o tal altro giorno. La leggerezza (chiamiamo
la cosí) del Dalmata di carta di servirsi
anche di queste notizie ad uso e consumo
\ de? suoi cento e due associati, la sara una
^buona speculazione? Ad ogni caso il Dalrn.
avrk il conforto di aver avuto una vita piü
lunga di quella di Matusalem, perché dopo
il dodici p. v. potó diré: vissi fino alia
fine del mondo!
II nostro corrispondente da Lussino fu
scoperto: é il sig.r Haracic proí. al Frepa-
randio di Borgo-Erizzo. Questa notizia la
togliamo da una corrispondenza del Dalmata
da Lussino. — La corrispondenza conta
poco piú di 30 righe, eppure vi trovi con-
céntrate e la „Naná" e il „suo letamajo",
e le sue „putride evacuazioni", e i suoi bei
„birri" e il suo „Checco", e la „nuova in-
famia", e il „calunniatore", e la „buaggine",
e le „bricconate", e le „cannonate", e ,,in
sinuazioni poliziesche"; insomma un sacco
di civilta á la Dalmata. La magnifica tiratela
termina molto bene: si ehiude con un elo
quente Pfuil — Pell'argomenío pertrattato
nella nostra corrispondenza, il corrisp. del
Dalmata non trova nella sua verbositk neppur
una parola di controprova. Offese personali,
ecco tutto. Questi dunque si che sono corri-
spondenti modello; celeri nell' insulto come
le torpedini dalle 26 miglia all' ora.
privremenoga učitelja pučke učione u Mulu
Luku Poljaka pravim učiteljem pri istoj
učioni.
Nell'anno scolastico 1880 81 studiarono
nell'istituto teologico cattolico in Zara 49
studenti, dei quali 44 alunni e 5 esternisti,
nell'istituto teologico gr. orientale 13 alunni
e 8 esternisti, nello studio teologico dome
stico del convento di S. Francesco 3 alunni,
nello btuđio teologico domestico dei PP.
Domenicani in Spalato 4 alunni, nello studio
teologico domestico presso il convento dei
PP. Francescani in Ragusa 4 alunni e nello
studio teologico domestico dei PP. France-
scani del S. Redentore in Sinj 4 alunni.
A. D.
Svaka ptica svome jatu\ — Onaj Modric,
kog protjeraše sa kotorske gimnazije rad
uzor-ponasanja, odputovao put Trsta, da kod
„Cittadina" uz Antonaca nasliedi Matkoviće,
Vuličeviće itd.
U prošli petak bio je ovdje putujuč u
Beč predstojnik odsjeka u ministarstvu za
posle s inozemstvom bar. Kraus. Gosp. Kraus
vraćao se iz Bosne i Hercegovine, gdje je
bio za službenim poslom.
Natječaj: kod jedno razredne Škole u Dolu
Bogomolju na Hvaru.
Dr. Juraj Dobrila biskup tršćanski i ko-
parski, kako na žalost javljaju tršćanske
novine, obolio je pogibeljno dne 2 tekuć.
Bolest mu je vodena i u 'prsima. Liečnici
su izgubili skoro svako uhvanje.
Bečka, ćifutica „N. F, Presse'* povela se
za tršćanskim talijanskim novinama, pa i
ona nas stala psovati sbog dopisa sa Lošinja.
Po njoj je stranka hrvatsko-federalistička
stala nositi nemir i u onim mjestima gdje
Hrvate poznaju pod imenom „gente della
montagnau (ćifutske mudrosti!), al jim neće
uspjeti, kaže, jer izim gdjekojeg popa i
učenika, koji se prihvatili idee federalističke,
nijedan Lošinjanin se ne bavi politikom, a
ako se i bavi to se bavi u smislu slobo-
dnjačkom i ustavovjernom (baka!). Po njoj
je dopis potekao iz krugova dalmatinske
hrvatsko-klerikalne stranke, koja videć se
kod kuće uništena od autonomaško-srpske
koaliza nje traži da prinese borbu u Istru —
jer ju i hrvatska stranka u Banovini odbjegla,
te joj neostaje no stranka Starčevića, koja
joj je još sklona — Po ovomu neka sude
čitaoci, kakvih bedastoća znadu reći neke
svietske novine, a nami je milo da su naši
dopisnici na kvarnerskim otocima svojima
dopisima pritegli pažnju i na taj zapušteni
dio hrvatske nam domovine. Dako i tamošnjim
Hrvatima svane jednom zora boljeg dana.
Dali ima i kod nas nihilista ? — Nihil isti
da razašilju svoje proglase, služe se svako-
jakim doskočicama. Jednom na papiru za
smotke bilo nadpisá, koji bi se vidjeli kad
bi se otopio papir; drugom se nalazilo po
putima oraha, a u njim nihilističkih proglasa.
Sad pako kažu da se takovi proglasi nalaze
i u kutijama serdela od Nantes-a, te nado-
vežuju da su i kod nas činovnici pri cari-
narskim uredima dobili zapovied, da paze
na nihilistiSne kutije.
Quest'oggi (5 nov.) alie ore ore 3 pom.
entrarono in porto due torpediniere dell' i. r.
marina da guerra. Queste navi di ultimo
modello partirono da Ragusa alie ore 8 di
questa mattima facendo in media 26 miglia
all' ora. D.
Nj. V. carica Marija Ana u Pragu poklo-
nila je f. 200 za župnu crkvu u Erdevidu
u Hrvatskoj.
Kako javlja „Sloboda" dne 28 listopada
zaplovio je iz Pešte put Zemuna nov pre
krasan parabrod, Hrvat, vlastničtvo hr. trgo-
vaca iz Siska gg. Sipuša i Morovića. Pa-
robrod ima dvije makine, načinjen je za
vučenje tereta, jakost mu je za 36,000 centi
tovara. Upravlja s njim hrvat Bobinac.
Za mjesec kolovoz dojduće godine pri-
pravlja se u Trstu izložba za austrijanski
obrt i poljodjelstvo. Tiem će se ujedno pro-
slavit petstogodišnjica od kad je Trst pod
prejasnom austrijanskom vladajućom kućom.
U Beču će se počet gradit nova veličan-
stvena polača za kralja. Stojati će kakvih
100 milijuna fiorina!
Ci scrivono dagli Scogli di Zara, 26 ottobre:
Anni fa nei Kotari l'ordine pubblico e
la moralità erano scomparsi, e non solo non
v' esisteva sicurezza campestre ma neanco
personale, poichè furti, incendii, tagli di viti,
bestemmie ereticali di nuovo conio, omicidî
uccisioni ed altri delitti si commettevano
ogni giorno. Ora pero dopo chè tali delitti
cessarono nei Kotari mercè i zelanti e pro-
ficui servizî resi della Colorína mobile, s; in-
trodussero fatalmente pian piano negli scogli
di Zara. Laonde è da sperare, che i depu-
tati, almeno nazionali, nella prossima ses-
sione dietale si ricorderanno degli scogli di
Zara, o penseranno al miglioramento d'Ile
nostre sorti, istituendovi la colonna mobde,
giacchè la gendarmería non vi corrisponde.
Una volta i Capitani Circolari (d' alloma)
ogni anno si portavano a visitare il proprio
distretto, e per questo motivo il Capitano
Circolare de Zanchi, lascib grata ed imperi-
tura memoria fra 1' onesta popolazione della
Campagna. E non si potrebbe, domandiamo,
anche addesso con certe visite togliere certi
disordini ed evitare tanti delitti?
Pero il Capitanato distrettuale di Zara
con Decreto sugli Incettatori, e con quello
vendita di vino cercó, di sanare due grande,
estese ed ormai cancrenose, piaghe del di-
stretto. Ma non s' arresti perché il male
mina le basi alie stesse autorità!
Prigodom dolazka u Djakovo na 20 li
stopada, tiskana je na čast D.ra K. Vojno-
vića pozdravna prigodna pjesma. Ovo je
bio samo jedan dio znakova štovanja koje
su priredili bili Djakovljani ovom vrlom
boriocu za prava i dostojanstvo hrvatskoga
naroda.
Nella seduta 3 novembre, il Consiglio
scolastico provinciale pertrattö anche i se-
guenti argomenti : consulta sull'interpretazione
del § 15 della legge sulla sorveglianza seo-
lastica: proposta di alienazione di beni ap-
partenenti al fondo studi ; proposte per
apertura di scuole a Kameno e Trstenik;
proposta di riunione dei circondarj scolastici
di Topla e di Castelnuovo ; sospensione
della scuola ausiliaria di Blatta; locali
scolastici per Spalato (scuola masehile in
Borgo grande), Zagora-Višnjevo, Risano
(scuola femuiinile), Milnà (scuola masehile),
Tugari, Pago (scuola femminile), Cannosa,
e Gravosa; mobili scolastici per la scuola
femminile di Scardona e per le scuole di
Betir.a e Capocesto ; rapporto ispezionale del-
l'i. r. ispettore scolastico provinciale Bakotić.
MoviMlo ddla marina ausi.-utig.
Bordeaux: arr. 27 ott. Peljesac; — p.
30 ott. Adrastea, Totnasic, Cardiff. Cape
Town: p. 1 ott. Isaac, Matkovi<5. Cardiff:
a. 29 ott. Peppina B. Costantinopoli : a.
25 ott. Henoch; 27 Mosorska Vila; — p. 21
ott. Ida P., Persid, Nikolajev; Irene, To-
masic, Odessa; 24 Lamek, Novak, Nikola-
jev ; 25 Dalmazia, Bolta, Odessa; 26 Cate-
rina D., DruskovitS, Sebastopoli; 27 Nimrod,
Jerolimic, Castellamare. Filadelfia: a. 17
ott. Germana Antonio. Falmouth: arr. 29
ott. Slavjanska B. Genova: a. 31 ott. Betel.:
Gibilterra: arr. 24 ott. Oso)nak. Malta
part. 27 ott. Tre Cugini, Erschen, Orano.
Marsiglia: arr. 28 ott. Giacomina; Sili-
cone ; — part. 29 ott. Carolina G., Korid,
Arzew ; Velimir, Kalugjerovid, Smirne.
Newport Mon: p. 26 ott. Adamo, Bar-
baric, Corfu. N. York: arr. 13 ott. Jona;
Bakran;14 Benefattore; Edvige; Filadelfia;
15 Georgia; 18 Honor. PatraBSO: a. 22
ott. Slavomir. Porto Principe: a. 28 sett.
Ribes. Quebeo: a. 10 ott. Ifigenia. Queen -
stown: part. 29 ott. Mathusalem, Andreis,
Cardiff. Sharpness: arr. 20 ott. Vinka.
Sira: p. 20 ott. Zvonimir, Matkovid, Co-
stantinopoli. Sunderland : a. 26 ott. Triade
Taraboechia. Troon: part. 27 ott Triton,
Skopinid, Trinidad. Vigo : a. 20 ott. Initium.
Javna Zahvala.
Ci scrivono da N. York, 15 ottobre: Ë
la prima volta che metto piede in questa
grandiosa città. Ho veduto anche la città
più popolata del mondo, Londra. A- con-
fronto peró N. York a mio parere benchè
di popolazione inferiore, in progresso non la
cede alla metropoli inglese. E indescrivibile
il movimento letterario e commerciale di
Ïuesta città. Ci si pubblicano 116 giornali. >al gennaio al settembre arrivavano dal-
1' Europa 346.890 emigranti, 92.000 di più
dell'anno scorso. — Il giorno 4 corr. vi fu
caldo sensibile, alla notte fece un forte vento
da N. O. ed in pochi istanti la temperatura
è scesa al gelo : talchè in 24 ore si ebbero
34 gradi di differenza di temperatura. Tutto
qui ha un carattere spiccato e cielo e terra :
e temperatura e uomini.
Preuzv. c. k. Namjestništvo dalmatinsko
udielilo je po 100 fiorina: crkvi u Dicmu
Donjem za nabavu crkovnih odora; sustoi-
noj Crkvi u Makarskoj za nabavu koralnih
antifonara i graduala; župničkoj crkvi u
Krstaticam, za nabavu crkovnih odora.
Bi dozvoljena svota od f. 4983 za novu crkvu
u Srednjem Selu na Šolti, i f. 5447 za novu
župničku kuću u Imotskim Poljicima.
Red na dalmatinskim poštaml Upozoru-
jemo revnost si. Ravnateljstva na nerede u
poštamv Na pr.: br. 78 K. D. koji je imao stić na Šoltu na 20 došo je na 28 (su 11 pečata
na sebi). Što se pak gubi, o tom i negovorimo.
Pokrajinsko učionsko Vieće imenovalo je
Anta Duišina, učitelja kod pučke učione u
Tiesnom, stalnim učiteljem kod pučke muške
učione u Dubrovniku i Pavla Bezića učitelja
kod pučke učione na Cavtatu, stalnim uči-
teljem u Dubrovniku, a podučitelja pri pučkoj
učioni u Dubrovniku Antuna Barića stalnim
podučiteljem kod iste učione; privremenoga
učitelja pučke učione u Hvaru Matu No-
vaka pravim učiteljem pri istoj učioni,
C. g. Vrhgorski načelnik Pervan i g. pri-
sjednik Denovskij, u ime onog slavnog Obć.
upraviteljstva izjavlju odnosno na viest u
br. 75 nK. D.u, da se u slavnoj vrhgorskoj obćini nije nikad rabio drugi jezik osim
hrvatskoga, niti je ikada takav predmet pri-
nešen bio pred vieće. pošto takav predlog
bio bi veće za rugo nego na čast. Predobro.
Dar da bere ai gonzi — L' Avvenxv« nebu-
loso per parere doctus spiffera nel suo ultimo
numero i no ti; i di 4-5 giornali d'Italia, ,,ed
altri jogli italiani che abbiamo sott'occhio11,
per dire che tutta 1'Italia è lieta che
la visita equivale ad una rinunzia di antiche
differenze." Fra i giornali „che ho sott1 occhio"
annovera anche la „Perseveranza". Or bene!
precisamente la „Perseveranza" ha scritto
due articoli contro il viaggio d'Umberto
— piccolezze! 1'„Avvenire" dà da bere ai
suoi lettori.... e tanto basta.
Akademićki senat i projesurski zbor juri-
dičkoga fakulteta podnieli su Nj. preuzv.
banu predstavku za rehabilitiranje prof. d.ra
Vojnovića. P
Pri težkoj nesreći koja nas snadje
smrću premilog nam otca i svekra
Andrije laikšića-Nižctića,
od ne male utjehe bijahu nam svako-
vrstni izkazi ljubavi prama pokojniku.
Nemogavši svima lično zahvaliti, budi
nam dozvoljeno javno izjaviti našu
liarnost i zahvalnost svemu puku Sti-
vanjskomu bez razlike staleža i dobi,
slavnoj obćini, blagorodnomu prvomu
prisjedniku Jerku plemiću od Kapo-
grošži, koji ganjivim slovom u ime
obćinara položi lovor vienac na lies
pokojnika, dozovne glasbu i svaku
priredi za sjajni sprovod; častnomu
učitelju Kiriginu, koji nadgrobnom be-
sjednom spomene dugo đielovanje na-
šeg miljenka za svoj narod; — pošto-
vanom mjestnom crkovinarstvu, koje
nakiti crkvu uresim i duplirim; —
slavnoj carinarnici i zdravstvenom
uredu; — štovanom mjestnom škol-
skom vieću, učiteljima i učenicima,
koji dodjoše na sprovod duplirima;
— častnomu načelniku Supetarskomu,
velečastnom župniku, glavaru, crkovi-
narstvu, i puku Humca, koji uz svoje
duplire prisustvovaše sprovodu 5 —
velečastnom svećenstvu i raznim pred-
stavnikom otoka Brača, presvietlom
biskupu D.ru Iiiću i prepoštu vitezu
Siminiatiu, slavnom vinarskom družtvu,
čitaonici i "Napredku,, u Splitu, Čita-
onici Zadarskoj, Šibenskoj, družtvu
£<Cursalon„ u Hvaru, i "Milnarskom
narodnom Posielu", ko Što i drugim
zadrugara po Dalmaciji koje bijahu
zastupane na sprovodu; slavnoj glasbi
Supetarskoj, vriednom učitelju Bozzetti
i sborovim koji opjevaše uglasbenu
mrtačku misu, i napokon svoj ljubeznoj
našoj rodbini, Častnim prijateljem i
znancem, koji učestvovaše našoj ne-
sreći, a nije nam moguće svih napose
ovdje napomenuti. Svima od srdea
hvala i liarnost naša do vieka!
Sutivan, 28 listopada 1881.
Sinovi, kćeri i snaha.
Lissa, 2 novembre. Approd6 qui col ti-
mone rotlo il bark Grad Senj, carico legnami,
da Trieste per Bona.
Montevideo, 28 ottobre. Il brig Frourk,
trovasi investito in cattiva posizione presso
Uruguay. Si sta scaricando il carico negli
allibi. (Non essendovi nessun naviglio austr.-
ung. di eguale nome, cosi si suppone possa
essere il Franky, capitano VelÔié, il quale
viaggiava per Fray Bentos proveniente da
Cardiff).
N. York, 20 ottobre. 11 capit. Mareglia
del bark Honor arrivato qui da Genova
carico marmi, stracci ecc., riferisce che al
27 agosto p.p., aveva scoperto il fuoeo fra
gli stracci, non riportfr che lievi danni,
avendolo spento quasi subito.
OđpiBi , K D.
C. g. S, V. — Zndflr — Nijeste ni najmn.ije
pomanjkali rieči. A i iinpram gosp. K. u redu, i
uprav bratski. Nelt je gloge gdje je biti može.
Življeli!
Č. g. X — Perast — List Vam se Šalje od
br. 74. Glede ciene podpuno po Vušoj želji i cie-
njenoj prijateljevoj preporuci. Srdafcan potdrov!
C. g. D. J. P. — Bogomolje — Mi vnm nije-
jesmo bili poslali, biti će nehotice gosp. odpravljafc
za odašiljanje naročito zamoljen, u poslu zamienio
jedno s drugim. Razvidjeti ćemo. Vama svakako
1 od naše strane na usrdnosti srdačna hvala i pri-
jateljski odpozdrav! Življelil
Ć. g. X. — Zirona — Cienimo da Vam s naše
ne manjka baš srdačne i prijateljske susretljivosti.
S vaše strane obećanja te sama obećanja, vjerujte
premalo je: čekali smo, al bi vrieme već bilo da
namirite. Ne kasnite, jer ako nam nešto Petar
nešto Pavo dovede oganj do nokata? Žalit ćemo
posljedice, ali
C. g. J. K. — Arbanasi — Dobro I
„Poznat Neznanović s družinom" — Omiš
— Brzojavka nam je toko dostavljena da ju nikako
shvatit nemožemo.
C. g. „Neznanović iz Omiške obćine" Pretiče
nam materijala te nam je s dopisom do dojdućeg
broja. Zaprjeke ovdje nikakve. List obrnusmo po
naredbi. Srdačan odpozdrav !
C. g. O. P. K. B. — pokrajina — Primit ćete
odgovor u posebnu pismu.
Ć. g. O. A. V. — Isto tako.
C. g. X. — Trogir. Primismo Vaše cienjeno
pismo. Dopustite da Vam u kratko odgovorimo.
