava nije dobila nijednog zastupnika. Još nije javljen uspjeh izbora u 5 izbornih ko- tara. Kako čitaoci vide prvi su glasovi posve tužni; ali iza tolike grmljavine nijesmo se mogli ni nadati no kiši — plazećih živinica ! (Vidi brzojavke ,,K. D.«). Napokon je predstojnik pravde Dr. Derenčin, kako javljaju zagrebačke službene novine, pošo u mirovinu. Pr- vim dojdućega svibnja namjerava Dr. Derenčin otvoriti odvjetnički bureau; kažu da se neće povući sa političkoga polja, već da će se pridružiti umjerenoj opoziciji g. Mrazovića i družine. Razprava proti Ragosi. Prošloga Če- tvrtka započela je u Vidinu (Udine) porotnička razprava proti Oberdankovim sukrivcima Donatu Ragosi, istraninu, i taljancu Antunu Giordaniu. Ragosa je

i Veritatem facientes in charitate, I crescamus in illo per omnia, qui j > est caput Christus. \ (S. Paul. E*ph. IV. 13.) \ Izhodi 11 Ponedjelfiik i u Četvrtak A • ........ Vos ipsos, au.viliaDtc Deo, in dies alacriter operam Vestram imiiensiiros in luenda saiulari Ecrlcsi» doctrina animisque i« Religionis aniore el in vewe tidei professione roborandis,... (Pio IX. upapinsk. listu, 2i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.) Uvjeti pređtorojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postar«kt troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra ee predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskons doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se me vraćaju. Br. 37 Zadar, Ponedjelnik 21 Svibnja 1883. God, XIV, lovi izbori, nov život. IV. Preporučiv vjeru, vrutak svake prave sreće, završismo predjašnje članke rie- Čima Koga dakle da biramo? Ovim riečima želimo danas dat odgovora. f Ele dakle: Koga da bira katolički f i hrvatski birač za svoga zastupnika ? ' Jasno je, ako katoliku hrvatu stalo do pravog zastupanja, ako želi, da mu sabor bude onakve slike kakve je ocaj dio domovine; da mu je red birat u I sabor jedino katolike i jedino hrvate. Dii, jedino katolike i jedino hrvate. O-voj svetoj i naravnoj dužnosti iznevje- rit se nije smio nitko nikad ni dosie, al dan danas na osobiti način ova se dužnost nameće, ona se nameće tako- vom silom dogodjaja, da tko bi uz da- našnje okolnosti drugčije pri izborim postupao, taj bi, u ovoj zemlji brojem pretežno katoličkoj, u ovoj zemlji po pravu i narodnošću hrvatskoj, bio ko- liko je do njega, izdajica svoje dužno- sti, pravi izdajica vjerske i domovinske budućnosti. Razni znaci, pače i sam obstanak našeg lista, uzprkos svim progonstvima, svim globama, iztragama i svakovrst- nim neprestanim dušmanskim splet- kama, sam obstanak i napredovanje ovog glasila na čistom katoličkom i hrvatskom zemljištu radećega; najbolji je dokaz, da ovaj dio naše četvero- kraljevne domovine sviestan je ko svo- jih prava tako i svojih dužnosti, te smo osvjedočeni već unapried, da će nastajni izbori izniet zastupnike koji će znat i htjet branit sva naša sveta prava — prava katolička i prava hr- vatska. ') Vrlo dobro! pod tim stie- gom hajdmo na izbore, svi služno, i I do vieka ue dopriesmo do hrvatske blagosivljat ćemo trud uložen, jer sje- j samostalnosti i jedinstva. Ma obziri? me takn posijano neće pasti na tvrck Obziri su dopušteni jedino napram kamen, nego na plodnu zemlju. Birajmo najprije katolike; jer nam je vjera prva dika i uzdanica. Birajmo katolike, da nam se nebudu unapried odapinjale moderne otrovne striele na redovnike i redovnice. Dokažimo da nećemo Napoleona da ih „kunu i cr- kve, i zvona", kako pjeva redovnik KaČić, nego ljude koji će se borit uz Boga za svoj hrvatski narod, ljudi koji će u vjeri crpit onu postojanost i odlu- Bogu, napram narodu, napram svojoj dužnosti. * * * Rieč je sada na pokrajini i biračim. Znadu što brojem, položajem, slogom i dobrom voljom moga, znadu što mo- raju, znadu na što ih izkustvo i zdrav razum napućuje; te smo sigurni, da će za 6 dojdućih godina vjera i do- movina imat u Saboru zastupstvo, ka- čnost Što je toli potrebita našemu zlo- j dro da obe ove svetinje uzvisi i u patnomu zavičaju. Katolici u katoličkoj i svačijem srcu razpali. Življela katoli- zemlji, mi hoćemo, ma napram komu j Čka i hrvatska prava! bilo, da nam vjera i svećenstvo bude | branjeno i poštovano, ine iz milosti: to! —— branjenje i poštovanje mora da bude j naše normalno stanje. j DlieVne viesti. Birajmo zatim hrvate, hrvate prave,i —— koji će svagdje Čisto i bistro izticatf „ . _ _ t . vl. _ , . jedino hrvatskt pravac, a sbaeit s pre- Drugi dan Duhova njemački Schul- stolja. na kojem se sad bani, nesmisc v/rein (školsko družtvo) držao je u srpstvo - hrvatstva, i neizvjestnost „naJ ovogodišnju obcu skupštinu. Bile rodnjačtva«, kadra, da svačijemu proizJ su ustupane sve pokrajine Cislitave vodu firmu posluži, kako kad prigode ! ^uzam Galicije i Dalmacije —koje još , x , "... . / ! nijesu bile spašene od niemaca. Izmed donesu. Cemu da se stid.mo svoga .mena ; ^ { gobetu Dr. Sturra reCe . i svoga plemena? Srbin kaže Srb.. , * .„„,.. * . . „ ') Nu nije čaše meda bez čaše žuči, nije ruže bez trnja : malodušnika i kratkoumnika, ljudi koji zavadjaju il su zavedeni, tieh iraa i dan danas, te uz vrlo povoljne glasove koje primamo od prijatelja iz pokrajine, POD US TAK. Srpske besjede *) i. Na Cvijeti. (0 odvažnosti.) „Ako ovi umuknu, kamenje će zavapiti." (Luk. gl. 19. st. 39.) Dajte, braćo, da se prenesemo u misli našoj onamo, onamo: — ali ne, dječice mila, što vi rado pjevate „Onamo za brda, dje kažu Milošev je grob..." Ne zovem ja vas „na srpska polja, na polja bojna" — nego drugo ja mislim. Onamo, velim, krenimo naše srce i dušu, kamo nas pravoslavna vjera naša zove, i kuda nas upućuje ovaj radostni naš praznik sa časnom ikonom i veselom „vrbicom". Evo nam se nudi lije- pa prilika danas za to. Hoćemo duhom hri- sam, Magjar kaže Magjar sam, a Hrvat sam da kaže „narodnjak" sam!!! Kaosu ima mjesta prije uredjenja; al gdje sve zasjelo na svoj stolac, gdje svak vozi svojim ciljem, tu kaosu, neizvjestnosti i neodlučnosti mjesta nema !>it ni pošto, inače nema prava napredka. Budemo li sanjali o srpstvo- hrvatstvu, i govorili o narodujačtvu J) Ove je sastavio i govorio u srpskoj pravo- slavnoj crkvi Nikola Begović, proto kariovacki. (Tiskane n Beogradu 1880.). Da štovani čitatelji uvide, na što jo spalo i ono malo evangjeoskoga duha u „pravoslavju", mi ćemo prigodice donieti po koju besjedu, i to bez primjetaba, jer ih dr- žimo posve suvišnirni, Ured. „A'. L." čusmo i po koji glas tužni, čusmo, đa gdje- gdje katolički i hrvatski birači misle podu- priet bez ikakve ni same političke nužde, kandidata inovjernika i inorodnika!!! Crne su kukavice koji tako rade, i uhvamo u Boga, da će pravi vjero-i rodoljubi u takvim krajevim radit dvostrukim naporom, da unište te sramotne pokušaje, koji su pravo poni ženje i crna ljaga za pokrajinu. šćanskim da pogledamo na drevni Jerusalim, i da upaztmo ondje slavni ulazak Rristov u taj potonji izopačeni i bludni grad. Isto- rija obožene prosvjete i čovječanske kultu- re izmjerila je svojim neumitnim vizirom tu groznu provaliju. No za nas je ovdje ta sudba izrailjska samo u toliko važna, što je Hristos svojim primjerom osvijetlio istinu Božju na zemlji. Elem ovu istinu kada iz- nevjere gradovi zidani, i ljudi izopačeni, to još ne propada istina život i put Božiji na zemlji. 1 ovo je smisao riječi Hristove, koju mi na ikoni gledamo, u sv. jevangjelju Či- tamo, i u srpskoj kući sa „cvijećem" danas bilježimo. Ovo je pravac moj. Malo posije kazaću ja i vise o tome, a ovdje velju: vrlo je li- jepo, što srpska djeca pjevaju odabrane pjesme svoga naroda. Ovo je život narodni. U ovim pjesmama živi duh srpski. Tu je izvijo se on — duh — do one visine, a ja smijem reći, to je samostalna zvijezda na sunčanome nebu, koja pokazuje narodu na- šem pute do slave Hristove ! Pa prema tome ja držim e je na svome mjestu, ako otac prizove dijete svoje i reče: Daj, sine, kaži što si u školi naučio! Pripovjedaj nam i- storiju ovoga praznika! Ovakovi razgovori „1 niemci Austrije žele, da savez sa Njemačkom unapried se bude protegao i na kulturnom, gospodarstvenom i na- rodnostnom poljut4. Prošle sriede ođputovalo je iz Rima odaslanstvo sv. Otca. za krunitbn ru- skoga cara. Predvodi ga stožernik Vanutelli. Knez crnogorski na prolazku put Moskve, odsjeo je u Beču u carskom dvoru; gdje je primio carsku obitelj i prestolonasljednika, koji je uprav s toga došo iz Laxenburga. Prekjučer je od- putovao put Moskve. trebaju svakoj kući srpskoj. A evo, ja se nadam, da bi djeca naša zadovoljila. Sta više ja sam uvjeren (jer ja tako radim i upuću- jem djecu u školi), da bi se dijete pozvalo na ikonu i reklo bi: „Sav je praznik na ikoni, koju mi danas cjelivamo." Bas mi pade na um ovdje naš slavljeni Vuk Stefan Karadžić. On se mnogo sjećaše svoga dje- tinstva. Hvali se Vuk svojim ocem, kako ga je otac vodio sa sobom u crkvu, pa do- vede sina svega pred ikone, i pokazuje dje- tetu sve redom, šta koja ikona označava. Nego s tijem nijesam ja mislio nekoga prekoriti. Razlikujem ja vrlo brižljivo našu narodnu sudbinu. Da bogme, da su ta na- predna djeca, koja su sretna te uživaju već za rana svoju rodjenu srpsku valjanu na- stavo, koja idu u srpsku školu; ali te sreće nemaju srpska djeca svuda. Evo, đa bacim pogled po mnogobrojnom narodu srpskom u Hrvačkoj, pa šta ću reći otuda? Boli me na srcu, kada moram kazati, da najveća većina djece naše -— ta sav podmladak ju- načkoga naroda srpskoga — nema, pa nema srpske nastave!.. Ima, brate, tuda škola od svake ruke, samo što te škole nijesu i srp- ske. (Od prije škole bile su čemerne - | „gospoštine", a posije su opet čemerne pro Chambord. Čitamo u Goričkom L' Eco del Litorale: „Grof i grofica Chambord odputo- vati će u nedjelju u večer (to jučer) iz na- šega grada. Knez ako i po malo oporavio se od svoje bolesti, biva od ozlede na nekoj žili u stegnu. Izuzam ovo, bilo mu je pa mu je i sad predobro. Listovi su naosob ovih posljednjih dana talabučili, pripovie- dajuć da je grofu Chambordu sasviem zlo, da mu je kaplja pala i t. d. pa je i naše uredničtvo u utorak primilo brzojavku iz Beča od Standardova dopisnika, tražeć od nas viesti o stanju grofa; a mi smo mu žicom odgovorili da su Knezovi u ponedjelnik izvezli se u