nel salone di corte alla stazione, circondato da un
numeroso corteggio, che in carrozza al suono delle
campane, era venuto ad accornpugnarlo, disse a S. E.
nel prender coinmiato da lei: „renit, vidit, vieit."
Egli 'non fu che l'eco delta pubblica opinione di
tutto ció che Zagabria ha di più eletto e di più
degno. Colla sua dignitosa affabilità, colla schietta
cordialité, coll'interesse preso a tutto ció che la
nostra nazione ha fatto in questo secolo per met-
tersi a livello de' paesi più civil!, S. E. il Cardinàle
Pro-nunzio venue ira noi, ci vide e vinse i cuori
nostri. Io non sono che la semplice eco anche di
quella parte dell' opinione ch' è rappresentata dalla
stampa olficiale e non officiale. L' órgano di quest' ul-
tima, il giornale quotidiano Obzoi\ portando i det-
tagli délia partenza di «S. E. li chinde colle seguenti
parole: „Questa visita deirEminentissimo Pro nunzio
non resterà senza vantaggiosi frutti per la nostra
patria, che troverà in luí tanto a \ ienna, che a
Roma un fidato e zelante patrono. E pero di tutto
cUore esclamiamo alla sua partenza: Zivio. — Egli
è partito, e quando si troverà alla presenza di Leone
XUl potrá mettere a'suoi piedi Y espresstone délia
nostra devozione ed ubbidienza tigliale e porgergli
una stilla di conforto in mezzo a quel calice di a
oôarezze di cuî viene satúralo da aleuni di quei íigli,
c^e hanno più davvicino e più largamente goduto
(e jjoçlono ingratamente tuttora!) i benefizi del ro-
mano pontifica,to: potrà confortarla col dire a Sua
^antità, che nello scroscio dell'Oriente nuove vie si
aprono alla Ühiesa, che la indennizzeranno délie per
dite che fa nell'occidente, come l'America le si
schiuse quando la riforma le porto via il Centro ed
il nord delf'Europa, - e che nella Croazia e nella
Dalmazia, che sóno tutto un popolo per lingua, fede,
tradizioni, sono pronti al servizio del Padre délia
Cristianitâ î pionieri délia civilt.'i cristiana in O
nente : Vivat Croatia Cafholical"
DUOVI PATOLQGICI SFOGI
del ,Dalmata"
Povero Dalmata! Questa esclamazione ci
è cpçsa spontanea sul labbro, quando ci ca-
pit6 fra le man i il suo numero 77. Dopo
le tante solenni corbellerie che gli hanno fatto
dire i suoi imprenditori e redattori a là be-
nevegna; vedendo elle, non ostante i puntelli
del sarcasmo impotente, délia calunnia audace
e delle mistificazioni e menzogne d'ogni fatta,
i suoi interessi comnnali-personali, colpa il
numero non poi tanto strepitoso di gonzi, scen-
donO sempre più in basso ; lia voluto dire
tutto il benr possibile délia nostra Redazione.
Già, si sa, Y esempio glielo abbiamo dato noi,
che abbiamo fatto altrettanto per la sua Re
dazione ma punlo!
V Avve/ure, ail* época del Dalmata che si
guarda nel suo specchio, ci ha anclie voluto
dipingere. Quel quadro noi lo abbiamo ripor-
tâto anche nel noslro giornale, per intero, sen-
za apporre una sola parola di commenti o di
PODLISTAK.
Čakavske Starinske Pjesme
Na Čast svetiem i sveticama božjim
(Prepisao ¡/. starinskoga rukopisa u Svisvetiem
u gradu Kortuli Vid VlllstiĆ-VukaSOViĆ.)
(V. br. 08, Ti).
Nu mislimo o tom danas
ki na križ« umri za nas.
Kralj nebeski Isus dobri
nas od smarti smartij dobi;
Sin jedini Boga otca,
bi napoj en zuČi i octa;
A mati mu Maria diva
za njim vele bolizniva.
Gledaj ruke, gledaj noge,
gledaj tila rane mnoge;
Gledaj rebra probodena,
gledaj kralja okrunjena;
Misli muku gledaj čavle,
a krf teče na sve strane.
Bolizan i je ljuta, brate,
ku je Isus pria za te.
Lišc.e veće sunca slavno
od grišnika popljuvano;
Bien pri stupu, moćno vezan,
ki je s neba na zemlji zišal.
rettifica, in quanto esso riguardava la Reda-
zione. Ora che il Dalmata, per colmo di ra-
gioni e per attestato di estrema oggettività,
si è preso la briga di seguire l1 esempio del
suo famoso collega dal „programma parallelo";
facciamo in questa seconda occasione quanto
abbiamo fatto nella prima.
Il Dalmata adunque sotto il titolo i Ge-
melli siamesi, nel succitato numero, scrive quanto
e come segue:
„A qualche galant uomo, visto l'ardore giovani
le, con cui la Katoliclfii Dahnacijn era sino dal prin-
cipio en trata in campo, poteva torse sembrare che
sotto quella foga. un po' rude se vogliamo, ci fosse
qualche cosa di buono. Poteva ancora credere che
noi avevamo avuto torto marcio a combatiere il suo
novello indirizzo, il quale si estrinsecava con tanta
liberta di vedute, con 'anto disprezzo delle cosí dette
convenienze sociali. E ualche illuso sperava persino
che all'i. r. Narodni: fosse per mancare un al
tro sosteguo : il clero delle campagne.
Vane speranze, illusioui imbecilli! La Katolic
ka D alma cija è e sarà nuil' altro, che un'appendice
del Narodni List. Per cui non v" attendete che 1' or
gano dei neri (grane al cornpliinento! o che non
fosse anche questa ana prova?) sia per essere irn
parziale; esso come il suo confratello maggiore di piaz-
zetta marina, ha il medesimo scopo, croatismo incor-
niciato (inverniciato?) da ipocrisia cattolica. Ed il
faustb connubio fu stretto in forma legale alcuni mesi
fa quando l'intéressante Pavlinovic anda va a brac-
cetto col piccolo Prodan. Allora 1' incubazione fu per-
fettamente eseguita. Per cui adesso il chiercuto don
Ivo non è più il tisicuzzo e cachetico apprendista
di una volta, ma un uomo dai muscoli di ferro e
délia volontà d' acciaio, dinanzi a cui tremano i cit-
tadini di Zara.
La Katolicka Dalmacija dal momento del suo
colpo di stato fino a questi giorni lia avuto un cre-
scendo meravigiioso. Dali' amore in générale per tutti
gli slavi, è passata all' idolatría dei croati, per poi
discendere ad una specie di monomanía delirante
verso i cosí detti croati délia Dalmazia. Il piccolo
Prodan, ingigantito dopo 1' incubazione Pavlinovic,
ha adoperato un método d' eliminazione impareggia-
bile. Prima ha scartato dalla sua chiesuola gTitaliani ¡
poi i serbi, e poi finalmente tutti quelii che non pre |
stano fede ail' infallibilità obbligata dei due pontefici !
Klaic e Pavlinovié. Quattro parole in lingua italiana ¡
e I'alfabeto cirilliano fanno imbizzarrire il povero'
Prodan in modo da renderio inconscio dell' incuba- i
zione toccatagli. Mettetegli dinanzi un italiano od un j
serbo, ed egli, che ha in orrore il sangue, sarebbe
capace di scordare tutti i codici criminali di questo
mondo, per togliere di mezzo i suoi malcapitati avversarí.
Quale similitudini potrebbe mai adoperarsi, per
indicare 1 'unisono, e cui sono ispirati i due organi
croati? Uastone e Polluce, Oreste e Pilade, Damo-
ne e Pizia, Paris e Vienna, Tristano ed Isotta, Gin-
lietta e Romeo potrebbero darci un' idea dell'intimo
nesso che passa tra la Narodna Dalmacija ed il Ka-
tolički List? No, ogni più esagerata figura rettorica
sarebbe un nulla dinanzi alla realtà della cosa. Il
più stramballato secentista resterebbe muto dinanzi
a quest' intima unione, di cui potrebbero darci una
idea appena i due sacerdoti redattori, che in fatto
di spiritualismo e di metafísica sono inarrivabili !
Olovik biše grihom guban
očisti ga božja ljubav;
Nas od griha krfju opral
ki je diavla moćno svezal.
Z driva parvo pogibosmo
a s križem se svi spasismo.
Vmri život našem dri vi,
mi da bismo bili živi;
Diavla križem pobijaše
a smart sinartiu primagaše.
Tako ti nas Isus spase
naše muke pria naše.
Nie s nami Bog uzvišen,
nie pres nas on ponižen.
I to nebi po nevolji
daje umar na sen polji;
Za dobrotu hoti tako
da ga ti poljubiš slatko.
Pol j ub i i no, zahvalimo,
proslavimo, uzdahnimo,
¡Šarcem, ričju, okom, stvorom,
ondi, i pri božim dvorom.
Ko bi mogal ne plakati
gdi ga plače draga mati ?
Blizu križa ona slašc
tere gorko uzdisaše:
Tebi tužu, slatki sinu,
jer bres tebe slatko ginu.
Reče sinu pogledati
gdi te plače draga mati.
E conseguenza di questo nesso platonico e pro
va palese il modo con cui entrambi trattano il co-
mune !i Spalato. Meno male che il Narodni List si
faceia torte della calunnia; e il suo vecchio mestiere,
che l; ha condotto in alto. Ma la Katolička Dalma
cija? L'imparziale, la libera, la vereconda, 1' ineorot-
ta Dalmacija Katolička? Possibile che a prete Pro-
dan, ineubato quanto si voglia dal rev. can. Pavli-
nović, non sia venuto a ineate che i costituzionali
di Spalato un bricciolo di nazione (a quanto noi sap-
piarno le nazioui aneora non si dividono in briccioli.
Ma forse volevate dire nazionalita. Del resto che ha
da fare il bricciolo di nazione nellaricerca della vera
causa, ed indole dei disordini avvenuti a Spalato?
Questi sono i vostri criteriV.6!) pur la possono avere?
(Se i costituzionali di Spalato sono un bricciolo di
nazione., e per essi si deve rispetto, che noi come a
tali non negamtno giaramai, perehe il grosso della
nazione che popola la Dalmazia non avii anehe al-
tro diritto all' iufuqri di quello di.... rileggete lo spec
ehio) Possibile che all' ingenuita ed al candore del
l'anima pretesea di don Ivo, che pretenderebbe al
l'onore delle stimmate, non sia balenata l'idea, che
esso, ripetendo papagallescamente (qui rettifichiamo:
noi non abbiamo ripetuto, ma abbiamo lasciato peri
primi nelle nostre colonnc? una narrazione dettagliata
Quindi ai vostri occhi, liberi da ogni veto, la nostra
colpa s'aggrava; per6 badate che non noi, ma
e voi siete stati sedperti per bugiardi. Ohe disse in
fatti il comando militare di Zara?) quanto scrive il
suo tratello maggiore, il Narodni List, potesse pre-
starsi alia piu infame delle calunnie ed alia piu ri-
buttante maldicenza?...
Queste rifiessioni don Ivo certo non 1' ha fatte,
ne le fara. Infatuato dei croati del suo cuore, egli per
essi mente, sapendo di mentire. Per essi sarebbe ca-
pace di farsi anehe schiericare. Ligio in tutto ai pon-
tefici massiini Klaić e Pavlinović, si lascia rimor
chiare dal Narodni List, riproducendo cosi in pro-
porzioni piu gigantesehe e piu interessanti il feno-
meno dei gemelli siamesiCosi il Dalmata, che ha
detto tutto questo, pero senza soggiungere altro.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. i. Milinović)
(V. br. 71.)
Glava 11.
Spljetski sabor 925.