„Due p6si e due misure" toga kod nas Bogu hvala
ne»a; Vi ste sami kroz ove 3-4 godine imali
prigode da to najsjajnije uvidite, i to većekrat, a
list i za ostale svakdanji svjedok. Što se liče
viesti, i mi smo sialni, da ima u tom sla. kaptolu
ljudi koji glagolicu nebi progonili a drago nam je
što nas uvjeravate, da preč. kaptol vas glagolici
prijazniji nego nam jo to bilo priobćeno. Želimo
da se to odnikle ne pobije nit poreče. Zahvalju-
jemo pak najsrdačnije Vašoj Prečastnosti za obe
viesti o onom drugom dopisu; jer smo baš bili
rada izit na čistac u onom poslu.
Đ. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. š
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est. caput Christus. s ^ auxj¡¡anle j)eo? ¡n dies aiacr¡ter 0pcrail) Vcstrafli impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in \ /S Hieronvm^Epis^XVI. ad Dam
íiljí1!^?^^-^ Religionis amore el in veri» üdei professione roborandis,... (Fio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J 87 2 pisaocim Kalolirke Dalmacije), t ' ^ ,
Uvleti nređbrojtoe. — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 91 Zadar, Četvrtak 1.Prosinca 1881. God. XII.
Preuav. ban Pejacsevieh —
zač. gradjantn zagrebački.
U br. 57 od 22. stud. čitasmo u
„Pozoru" viest, da je zastupstvo grada
Zagreba imenovalo Nj. Preuzv. bana
Pejacsevicha začastnim gradjaninom
grada Zagreba. U br- pako 58. ,,Po-
zora" inogosmo Citati sadržaj diplome,
koju je predala deputacija u to ime
Nj. Preuzvišenosti.
ProČitav diplomu, iskreno moramo
izjaviti, da nas je u duši zaboljelo nad
ovakovom zabludom. Ta bol mora da
bude još veća, videć daje „Pozor" do-
nio cieli sadržaj iste diplome bez ika-
kove svoje opazke.
Misliti će se možda, da na „Kat.
milijun zajma, niti proganjanje sveu-
čilištnih profesura i drugih hrv. rodo-
ljuba, a recimo niti današnja većina
hrv. sabora, niti govori iste većine na
hrvatskom i ugarskom saboru nisu
„velike zasluge" Nj. Preuzv. Osim bu-
duće gradnje kazališta, u koje čini nam
se da Zagreb veliku nadu postavlja, i
koja je za dosadanjega banovanja Nj.
Preuzv. potaknuta, — ali koja bi se
bila, ako nas okolnosti valjda neva-
raju, i bez Nj. Preuzv. potaknula: nama
nije nikako drugi važniji ili barem ja-
vni dogodjaj poznat, koji bi mogo biti
za Nj. Preuzv. „velik«, zasluga". Ima
li Nj. Preuzv. kojih skromnih velikih
ili malih zasluga, koje hrvatskom ob-
ćinstvu obćenito nisu poznate: dobro
Dalm." pošto izlazi u Dalmaciji, ne i bi bilo, da barem službene novine te _ nn fJ iinp rr.nnroltni'knil I noaliKva ivnacrn rio piflib- mi KiamA i i 11 spada pretresivati čine zagrebačkog
gradskog zastupstva. Ipak naše je mnie-
nje protivno, kako ćemo uinah kazati.
Nikomu naravno nepada, na um za-
mierati zagrebačkomu gradskomu za-
stupstvu, da je Nj. Preuzv. odlikovalo
zač. gradjanstvom građa Zagreba. Ali
one velike zasluge, što si je Nj. preuzv.
već za svojega dosadašnjega banovanja
stekla za grad Zagreb", jedva su mo-
gle potaknuti gr. zastupstvo zagrebačko,
da Nj. Preuzv. učini zač. gradjaninom.
Je li gr. zastupstvo zagreb. to već
učiniti htjelo, moglo je, bilo mu je
prosto; ali svakako pod drugim naslo-
vom, kojih hvala Bogu ima dovoljno.
Nj. Preuzv. jest član hrvatske aristo-
kracije, sin je hrvatske domovine, sin
visoke hrvatske porodice, kojoj pro-
šlost u daleku hrvatsko-bosansku po-
vieBt dopire, itd. Takovih i drugih na-
slova moglo se je naći, a nije trebalo
dirati u „velike zasluge" Nj. Preuzv.
za grad Zagreb.
Nesmije se s uma pustiti, da je grad
Zagreb središte ciele hrvatske politike,
na koji danas uz druge slovinske na-
rodnosti upiru oči ciela Hrvatska, Sla-
vonija i Dalmacija, Istra, Bosna i Her-
cegovina. Grad Zagreb valja da bude
prvakom i vodjom hrvatske narodnosti,
prvim štitnikom hrvatskih prava. Ako
je tomu tako, onda će svak morati
dopustiti, da je dužnost i „Kat. Dalm."
obazrieti se na to odlikovanje Nj. Preuzv.,
naročito na diplomu Nj. Preuzv. tom
prigodom uručenu, tim više, što ju
„Pozor", to savjestno zagrebačko gla-
silo, donio bez ikakove svoje opazke.
Nj. Preuzv. grof Pejacsevich jest
evo već godina i po banom Hrv. Slav.
i Dalmacije. Rado bismo vidjeli, da
nam tko god iznese, ma i samo jednu
jedinu „veliku zaslugu", što si ju je
Nj. Preuzv. samo za grad Zagreb ste-
kla, da i negovorimo ob ostaloj Hr-
vatskoj.
Važnije stvari, koje su za vrieme
dosadanjeg banovanja grofa Pejacsevi
eha učinjene, „Kat. Dalm." je već iz
niela na sriedu. Nismo mi protivnici
osobe Nj. Preuzv., pače protivno. Tko
je pratio naše Članke, sjećati će se
da smo mi s ponosom pisali o grofu
PejaČeviću, — kad nismo imali pred
očima njegova politička djela — kao
o Hrvatu, sinu slavne i zaslužne hr-
vatske porodice. Ali niti je Davidova
škola, niti povišenje poreza, niti privi-
dno utjelovljenje krajine, niti jedan
zasluge iznesu na vidik, mi bismo jih
drage volje pretiskali. Dokle pako toga
nevidimo, nemožemo se nikako složiti
sa sadržajem rečene diplome.
Grad Zagreb, kao srce Hrvatske,
valja da u svem, a naročito u čuva-
nju i branjenju hrvatskih p^rava, — neo-
baziruć se na rieci bar. Zivkovića, —
daje liep primjer drugim hrvatskim
gradovima. Kad bi se sada drugi hr-
vatski gradovi poveli za Zagrebom, to
bi s istih razloga, s istih „velikih
zasluga" i oni mogli imenovati Nj.
Preuzv. zač. gradjaninom. Mi znamo,
da Nj. Preuzv. nije možda do te
časti stalo. Ali to bi svakako zna-
čilo potvrdjivati pred svietom „velike
zasluge" bana Pejacseviclia za cielu
domovinu. Nu dok stvari ovako stoje,
¿ako u istinu danas stoje: dok se hr-
vatska nagodbom zajamčena prava sva
iim danom krnje od strane Magjara*,
dok on hrvatske financije u rukam ma-
gjarskim; dok su hrvatskim poštama,
željeznicam, brzojavnim uredim, i mož-
da gdjegod drugdje uz hrvatski imade
prvo mjesto magjarski jezik; dok na
banknotama, što jih Hrvatska iz cen-
tralne austrijske banke pod novac pri-
ma, uz njemački imade mjesto samo
magjarski jezik; dok je Krajinagledeć
na financije Magjarskoj cjelovito „pod-
vrgnuta", a gledeć na upravu Hrvat-
skoj samo privremeno-prividno; dok
na Rieci imade talijanskih i magjar-
skih, a neima hrvatskih škola; dok
riečki Hrvati nemogu na Rieci mirno
stanovati; dok se najčestitiji sveučili-
štni profesuri po samoj Nj. Preuzv.
„radi nekorektnog političkog ponašanja"
proganjaju i lišavaju službe; dok se
krpica § 66. na oči Nj. Preuzv. u sa-
boru proglašuje zakonom obveznim
za Hrvatsku; dok se saborski zastu-
pnici na tako protuzakonit način biraju,
kako su oni birani pod „dosadašnjim
banovanjem" Nj. Preuzv.; dok vlada
bana Pejacsevicha katoličku vjeru ja-
vno u saboru izmjehava, čestito sve-
ćenstvo proganja a zalutalo na sra-
motu ciele Hrvatske podupire; dok u
Hrvatskoj nije smjeti u novinam napi-
sati istine; dok se vladini činovnici u
Zagrebu, pod prietnju svrgnuća sa
službe, sile da glasuju za vladina za-
stupnika; dok ovi i možda još drugi
takovi i slični čini za banovanja grofa
Pejacsevicha postoje: dotle nemože Hr-
vatska uznositi „velike zasluge" Nj.
Preuzv., ako hoće da se nepokaže pred
svietom kao narod toliko sliep, da ne-
vi'li više ni svojih jada. A Hrvatska
nije do toga došla. S toga niti zastup-
stvo grada Zagreba nebi bilo smjelo
glatni naš grad, a po njemu i cielu
domovinu na ovakovi način smiehu iz-
vrgavati.
Da je onaj „ures", koji imade sada
dvorana zastupstva i poglavarstva grada
Zagreba „pored slike Nj. ces. i kr.
apoštolskog Veličanstva Franja Josipa
I.r našega premilostivoga kralja — na
desno, na odličnom mjestu" izostao:
zar bi Hrvatska morala radi toga pla-
kati ? Kad bi pak Nj. Preuzv, imala
ono „patriotično srce" za Hrvatsku,
kakvo ga ima Nj. Veličanstvo naš
piremilostivi kralj: tkogod pozna od-
nosa je Hrvatske napram Magjarskoj i
Hrvatske uapram Nj. Veličanstvu, mora
priznati: da bi danas Hrvatska bila
na drugom stepenu, nego jest. Izticati
pako u diplomi „uztrajnost i eneržiju
nj. preuzv. s kojom zna svladati i ve-
like potežkoee" na dobro domovine i
grada Zagreba: reći će varati sama
sebe. Mi smo u istinu morali gledati
uztrajnost i eneržiju Nj. Preuzv. s k«-
jom je svladala n. p. kod nekih zastu-
pničkih izbora (Zagreb, Varašdin, Kla-
njec itd.) doista velike po sebe, po
svoju i magjarsku vladu potežkoće: ali
ta uztrajnost i eneržija malo će koristi
donieti Hrvatskoj.
U ostalom gradsko je zastupstvo
sasma dobro učinilo, što je „sadašnje
težke zadaće glavnoga grada i naše
zemlje" „visokoj zaštiti" Nj Preuzv.
preporučilo. I mi to isto činimo, stnierno
moleći Nj. Preuzv., neka tu prošnju
gradskog zastupstva usliši.
čudimo se pako, kako je „Pozor"
bez svake svoje opazke ovakovu di-
plomu pred obćinstvo iznieti mogao.
Znademo istina, u kakovim je okolno-
stima, da ga upravo mrcvare.. No taj
razlog nesmije kako nama, tako ni
njemu vriediti, da istine neiztaknemo.
Zapliene li ju: mi smo svoju učinili.
Novinstvo moze na taj način propadati,
može na drugi koji način i pasti: ali
tada pada u vršenju svojih dužnosti,
pada kao hrabri vojnik u kreševu.
Puste „obrane"!
Silan je to junak Juraj Biankini! 011 će
do potrebe potajno štipucati, pa puškarati,
a kad dogori zgrabit će galatejski dinamit:
bas kó Avvenire i Dalmata. Na rastuću
tuču objektivnih argumenata i dokaza s naše
strane, Juraj Biankini odvraća sa svoje strane
zvucećim frazam, ali i on sa svojim crescit
eundo, te za lakrdijasim, zelenjacim, komedija-
sim i pidiciotim, u zadnjem svom članku:
„na obranu!" odčepio svoja uljudna usta
baš ovako: „Katoličkoj Dalmaciji", vrag
nedet mira! Ni Spljetski brbljalo, ni drug
mu Zadarska „quintana legnosa" ne bi ju-
načkije svoje striele odapeli: „vrag neda
mira!" Je li ikad koji članak u novinam,
što poštuju sebe i čitatelje, imao ovakav po-
četak? Koje i kakve istine može imati 0-
vakav članak ?
Način odgovaranja tako neotesan, smije li
od nas primit pasaporat u slavni narod u
obće, i častno naše svećenstvo na pose, bez
tvrde globe ?
Rešetom dakle na sriedu, da najprije 0-
triebimo iz uzor-članka Biankiniev kukolj,
kao što je spomenuti „vrag" (Bog s nama
i angjeli Božji) pak „ludo" podbadanje, „dje-
tinsko" prigovaranje i (glejte još nešto) „de-
monski" zanat (sve u samih 10 redaka — v.
,,N. L." 1. c); tim i sličnim smetlištem pod
rešeto, a prikupimo ono malo zrnčića raži
što nam tada preostaje, da ih sameljemo.
Najprije opazit nam je, kako junak na
nogama Juraj Biankini cieni, da je on hr-
vatski narod u Dalmaciji, da je on uoso-
bljena hrvatska stranka, hrvatsko zastupstvo,
on da je pozvan u vis dizati narodnu za-
stavu, braniti čast i ponos narodni. Tko
8 njim nije, tko uz njega ne gudi, il tko
ne tanca kako on sviri^taj nije narodnjak,
taj ne ljubi svoj rod.v Šta će „K. D." to
„popovsko glasilo" ? Šta će Kat. Dalm. u-
čiteljsko jadalo ? To su pekljanske novine!
I zbilja misli on: šta će nam te novine, kad
evo ovdje junaka Jurja!
Nek mu kažemo kad pita: ini ljudi, med
njima i ljudi ,,K. D.", misle naravno o Bian-
kiniu drugčije. Oni ciene da je za narodnu
stranku velika šteta a za hrvatski narod 0-
gromna sramota, što je Biankini jošte ure-
dnikom „Narodnoga Lista". Je li ovo mnie-
nje opravdano, neka na to odgovore oni
koji Biankini-a poznaju u lice. Nedaj Bože,
al lako da nekoji ljudi narodne stranke u
Dalmaciji budu žaliti povjerenje postavljeno
u svcye& Miškatovića, kao što je požalila
narodfiaf stranka u prekovelebitskoj Hrvat-
skoj povjerenje postavljeno u svojeg Bian-
kini-Tko najsvetije dužnosti gazi, može
li braniti svetinje narodne; tko nezna što
je osobna čast, može li taj iskreno ćutjeti
j- narodni ponos j narodna čast?
Junačina Biankini neće samo, da ti pri-
staješ uz glavna načela „Narodnoga Lista",
uz članke kojim on nadzire tiskanje; on će
da vjeruješ sve njegove viesti i viestice. Ve-
lik čovjek netrpi prigovora! Mi mu ipak
prigovorili, jer se ne moglo drugčije: hine irae\
Te su irae postigle svoj vrhunac u spo-
menutom zadnjem članku N. L. „na obranu!"
Da ga razgledamo. U prvoj stavci nema ni-
šta osim „vragova" i „demona" et similia!
Dakle: guarda e passa !
U drugoj stavci samo pri donjem kraju
ima nešto, najme dvostruka tvrdnja da N. L.
(recte junak Juraj Biankini) nije služben i
da se neda podkupit „svim blagom" „što ga
na svietu ima". Na I. tvrdnju dati će nam,
osim onih od onomadne, nov odgovor sam
urednik N. L. u jednom od dojdućih brojeva,
doniev nam, kako obećava, sva naricanja
za bar. Rodićem, što će mu izručit (ehi vi-
vr&, vedrk) c. k. namjestništvo kad se ne-
zavisni urednik do njega „profoia" (fraza
je Jurja Biankini-a). O tvrdnji: neda se
podkupit, to je excusatio non petita; ta tvr-
dnja ako nije de praeterito, ni de praesente,
bit će valjda de futuro, te netreba se ni
njom bavit. U ustalom možda će bit i o tom
malo niže koja ilustracija.
Nu Juraj Biankini spominje u II. stavci
svog članka Boku (Krivošije). U zao čas po
čast g. Biankini-a koji je i u Krivošijam
svoga perja mnogo izgubio: on optimista do
ll®/4 prije podne, a na podne pesimista! Nu
ti evolucije! Krivošijani htieli, pa se predo-
mislili i bar. Rodića prevarili, a uza nj ured-
nika „Nar. Lista"! „Kat. Dalm." nasuprot
odmah kazivala po istini. To pak ne! viče
g. Biankini. Monopol, pa i bio monopol istine
ko laži, nemari, preda mnom je.
Na ovu novu ranu urednik Biankini pri-
vija sliedeći melem: da je on tako postupao
glede Krivošija, „da ne padne pak na ovu
zemlju osvada veleizdajstva". Da ovo piše
„Srpski list", razumjeli bismo što hoće, nu
„Nar. L.'J? Kakve pogibelji veleizdajstva za
ovu zemlju, i (još pikantnije!) za narodnu
stranku radi Krivošija? Zašto, kako? Dvo-
rjanici Rodićevi znadu li barem oni?
Ali dovle je dobro po ,,K. D." Nego sad te
hoću na 3. stavki i napried. Da vidimo i
tu junačinu Jurja.
III. stavka za dva điela je prepisana iz
N. L. od 2 veljače tek. god. i glasi, izpra-
viv neke male bezazlene promjenice g. Bian-
kini-a, doslovce ovako: „sve je (R.) do danas
bio našoj narodnosti naklon bez hvalisanja,
k6 što bez uztezanja; želio je napredak
zemlji, i sbilja pomogao izvesti poštogod za
svako naše poglavitijo mjesto; svim je na
si|g|§pL
Veritatem facientes in charitate,
crejcamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxilianle Deo, in dies alacriler oporam Veslrara impensuros in luenda salulari Ecrlesi® doclfina animisque in
Rcligionis amore cl in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. utpapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si- quis Catheđrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. KVI. ad Dam.)
Uvjeti predl>rojlbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i »a nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" nft Ure«—™. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. uana^
proti pa-
Br. 1 Zadar, Ponedjelnik 2 Sječnja 1882. t
Odpisi o pređplatam, koje imazgo-
tovit naš Urednik, bitir će oglašeni
u dojđućem broju. Uz to molimo
najtoplije onu gospodu predbrojnike
koji još nijeau na čistu s pređplatam,
da ih točno namire, nek može stvar
teći bez neprilika za obe strane.
Ovu opomenu molimo nek ne pre-
Bkoče osobito ona gospoda, koji rek
bi hoće „do skrajnosti da kušaju
uztrpljenstvo naše uprave.
danas osvrnuti. Dok govorimo o miru "E urTmonumento d'llT'e ™ Carigrada, rek
eiilado ljeto.
„Kat. Dalm." pozdravljajuć prvim
brojem svoje Čitatelje, želi da jim mlado
ljeto urodilo svakim dobrom, a donielo
jim obilja radosti i veselja!
A1 bez mira nema ti pravog veselja,
ko ni pravog mira, ako taj neprihvati
oba svieta.
0 miru sviet upravo danas, kad mu
ga fali, najradje piše i govori; svak
bi se hlio nauživati tog blaženog mira,
al da ga se đostanu niko neprebire
prava sredstva.