oivorenoj kočiji. Na ovim bučnim viestima listovi dakako grade svoje političke kule; dolazak Vojvode d'Aumale i Char- tres-a i t. d. A čitalačko obćinstvo valja da sluša toliko basna i često jim vjeruje". —- U ostalom i iz Rima brzojavljaju da je Moniteur de Rome, vatikanski list, oprovrgo viest o putovanju vojvode d1 Aumale i Char- tresa u Goricu ; koju su izmislili' neki „slo- bodnjački" krugovi u svoje nepoštene svrho. Elena Marković, osudjena na smrt, bila je pomilovana i povedena u Po- žarevac, da tamo izvrši kazan od dvaest godina tamnice. Tunedavno bi iznešena pred tali- janski sabor zakonska osnova o raz- ženitbi. To je potaklo katolike đa šalju prosvjede proti toj osnovi. Na- puljski nadbiskup poslao je neposredno kralju Umbertu pismo, da ga svrne na odstranjenje skandaloznoga pred- loga. Cieli napuljski episkopat (104 biskupa i prelata) pita u prošnji na obe komore odbačenje osnove. Župnici i katoličko pučanstvo Napuljske po- krajine pripravljaju takodjer prosvjeda. Strasbnžki list Post javlja, da su franjevice Matice u Salzkotten bile ovlašeene da pozovnu natrag sve Mi- losrdnice, koje su bile primorane poći iz Njemačke, uslied ukinuća njihovih Zavoda. sjačijeL.) Ove Škole ne priljubljuju djecu našu sa srpskom ikonom. Nego što je još žalosnije, ove „hrvačke" škole ratuju na sve što je Srbinu najsvetije. I to tim ubi- tačnije ratuju one, što su nešto po jeziku Srbljima srodjene; ali u duhu — u mlijeku materinom, u imenu — u životu narodnom, u pravoslavlju — u spasu duše srbinske te su škole običaju i zavičaju našem skroz i skroz ubitačne!! Ima tako, čovječe, otuda i dolazi suza naša. S toga ti je danas najmanje otaca, koji bi znali ovakav razgovor povesti sa djecom svojom u kući, ili kao ono otac sa pokojnim Vukom našim u crkvi, a pred otvorenim ikonama. A šta je posljedica od svega toga? Posljedica je ta, da naš inače valjani i čestiti narod ponajviše trpi glad i sirotinju, živimo iz ruke u usta, a plaćamo te nazovi—škole za nevolju, i u kući svojoj kukavno vremenimo, mjesto da temeljimo! Pa tako otuđjen je Srbin na sve strane od svoje svetinje, zaplašen sa svake strane, pa i vjere se svoje vise boji, a valjalo bi da vjeru poznaje i da je ljubi. Ta od sv. pri- češća svoga Srbljin sam sebe odbija u časne poste zbog nekoga grijeha, a ovamo on i nezna više da Bogu nesmeta otkloniti slu-

B.r 39 Četvrtak 31 Svibnja 1883 («od. XV. Da naši prcđbrojnici neostanu kroz cielu nedjelju dana bez viesti, sad uprav kad su započeli prvi izbori, uznastojali smo da jim da- demo barem drugi,prilog broju od proSlog ponedjelnika, kad nam nije bilo moguće objelodaniti cio list. Svećenstvo i izbori. »Svud je znamenit slog onih ljudi, J^L10je svakdano u rukama đjelore- dje, umstvo, uljudnost, državmštvo"; — piše francuz Lamaftine kad govori 0 svećenstvu. Ako je ta izreka točna kad je go- vora u obće o svećenstvu i o njego- vom položaju u ljudskoj zadrugi; to ona nemože biti no nepodpuna slika ako nam predstavlja dalmatinskoga svećenika, koji u mnogočem zauzimlje osobiti položaj. Dalmatinski svećenik nije samo sve- ćenik svomu puku; on mu je savjetnik, liečoik, sudac, vodja u junačkim bor- bama; on s njim se veseli, s njim suze lije, s njim gladuje i s njim pi- ruje — on jedini uživa neograničeno povjerenje svoga puka, iz kojega je ni- kao, s kojim provadja život i izmed kojega će mu počivati kosti. Svjetov- njaci, ma bilo kako zaslužni, neće se moći nikad natjecati sa svećenstvom kod tog povjerenja. Naš puk i dan- danas gleda nekim nepouzdanjem grad- ske ljude, u tudjinskoj odjeći, koje on nerazumi ko što ni oni njega, jer su njihova srdca daleko jedno od drugoga. To nepovjerenje i zaslužila je donekle gradska ruka, koja se većinom od- tuđjila od prostoga puka, koja misli da je puk samo tu da na dan izbora potrkne u grad da bira ugladjene gra- djane, koji će ga za tim s visoka gle- dati i za njegove se potrebe neće možda ni brinuti. Va takovo nepovjerenje, kojega ni dandanas nije nestalo, bili mi u Dal- maciji slavili narodno slavlje da nam je svećenstvo bilo, uh odtudjeno, već sauio nehajno za narodne borbe? Pa 1 danas kad si je hrvatska miso pro- krčila put u svaki kutić naše pokra- jine, bili mi znali i mogli uzdržati na- rodnu većinu kad bi sjutra svećenstvo prekrižilo ruke? — Neka misli ko što hoće o našem svećenstvu, ali mi mo- žemo uztvrditi, nebojeć se da nas uće- raju. u laž, da kad svećenstvo nebi uplivalo na izbore koji će se eto doj- dućih.dana obaviti, narodne zastupnike mogli bismo na prstima pribrojiti^ I Pavlinovićev i Biankiniev kotkr, i KlaiČev i Bulatov — svi bi ti kotari propali jedan za drugim, kad nebi bilo svećenika, koji se znadu boriti poput Vrhgorskih i Imotskih. Ipak ovu svećeničku premoć nisu nikad poštovali narodni ljudi, oni da- pače mnogokrat nisu htjeli ni priznati svećenstvu njegove zasluge. Na udarcu svih1 vjetrova, i bučaniske sile i domaće nevjere i vladinoga upliva — naše svećenstvo i kesom i zdravljem, i ugledom i životom platilo je svoju hrvatskoj misli — dok su se neki gradski rodoljubi valjali na meh- kim dušecima i istom u vrieme krva- vih borba smogli pohvalnu rieč za to svećenstvo. Siromašno, ono je prvo doprinašalo svoj novac na oltar domovine; samo- hrano, ono je udaralo gdje no je naj- žešća borba bila; prezreno, ono je u odlučnim časovima ugušivalo svako samoljublje i letilo u borbu za svoje mrzitelje istim onim oduševljenjem, ko- jim bi bilo poteklo za svoju stvar — i to svećenstvo nije tražilo ništa za svoje žrtve, ni mastnih plaća, ni uglednijih služba, pa ni kolovodstva; ono se bo- rilo kao prosti vojnik, zadovoljno da vrši svoju dužnost, nalazeć samo n tom onu nagradu, koju su ostali tražili u koristi ili u časti. Takovoga svećenstva dali se pošte ni rodoljubi mogu stiditi? Njegove želje dali oni mogu neuvažiti? Ko bi se u ovom odlučnom času Dne 25 tek. dogodio se u Beču neobičan slučaj. Franjo pl. Bolgar, urednik Militär- zeitunge, u nekom članku udario je na pu- kovnika Stangera. Ovaj ga je pozvao na htio protiviti našemu ~4*^ljubnomu-f?v;obo> pištoljama. Prvi je izpalio Stanger svećenstvu ; ko bi htio upotrebiti položaj kojeg mu je to svećenstvo izvojevalo, da se opre opravdanim željama ma bilo kojega diela našega svećenstva, taj bi se sramotom izdaj ništva okaljao ne samo prama svećenstvu već prama cielomu narodu. Ko se stidi svećenstva, taj nije do- stojan da se rodoljubom zove. Svećenici, pribrojite se; moć je u vašim rukama. Do malo dana cio će hrvatski narod u vas uprieti oči; vi mu dokažite da gdje je hrvatska miso u pogibelji tamo osobnosti prestaju; glasujte i ovoga puta za one koji do- sad nepriznaše vaših zasluga, svojim jih velikodušjem nadvladajte; ali vašeg glasa zaniekajte svakomu, ko nije za hrvatsko pravo, jer je to vaša dužnost. način na dnevni red postavljeno. Šoviniste, neki, predpostaviv da će predstojeće raz- praVe ostati jalove, misle o nekoj moćnoj rieči krune, ali dotle će trebati čekati. 1 tako će riečko pitanje mirovati, dok se u obće ne dojde u položaj, da se zadovolji glasu pravednosti, i obzirom „zajedničtva interesa", kako je u kr. odpisu naglašeno". i promašio je, za tim Bolgar, koji je pro- tivnika usmrtio. Bolgar odprije nije poznavao Stangera. Čitamo u Padvanskom Eugcineo: Vojvoda Mecklemburgsko-Schwerinski Pavao Fridrich bio je protjeran iz velikovojvodskoga ka- štela, jer je htio, proti naredbama velikog vojvode brata, krstiti katoličkim mješte lu- teranskim obredom drugorodjenca, po ma- terinoj želji, koja se nalazi u Nizzi i od roda je Windischgratz. N. List. piše u posljednjem broju: „Tko nije kadar sve i sama sebe žrtvovati za mili hrvatski jezik, za hrvatska prava ove zemlje, taj nije vrie- dan narodnoga imena, taj rtek se ne- upliće u narodne borbe". Mi ovu izjavu bilježimo na raboš, da po njoj sudimo neke kandidature, koje se pronose u nekim krajevima Dalmacije. Dnevne viesti. Moniteur de Rome priobćuje odluku kongregacije sv. obreda po kojoj sve- čanosti sv. Beneđikta, „uzvišenoga otca i zakonodavca zapadnih redovni- ka", 8V* Franje „serafičkoga asiskoga patrijarhe" i šV. Dominika Gusmana, „koji je tiesriim prijateljskim vezom u ljubavi sdružen sa patrijarhom male braće", podignute su na razred sveča- nosti ritus duplicis majori za cielu crkvu. Iz Zagreba brzojavljaju bečkoj „Corre- spondenzboureau" : Ban je odputovab u Bu- dimpeštu; Odsječni predstojnik Živković i državni tajnik Matleković ustanovili su gla- vnije glede učestvovanja Hrvatske ugarskoj zemaljskoj izložbi (g. 1885) i u svemu se sporazumili. Državni tajnik osigurao je pod punu jednakost izmed hrvatskih i ugarskih izložitelja. Hrvati će izložiti svoje stvari u posebnim paviljonima ili skupinama, a ze- maljska će jim vlada pripomoći, te će od mah potaknuti sastavljenje izložbenoga od- bora. RieČko pitanje. Bečka „Presse" bilježi sliedeće : „Jer je stanovište, na koje je hr- vatski odbor vezan, u najvećoj oprieci na- pram nazorim, što ih goje pogledom na dr žavopravni položaj i pripadnost Rieke ma- gjarska vlada i sabor, to neće nikoga iz nenaditi, ako bude magjarski odbor uzeo povoda, da se bez dovoljnih ograda ne upusti u razpravljanje sa (hrv.) odborom, od ko jega ga onako veliki jaz u stožernom pi- tanju luči. Pa ako i dojde do razprave, to će odbori biti primorani konstatirati, da se nisu mogli spora^umiti, pa će se razići, da izvjeste o tom dotične svoje mandarite. A zatim će sliediti hrpa fulminantnih uvodnih članaka, u saborim pasti će živih govora, pa će riečko pitanje opet leći u mir, iz ko U Francuzkoj je zastupnik Giraud stavio predlog k proračunu za g. 1884, koji obu- hvaća cielo čislo nameta na luksus (razko- šnine). Njegov predlog povisuje namete na razkošne kočije, na konje za jahanje i za kočije, dvojstruko veći namet postavlja na psenja, naterećuje zemlje gdje se kroz cielu godinu može loviti, za svakog slugu u livreji udara namet od 20 franaka na godinu, su- više 10 franaka za svakog drugog poslužnika. Napokon predlaže namet na plemenitaške naslove. Za naslov „knez" (prince) lOOfran. na godinu, za naslov „vojvoda" bO, za naslov „markiz" 70, „grof" 60, „barun" 50, ,,vi- conte" 40, a za prosto „plemić" 30. Svi bi ti nameti imali teći u „blagajnu za nemoćne radnike". Koga da biramo