Poraba i obred slovenske liturgije, što je Mo
ravljanom i. Panoncem dopušteno bilo, predje u obi
čaj i u Dalmaciji. Hrvati i Srbi najocluševljenije
ovu liturgiju zagrliše, koju sveta braća Konstantni,
rečen Ciril, i Method iznajdoše, kod kojih oni naj-
sretnije evangelje i rieč božju poviedaše, te još po-
gane Neretvane obratiše, a ostale Srbe i Hrvate u
vjeri podučiše i ukriepiše i apostolskim načinom
usrećiše. A da Srbi i Hrvati svesrdnije Bogu hvale
uzdižu, njih takodjer u njihovom jeziku podučiše
bogoslužje obavljati. ')
Dali jezik slovenski odmah u početak imao
svoje osvaditelje i velike protivnike, koje svuda,
kako vidjesmo, Konstantin izvanrednom mudrošću i
odvažnošću svlada, i, čudom podkripeljen, papa lia-
drijan II, dade mu u svemu razlog, dopustivši naj-
') Farlat. T. III. p. 87.
Isukarste blagi spase,
tis spase nije Bože, naše,
Ti bi plodan za pinezi,
mučen prid svimi knezi,
Bien pri stupu kameno,
da bi tilo sve ranjeno.
Od ran svite sve odniše,
kerfiu tilo sve obliše.
Tvoje tilo popjuvaše
i mnogo se narugaše.
Kad Maria to gledaše
i bolesti mnoge daše,
Noge njemu prikovaše
šarce joj se raskidaše.
Pritegnuše križu ruke
gdi ti daše ljute muke.
Po tom toga zvapi s križa,
11a kom umri za svim mira.
Amen.
Crkva sv. Ivana Krstitelja izvan
Zadra i Franovci III Reda.
(Vidi br. 09, 70, 71.)
Al se približavalo doba kad je i ovo nabožno
mjesto imalo, nalik tolikim drugim po našoj hrvat-
skoj zemlji, postradati izpred tatarskih nasilja. Onda
Br. 79 íj^adar, Poneđjelnik 25 Listopada 1880. God. XI. KAHLHU
Veritftteia facientee in eh&ritate, »rescamufi in
¡lio per omnia, qui eat caput Christns.
(S. Paul. Efh.' /V. 15.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Petak Ego intejjfm clamito: Si quia Cathedrae Petri jniifit»r, me«« est.
(S. Hieronym. Efi*. JUVt. md Dam.)
Vos ipsos, a^iliantjf,0eo, in dies alaoriter operam Vestram impensnros in tnenda salntari Ecclesi» doctrina, animisqne in Religionis amore et in ver» fldei profeasione
roborandis, (Pio IX u papinsk. listu, Sí veljače 1872 pigaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godina; tko na svrhu jednoga godišta ue odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Kruliotoorcl
Evo nas da jaš štogod progovorimo o nje-
mačkoj slobodnoj stranci. Za najprvo nam je
upitati: čemu sastanci toj jedino-sposobnoj stranci
za vladu? Zar da se razpravljaju pitanja sviet-
skog domašaja ili pitanja koja uplivaju na nutrnji po-
ložaj carevine? Nije li istočno pitanje i dotično
pitanje o izvanjskoj politici barem toliko važno
da bi trebalo da dojedna u pravom smislu rieči
politička stranka razjasni svoje mnienje ob istom ?
Zar da gospodarstveno pitanje, pitanje o ure-
djenju zastarjelog sudbenog postupanja, kao i o-
no o sustavu poreza, nebi imalo zanimati sva-
kog političkog čovjeka, a nekmo li stranku koja
se hvali sposobnom za vladu? Ne, o svemu to-
mu nema govora na sastancima njemacko-slo-
bodnjačke stranke, za to nju glava ne boli;
njoj se hoće po sto po to demonstrirali. Doli
Taaffe! to je geslo te nazovi slobodnjačke stran-
ke. Nu što su htjeli izjaviti što li posvjedočiti
ti njemački delije ? Zar da se ustavovjercima ne-
će gabineta Taaffova, da mu žele smrt, nebi li
oni tu zasjeli ? Toga nije trebalo da izjavljiva-
ju, to je stara pjesma. Njima dosad malo koji
gabinet bijaše po ćudi. Dobro primjećuje berlin-
ska N. D. A. Z.: „Ljevici dosad nijedan gabi-
net ne bijaše po budi. Neporeciva je istina da
išlo Herbstovo ministarstvo, tako zvano gra-
djansko ministarstvo, neimadjaše goreg neprija-
telja do istog Herbsta.(( Da su ustavovjerci sbilja
prava politička stranka, da j ih u borbi vodi uz-
višeniji cilj, neg li je osobni prkos, bili bi do-
kazali da je Taaffe-ovo ministarstvo u bludnji,
a da su oni na istini, al toga njima ne treba,
njima je dosta, kaže W. A. Z., da dokažu da
uz ustavnu stranku stoji njemačko pučanstvo
carevine, da ta stranka neće da zna za Taaffe-
ovo ministarstvo. Nu prvo ni iz daleka ne do-
kazaše, jer sakupiti na dvama trima sastancima
koju stotinu ljudi ne znnči imati uza se cielo
njemstvo carevine, jer umjereni Niemci Tirola,
Voralberga, gornje Austrije i Štajerske i za-
stupnici njemački desnog središta nisu za stav-
no s njima. S druge strane poznata su sred-
stva kojim su se Herbst i družina služili da iz-
nesu tobože na vidjelo jedinstvo svih njemaca
carevine. Slale se okružnice na sve četri stra-
ne, obćine i politička družtva dobiše neobične
pozive, gdje se plašilo pogibelju njemstva, do-
napokon razaslaše i čestitke koje na dan sa-
stanka morale su poslati obćine i politička druž-
žtva, tako da su sve nadošavše čestitke bile
jedna drugoj slične kd jaje jajetu. Uzmeli se i
to u obzir, da su izaslanici na skupštinu dobili
poputbinu iz obćinskih kasa, tad se lahko shva-
ćaju rieči nekog njemačkog glasila: i opet ne
možemo, a da ne napišemo satiru.
Izjava Kronawettera u Modlingu, da će
mučati samo s toga da ne naruši mir, dokazu-
je nam kakva je to sloga Njemaca. Ustavovjer-
ci mjesto da pokažu da su složni iznieli su u-
prav na vidjelo svoje domaće nevolje.
Nu htjedoše li možda dokazati da je sbog
Taaffe-ova ministarstva u pogibelji jedinstvo
carstva, usta v i niemstvo? Ali toga Ije ne do -
kazaše, ako oni pod ustavom ne razumievaju
hegemoniju Niemaca nad drugim, a pod jedin-
stvom carstva poniemčenje svih narodnosti. Sva-
kako smiešni su ustavovjerci kad govore o po-
gibelji Niemslva Zar je Niemstvo u pogibelji
sbog imenovanja četiriju profesora na pražkom
sveučilištu ili sbog naredbe o jeziku ? To samo
inogu pomisliti glave ustavovjernih vodja, koji
od mušice načinjaju vola, al većina naroda nje-
mačkoga ne uvidja nijedne pogibelji za Njem-
stvo, ako se Slavjanima dade ono što jih po
pravu ide. Puk njemački u Austriji dobro zna
da samo jedna pogibelj prieti Niemstvu, a to je
nesrećno vodstvo, kojim je od nekog vremena
obdareno. Vodje ustavovjerne stranke u osob-
noj borbi za vodstvom metnuše na kocku i u-
stav i slogu, te su na taj način ozloglasili stran-
ku kojoj su vodje, da već niko nedvoji o ne-
sposobnosti ljevice za vladanje. Dakako! mogu
INiemci trubiti do mile volje, da su oni jedini
živalj u carevini sposoban za vladanje, al toga
ne dokazaše dok ne izadju na vidjelo sa cielim
iprogramom. Al ljevici neće se toga, ona nema
programa o najvažnijim pitanjima unutrnje i iz-
vanjske politike, ona ne izlazi s osnovama, ko-
jim da poboljša pučko blagostanje, sva se nje-
zina oposicija vrti oko naredbe o jezicima i oko
osobe Taaffe-ove. „Sastanak drži za dužnost u-
stavovjernih zastupnika kao i pojedinih Člano-
vo stranke sa svom odvažnošću i sa svim za-
konitim (?) sredstvima boriti se proti sadašnjoj
vladi." Sva ta dakle borba ustavovjerne cli-
que nije no za gospodstvo. Njoj se hoće sva-
kako gospodovati i sapinjati njemačkim obručem
nenjemaČke narode, pa bilo što bilo.
Eto čemu ustavovjercima sastanci. Kruha!
kruha! vapi je puk obterećen porezima; vlasti!
vlasti! mastnih plaća i punih kesa! viče ustano-
vjerna clique bečkog parlamenta. Dajte pet-šest
ministarskih listnica Herbstovoj družini; dajte
Herbstu listnicu ministra financija, pak će nestati
„hruhoborskih borba'\ a narodi će Austrije o-
peta jednom kušati liberalnost ustavovjeraca.
Pogled po svietu.
Magjari se naučili no popuštanje hrvala,
pa i sada kada je izabrana nekolicina stupila
s odrješitim pravcem na polje, Magjari ko da
mare i ne mare za odpor njihovih prekodrav-
vskin saveznika.
Iz Pešte brzojavljaju „Politici", da je ba-
run Filipović, boraveć neki dan u Pešti podnio
ministarstvu potanki izkaz o krajiškim fondim,
toli glede njihova iznosa, koli glede uprave. Na
temelji) ovih izknza da će se izradili elaborat,
koji će služiti kao temelj dogovorim. Carski re-
skript o utielovljenju, da će izaći još ove go-
dine i istodobno hiti imenovan carski komisar.
Prinosna kvota sjedinjene Hrvatske zajedničkim
hrv.-ug. poslovim, da će se ustanoviti pulem
kraljevin. odbora u kojim će biti zastupana i kra-
jina. Nu nadostavljaju, odkad izadje carski re-
skript do utielovljenjn da će valjda proći idvie
godine. Pitanje o zastupanju krajine na ugar-
skom saboru da će takodjer biti uredjeno po
kraljevinskim odborim i dotična zakonska osno-
va, ujedno sa predložim o administrativnim i fi-
nancijalnim odnošajim krajine, da će valjda biti
predložena ugarskomu i hrvatskomu saboru u
zasjedanju dojduće godine.
Iz Zagreba pak brzojavljaju „Politici":
„predloži zapovjedajućega generala Filipovića o
utielovljenju krajine bili su u Pešti nepovoljno
primljeni, jerbo ugarski državnici neće za živu
glavu da brzo rieše pitanje o utjelovljenju kra-
jine."
Eto kakvi su Magjari, saveznici za nevolju. 1
Pa da ih hrvati nakon toliko izkustva još glade |
i mažu, davajuć neprestano od svoga! Ele je '
to samo ovoga vieka moguće.
Zajednički proračun za 1881 izkazuje u-
kupnu nečistu potrebu od 116,815.985 for., a
odbiv svotu pokrića od 3,337.548 for., ukupno
čistu potrebu od 113,477.437 for. Od toga po-
kriva višak carinskoga dohodka 3,769.613 for.
(napram 5,542.500 fr. za 1880), po čem preo-
stuje potreba od 109,707.824 fr. (napram
99,243.341 fr. za 1880).
Na kraljevine i zemlje« zastupane u care-
vinskom vieću, odpada 70 postotaka, t. j.
75,259.567 for. (napram 68,080.931 for. god.
1880), a na zemlje krune ugarske 30 posto-
taka, t. j. 32,254.100 fr. (napram 29,177.542
fr. g. 1880). Za Bosnu i Hercegovinu za god.
1881 ministarstvo pita u ime vanredne potrebe
vojake 1,707.000 fiorina manje nego na tekuću
godinu, jer je lani ministarstvo primilo za Ijeto-t
8,045 000 a ove godine pita samo 6.338.000. f.
Od nekoliko vremena sve se to postojanije
i ozbiljnije govori, da će se car ruski Alek-
sandro odreći vladanja i imenovati prestolona-
sljednika regenlom. To mnenje podkriepljuja nje-
mačke i franceske novine tom okolnošću, koju
posve ozbiljno pripovjedaju, da se je car na
tiho pred nekoliko svjedoka, medju tima mini-
star rata Miljutin, vjenčao 19 srpnja po starom
u dvorskoj petrogradskoj kapeli. To u pota-
njem izvješću pripovieda „Koln. Ztg.", veleć, da
je Aleksandro tim hotio urediti svoj odnošaj sa
Dolgorukicom radi djece, koja su već proizišla
iz odnošaja s njom i radi buduće djece. Petro-
gradski dopisnik bečke „Pol. Corr." tvrdi ta-
kodjer da se car sprema urediti odnošaje s Dol-
gorukicom, dočim iz Pariza potvrdjuju viest „Koln.