Mnoga visoka gospoda znadu doduše
za jedno sredstvo, kojim bi lako bilo
.do mira doći, sredstvo što jim ga pruža
.jatfera. JUi piosvjetljeni de^et,ujesti viek
lioće da završi, k6 sto je počeo —
ruit mole silia. Znade a gdjegod i pri-
znaje što je vjera, al prava krstova
vjera, koja čovjeka duševno i tvarno
oplemenuje, dižuć ga iz ovozemne
kaljnžine; nu prirodna oholost neraza-
bire istinu, niti ćuti plemenitost. Devet-
naesti viek htio bi svjetla bez prave
svjetlosti, al toga viekom ne bude!
„Kat. Dalm.", u umjerenom svome
krugu, želi da i ona doprinese po svo-
jim silam štogod k pravomu miru, k o-
nomu miru, koji jedini može čovječan-
stvo usrećiti, koji nam može donieti
radosti i veselja.
Naravno dok se u Rusiji šepiri ni-
hilizam ; dok prosvjetljena Englezka
ćepa Irce; dok u Francuzkoj republika,
hrleć propasti, traži da crkvi katolič-
koj zakrene vratom; dok u Italiji sam
kralj u Papinom Rimu stanuje, a biesni
revolucionarci njemu na očigled na
svetog Otca onako ružno napadaju;
dok u Njemačkoj bezvjerci udaraju na
katolike; a recimo napokon, dok se u
našoj carevini osnivaju družtva, da ta-
mane katoličku vjeru i slovinsku na-
rodnost; dok pod austrijskom vlada-
vinom oholi šovinizam magjarski, slu-
žeć se lažju i prevarom, gospodari po
našoj domovini: dok se sve ovo sbi-
va, dotle pravoga mira nemože biti.
„Kat. Dalm." neima drugih sredstava,
no da u svom malenom obsegu perom
brani istinu te joj krči put, a uz to da
ođkriva laž, gdje ju dozna, te ju po-
bija.
To je „Kat. Dalm." odkad si nasa-
dila hrvatsku kapu uviek činila, a či-
niti će i unapred, bez ikakvih obzira.
Znademo mi, da nam mnogi zamie-
raju, kako da može naše katoličko gla-
silo višeput onako nemilice udarati.
Tu zamjeru „Kat. Dalm." medjutim
lako podnosi. Ona je uviek govorila i
pisala sgoljnu istinu —opportune, im-
portune.
Još jedno je, na što se ima ,,K. D."
Katolici u Njemačkoj. Bečkom Vaterlandu
pišu iz Berlina (28 p. mj.): Opet amo, ako
i pomalo, koraknuli napried. Stolica sv. Bo-
nifacija ima od jučer biskupa. Oduševljeno
js prijao grad svog novog pastira. Nakit
i prosvjeta ulica bila je ljepša i veća
no posliednje stoljetne svečanosti njema-
čkog Apostola. Pri posveti bilo je prisu-
tno 169 svećenika, razne dioceze poslaše
svoje zastupnike, a i vladini zastupnici nisu
ialili. Novog biskupa d.r Koppa posvetio je
na grobu sv. Bonifacija biskup Hildesheima
uz podvorbu biskupa Triera i Wurzburga.
Svečanosti sudjelovaše 200 osoba. Prvu na-
pitnicu izreče mladi biskup Juraj Papi i
Oesaru. Pruska dakle ima dva nova pastira,
a po viestima iz zapada, ko đa će Pader-
born i Osnabriick dobiti svoje biskupe, mje-
sto sadašnjih kaptolskih vikara.
•i- veaolkh- noamijomo-«aiaaoi4l-<H-boia- ji. loakA -ial i*%ta--ai'V-°J"
zni, koja nas se i nehotice hvata. Go- n,ck°s zakoua za K
dina je duga, može se u njoj puno
dobra, a može i puno zla učiniti. Do-
movina naša jedva da sa nekim stra-
hom i trepetom nenastupa ovu novu
godinu. Prijatelja malo, a neprijatelja
na svih strana mnogo. Ovdje uporavlja
„Kat. Dalm." na svoje prijatelje one
rieči Spasiteljeve: „Bdijte i molite"!
Jest, bdijmo i budimo na oprezu !
Ali bdienje naše biti će pravi i tupi
san, neuporabimo li i ovo drugo od
Spasitelja nam preporučeno sredstvo:
molite! „Kat. Dalm." znade, te u svo-
joj „mračnoj" i „ultramontanskoj" pro-
stodušnosti rado izpovieđa: da badava
naše bdienje, badava sav naš rad, trud
i napor, nije li nam on s gora blago-
slovljen. S toga molimo ! da nam do-
movina postane sretna.
Uz sretnu domovinu, bit će nam
sretno ; a dokle nam ona stenje u o-
kovim, za nas neima pravog veselja.
Samo kod sretne majke, sretna su
djeca.
S toga, ko perom, ko savjetom, ko
dobrom riečju, a svi molitvom stupimo
u kolo pod dičnim barjakom vjere i hr-
vatstva. .' \ --r. .
Bože daj ! nova nam godina bila
sretnija, no što je bila prošasta. Bosna
zapjevala Jurjevu pjesmu, Banovina se
izpriprostila magjaronž, i družine, a
naša Dalmacija okriepljcna vjerom i
hrvatstvom, pribrdila Velebit đa zaigra
kolo jednoliko sa zemljama Zvonimi-
rove krune. Ujedinila nam se domo-
vina! Eto naših želja, eto jabuke na
mlado ljeto.
Provincial-Corvespondenz nada se, da će se
uzpostaviti častan mir izmed crkve i države.
Dnevne viesti.
U posliednjem smo broju donieli
careve rieči tršćanskoj deputaciji. Rieči
su careve uzdrmale silno oposiciju, jer
se one netiču samo tršćanskih posla-
nika, nego ciele nekoć ustavovjerne, a
sada sjedinjene ljevice. Ta i sami u-
stavovjerci pripoznaju da su zastupnici
Teuschl, Rabi i Vittman medju njima
najumjereniji. Vladar je dakle s&m u-
zeo u obranu sustav današnje vlade,
kojeg Dalmatovci i Avvenirovci ruže i
protive mu se. Rieči careve imale bi
naći odziva i u našoj Dalmaciji, stranka
koja svakojakim sredstvima tjera opo-
siciju proti današnjem sistemu vlada-
vine, imala bi dobro promišljati na one
rieči. — Što je urotnička oposicija?
Ona koja se ne ravna po nikakvom
političkom načelu, koja neima nikakove
državne misli, koja neidje za drugim,
nego đa si đostane vlade, po kojoj bi
radila samo na korist strančarstvu, bez
obzira na dinastiju, na državu, i mnogo
veću većinu austrijanskih naroda. Takva
ti je uprav autonomaška clique u Dal-
maciji, i sjedinjena ljevica u Beču, ko-
joj pripada i onaj zastupnik iz Dalma-
cije, pola srbiti a pola autonomaš. Rieči
su nam vladareve dokaz, da je odzvo-
nilo toj stranci.
Katolici u Španjolskoj. — Vlada španjolska
hoće da po što po to uvede gradjansku že-
nitbu u čisto katoličku državu. Vjekoslav
biskup Santandera bacio je anatemu na tri
novine onog grada, i zabranio vjernicim da
jih-čitaju. Kaptol i kler Santandera, bez
iznimke, pristaju podpuno uz svog biskupa,
kako mu i izjaviše. Al ne samo svećenstvo,
dali i svietovnjaci podpomažu svog biskupa,
dapače izdavalac jednog od onih triju glasila,
neće da ga više izdaje.
Iz Biograda javljaju da će se u drugoj
polovici tek. mj. sastati skupština, koia u-
slied naknadnih izbora broji 122 naprednjaka
(vladinovci), 40 radikalaca i 8 slobodnjaka.
Pa da Srbi nenapreduju! — Rekbi da će
svrgnuti mitropolita Mihajlo do malo mo-
rati u samostan.
Rimsko pitanje.
Evo nas dakle da po obećanju nastavimo
prikupljati glasove o rimskom pitanju. Po-
sliednji put, donoseć izvadke iz članka ber-
linske Posi, zaboravili smo spomenuti da
ona primjeće: bilo je pripoznato kraljestvo
talijansko, ali kada? Dokle je Papa bio
neodvisan vladalac i gospodar Rima odgo-
vara. I zbilja! Englezka ga pripoznala dne 30
ožujka 1801, kako se vidi iz „službenih novina"
one godine, br. 92; Ruska dne 12 srpnja
1862 (služ. nov. br. 164); Pruska ga je pri-
poznala 21 srpnja 1862, a Francuzka ga
bila pripoznala godinu prije, 15 lipnja 1861;
ali pazit je, da su sve ove vlasti istodobno
pripoznavale Papu za zakonitog kralja Rima
i papinskih država. To je pripoznavao dne
20 kolovoza 1870 (dakle prije provale kroz
kapiju „Porta Pija") isti predsjednik tada-
šnjeg talij. popečiteljstva I. Lanza, koji je
u zastupničkoj kući po prilici rekao (Atti
ujficiali, N. 761, p. 3005): „Mislite li, go-
spodo, da je oprezno doći u komoru i pod-
badati vladu, da namah zauzme jednu dr-
žavu?... državu, koja, hoćeš il nećeš, sveu-
dilj je pripoznata od svih vlasti Evrope, što
je dosta važno ?.... Primjetit mi je, da vi
mjesto da postignete vaš cilj, pokvarit ćete
ga; stvorit ćete si mučnoća, te ćete onemo-
gućiti svaku nagodbu, svako drugo riešenje
rimskog pitanja". — Devet godina dakle
poslie neg su vlasti pripoznale talijansko
kraljestvo, pripoznavali su, po sviedočanstvu
istog Lanza-e, Papu za zakonitog kralja
Rima i njegovih država; a poslie talijanske
provale (1870) nijedna vlada europejska nije
zaista pripoznala i odobrila osvojenje Rima
i papinakih država. Zelena knjiga, koju je iznio
Tčh / >r Jj;
Visconti-Venosta, Svf . Aii da au sesve vlade
Europe ustručavalfjg'ipoznati osvojenje. Sad
Ju, 'vrieme, da se Europa iz-
priprosti te neizviestnosti i šarenosti; da se
urede odnošaji Pape, koji prestajuć biti kra-
ljem, žive u tudjoj medji i podložan je po-
sebnom zakonu jedne evropejske vlasti. Ovo
uredjenje ima dosta mučnoća, a najveća u
tom leži, da se učini neodvisnim jednog po-
danika, mučnoća slična onoj, na koju bi na-
basao onaj, koji bi htjeo bielo promieniti u
crno. Svakako red je urediti. Europa ćuti
potrebu Pape, al Pape slobodna i neodvisna,
a prije neg se uteče tom Papi, pravo joj je
da se uvjeri o njegovoj neodvisnosti i slo-
bodi. Ovo je četvrti članak Bismarkova gla-
sila Post-e. —I Napoleun I. tako je mislio. A
Thiers
u svojoj povjestnici Le Gonsulat et
I' Empire donaša govor prvog konsula, koji
reče; „Potreba mi je Pape, koji će pomiriti
i ujediniti duhove; s toga hoće mi se pravog
katoličkog Pape, apostolskog i rimskog, o-
nog koj u Vatikanu pribiva". A kad je po-
stao carem reče: Papa je izvan Pariza, a
to je dobro; nije ni u Madridu, ni u Beču,
i s toga podnosimo njegovu duhovnu vlast....
držite li vi, da bi Bečani i Španjolci pri-
mali njegove odluke da je u Parizu? Dk
on prebiva u tom starom Rimu, daleko od
cara.... viekovi su to iznieli: i dobro učiniše.
Za vladanje duša to je najbolja i najblago-
darnija uredba, što se može pomisliti." —
Predbacit će se daje ipak Napoleun zau-
zeo Rim, jest, al mu nije bilo mira, dok ga
sjajno nepovrati. Talijanski kralj morao bi
sliediti stope Napoleuna i u povratu Rima,
ko što ga sliedio u zauzeću.
* * , *
Udarili smo u bezpuće, komentirajuć raz-
ne glasove, al nek nam se oprosti, jer je
gdjegdje od potrebe. Sliedimo ! — Pisanija
njemačkih novina nije po ćudi talijanskom
novinstvu. N. p. talijansku Opinione čla-
nak Poste srdi i plaši. Začudno! Srdi je,
jer Post baveć se o položaju Pape u Rimu,
postupa s Italijom „onim načinom, kojim se
govori o tunižkom bey-u;" „plaši se, jer
je govor Poste bliedi odsjev misli velikog
kancelira." Svršuje svoj članak sa riečima:
„bojimo se da će rimsko pitanje udarili M
grom, poput tunižkog pitanja.11 To i mi vje-
rujemo! — Perseveranza kaže đa i „ćoravi
mogu uviditi da je rimsko pitanje, po noći
13 srpnja, podiglo glavu, i još jednom prieti
slobodnjačkoj Evropi", te đa je „nadošlo vrie-
me da Italija ozbiljno promišlja na svoje
stvari". — Diritto, vladin list, na badnji dan
izdao je članak, u kom kaže, da ima neko
otvoreno pitanje, pitanje Papinstva, te viče:
„od potrebe je stajati otvorenih očiju, da
nas neiznenade i ne dovedu u pogibelj". Na
oprez Diritto !
* * *
Po Courrier de Bruxelles, rimskom pitanju
od nekoliko dana posvetili su osobitu pažnju
i brigu popečiteljstva Evrope. — Po nekom
dopisu londonskog Standarda, popečiteljstva
Londona, Berlina i Beča poslala su u Rim
izvieštaja, koja se sudaraju sa mnienjem
katolika, u koliko se tiče položaja sv. Sto-
lice. — Po viestima Osservatore Romano iz
Berlina, carska obitelj češće se ovih poslieđ-
njih dana dogovara s Bismarkom glede vjer-
skih pitanja, te kao da su se složili; jer po
viesti Standarda iz Berlina, carević je uvje-
ren da budućnost Njemačke ovisi od vjer-
skog mira kao i od nekih reforma, na ko-
rist radničke ruke.
On pako drži da se hoće oduljeg vre-
mena da se postigne taj dvostruki cilj, a to
je mnienje i Wilhelma, koji predaje u ruke
svome nasliedniku da provede drugi dio o-
vog programa. — Pišuć o ponašanju Bi-
smarka glede „rimskog pitanja", parižka U-
nion trrdi, da ako i nije B. pošao u Ka-
nosu, pošao je u Beč, koj je prva stacija,
buduć da se nije mogao sklopiti savez iz-
med Austrije i Njemačke, bez da se nagode
na katoličkom temelju. — Revue Britanni-
qite, pripoznajuć i ona novu fasu rimskog
pitanja i razpravljajuć o raznim slučajevima,
promatra zapleteni i pogibeljni položaj, u
r Vfe
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Epli. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriler opcram Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesi« doclrina animisque in
Religionis amore el in vera; fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Kaloličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti pređltrojbe. — V Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 flor. i pošlarski troškovi. — l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se preilbrojnikom i za nastajuću godinu. — Prcdbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 3 Zadar, Ponedjelnik 9 Sječnja 1882. God. XIII.
Prorokovo kiiliouiclaiijc
istiimačeno.
III.
Kolika je Čednost i poniznost Vuli-
ćevića, kakove li ga srpske krjeposti
rese, ustrpljivost, zatajanje sama sebe,
to posvjedočuje on riječju i gjelom.
čujte, pa sudite. Evo na koji način se
on dostoji pristupiti pred Biskupa Stros-
majera: On ne dopušta ni za jedan
trenutak misliti, da piše, eda bi pismom
ime stoje sa njegovim sjedinio, svoju
malenkost (zabilježite samo ovu) uveli-
čio i proslavio veličestvom i slavom Stros-
majerovom. On pripoznaje i ispovijeda,
da je Strosmajer za cijelo viši od njega-,
on mu besjedi velikim i dubokim poči-
tovanjem; al ne može zanijekati ono
što žestoko u tikvici svojoj ćuti, ouo
o čem je tvrdo uvjeren, da je Stros-
majer od njega viši samo što je od njega
sretniji (Srpski List, god 1881, br. 39
na početku). Ovo se kaže rijet lijepo
istinu, bez napetosti, sa svom smjerno-
šću, ne osvrćuć se ni na pliticu, ni na
kakove niske svrhe — Eh! za sve da
zna dobri Vulićević još od teologije, da
mu se život tanji, da mu se dnevi u-
kračuju, njega i tako ništa ne može
obmanuti ni Srpstvo ni Kršćanstvo, ni
Bog ni svijet; on okolo sebe ne vidi
nego razvaline razvalinama obkružene
(39); za kožu mu se već od crne po-
trjebe prilijepiše kosti, dakako u pre-
nesenu smislu; pa dočijem fratri, koji
su i njega pustu sirotu othranili, šire
svoje trbuhe, da im se duša raširi (br.
38), njemu Vatikan porazi i dušu (39).
Eto i u njem vidimo, da est ex
omni parte beatum (Hor). — Što nije
žalostan podnio radi istine, koja u
svemiru najdubljim mrakom bijaše o-
bastrta, i koja se tekar kroz prozna-
čnu mračnost njegovu objavi ? (39.)
* *
Onda bilo sad se spominjalo. Vuli-
ćević još ne bijaše dopro do sadašnje
usavršenosti; još na njem bijaše nje-
što biljega nezasluženijeh drapavijeh
ogjeća; al je već tinjala u rasušenom
srcu ništavetna iskra; kad mu kucne
sveto nadahnuće. Podbrusi pete, i sta-
rosnijem štapom u ruci dotepe se do
Djakova, gje se je nadao utjehe jur
prebrgjenijem obmanama; i već je bio
blizu uzdisane kuće, i šćaše dušu svoju
(čemernu) izliti i uliti u gosparovu; ali
mu dvornici rekoše, da ne prima (39).
— Ovo bje zajsto najveća pogrješka u
životu Strosmajera. Ko zna danas pro-
suditi omašnost ondašnjijeh prorokovi-
jeh misli? To stoji svakako, da što
onda šćaše reći, sad ne može, jer su
se mnoge stvari na gore okrenule. Ovo
se zadnje proteže na samoga Strosma-
jera, jer Vulićević igje uvjek nabolje,
ascendit semper. Ali i poslije ovog dr-
skoga čina, bez dvojbe od Rima na-
dahnutoga, i koji, da tako rečem, ubi
proroka (39), u ovome nije takove i
tolike smjelosti, da Biskupa prosugjuje
i dirne u svetost njegovu i u krasnost
krasne duše njegove. Kaže mu samo da
je ražegao nekadašnje vjerske strasti,
štetne narodu srpskomu, i da je bolje
Srbe i Slavjane ostaviti u onoj vjeri u
kojoj su se rodili-, možda je još bolje
bilo, da su ostali pogani; nagovara
ga na bezboštvo ili Srboštovje, i kune
ga strahovitom (dakako) srpskom klet-
vom (39 pri svrsi). A ovo prorok divno
sklada s onijem što je u istome članku
sprpošio o Strosmajeru, da su mu to
jest sve moći i sva djela dobru uprav-
ljena.
* * *
svetijem Pismom ne dade se ništa do-
kazati, ni da je Isukrst Božanstveni
Otkupitelj, ni da je ustanovio svoju
Crkvu, ni da je Petar bio Poglavicom
Apoštolskijem, Vulićević niječe sve, što
se u svetome Pismu sadržava; pa spo-
minje li što ob Isukrstu, o Kršćanskoj
Crkvi, to on vadi iz povjesnice, koju
je učio u romanopisca Rčsuana Straus-
seva prepisatelja.