zastupnikom. Danas kad su nam eto na kućnih vratih izbori za zastupnike na pokrajinsko vieće : danas je od svakog poštenjaka očekivati, da stupi na biralište i da bira onog, koj će sdušno braniti njegove interese; danas kad naša hrvatska Dalmacija čeka svoje rodo- ljubne sinove, da pristupe svi bez iznimke na biralište, te da se smjelo ogledaju sa trojim različitim dušmanoru, danas, rekoh, treba, da svaki pošteni Hrvat sa mnom u- jedno misli i razmišlja, koga da bira za- stupnikom? Čovjek, kad mu se je upustiti u kakvu parnicu, najprvo misli, koga će odvjetnika birati, te tu mozga i razmišlja; neće Pe- tra, jer je lažac; neće Pavla, jer nikad na kraj; neće Andriju, jer mu se sam name- će; neće Tadiju, jer ga je drugdje liepo operušao, te sad traži čovjeka poštena i učena, jer u njem mu stoji gubitak ili do- bitak parniče. A kad čovjek toliko misli i razmišlja, koga odvjetnika da si odabere, koli istom nalaže sveta dužnost svakom rodoljubu, da sinovskom odanošću misli i razmišlja, komu da izruči sudbinu mile si domovine, u ko- joj je prvi put ugledao svjetlo božje; one majke, za koju njegovi predji toliko put dragovoljno proljevaše svoju krv, samo da ju izbave tudjinskih pandža; onog amane- ta, gdje mu i otac i majka, draga rodbina i mili prijatelji. Dk, za predati komu u ruke sudbinu te naše domovine, koja ako i mala prostorom, tim nam draža, jer je prva vidila našu tugu i radost te ju s nami ujedno dielila i dieli, za predat nje sudbinu u ruke ma buđ čije, birači će odgovarati pred Bogom i cielim hrvatskim norodom. S toga prvo neg stupe na biralište, treba da si dobro promozgaju, komu da poklone svoje povjerenje, komu da izruče svoj glas, a da im ne okalja poštenog imena. Ovdje će mnogim umom poletiti misao: kog da ne biramo, a koga da biramo za- voljit, ako pustim, da im starina Pavlinović odgovori: „ni pismodca izderana, ni me- dika neliečnika, ni vijoglava (ja . dodajem slavohlepna) odvjetnika, ni popa hvastavca, ni pravdopletu balavca A evo koga da biramo: „Ljude koji svo- jim poštenjem i svojim znanjem daju nam tvrdo jamstvo, da našom pun ovlasti neće se služiti za svoje osobite koristi, nego samo za obće dobro. Birat ćemo Čovjeka, koj poznaje svoj narod, i njegove potrebe, koji ljubi na- rod i njegove pravice; a nada sve ljubi izvor svakoj ljubavi i svakoj pravici: Boga", . - Evo narode, evo ljubljena braćo, svećenici, vi koji ste prvi hrabro i smjelo bez osobnih interesa razvili hrvatski stieg, vi Jsoji ste bili zato čestoferat progonjeni i zlostavljeni, evo kako vas uči vaš stariji brat, koga da birate, koga da ne birate. Vi ćete puno odgovarati Bogu k/)g na zemlji pristavljate i p^uku koga rukovodite, ako se sdušno ne pogi- nete, u čije ruke da predate budućnost vaše pastve i vaše domovine. Dakle, braćo misnici, i vi svjestni rodo- ljubi, opametite se; Čuvajte se onih koji se rukuju s tudjinci; zazirite i bojte se; ,onib, koji vam se izpod brka smiju i rugaju se vašim nevoljarn; onih koji zagovaraju pred birači i u njihovoj čitaonici niemčenje Dal- macije, dočim su zvani, da mu se hrabro opru. Takovih, braćo, pazite se i . birajte čovjeka, koji je iznikao iz naroda i je u- vjek za narod; čovjeka koji nas neće dati u puljize, a još manje u Švabe; čovjeka koji ćuti i osjeća hrvatski; čovjeka koji bi sve prvo pretrpio, nego bi svoj hrvatski narod i svoje dično ime izdajom ocrnio,; čovjeka, kog program jest izvjestan i je- dnostavan, te se ne može tumačiti na razne načine. T.tkog čovjeka tražite, i gle- dajte mu zaviriti u dušu, pa ako je u i stinu takav onda nastojte da prodre. Valja da on ne traži vas, već vi njega. Dosta smo tog naučili kroz ovih šest godina; vidimo i gledamo današnje komešanje. Je li se igda povela ozbiljna rieč o sjedinjenju s pieko- velebitskom braćom našom ? A ipak: van Hrvatske ne ima spasa! Velik dio većine nije vjeran ostao svom programu, velik dio debla narodne stranke osušio se; valja i sveta nam je dužnost, đa što ne valja odbacimo i zamjenimo mladinu i zdravimi silami, ljudmi čelična značaja, koji neće sa svog programa ni makac, ljud- mi kojim je najpreča dužnost, služiti vjerno svom hrvatskom narodu. Birači, ne gledajte na prijateljstvo, rod- stvo i hajtor, jer ako ste vlastni razpolagati s vašim vlastitim dobrom, pazite da se tuj tiče obće domovinske glavnice. Birači, tražite ljude koji nisu navikli tr- govati u hrvatsko poštenje i ponos, tražite i nać čete ih, jer prem je malaŠna naša zemlja ipak ima biranih sinova. Birači, ruku na prsa, pamet u glavu, pa na glasovanje! „Sloboda« jega na nepametan, i nipošto svrsi shodan | stupnikom; pa držim da ču svakom zado- D O pl S 1. Iz Spljeta, na Tjelovo. Mir i štednja bijaše parole d' ordre novo- dobivene naše obćine. Ovoj teoriji neima zamjere. Samo trebalo ju je izvesti. Latila se toga nova obćina, otvarajući natječaj na razne obćinske časti: in primiš et ante omnia na mjesto tajnika sa kukavnom plaćom od fr. 1500. I tajnik bi imenovan, pak i prvi lie- čnik sa plaćicom od fr. 1080. U istoj ovoj sje- dnici bi zaključeno, da slavno vieće opunovla- šćuje upraviteljstvo u imenovanju drugih dva- ju liečnika. I slavno upraviteljstvo nije se pre- naglilo. Iza zrela mišljenja pade kocka na Židova Dr. Eisenstadtera rodjena, ako se ne varam, u Hermannstadtu (Transilvanija), koji dosada bio u Beču, a sada usrećuje Izrajita sa velikom misijom, da nezna ni rieči hrvatski, pod starim viećem nije

koji su glasovali proti meni s narodnom strankom). Na želju g. Klaića da dodjusvi, brzojavio sara, da dodju svi, i dodjoše svi. Ovdje, mimogredice, dvie rieči o Silbljanim da se vidi kakvi su to ljudi. Kažem odmah: ljudi predelikatna poštenja, kremen značaja. Kad su došli u Zadar, kako no ti svoje vrle prijatelje, pozvao sam ih u sebe. Dodjoše drage volje; ali netom im ponudih kafu, dakako jedino iz časti i iz ljubavi — k6 uvriedjeni pozdraviše me i odoše popit kafu u gostioni. Pozvah ih na objed drugi dan. Odgovor bi: i u more za me, al da na objed u mene nemogu doć. Pram ljudim ovako osjetljiva poštenja, koji se nebi dali podmitit svim blagom ovoga svieta; kako je postupala „rodoljubna" na- rodna klika, u oči izbora kad sam ili odveo u čitaonicu na sastanak? Meni je opadao obraz kad sam gledao i slušao kako se sa, Silbljanim postupa (to sve dakako, jedino zato, jer ih je predvodio klerikalac hrvat Prodan, a ne kakav liberalac-narodnjak i jer su, još dok bijahu na Silbi, odlučili bili gla- sovat jedino za Prodana — misleć da 6e zbilja narodni klub održat zadatu rieč, da se neće protivit Prodanovoj kandidaturi). Silbljani, video, da je većina obćina za me, a ipak da im se nasuprot u brk kaže da ih je pet proti meni, videć, da im se ondje javno i bezobrazno predbacuje da su došle bili autonomaši, da ih je Trigarić podkupio, da su imali doć s Marinićem i t. d. i t. d., i to sve dok su još trajali dogovori; — ogorčani, zablažnjeni —izidjoše iz čitaonice; pokle sam ja opetovano, u nji- hovom prisustvu, izjavio, da su prosti, da glasuju ako će i makar proti meni. Tiem su dovršili moji odnošaji sa Silbljanim. Kako je pak stvar išla izmed mene i „narodnjaka" u čitaonici, i tu treba da koju rečem. Najprije sam predočio pristojnost, da se ima osobit obzir na Silbljane, koji nakon dvaest godina stupaju prvi put u narodno kolo, nuždu da se te ljude obodri za buduće borbe prigodom nedalekih obćinskih izbora i izbora za carevinsko vieće, iztaknuo sam i moralnu vriednost Silbanjbkih glasova; ali uzprkos svemu tomu i većini koju sam za Be imao, netko me predteko podviknuv vrlo zgo- dno: statpro ratione voluntas. Tad sam iztako i drugu stranu : kako je svećenstvo zapušteno, ka- ko se nitko za nj i za njegove inteiese neće iskreno da brine, spomenuh poso o tiskarni; sve to nebili gospođa pristala na moju kan- didaturu barem onda kad je gosp. Canki izjavio se sklonim na odreku. Pokunjiše glave, umukoše, al ne pristadose. Tu uz to- liko nije već bilo Silbljana, te se je red bilo razići ostajuć pri odluci: nećemo popova (naposeb: nećemo Prodana). Ove su se rieči čule u raznim versijam s više strane, one iste večeri, u istoj čitaonici na uši samog urednika „Nar. Lista". Bilo bi mi još nešto primjetit, na sasvim izprevrnute navode „N. L." o g. Buzoliću i t. d., al vidim, da sam već oduljio, te ostavljam do potrebeza. drugi gjifc'ža danas osvrnuti mi seje još samo na poglavito, na članak u br. 44 „Nar. Listu", u koliko je proti meni. Ondje čitam: „U samom Zadru, pop Ivo Prodan, došao do kompromisa sa Trigarićem, sa beršaljerim i pretvorio se preko noći u o- čitog srbskog talijanskog iredentistu" (sic). „Nar. List" u drugom broju (u br. 45) čini izpravak i poriče sve što je prije reko. Ne treba dakle pobijat. Nu vriedno je da barem pripovjedim čitateljim povod onomu „preko noći", „beršaljerim" i t. d. .Nar. L." pisao je ovo na temelju viesti, zlobno i naročito proturene, da sam iziiav iz čitaonice pošo k beršaljerim, a nekim Agonijom i tu svu noć aproveo a njim i aa Trigarićem- Ovako fenome- nalno ludu izmišljotinu „Nar. List" metnuo brže bolje ništa manje no ko podlogu naj- većemu svomu topu!!! Ja ovdje ću kazat istinu, pozivljuć vas Zadar, da mi, ako može, i jednu samu slovku kao neistinitu dokaže. 1. Odkad sam u Zadru do ovoga časa jednim samim putom govorio sam sa g. Trigarićem, i to nazad dvie godine, braneć bogoslovce napadnute od zadarske fukare kamenjem, a kudeć mu redarstvo. 