Ztg.ft i tvrde da sć nova supruga nalazi s ca-
rem u Livadiji, gdje da se misli i nastaniti.
Hekoliko opazaka.
Hode vuk dlaku, ali dud neće.
(V. br. 74, 75, 76, 77, 78.)
Valja nam svrhom zamjeriti, i ako preko vo-
lje, g. Dn. Ivu Stojanoviću, da mu je Gjore loša
radnja, i ako što se jezika tiče tu ima dosta du-
brovačkih osebina.
Biti će Gjore koliko hoćeš sujeslovac, zelenjak,
mješanija veličanstva i podlosti; biti će prvi dio ta-
nana ironija, gdje (sic) se dokazuje jadno sadašnje
uobće pokvareno dieloredje, a drugi dio gdje se uz-
visuje mnogovrstnijem razlozima dieloredje, biti će
sve kako Don Ivo piše, ali mi nalazimo da to nije
tako: a to jer su Gjorini prigovori i lakrdije prem
očiti, a obećani razlozi veoma jadni; tako da prosti
čitalac (a tieh ima ponajviše) opaziti će i spomenuti
ono što ćemo i mi zamjeriti, (a g. spisatelj nek nam
oprosti, jer svak zna da Gjore kroz njegovo pero,
111. Imenica.
, Ante Bezić C. K. Oruž. Vodja f. 1; Mate Do-
mié C. K. Oruž. Poštovodja f. 1; Ante Banić novč.
40; Nikola Pedišić novč. 60; Elena Trevižan novč.
50} Vica Podrug novč. 25; Grgo Batur novč. 10;
Philip Martraović novč. 40; Joso Deronja novč. 20;
Andrija Oražen novč. 20. — Ukupno f. 4:65. —
Po I. i II. Imenici f. 95:70. — Svega 100:35.
Pogled po svietu.
Brzojavljaju iz Zagreba „Zastavi", da „Srbi
zastupnici (na hrvatskom Saboru) jednoglasno
zaključile: iznieti na sriedu u ovom zasiedanju
srbsko-crkveno-narodno pitanje, pozvati bana,
de svoj zakoniti upliv uloži za saniranje povre-
de naše fsrbske) autonomije i saziv kongresu".
Srbi dakle mogu s čistim srbskim programom u
Hrvatskoj a Hrvati su nesnosljivi ako se u svo-
joj kuci hrvatskoga pravca drže!
Glasilo ministra Pražaka, „Moravska Orli-
će", piše u uvodnom članku o konferenci ek-
sekutivnog odbora desnice bečkog carevinskog
vieća, te izmedjn ostalog navodi, da su Ćesi i
Slovenci izrazili svoje želje i da su iste skoro
svi ministri odobravali. Ministarstvo, veli Mo-
ravski list, smatra svoj položaj sasvim čvrstim,
te se nada, da će moći još dogo raditi, ako dru-
ge prilike budu polagano i postepeno nastajale.
Ustavovjerna stranka dobiva sve novih u-
daraca. Zastupnik grada Beča na carev, vieću
Kronawetter, koji je na 25. p. m. polagao račun
švojim biračem, u svom je govoru sasv/m o-
sudio centralističku politiku a pohvalio pomirlji-
vu politiku Ta affeovu i odobrio nastojanje čeha.
Laž je, reče, i sljeparija sva vika centralista da
bi njemstvo bilo u ikakovoj pogibelji zato ako
se zadovolji pravednim željam Slavena. Izrično
se izjavio proti povratku dobe Auerspergove, o
kojoj je izrekao najžešću osudu. Govor, koji su
mu birači povladjivali učinio je najveću senza-
ciju a uprav porazio centralističke ustavovjerce.
Palo je u Srbiji Rislićevo ministarstvo, naj-
više rek bi zato što nije .htjelo popustit u skla-
PODLISTAK,
Čudan pojav.
Kraj Cetine rieke
tužno momče sjedi,
Sam se razgovara
i a nebo gledi.
Gleda na livade,
motri krasno stado;
Pazi na pastire.
kako poju rado.
Zatim baca pogled,
na on krasnu goru,
Pa promišlja sladki
pjev ptica u zoru;
Kad u rano jutro
prij' neg sunce grane
Mili pjev se čuje
na sve bližnje strane,
Sam se sobom čudi
tol' divnoj prirodi,
Što tako obilno
svakim plodom rodi;
Da je ondje rodjen
i u onom kraju,
A1 dušmanske striele
tu mu stat nedaju.
Nu kad u toj misli
pred momkom se stvori
Zlatokosa djeva,
pa mu tiho zbori,
Kao da poznaje
momka nevoljice,
panju trgovačkog ugovora s Austrijom. Govore
da je po odstupu Ristić reko, da bi bio izdajica
Srbije tkogod bi popustio Austriji. A Ristićevo
glasilo diglo viku, kao da je Srbiji došo sudnji
dan. Nu ni Austrija nemisli popustit; ona stoji
na pravnom stanovištu i neće da Srbija gore
s njom postupa nego s ostalim državam, poza-
biv i sam berlinski ugovor, u koliko se trgo-
vačkih austro-srbskih odnošaja tiče.
Palo je i u Grčkoj ministarstvo. Trikupis
je odstupio jer mu je vieće izkazalo nepouzda-
nicu, nehtjev izabrat za predsjednika vladinog
kandidata. Novi ministar Komunduros iznašajuc
svoj program reče, da vlada misli sama se bri-
nut za vršenje europejskih odluka obzirom na
nove granice grčko-turske. Aktivna vojska bez
pričuva da će bit povišena do 80.000 momaka.
Nu negovori tko mu će dat potrebito novce.
Francuska je Vlada pak najmudrija: njoj
je prva jačit se s crkvenim neovlaštenim redo-
vima, koje nastavlja proganjat, načinom da bi
se imala uprav stidit. I ovih dana pučanstvo je
skoro svagdje izkazalo svoju ljubav napram pro-
gonjenim redovim, u toliko da je vlada na mje-
stim bojala se i pobune, pa slala pod samosta-
ne na stotine konjanika!
Oprovrgavaju vješt o dolazku ruskog Cara
u Italiju. Odnosno na Rusku ima radostna viest
u „Auron", da je naime Petrogradska vlada,
jamačno neiskreno, jedino da malko pogladi po-
ljake, uzpostavila pretrgnute odnošaje ,sa Svetom
Stolicom.
Sveti Otac Papa poslao je kardinalu Nad-
biskupu u Parizu list hvaleć ponašanje biskupa i
njihov rad na obranu proganjanih crkvenih re-
dova.
Bi izabran novi predsjednik sjedinjenih
država Sjeverne Amerike. Izišo je republikanca
Garfield.
Uicinj još nije predat ; al nijesu dovršili ni
dogovori. Sedam tisuća crnogoraca stoji kod
Sutormana na okupu, čekajuć naredbu da idu
zauzet Uicinj.
U Kabulu govore da je pukla buna, na-
stala anarkija i da su ubili novog Emira Abda-
rahmana Kana.
Povieda mu milo
svieta nevjerice:
Što si, momče, stalo
promišljati tute,
Mržnju i osvetu
i nevolje ljute?
Sto promišljaš na taj
zavičaj tvoj divan,
Kad u njemu stoji
osvetnik ti kivan?
Koji traži svaku
prigodu ti naći,
Da te jednom vidi
odatle izaći,
Da ovd' već nestojiš
u tom divnom kraju,
Koji rek' bi sliči
zemaljskomu raju.
Nije tebi stanja,
tu počivat nećeš,
Već te sudba zove,
da se dalje krećeš,
Onam gdje no Mosor
k nebu se uzdiže,
Tamo iz pod njega
samo malo niže.
Zaludu si tražio
kod izvora rieke
Nastanit se onam
gdje su Vilske seke,
Kad tebe nesretni
Licumjerae vara
Onaj drugi opet lijom se pretvara;
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Milinom)
(V. br. 78.)
Glava 11.
Pop Ulfo i starac Cededo, ili četvrti
spljetski sabor god. 1064.
Nije moguće izkazati, govori Farlafi, 1 kolika
bas gorka žalost i neizrečena tuga obuze Hrvate
na zabranu slovenske liturgije saborskom i papin
skom odredbom, što nikako pregoriti nisu mogli.
Još jih je veća žalost obuzimala, što se grčki jezik
i grčka liturgija nije izključivala, nego samo sloven-
ska ili glagoljska. Njihove crkve pozatvorane, u
njih prestalo razliegati se slovo božje; njihovi sve-
ćenici na ruglo izvrženi; svi pristaše glagoljice kri-
vovjerstvom žigosani. Tako nesmiljeno bijaše sla-
venska liturgija progonjena! ali ona još življaše u
srcu hrvatskoga naroda, i u skrovištu hrvatskoga
svećenstva, što nam bjelodano pokaživa pripoviest o
popu Ulfu ili Vuku i starcu Cededu, koja nam ži-
vahno pred oči stavlja tadašnje kukavno stanje
„hrvatskih" popova ili „glagoljaša" o Dalmaciji. Nu
treba nam napomenuti da ju nam zabilježenu ostavi
Toma Arcidjakon spljetski, koji u obće piše ko
velik protivnik slovenske narodnosti; i što 011 ko
smiešno i preziranja dostojno smatra, pak kao lu-
kavštinn grdnu na porugu iznosi, to bi se našim
očima kao prostodušna nu vatrena odanost naprama
glagoljici prestavljati imala.
U ono doba, piše dakle Toma Arcidijakon,
dojde iz Hrvatske svećenik, nepoznat došljak, ime-
nom Ulfo ili Vuk, hineći pobožnost u licu, ali no-
seći otrov lukavštine u srcu. Obilazeći narod pri-
sapćivaše mu nekakvih stvari, i prečinjajući se kao
da bi bio od pape poslan da razvidi, kako stvar
stoji sa slovenskim bogoslužjem, te sažaljivajući
propast „glagoljštine" obećavaše svakomu najbolji
sviet, te tješeć govoraše:,, Znajte, mojgospodar veliki
papa, vrlo se je raztužio čuj ući da su vam crkve
pozatvorene i vašim svećenikom zabranjeno obavljati
„glagoljski" službu božju; odpravite daklen momu
gospodaru poslaničtvo, i vjerujte, dobiti čete sve što
budete iskati". Sastaše se starješine i učinivši vieće
koga da pošalju papi, odaberu istoga popa Ulfa, te
ga sa darovi pošalju u Rim.
Došavši Ulfo u Rim, prikaza papi Aleksandru
II darove kao znakove odanosti hrvatskih sinova, te
ga ponizno moljaše da stanje crkava i popova po
kraljesivu slovinshomu (hrvatskomu) opet u stari
običaj privede jer inače bojati se je kakva krivo-
vjerstva. Papa mu odgovori, da nemože ništa proti
ustanovam svojih poslanika; već mu dade pisma
neka jih ponese nadbiskupu, kralju i ostalim vel-
možarn one zemlje, neka dojdu dva biskupa u Rim,
1 Tom. III. pag. 136.
Rječ zadava vjeru
k6 iskrenjak pravi,
A na sudbi sreće
drugčije izjavi;
Pak znadem da ti je
podnositi mučno ,
Da onaki ljudi
znaju varat sručno.
Al sjeti se, momče,
da će licumjerci
Strogo se kazniti,
strože neg nevjerci,
Kad ih Vječna sudba
preda se prizove,
Gdje će platu primat
za čine njihove.
Trpi, al nekukaj,
bogom pobratime,
U Boga se uzdaj
i u njegvo ime.
Više puti kuša
božija desnica
Jesmo 1' spravni trpit
svietskih nevoljica.
Znaj, tkogod snosljivo
podnosi nevolje,
Božja vjera, pobro,
nek se nada bolje;
Jer Bog (pisma kažu)
uzor je dobrote
On neplaća namah
nit svake subote.
Nu najposlje slušaj
joSter rieči ove,
Br. 86 Zadar, Ponedjelnik 22 Studenoga 1880.