I drugi su, nije sdm Strosmajer,
skrivili i preko razloga protiva proroku,
ne promišljajuć, kakova bi ih nečest
mogla snaći, te bi Vulićević zbiljimice
ostao uvrijegjen; ne shvaćajuć, da je
on srpski čelovogja, da je u njem
božanstveni duh srpski, i da sav narod
srpski na mig proroka zdroždio bi ju-
nački sve đušmane njegove. Ali pro-
rokovo ustrpljenje ne poznaje mjere;
stresao bi se i razjario i najkrjepčiji
Jukićev drviš, a da se prorokovo čelo
i ne namršti — Još i tada Vulićević
ne bijaše prešao mit Sack im Pack pod
svete Dušanove šatore, još mu Gari-
baldijeva koračnica usne razblaživala
di quel cantar che nell' anima si sente,
kad u Poli, u Istriji, godine sedamde-
sete i druge, ljudi zločesti; preopaki,
bez dvojbe klerikalci htjedoše njega, mirna
i nevina u grob (avaj i pomagaj!) s
mrtvacem baciti (39); pa opet u samoj
slobodnoj Italiji, blizu varošice Sačile,
bili bi ga, po svoj prilici isti istahni
klerikalci, u rijeku utopili da mu upo-
moć ne dogjoše omamureni suortaci ta-
lijanski carabinijeri (39). Ovi smioni al
i smjehuravi pokušaji ostaviše proroka
kakova ga nagjoše nepreplašna, ustr-
pljiva, brižna ne radi sebe, nego radi
onijeh, koji za klapanje njegovo mare
ko za lanjski snijeg; ter, ko pravi ro-
doljub i iskreni vjeroljub, bojao se je
vrlo i boji se samo, da kojigod monsi-
njor ne bi romanuljskim bodežem ubio
miloga Biskupa Strosmajera (39).
* * *
Vulićević ne bi zatajao ijedne istine,
a i one, koje mu nijesu vele na diku,
ne zna premučatij on ih spominje; da
se ponizi. Dočijem dakle povijeđa sla-
vne dogogjaje, što je prekužio u Poli
i u Italiji, ne izostavlja prostodušno
kazati, ne kako mnogi čine licumjer-
ski, da je bogoslovac. Sramota velika
zajsto, ali nije sam tako nisko pao; i
Strosmajer se je istom smolom oprljao;
pa se prorok lako opravda, govoreć
mu: Ti si bogoslovac a i ja sam, i u
tom dakle nijesam gorji od tebe; mi
oba (jednako ? dopušta radi čednosti)
znamo, da se ozbiljni ljudi ko što sam
ja svijetom poznati Jelin sin, ne mogu
podsloniti na bogoslovske razloge (39).
Niti Bogoslovje, niti bogoslovac sadrža-
vaju u sebi znanja, jer ništa ragja ni-
štavca, kako ja već dokazali da se ne
može bolje u drugim svojim spisima (39);
jer sam reko, da je Bog nepoznat ljući-
ma., i jer Bog nije ni predmet ni sadr-
žaj Ijuckoga znanja (br. 26). Ako je
dakle nemoguće poznati Boga, sve ono
što govore o njem bogoslovci, i s&m
prorok Vulićević, jesu tlapnje; nema
objavljenja; kršćanstvo je izmišljotina,
tako zvano sveto Pismo je igraljka; sa
Vulićevića mračnost, kako se s&m
istinito nazivlje, ne vjeruje u papinu
nepogrješivost, i to je posve naravno;
ali on ništa ne manje radi te smjelosti,
pita ponizno od Strosmajera oproštenje.
Za sve da Petar nije nikad iz Pale-
stine krenuo, itako vjerni prorok dopu-
šta, da su i prije Kostantina Kršćani
pripoznavali rimskome Biskupu neko pr-
venstvo,.... ali mu se nisu nikad svi e-
piskopi kršćanski podložili, i nije mu
nikad Istok potpuno prvenstva pripoznao
(39). Ovo sve on crpi iz svoje povje-
snice; ali prava povjesnica nješto ina-
Čije glasi. Istina je, barem svijem kr-
šćanima, poznata, da je Petar krenuo
na više mjesta iz Palestine. Poredati
ovgje mnoštvo svjedočanstva od spisa-
telja svijeh vjekova, koji kažu i do-
kazivaju, da je Petar bio vanka Pa-
lestine i u Rimu, izgledalo bi, k6 da
se nadam zapanjiti Vulićevića, kako je
ostao njekoč zapanjen Balaam pred
mnoštvom sinova Izraelskijeh. Rijeću
samo, kako i pravoslavni vjeruju, da
je Apoštolski poglavica Petar prije do-
šašća u Rim utemeljio Antiokensku
Crkvu; pak se i od prve Petrove po-
slanice može razabrati, da je prošao
proz Pontum, Galaciju, Kapadociju,
Aziju i Bitiniju. Vulićeviću su možda
sve ove pokrajine i skm Rim u njego-
voj Palestini. Njemn svjedočanstva
svega svijeta ništa ne vrijede; on pi-
šuć povjesnicu ne vjeruje nego sebi;
a pokle je povjesnica izmet njegove
mašte nije čuda, što joj je slijepo i oko,
to jest zemljopis, koji je nazvan okom
povjesnice.
* *
A da mu je na žalost povjesnica
slijepa ne jednijem nego objema očima
Vulićević posve lako dokaziva. Hoćete
li znati ko je kriv, te je prorok ne-
znabožac ? Kriv je Bini, koji mu je dušu
porazio. Ko je kriv, te je Srbija pro
pala na Kosovu? Bez dvojbe Vatikan,
koji nije nikad pripoznao prava svjet-
skih naroda (39), prava to jest da
sužnjom drže Crkvu Krstovu, koja bje
uprav najpotištenijom sužnjom u Srbiji
navlastito pod Stjepanom Dušanom do
propadnuća Carstva. Ko je, pita još
bistrije prorok, ko je u Poljacima uni-
štio Slavjansltu sovijest, ter se nikako
s gledišta narodnoga ne dadu uvjeriti,
da su im ugnjetači Rusi ljubezniva
braća, i dostojni gospodari ? Ilim za
cijelo; i ako dobro uvidiš uzroke Poljske
propasti, ne ćeš rijet, ni da je plem-
stvo zavagjeno i gjelimice lutorsko
tomu krivo, ni da je tu prste uvukla
pravoslavna Ruska svakojakijem splet-
kama, ni da jadna Poljska obješena o
kukavnom plemićskom veto, bje razdi-
jeljena od jačijeh susjeda, nego ispo-
vijedićeš, da joj je Rim, prvi i najveći
uzrok (39). Napokon, da spomenem još
jednu krupnuj kv je w«roft,' darsn ~sc
Srbi bogumila u Bosni poturtili? Nijesu
uzrok usilnici turci, ni sami bogumilci,
koji su već prije dobrijem dijelom ni-
šta manje od Turaka raskvareni bili
izopačeni, i koji su prigrlili ćitap,
da sačuvaju i umnože imanje i go-
spodstvo nad potlačenijem kršćanima,
nego je uzrok okrutnost Vatikanska i
Ugarskih kraljeva (39) — Zajsto kaže
dobro i istinito Ljudevit Vulićević, da
ko je prodao dušu, može prodali i ruke
(br. 38).
Kimsko pitanje.
Danas smo na čudu, jer neznamo kako
da počmemo naš novinarski pregled. Pred
nama leži cio snop novina, svaka bi htjela
da se protjera u list prva, ali.... Fra Pocomio
čvrstiji je na nogama, dakle, napried Fra
Pacomio! Nek nas samo naši čitaoci negle-
daju krivim okom, Fra Pacomio nit je fratar,
niti li je, što no naša rieč, fratra vidio....
on, sasviem da vam je ovejani liberalac,
nadjeo si tudje ime, da u slobodnjačkome
glasilu Corriere de.Ua Sera piše, uz dobru
plaću dakako! svoje Note Vaticane, koje
mu, da istinu rečemo, stekoše dosta glasa,
pa ga slobodnjaci češće navadjaju kao —
auktoriteta. Evo dakle božičnjeg kolača Fra
Pacomio a: „Vrieme je da se uvjerimo, da
je dandanas položaj Vatikana prama drugim
državama toliko bolji, koliko je onaj Italije
gori. Dočim sv. Stolica uzlazi, Italija silazi-.
jedna stiče glasa, druga ga gubi. I u tom
prevrnuše uloge, jer dočim Vatikan, čvrst
na nogama, traži da bude umjeren.... vlada
talijanska potisnuta k propasti, množi po-
grješke, i pušta da se vriedjaju i da se prieti
na Pizanskoj postaji hodočastnicima, vraća-
jućim se iz Rima. Prava ti je rieč: motus
in fine velociorl Al je mučno pogoditi narav
ovoj svrsi: dali će, koje na višjem mjestu,
zaustaviti kola, koja udariše nizbrdice, il će
se on isti sa novom Italijom odkoturati!!
Evala! fra Pacomio! pogodio, motus in fine
velocior! — Lakpolako! prihvaćanadri-fratar,
da svršim. Cujmo ga dakle! „Rimsko pi-
tanje iz nova se podiglo, u interesu je i ka-
toličkih i nekatoličkih država pripomoći da se
jednom rieši. Ima dosta neriešenih pitanja, ko-
jim bi se htjelo riešenja. Od potrebe je njekim
državama moralna pomoć Crkve i Rimskog
Pape; drugi na to računaju; a svakomu na-
laže razbor da bude dobrohotan i popustljiv
sa Kuriom. Nemoš da dokažeš neodvisnost
Pape poslie noći 13 srpnja, poslie neslane
Mancinieve okružnice, poslie protukatoličkih
krugova i pokreta, poslie uvrjedi hodoča-
stnicima i nepristojnog...." Dosta! dosta !
JUra Pacomio, i suviše si izpoviedio, istina
Boga hvali, al da čujemo što kaže bratac
Bersagliere, koji je jednom po smrti Pia IX
poviknuo : „komu je do obraza, nemože no
da pljune čepajuć trupinu Papstva". Ali sad
je druge glave, tempora mutantur et Bersa-
gliere cum illis! Obećaje da će se svakog
uboga dana baviti o pitanju rimsko-njema-
čko-svjetskome, koje kaže da je „najkrupniji
i najzamrsitiji 'problem, sto zapao Italiju od-
kad je Italija". Na staru godinu komentira
članak Provincial Correspondenz-e (v. ,,K.
D." br. 2 Katolici u Njem.), te mrči: ,,P.
Corr." službeno je glasilo i jedno od pouz-
danijih carske njemačke kancelarije. Pozdrav-
lja mlado ljeto i naviešta, ko što ona misli,
dobar glas, biva promjenu političko-socijalnih
ideja, po želji carske krune. Posliedak je
toj promjeni častni mir sa Crkvom; prorjek
toj promjeni Gdanski sastanak; pripomoć toj
promjeni sve to bolje prijateljstvo izmed
Njemačke i Austrije; ideja nadahnujuća po-
litiku triju carstv& jest mirna budućnost....
Izmedj triju carstva (A. R. N.) osnovalo se
KATOLI
Veritalem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi« doclrina ammisque in
Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije,).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'ređbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 8 Zadar, Četvrtak 26 Sječnja 1882. God. XIII.
.Molimo gg. predbrojtiike, koji
su se došle oglušili opetovanim
pozivima, da ne kasne dalje. „Ka-
tolička Dalmacija" tojejedini list
u pokrajini da žive samom samca-
tom predplatom. Nek promisle da-
kle naši prijatelji, u koje iznimne
neprilike dovode administraciju ne-
točnim izplaćivanjem, kad na pr.
istom nakon pd godine, godinu cielu,
a neki ter neki i nakon dvie baš i
tri godine šalju, svoju predplatu!!!
Nek je dakle najtoplije preporu-
čeno obazriet se i na uvjete pred-
brojbe, koji iz nužde zahtievaju
predplaćivanje, inače kako pod-
mirivat ogromne mjesečne tiskar-
ske, poštarske i financijalne tro-
škove? Vrieme bi dakle bilo da
se već jednom čuje i prestanemo
bit prisiljeni udarat u ove diple.
Za okorjele dužnike pak udaraju
dru ge, valjda njirarer-p+M^ uduij•
suis, jer se isto može počet i ja jesam,
dakle mislim; ni Giobertovom osnovom
I' ente crea l' esistenle, koja njekako, ne
znam kako, na sveboštvo goni. Ova su
načela, kako se zna, izmišljena, ona
uvjek ne opstojahu, nijesu vječna; al
je Vulićeviću do vječnijeh načela —
Srpstvo je uvjek bilo, jest, i uvjek će
biti, prošlo, sadašnje i buduće-, narod
je dakle srpski vječan; te je po sve
naravno i temeljito, što on piše gledajuć
samo na vječna načela srpskoga svoga
naroda (Srpski List br. 3. god. 1881).
[26}; nu kad se promisli, da pamet
SovjeČja ne shvaća predmet vjere (26),
to slijedi, da je i Kršćanstvo nje-
što nesavršena, i ako nije dosad, da
će za cijelo Vulićević svojom Filoso-
fijom razviti nauk još plemenitiji, koji
neće opočivati na slabome potstavku
vjere, nego na vječnome temelju na-
rodnoga srpskoga razbora.
* * *
Kako je dakle Vulićević u položaju,
s&m sposoban i vrstan dokučiti koliko
Ovako se je mudro od sveboštva op- je dobra u Kršćanstvu, i uzvišenijem
čuvao, a kakovo protuslovje u načelu
njegovu nije ni moguće; u mračnoj
ništavetnosti ne vidi se protuslovja —
Srpstvo js upisano na njegovoj zastavi;
u Srpstvu je sve, što se igda žugjeti
može; u Srpskome narodu Je, omladino,
crkva tvoja, u njemu je sveti Bog tvoj
{Srp. L. br. 26). Srpstvo je svjetlost i
Bog Vulićevićev; i božanska su mu
načela: svi za Srpstvo, svegj za Srpstvo,
svud za Srpstvo, SV6 ZLI Srpstvo (br.
38). Srpstvo je Alfa i Omega njegova
filosofićkoga sustava — Vulićević s ove
tvrde Arkimedesove točke potresa ad
libitum nebom i zemljom; mjerničkijem
Prorokovo kuli ome ta nje
istuuiačeiio ')•
IV.
Mudraci svijeh vjekova, ne pozna-
vajuć il ne pripoznavajuć vjeru istini-
tijem Bogom objavljenu ili lioteć nju
u čemu god popraviti, biće vigjeli do-
sta muke, biće pamet istrošili u ljutoj
beaanici, dokle iznajdoše ili izumješe
glavnu točku, početnu misao, na kojoj
poslije ko na stožeruome kamenu uz-
digoše sjajne zgragje jakoga svog u-
ma, a višekrat bujne svoje mašte. Vu-
lićeviću bijaše izlišan tolik trud; on
on tome nije vele zadro glave, on do
tu ne davno bijaše mračan bogoslovac;
kada šće sreća, kob ili srpski bog, da
se istina proz njegovu mračnost objavi.
On u mah upozna visoki svoj položaj ;
sokolovijem okom razmotri sve vjero-
zakone i sve mudroslovne sustave; o-
mjeri im zamašaj, zamijeti im mkne;
pa k6 Prvi Napoleon s' assise in mezzo
a due secoli un contro 1' allro armali.
Uvidi, da u nijednome vjerozakonu
nema i ne može biti jasna pojma o
Bogu, što je Bog nepoznat ljudima; o-
pazi, da su i same mudroslovne prai-
stine krke i oborive. On zato ne po-
čimlje ni Descartesovom stavkom, ja
mislim, dakle jesam, je pense, done je
gestavom on vjfifitfl flfeaali .
bare; različifijem središtem, različiti-
jem promjerom; i po svojoj neograni-
čenoj volji njeke dosugjuje crkvi, njeke
narodu, a najopsežnije sebi. Onjepo-
miritelj, sudac i zakonodavac; on je
i Fichte a nadmudrio, (nije šale) on
je i jedini stvoritelj. Ela! dakle slu-
šajmo njega.
* * *
svojijem umom predvigjeti, dokle bi
se moglo još u naprijed čovječanstvo
usavršiti, tako je on sžun sposoban ne-
pristrano suditi, koliko je dobra i u
pojedinijem ispovijedima, i u pojedinoj
crkvi Kršćauskoj, koja ib budućnost
Čeka, i jesu li se kod njih pokvarila
kršćanska načela ili se na bolje raz-
vila. Što vidi, to iskreno kaže. On
vidi, da ljudi ne održaše u prvašnjoj
njegovoj jednostručnosli nauk Isusov,
svoja mu neslavna mn jenja nadostaviše,
i mi zbog toga u današnjem kršćansko-
rne sustavu (dakle i u pravoslavju, ako
je to kršćanski sustav) nalazimo sve
l) Pišuć ove članke po pravilima blago-
glasja, nijesam namjeravao tijem pokazati,
da volim blagoslasju, nego korenoslovju. Ja
se uprav obično ovoga zadnjega do njekle
čvrsto držim, pa vidim, da i privrženici pr-
voga ne ćeraju, niti moga, do »krajnosti
avojijem milićem. Što sam ovijem člancima
iznimku učinio, jest za to da svegj to bolje
istaknem i ukrijepim svoje i mnogijeh dru-
gijeh najtemeljitije uvjerenje, da je sve je-
dan te isti jezik, pisao se po korenu ili po
izgovoru, da je sve hrvački i kako piše Ka-
tolička Dalmacija, i kako pišu Slovinac i
Srpski List. Razlike su prave sitnarije.
Ako je narod Srpski i crkva Srpska
jedno te isto, o čemu su s Vulićevićem
svi pravoslavni uvjereni, i o Čemu ne
dvoje nego svojevoljni slijepci; ako je
suviše i Bog u Srpskome narodu, kako
prorok nadovezuje, i kako se bez na-
tege daje izvesti iz prednje stavke;
pa ako Srpski narod ima vječna načela,
koja mu nijesu od drugamo došla, nego
su u njemu; vrijedilo bi znati, što se
dakle ima rijet o kršćanskome nauku,
kojemu barem početak nije u Srpskome
narodu, za sve da se je vrjemenom i
na isti narod protegnuo ? Je li Kršćan-
stvo stvar nebeska, je li Isukrst bo-
žanstveno biće ? — Zbilja Vulićević,
u koje spominje, da mu je na zastavi
upisana sveta riječ: Srpstvo, kaže, da
je na istoj zastavi i Hristov Krst (br.