2. U bersaljerskoj dvorani nijesam nikad bio i nit ne pozniam gosp. Agoniju,/^— A sad nek sude pošteni i nepristrani s ka- kvim ljudima imam posla i do čega se do- pire, namjerom da se, kad bi bilo moguće, naškodi ugledu i sjaju nepredobitne, nepo- ročne hraniteljice katoličkih i hrvatskih prava. I ovim završujem, preporučujuć moje sliepe protivnike božjoj milosti i sažaljenju^čitatelja. U Zadru, 18 lipnja 1883. Đ. Ivo Prodan. Urednik „Kat. Dalm.". vrt^sztc&zris^—- Dnevne viesti. Prošlih dana slovenci Trsta i okolice po- slaše tri molbe, dvie obćini a jednu vladi. Prva molba podpisana je od 1429 slovenskih otaca, koji ujedno imaju preko 4000 djece i traže od obćine da u gradu ustanovi dvie pučke slovenske učione ; druga molba traži da se svi obćinski činovnici u obćenju sa Slovencima okolice služe slovenskim jezikom ; treća je molba bila prikazana vladi i traži da okolica mješte šest bude imati četrnaest zastupnika u obćinskom vieću, odnosno saboru. Dne 12 tek. birali su gradovi u Kranj- skoj svoje zastupnike. Svi odabrani zastupnici pripadaju slovenskoj narodnoj stranci, osim jednoga, koji je uslied kompromisa bio iza- bran u njemačkom Kočevju, gdje je dosad bilo dva njemačka zastupnika. — U veli- kom posjedu predobiše niemci. Iz Beograda javljaju da nije istinita viest o umorstvu nekoga talijanskoga vjerovje- stnika. — Poznata Elena Marlcović, koja je pokušala ubiti kralja Milana, umrla je, nezna se od šta, u tamnici Požarevačkoj. Poljački biskup Felinski stigo je u Rim i bio je primljen ođ Jakobinija; nastaniti će se u poljačkom zavodu. Brzojavljaju iz Berlioa dne 14 tek.: Povjerenstvo za pretresanje crkveno- političke zakonske osnove primilo je danas prva tri Članka te osnove, a usljed predloga katolika Windthorsfa odbacilo je Öl. 4. Ostali će se članci pretresati sutra, rek bi da će bez sum- nje bit primjeni. Poljaci i Rusi. Pester Lloyd u obće ne- prijazan prama Slavjanima prima iz Berlina: „Opazilo se najvećom pomnjom u ovdjašnjim najodličnijim krugovima, da proglas amne- stije ruskoga Cara spominje na prvom mjestu poljake. Poljački ustaše mogu se povratiti u domovinu; ali nema govora o političko- nihilistnim zločincima. Nije ovdje sgoda da se govori o odgovornosti koja pada na sa- vjetnike Aleksandra III dali je shodno napomenuti na znamenitu prijaznost, koja se prigodom krunitbe iznaša ostentativno prama poljacima. Kakovo je Carevo ponašanje prama nihilistima to je unutrnje pitanje Ruske; nasuprot njegovo ponašanje prama Poljacima tiče se i nas i austro-ugarske carevine, naše prijateljice. — Nemože se za- nijekati da ruska diplomacija od dulje vre- mena nastoji dosljedno i vješto da opeta zauzda prekinute sveze sa narodnom polja- čkom mišlju. Petrogradsko ministarstvo u svojim dogovorima sa Vatikanom, odnosno na uzpostavu katoličke jerarkije u Varšav- skoj vladavini, naprtilo si je velikih žrtava. Pristalo je da se obustave barbai'ska nasto- janja da se prisvrnu poljački katolici na poprimljenje grčke vjere; nastojalo je da zadobije, ujedno sa simpatijom i moralnom podporom Kurije, i prijaznost poljačkih po- danika, kad je dopustilo da se dielomice povrate isti crkveni dostojanstvenici, koji su jednom bili osudjeni na progonstvo i po taj način da izvojuje slavnu pobjedu Ecclesia militans nad najabsolutnijom državom ovoga svieta". \ Kačić Spomenik« XXI. Imenica. Duhovna mladež preko Velebita pri- naša „za slavnog KaČića malenu al srdačnu svoticu od f. 6 :45". Po prijašnjim Imenicam f. 599:60 i 20 franaka u zlatu. Svega f. 606:5 i 20 franaka u zlatu Školski Pafoirci. Pokrajina, 1 svibnja. II. Rek bi da jadno pučko učiteljstvo u vi- ših krugovih neima nikoga, ko bi zanj dvije rekao: „pokrajina je siromašna, imate vaš komad *) kruha" i s tim je svršilo. Dočim dru gi činovnici beru mastnu plaću, jadan uči- telj dere se 5 ili 6 sata na dan uz 96 nov- čića! Pitam: je li mu to dostatno, da od- govori svim potrebam: odjeni se, obuci, prehrani, još dok je sam, a kamo li kad ima i obitelj ! Vidi li tko učitelja neobučena kako iziskuje današnji modni Galateo, nasmijat će se, zažeti: i ono je učitelj! pa vazda u istom odjelu! al ti sudci nezavire u okol- nosti tužnog zlopatnika. Iziskuje se da učitelj bude svestrano na- obražen, da bar ima sve pedagogičke knjige, du prima koji poučni list, a bar da ima i jedne novine; jer zatjeraju li te u kakvu Bukovicu, što ćeš ako neprodješ koji čas s listom, sdvajaj ; a odakle sve to nasmoći? Tim jedinim da se tješimo: iz naroda smo proizašli, njemu služimo; velika je naša za- daća, radimo marljivo. Muž pravi onaj je koji rodu sve sile žrtvuje! A uhvajmo, da će nas drugdje čekati veća nagrada. Ali nije pravo ni da na tom sve ostane. Svećenstvo i učiteljstvo, to su u državi dva vrlo ugledna stališa, dva za naobrazbu vrlo važna elementa, bilo bi pravo, da naši zastupnici reknu dvije za nas. Mi ne pitamo Bog zna česovih mastnih plaća, dajte nam da možemo živjeti, a ne da prije neg je mjesec iztekao podjemo u prijatelja: zajmi mi fiorin, dva do zadnjeg. U preko velebitskoj Hrvatskoj i po svem carstvu ima ljudi, koji poznaju jadno stanje pučkih učitelji, pa se za njih i staraju, te živu bolje od nas! Sami mi u Dalmaciji moramo živjeti u iznimnom stanju, ratovat s nevoljom (pa jača ona nego mi). Da to nije što je naša Dalmacija kršovitija, ili zato što je siro- mašnija od drugih pokrajina naše Monarhije? Ljudi božji pogledajte na družinu podpisanog. Po odavno je sudrug nam Tugojević za- prašio u „Katoličkoj Dalmaciji" njekoliko re- dakS glede učiteljskih sastanaka; evala mu! al uz ekonomično poboljšano stanje; i ja ću danas nadovezat dva redka, premda neznam koliko će bit umjetna. Baš je savjet sudruga nam Tugojevića dosta liep, čudim se, kako nečujem još da se miču učitelji kog kotara — ne spavajmo već! Vidimo da mnoge struke činovničtva izdaju svojih almanaka, listova, drže sa- stanaka, daju predstava, zašto bi imalo izostat pučko učiteljstvo? Tko veli da pučko učiteljstvo u Dalma- ciji ne bi moglo izdavat kakov list, budi pedagogički, budi zabavni? valjda se ne- bismo mogli nadati ruku pripomoći, podu- piranja od milih nam Don Steva i Don Mate ? Ne bi li svaki od učitelja mogo po što- god napisat? Ne, boji se kritike! Zašto turat nezdrelo na svietlo, pitaj savjeta, je li zdrelo, tek onda daj vanka. Koliko bi u tom gradiva pružile kotarske konferencije, a ne, da kao doBad mnogo radnja zamre u zaboravnosti ? Valjda se ovim putem nebi pomoglo u- čioni, i te kako. U školi se moraju preda- vati i domaće priče 3); kad bi svaki uči- telj takove pokupio u mjestu gdje se na- hodi, došlo bi se i do cielokupne poviesti mile nam domovine. Nebi li se mogli učitelji pojedinih kotara sastajati kroz godišnje manje i veće praznike, dogovarat se o boljku učione, o kakovoj radnji, pošto više oči bolje vide, pa to o- bielodanit ? Dok družtva polazeća sveučilišta izdaju svoje almanake, zašto i dalmatinski uči- telji nebi izdavali svoj, nek bi se taj me- Nevelim komadić, da koga nebih uvriedio, a sviet neka sudi! 3) Na žalost opazit je, da je učiona u kojih djeca nemaju ni pojma o domaćih priča, a ipak mjesto pruža i te kakvih povjestničkih sgoda u koje bi se ista mogla ogledat, i uvjerit tko su im predje bili, pa bi im to u životu mnogo vriedilo pred neukim, koji vele: „Što su nam stari učinili." To stoji do učitelja. tnimo zvao „Dalmacija". Neimamo" gradiva i te kako da imamo. Koliko nam samo gra- diva pruža kršna nam domovina i njena krvava poviest. Ne bismo li mogli i po što- god naći u zaprašenih arkivih, {renieti i h kog ne našeg pisca. A gdje nam je mla- djahni hrvatski zanos, valjda laj nije kadar stvarat slike ! Ne bismo li mogli imati u tom i pomo- ćnika, nuti vrlih svećenika širom nam do movine; tko bolje do li učitelji i svećenici, ne bi li ovi morali biti ko jedna duša, nijesu li oba ova elementa u položaju, da sve svoje sile žrtvuju svome narodu! Sve bi se ovo moglo izvesti, pa onda srećnih nas, srećne nam domovine; na nam je red, upilimo u glavu, velika je naša za- daća, narodu nam je pomoći, još u sadanjih sgodah, kad je u njekim stranam domovine nam zavladao driemež, kad na nju reže ne- prijatelji sa svih strana nastojeć da ju poplave. Stariji hoće da niemče; oni pako, koje smo kao goste primili u ovu inače hrvatsku zemlju, hoće da kroje zakone, da šire nekakav srpski fanatizam. Držimo se, nedajmo se, ulievajmo u mla- djahna srdea naše mladeži domorodnu ćut, i trudi će nam urodit dobrim plodom! Koliko mi je na srdeu ležalo, izrekoh. Jadinko. . Pruska i sv. Stolica. „Rad ovoga uzroka pruska vlada pripisu- je tolike važnosti predstižnoj mjeri prijavne dužnosti (AnzeigepflicJita), smatrajuć ju ne- obhodno potrebitu sustavu prijateljskoga sporazumljenja. Kad bi to falilo, država bi bila napokon primorana da uredi svoje od- nošaje sa rimskom Crkvom jednostrano pu- tem svoga zakonodavstva; u takovom slu- čaju dozvoliti će pruskim katolicima sve što je snosljivo sa neobhodno potrebitom mjerom svoje vlasti, ali puštaj uć da, osim ovoga, obstoji svietski zakon neublažen od spora- zumljenja sa crkovnim poslovačima". — Ovo su rieči pruske vlade upravljene u noti od 5 proš. svibnja na državnoga taj- nika, stožernika Jakobinia; pa buduć da dogovori nijesu doveli do nikakvoga spora- zumlca, pruska vlada mislila je da njoj je provesti o život gornju izjavu, biva „jedno- strano, putem svoga zakonodavstva" urediti odnošaje sa sv. Stolicom i s toga je izniela pred zastupničku kuću crkveno-politički predlog, koji smo donieli u prevodu u po sljednjem broju. „Nastojanja državne vlade da uskori mir- uredjenje odnošaja izmed [države i katoličke crkve, pokle joj je pošlo za rukom na novo uzpostaviti u većem dielu biskupija carevi- vine redovitu diocezansku upravu, ciljala su na prvom mjestu da u interesu pruskih ka- tolika uzpostave dostatno dušobrižništvo u katoličkim župničkim obćinama Ali posvemašna pomoć odvisi od uredjenja prijavne dužnosti." S toga, nastavlja obraz- loženje zakonske osnove, vlada se obratila sv. Stolici, ali buduć da se nije moglo doći do uspjeha vlada drži svojom dužnosti oži- votvoriti program procrtan u posljednoj noti (od 5 svib. t. g.) Pruska vlada dakle litjela bi svu krivnju s neuspjeha svaliti na sv. Stolicu. Nota od 5 proš. mjes. nije no odgovor na notu stožernika Jakobinia od 7 travnja t. g., a da se bude mogao dobro prosuditi taj odgovor, od potrebe je povratiti se na pri- jašnje note, koje je naš list u prevodu donašao. Notom od 19 sječnja t. g. sv. Stolica do- pušta prijavnu dužnost pod uvjet organi- čkoga preglede svibanjskih zakona, slobo dnoga izvršenja crkvene jurisdikcije i slo- bode u odgajanju i podučavanju svećenstva. Na to notu odgovara pruska vlada, tražeć da sv. Stolica protumači bolje taj njezin uvjet. Sv. Stolica notom od 7 travnja podaje potrebita razjašnjenja — a pruska vlada no- tom od 5 sv. prenaša dogovore na drugo polje i brani potrebu prijavne dužnosti. Iz ovoga svak može uvidjeti kako je nelogična posljednja nota pruske vlade i kako sv. Stolica nije kriva eto dogovori nijesu imali željenoga uspjeha.