Verilateiu facientes in eharitate, crescamus in
ilio per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Efh. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Petak
—**ÎP^P
Ego interim cl&inito:
Si quia Cathedrae Petri jnngi'Bi-, mene est.
(S. Hieronym. Epis. VI. ad Dam.)
roborandis,.
Vos ipaos. auxiliante Deo, in dios alacriter operam Vestram impensaros in tae^da salutari Ecolesiae doctrina, animisque in ReligionÍ6 amore et in ver» fidei professione
(Pio IX u papittsk. listu, Sí veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom*i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. »'
Pri koncu smo g. 1880 a još
čekamo od mnogih naših pred-
brojnika zaostale predplate! Da
nam to prekomjerno otezanje stva-
ra uprav ogromnih administrativ-
nih neprilika, lako može svak do-
hvatit tko pomisli, da našemu listu
nema skoro nikakvog drugog do-
li od ka osim same predplate. To
bi pak svak još bolje shvatio kad
bi doznao u cielom obsegu kako-
vih i kolikih protivština, u ova
zlokobna vremena, stalo nas i stoji
nas vršenje svojega zvanja. Moli-
mo za to najtoplije nek nam se
predplate namire što ikad prije.
Inače, nije nam već nikako mo-
guće napried
Njemački liberalni meeting u Beču.
U prošlom broju nagadjali smo, sudeć po
broju učestnika, da njemački liberalni meeting u
Beču, nekmoli strovalit Taafeovo ministarstvo i
uzvitlat bog zna koliko prašine; bio je došla
kukavan meeting. Ne samo nije nadmašio oče-
kivanje nego je bio mnogo izpod očekivanja.
Mislili su, vas će Beč planut u svjetlosti one
večeri, a tamo samo gdjegdje koju ulica onog
samog diela grada u kojem se je obdržavnla
skupština; nadali su se: vas će Beč na sastanak,
kod tamo baš onaj isti dan bečlije, same rad-
ničke ruke, sakupe se i oni u svoj meeting, nu gdje
je učestvovalo 4000 duša, te puna 1000 duša
više. A i ta vriedi d« ju čovjek ne zaboravi:
radnički naime meeting u svojim govorim i re-
solucijam radio je indirektno a dielom i direktno
proti govorim i resolucijam meotinga veliko nje-
mačkoga. Tim su dakle veliko-niemci baš od
svojih sunarodnjaka i sugradjana čuli: dalje od
nas!
Ovaj svečani fiasco stranačke njemačke skup-
štine dobar je znak vremena, koma se mi ve-
selimo, jer glasoviti veliko-niemci to su ti oni
dobri ljudi što su gledali sapet ruke katoličkoj
crk-i u Austriji i Njemačkoj; a u politici stoje
uz one mirobljubive gradjane koji uzdišu za Deutsch-
tumom, za njemačkom velikom domovinom,
od Baltika do Jadranskog mora.
Naravno, da su uz to njemačke „neodku-
pljenike" napravljali sebi ßasco i neodkupljenici
dalmatinci talijanske krvi. Da, i naši neodkuplje-
nici iz Spljeta poslali su bili tamo svoje puno-
ovlašćenike; te su tako i oni imali prigodu da
pleskaju rukama veliko-njemačkom govorništvu
dra. Koppa i drugova mu.
Nego, o čem su najpače govorili niemci na
toj skupštini? 0 tom najviše: ako Austrija hoće
da jo$ požive, treba joj gladit jedino niemce, jer
taj njihov iznimni položaj to je neobhodnim
uvjetom obstanku države (staatsnotwendige) i
bez njega da bi nestalo s lica Austrije ono po-
teza civilnosti, što ih je došle niemstvo, to se
zna samo snincato niemstvo. pribavljalo ; nesta-
lo bi onog ,,das .culturelle Geprage des ôsterr.
Staatswesens...." !
¡\iemci na ovoj skupštini branili su i poli-
tično ujedinjenje austrijskih Niemaca. Zanago,
kad na to misle Startni, Smeykali ne dolazi im
ni na kraj pameti, da bi tada i Slaveni uza-
jemnost propoviedali, jer pojedini ogranci našli
bi se u manjini. A što bi Niemci napram: dva
milijuna Rusina, tri milijuna Poljaka, sedam mi-
lijuna Čeha, tri milijuna Hrvata i Slovenaca?
Ne bi ostalo nego bježat k divu Bismarku.
Javismo da se brzo otvara Carev, vieće.
Njemačka mu se dakle liberalna stranka pri -
bliža s jednim novim svečanim neuspjehom na
čelu. Mišljahu meetingom ujedinit se i jedinstvom
se ojačat, te silnije jurišat na ministarstvo; al
nebuduc im to pošlo za rukom, a buduc pak nak-
nadni izbori za zastupničku kuću u Ćeskoj i
gornjoj Austriji izašli povoljno za desnicu; mi-
nistarstvo Taafeovo moći ce još slobodnije o-
voga zasiedanje vršit ulogu izjednačenja; samo
bude li odlučno tim pravcem udarilo.
Srbska vlada poslala je u Bodim-Pest
svog parižkog poslanika Marinovića, da nastavi
dogovore o utanačenju carinskog i trgovačkog
ugovora s Austrijom, koji su kako je poznato
bili nazad vremena prekinuti, usljed Ristićeve
oprjeke.
Prošli ponedjelnik sastalo se je u Galcu
podunavsko povjerenstvo, čije razprave i zaključ-
ke politički sviet velikom napetosti izgleda. Tu
će se o tom raditi, da se uredi imenovanje po-
vjerenstva, koje ima upravljati i nadzirati du-
navsku prugu do željeznih vrata, i imenito da
se rieši prepirka o pitanju, tko ce predsiedati
povjerenstvu.
U franceskom senatu bio je na 15 t. na
dnevnom redu Buffetov upit o ministarskoj krizi
i o izvadjanju ožujskih dekreta. Buffel je doka-
zao, da je Freyeinet zalo izašo iz ministarstva,
što nije bio sporazuman sa svojim drugovim, koji
nisu htjeli pristati da se politika kabineta pro-
mieni onako kako je on namjeravao; dokazom
tomu dn je Freycinetov govor u Montaubanu,
kojemu nije nijedan ministar prigovorio, premda
je Freycinet bio reko, da je provedba drugoga
ožujskoga dekreta odgodjena.
Buffet obazire se zatim na izagnanje re-
dovnika, pa veli da se je redarstvo ponašalo
kao zločinac ^velika bnka) i da su redarstveni
činovnici počinili zločin, za koji će biti još de-
set godina odgovorni. Napokon navaljuje govor-
nik žestoko na vladu.
Potres u Hrvatskoj
U Zagrebu na 15 tek.
Obzor, nastavljajuć groznu kroniku, u broju
od 262, piše, iz med ostaloga:
„Sad gdje nam se je svima mir povratio, mo-
ramo i sami priznati, da toli naše, koli viesti ostalih
zagrebačkih dnevnika bijahu pod utiskom užasa ka-
tastrofe ponešto pretjerane. Zagreb je doduše lebdio
u groznoj opasnosti, nu ona ga je sretno minula, —
tri još sekunde potresa bile bi dovoljne da ga pre-
tvore u hrpu ruševina, ali on je danas spašen. Ra-
njen je, ali nije smrtno, štete su silne, ali nisu ta-
kove, da se nebi mogle nadomjestiti. Trebat će tomu
morda 4—5 godina, dokle Zagreb nastavi cvasti
onim cvietom, kojim je započeo posljednjih godina;
ali uz patrioticno požrtvovnost svih njegovih gra-
djana i ciele zemlje, ova rana može se posvema
zacieliti.
Dobro je gradski načelnik Mrazović, primivši
u subotu strane novinare, primjetio, „da gradu Za-
grebu nije posluženo time, ako se njegova nesreća
pretjerava i predočuje kao gotova propast; jer time
se doduše pobudjuje milosrdje, ali se ruši kredit, a
Zagrebu treba danas kredita,, ne milostinje. Zagreb će
vlastitim radom, štednjom, neumornim nastojanjem
opet doći gdje je bio. Mi nećemo prosjačiti, nego
trebamo novac na pošten povratak".
„Ali kako rekosmo: požrtvovnosti treba, patrio-
tizma i muževne odvažnosti. U ovakovih se momen-
tih pokazuje moralna snaga naroda. Pravom nam
utjehom služe i ponosom nas napunjuju rieči koje
današnja ,,W. allg. Ztg." o zagrebačkoj katastrofi u
uvodnom članku donosi. Neka ih naši čitatelji
saznadu:
„Pučanstvo glavnoga grada hrvatskoga čini se,
da takvu nesreću, koja ga je stigla, podnosi načinom
muževnim Nepokolebiva hrabrost bijaše svedj
jedna od najprvih karakternih crta Hrvata, stanovita
žilavost u oči pogibelji, a taj značaj i sada se po-
kazuje. Sabor, gradsko zastupstvo, oblasti nastavljaju
svoj posao. Neima plina, pak se pali petrolej, —
neima vrućih jestvina, pak se zadovoljuje s hladnimi,
— nemože se stanovati u kucah, pak se stanuje u
kolih i pod vedrim nebom. Ali svatko radi dalje,
kako može. Uredi ureduju, brzojav radi, trgovci
neće da čuju o moratoriju i stavljaju svoj ponos u
to, da svojim obvezam zadovolje kao da je sve u
najboljem redu. Uzprkos strahovitom dogodjaju ne-
čuje se ništa o javnoj nesigurnosti, ništa o zločin-
stvih proti tudjem vlastničtvu. Zemalja se trese u
svojih temeljili, ali ni zakon, ni red ni kredit nije
potresen. Kronika nesretnih dana, u kojih se opažaju
takove krieposti, sačinjavati će neprolazno častni
list u poviesti Hrvatske i Zagreba ; narod koj je po-
kazao toli hrabru ćut, može s pouzdanjem gledati u
budućnost. Zdravo zrno, koje je u njemu, pokazat
će se i zajamčiti mu uspjeh na svakom polju čo-
vječje djelatnosti".
Nadalje veli isti list, da je pogledom na su-
ćuvstvo, koje je sva Evropa pokazala za Segedin,
dužnost ugarskoga sabora, da za Zagreb sve učini,
što se iole učiniti dade. „Sva Austro- Ugarska neće
mirovati, dok se nepodigne novi, ljepši Zagrebi!"..,.
„Pak ako komu može služiti utjehom u biedi da
ima srdaca, koja š njim osjećaju, tad neka stanov-
nici Zagreba budu uvjereni, da ih gradjanstvo glav-
nog grada monarkije rad hude nesgode srdačno sa-
žaljuje, a rad njihova odvažna držanja da im se
iskreno divi, — a tako morat će se osjećati svagdje,
gdje ima sućuti za ljudske jade, i smisla za dosto-
janstvo i muževnu odvažnost".
Ali u potonjoj predpostavi bečki se je list
prevario. „Jer primjerice izlazi list koj se zove
„Pester Journal'' i koj jučer donosi članak pun
bratinske ljubavi. Tu se veli, da narav često kazni
bičem objesne narode, ovakove elementarne nesreće
da su opomena takovim bogomrzkim narodom. Ra-
zorenje Zagreba da je pravedna kazna za podkapa
nje ugarskoga integriteta.
Ali mi dovikujemo prekodravskoj braći, da uz
ovakove popratnice nećemo i netrebamo njihove po-
moći. Naš ponos bit će uvieke dosta jak, da i u
najvećoj biedi odbijemo pomoć bahata prostaka, koj
će nam to kroz sav svoj život pod nos bacat, i već
nam sada svoju „milostinju" unapred spočituje.
2. Dodatak oj Dalmaciji Br. 94.
di ascoltaote gratuito all' ascoltante non sistematiz-
zato Girolamo de Tartaglia.
Pišu nam iz Kotora na 18 tek: I amo je ova
si. obćina uzela inicijativu za kupljenje prinosa za
Zagreb. Gimnazijalno osoblje liepu svotu medju so-
bom skupilo, te ju kašnje izručilo obćini, da tim bolje
podupre uspieh obćinske inicijative.