38), riječ, kako se doseći može, do-
sta časna, za sve da ne sveta, i koja
je znak ljubavi, žrtve, pobjede. I ne
samo na ovome mjestu, nego višekrat
dobro govori o namjerama i nauku
Isukrstovu. Isus paček, po riječi Vuli-
ćevića, htje utvrditi u ljudima pojam jed-
nog Boga na nebu i bratstvo svih ljudi
na zemlji..., a jednovitijeg nauka od o-
voga jamačno nema (26) — Ali, Što
sam ja mogao vigjeti, ne nalazim, te
je na kojemu mjestu bistro rekao, da
on vjeruje u osobna Boga razlučna od
Srpstva, a još manje da je Isukrst
Bog. Osoban Bog bi poremetio njegov
mudroslovni sustav. — Isus je, ako
ćete, izvanredan čovjek, koji Čudnovato
shvati (26) njeki nank, što prorok po
sve lako shvaća i odobrava. Kršćan-
stvo je dosad najpleminitiji rod vjere
rflzjjčitp. kolo- l'ntahnilp /'mlliivnsii imarinvin
(Srp. List br. 26.) fJojam Hristov, koji
je Filosof gori spomenuo, i koji on pot-
puno shvaća et amplius, izgubi se (al
ga je po sreći Vule našao) u pletežu,
u pometnji, u smetnji teologičnog be-
zumlja (26). Pojam se dakle Hristov
ne sahrani ni u Katoličkoj ni u pra-
voslavnoj crkvi, s toga ih on ne može
hvaliti, ali ih neće ni kuditi, neće na-
padati (ko razborito živinče) ni na Rim,
ni na Carigrad, ali takođjer neće bra-
niti ni jedne Crkve ni druge (26). Obje
su teško zabasale, prepiru se o sarai-
jem izmišljotinama; i što jedna i što
druga crkva drži i vjeruje nije Isukr-
stov nauk, nego budalaština. Filosof
pobraja njeke točke, o kojijem su ove
dvije Crkve zavagjene, kako o proisho-
gjenju Duha Svetoga, o nebu, paklu i
čislilištu, o poglavici vidivu i nevidivu
Crkve. On je duboko proučio sveto
Pismo, koje cijenim, da nješto govori
o Bogoslovju; on je bogoslovac, koji je
izašao iz tjesnoća teologa i teologije;
uu on zna i tvrdi, da niti bogoslovje
niti bogoslovac sadržavaju u sebi zna-
nja (39); a ništa ne manje hoće da
zna i nadutijem dostojanstvom visoko
proglasuje, točke zbog kojih se inate
rečene dvije Crkve, da su sve njihova,
naravno izmišljena i budalasta, mnije-
nja, koja se nikako u Hristovu nauku
ne nalaze (26).
kolnikd 8.014, protestanta 1.454.000.
musulmand 900.000]""'); prvijeh to jest
ima skoro 62 po sto, drugijeh nješto
više od 26 po sto, a trećijeh 12 po
sto, ili ukupno katolika i inovjeraca
38 po sto — Pravoslavni su u očitoj
većini, oni su i ogromnom većinom
gospodujući živalj; pak je pravoslavje
zaslužno (39) bilo za Slavenstvo, a
katoličanstvo bijaše po Filosofu štetno
Slovjenskijem narodima — Rimu, Va-
tikanu nije povoljno da Slavenstvo mi-
ruje. Katoličanstvo, voila /' ennemi, rđa
Vulićević; evo i sada triš okrunjeni pop
budi kosti njekih (filosof ih ne poznaje)
mrtvih (/?) svetaca, Cirila i Metoda,
eda bi on i u grobu, i u tmastu skutu
smrti našao prilike našoj šteti (26). —
Gje je dakle naravnijega zaključka,
nego rijet, da će brzo svi Slovjeni
uskratiti svoj posluh Papi, koji ih je
zbog viere izdesetao nožem i vatrom
(39), i da će svi prigrliti narodnu
vjeru, da će svi narod svoj smatrati
svojom crkvom, i narodu se svomu kla-
njati ko svome Bogu ? Ne bi li tako
Slovjeni usčuvali i okrijepili muževnu
cjeloću, koju Rim krnji (39) ? Ne bi li
se tako ne samo prepravilo, nego i
•fMM V^JJJ, OlU
je nada i najčvršće ubjegjenje filosofa ?
— Teško mi je naći se u oprjeci s
Vulićevićem, kojega sam bio došle
naučio častiti i hvaliti, o kojemu sam
došle toliko pametnijeh nazori naveo
i gledao istumačiti u korist čovječan-
stva ; ali mi je sađara spomenuti takav
sud, koji me je izneblušio, ter sam u
velikoj sumnji pomislio, da je i on pod
kožom klerikalac. Evo što je. Vulićeviću
je očevidno da će s vremenom sve one
razne vjeroizpovijedi, gori pobrojene,
iščeznuti, i u Slavenstvu da će ostati
samo pravoslavna i katolička crkva (26).
A zašto ? jer je u ovima viša pritega
nego u drugima. Klerikalci su, i ja š
njima, uvjereni, da će i pravoslavja
ne stati, ko što je ne stalo i drugijeh
raskola, da će se jednoć svi kršćani
ujediniti, i da će se svaki dan bolje
vidjeti obistinjene na svijetu Isukrstove
riječi: jedan pastir i jedno stado. Al da
takva šta i na pS glasa izreče Vuli-
ćević, ni ja ni drugi štioci nijesmo se
nadali. Ovaj saltus, ovaj skok jest div-
niji nego onaj Anibala preko visoki-
jeh Pireneja.
* *
Što će se dakle vrjemenom dogoditi
od Crkava Katoličke i Pravoslavne ?
Hoće li ih se Srbi i Slovjeni u opće
otresii, pa se čisto prihvatiti fdosofova
nauka? —• Ovgje iznenada Vulićević
čudno ševrlja: povjesnica mu filosofiju
muti, ter trtoši njekakav sud, koji ne
dolikuje ozbiljnu čovjeku kć) što je on,
i koji je vrijedan svu caklenu zgragju
njegovu u zrak rasprsnuti — On znade
i brojiti lijepo preko stotine,- pa je i
nabrojio 85.777 000 Slovjena; pra-
voslavnijeh je 52.946.000, Katolika
22.463.000, inovjeraca 10.368,000 (ras-
Nu ako je Filosof vratoloman i vi-
lenit po gorama, opet mu se pojavlja
blaga ćud netom na ravnicu padne;
ter ga se usugjujem, ko ystara prija-
telja, pouzdano upitati: Sto se dakle
]) Vrli Prof. Franki u preizvrsnome svome
gjelu Dnie poslanice dvaju pravoslavnih E-
piskopa, tiskanome lanjske godine u Zadru,
vadi (str. 160) iz časopisa Moskovski Tele-
graf iste godine, da ima u Ruskoj 14 mili-
juna samo raskolnika zvanijeh Bjeguni, koji
uče : ito antikrist davno carstvujet v russkoj
zemlje, v licje praviteljstua. A bezdvojbeno
je da bi se i katolika vise našlo, kad bi
im dopušteno bilo zvati se što su, i kad ih
vladini ljudi ne bi silom upisivali za ono što
nijesu, kao što su upisani u sljedbenike
ruske državne crkve mnogi katolici u Holm-
skoj Biskupiji. Mnogo je dakle sumnje, je
li sada u Slavenstvu većina tako zvanijeh pra-
voslavnika.
Veritatem facientes in charitate, >
crescamus in illo per omnia, qui j
est caput Christus. s
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelmk i u Četvrtak
f
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dics alacriler opcram Ves|tam impensuros in tucnđa salutari Ecclesi® đoclrina animisque in
Religionis amore el in vera; fidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamilo:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — l'o ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbijo list
smatra se predbrojnikom i za nastajnću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo. Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na i strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se! no vraćaju.
Br. 10 Zadar, Četvrtak 2 Veljače 1882. God. XIII.
Obzirom na sutrašnji (2 veljače)
•1 ist je bio zatvoren danas
(1 veljače).
Dnevna pitanja.
Kud se god okreneš, koju god novinu
prolistaš, svaka udara u iste diple, zadruga
boluje, valja ju obnoviti, pa eto ti pune
vreće svakojakih propisa. Mi srno uvjek na
jednu upirali: podajte narodima onaj križ
sa kojeg je prvom prosjalo sunce pravog
bratstva, slobode, jednakosti., jer inače ni-
šta vam neće pomoći. Današnji nadri-slobod-
njaci, koji uvjek bulazne o nekoj slobodi, i
misle da je sloboda u bezvjerju (a takovih
ima na žalost i kod nas), bit će porugljivo
prijali-naše rieči, ali dnevni sgodjaji svje-
doče da je samo u krstu spas novoviekoj
zadrugi. Evo što piše isti Nord: Čovječan-
stvo putujuć stazom uljudnosti, nabasalo je
na razpuće: nove mu se staze otvaraju, sta-
rim nemožcš napried, niti je već smisla u
formulam, kojim se dosad ravnalo. Nema
više vjere u diplomatičku vještinu, pa ni u
istu vojničku snagu, sasviem da plaši. Iz-
kustvo uči da nije više računati na sveobći
glas, i da najpobjedonosniji rat oslabi i po-
bjeđitelja i pobjednika, jer obodvojieu tišti
mora oboružanog mira. Problemi koji se
dandanas prikazuju državniku nisu politički,
već gospodarstveni i družtveni. Iz nižih slo-
jeva zadruge iznikoše novi življi, da nado-
mjeste stare, koji propadaju. Za Cesarovih
doba reče neki Kimljanin: „ne sanupite suz-
nje u lornmu, da se neizbroje." Dobro ! suž
nji današnjeg vremena, masa se izbrojila:
znaju da broje, a da je u broju sila. Bro-
jem se i silom služe ko nerazborita djeca,
kojoj utiskaš u ruku pušku; a uljudjena za-
druga u pogibelji je da potone uslied ove
poplave. Crkva, temelj kršćanskoj zadrugi,
progonjena je i njezina vlast nepoznata. Dr-
žava se proglasila bezbožnom, učiona ju
sliedi i pripravlja naraštaj slobodnih misli-
telja. II ovoj smjesi porodiše se nove sile:;
ćifutstvo, koje se na jednom probudilo _ kći
jaka sila, razpolaže najstrahovitijim oružjem
novovjeke politike, bankom i novinstvom,
i traži iz petnih žila da uništi kršćansku
zadrugu, da ju zamjeni ćifutskom. I socija-
lizam sa svoje strane traži da sve razori,
pripuštajuć dojdućim naraštajima da na o-
vom uzdrmanom i opustošenom zemljištu
podignu štogod nova. Koja je dužnost vlada,
pita Nord, prama ovome? Nisu li dužne da
sbace sva politička natjecanja, i da se združe,
da tim načinom odaleče pogibelj, koja doje-
dnoj prieti ? Politici je promieniti stazu, i,
PODLISTAK-
A Sua Maestk 1' Imperatore
d' Austria
FRANCESCO GIUSEPPE I.
Ode.
Pera chi stolto infrangere
Osa il civil contratto;
Chi si solleva a vindice
Di necessario fatto,
E nato nella polvere
Vuol giudicare i re.
II Dio, ch' umilia e suscita,
Che sovr' i mondi impera,
Ti die su tanti popoli
Una corona altera,
Con cenno imperscrutabile
Signore a lor ti
Del turbo demagogico
Spreaza I' audacia impnra:
Di retori famelici
Deh! non aver paura:
hvala Bogu, ima još ljudi, kojito razumij u.
Nije bez neke, da starac Guljelmo, pri koncu
svog slavnog života, na domaku vječnosti,
drži ko posHednju svoju dužnost uzpostaviti
kršćanski značaj državi: kršćanski, biva, da
mu je temeljem zanajprije milosrdje prama
Siromašnoj ruci; i tu miso ostavlja oporu-
kom svom nasljedniku. Nije bez neke, što
njemački kancelir, nadkriljujuć stranke, traži
da pomiri crkvu i državu, dvie ćudoredne
moči, koje jedine, u zajednici, mogu se o-
prieti razpadu zadruge.
U zastupničkoj kući carevinskog
vieća trojica zastupnika priupitaše
vladu glede sazivanja pričuva. Ministar
odgovori da će se sazvati kako zakon
odredjuje, biva pa dobi pričuva, i da
će se vlada pobrinuti da se oživo-
tvori zakon o pomaganju obitelji, koje
bi usljed sazova pričuva bile u po-
trebi. Glede službenih izvještaja ob
ustanku, da je [data naredba nek se
odmah jave bojevi i imena poginulih
ili ranjenih, te da će vlada kako joj
stignu brzojavna izvješća, objelodanji-
vati jih.
zastuoni^tv Fos«5^znl^itaouiie Slovenski vladu o stanju SKO
škoj, gdje ima do 120,000 slovenaca u je-
dno 130 župa bez ijedne slovenske škole.
U već javljenom linancijalnotn krachu pa
rižkih bankiera bilo je štete, kako računaju,
za 5 miljarda franaka!
Rimsko pitanje.
Bit će se dalo na žao kojemu čitaocu,
da smo od jedne pretrgli pregled o „rim-
skom pitanju". Razumijmo se! Obećajmo
da ćemo po mogućnosti češće, pa i održa-
smo besjedu, dok nam vile ne došle k očima,
pa nam bilo za nevolju pretrgnuti, jer pro-
stor uzak, a rukopisa i preko ušiju. Neka,
bolje da pretiče, neg da ne dotiče. Sad
hajdmo na posao!
išTažu da je u nekoj noti, koju je talijan-
L' offa, di cui son' avidi,
Lambiscano al tuo pie;
Ma non scordare il titolo
Del tuo poter sovrano:
Pensa che su Te stendesi
Una celeste mano;
Ch' essa tremendo un compito
Commise alla tua fč.
Vertiginoso, splendido,
D' affascinanti tempre,
II" tuo potere, o principe,
E servitu pur sempre
Verso a colui, ch' a reggere
Ti pose sotto a sfe.
Fatti, per lui, degli umili
E degli oppressi scudo;
Non dispregiare il gemito
Dell' innocente ignudo,
E la giustizia un vindice
Ritrovij sempre in Te. —
Sublime sogno, eroico
Or sogna la tua gente,
Quasi una forza mistica
La tragge ali' Oriente;
ski popeeitelj za izvanjske posle St. Mancini
dne 20 pro|. poslao talijanskome poslaniku
u'Berlinu, grofu de Launay, izjavio da kad
ti papa Lav XIII odlučio ostaviti Rim, da
se^ u tudjinu zakloni, kod koje inostrane
vlasti, da bi samo otim izpovjedio da glava
kajoličke crkve može živjeti u tudjini, bez
svjptovne vlasti. Ta izpovied stvar je sasviem
nora i nije ju mogao izmisliti no onaj ple-
tipravda, što ravna talijanskom diplomacijom.
Mnogi su pape dosad morali iz Rima, da
drijgdje traže zakloništa, al jim nikad ni
najkraj pameti nije bilo da tim očituju, da
jim svjetovna vlast nije od potrebe za slo-
bodu i neodvisnost; pa ni istim neprijatelj im
nedade povoda odlazak papin da izmisle
slićjnih bedastoća. Koliko je kraljevi osta-
vilo svoju državu? Zar nije i Manujlo I.
izašao iz Piemonta? Pa zar je tim izpovje-
dio da mu Piemont nije od potrebe i da
ga ostavlja Francuzima ?
Kad bi se Papa zaklonio kod koje ino
stnne vlasti, nebi tamo tražio stalnu i trajnu
stolicu, već bi izabrao manje zlo, jer bi mu
bolje bilo živjeti kod prijatelja, no uz pro-
gonitelja. Ni tamo Papa nebi bio sasviem
slobodan i neodvisan; ali uvjek slobodniji i
necdvisniji no što je dandanas u Rimu. U
Rimuje sub hostili dominatione; vani istina
da nebi bio kod svoje kuće, al bi bi bio uz
prijatelje i sinove. Takvih nerazboritih umo-
vanja, ko što su ona popečitelja Mancinia,
ipalo ih je. Bježeć iz Rima Papa bi sasviem
protivno izpovjedio, od onoga što drži Man-
cini, te ne samo katolički sviet, dali i ista
slobodan ni neodvisan. Ta i g. 1849 kad se
Pio IZ sklonio kod napuljskog kralja, isti
Gioberti prozva ono sužanjstvo: cattivitči
gaetina.
Viesti o ustanku.
Po najnovijim viestima, koje nam stižu iz
Hercegovine, ustanak se posliednih dana ne-
što više razširio, te kad bi bili istiniti gla-
sovi koji se pronose, dosad bi ustaša po
raznim brvima bilo kakvih pet hiljada glava,
oboružanih i dobrim i lošim puškama, pa i
sjekiram i kocima. Da nisu sami urodjenici
Hercegovci, već da ima i tudjinske primjese,
to tvrde u jedan glas sve bečke novine, a
i tršćanski Cittadino pripovieda o četama,
koje udjoše u Hercegovinu, a i po uredbi
ustaša može se sumnjiti na izvanjsku, ako
i ne službenu, a to privatnu pomoć. Sve u-
staške čete diele se rek' bi na dvoje. Jedni
Quasi da sacro oracolo
Avvalorata spe.
Ch' a benedir si tornino
La profanati i tempi,
E voto dei tuoi popoli:
Tu, padre lor, 1' adempi,
Fa tuo quel voto — scioglilo
Dentr' a Bisanzio o re. —
Santa Sofia! tue cupole
Vedran piu liete il Sole,
Quel di che d' Asburg 1' aquila
Sopra lor fia che vole,
Ed accorra Bisanzio
L' imperatore e re.
Cattaro 23-1-82.
Nicolb Gradi.
Dvie sluge.
Iz moje bilježnice — pripovieda S. Dragoni
(Konac, v. br. 9).
XVII.
Marko i Milka liepo skladovali i gledali
stare kao oči u glavi. Marko se u dobru
nije pokočio, nego je ostao kakav je u pr-
zaposjednuli brda Sto se uzdižu uz crno-
gorsku granicu, izmed Trebinja, Gaokog i
Bileka, da jim bude Crnagora zapleće ti
slučaju poraza i da jim pojedini Crnogorci
pojačaju redove. Drugi uskokli u planine što
se dižu izmed Sarajeva i Mostara, da pre-
kinu svaku svezu izmed ovih dvaju gradova
jer put što vodi iz Sarajeva preko Konjica
u Mostar, nije svagdje popravljen, te je na
mjesta uzak i opasan za putnike. Ovi drugi
se protegli do u Zagorje i traže da se u-
čvrste po brdima na jugu Sarajevu, da tim
obvladaju cestom, koja preko Gorazde vodi
u N. Pazar, te tim prekinu svaku svezu
glavnog zapovjedničtva u Sarajevu sa voj-
skom u Podlimju. Hoće li poći za rukom
ustašam njihove nakane ? Uhvamo sa da
neće. Po izjavama vlade u poslanstvim rek'
bi da se u Beču misli satrti odmah u klici
svaki odpor, a da se onemogući svaki dalj-
ni ustanak, misli se učvrstiti neke točke.
Bože daj 1 bolje je i koji milijun više po-
trošiti, ali da svaka bude na vrieme. Za
svaki novčić koji se danas uštedi, moglo
bi se sutra potrošiti forintaču.
— Brzojavljaju iz Metkovića da je preki-
nuta svaka sveza sa Mostarom, te da tr-
govci opozvaže tužbu, kojom se tužili na
zabranu prolaza trgovačke robe, jer da i
tako pogibeljno slati robu.
— Iz Kotora javljaju, da sasviem da b.
Jovanović nije u najboljem zdravlju, ipak
da misli poć u Hercegovinu.
— Glas Crnogorca izjavljuje, što je
Niko Matanović, pobočnik crnog, kneza, re-
kaO^sfoVD^floriisniku. da ie rekao kn r>ri-
— Pišu nam iz Kotora dne 28 sječnja:
Na 26 tek. obnoć ustaše su napali na kuću
glavara u Prievoru na Sutorini. Bilo ih je
do 400: ukradoše 5 volova, 3 krave, 2 ko-
nja i 50 napoleuna u novcu: porazbiše sve
po kući i odnesoše svu prteninu, proliše
bačve vina i sve sudove ulja i izmlatiše
glavara i ženu mu. Zašto sve to? jer je o-
vaj glavar (pošten čovjek, pomorac) prija-
telj Austriji !