KATOLIČKA DALMACIJ Veritatem facientes in charitate, £ crescamus in illo per omnia, qui \ est caput Christus. Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak (S. Paul. j?p}l# iv. 13.) \ Vos 'Psos> auxiliante Deo, ia dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulan' Ecclesise doctrina animisque in j^Ji^Z-^. 5 Religionis amore et in vers fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim olamito: Si quis Cathedrae Petri jungitur, meus est. (S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) Uvjeti pre«ll»rojbe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na ovrhu godieta ne odbiie list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo — Uvrstbe no li) novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. " " F Br. 46 Zadar, Ponedjelnik 25 Lipnja 1883. God. XIY. 12' lipnja Pod ovim naslovom „Slobodau do- nosi dopis iz Zadra o dičnom pona- šanju zadarske narodne klike. Dono- simo ga u cielosti, izpustiv samo neke periode, gdje nije sve sasvim točno, jamačno zato, jer je dopis napisan od- mah sutra dan, naime na 13 t. mj. U ovom dopisu čitatelji će naci zdravih misli i onog živog rodoljubnog ćustva, bez kojega nema napredka toli pro- gonjenoj Čistoj hrvatskoj misli. „Jučerašnji dan osvanuo nam je, da nam svojom svjetlošću razsvjetli tužan prizor, da nam pokaže kakovih poslie- dica može imati despotizam nekojih, koji osobnoj mržnji znadu žrtvovati interes naroda, pogaziti Čast onoga, kojega sveto pravo kažu da brane, a nasuprot otvaraju mu jame, od koje težko da kada više se digne, ako li se iz svoga driemanja ne probudi; ako li ne uztraži da napokon svojim pre- variteljem dovikne: „Doli nedostojni/" t Prodan, urednik „Kat. Dalm.", koji se u zadnje doba mnogo na hrvatskom polju zaslužnim učinio, koji je pred svojimi birači pristupio sa čistim pro- gramom stranke prava, premda nekoji kažu da zato nije još u Dalmaciji do- ba osvanula, propao je, jer ga naro- dni odbor ne vidi toli rado, jer po- šten čovjek ne može a da ne tugnje nad današnjim našim stanjem, jer ne- odvisan ne može da se pokori volji nekojih, koji bi želili gospodovati nad svakim, koji neće da jih pokorno služi. Prodan je propao a nova era osvanula, era težke borbe. Napokon može se bez pogrieške predvidjati, da narodna stranka svojim ponašanjem izkopala si je sama jamu, u kojoj prije ili poslie valja da se zadavi. Proti Prodanu urotilo se cielo jato nekojih damerina, koji ne mogu još zaboraviti, da im je jednoč Prodan u lice njihovo nepoštenje predbacivao; protiva Prodanu sastali se nekoji vele- možni, koji se boje njegova pera i nje- govog glasa, kao kakvog mača, jer im nije saviest sasvim čista. Pak što se je dogodilo? Ono što seje imalo predvi- djeti : reakcija. Nigdje se nije još dogodilo, Što seje evo u Zadru. Narod iz vanjskih obći- na pristupio na borište neizviestno, bez programa, bez poznati svoje kandi- date. Sam Prodan letio u Nin, da ob- razloži svoj program, a Ninjani ga slu- šali i povladjivali mu; prikazao se je i u Silbi, gdje u dvadeset godina borbe narodnjaci nisu nikad ni sami pokus u- Činili, da bi Silbljane na svoju stran predobili, a on svojim glasom, svojim jasnim programom, programom stran- ke prava, preokrenuo je narod pa su svi glasovali za birače od njega pred- ložene. Dvadeset i dva glasa bijahu već za njega. Na to Što učiniše narodnjaci ? Bojali se Prodana, jer da bi on mogao pridobiti simpatije mladih ljudi, pa za- vesti mladež u svoje kolo sa svojimi radikalnimi idejami, pa noćju poslali rovare u Salle, da podkupe narod da glasuje protiva Prodanovoj stranci. Po- povi ostali su na cjedilu, a stranka Pro- danova propala je. Prvi nepošten Čin od strane narodnjaka, koji će se doista gaditi svakomu poštenomu čovjeku! No ne bijaše to sve. Došli izbornici na dogovor, nekoji birači izjavili se za Prodana, ali vaj! ne za dugo. Prodan, radikalac, Prodan Starčevićanac nije mogao u sabor stupiti, jer da bi narod- njakom više brige dao nego i samiau- tonomaši i Srbi; te razloge navedoše narodnjaci, a birači prestrašili se Star- Čevićanca kao nekakvog vukodlaka, pa odustali od svoje izjave. Sto više? Pop Canki, narodni predloženik, htjeo je svoju kandidaturu Prodanu odstupiti; uzalud : zadnja nada izčezla, Prodan bi- jaše odsudjen sa svih strana na pro- past Sami Silbljani ostali uz njega, pa izjavili, da oni neće stupiti u nikakvi dogovor sa narodnjaci, jer da im se njihovo postupanje gadi; Ako je Prodan kriv što nije htjeo od svoje kandidature odustati, onda su sami krivi narodnjaci, jer su g. 1879. kad su se srbski birači iz Kistanja i Obrovca izjavili, da će oni glasovati ma za koga drugoga narodnoga predlo- ženika, samo ne za Klaića, htjeli silom nametnuti za zastupnika na carevin- skom vieću svoga prvaka, proti volji bi- rača, pak od tada nastao je razdor medju Srbi i Hrvati, što doista nije ni- pošto našem narodu pokoristilo. Ako je Prodan kriv, a tad su krivi narodnjaci, koji izjaviše, da će radje sa autono- masi glasovati nego li za Prodana, Starčevićanca. Nu Prodan nije kriv, Prodan je uči- nio svoju dužnost, ono što mu je poli- tički razbor nalagao. Prodan nije se mogao drugačije ponašati. Kad je lani počela polemika medju „N. L." i ,,K. D." Prodan je pokazao da on ne goji ideje narodnjaka, da se on bori pod drugom čisto hrvatskom za stavom. Ako je u ičemu Prodan kriv, a to je u tomu, što ljubi nada sve hrvatsku domovinu, sto goji stekliške ideje; ako/ je Prodan u ičem kriv, to je samo u tom, što kad je naumio pod programom stranke prava na borište stupiti, nije iz svih sila, svimi sredstvi radio da pri- vuče k sebi pobjedu, nego se oslanjao na vjeru onih, o kojih je morao unapred znati, da će mu jamu kopati, pa daće ga strovaliti. Dalmacija i Hrvatska pako radovati će se 12. lipnju, što nam je pokazao pravac. Nastala je u Dalmaciji reakcija kao g. 1860. u Banovini, kad se je na- stojalo barem spasiti čisto hrvatsko na- čelo. Narodnjaci neka slobodno odsude Prodana, nu opetovati ćemo im što je jednom jedan francezki literat kazao: „kad budemo u Versaillesu podvrženi, kao robovi, jarmu dispotizma. ili kad budu naše glave padale pod guiliotinom, tad ćete mi znati kazati, je li izdajstvo, je li zločin ljubiti domovinu" ! Za ovim Uredničtvo „Slobode" piše sliedeću opazku : ,,K. D." opišujuć izbor u Zadru, na- vadja još jačih ilustracija slavosrbštini nekih narodnjaka, nego što ih je naš dopisnik posabrao, koji po onom sudeć nije pretjerao. Borbe i pobjede zadarske „narodne cliqueB. U posljednjem broju na uvodnom mjestu spomenuli smo samo u kratko, na kojem se polju borila a na kojem opeta pobjedila zadarska narodna clique. Borba je bila na Braču, da se izključi pošteni hrvat Tomo Didolić; borba je bila na korčulanskom iz- borništvu, da se nametnu neizvjestni narodni kandidati proti Čisto hrvat- skim — ali pobjeda? „pobjedu" je slavila zadarska clique jedino u Sal- skoj obćini, gdje joj pošlo za rukom izključiti iz listine biranih birača Či- sto hrvatske birače. O toj nepoštenoj borbi mi smo priobćili dopis iz onih svećeničkih krugova, prepuštajuć tim uzor-rodoljubima da reku svoju. Danas nam je dopalo do ruku pismo sveće- nika Salske obćine, koje još bolje raz- svietljuje lovor-vience zadarske clique. Izostavljajuć osobne stvari, mi ga pri- obćujemo, da se sviet divi tim „ju- nacima". Salska obćina. Dragi D.n , Želiš gdjekoju epizodu iz naših fa- moznih izbora? Eto ti ju. — Parole d'ordre, koja je došla iz Zadra, bila je: ne popova! Ovu ćoravo izpuniše naši patres patriae. Na dan izbora dok se vodila borba, kad bi ju borbom mogo nazvati (I sbilja borbe nije bilo, jer su se svećenici pri crnom izdajstvu povukli sa izbornoga polja Ur.) pri- repina zadarske clique, neki P., približio se nekomu ž i reče mu: npop za koga bi htjeli glasovati (D.n Ivo Prodan) napisao je dva članka proti na-mjestniku (čujte tobožnje „slobodnjake" kako sad metanišu i postaju špijonima Ur) i došla je naredba na ob-ćine (od središnjega izbornoga odbora?? Ur.) da se neglasuje za nijednoga popa (Jer neljube skute nekih visokopolo- ženili osoba?? Ur.) Izlazeć iz kuće Čuli su gdje neki P. kaže: metnuli smo popove u oku (Pomalo, gospodo; do malo će se vidjeti dali je puk sa strane popova, ili poznate clique. Ur.) Bez svake j; sumnje da je borba bila pripravljena i naperena proli Župnicima. Traži se izlika, traži se osoba na koju svaliti svu krivnju, ali je nepobitna Činjenica da se govorilo i dosljedno radilo da se izključe po- povi (jer pošteni hrvati. Ur.) Iz pouzdana izvora doznajem da se davalo piti vina pučanstvu, dočini ga SG bunilo proli popovima (Novac kažu da je došo iz Zadra. Ur.). Bila je prava kri-zama vojna proti župnicima Na okupu pod barjakom: Bog i Hrvati! X. * * Zadarska clique neprestaje najnepo- \štenije rovariti proti našemu glasilu. Nećemo spominjati sve laži i izmišljoti- ne koje se turaju u sviet da ga se ozloglasi, već ćemo samo za danas lapomenuti, da ima ciela četa mameluka kojim je jedina zadaća da se klatare (po Zadru i vode propagandu proti na- šemu listu. Mnogi naši prijatelji, koji dolaze u grad, izvrženi su svakovr- stnim napastima od strane tih „delija", koji se boje sunčane svjetlosti. Pripo- viedao nam izmed ostaloga neki žu- pnik iz Zadarske okolice, da kad je prije dva-tri dana došo u grad, uhvatio ga neki čovo, koji kažu da suradaikuje kod Narodnoga Lista, pa mu izasuo cielu vreću laži proti „K. D.", da na posljedku zaključi: valja uništili „K. D". Župnik mu odgovori: „tko da ju uni- šti? Ako bude od potrebe mi smo sve- ćenici pripravni na svokojake žrtve". — Moj ti ga Čovo na to odstupio, tražeć nove žrtve svoje nenasitne mržnje. Mi se nečudimo mameluku koji valja da radi kako mu gospodari naredjuju; Čudimo se „pametnim" go- spodarima Što još nijesu uvidjeli da jim uzaludan sav trud, jer svećenstvo ne- prodaje svog poštenja. * * * Pišu nam sa Zadarskih otoka da tamo neki plemić, narodnjak-nehrvat, rovari proti našemu listu i od osam dana pripovieda: do četri dana pro- pasti će Kat. Dalm. Bili nam znao kazati taj „prorok" zadarske clique kad će se navršiti ta četri dana? * * * Iz Pokrajine primamo glasove da iz Zadra lete pisma sa nalogom : odbacite ,,K. D."Nije ni to prvi put. Prije koje godine slale se okružnice na svećenstvo i učiteljstvo; barun Rodić glavom pu- tovao po Dalmaciji i grozio se pred- brojnicima „K. D." ; u Zadru se bio ustanovio odbor, koji je slao prieteća pisma; svi zavodi, kaptoli i t. d. do- bili su bili naredbu da ju odbace; iz- trage se množile — a Kat. Dalm. skoro je podvostručila tada broj predpla-Inika, jer neodvisnomu glasilu progon- stva nemogu no pomoći. Da vidimo što će nam donieti ta najnovija progon- stva od strane zadarske clique! Dnevne viesti. Izbori u Istri. Prvi izbori birača na Krku izpali su posve dobro za hrvat- sku stranku. Vanjski kotar Pulja iza- brao je 11 hrvatskih biranih birača a 2 protivna. U Vodnjanu (Dignano) propala je hrvatska stranka sa malo glasova. Odlučuju u tim izborničtvim obćine Kanfanar i Barbana, o kojim još ne ima glasa, jer su birali tek 14. o. mj. U Labinskom kotaru (Al- bona) bilo je kreševa i Čujemo da je hrvatska lista propala za sama dva U Voloskom kotaru mješaju neki nepozvanci proti oglašenim kandidatim, nu uzaludna je svaka borba. U izborničtvu gradova Volosko- Kastav-Lovran-Mošćenice biti će boja. Hrvatske stranke kandidat, bit će po svoj prilici obće štovani župnik ve- prinački Vinko Zamlić. Kako je našoj braći u susjednoj Istri svje- doče nam najnovij i izbori. Tunekidan se o- baviše izbori u Krku, te uzprkos strančarenju tamošnjih vlasti prodrla je hrvatska stranka