Lo scorso mercoledl la religiosa famiglia dei
PP. Fraocescani alie Mura fu colpüa da grave di-
sgrazia colla colla morte d'un egregio suo membro,
il m. r. P. Zoilo Monti. Jeri furono tenuti al de-
funto i solenni funerali.
Pišu nam s Vrisnika na Hvaru na 19tek: Naš
mladi domorodac novoredjeni svećenik D. Vicko Bo-
janić reći će na Ivanjdan svečano mladu Misu. Bio
je redjen od preč. i presvietlog diocez. biskupa ju-
čer, na 18 tek. Bog nam ga poživio.
Na 'profesora d.ra Vojnovića udarile su služ-
bene „Nar. Nov." u istinu bezprimjernom surovošću,
kakovom se je taj vladin list karakterizirao za naj-
brutalnije ere Rauchianske, odričuć mu u obće
pravo govoriti o javnih poslovih, jerbo je iza po-
tresa otišao sa svojom obitelju u Dalmaciju. Koli
su pristrane službene novine, i kako stranačke job-
zire sveudilj miešaju u ovu žalostnu katastrofu!
Naše mnienje o dužnosti svakoga patriote poznato
je javnosti ali gdje ima stotine i tisuće ljudi svih
stranaka, medju njimi njekoliko ljudi visokoga ja-
vnoga položaja, koji su iza potresa bud pod kojom
izlikom otišli iz Zagreba, nepojmimo kako se može
onolikom brutalnošću navaljivati upravo na jednu
osobu. Jer nije polilički povoljna. I to karakteriše
vladajuću eru.
Jučer ustaje na njega isti „Ustav", koji je
tek pred par dana zasvedočio svoju babju kukav-
štinu, tako da je drugi dan morao svoje „mnogo-
brojne" čitatelje moliti za oproštenje radi svoje
mehke naravi. Njegovi „capitani di bora" vrlo bi
mudro učinili da se neiztiČu iz svojega duplja. 0.
Prezzi di vini in provincia. — Una sol volta
ne' giornsli della provincia si fè cenno molto vago
sui vini indigeni, di cui semplicemente venne detto
che il prezzo andava ogni giorno aumentando, in
seguito a commissioni numeróse pervenute dalla
Francia. Ora nell' interesse generale della classe
agrícola e de' possidenti stessi desiderasi sapere :
1. quanto vino venne esportato finora dalla Dalmazia;
2. se continuano ancora le commissioni per la Fran-
cia o per altri luoghi, e promettono di durare an
cora; 3. a quali prezzi si vende presentemente la
barila di vin ñero opol in provincia.
In modo spéciale sono pregati i signori corri
spondenti della „K. D." di Lissa, Lésina e Spalato
ecc. ecc. di offrire dilucidazioni su questa faccenda,
affinchè il pubblico non ne resti ingannato da avidi
speculatori. l) X.
Política antireligioaa del governo tráncese. —
L' Univers riceve le seguenti note :
Il governo, dopo aver disciolto le congregazioni
religioso, penserebbe, pare, a spingere più avanti
le sue risoluzioni di rigore.
I religiosi che predicano ora le stazioni del-
l'avvento nelle chiese, hanno avuto il dono d'irritarlo
colle loro indignate proteste contro gli attentati di
cui sono stati le vittime.
Un contegno s\ coraggioso e si degno non po-
teva trovar mercè davanti a ministri il cui odio pel
cattolicismo non si è finora smentito un solo istante,
e dobbiamo, pare, attendere che l'accesso della cat-
tedra sia presto interdetto ad ogni religioso rivestito
dell'abito del suo ordine.
Le religiose delV ospitale di Màcon in Francia.
Il Conservateur de Saone-et-Loire narra il seguente
fatto odioso:
*) Lo scopo del egr. corrispondente è senza dubbio
lodevolissimo e patriótico. Noi ci faremo perciô assai vo-
lentieri solleciti a pubblicare le notizie che ci venissero
offerte in proposto dai nostri corrispondenti. La Red.
• Le religiose che curavano i malati ail' ospedale
(di Maçon sono state espulse dalla commissione ara-
ministrativa. Esse hanno lasciato la città lo scorso
martedi. Moite persone, uomiai e donne, le hanno
accompagnate fino alla stazione. Alla partenza dei
treno sono scoppiate grida d'addio: A rivederci!
presto !
L' Univers aggiunge :
Queste religiose erano suore agostiniane. Da
oltre a 200 anni erano ail'Ospedale di Maçon, e vi
erano state lasciate anche durante la tempesta dei
1793. Gli amministratori rivoluzïonarî avevano, con
una deliberazione, diebiarato che in riconoscimento
dello zelo mostrato dalle suore agostiniane, continue-
rebbero ad avere la direzioue dell'Ospedale.
Gli amministratori attuali sono adunque tiranni
più duri di quelli dei 1793. Ecco a qualche punto
è giunta la Repubblica!
Barbarismo de brecciajuoli. É insuperabile la
gloria degli uomini della breccia di Porta Pia in
Italia. Non ha guarí il nostro giornale ne porse una
delle tante prove, nella guerra mossa da ultimo alia
Propaganda di Roma. Ora si oda un esempio del
loro sviscerato amore pei lumi delle scienze, di cui
amano chiamarsi i piü strenui propagatori. L'ex-mi-
nistro dell'istruzione Bonghi pensó di formare una
biblioteca di primissimo ordine che porterebbe il
titolo di Vittorio Emanuele. A tale scopo egli sac-
cheggió ben 63 librerie dei frati. La Biblioteca mo-
dello fu inaugurata; ma gli orrori che avvennero
dappoi sarebbero appena credibili. Si fecero a man
salva cessioni e cambi di libri, come si trattasse di
stracci; si vendettero libri a lire 40 a lire 35 e
perfino a lire 25 il quintale. Ben undici mila chilo-
grammi di libri furono venduti a questo modo; e
fra la cartaccia venduta a 20 centesimi il chilo-
gramma vi sono 1000 volumi delle cause per la
beatificazione dei Santi, frammenti di edizioni del
400, 1' edizione originale tatta in Roma della famosa
lettera di Cristoforo Colombo de insulis nuper in-
ventis, che era stata acquistata con 30 mila lire.
Scoperta. In un convent^, ^.ella Calabria si é
scoperta una metá d' un Evangelo greco scritto in
inchiostro d'argento su pergamena rossa e adorno
di miniature rappresentanti diciotto scene del Nuovo
Testamento e quaranta ritratti di profeti,
E il piü an tico degli Evangeli i Ilustrad che si
conoscano. I dotti che 1'hanno scoperto lo fanno ri-
montare alia fine del V od al principio del VI se-
colo.
Movimento della marina austro-ungarica.
* Aberdeen: a. 26 nov. Nemirna. Algeri: p.
25 novem. Prelucano, Vladisković, Falmoutli. Bre-
merhaven: arr. 26 nov. Alberto. Cardiff: a. 27
nov. Sagittario; Dalmazia. Cette: p. 26 nov. Dam-
pier, Perčić, Fiume. Costantinopoli: a. 25 nov.
Bice; — p. 22 nov. Amor Fraterno, Krelić, Marsi-
glia; 25 Ant. Mimbelli, Ostoić, Trieste; 20 novem.
Ljubidrag, Miljan, Malta; G. Žup a, Stuk, Messina.
Delaware: p. 13 nov. Rebecca, Kasandrić, Belfast.
Dublino: arr. 29 nov. Figlio. Havre: p. 28 nov.
Justine B., Perčić, Cardiff. Malta: p. 20nov. Fra-
telli F., Ferenza, Cork; 24 Matteo L., Grisillo, Fiume.
Marsiglia: a. 28 nov. Mirto. Messina; a. 23 nov.
Andrić. Nizza: a. 28 nov. Emerico, N. York: a.
17 nov. Carolina. N* Orleans: arr. 11 nov. Euro.
Odessa: a. 26 nov. Paolina S. I. Philippeville:
p. 25 nov. Volunteer, Merlato, Bona. Queenstown:
part. 26 nov. Carla, Bakarčić, Aberdeen; 27 nov.
Sloboda, Gelalia, Mary port. Teneriffa: p. 13 nov.
Iri, Mariašević, MOSBÍCO. ?mULĐEN: arr. 27 novem.
Zabulón. Venezia: a. 30 nov. Urano; Cviet.
Deal, 26 nov. Sansone, da Filadelfia per Dun-
kerque, perdette due ancore colle catene nelle Dune
e proseguí per la rada di Margate.
Dunkerque, 1. decembre. Arrivó qui felicemente
da Arzew in giorni 32 di viaggio Speranza, Luković.
Amburgo, 3 decembre. E arrivato felicemente
Leda, Tarabochia.
Queensiown, 28 novembre. Grad Zagreb, Soić
arrivato qui da N. York, mentre si stava ancorando,
fu abbordato dal naviglio George Peake riportando
perdita del bompresso, del bastón di flocco e del
tagliamare.
II George Peake ebbe moto piü danni all' opera
morta.
Ringraziamento
* Al Rev.mo Capitolo e Clero e al Vene-
rabile Suo Capo, alie Angeliche Suore di Carità
alle rr. Madri Benedettine, ai patrioti, amici,
e conoscenti i quali ci furono larghi di pie-
tosí conforti nel deeesso dell'amata nostra
sorella marietta, facciamo i nostri umili
ringraziamenti, ed assicuriamo tutti della nostra
riconoscenza la più sen tita.
Caltarina e Gregorio Canonico
Raičević.
A tutti quelli che, in occasion e della ma-
lattia e morte della nostra dilettissima figlia
Angelina, in qualsiasi guisa cercarono di le-
nire l'immenso nostro cordoglio e dimostra-
rono di parteciparvi, riconoscenti, rendiamo i
più sentiti ringraziamenti.
Nicolà ed Irene Vidovtc.
Odpisi K. D
* Č. gosp. X. — Drniš — Žalimo za fakinski čin.
Od žalostne zanešenosti svačemu se je nadat. — U ostalom
trpjet za sveta načela, kakova su katolička vjera i ljubav
domovine, to je Vama čast.
ć. gosp. 0. D. P. — Šibenik — Naručeno je ima
tomu vremena, i sve su preporuke udarile u bah.
Nu do dan dva odlučeno je, treba da bude gotovo.
Življeli!
-oooggooo-
č- gosp, D. J. S. — Novigrad — Liepa hvala na
prijateljskim izrazima. Drago nam je što sve to bolje vidimo,
da imamo za koga kad trpimo. Srdačan odpozdrav!
Č. gosp. X. — Janjina — Žalimo„ i čudimo se, jer
neznamo odkle čašćenoj odluci povoda. Ako eu uzroci
extra, eto hvala Bogu. Svakako bit će izvršeno. Uz to
Vam iskren prijateljski odpozdrav!
Č. gosp. X. — otok Hvar — Drago nam je što ste
i sami uvjereni da nam se nije moguće odazvat. A i rad
šta liepo Vam je poznat. — Iskrena hvala i srdačan po-
zdrav I
& gosp. I. kan. V. — Šibenik — Bit će sve na-
viešteno, kako želite na svojć vrieme. Živjeli!
* Nove Disoorsi sopra il SS. Natale e tre
Disoorsi sopra la SS. Eucaristía per la di-
vozione delle Quarant'Ore. — Opera del R.
P. G. D. Bertolotti, dell' Ordine dei Predicatori. —
Un bel volume in 8.o Lire 3:50 franco di posta.
— Dirigere le domande alla Liùreria-Editrice L.
Romano in Torino.