— Iz Kotora brzojavljuju 27 pros : kod
prolazka Llojdovog parabroda kroz zaliev
kotorski, ustaše razviše srpsku zastavu, al
ne učiniše ništa parabrodu, sasviem da bi
mu mogli nanieti zla sa brda nad Perastom.
— Nova Presa pišuć o ustanku ponovno
tvrdi da je ustanak vodjen vještim oficirima
i da je bio već odavna pripravljen i ure-
djen.
— U zadnjem sukobu na Koritu, u kojem
su i Krivošijani sa nekoliko uskoka crno-
gorskih sudjelovali, osim što su mnogo mr-
tvih i ranjenih imali, nekoliko jih, kako pi-
vač bio: čovjekom. Uz radnju i štednju
nadovezala se u njihovoj kući pobožnost,
ljubav i sloga, ko što i dolikuje dobrim
i kršćanskim obiteljim. — Zvonimira i Zorku
slali u učionu, jer su znali da je čovjek
brez nauka, ko drvo odsječeno. — Toliko
put bi ih, pače svakidan, ponukovali da im
čitaju i ponove što su u učioni čuli. — Tko
je tad pram djedu i babi? Po kadkad bi
Milka odvalila kakvu smiešnu, da bi se svi
nadušili smijati. Tako će ti jednom: „Da
nu čujte, što se je pritrefilo njekako u oči
sv. Tri Kralja priji Jeli. Rekne joj muž:
Ove je godine sedam nedjelja mesojednih,
imademo sedam koza, svake ćemo nedjelje
sredit po jednu, a u korizmu ćemo graha i
zelja, i što Bog da, po uzkrsu pak mlieka,
sira i masla!"
„Odkle ti sve to, povrne mu Jela, kad
koze pobijemo!"
To je bilo po malomu Božicu, rekne
Marko, ali da čujete što se je njemu ono-
madne dogodilo. „Petre, Petre", zove ga
njeko. „Dobra večer!" „Dao ti Bog dobro!"
„Sutra, kada podješ orati uzmi sobom le-
meš!" „A gdje mi je onaj sa njive?" Od-
e rittovare neir autoritk suprema đel
successore di S. Pietro la forza đi
rigenerarsi a novella vita di spirito,
come lo trovarono fino al secolo XI i
suoi padri per difendersi contro gli
scismi e le eresie e per progredire
nell' eroismo delle virtii cristriane, che
popolb 1' Oriente di un numero stermi-
nato di santi.
Non b chi non veda la estensione
đel disegno del Sommo Gerarca. La
cbiesa greca b la piti importante di
tutte le chiese di rito orientale. Mentre
le altre chiese orientali non si esten-
đono che su nazioni particolari, la
chiesa greca, oltre di abbracciare la
nazione greca dell' Ellade e della Tur-
chia, estende la sua influenza sul mag-
gior numero dei popoli slavi, e sui ru-
meni. Sono quasi novanta milioni đi
popoli di rito greco, che sono sventu-
ratamente staccati dal centro dell' uuitk
cattolica! Inoltre la chiesa greca, che
comprenđe i quattro patriarcati orien-
tali di Coslantinopoli, di Alessanđria,
di Antiochia e di Gerusalemme, ha
un' importanza storica per 1' autorith,
pontificia, esercitata aino al secolo XI
sulle chiese d' Oriente. Finalmente la
chiesa greca e importantissima, perchfc
mantiene liturgia ed istitnzioni đel tutto
conformi al domma e allo spirito della
chiesa cattolica; talmente che tutto cio
che đi buono si conserva nella chiesa
greca đisunita, non b frutto dello sci-
sma, ma di quell' unione cattolica che
una volta la legava e la reudeva figlia
della chiesa romana.
Ora istituendo il Sommo Leone rnis-
sioni di rito greco, che viene a fare?
Viene a servirsi degli elementi cattolici
esistenti tuttora nella chiesa greca, e
che sono un vivo monumento;đelIe ve-
ritk cattoliche. L' ordine gerarchico,
conservato in quella chiesa, esige un
capo, che per istituzione divina abbia
autorit& suprema sopra tutte le chiese;
i libri liturgici della chiesa greca con-
fermano tutti i dommi della chiesa
cattolica, non escluso quello§>3eir au-
toritii pontificia.
Quindi Leone XIII coll istituzione
della missione cattolica di rito greco,
viene a đire alla chiesa greca: io ti
voglio cattolica, e non latina; conserva
pure i sacri riti e le sacre istituzioni,
che hai rieevuto dalla veneranda auti-
chitk; ma, đeli! ritorna đel tutto a
questa veneranda antichitk, quale te
1' addimostrano i tuoi padri, i tuoi santi,
i tuoi riti, le tue istituzioni, ricevute
da padri, che furono cattolici; e tu ti
trdverai nell' unione colla cattedra di
Pietro.
In tale maniera Leoue XIII viene
a togliere allo scisma 1' unica anua di
cui si vale per impedire il ritorno dei
popoli d'Oriente al cattolicismo, cioe
che il Papato ali' elemento orientale
voglia sostituire 1' elemento oceidcntale,
il latinismo all'ellenismo. Questa idea,
che parrebbe sciocca a prima vista, e
radicatissima nei popoli orientali, e
sopra tutto nei Greci, i quali oggi
tendono a creare il Panellenismo. Per
essi il rito e le istituzioni ecclesiasti-
clie sono la bandiera della loro vita
nazionale. Attentare al rito e alle isti-
tuzioni ecclesiastiche, e attentare alla
loro vita nazionale. Ora quest' arma b
loro tolta da Leone XIII coll'istitu-
zione di missioni cattoliche di rito
greco. I Greci si possono persuadere,
che il Papato non attenta alla loro vita
nazionale: il Papato vuole i greci cat-
tolici e non latini. Volendoli cattolici,
rispctta il loro umor proprio nazionale,
perche lo spirito nazionale nulla ha
di ripuguante, quando e inteso cristia-
namente, collo spirito della chiesa cat-
tolica; anzi la variet& dei riti e delle
nazionalitit e un pregio della sola
chiesa cattolica, perche essa sola sa
mantenere 1' anitil nella varieta.
Josip,
po milosti božjoj i svete apostolske stolice
Nadbiskup Vrhbosanski,
crkvi božjoj u Sarajevu i svim vjernicom,
koji su u svoj nadbiskupiji vrhbosanskojbla.
godat i mir od Boga Otca našega i G<sp0-
dina Isusa Krista.
(v. broj 15)
20. Današnji viek ide jedino za užifcom
ovoga svieta, jer negoji više nade. Tak je.
Kada se čovjek nevjerom odvrne od J)g3)
svoga cilja i svoje nade, onda srce njg0-
vo, jer bez Boga najvećega dobra przno
postaje; ono hoće da se napuni, zasitile-
menitimi dobri, ono posiže za putenimina-
sladami, ono hvalu i slavu traži od svjta,
ono na svaki način ide i jagmi se zada-
gom ovoga svieta, ono se rastapa u Ia.| i
strasti. Odmetnuvši se od Boga najveiga
dobra, ooo nema u nebu šta tražiti, ujnu
je nebo ovaj sviet, njemu je raj vlajti
užitak, a sve drugo mu je samo sredsiV,
koje ima jedino njemu složiti. 0 kako >
pusto, kako li prazno srce čovječje bez viš
nade ! Koli sretno je ono i presretno u src
Isusovu, koje na križu trpi. U tom sra
trujem okruženu spoznajemo mi, da je Bq;
za nas na križu trpio, jer smo mi rod Ijut
ski okužen griehoro, komu je raj zatvore
komu je odkupljenje nuždno, komu je p-
kora nuždua, ako hoće, da mu se vra
nebeska i opet otvore. Zahman si utvara
da će doći neznam kako sretna vremena;
i za najsretnijih vremena valja ona osui
božja: Prokleta zemlja u djelu tvom: s m
komi ćeš od nje jesti sve dane života svog
Trnje i korov će ti radjati, ... Sa znoje
lica svojega jest ćeš kruh, dokle se nevral
u zemlju, od koje si uzet (1 Mojz. 3, 17 --2C
Tko je ikada bio tako mudar, tako bogi
tako slavan kao Salomon? Što god željal
oči njegove, ne branjaše im niti ukraćiva
srcu svojemu kakoga veselja, nego mu
sr«e veseljaše sa svakoga truda (Prop.
Isus: Po tom će svi s <oznati, da ste moji
učenici, ako imate ljubav medju sobom (Iv»
13, 35). Pa tko da uabroji, što je sve crkva
katolička tečajem toliko stoljeća učinila da
doskoči raznim nevoljam roda ljudskoga da
mu pomogne laglje snositi muke i tjeskobe
koje ga tište! 0 sveta vjero križa, vjero
svetoga utauja, vjero goruće ljubavi! Kada
će, ah kada će sviet, bezvjerni taj sviet
spoznati, da jedino li sve tajne ovoga svieta
odkrivaš? ah kada će taj sviet, koji misli,
da na ružah hodi, dok se uživanjem vre-
menitih dobara zaslepljuje, kada će uvidjeti,
da je za nješto uzvišenijega stvoren, da ga
iza groba uzvišeniji, vječni život čeka, i u
taj život, u tu domovinu da jedino ti vjero
trnjem okrunjena prstom pokazuješ? ah ka-
da će se taj hladni, taj sviet ledeni, taj
sviet bez srca ogrijati na gorućoj ljubavi
božanskoga srca, kada če se osviestiti te
uvidjeti, da i glede blagostanja vremenitoga
ona uviek vriedi, kako valja glede dobara
duševnih: Temelja drugoga nitko nemože
postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji
je Isus Krist (1 Kor. 3, 11); jer nema u
nijednom drugom spasenja (Djel. ap. 4, 12).
22. Nije zahman srce Isusovo otvoreno.
Zato je ono otvoreno, da nam unutra bude
prost ulaz. Isus, naš Gospodin, pakazajuć
na srce svoje svim dovikuje: Dodjite u
srce moje svi, koji ste nevoljni i oterećeni,
i ja ću vas okriepiti. Dodjito vi sirote i od
svieta zapušteni, i ja ću vas utješiti. Dodjite
vi, koje dvojbe i varav sviet umara i za
mirom uzdišete, i ja ću vam pravi mir dati
Dodjite vi, koji tugujete, i plačete, i ja ću
vam suze otrti. Dodjite koji ste u napasti,
i ja ću vas ojačiti. Dodjite vi grešnici, i ja
ću vas izliečiti. Dodjite vi pravednici, i ja
ću vam uztrajnost dati i do veće vas još
svetosti dovesti.
23. Tomu milomu pozivu nemojmo se
oglušiti. Jer će doći vrieuie, kada će srce
Isusovo, koje od ljubavi naprain nam sad
gori, biti prinuždeno, od nas se odvratiti;
doći će vrieme, vrieme smrti, kada će
od nas za svoju ljubav račuu tražiti;
doci će vrieme kada će to sve, Ijubeće to
10), pa ipak nije s toga bio sretan ni zj koje 'jubavju plamti, srce, koje je sve
dovoljan, jer jesam zavapio: Kad poglede da ' uas plamom svoje goruće ljubavi
na sva djela svoja, što uradiše ruke moju, Qžeže, kada će to srce one, koji su i uz tu
na trud, kojim sam se znojio, opazili da • goruću ljubav ostali kao kamen hladni i od
u svem taština i muka duhu, i da niš, to8a 8(( srca odvrnuli; za uviek morati od
neztraje pod suncem (Prop. 2, 11). Ni z sebe odbiti kao nevriedne svoje ljubavi. Ali
maljska dakle dobra nemogu zasititi sr<to 8rce> neizmjernim plamom ljubavi plamteće,
—— : — J L odvrnut će se od njih za uviek, za uvjek će ih
svojim proklestvom udariti. Ona usta, koja
su uviek puna ljubavi i na milosrdje otvorena
.. spremna uviek na to, da dobrotu srca greš-otvorio; izmirujemo se tim, što znamo, ka',nikom Ijubezno izliju, nazvat će ffrešnike nas sveti Pavao uči: da muke sadnšniiitTukletlml 1 reci ce im: vuiaz,n« IRTI IUCUC
ko junali, po običaju, u „otvorenim do-
pisima" puca na ljude oko K. Dalm.,
šaljuć jitu iz svog uljudnog bira titule
djece i ludjaka (v. ,,N. L." br. 15, 22
velj.) Sasviem da smo obiknuli tom Ju-
rjevom puškaranju, ipak nam se činilo
začudnim što se napisalo: pustite da se
djeca igraju, jer buduć da u našem
članku nije bilo govora o drugom no o
D.ru Klaiću i njegovom govoru, kogod je
mogo pomisliti da smo se htjeli šalit, što
nedao Bog, u ozbiljnoj stvari. Ipak, do-
puštamo ako se nismo pokazali djeca,
pokazali smo barem da srao naivni ko
djeca, jer, nepazeć na onu Oracijevu:
quid valeant humeri, pomislismo na mo-
gućnost da neke glave tupe naoštrimo:
dočim „N. L." dokazuje da bi to bilo
nešto vrhunaravna. Tješi nas sasviem
tim mis6 da u Dalmaciji ima još ljudi, koji
će prijati naše bistrenje, a za ljude Na-
rodno;/ Lista ostaje: Curaviinus Uaby....
* *
našega, ono i uz najobilnija dobra ovoj
svieta ostaje pusto bez više nade. S muka
ovoga svieta izmirnjemo se samo tim, š
znamo, da je Bog za nas trpio i nebo nt
vremena nisu ništa preuia budućoj sli
koja će nam se javiti (Rimlj. 8, 18); iz
rujemo se tim, što znamo, da će obli
ovoga svieta proći (1 Kor. 7, 31); izmii
jemo se tim, što znamo, da je blago naš
nadi ne na zemlji, već na nebu: Traži
veli apostol (Kološ. 3, 1. 2) ono što je go
gdje Krist sjedi s desne strane Boga. Mish
ob onom što je goret a ne što je na zeml
21. Današnji viek je bez srca. Tko se
jed noć od Boga odvratio, tko na nebu neo
ništa očekivati, komu je samo zemlja n
komu je uživanje na ovom svietu zadr
cilj, onaj drži, da ni drugi ljudi nema
drugoga cilja. Al komu je uživanje na ovo
svietu zadnji cilj, sasvim je naravno, c
takav druge ljude samo u toliko štuje,
koliko su mu od koristi, a kad mu prestan
biti od koristi, onda ih od sebe odbacuje,
za ujih nemari više, uego zadruge životinji
Takav čovjek sve druge drži za svoje pro
tivnike, koji god mn na put staju, da ne
može živiti po volji. Takovu čovjeku nije
do nikakovc vlasti, do ničega stalo; samo
je ooo nješto, što njegovim strastim uga-
dja; sve drugo je za njega ništa. Zato u
njega nema srca za nevolju ljudsku, za
sirote; zato u njega nema srca za to, da
svim vlastim pomogne, kako bi svim Ijudem
dobro bilo, koliko je to u ovoj suznoj do-
lini moguće. Odatle toliki jaz i/.medju bo
gataša i siromaha; odatle ona velika razlika
izmedju sretnih i nesretnih ljudi; odatle
u oganj vječni! Prokletstvo iz takovih usta,
prokletstvo iz tako Ijubećega srca jao! Koli
si griehu podan, koli zločest moraš ti biti,
kada tolika ljubav na tebi ništa nenalazi,
što da ljubi, kada toliko milosrdje ničemu
na tebi nemože da se smiluje! Kada pače
tolika ljubav tebe kano svoga okorjela pro-
tivnika mora od sebe odbiti, mora kao od-
metnika od Boga iz svoga kraljevstva iztje-
rati i u oganj vječni baciti. Jao!
24. Nu ne tako, nego svaki nas neka se
Isusovu pozivu odazove. Gle, evo i ja se
predragi spasitelju moj, tvojemu milomu po-
zivu odazivam, te sebi i cieloj nadbiskupiji,
koju si mi nevnednom milostivo povjerio,
trostruk stan u tebi uzimam; ja sebe 1 sve
ovce tvoje, koje si mi povjerio, stavljam u
otvorene rane nogu tvojih, da promatrajući
stope tvoje put spoznamo, koji u život vječni
vodi; sebe i ovce tvoje, koje si mi povjerio,
stavljam u otvorene rane ruku tvojih, da
uviek pred očima imajući djela ruku tvojih
djela za nas učinjena kroz cieli svoj život
močilo na križu, i sami počmemo djela
;cbi ugodna čioiti, i od njih se nedamo ni
smrću razstaviti; sebe, predragi Isuse moj,
tvoje dragocjenom krvlju tvojom odkupljene
i meni od Tebe milostivo povjereue ovco
itavljam n otvoreno tvoje ljubavju goruće
irce, da tu promatrajući neizmjernu ljubav
voju, od koje si za nas čovjekom postao i
Da drvetu križa za sve nas umro, od ljubavi
sami napram tebi uzplamtimo, te nas ni
Narodni List zove nas Indjacima i
djecom; a za što ? Jer smo rekli da je
Klaić donekle govorio po svom uvjere-
uju, al da lo nije uvjerenje hrvatskog
pučanstva Dalmacije. Pa zar to nije i-
stina ? N. List na čelu si udario: jedino
narodno neodvisno glasilo... Melnimo da
je i da on daje oduška misli birača
Kla ic'a, Montia i drugih; pa ćemo tad
zapitali N. List.: kako je mogo dr. Klaić
uztvrditi da lemeljem ustanku služi po-
litičku ideja, dočim si ti tvrdio da ruje
druga dalja ruka? Kako je mogao Klaić
prispodabljati ustaše sa Veljkom i sa
drugim boriocima za srbsku neodvisnost,
dočim si jih ti zvao „razbojničke čete?"
Kako je Klaić mogo posumnjati da se
mogu izleć zapletaji ako se braća nadju
prama braći, dočim si ti u uvodnim član-
cima tvrdio da će naši vojnici vjerno
izpuniti svoju dužnost? Ovako bismo
mogli i na dalje pitati N. List. Ili je
Klaić govorio iz duše naroda, a tad, li
N. L., nisi narodno glasilo, jer dr. Klaić
svojim govorom pobio svu tvoju dosa-
svŠftiff ubjeren}ii, ''lia[io"']o' "Ivrdila hat.
Dalm., a tad U varaš narod zovuć dr-
žavničkim (!?) Klaićev govor.
* * *
tolika mržnja, tolika neprijateljstva;. o-8mrt> život, ni angjeli, ni poglavarstva,
datle medju ljudi tako malo bratske^ Ijo- P si,e> ni štrt jesa,la ni što će biti, ni moć,
ba vi i sloge. Ta tako ohladojela ljubav k
bližnjemu gdje će se opet uzpiriti, gdje li
uzplamtiti ? gdje drogdje nego u gorućem
srcu Isusovu. To je srce za sve trpilo. Svi
su dakle ljndi krvlju Isusovom odkupljeni,
svi su baštinici kraljevstva nebeskoga. To
srce nije se na svoju korist, nego se je za
sve nas žrtvovalo. Prava dakle ljobav netraži
sebe, nego ona se žrtvoje i daje za droge
da drugim bude dobro. To srce prikazuje
se samo za nagradu za sve, što god mi do-
bra svojemu bližnjemu učinimo: ŠtouSiniste
ii visina, ni dubina, ni drugo kakovo stvo-
eoje neuzmogne razdvojiti od ljubavi božje,
oja je u Tebi Isuse Kriste naš Gospodine,
imen
Ovaj pastirski list neka se vjernikom
ročita prve nedjelje iza kako se primi.