Tlrif^viiP viPütl I bile su od francuza dignute, i osim .L/llCVllt, tajnika englezkoga konsula bio je uapšen i i englezki vjerovjest.nik Shaw, ovaj posljednji Carsko putovanje. Slovenci zaba- ! po svoj prilici izlikom da se ie dopisivao sa vljeni SU već od nekog vremena pri - i neprijateljem". Englezko novinstvo jedno- premam za Sto svečaniji doček Nj. ! duž.n0 ^MJ'lje da vlada mora odmah iT ,.v . r • i • tražiti zadovoljštine, a do potrebe poslužiti Veličanstva 1 ranje Josipa, koji je po - | se ; Jrugim sredstvima. lag utanačenog programa na 12. o j mj. stigao u Ljubljanu. Kako sa Nietn- | ^ grofa Chamborda nešto se ci, po Štajerskoj, dočekujuć cara, ho- ; p0tj0maviU tjeli iztaći njem. karakter one pokra- nije i Slovenci nastojali su, da se pri- Poste. Od 17 tek brzovoz iz Obrovca dolazit će u Zadar svaki utotnik, četvrtak nedjelju na po ure po podne; iz 'Sinja u iste dneve na 4 7» P° P°dne ; a iz Biogr? na 6 i 45 časa svaki utornik i četvrtak. U današnjoj sjednici sabora pri VII. točki dnevnoga bio je odbačen utok A, Nonko- vića. Obširnije u dojdućem broju. kažu vladaru u svojem narodnjem ruhu. Ipak neuspješe kako su želili. Iz Beča . naime dobio je zem predsjednik j Potvrdu* Winkler neposredan nalog, da narodne trobojnice, sa svih zgrada, gdje će car službeno biti primljen dade poskidati, što je on dakako i učinio, tako da su se Slovenci, ako i uvredjeni nad tom u istinu kod ovakovih prigoda Čudnom odredbom, tražili zadovoljštinu u de- monstrativnim uzklicim „živio" na cara, koji su zamučkali sve ,,IIoh-e" i „Heil-e". Hrvatska deputacija, kojoj članove Iz Berlina javljaju da je dne 11 tek. crkveno-politički zakon dobio vrhovnu opisi. Kninski kotar, 14 srpnja. Ovaj je kotar od najnesretnijih s pogleda moralnog. U ovom su kotaru svi mogući betezi, ko medju najglupijim divljacim ili najbezobraznijim bezbožnjacim. 1 u ostalih krajinah itna zla ali je uvjek dobrim izmie- šano. Svagdje ima po štogod prostaštva, ali se to od svakle svojski triebi. A ovdje bi predvodio je ban Pejačević, a sastojala ! rek' da su se zauzeli glupost i divljačtvo iz sliedeće gg.: kardinal-nadbiskup ! podpomagati. (zbrojio bih štogod ne da ozlo- Josip Mihalović, srbski patrijarh-me- tropolita Herman Augjelié, predsjednik glasim, nedao Bog, već da bi se onaj komu je do popravka tog posla zauzeo. Kazao bih o krvoločnoj kamati, o odvodjenju divlja- sabora Nikola Krestić, grof Rndolf | 5koni) 0 živinskom suložništvu, o javnom Erdody, veleposjednik, grof Stjepan i prestupku svetkovina za sablazan još komu Drašković, veleposjednik .Julio pl. Je- I dobromu, i još štogod što bi se po obsto- lačić-Bužimski, c. k. komornik i vele- posjednik, te narodni zastupnik A. O- rešković; bila je sa uzklicima „živio*. Sjednice austrijskih gjenerala dovršile su u ponedjeljak 9. o. mj. Medju ostalim bi zaključeno: predložiti obranu luka u Šibeniku, Spljetu i Gružu, koje do danas nisu bile obranjene, podiči utvrde Visa, koje biše porušene god. 18G9, sagraditi novih luka u Boki kotorskoj i podići područnu oružanu u Šibeniku. Tako barem bečki listovi. Pišu nam iz Perasta dne 13 tek.: Posta- rijoj naredbi bila je danas, nakon dvie go- dine, zatvorena ovdješnja brzojavna postaja. Govorka se da će do koji dan ista sudbina stići i ovaj c. k. carinarski Ured !! Njeki zli dusi u ovom vide neku otajstvenu svezu sa našim izborima za pokr. sabor. Ugrijana im to mašta predstavlja, jer....!! srdačno primljena pri svom dolazku u Ljubljanu, te ju je car odmah iza za- stupstva vojvodine Kranjske primio. Iza pozdrava banova, na koji sliedio je Primamo i s nepristranosti tiskamo: U broju 51 „Katoličke Dalmacije" neki „Poljičanin'1 u dopisu iz Doca Donjega, odnosno seoskome zboru držanu u istom selu dne 3 t. mj., pošto sumljičenjem na pada na ovomjestno Obćinsko Opraviteljstvo, praznih župa; biskupija vratislavska ima 159 praznih župa; biskupija treveska 206 praznih župa; biskupija friburžka 82, bi- skupija münsterska (biskup sbačen) 133, paderbornska 115, hermlandska 27, hulmska 41, fuldska 41, limburžka (biskup sbačen) 42, Osnabrück 32, hildeskeimska 29. Ukupno 1288 praznih katoličkih Župa u carstvu božjega straha i dobrih običaja. Lloyd. Tršćanski listovi javljaju da je družtvo Lloyd odlučilo sagraditi dva nova kolosalna parobroda u svojem arsenalu. Bit će dugi 380 englezkih noga, 42 široki, a nosit će 5000 bačava, dočim će prevaljivati 11 milja u sat. Lloyd, uz to valja da sagradi i novi dock za takove parobrode, ali za sad će produljiti sadašnji za 50 englezkih noga. tiuecki kono. Napokon se suecko družtvo sporazumjelo sa Englezkom vladom. Druž- tvo će sagraditi novi kono, obaliti cienik i podati će Englezkoj u upravom vieću je dnaki broj glasova. Cienik će biti obaljen od 10 franaka za svaku bačvu na 8 franaka. jećih zakonih moglo popraviti. Kazao bih i ne bez uzroka radi, promienjiva smisao, da sve to, ali sve zaokupiti u jedan put dosa- j pače i sasviem na protiv shvaća i objelo- dilo bi čitati i kod onoga koji bi se možda j danjuje ono malo rieči od mene u tu pri- zauzeo za popravak nebi se dostiglo ništa, j godu izrečenih. po onoj talijanskoj ,,chi abbracia troppo j Nije istina i smješno bi bilo kad bih se stringe poco". Već ovoga puta cienim da i ja izrazio bio da će odciepljenjem poljičkih bi bilo zadosta iztricbiti ono divljačkoga, j sela u svojih interesih veliki udarac osjetiti Najprvo da dadem temelj. Po izvješćim < Sinjska Obćina, pošto istim poljičanim mora r , t n , j stavnim jedva petina tot katolika tot grko- | biti dobro poznato, da neznatni njihov pri- kratak carev oupozarav, razgovaralo ¡ztočnih da se zakonitim vjenčanjem sdruži. 1 nos jedva ako može pokriti troškove njima se Njegovo Veličanstvo sa svakim od i To se odvodi sa javnih plokata, derneka, ; pripadajuće. Nije istina da sam ja rekao da članova deputacije. Tako je li. pr. pred-j sastanaka i to na očigled župnika, vlasti j sam od vriednoga kanonika Don Mihe Pav- doći na razpravil životna i odlučna pi- j ekonomičnim ako je moral na najnižem ste tanja Želim, da ih sabor uspješno ! Pen,u? Mora,1 evangjelski prosvietlio je i sa • v. tt ,1 «. „y;, ;i, ¡ svakog pogleda unapriedio je narode, a nije nesi.—Hrv. deputacija učinila je sjajem 1 - ® 1 • 1 — ' >- ' koji je razvila veoma ugodan utisak na obćinstvo. hvastavo liberalstvo. To liberalstvo koje i najprosvietljenije narode vraća za stotine godina nazad, pak eto i u javnom saboru naše zapuštene zemlje zagovara se — sreća da ne3pada na narodnu stranku. Taj sabor Po najnovijim viestima iz Egjipta rek'bi i ako pojimlje i mrve temelj napredka, nek da je kratelj na istom stepenu — Španjolska j se za moral zauzme, pak će manje imati vlada da je predložila drugim evropejskim , zaprieke u izvadjanju svojih poštenih nazora, vlastima, da poprime jednodušnih mjera proti j Dakle vruće preporučivalo visokom saboru Englezkoj, koja neće da uvede kontumaciju ! da barem čini vršiti zakone. Rekoh da čini - - Viesti o slučajevima kratelj a u Napolju, | vršiti zakone, jer naši Sudovi ..... ob- Trstu, Pulju i t. d. izmišljene su. c;ne . . . . . Poglavarstvo neću spominjati koliko se zauzimlju. (izpuštamo nekoliko redaka, jer inače Drž. odvj. nebi dalo na- pried. Ur.). se poveće ciepaju, toli radi novčane koristi, koli radi narodnog napredka. Potvrdjujem pak izjavu onda izrečenu da, kad bi se Opraviteljstvo uvjerilo da je to želja cieloga puka, mogu stalni biti, da im se isto ni najmanje protiviti neće. Izvolite, Blagorodni Gospodine Uredniče ovo malo redaka, pravice radi, uvrstiti u cienjeni Vaš list. Sa štovanjem 8. Opara. am i ausa; Bosanski činovnici. Kako javljaju bečki, listovi ministarstvo fioanca od- lučilo je glede pitanja, dali je činovni- cima koji su privremeno postavljeni u Bosni, računati petgodišnji nadoplatak i to izdatkom 8 srpnja br. 19,634. Svim činovnicima koji su povrate na \ svoje mjesto u Cislitavi, računati je j službu obavljenu u Bosni-Hercegovini I Talijansko obće plovitbeno družtvo javlja U doba službe da postignu petgođišnje i ^ od.15 J- mi plovitba Jakin-Zadar postala j , ,, ' dvomjesečna i da ie bila ukinuta plovitba nadopiatke. j MletcJ.Tl.st 1 Pišu nam iz Boke, 14 srpnja: Crni zna- kovi. Prošlih dana u Risnu vlasti su došle u trag novom oružju tamo donešenom. Puna je brodica u Kotor spravljena; a spravljena Što dakle, da ovaj kotar propada? Da se I su u Kotor 1 tri brata Subotića kod kojih je neće nitko za nj zauzet? Zastupnici! Bog oružie nadjeno, i dva im ortaka. Plovitba ausl.-ug. brodova. Akyab : doj. 28 svib. Erminia I. Ale- ksanđržja: doj. 22 lip. Sredstvo. Bona: doj. 28 lip. Enrica. Bordeaux: odj. 4 srp. Nuova Fama, k. Luketina, Cardiff. Boston : odj. 22 lip. Sirena, kap. Zotti, Filadelfija. Calamata: doj. 18 lip. Otac Vicko; 27 Maria S. Cette: doj. 2 srp. Argo M. Cardiff: odj. 4 srp. Vjeran, k. Randić, Taranto; 3 ¿Agar, k. Gladulić, Zeleni Rt; Olga, k. Klačević, Smirne. Falmouth: doj. 5 srp. Conte Oscar L.; 8 Fratelli F.; — odj. 3 srp. Follia, k Chinchella, Anversa; 8 Adaino, k. Braciani, Glasgow. Havre- odj, 6 srp. Vincenza M., k. Minać, Cardiff. Liisabon: doj. lip. Lucia B.; 4 srp. Amelia; — odj. 30 lip. Balkan, k. Fiamin, N.York. Blarsilja: doj. 2 srp. Tonina II.; — odj. 30 lip. Pomoć, k. Katarinić, Martinica; 4 srp. Elce, k. Grbac, Rieka; Velizid, kap Soić, Rieka; Giacomina, k. Petranić, Lisa- bon; Diana, kap. Cavalieri, S. Giovanni d'Acri. N. York: doj. 20 lip. Pošić; 25 Peleg; 6 srp. Sospir; — odj. 20 lip. Gjano, k. Raimondi, Lisabon; Kraljevica, k. Gudač, Lisabon. Queonstown: odj. 8 srp. Celo- stina, k. Stanger. Aberdeen. Reval: doj. 2 srp. Urin. Solun: odj. 13 lip. Eridano, k. Pellizzaro, Calamata; 2 srp. Slavomir, k. Verona, Cavalla. Shields: doj. 4 srp. Vo- lunteer; -- odj. 30 lip. Anna M., k. Račić, RAZLIČITE VIESTI. Englezka i Francuza. Pišu iz Pariza da Q^t oggi ncorre, come č noto, .1 c.n- su od velike važnosti viesti koje je Glad- | (.luantesirao1 a^veraano della Societa di b. stone priobćio u saboru o osornom pona | Viucenzo de Paol., di ques_ta splendma per- šanju francuskoga pomorskoga vojvode i Pierre a prama englezima na otoku Mada- gaskaru. Buduć da francuzi uzprkos raznom pucaranju nijesu bili najavili rat Madaga- skaru, to su englezi postavili u luku Tama- tave, zaposjednutu od francuza, svoj ratni brod Dryad; ovo je, kao i zauzimanje en- glezkih vjerovjestnika za pleme Hovas, po- budilo mržnju i prouzrokovalo je postupanje francuzkoga pomov. vojvode proti tamošnjim englezima. Evo kako je Gladstone taj do- godjaj najavio u englezkoj komori: ,,Viesti koje su posljednja 24 sata stigle iz Mada- gaskara kažu, da je francuzki pomorski vojvoda dao naredbu englezkomu konstilu u | iJ.' . . T ,.