La novena del SS. Natale tiene di gran lunga i! pri-
mo posto fra tutte le funziozi sacre destínate a servire di
apparecchio aile solennità occorrenti nel giro dell' anno. La
eccellenza di questo devoto esercizio scaturisce dalla gran-
dezza del Mistero alla cui celebrazione esso dispone, li-
stero costituente il fondamento di tutta la Religione ed e-
pilogante in sè 1' idea e la sostanza di tutti li altri Misteri
Cristiani. Difatti quai è l'origine, quale il fine dell'Incar-
nazione ? In che essenzialmente essa consisle ? Chièilsog-
getto della medesima? Quale è stata la origine, quale fu il
line dell'Incarnazione ? Non puô adunque rivocarsi in forse
che la solennità del Natale, più d'ogni altra fesleggiata nel
corso dell' anno, compendia in se medesima tutti li altri
Misteri Cristiani. Di qui procede che la predicazione ordi-
nata ella preparazione de' Cristiani a degnamente solenniz-
zare le feste natalizie deve, più che intorno ad ogni altro
argomento, impiegarsi nello snocciolare Misteri cosi eccelsi,
nel descrivere i caratteri delle Scritture ascritte al Salvato
re del genere umano, nel tratteggiare insomma e nel lu-
meggiare con dottrine proporzionate tutto che appartiene
all' economía dell' Incarnazione. Cio non sarà solamente un
infondere negli aüimí queil' idea di Cristo che da ogni Cri-
stiano si deve acquistare e coltivare a fin di onorarlo ed
amarlo con tutte le sue forze, ma un ammanire un anti-
doto potente contro le arti della miscredenza tutte rivolte
a scemare ed a discacciare dal mondo la venerazione do-
vuta alio stesso Cristo, ben sapendo essa che tutto il Cri-
stianesimo si fonda sopra questa venerazione, e che, dove
la medesima si dileguasse affatto dagli animi, anche la re-
ligione perirebbe affatto nel mondo. Ecco il cômpito a cui
Br. 3
V H ! Zadar, Četvrtak 13 Sječnj God. XII
Veritatem facientes in charitate, cresc JIUS in
illo per omnia, qui est caput Christns,
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
—^Win
Ego interim clamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngitar, men» est.
(S. Hieronym. Efts. AVI. ad Bam.)
roborandis,,
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensuros in ttienda salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije,)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Uprava Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništva Uvrstbe po 10 novč. «redak. Objave na 4 strani um veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, 13 sjeenja.
Ima nekoliko dana, da šaka iiberalnca voli—
koniemaca u Gornjoj Austriji gledaju 11a svaku
ruka pobunit mase proti sadašnjem ministarstvu!
Od ljudi kojima skoro ništa nije sveto može
se država nadat svačemu. To nam je, da ne
idemo daleko, u malenoj slici ali sjajno dokazao
i naš Spljei; gdje je malo smutljivaca obratilo
bilo onaj inače mirni grad u mjesto da svie-
sivomu i nezavisnomu rodoljubju nije bilo spo-
kojna života. Ondje nemoralna politika proizva«
djala je nemoralnost gradskoga družtva. baš
kako sada kušaju da bude u Gornjoj Austriji.
Gospodi kojima je načelo: Niemci svi i
svuda, te koji neće da znadu za ravnopravnost
svih narodnosti u Cisleitaniji, grof Taafe i
njegova austrijska politika naravno krvavi su im
pred očima, ajos više zato, jer je pomirljiva po-
litika dobrahno i vjeri prijazna.
S toga, jednom kad su se u Carev. Viecu
obrnula kola niza stranu po centraliste, vebko-
niernci kušaju sredstva kakva im nadahnjiva
njihova politična strast; prenašaju politiku u druš-
tvene odnošaje, ne bili i Gornja Austrija po-
stala neka vrst Irske, premda za po sve druge
cilje i uzroke.
Polje, koje su odabrali centraliste iz Gornje
Austrije, s kojeg da masani na Vladu jurišaju,
to su porezi: al po socijalističku. Pošto je naime,
vlada nastojala uvesti novih poreza, i! dala
preinačit sustav poreza prijašnjih, a puku naj-
draže plaćat što manje; centraliste nastoje, da
izazovu nezadovoljsljstvo u puku, priliazujuć
Vladu opasnu po Niemce i zato jer da namje-
rava obleretit njemačke zemlje porezim oduzetim
zemljama češkim i poljočkim!! Niemci ovdje
dakle kriju politiku pod ćesu. Da ovoj svojoj
buntovničkoj struji dadu kakva oduska, urekoše
seljački meeting; al taj bi zabranjen.
Nije se htjelo nego to, da se veliko-niemci
Gornje Austr je i gore uzpale proti Vladi, te
pošalju izravno k Taafeu u odaslanslvo gosp.
Kirchmayera urednika Linzer Sonntagsblatta
i gosp. Hubmera, načelnika u Alkofenu.
Na 2 takućega grof Taafe primio je oda-
slanstvo, du UJU čuje i odgovori na tužbe. Grof
Taaie ovom prigodom liepo je dokazao, kako je
taj nousišljeni meeting suvišan, jer se Vlada i
bez njega brine za seljake,- i opazio pri koncu
vrlo umjestno, kako napokon, u svim nemiriin,
tko najviše gubi a najmanje dobiva, to ti je baš
seljak.
Uz to centralisiične novine ciene, da su svi
seljaci Gornje i Donje Austrije prešli na njihovo
stranu. Nu ti su ih isti seljaci brzo utjerali u
laž, izkazav jur u dva mjesta svojim konser-
vat.vnim zastupnicim podpuno povjerenje.
Javili smo u zadojena broju da je ruski car
kardinalu Jacobini-u podielio red Alesandra Nev-
skoga u djamaniim. „Germania" piše da je
taj red ponio u Rim posebni carev poslanik u-
jedno sa pismom, u kojem ruski car zahvaljuje
kardinalu za skrb i trud, što je ovaj imao, kad
je u Beču radio oko sporazumka med Svetom
Stolicom i ruskom vladom.
Otvara se na 16t. hrvatski Sabor u Zagrebu,
koji će imat bez dvojbe zamašnih pitanja o
kojim da raspravlja. Bože daj, da se bude
barem ovaj put postupalo u Saboru pošteno,
nezavisno, te po narod i njegovu budućnost
sretno. Mlohavosti, neodlučnosti, ulagivanju nek
bude već jednom kraj!
Više Zagrebačkih štovatelja upraviše na
mlado ljeto čestitku kardinalu Jacobini u izraziv
ujedno svoju radost, što ga je sv. Otac Papa
imenovao državnim tajnikom.
Kardinal Jacobini zahvalio je na čestitkam veoma
prijazno.
U Francuskoj su ovih dana obćinski iz-
bori. 0 ovim izborim zavisit će donekle i bu-
dući izbori za Senat. U Parizu su pobiedili re-
publikanci i konservativoi; jer na 80 zastupnika,
nije bio izabran nijedan član zloglasne komune,
nego 44 republikanca, i 8 konservativaca (3
više nego u predjašnjim izborim.) Kako je s o-
slalim parižkim zastupnicim nezna se još.
vinski odbor, kojemu će biti zadaća, da sa slič-
nim odborom ugarskoga sabora ustanovi broj
zastupnika, koje će posije utjelovljenja krajine
hrvatski sabor slati u zajednički sabor. Ugarski
sabor da neće biti pozvan kralj, odpisom, da i-
zabere kraljevinski odbor, već će samo mini-
ster-predsjednik predložiti neka se to učini.
SANCTISSIMI DOMINI NOSTRI
LEONIS
DIVINA PROVVIDENTIA
PAPAE XIII.
EPISTOLA ENCICLICA
ad Patriarchas, Primates, Archiepiscopos et Episcopos
uuiversos Catholici Orbis Gratiam et Communionem cum
Apostólica Sede habentes
Bogatstva u Francuskoj! Neizravni porezi
dali su državi prošle godine 169,000.000 fra-
naka više nego se je predvidjalo.
Na 4 tek. u večer po četiri su puta ne-
poznati ljudi gledali petroleom upalit Liver-
poolski dock. Lako da to budu irski izaslani
buntovnici, ai nije dokazano. Nastavlja se iz-
traga proti Parnellu. Uz toliko on u Parlamentu
svejednakom odlučnosti zagovara irske interese.
Reče, izmedju ostaloga, da se Irsku nemože
dobit nego velikodušnim djelima; sila da neće
nego umnožit nerede.
Namjestnik ruske Poljske. Albedinsky, poz-
van je bio onomadne u Petrogrfid, gdje još boravi
Kako se iz Petrograda javlja, vlada ondje
ranienje, da je taj poziv u savezu s vladinom
nakanon Poljacima podieliti podpunu gradjansku
ravnopravnost, imenito imenovanjem Poljaka kod
mirovnih sudova, s dozvolom poljskoga jezika.
U obće opaža se s ruske i poljske strane me~
djusobna susretljivost, koja na dobro sluti.
Stanovnici republike Andorra u Španjolskoj
(ta republika utemeljena je god. 805 po Lju-
devitu Pobožnom, sinu Karla Velikoga. Sada i-
ina 17.000 duša) zamoliše nedavno sv. 0. Papu,
da ih uzme pod svoju zaštitu „\ smatra svojim
podanicim". Sv. 0. Papa odazvao se je toj želji,
te je Urgelski biskup po njegovom nalogu pro-
šle nedjelje uzeo u posjed ovu republiku. Istom
sgodom obdržavana je o sve sedam crkava, koje
se nalaze u ovoj republici, svečana zlužba božja.
Kako javlja „Bud. Corr.", dovršene su raz-
prave o krajiškom pitanju, koje su ovih dana
bile nastavljene u Beču sa banom grofom Peja-
ćevićem. Hrvatski sabor da će dakle u prvoj od
dojdućih sjednica, odmah na 16 t. mj., biti
pozvan previšnjim odpisom, da izabere kralje-
VENERABILIBUS FRATRIBUS
PATRIARCHIS, PRIMATIBUS, ARCHIEPISCOPIS ET EPISCOPIS
ÜNIVERSIS CATHOLICI ORBIS GRATIAM
ET COMMUNIONEM CUM APOSTOLICA SEDE
HABENTIBUS
LEO PP. XIII.
Venerabiles fratres salutem et apostolicam
benedidionem.
(V. n.r 2).
Itaque cum tria sodalitia tarn certa Ponti-
ficum maximorum gratia floruerint, cumque opus
singula suurn studio concordi urgere numquam
desierint, uberes edidere salutis fructus, Con-
gregation! Nostrae de propaganda fide baud me-
diocre attulere subsidium et levarnen ad susti-
nenda missionum onera, atque ita vigere visa
sunt, ut laetam quoque spem facerent in poste-
rum segetis ampiioris. At vero tempestates plu-
res ac vehementes, quae adversus Ecclesiam ex-
citatae sunt in regionibus iamdudum evangelica
luce illustratis, detrimentum intulerunt lis etiam
operibus, quae sunt ad barbaras gentes exco-
lendas instituta. Etenim multae causae extiterunt,
quae sociorum numerum liberalitatemque minue-
runt. Et sane cum passim opiniones pravae spar-
gantur in vulgus, per quas mundanae felicitatis
appetitio acuitur, caelestium autem bonorum spes
abiicilur,, quid ab iis expectetur, qui animo ad
excogitandas, corpore ad capiendas voluptates
utuntur? Huiusmodi homines precesne fundant,
quibus exoratus Deus populos sedentes in tene-
bris ad divinum Evangelii lutnen victrici gratia
adducat? Istine sacerdotibus pro fide laboranti-
bus ac dimicantibus suppetias ferant? Restric-
tiores porro fieri ad munificentiam ánimos etiam
piorum hominum temporis improbitate oportuit,
partim quod abundante iniquitate refrixit multo-
rum caritas, partim quod rerun» privatarum an-
gustiae, publicarum motus (iniecto etiam rnetu
peioris aevi) plures in retinendo tenaces, par-
ciores ad largiendum effecerunt.
Multiplex contra gravisque nécessitas Apo-
stólicas missiones premit atque urget, cum sa-
crorum operariorum copia efficiatur quotidie mi-
nor: neque abreptis morte, senio confectis, la-
bore attritis praesto sunt qui succédant pares
numero et virtute. Religiosas enim familias, uh-
de plures ad sacras missiones prodibant, infen-
Il Journal' d1 Anvers pubblica una statistica delle
icuole del Belgio, ora che vi ferve: la guerra ail'in-
segnamento cattolicoî.Ne desumiamo le seguenti cifre,
che ridondano ad onore di quelle cattoliche popola-
zioni ô sono di conforto e d'esempio a tutti i catto-
lici dfcl mondo! Nei circondari di Anversa, Malines
e Tournhout' le scuole •primarie cattoliche contano
33.336 ragazzi, 33.133 ragazze; mentre le scuole pri-
marie govgraative vi figurano con soli 11.539 ra-
gazzi, 9373 ragazze. Nella scuole superiori dette
Gardiennes la proporzione è ancora più favorevole
ei çattolici, contandovisi contro 5.907 ragazzi e
$39 ragazze nelle scuole cattoliche, soli 862 ragazzi
e ^98 ragazze nelle scuole governative. Giova no-
tare che a capo di questo grandioso movimento cat-
tolico feontro quel Governo ipocritamente persecutore
stanno quegli imperterriti Vescovi, i quali hanno per
certo di che rallegrarsi vedendo che la loro voce
autorevole rimane tutt'altro che senza effetto.