U SARAJEVU, dne 15. siečnja 1882.
f Josip, nadbiskup.
jednomu od ove moje najmanje braće, meni
učiniste ^ (Mat. 25, 40). Ta ljubav srca Isu-
sova koju promjenu o svietu neučini? Ova
ljude raznih naroda jezika i običaja u jedan
narod sabra; ona od njih svih jedan narod
same braće sastavi, koji su svi imali kao
jedno srce i jednu dušu, tako te isti pogani
vidivši to uzkliknoše: Gle, kako se kršćani
medjusobno ljobe! Da ljobav je uprav zna-
men, po kojem se poznaje, tko je učenik
Kristov. Na zadnjoj bo večeri reče sam
Čuduih ljudi.
Kad smo nazad dva broja potražili da
razbistrimo govor dr. Klaića u odaslan-
jtvima, Narodnomu Listu dalo se na žao
5lo smo, ako i najumjerenije i najulju-
jnije, nešlo predbacili prvaku narodne
stranke. Ali „urednik do njegove volje"
pošto nije mogao da pobije naše rieči,
Srećni li su birači dalmatinski! Za
pretresenim „državničkim" govorom, eto
li i sjajnog (v. ,,N. L." br. 15) govora
dr. Lovre Montia. 1 on, ko i Klaić, go-
vori u ime hrvatskog naroda u Dalma-
ciji. Monti je sam sebi tajna, reče jed-
nom Pavlinovic. Dali je to mnenje isti-
nito neznatno, znamo saino da ovog puta
Monti je odkrio svoje misli i težnje, i do-
kazao da je ni pjerka ni kanjac. Govo-
reć proti uvedetiju iznimnih sudišta u
Dalmaciji, Monti čislo i bistro reče:
sa onim upravnim sustavom loli nepri-
jazniin srbskome pučanstvu zemlje (Bosne
i Hercegovine). Monti dakle u ime svoje,
u ime svojih drugova, u ime narodne
stranke jasno i glasno pred zastupnicima
ciele Cislitave kaže: Bosna je svbska
zemlja !! — Narodni List ipak zove lakav
govor „sjajnim" govorom, i donaša ga na
ćelu lista, primećuć mu saino opazku da
je vlada neprijazna i hrvatskom a ne
samo (ovo "sa/no" vriedi hiljadu du-
kata !!) srbskome pučanstvu. Eto kamo
smo doprli sa neizvjestnotn narodnom
politikom, da narodni zastupnik u carev,
vieću u ime hrvata Dalmacije priznaje
da je Bosna srbska ! Cemu govori Pav-
linovićevi, čemu njegovi spisi, a imenilo
Razgovori ? Bosna je srbska ! lo su rekli
narodni zastupnici kroz usta Montieva;
jedino narodno neodvisno glasilo nije
proti tomu prosvjedovalo — Bosna je
srbska! Nije li ovaj zaključak točno,
bez pretjeranosti izveden ? Ako jest,
kako nema dvojbe, nek birači sudo med
nama ljudjacima i mudrosti pobratima
Jure.
Govor Montiev neodabrava nijedno
glasilo većine, dočim listovi ljevice kažu :
eto vam dokaza, da ciela Dalmacija i-
gra jedno kolo sa krivošijanskim usta-
šama.... Bečki Valerland piše: „Monti se
suprolivio predlogn sa stanovišta, koja
(Sliedi Dodatak),
\ Veritatem facientes in charitate, \
<j crescamus in illo per omnia, qui j
\ est caput Christus. s
\ (S. Paul. Epli. IV. 13.) \
Izhodi u Ponedjeliik i u Četvrtak
Vos ipsos, aimlinnte Deo; in tlles alacriler opcram Vetram impensuros in tuenda salutari Ecclesife doclrina animisque in
Religionis araore el in verae fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u oapinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Calhedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dara.)
Uvjeti pretlbrojbe
Br. 19
iretluru|1JC, _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inoimstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco na Uredništvo. — Uvrstbe po 1U
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se »e vraćaju.
God. XIII Zadar, Četvrtak 9 Ožujka 1882.
Dnevna pišanja.
List, kog nazad malo dana sv. Otac
Lav XIII. posla talijanskim biskupima,
i kojeg doniesmo u cjelini u br. 17
„K. D.", dao je povoda mnogim član-
cima svakojakih novina. Izmed ostalih
piše londonski Freeman' s Journal:
Slobodna crkva u slobodnoj državi bijaše
ideal, kog pokojni Cavour iznese pred
mladu Italiju, dočim je dvor Emanujilov
izseljivao iz Turina u Rim, uništiv
papino suverenstvo i upropastiv finan-
cijalno Florencu. Mi danas vidimo što
uprav znači ova izreka. Država je da-
kako slobodna. Mletke i Quirinal po-
vratiše Italiji; crveni austrijanski husar
vidja se istom s onu stranu Trentina.
Jedino za Čim mogu još uzdisati ta-
Ijanci jest Italia Irredenta, izreka ne-
izvjestna i neozuačiva poput njemačkog
Vaterlanda (otačbina). Ali što je slo-
bodna crkva u slobodnjoj današnjoj
državi? Cavourov san o ujedinjenoj
Italiji obuhvaćaše za stavno i papinu
državu; ali oni, koji tu ideju primiše
u zalog, oskvrnuše ju. Slobodna država,
koju oni izvedoše, učini sužnjem Crkvu.
Ne samo zapremiše njezin posjed, dali
V2 ip jfllOBfi VMŠfr kt?
šćanskog svieta. Ni osoba sv. Otca,
koja u svim vjekovima izira današnjeg
bijaše sveta i nepovriediva, neosta slo-
bodna od zlog nasilja, koje revolucija
uvede u vječni grad. Vidjesmo pogrdjen
lies tmfva pape, napadnute pratioce;
znamo da je živućemu nemogućno
obavljati svoju visoku službu sbog
vladinog strahovanja sjedne, a njezinih
prirepina s druge strane. Važni list,
kog Papa ovih dana posla biskupima
Italije, navraća još jednom pažnju izo-
braženog svieta na pogibelji koji bi se
mogle izleći uslied današnjeg položaja
u Rimu. Papa se u velike tuži na po-
težkoće i pogibelji, koje mu priete.
Sviet je čuo dosta govorkati o zakonu
„delle guarentigie", kad topničtvo E-
raanujila probi kapiju Porta Pia. Što
se sbilo sa onim famoznim dokumen-
tom? zar su obećanja vlade talijanske
prazna, ko što su prazne njezine bla-
gajne?
Ona svečana 03jeguravanja, učinjena
pred Europom u čas kad se prekršio
medjunarodni zakon, zalegla su. Sviet
bezbrigom gledao... ponašanje talijan-
ske vlade prama Papi. Katolička stranka
u Italiji bila se smela. A1 malamalo
stvari se promjenjuju, ne samo u svietu
dali i u Italiji.
Pripoznato je napokon da je Papa
od potrebe družtvu, i da je njegova
podpuna osobna sloboda kao i ona
Crkve potrebita urednoj kršćanskoj
vladi. Italija, katolička Italija od po-
trebe je da se prva makne. Eto ju
zove sv. Otac da se makne za slobodu.
Odzvonilo je pasivnom odporu, sv. Otac
je izjavio da je od potrebe djelovati.
Biskupi i svećenici ponukovani su, da
se probude i da se bore za Crkvu,
koja je u velikoj pogibelji; da pomognu
svjetovnjacima u svetom radu, da do-
biju pripomoć novinstva, u jednu rieč
da se posluže sa svim sredstvima.
Važnost ove izjave sv. Stolice niko
nemože poreći. Dokaz je.... da duh ^
Ildebranda nadahnuje Lava XIII., ko
jednom Pia IX".
Dnevne viesti.
Iz Vatikana. U prošlom smo broju
javili kako je sv. Otac Lav XIII. dne
2 tekuć, navršio 72 godinu svog slav-
nog života. Kardinali, prisutni u Rimu,
onog jutra podjoše svi skupa u Vati-
kan, da Čestitaju visokom svetčaru.
Sv. Otac primi Kardinale u dvorani
del trono i po kratkoj besjedi dekana
kardinalskog sbora Di Pietro, sv. Otac
zahvaliv na čestitkam, izreče nekoliko
rieči, spominjuć kako se uslied lanj-
skih sgodjaja cio katolički sviet uz-
budio, i kako su se iz raznih krajeva
podigli glasovi na obranu sv. Stolice.
Sv. Otac spomenu, kako su se nepri
jatelji uzalud trudili da ušutkaju ovo
važno pitanje (rimsko), i izjavi da se
to pitanje neda ušutkati i da će ga
nestati istom tada kad bude obranjeno
dostojanstvo i sloboda sv. Stolice. Za-
vrši tvrdnjom da će se jednom drnžtvo
f pr&poru&a mu, da vrši medjunarodne du-
žnosti, da se izbjegne sukobu sa Englezkom
i Francezkom.
Yiesti o ustanku.
čela reda, ćudoredja i pravde, kojih
je čuvalac rimski Papa.
Carevinsko meće. Kako pišu iz Beča
pražkoj Politici, carevinsko bi vieće i-
malo do svibnja svršiti svoja zasjeda-
nja, a tad bi pokrajinski sabori počeli
saborisati. To najtoplije žele Poljaci.
Do kojeg dneva razprava o budgelu
bit će svršena, a tad će doć red na
predlog o carinarskoj tarifi, pa o obr-
tnom redniku, o noveli izbornog reda
i o školskoj preinaki. Po zaključcima
desnog središta i pravog središta i-
mao bi se po uskrsu pretresati i pred-
log o uredjenju kongrue. Odbor za
kongruu još nije počeo viećati.
Porez na kafu. Češki klub je odlu-
čio glasovati samo za 10 fiorina pri-
reza na kafu, a ne za 16 ko što bi
htjela vlada.
Poljački klub i klub središta odlučili
su glasovati za tarifu, ako jim vlada
dade nekoliko polakšica- Kakovih će
polakšica dobiti naši zastupnici ? Da
će se promieniti neprijazni sustav pra-
ma srpskome pučanstvu Bosne??
Zemun, 6 ožujka (u 12 s. I č.):0-
vog Časa Srbija proglašena kraljevinom.
(Proglas je učinjen u skupštini. Ur.)
U Kotoru, 1 ožujka.
Ovo je dan devetnaesti da se veselo opet
vije slavni barjak ukupne nam mile domo-
vine na visinah Stepena, Ledenica i Grebena.
Bili su do tad od prošaste jeseni zlosretni u-
staše bili ga razvili crnogorski. Neću ovim reći,
da su ustaše bili ga razvili znanjem crnogorske
vlade; ali će bit bilo drago prolazećim Cr-
nogorcim, pa otud takodjer dolazi što Crno-
gorci sad ustašam pomažu zanovetati Švabam
na onih pozicijah i onako po malo gdje koga
ubiti, gdje koga raniti. Kakovim su ga vi-
težkim junačtvom, mili Bože, naši slavni
vojnici na one visine uzašli i kako slavno
opet naše zajedničku slavnu zastavu raz-
vili! Da kako, bili su im u pomoći Bog,
njegova Sveta Majka i Sveti naš Tripun, jer
su išli za dvije pravedne stvari: da povrate
red i da izbave naše siromašne katolike od
napadaja one nemilosrdne zalutaoe braće I
Ali samo recimo ovo polahko, da ne uvrie-
dimo ćućenja i misao njihovih slavnih od-
vjetnika a la Risto-Kovačić — koga ipak
naše mudre školske Vlasti jošte na c. k. i
kršć. kat. gimnaziji u Kotoru drže ad ma-
goni i isti „Narodni List", koji inače pusta
nekom budalastom „Pravici", da mu u njem
pred hrvatstvom vience plete.
Pravo bi bilo da se dobri sinovi naše
Boke Kotorske svi brinu doznati imena o-
nih slavnih junaka, koji su dne 9 i 10 ve-
ljače pali u osvojenju onih divljih visina i
da njihova imena s ponosom spominju. Oni
zlosrećnici misle da je to velika zaslužba
pred gospodinom Bogom onako nečovječan-
ski napasti na dobre katolike, kako su ono
napali dva tri dana prije nego je slavna voj-
ska pošla gori, na putu izmedju zloglasnog
Risna i našeg dobrog i junačkog Perasta,
0 čem ste dopis imali. Koliko su oni pra-
voslavni dobri, vidi se i iz toga, što su i
žene pa i djevojčice iz revolvera na našu
vojsku pucale. I upravo onaj slavni kapetan
što je prvi na Orahovcu pao, smrtno ranjen,
pao je od revolvera jedne djevojke. Govore
mi, da je ovo profesoru Ristu Kovačiću —
preliep slučaj, prefina epizoda, prezgodan
podatak za neku romanzu o današnjem slav-
nom ustanku pravoslavnih Srba. A ja mislim,
da je ono najbolji znak skrajnog barbarstva:
ne znadu se ni prekrstiti — a o Otče našu
1 Zdravoj Mariji nije ni govora — a znadu
revolverom pogadjati i ubijati vjerne careve
junake.
Oni divljaci brdjani rado bi bili opljačkali
i naš Perast i pobožnu našu katoličku Ljutu
i Dobrotu; ali isto kad su nevoljne žene i
dječica zaprosila da im Ljuta i Dobrota dade
skloništa, katoličkim milosrdjem biše prim-
ljeni, ugostjeni i sklonjeni na sigurno, kako
da bi bili katolici. Osobito se u ovom ka-
toličkom milosrdju pokazao i iztako naš vrie-
dni nač. Marović.
_ — Pišu iz Dubrovnika, da su ondje uap-
sili novinarskog dopisnika Gopčevića i tr-
govca Alekšica i oba su predata vojničkom
sudu. Englezu Evvansu, posrednom dopisniku
dubrovačkog „Slovinca"
boljem putu, već na podne stigne pred Du-
bočain, i tu izvjestno doznade da ima samo
okolo 40 ustaša, te udari odmah na njih i
nečekajuć sbor Zambauerov. Ustale bijahu
potučeni, te ostaviše 3 mrtva i 4 ranjena.
— Kapetan Loy vrati se u Konjic na 4
tekućega. Stanovnici na putevim bijahu mirni.
U Zagorje vratio se je veliki dio mužkog
pučanstva. — Podmaršal Jovanović javlja
dne 6 tekućega: odieli 67. pukovnije i 6.a
bataljuna lovaca potraživahu na 5 tekućega
sa Korita i Atovca prama Ruoki i Lukoviću,
gdje je bilo naviešćeno da se nalazi četa
ustaša pod vodstvom Ljubovića. Vojska koja
je bila odpravljena proti ovoj četi iz Neve-
sinja prama Jaseni, nije ju zatekla. — Osim
toga, lovački poljski bataljun broj 20 i
odiel 11. pukovnije potraživahu iz Bileća u
Ljubinja na 4 tekućega Vidušu planinu, i u
Vlaški uapsiše 14 sumnjivih osoba. — Na
4 tekućega bio je mali okršaj kod Skodji-
grina izmedju žandara i ustaša. Ustaše po-
bjegoše. — Na osvit 5 t. bilo je pucanja
kod Grebena i Knezlaca.
chester Guardiana"
da
dopisniku „Man-
Petrograd, 5 ožujka: Prispio Skobelev.
Na peronu dočekalo ga je mnogo osoba,
medju ostalim i vojnički častnici. Nekoliko
osoba klicalo : Živio!
Alesandrija, 5 ožujka. Uvjeravaju, da je
Arabi bey onomadne dobio sultanovo pismo,
u kojem odobrava njegov umjereni postupak
„Pali Mali Gazette"
naredjeno je, da kroz tri dana ima ostavit
austrijsko zemljište. On je kako javljaju
uskoknuo u Crnugoru.
-- Beč, 7 ožujka: Podmaršal Dahlen
javlja iz Sarajeva na 6 tekućega: poslanje
vojni sbor pod pukovnikom Zambauerom s
gornje strane Neretve da pročisti Dubočain,
gdje je bilo dojavljeno da ima mnogo ustašž,
Naredjeno je i posadi Konjice da podupre
sa svoje strane ovu zadaću. Sbor Zambauerov
odputovao je iz Bjelemića na 4 tekućega, a
u isti dan krene iz Konjice kapetan Loy sa
sborom vojske preko Biljana. Ovaj sbor, po
Slovenci.
Slovenski zastupnici u mučnom su polo-
žaju u carevinskom vieću. Dio su većine,
drže jih za vladinu stranku i sbilja glasuju
za sve vladine predloge. Sasvim tim još jim
vlada nije izpunila obećanja, iznesena a pre-
stolnom govoru, <> provedbi narodne ravno-
pravnosti. Ravnopravnost narodnosti za Slo-
vence neuznapredova pod današnjom vladom,
dapače nazadova. Slovenski jezik, koji je
kroz deset godina vriedio u uredima k6 sn-
dovni jezik, eto se sada izbaca i u Kranj-
skoj, gdje su Slovenci u pretežnoj većini;
izjavljuje se da slovenski jezik nije zemaljski
jezik i popečitelju pravde nije još pošlo za
rukom odstraniti ove odnošaje. I na školskom
polju opada u oči, da današnji popečitelj
nastave sliedi kriepko stope Stremayerove
germanizacije. Predsjednik popečiteljstva
često uvjerava, da želi ravnopravnost svih
narodnosti carevine, ali kod njega sjedi po-
pečitelj nastave komu je deveta briga ta
ravnopravuost. Već je g. 1880 vlada bila
ponukovana, da u slovenske krajeve za slo-
venske djake uvede slovenski nastavni jezik.
Od tad su protekle dvie godine, a na sred-
njim učionam sve po staru. U Gorici je
nastavni jezik njemački, sasviem da tamo
nema no gdjekoji niemac, dočim je većina
slovenska i talijanska. Djak, koji želi ući a
srednju školu, ne bude primljem, ako nepozna
njemačkog jezika. Od 44 djaka samo 30
primiše, ostale odbili s nepoznavaoja njem-
štine. Eto posljedica. Barem da bi u nižoj
gimnaziji uveli slovenski naukovni jezik. U
Trstu, Istri i drugim primorskim stranam
nema no njemačkih i talijanskih škola, ni-
jedne slovenske. Za Kranjsku se je odredilo
u buđgetu tri sjednje škole sa njemačko-
slovenskim naukovnim jezikom, ali i u tim
školam glavniji se predmeti predavaja nje-
mačkim jezikom.
I obzirom na učiteljišta god. 1880 za-
kljačilo se, da se uvede slovenski naukovni
jezik u učiteljišta ljubljanska i marburgska,
jer su odredjena za same slovence. Za ljub-
ljanska učiteljišta odredio je popečitelj na-
stave, da sc uvede za neko predmete prve
školske godine slovenski jezik, ali ni tu
nije bio dosliedan, jer na muškom ačiteljištu
naravcslovje predava se slovenskim jezikom,
dočim na ženskom učiteljišta njemačkim.