- . Tamatave, da kroz 24 sata podje iz grada, i si3tervI pontificalmente. distinti canton Prije no je izteko ovaj rok umro je konsul. ; s!f'l" Gosettl' e rev' ^^kov.c Maupas ed Fracuzki pomor, vojvoda pozva englese altl\ 81 Pre?tftrono gentilmen e anehe in da prisustvuju pokopanju. Mnogobrojni do- ! q«esta occasione, a rendere colle loro colte insigne benefattore dell'umanità sofferente e bisognosa. Il lieto avvenimento fu solenniz- zato a Zara, per cura de'numerosi pii so- dalizi di questo luogo, con grande pompa.- Alle 7 a. m. S. E. Möns. Arcivescovo ce- lebro una s. Messa nella Chiesa di S. Fran- cesco alle Mura elegantemente addobbata, iinpartendo la Comunione generale e la pri- ma Comunione dei ragazzi assistiti dalla loeai.i Conferenza. Aile 10 a. m. tu cantata la messa solenne nella stessa Chiesa. Cele- brava Möns. Carlo Federico Bianchi Pre- Jutros im je i otac od žandara izpraćen. ! Trst Sf' Nazaire: doj. 2 srp. Stilicone. Ova je stvar njeke pakostne odmah uzru- St. Vincent fZeleni Rt): doj. 19 lip. jala; pak odmah vide novu bunu, i tko zna ! Fiume E. Teneriffa: odj. 16 lip. Adler, k. što jošt; kad stvar izgleda sve inače. Dobri I Pičinić, St. Thomas. Zebu: odj. 3 sv. Tri me prijatelj uvjerava da u tomu nema ni j sin k> Crnković N> York. s daleka kakove pakostne namjere. „Moj ! „dragi, govoraše mi prijatelj, moj dragi ovo 1 —<o-=^><c><> „je oružje^ dolje 3ljeglo bezazlenom posve ; Odpisi K. D." „svrhom. Ovo je liepo oružje bilo namje- , " „njeno da se otim oboruža počastna straža 1 „kad naš delija Sava bude razviti onu nje- : (• B- — sii|j — Što prije-, Sabor „kakovu zastavu samo da pokuša koliko j nam čini štedit prostor. — Govorite o postepeno će se naroda oko te zastave sakupiti. Da- ¡većoj važnosti ,,K. D.« U ovdje il ondje. Jest, tako „kle vidiš uzrok je čisto statistička nauka, I hiva vrii .. . ... „nema ni u snu zlih nakana, nit je bilo ' ' 'U 8°k°le' 8 "Z Um"e' neEaV,sne 1 radlS"e' „spametno ni potrebno da tko psika Ovako moj prijatelj, a vi kako se vam svidi tumačite. K. K. posilo di questo Capitolo Metropolitano. S. i E. Möns. Arcivescovo si compiaque di as- djoše, a izmed njih i mnogi častniei i mor- nari ratnoga broda Dryad, a mnogi francuzki častniei bili su prisutni. Francuzki pora. vojvoda prekinu pako saobštaj izmed en- glezkoga broda i kopna. Englezkomu kape- tanu bilo je dopušteno da samo ustmeno prosvjeduje. Zastave svih inostranskih kon- voci piíi bella e eommovente la fešta. Questa sera alle 6 3/4 dopo la Novena della B. V. del Carmelo vi sark analogo discorso, con Esposizione del SS. Sacramento e Benedi zione che verra impartita da S. E. Möns. Arcivescovo. Vjerovjestnici u Srbiji. Kako „Semliner Wochenblatt" iz Beograda doznaje, stići će tamo naskoro dva glasovita francezka kato- lička misionara, o. Olivier i o. Marbeau, da vrše dušobrižničku službu kod tamo se nalazećih francezkih radnika. Kod talijanskih radnika vrši dušobrižničku službu o. Ton i unapried će ako Bog da isto bivat. Dobre idee, cisti pravci probijaju i planine. Katolička i hrvat- ska miso neda se obustavit u svom maršu k triumfu. Uz to: živjeli neustrašivi, stalni i uvi- djavni pobornici ! Č. g. X. — Drniš. — O. i. g. V. u dojdu- ćem broju. Zaslužne i prave rodoljube treba ča- stit. Srdačan odpozdrav ! 0. g. D. Slj. Jaić. — Hrvatska preko Velebitu. —-- Vaša želja: vidjet pred svakim svećenikom hrvatskim na stolu „Kal. Dalmaciju", to je želja dini, barnabita, na kog je u svoje vrieme „Srpska Nezavisnost" jed svoj izkalila. Kako 1 se vrl° dobro J)ofela »«P»ojat. To će pak će sad pak biti pri duši njezinim črčkarim, ' bez dvojbe puno doprir.iet k žudjenomu „sbliženja" lahko je pogoditi. I i „sjedinjenju"; to pak sbliženje i sjedinjenje misli i | srdaca učvrstjt će moć i ugled ko pojedinih tako TI I N I I I- TT - . T ! svih skuPa: odatle će sinut preporod mile nose U zemlji kulturne borbeHoćete da zna- v v te koliko ima praznih župa uzemlji kultur- j "aSe Hrvalske- Da Je »»Pokon „širenje sviesU ka- ne borbe? Tako pita „Journal de Rome", j tol,ćke 1 hrvatske" najuspješnije sredstvo, neda* Evo žalostna pregleda, tako veli isti list, leka će budućnost, ako Bog Bog da, sjajno doka- Što ga pridonio odbor središta na početku zat. Živjela dakle ujedinjena i samostalna Katolička godine. Nadbiskupija kolonjska (nadbiskup Hrvatska ! je sbačen) ima praznih župa 282; nadbisku-' pija poznanjska (nadbiskup sbačen) ima 165 ù, 1vq Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.

Tajnici, Duboković i Messa, Čitaju zapisnik po§J§ednje sjednice, koji je i odobren — Za ticći pita D. d& ga izmieni u tajništvu drugi zastupnik. Podpredsjednik kaže da je Tomić prestao biti tajnikom, s toga pozivlje Vukotića, koji uz neku primjetbu, zamjenuje Dubokovića. Mes»a, i on bi htio biti izmienjen. Podpredsjednik opaža da je ovo posljednja sjednica, jer se uhva da će danas sabor opremiti sve posle. Masovčić pita glede uredjenja rieke Ce- tine. Kaže da je c. k. strukovnjacima bilo naredjeno da izrade dotičnu osnovu, pita s toga jeli ta osnova gotova, ako nije hoće li se sgotoviti. hti glede škola u Sinjsko-VrliČkom ko- taru. Po zakonu imalo bi biti barem 50 učiona, a nema jih nego 7; pita s toga vladu, Hali je nakana na nadležnom mjestu izpo- slovati da bude uvrštena u proračun svota, kako bi se vanredni zaostatak u školama sinjsko-vrličkoga kotara nadopunio. Podpredsjednik: Sad ćemo saći na dnevni red. DvaestČetvrta točka. Izvješće saborskoga odbora o pregledanju rada zemaljskoga odbora. Izvjestitelj, Luka Zore, čita izvješće. Odbor je pregledao l-ad zemaljskoga odbora od 1 kolovoza 1881 do 30 svibnja 1883. Priznaje nastojanje, nepristranost, ljubav za radom zemaljskoga odbora — i na posljedku pred- laže zaključak: „sabor dalmatinski postoje pregledao izvješće odbora za pregledanje rada zem. odbora sa priznanjem odobrava njegov rad". Za tim odbor predlaže neke naloge koje je dati zamaljskomu odboru. 1. Da zem. odbor nastoji da se preinači zakon o kotlarini a dotle da se oblakša iz- vadjanje toga zakona, kao da se i preinači način izvedenja carinarskoga saveza. 2. Da nastoji da se Dalmacija što prije spoji gvozdenim putom sa Carevinom, a na primorju i otocima daje sa parobrodima što viSe saobštaja. 3. Da nastoji oprieti se filoxeri po Brn- skom ugovoru i maslinom grizu, kao da se i uvede sadjenje duhana u Dalmaciji. 4. Da nastoji proučiti vladinu osnovu o zavedenju ratarske škole u jednom zagor- skom kotaru Dalmacije, biva u Sinju, 5. Da nastoji što prije započeti sgradju Dubrovačke bolnice. 6. Da nastoji za puteve i vode u obće a osobito za uredjenje rieka Krke i Cetine i za gradjenje mostova, kao na Rieci kod Dubrovnika, i svukud gdje je nuždne po trebe. 1. Da nastoji o podizanju biblioteka za pučke učione. 8. Da zamoli na nadležnom mjestu da u novoj zakonskoj osnovi o ribanju sudbena nadležnost ostane pri kotarskim vlastima a bude oduzeta zdravstvena-lučkim vlastima i da se kod kotarskih vlasti namjesti posebni " strukovnjak kao izvjestitelj u ovim poslima. 9. Da zemaljski odbor pospieši riešenje pitanja ukinutih svjetovnih zadruga. 10. Da svoj upliv uporabi da se odstrani dinamita u ribanju i da sami posjed iste bude pod posebnim jamstvom i strogim mjerama. Obća je razprava otvorena. Bjelanovi6. „Odbor za pregledanje rada zemalj. odbora iznio je vrlo liep izvještaj, izvještaj bas krasan. Sve je dobro, ako Bog da bit će još bolje". — „Nalozi koje odbor preporučuje zem. odboru takove su naravi, da kad bi odbor i deseti dio izvršio, mi bismo za više godina mogli biti mirni. Odbor da se je držao one: tutto va per il meglio, nel migliore dei mondi, on da je dakle inogo produljiti svoj rad sve do maja 1883. Izvje- stač kaže da je pomnjivo pregledao izvješće zem. odbora; bit će, ne niječem. Ali držim da ima nekih točaka u izvješću zemaljskoga odbora, koje je saborski odbor mogo bolje proučiti. U ove spada t ono što kaže zem. odbor u točki o obćinama". — Govori o razpustu Kninske obćine, o odciepljenju Pro- minske, kako se sve to izvelo. Spominje kako se Vranković prije osam godina pro tivio odciepljenju Promine, iztiče nedoslje- dnosti narodnjaka. — Kad je kninsko obć. vieće htjelo da će razpisati izbore banuše dva komesara. Kako to ? — U Beču da se glasovala školska novela, trebalo je glasova, ta školska novela bila je potvrdjena jedino su 3 glasa većine. Dalmatinski zastupnici da su trgovali; za dokaz navadja iz bečke Neue Freie Presse, koja je doniela iz polja- čkih listova. — „Fakat je da je vlada neza- konito postupala (u Kninu), ali je fakat da je zemaljski odbor tražio tu odluku i da su na svaki način nastojala gospoda s one strane" (desnice) — Zalostno je da zemaljski odbor nezna se protiviti vladi. Govori o nekim obzirima, koje da smo Čuli sinoć; o podpo- rama Nar. Listu. Prije dvie godine u tom organu, koji stoji pod pokroviteljstvom ze- maljskoga odbora bilo je da srbi i autono- maši teže preko granice, da je omladina srpska sakupila se u Dubrovniku Podpredsjednik ga pozivlje na dnevni red. Bjelanović: Molim da pro... Podpredsjednik da neupliće listove... Bjelanović: I to ulazi u rad zem. odbora. — Jedan od njemačkih govornika u care- vinskom vieću reko je da je Austrija poli- cajska država. Ako pogledamo koliko mi u pokrajini imamo kapetana, komesara i žan- darmarije to bi najprije vriedilo za Dalma- ciju ; a pošto je tako, jeli liepo i dostojno da narodno predstavništvo idje na ruku toj upravi, uzdrži policajski organ, i pomaže c. k. upravu.. — Na djela zemljskoga od- bora da bi najbolje bilo udariti stih srp- skoga pjesnika: „Za pravilo ludost izabraše". Govoreć o željeznicama i svezi sa ostalom carevinom tvrdi da je to pusta maštanija g. g. Klaića. — Dokažuje nedosljednost naro- dnjaka. Danas ,,N. L." viče na niemstvo a a sutra tvrdi cla je njemački jezik državni jezik. Nezna još što je taj Pavić, a zove ga naše gore listom, da opeta na nj udari — „Uz materijalnu propast imamo i političku raz- kvarenost". - Neće iznieti predlog ukora, jer zna da dandanas nebi imao uza se ve- većine: ali se uhva da će jednom biti ve- ćine koja će osuditi djela narodnjaka. — Glede uredjenja Krke