Od posve dobro obavieštena izvora doznajemo,
da nema ni najmanje već sumnje da je N. P. barun
Rodić dao ostavku i to još onda kada smo to nazad
mjeseca priobćili. Sada se već i to smatra kao
stalno, da će u Dalmaciju podmaršal Jovanović.
Možda ćemo se povratit na ovu stvar.
Pišu nam iz Knina, na 12 sjecnja:
Gore neg u Turskoj! Jučer u sumrak u selu
Biskupiji kod Knina Dmitar Popović sa oteem i
bratom svi grko-istočnjaci i još drugih desetak se-
ljana oružanih puškami, hajdučki zgrabiše Anicu
kćer Vida Vidovića katolikinju i odvedoše ju uz o-
čitu protivnost njezinu, otca joj i matere. — Čuli smo
da je m. p. Župnik katolički izstepice obznanio c. k.
Kotarsku Vlast, vrućom preporukom, da bude dje-
vojka povraćena svomu otcu, a zločinci kažnjeni
polag propisa obstojećeg zakona. Nu želit je da spom.
Vlast prizovne preda se djevojku sa otcem i maj-
kom te ju onda zapita: jeli njezina bila volja poći
za sp. Dmitra; a ne poslati žandare, da ju oni izpi-
tavaju u kući ugrabitelja, gdje joj ukinuta sva slo-
boda prietnjom, da ako reče da njezina nije bila
volja, tad da će ju izsjeći na komade, ili joj otca
U prosjake poslati palitbom kuće i imanja. U ovom
slučaju svršen bi bio daljni posao, kako što se je
dogodilo nazad njekoliko mjeseca ovdje u istom
ovom Varošu sa njekom Krvavičinkom, koja je u-
grabljena bila na oči ovdješnjeg c. k. kotarskog
Povjerenika i Župnika Rimo-Kat. i po njihovom na-
stojanju bi jedva jedvimice djevojka povraćena
kući. Nu sutradan kad je c. k. Poglavar odposlao
Žandare, da ju upitaju jeli njezina bila volja poći
za onog usilnika, odgovorila preko volje, da jest. Ovo
je indirektno istim zakonom braniti zločinstva na
mjesto ih pedepsati.
Ala je nečuveno! Od kad je odredjena našim
dusobrižnicim izvanredna pripomoć, odgovarajuća
izvanredno težkom njihovom položaju, koliko se je
puta odlazeća preuzvisena Rodićeva Vlada postarala,
da ta pripomoć izvanredno nuždna bude podieljena
kako tako na vrieme? Bojeć se da june zaboravi,
više smo puta Vladi pripomoć spomenuli. Ipak omakla
sva obla godina 1880, izmiče i godina 1881, a još
se ta blažena pripomoć čeka. I tako se na našoj
Vladi brinu sami. da jim crne listove pišemo. Rade
pametno!
Primamo od vrstna prijatelja sliedeći Prosvjed:
Budući da oni slučaj u br. „Katol. Dalrn."
oglašeni, naime III. čl. „Dva kot. sudca i komesara"
uzdrži smrtni udarac poštenju svećeničkomu, koji
može po tajnimi ocrnivanji osvetljivih Činovnika i
najpoštenije i najvriednije medju nama nemilo shva-
titi, s toga podpisani na ime svih dičnih Svećenika
javno prosvjeduje proti toli nepoštenomu i bezduš-
nome postupanju obaju komesara, i proti osudi kojoj
aa dali povoda.
X. bivši Župnik,
Movimenlo della raarioa austro-ungarica.
Alessandria: p. 11 gen. Clita, Ajas; 12
Provvido, Trieste. Anversa: a. 17 gen. Alma.
Bordeaux: a. 19 gen. Gjurko, Boston: a. 6 gen.
Ergo. Broawershaven: a. 17 gen. Fratelli F.
Buenos Ayres: a. 10 dec. Esther. Cagiiari: a.
12 gen. Adler; — p. 14 gen. Trino, Filadelfia.
Cardiff a. 14 gen. Viganj; 16 Elpi, 17 Zabulon;
— p. 14 gen, Eber, Table Bay; 17 Nane B., Ales-
sandria. Castellamare: a. 18 gen. Mattea. Deal:
a. 15 gen. Conte Oscar F. Delaware: a. 5 gen.
Josef. Forte di Francia: a. 6 dec. Ciro. Genova:
a. 16 gen. Istria. Guadalupa: p. 19 dec. Pater,
St. Thomas. Havre: a. 20 gen. Eagle. Leith: a.
19 gen. Paulus. Livorno: p. 16 gen. Giovanni,
Newcastle. Londra: a. 15 gen. Prelucano e Sulin.
Maaslius: p. 14 gen. Peljesac, Inghilterra. Mar-
siglia. a. 18 gen. Giuseppina, Erin, Due Fratelli;
— p. 14 gen. Imp. Fr. Giuseppe I., Trapani. New-
port: a. 13 gen. Mos. Vila; — p. 16 gen. Bakran
Table Bay. N. York: a. 2 gen. Vela; 3 Caterina
B.; 18 Celestina, Poulliac: a. 15 gen. Gjurko.
Queestown: p. 17 gen. Blandina P., Glasgow.
Rangoon: a. 21 gen. Lealtä. St. Pierre: p. 11
dec. Giacomina, Haiti. Shields: a. 14 gen, Speranza.
Tolone: a. 18 dec. Colombus. "Venezia: p. 12
gen. Cviet, Tarragona.
Dubrovački parobrod Dubrovnik, što prenaša,
kako je većkrat spomenuto, trgovinu izmedju Du-
brovnika i Trsta veoma je u dobrim vodama. Kako
nam Odbnud javljaju, toliko ima posla, da je postao
premalen, te.čestokrat nemože da odveze iz Trsta
9Ve Što mu se, namuči. Dobar je znak i to što dotično
đružtVo ima toliko dobiti da i Trstu od svoje dobiti
dariva, kako nazad . dana kad je izručilo za Pio
fondo di tfnarifia for. 100. Ovo su najbolji dokazi,
gdje je sjtfge, rodoljublja i odvažnosti, da glavnice
naših bogataša mogu bit uložene u istoj pokrajini
» m .korist i čast pokrajine i glavničara.
Alessandria, 16 gennaio. (Tel.) Arrive felice-
mente da Nuova York il bark au.-ungar. Trappano,
capit. Mercic.
Malaga, 18 gennaio. (Tel.) Arrivo felicemente
da Nuova Orleans il bark au. ung. Emilia J., cap.
Radonicic.
Londra, 20 gennaio. (Tel.) Un telegramma da
Lowestoft ci annunzia il naufragio del bark au. ung.
Barone Vranyczani, cap. Kumicic, da Leith per
Nuova York.
Fiume, 20 gennaio. Del naufragato bark a.-un.
Barone Vranyczany si é perduto disgraziatamente
tutto l'equipaggio ad eccezjone di uno, col nome
Alfonso.
Nuova York, 22 gennaio. (Tel.) 11 bark, a.-un.
AcMlle F., cap. Peréic, arriyf) qui dall' Inghilterra in
soli 19 giorni di viaggio.
Penarth, 19 gennaio. (Tel.) Trovasi investito in
questa rada il bark au.-un. Filomena, capit. Segotta,
proveniente da Bordeaux per Cardiff.
Fiume, 23 gennaio. (Tel.) Un telegramma da
Nova York ci annunzia che il bark au.-ung. Vela,
capitano Geletic, riportó dei danni ift seguito di col-
lisione con un altro naviglio.
Odpisi ,,K. D."
Č. gosp. M. B. — Janjina — Ono Vaše cienjeno pi-
smo nemožemo već da nadjemo. Jamačno, kao po običaju
kaj što nahodimo da nije za list, bit ćemo ga spalili. Ja-
vite se do prigode, jezgrovito i objektivno, i naći ćete nas
sasma sprarne. Srdačan Vam pozdrav.
č. gosp. M. M. Spljet. „Iz Splitskog polja na Bar-
tulu." Dobro bi došo, po našem mnienju, kad biste ga pre-
radili, da se okoristite, barem dielom, mnogobrojnih podata-
ka koji Vam mogu bit na raspoloživost, osobito glede mo-
rala u privatnom i javnom životu, i tim napravili indirektno
ujedno vjernu a kratku sliku pravog naćelnikovanja. Pro-
mislite, preradite i pošljite; zaslužit ćete mnogo pred zavi-
čajem i vašem sviestnom domoljublju.
Č. gosp. Ant. Ml. — Kašt. Lukšić — Vaš ćienjeni
dopis ima baš krasnih i plemenitih misli i ćuvstva ; u njem
je žarka Bogoljublja i rodoljublja. Do njega dakle nema za-
prieke, te što ga ipak netiskasmo pripišite jedino „Listovim
prijatelju o glagoiici" koji ga čine suvišnim, ovaj čas, glede
načela, dočim, s druge, navadjanje onih potankosti izazvalo
bi bez dvojbe s višo krajeva šta slična; a to bi uas dovelo
u nepriliku, jer i sa svim dodatcim list nam često uzak.
Da smo Vam priporučeni unapried. Srdačan pozdrav!
Č, gosp. — h. — gornji dio Brača — Ako ste baš
Vi, te se drugi tko nesluži Vašim imenom, tad se Vas do-
pis ni malo ne tiče: ondje se cilja na osobu drugog ime-
na. Mi bismo rada, ako Vam je moguće, da nam pošaljete
Vašu posjetnjcu. Tim bismo najbolje izašli na čistac, U o-
stalom mi ljude kakav je poslati nam samopis, smatramo
kao najbolje pouzdanike i ljubimo ko braću i od takovih
mi objeručke pisma primamo. Razbistrite dakle, pa je sve o-
stalo mirno.
ooogooo-
|V0 Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Gospodinu Jakovu Cukrovu
Spljet!
Od toliko nazad godina, i do nas dopirale
su toliko ustmene, koliko javne pismene po-
hvale Vaše Lievnice zvona. Ali o lom smo va-
vjek neku dvojbu u pameti i srcu gojili. A to
zašto? Zaradi varljivosti i lažih domaćih nepri-
jatelja napredka otačbine. Dok nam nesligoše
u p. p. mjesecu listopadu dva nova ve.ika zvona,
koja za našu župsku crkvu Svih Svetih aaliste.
Njihov odlični i ugodni kalup, njih preugodni i
čisti zvek, skladni i jaki glas, na dalečinu od
4 sata, tuko ove seljane, i svakoga kojih ih
čuje, zanose, da im se svatko divi i hvali Vašu
Lievnicu, i Vašeg vriednog zanatliju Franju
Jakoba.
Ova naša javna izjava i zahvala, koju
Vam, častni gospodine, niže podbilježeni izru-
čuju na ime svega sela Aržnrie, neka bode Vaini
za utjehu u Vašim velebrojnim i zaslužnim požr-
tvovanjim pri ustanovljenju Vaše Lievnice zvona,
te, od davna, kod nas nuždne obrtnosti, kojom
ste korislovali i korislovat ćete ti buduće miloj
našoj domovini i susjednim pokrajinam Bosno-
Hercegovini; što je na ukori sramotu svim Va-
šim prolivnicim, a na napredak naše Otačbine.
Aržano kod Imotskoga, 20 prosinca 1880.
Pop Simim Kovačevu' župnik
-f Dujam Ledič prisjednik CiNovinarstva
j- Ilija Žoja Blagajnik.