Pučko škole pako u Goričkome su slovenske,
u Istri i dandanas većinom njemačke. U
Kranjskoj su slovenske, u Štajerskoj svako-
Rismondo e egli pure. Ma ehi oserebbe get-
tare in faecia ad un Rismondo 1' accusa di
ladro ? Forse il solo Cittadino, che a quanto
pare dd, del proprio; gli onesti per6 po-
tranno eriticare il modo di procedere degli
uomini che governano il nostro comune, forse
anehe qualche spesa di cui si poteva far a
meno, ma non diranno giammai a gente o-
nesta: voi siete ladri. II corrispondente dirk:
si lascia man libera ai subaiterni i quali
poi commettono degli abusi.... Sia pure ! ma
per questo se ne ha forse da incolpare il
don Mijo, il quale per cinque mesi sta lon-
tano dalla citt& ? Forse i superiori di Zara
hanno da render conto per certi bossolotti
eseguiti nella nostra calle larga (Intelligenti
pauca!) ? Ci sark del raarcio anehe nel no-
stro comune (e dove non ve ne ha?). Un
Vuković p. e. non potrk giammai accudire
ai propri affari e sedere per 4-5 ore al
giorno nell' ufficio comunale per sorvegliare
la condotta dei subaiterni (quantunqne un
Benevoli in fatto d' onesta potrebbe dare dei
punti a dieci OičžaeZi'm-corrispondenti), un
Mate certamente sark eostretto in eterno a
far 1' ufficio di sedia, contento che i Ljubić
o i don Mijo si prendano 1' incomodo di se-
dervi sopra.... ma a tutto ci6, sono certo, gli
onesti maearani troveranno rimedio e non
permetteranno mai che il comune passi in
mano d' una clique la quale sprezza non
solo la nazionalitk ma ben anco lareligione
del nostro popolo. S' intende, a voi poco
importa (v. 1' Avvenire n.r 24) che s' ammi-
nistri in turco e in chinese.... noi vogliamo,
voi dite, che il comune „ci servi bene". Si-
gnori del partito nazionale sloggiate, siamo
qui noi che vogliamo esser serviti (e sarete
davvero), cedeteci i seggi e noi vedrete ac-
contenteremo tutti a costo di creare un nuovo
posto, il posto di — „cappellano comunale."
Cittadino! se i vostri amici politici parlas-
sero in questo modo, si potrebbe almeno
lodare la loro sinceritk, essi invece si ser-
vono della vostra penna (che guastb le co-
lonne di tutti i giornali della provincia) per
tacciare d' affarismo gente onesta, e mi co-
stringono a rispondervi: medice cura te
ipsum!
E inutile, caro Cittadino, atteggiarsi a
Catoni nel mentre si proclama a pritno cit-
tadino di Makarska un ladro, che spogli6 i
propri benefattori- e nel giro di qualche lu-
stro divenne un secondo Creso pelando il
povero primoriano; inutile, nel mentre si
ha a capotamburo nelle proprie file uno di
cui la cronaca ragusina narra certe storielle
che pajono leggende ma che invece sono
fatti verissimi 5 inutile, nel mentre si tengono
in onore i bussolottisti della calle larga
Cittadino, accjua in bocca! Veritas.
Ragusa, 20 maržo.
Una gita — Di piacere V Nemmeno per
sogno, in tempi si torbidi, e coll' uggia di
sapere protratta la vitale questione dell' au-
mento delle paghe, mentre un eccelso si-
gnore mi conci6 in ordine e per le fešte
nella liquidazione della mia fassione. Mille
grazie all'esperto barbitonsore; ed a dirla
in breve, la mia gita avea per iscopo una
visita di eondoglianza e un mi rallegro,
ali' ottimo, al migliore dei miei amici. Per
caritk! Che tomo ! Come mai combinare in
un fastello le condoglianze ed i mi rallegro ?
Per quanto possa sembrare ostica a trangu-
giarsi questa pillola, nondimeno e la pura
veritk. L' ottimo mio amico nel disimpegno
delle sue mansioni venia colpito dal vajuolo,
e la Dio merck felicemente il superava, ecco
la causa dei mi rallegro. Ma la h vecchia:
un malanno tira 1' altro. Se 1' amico potč
superare il vajuolo, non pot& sfuggire al
terribile sdruscio della smunta borsa, la
quale mai accolse in serbo un bajocco, in
causa della minima retribuzione che egli,
povero prete, riceve. Ed ecco la causa della
mia sincera cordoglianza.
Fatti i convenevoli feci un giro in citta
per sentire le novitk. Sunt mala, tale 6 il
mondo, mixta bonis. Fu una grave perdita
ed irreparabile per Ragusa la morte del
cavaliere Drobac, il distinto chimico farma-
cista, il solerte promotore dell' ordine, del
benessere, 1' immortale fondatore del patrio
Museo. RagUsa in massa accompagno la sua
bara, pianse la sua morte. Sia pace ali' ot-
tima anima sua!
E' a sperare che la frenesia serba degli
insorti Krivošiani apra gl' occhi a molti dor-
mienti, specialmente qui a Ragusa; ove pur
troppo certi kumovi e compagnia bella lemme
lemme preparavano il terreno ad injezioni
serbe. A tanto sobollimento di saugue, pro-
babilmente avrk fatto buon effetto la doccia
di acqua gelida, cioe il memento di S. E.
il Luogotenente, ma b molto piu 1' energia
dei provvedimenti. Non si scherza in servi-
zio: tre nottole gik scaldano le panche di-
menticate, del famoso „bokar" in S. Lo-
renzo, due serbi puro sangue, ed un faccen-
diere inglese. E la finisse con questo terno
secco, ma ho timore fondato, che cadrk nel
laccio anehe qualche altro passero solitario.
In ogni caso ehi cerca trova: tal sia di loro.
Un repulisti era pur necessario anzi indi-
spensabile pel bene della povera cittk di
Ragusa.
Gironzando trovai a easaccio un veechio
compagnone, al quale porti i saluti, in tutta
confidenza ehiesi: se egli avesse veduto il
cadavere intatto coll' intera toga di Damiano
Ohmučević, dopo 200 anni di duro sonno,
come ai quattro venti strombazzava il nostro
arcicritico „Slovinac" ? Trasecolai alla se-
guente risposta: Frottole, caro voi, aperto
il sepolcro alla mia presenza, vidi quattro
aride ossa, ed un pezzetto di straccio scar-
latto. Ecco la pura veritk. Forse lo „Slovi-
nac" volle dare di spalla ad un i. r. con-
servatore d' antiehita, recte ad un rivendu-
gliolo patentato d' antichitk, decorato della
quarta classe dell' ordine montenegrino di
Danilo. (Oh! quanto sa di sale questa ri-
compensa!). Cotesto messere, colle vesti di
i. r. conservatore d' antiehita, (povere pe-
core in bocca al lupo), cercb in mille guise
di attraversare la pia ed ottima idea di quei
benetneriti Padri, i quali vivendo a spillur-
zico, vollero selciare in marmo e riordinare
la loro ehiesa, sobbarcandosi ali' enorme som-
ma di 9000 fiorini. Mille ineagli, mille osta-
coli affastello quel messere collo seopo di
attraversar loro la strada. Offizič) altilocati,
importuno nobili e cittadini, organizz6 una
serqua di visite tecniche, fe' apparire indi-
rettamente i frati quali vandali insensibili
ali' idea del bello, distruttori del patrio de-
coro, discese fino a notomizzare la qualita
delle semplici placche, dando il brevetto di
inservibili a scelte placche maltesi (attenti
voi incettatori di diplomi e medaglie !); e
tutto cio alla maccnia quasi egli si oppo-
nesse spinte e non sponte — Ma, caro mio,
rimbeccava io, sotto quale titolo, su che
base tutto cio, mentre pur sappiamo che la
ehiesa dei Domenicani fu una lugubre bi-
cocca e niente piu ? — Eh! su qual base,
con quale titolo; e presto fatto. Quattro mi-
sere rifruste lapidi che coprivano le povere os-
sa dei devoti confrati, e fra queste anehe quelle
dei malvisi sbirri, vengono dichiarate mo-
numenti ; monumenti gl' altari non gik, ma
la posizione niente simmetrica in cui furono
posti; monumenti quel migliajo di placche
da mutarsi al terazzo a spese del Munifi-
centissimo nostro Sovrano; monumenti il
pavimento della ehiesa tutto a sbalzi e rialzi,
tormento unico per un miope; monumenti
intangibili la calce, e ridano pure i polli,
ecco fatto il becco ali' oca. Sia pure, gik
sappiamo che stultorum infinitus est nume-
rus, i gonzi ci avranno creduto, ma gl' in-
telligenti ? E poi forse i frati stavano li per
trangugiare quelle lapidi, placche, colonne &
capitelli ? Cospetto ! che stomaehi. No, no,
che anzi i frati con felicissima idea pensa-
rono di conservare tutto il buono che c' era,
ed anehe dargli maggior pregio collocando
ogni cosa a suo posto, non dimenticarono
perfino le lapidi, e pensarono di cuoprire
con esse le basi delle tre arcate della fac-
ciata interna della ehiesa; ma fu inutile gri-
dare ai sordi. II messere continu5 ad urlare:
dalla ai frati! — Classica; monumenti quat-
tro lapidi, senza bassirilievi, senza statue,
senza ornati con al piu qualche stemma od
iscrizione sbiadita. Ma fosser pure monu-
menti, non era conciliabile 1' idea dei frati
e la conservazione delle lapidi ? Perche il
signor conservatore non procur6 qualche sus-
sidio perche quei ideali monumenti fossero
raffazzonati ? conservati ? Perchk non fece
spaccio della sua scienza archeologico-aral-
dica col consigliare i frati? Perche lavoro
alla macchia ? Perchč lungheggio tanto da
metter in forse il sussidio del munifico So-
vrano ? Perche... — Eh ! mio caro avrk avuto
il suo forte perehč, che potrebbe esser lu-
meggiato e spiegato da noti, curiosi e molto
pepati aneddoti, che forse vedranno la luce
del sole. In somma delle somme 6 un fatto
che i benemeriti Padri Domenicani dovet-
tero sopportare ogni sorta di brighe, per
iare quel bene che con rara abnegazione
intrapresero, e che condurranno a termine
ad onta degl' inconsulti conservatori d'an-
tichitk; come pure e un fatto che qualehe
maseherina si h svelata per quel che e. In ogni
caso questo curioso evento serva di regola
a tutti quelli che hanno intenzione di intrapren-
dere ristauri, e ehi sa che un bel giorno
qualche sottile conservatore non vegga un
vaso monumentale, T"n certi vasi cantonali
di ghisa, ed allora guai alla Comune, cui
saltasse il ticchio di rimuoverli o cambiarli,
senza prima interrogare il sibillino responso
del conservatore d' antichitk. Uomo avvisato
per metk salvato, diče il provverbio.
A. L.
RAZLIČITE VIESTI.
Nazad dana ,,N. L." donio je viest da će
biskupom u Dubrovniku bit imenovan preč.
Dr. Pulić. „Vaterland" u br. 83 (24 t. mj.)
donosi nasuprot da će na dubrovačku stolicu
zasjesti preč. D. M. Vodopić. Po svemu rek
bi da su ove viešti, barem za sad, pia de-
sideria; nama uz to drago i utješljivo što
vidimo da se glas pronosi samo 0 osobam
vriednim, te ima nade da će izbor izit če-
stito, pa na koga god pao.
Nov list u Dubrovniku. Početkom travnja
početi će izlazit u Dubrovniku nov poučni
list „Biblioteca storica della Dalmaziau, pod
uredništvom prof. Jelčića. List će bit drugi
Spljetski „Bullettino" glede jezika : pisat će
uredovno talijanski, ali će primat od do-
pisnika u sve jezike.
U četvrtak, na 23 o. m. pokrajinsko u-
čionsko Vieće držalo je sjednicu na kojoj
osim inih posala razpravljeni su i ovi: proš-
nja učiteljskih zbora gimnazija i moroplovne
učione u Kotoru za doplatu u ime skupoće:
polugodišnja razredba u učiteljištu Dubro-
vačkom i u vojnoj učioni u Zadru; poljo-
djeljne knjižnice zu pučke učionice; rokovno
izvješće c. k. učiteljišta u Arbanasim mje-
seca sječnja; učila za učitelj ište u Dubrov-
niku; učionska knjižnica u Makarskoj; po-
moćna učionica u Dračevici; kotarski nad-
zornici za tekuće šestoljeće; pomiešća za
žensku učionicu u Metkovićim.
S mora. Brzojavljaju iz Cowes-a,, 20 ožujka:
Slobodan M. k. Vukasović, krcat oriza iz
Rangoona i Falmoutha put Vlaardingen, na-
lazeć se u sat p. podne kod otoka Wight,
dobi udarac od englez. parabroda Gladiolus
koji je dolazio iz North Shields, i potonu
u Četri časa. Svu momčad spasi parobrod i
izkrca ovdje, osim nostroma, koji se utopio.
Kap. Vukasović uslied primljenih udaraca
bolestan je.
Sa tršćanske burse. Kafa Rio: 60 — 64
fior.; buhač dalm.: 55 — 70 fior (sto kilog.);
ulja dalm.: 41 fior.; od pamuka: 32 fior.;
petrolij 100 kil. u barilima: 9.50 — 9.57;
loj dalm.: 41—43 fior; katram dalm.: 14
— 16 fior. Napoleuni: 9*52; —9.53 ; du-
kati: 5.58 - 5.60; london: 120.25 -- 120.65;
bankanote talij.i 46.10 — 46.20; dohodak
aust. u papiru : 75.05 — 75.15 ; Lloyd: 658.
Andremo al fondol Tre anni fa, e pre-
cisamente nel maržo del 1878, 1'eroe dei
due milioni indirizzava da Caprera una
lettera al „carissimo Imbriani" nella quale
scriveva: Io dico che le popolazioni d'ltalia
erano materialmente piu floride quando sta-
vano sotto il ferreo regime dei suoi sette
tirannucci". I fatti danno ragione al Ga-
ribaldi. Di recente il parlamento ordinava
un' inehiesta sulla marina mercantile, la
quale a gran passi ando decadenclo. Nel
primo volume dell'inchiesta che or ora ve-
niva pubblicato la societa mutua di Procida
depose: quando re Ferdinando Borbone vol-
le una marina piu considerevole nei suoi
Stati, se 1' ebbe colle famose Tratte decre-
tate nel 1816.... il traffico allora si estese,
la marina divenne numerosa." II sig.r Sbisk
di Bari depose : „la nostra marina e distrutta
e Bari fra poco non avrk piu marinai." E
il sindaco d'Ancona: „Ancona ebbe sino
agli ultimi anni un ottimo arsenale, in cui si
costrussero navi da 1500 tonnellate. Nel 1861
il governo l'occup6 (prima apparteneva allo
stato pontificio): nel 66 lo spoglio comple-
tamente e lo soppresse" II deputato Cavalletto
il 7 corr. diceva alla camera dei deputati:
„Guardatevi intorno, 0 signori, e vedrete
che non siamo sicuri." Ma il Papa? Lo storico
Macaulay scrisse: „II Papa puo essere si-
curo sull'avvenire de'suoi moderni nemici."
Lanza i Medici. Prošlih dana umro je u
Rimu J. Lanza, bivši predsjednik talijan-
skog popečiteljstva, koje je kroz kapiju
„Porta Pia" ušlo u vječni grad. Bog mu se
smilovao i katolički svećenik bio mu na
samrtnom času. Rimska Capitale, ljuti se
što jedanaest popova opratilo lies — Umro
je i general Medici po i njega odpratili
svećenici. Jakovu Medici, piše Capitale nije
pomoglo što se borio proti Papstvu; i njemu
je bilo završiti u popovskim rukama." Tako
je ! Talijanska vlada zasužnjila sv. Otca, ali
svećenstvo redom zakopava i popečitelje i
generale.
Premi nelle scuote e nei catechismi-
Onde promuovere sempre piu la divozione
nella Settimana Santa crediamo non esservi
miglior premio o regalo, in queste circostanze,
dell' Ufficio dei guindici giorni di Pasqua,
ed e percio che nuovamente raccomandiamo
la bella edizione teste ristampata dali' e-
ditore cav. L. Romano di Torino. Detto
Ufficio, come gik abbiamo detto, b in latino
colla traduzione in italiano a fronte e colla
spiegazione delle Cerimonie della Chiesa.
Consta di 762 pagine, in bel carattere, su
carta finissima ed elegantemente legato al-
1' inglese con fogli rossi, per soli L. 2 la
copia e L. 20 la dozzina.
Crediamo bene pure ripetere l'annunzio
dell'O^cmm Hebdomadae Sanctae solo in
latino, col Canto Gregoriano ; bellissima e-
dizione in rosso e nero ad uso specialmente
del Clero. Si vende L. 3,50 la copia legato
semplice, e L. 36 la dozzina, Iranco di
posta.
Dirigere lettere e vaglia
alla Libreria dei cav. L. Romano in Torino.
Plovilba ausl.-ug. brodova.
Algir: doj. 19 ožuj. Amelia. Bougie:
doj. 10 ožuj. Ljubidrag. Buenos Ayres:
doj. 10 velj. Cavaliere Krapf; 13 Lussignano.
Cette: odj. 15 ož. Volunteer, k. Merlato,
Algir. Gjenova: doj. 21 ožuj. Plod. Li-
sbona: doj. 14 ožuj. Balkan. Marsilja:
odj. 18 ož. Donaj, kap. Blažević, Cagliari;
Ara, kap. Harabalja, Gorea. Montevideo:
doj. 14 velj. Betel. N. York: doj. 17 ož.
Osmi Dubrovački. Philippeville: doj. 14
ož. Giusto dall'Argento. Rochefort: odj.
17 ožoj. Maria T., kap. Miknličić, Cardiff.
Shields: odj. 17 ožuj. Alessandro T., Da-
binović, Jakin. Singapore: doj. 16 ožuj.
Alessandra. Solun: doj. 3 ož. Varšak; —
odj. 4 ož. Clita, kap. Lusina, Scalanova; 5
Maria S., k. Nikolić, Lagos. Table Bay:
odj. 16 velj. Deveti Dubrovački, k. Suhor,
N. York.
Trst: odj. 18 ožuj. Petroslava, kap. To-
manović, krcat dasaka put Bone.
Ođpisi ,,K. D."
Č. g. X. — Šibenik — U dojdućem broju.
C. g. X. — Drniška okolica — Dragovoljno
Vas bilježimo 11 niz naših dopisnika. Ovaj prvi
pokušaj dobar je i spravni smo nvrstit ga, ali
stvar iziskuje da bude pod Vašu odgovornost, uz
poznate Vam uvjete. 1 u ovom slučaju, nešto ćemo
izpustit, naime šio hi Vas moglo nagnat u sukob
s paregrafim. Dobro se je proć zla I
C. g. X. — Spljet — Primismo preko prija-
telja upravljeno nam pismo: neoduzlmljemo mu
vrstnoće u načinu, ali je odveć poetičan, a da uz-
mogne far effetto.
Oglasi.
IMF" duet, Signori
che đesiderassero nel venturo anno
scolastico collocare in educazione i loro
figli a Zara in buona famiglia, potranno
rivolgersi in tempo per dettagli alla
Redazione del giornale.
Sorveglianza la pi& serupolosa oon ripetizione serale.
Mondo netto fior. 26 mensili.
Una stanza elegante,
con prospettiva pittoresca alla marina
nuova, da subaffittarsi.
Si darebbe la preferenza ađ un sa-
cerdote che volesse vivere ad intero
costo (mondo netto) in famiglia.
Maggiori dettagli presso la Redazione
del giornale.
D. Ivo Prodan, vlaatnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.