kaže da se o tom već francuzka vlada počela baviti, pa i au- strijanska, ali dosad nema ništa. — O ko- tlarini da je ovo već treći put da se ovdje govori. Braniti kotlarinu i govoriti o po- lakšicama to da je kroz prozor govoriti. Ima veksacija, ali te nijesu sve u izvadjanju, već uprav u zakonu. On je dakle za to da se sasviem ukine zakon, koji nije za dal- matinske kotle, već za velike fabrike i t d. Serragli govori glede ribanja. On je proti tomu da nadležnost u poslim ribarskim o- stane političkim vlastima. Makiedo (talijanski). Odbor kad je iz- razio želju da se kotarskoj političkoj vlasti pridrži nadležnost u ribarskim poslima pošo je sa sliedećega gledišta. Političke kotarske vlasti prije svega su vlasti prve molbe u obrtničkim poslima, a ribanje je obrt: te buduć da je kot. pol. vlast već prva molba u ribarskim poslima valjalo bi ukinuti taj carevinski zakon, da se oduzme političkim vlastima sva nadležnost u poslu ribarenja. S druge strane kod političkih vlasti ima zakonjaka, a svakako više te uvjerava od- luka, koja dolazi od strane legalnih ljudi, no odluka od strane poslovača, koji nijesu bili izučeni u zakonu. Dodaj tomu da ju- risdikcija kotarskih vlasti prostrana je, do- čim je ona zdravstvenih i lučkih vlasti o- graničena, obično jedna obćina ili malo više, s toga drži se da su kot. političke vlasti kompetentnije da odluče. Mnogokrat zdrav- stveno lučke vlasti u malim su mjestima pridružene carinarskomu uredu, a svakako nije pristojno da carinar odlučuje u tom. Ribarenje u nekim kotarima izvadja se po- mješano više kotara ujedno, u takovom slu- čaju kot. pol, vlast može se lakše obratili na obćine no zdravstveno lučka vlast. Lu- čka vla3t može nam kazati kad je liepo ili ružno vrieme i tu je kompetentna; ali se ovdje neradi o liepom ili lošem vremenu, dali o pravu velike važnosti; na osob riba- renje na srdelama, veliki izvor dohodka za neke krajeve. Dakle rad svega toga, pri- pustiti je političkoj vlasti nadležnost u po slima ribarenja. Nu još ima. Kad bi zdrav- stveno-lučka vlast htjela provesti svoje od- sude morala bi pitati pomoć od političke vlasti, jer nema svojih sredstva, s toga mislim da je shodnije da politička vlast od- sudjuje, bez potrebe da traži pripomoći od drugoga, jer je tim pravda snažnija. Politi- čka je vlast suviše u smislu Dandolova pra- vilnika koja u pomješanom ribarenju baca brusket, a to se nikako nebi moglo povje- riti zdravstveno lučkoj vlasti, bud prije valja da se izvede od obćina iztraživanje trata, pak obznana radećih trata, što se izvadja kod obćina, gdje je pol. kot. vlast. Nakon svega toga odbor je našo shodno da nadle- žnost bude pridržana političkoj vlasti i ja preporučujem da sabor to primi. Serralji kaže da bi se moglo doskočiti tomu, što su pol. kot. vlasti u poslim ribarstva vlasti prve molbe; glede sposobnosti zdrav- stveno lučkih vlasti kaže da ima raznih sposobnosti. Makiedo tvrdi da uzrok s kojega bi Serragli htio da se oduzme kotar, polit, vlastim nadležnost nema nikakova temelja. Serragli kaže da ta nadležnost nije ništa koristila ribarstvu, ali govornik u svom od- vjetničkom djelovanju vidio je odluka po- litičkih vlasti sasvim vrstnim razlozima pod- kriepljenih, i to neoprovrživim razlozima, a tako isto i odluka namjestničtva. On će reći istinu, kot. poglavarstva zauzela su se u ovim poslima. „Ne radi se ovdje o nezna- tnoj stvari, dali o izrečenju odluka, koje kašnje uplivaju na pravo" i poradjaju par- ba, a ovo se nemože pripustiti posiovačima koji nepoznaju zakon. Biankini opaža da ga se je danas g. Bje- lanović na novo siecao, osobito „ N. L.«, koji mu na srdcu leži. Neće odgovarati, jer u saboru „mi nismo žurnaliste". Da se ob onim stvarima, koje je napomenuo Bjelano- vić, dosta razpravljalo u listima, „mi ćemo opeta pisati liepih članaka i puniti prazne stupce svojih listova". Mimogredce će od- govoriti na „prostačku uvrjedu", da je „N. L." policajski organ. Pripovjeda da je čitao ovih dana u nekom piscu, koji je pisao o parlamentarizmu, da ima ljudi koji hoće da se iztiču, o svačem govore, napadaju tad da dotični zastupnici izlaze vanka. Drugi da su vanredno ekčentrični, a njima odgo- varati, da kaže pisac, bilo bi isto ko zvo- niti (!?) muziku da bolje buče. Tvrdi da je govor Bjelanovića prešo granice pristojnosti, da je „N. L." nezavisan list, da je bio pro- gonjen i t. d. Nisu, kaže na posljedku, na ovoj strani policajski organi; policiju je tra- žiti kod onih koji su podigli ustanak boke- žki, pa sad primaju nagrade (Buka, podpredsjednik opominje). Govori vladin povjerenik, pl. Pavić i ističe da sd je Kninsko obćinsko upraviteljstvo pokazalo neposlušno, jer nije htjelo da za- počme pripravne radnje u odciepljenju Pro- mine. Vlada da je učinila svoju dužnost. Klaić će odgovoriti Bjelanoviću na ime zemaljskoga odbora. Govori o odciepljenju Prominske obćine i o razpustu Kninske. Zemalj. odbor da se nije opro vladi, jer nemože da se opre; namjestničtvo ima ab- solutnu vlast razpustiti obćine, a oni valja da štuju vladinu vlast, jer žele da drugi poštuje i njihovu. IJ pogledu izbora da je Bjelanović imao dokazati, barem iz daleka, da je bilo nezakonitosti. Izbori da su se o- bavili podpunom slobodom, a politički po- vjerenik nije se uplićao, dapače nije bilo ni izborne borbe. Ako Bjelanović dovodi u sa- vez razpust Kninske obćine sa školskom novicom i citira iz Nove Presse, on je krivo napućen. Čast „N. P." glede izobila njezinih raznih viesti, ali u stranačkom izvrćanju i izkrivljivanju u tom je majstor kakvomu nema para u novinarstvu. Bjelanović da je napomenuo da su oni trgovali, Nč, oni ni- jesu trgovali, oni su glasovali kao sustavni dio desnice, jer su uvjek pripadali pravno- mu klubu; ali tadara dakako da su stavili za uvjet, da glavne odredbe proglase se ne- valjane za Dalmaciju, za mir i ljubav me- dju srbima i hrvatima u vjerskom smislu. I sbilja za Dalmacija nevriedi ništa drugo nego oni propisi, koji smjeraju na pobolj- šanje odgoja, jer se dosad nije gledalo na odgoj, već samo na znanje. Bjelanović da izrazuje nepovjerenje upravi zemlje. On da- kle misli da zemaljski odbor upravlja zem- ljom? Dokažuje da zem. odbor ima malo u- pliva. Bjelanović je dakle pogriešio adre- som. Narodni odbor da ima pravo dičiti se da je u dvanaest godina mnogo toga uradio na korist zemlje. Kad je narodni odbor došo na upravo da su financije zemaljske zaklade bile u zlu stanju. Tomu da nijesu bili krivi oni umni autonomaši, koji su tad upravljali, već god. 1869 nije se glasovao proračun, a god. 1868 uslied nekoga sporazumljenja pri- rez je nizko bio udaren. Danas pako finan- cije su u dobrom stanju, i to je oj| dokazao razmjerjem izmed upravnih tro^|ka i sveukupnoga troška. Zemaljska imcmna da je ponarasla za preko 300,000 fior. pod današnjom upravom. Suviše današnji je od- bor uredio obćinsku upravu zakonima obje- lodanjenim i strogim naredbama, tako da se doprlo do toga da svih 81 dalmatiaftj^h obćina glasuju redovito svoje proračune, što je ipak nešto. Ako gdjekoja kadgod izostane, to je s toga, jer n. pr. radi izbora nijesu mo- gli sgotoviti proračun ili radi visećih odluka nijesu mogli udariti obć. prirez. — Istina da su se povećali obćinski prirezi; ali to, kako je reko sinoć, dolazi s razvitkom ob- ćinskoga života, a svakako gdje narod može izplatiti te prireze, tu nije nazadka. Zako- nom o javnim dobrotvorstvima da su uredili te važne zavode, i spasili dubrovačku „0- pera Pia", koje je morala propasti. — Spo- minje zakon o putevima, glasovan g. 1874. U tom zakonu bilo je uklopljeno oko 500 geografičnih milja puteva, koje je valjalo prokrčiti. Kad se taj zakon razpravljao u saboru njegov prijatelj Monti izjavio je da so to neće nikad izvesti, ipak dosad se do- bar dio izveo. -- Odbor je izveo uprav krasnu zgradju za iudnicu i bolnicu u Ši- beniku, koju svaki put kad vidi promatra i pita si da li je tako ukusnu zgradju mogla izvesti siromašna ova pokrajina; a do malo će se podignuti i nova zadarska bolnica. — Spominje rad odborov glede školskih stvari. Oni su sve školske zakone preinačili na novim temeljima, ipak ministar Stremayr, koji svakako nije bio prijatelj Slavenima, ne samo je potvrdio sve te zakone, već je preporučio i odborima drugih pokrajina da se ugledaju u te zakone i da na temelju tih zakona preinače svoje zakone. — Uredjenje kućarine i zemljarine, oko koje je u velike nastojao odbor, za Dalmaciju da je polak- šića, ako se izuzme Zadar, koji je nešto bio naprćen. Za nje je utjeha da su se glasovali konačni računi, pa se ništa nije moglo iz- nieti nego poso o tiskanicama. „Mi možemo dakle ponosom gledati na prošlost i dičiti se povjerenjem, koje je sabor vazda u nas polagao". Glede buduće većine, o kojoj je govorio Bjelanović, „želim da ta nova ve- ćina bude u položaju da uzme prigode i uzroka da izrazi vama ono pouzdanje, koje će danas naša većina nama izraziti". (Zivo povladjitanje i pleskanje). Vukotić da su prepiranja dvaju urednika prešla granice parlamentarnosti [oko! ohol 0 predlogu ! — sa desnice). Nije da urednici.... (Bulat: na predmet,! na predmet! Podpred- sjednik zvonij. Častni Bjankini je naglasio da je „S. L." (vika: nije ni reko) .... nije Srpski List potego nagrade (Pastrović rječj u 1 rukama dokazuje sudrugovima da to nije predmet razprave; drugi mu zastupnici mašu rukama i doviknuju, da pusti govornika go- voriti) .... Moli da se negovori o ranam još nezaraslim, jer bi mogo iznieti neke stvari, koje u ovo doba nebi narodu kori- stile, ali ako bude prisvrnjen on će govoriti. Biankini neće da primi lekcija o parla- mentarnosti od predgovornika, a misli da neće ni njegov kolega Bjelanović. Kaže da je u obće govorio o mitu, a da ga je bilo potvrđuje povjest; križa i nagrada dobili su oni, koji su bili krivi ustanku. Neka srbi, završuje, napućuju narod kao i mi, na rad, pa će sve biti dobro. Bjelanović drži da je zemaljski odbor znao za razpust Kninske obćine i da je u tom poslu uplivisao. Kaže da je spomenuo N. Pressu, ali da to nije ona pisala, već pre- našala iz poljskih organa, koji su primali izvještaje iz svog kluba, a ti su izvještaji kazivali, da dalmatinski zastupnici rade o partajskoj koristi, školska novela da bi po Klaiću bila za dobro Dalmacije. Njemu se čudno čini kako su sami poljaci i dalma- tinci bili iznimljeni glede naredbe o vjero- zakonu upravljaljućega učitelja, To su po- ljaci učinili da Rusini, kojih ima nekoliko milijuna nesačuvaju u školama svoj jezik i svoju vjeru .. . Pavlinović: katolici su. Bjelanović. Različiti katolici... (smieh). Biankini i drugi: Nema različitih katolika. Bjelanović. Pripominje što je Bijankini reko o zaslugama N. Lista. Kad bi govor- nik imao govoriti o zaslugama toga lista, on bi morao razdieliti u epoke, kad je L." bio Nadilom i drugim uredjivan, i sad