Un nuovo piccolissimo Brevario ed un
nuovo piccolo Biurno. — L'editore L. Romano
lia testé pubblicato una nuova edizione ancor più
piccola ed assai più elegante del suo già grazioso
Breviario tascabile a fascicoli da renderlo per la
grande sua comodità quasi indispensabile a tutti gli
ecclesiastici. — Questo Breviario, siccome abbiamo
già detto altre volte, ha il grande vantaggio di rac-
chiudere in un sottile volume del formato di un pic-
colo Diurno tutto 1'anno litúrgico. Un ingegnoso si-
stema di fascicoli quasi mensili staccati con coperti-
ne proprie e numerate ed una graziosa e solida le-
gatura spéciale a ripostigli interni permettono di u-
nire a piacimento gli ufficii di cui si ha bisogno senza
essere obbligati, come sovente succédé, di rieorrere
ai volumi delle scorse stagioni. — II signor Romano
ha pure pubblicato cogli stessi nitidissimi caratteri
del Breviario un veramente magnifico Diurnetto, di
soli cent. 10 di lunghezza, sei di larghezza e 1%
circa di spessore. E questo il più piccolo, il piùco-
modo, il più completo Diurno che noi conosciamo, e
siamo certi che queste nuove edizioni, già complé-
tate dagli ultimi uffizi decretati dalla Santa Sede,
saranno anche esse per la loro eleganza e c'omodità
subito esaurite. Prezzi (franco di posta) Breviarium
Romanum, a fascicoli in brochure, L. 10, e fascicoli,
legato in pelle zigrina in un sul volume, fogli do-
rati, dosso flessibile, L. .12. — Horae Diurnae in
brochure, lire 1 60; legato all' inglese, fogli rossi,
dosso flessibile, L. 2 25; lagato in pelle zigrina, fo-
gli dorati, lire 3. — Lettere e vaglia intestati alla
Librería L. Romano in Torino.
La Modenese Tipografía dell' Imrn. Concezione
continua álacremente la pubblicazione di nuovi fa-
scicoli del suo Piccolo Teatro delle Case di E-
ducazione. Abbiamo testé ricevuti cinque nuovi
componimenti, cioè:
II Portafoglio. Dramina in 5 Atti del C. P.
Tosatti — O. 50.
S. Filippo Neri. Commedia in 2 Atti. C. 20.
Criatoforo Colombo. Dramma in 5 Atti
delPAvv. G. Biroccini — C. 50.
Bernardo di Mentone. Dramma in 4 Atti
di D. G. Olmi — C. 30.
Torquato Tasso. Commedia in 5 Atti del
Cav. G. Sabatucci — C. o0.
L' oro non prende macchia. Commedia in
5 atti di Pietro Rinaldi romano — C. 30.
Í suddetti componimenti sono tutti per soli uo-
raini, tranne Bernardo di Mentone che è per
Uomini e Donne.
Si spedisce l'intera Collezione di 32 fascicoli,
parecchi dei quali sono esclusivamente per educato-
rii femminili, al prezzo di L. 9,95 franchi per posta.
Un altro libro opportunissimo ha pubblicato or
ora la suddetta Tip. scritto dal Can. Enrico Sani Pár-
roco di Bagnacavallo, ed ha per titolo: La santa
missione in casa vostra. Operetta adattata alia
capacità di tutte le fanciulle e le giovani di qua-
lunque Classe e Condizione. — Prezzo C. 50, e per
gli associati ai periodici — L' angelo delle Ver-
gini e i Fiori di Nazaret, C. 40 la copia.
Tiskarna Ivana Woditzke.
I uoapred, časlni gosp. Urednice, javljat cu
Vraoi se, nu posli mi oduzimlju mogućnost, da
Vam redovito šaljem svojih dopisa, ubaviešcu-
juć Vas o znamenitijim dogodjajim crkvene i
svjetovne vrsti; ali imam vrla prijatelja redov-
nika talijanca koj će me dragovoljno htjet za-
mienit, na talijanskom jeziku, ne poznaj u ć ni
rieči hrvatskog« jezika. v.
P. P.') Glasoviti bakrorezac Mane u n pripra-
vio je ovih dana silu slika Sv. Ćirila i Metoda,
i čujem da njeke i Vama šalje2). Ovamo do-
lazi 2000 vojnika, da pojača posadu, prigodom
očekivanog republikanskog garibaldinskog mee-
iioga, koji će ili bit odgodjen na neizvieslno
vrieme, ili se nece smjeti zabavljali pitanjem o
Irredenti, budue austro- ug. poklisar učinio Vladi
energičnih opomena. Javno je mnienje, da bi i-
pak ministri pustili meetingu, da razpravlja i o
Irredenti, al se Kralj Humbert opire.
Beč, 6 veljače.
Evo me opet nakon kratka stanka k Vama,
gosp. Uredniče, ni nečuv prije za sudbinu prvoga
moga dopisa.
Čitam u broju 9. cienjenoga Vašega lista, viest
o Bosni koju sam i ja bio naumio priobćit Vam, da
me niste pretekli, da je, t, j., na 30 pr. mj, u
ministarstvu zajedničkih financa u Beču ustanovila
se i držala prva skupština rudarskog družtva Bosnia.
Ova mi viest daje prigodu današnjem mojemu do-
pisu, Premda je bo družtvo jedino financijalne na-
ravi, ono ima ipak, po mojem slabom mnienju, veliku
političnu znamenitost „Bosniajer je ustroj ena najviše
po nastojanju kapitalista vstavovjeraca. , Oni dakle
misle takodjer na trajnu okupaciju Bosne; a to ra-
stuće osvjedočenje, da Bosna ima bit do vieka au-
strijska, silan je preokret u domaćoj našoj političnoj
borbi: to je korak k novom stanovištu njemačko-
narodne stranke. Da se usljed ovakih okretaja sama
razpada centralistična stranka, to je očevidno, pa
je zato očevidna i sljepoća dalmatinskih tvrdoglavih
ustavovjeraca, koji se još nadaju nekakvoj sve to ne-
mogućnijoj revan che njihovih kratkoumnih i sebič-
nih (u koliko nisu i revolucionarne) idea: ako se
može nazvat ideom težnja toli nizka Očevidna je
zatim i politična sljepoća dalmatinskih kal u gj era i
njihovo smiešno spajanje s italianissimi. Razsulo
dosadašnjega programa centralističnoga, to je samo
fmHtione di tempo, pače može sereć, usljed jur priob-
ćenog Vam Schmerlingova istočnoga programa, i
ustrajanja družtva odnosećih se na Bosnu, da je
centralizam, onaj stari centralizam, postao novo-izgr-
djeiio grdilo. Cienim, da se ovi fakti s velikim za-
dovoljstvom opažaju i uvažavaju u visokim krugo-
vi m. Ovo su svakako znakovi povoljni našoj buduć-
nosti, jer od okupacije do danas Bosna bi bila na
puno boljem stolcu, da nije bilo Vladam borit se i
za samo pitanje: do kad u Bosni? Uz tu neizvie-
stnost, naravno, s ovu i s onu stranu Litave niti se
je moglo iziskivat niti očekivat i dobit privolu k za-
mašnim promjenam u uredjenju novo-zauzetih ze-
malja i privolu k novčanom kojoj znatnoj pripomoći.
Ex kolovodja talijanske strankeu Dalmaciji, sa-
da kada je pokazao, da mu birokracija i upliv mast-
nije plaće nisutudje, pozvan je iz Lesandrije u Beč. Uz
sadašnje okolnosti i pošto je i sam gibkiji postao, on
l) Izvadjeno 'iz privatnog lista č. g. dopisnika.
Uredništvo.
Primismo ih u prošli utorak. Uredništvo.
pravopisu srodnika slavenskih, jer pravopis Talijana,
Niemaca i Mag jara nije za Hrvate. Govoriti će samo
u kratko, obširnije će to razpraviti u slovnici, koju
će napisati po „ Velikoslavencu" Dobrovskom. *)
Gaj priznaje, da nije ništa nova izmislio, već
da samo predlaže ono, što je našao dobra kod dru-
gih Slavena.
Nepraktičnost staroga, a praktičnost novoga
pravopisa podkrepljuje Gaj za ono doba vrlo duho-
vitimi i triezmini razlozi. Dokaze svoje utvrdjuje
fiiosofskom izrekom : „entia sine necessitate non sunt
multiplieanda". Mjesto nespretnoga spajanja slova
preporuča osobite znakove — „jer je bezrazložno
dva slove kao treće spojiti".
Prema tomu predloži sliedeća nova slova: č,
š, ž, g (Magjar), n, (korene—korenje), 1 (ljubav.)
0 slovu ć nema tu spomena, kao ni o vokalu r.
Obrana pravo pisne reforme svjedoči, da je bilo u
Gaja neobično fino jezično čuvstvo.
Taj će pravopis, veli Gaj, približiti Hrvate
srodnim narodom slavenskim, koji pišu latinicom,
*) Kako je poznato, Gaj nije pisao nikakve grama-
tike, ali je valjda na taj posao ponukao Babukića,
Dalmaciji neće jamačno bit na ometu u nje stečenom
položaju. Na Lapenovo mjesto ide nekakav Bargher.
Nepoznam ga, pa niti ne bih znao, dali mu je to
nadarje ili pedepsa. Nu eto ga s Bogom.
Iz Sabora malo šta nova, i za vas zanimiva,
dok se ne dodje na ministarstvo za posle vjeroza-
konske i nastavne. Zakon proti kamatnicim već je
osiguran da će prodriet: jer je prihvaćen u
obćoj debati, a i u posebnoj prihvaćeni su prvi §§
još u utorak. Od sriede pak do petka bila je stanka.
Od petka se je opet sretno razpravu nastavilo.
Nadamo se do brzo amo u Beč gospodinu
Gambetti, zloglasnomu predsjedniku francuske za-
stupničke komore! Promislite koliko koinenata tomu
dolazku! Mnogi misle, da on dolazi simo, ne bili
preko Bečkog gabineta približio se gabinetu Berlin-
skom, da ga pak oba podupru u njegovoj kandida-
turi na nasljedništvo onim marionettam što se zovu
Grevj. Ja mislim, da tko tako tumači Gambettin
dolazak, ne vara se mnogo. Nego do uspieha ima
duga puta; jer se je on silno zamjerio Njemačkoj
svojom ratobornošću. On je, istina je, napjjajuć tu
skoro miru, pri svečanom sobetu vojničkih odličnjaka,
nastojao ublažit taj utisak, ali ako je on lija, Bi-
smark mu je ćaća. P.
Iz Zagrebačke okolice, 8 veljače
Da vam je vidjeti uzrujanost, koja vlada u
našoj zagrebačkoj okolici! Pa kako i nebi; jedno
zlo vođi drugo zlo, to se većinom obi s ti nj uje. Boli
te, ako na te čovjek neprijatelj udari, osobito, ako
udari bez razloga; kamo više boli, ako te s nepri-
jateljem tuku i oni, koji bi ti polag savjesti prija-
telji biti morali. — U zadnjem mom dopisu ja sam
Vam takova šta nataknuo, pa nemogu ni danas na
ino; kuda sreće, da Vam mogu boljih viesti pisati.
Pisalo se o naših zastupnicih mnogo puti
mnogo toga, a to bome ni drugčije biti nemože. Ako
je ono: „koliko ljudi, toliko ćudi " to i o za-
stupnicih mnogo ćudi sudi, te na to ima biti i svaki
zastupnik pripravan; trsit mu se je, da će toliko
ćudi dobro suditi o njemu. Ali da, umiesi ti cielomu
svietu kolača! Sto je ovomu pravo, onomu jest krivo.
Ovomu je najmiliji frak, drugi ga vidjeti nemože;
onaj će se rado zaogrnuti u magjarski mentem, ko-
jega će se drugi opet preplašit. Pa tako i naša go
spoda peštanski zastupnici sude; bies gledat će va-
viek na ono, što drugi o njem sude. Kakova velika
fakta su ta gospoda proizveli, poznato Vam je.
Lahko bilo bi nam reći: služilo jim na čast, —kad
nebi ta fakta mnogu forintu narodu otimala.
Ja sam Vam u zadnjem dopisu malo oštrije
opisao našega velikana Josu Miškatovića. Povod pako
ovome dopisu najviše jest izjava, koju je „Obzor"
od 7 t. mj. donio u članku: „Kako se pravdaju
početnici potrošarine", gdje veli: „Kad bi Obzor stao
pripoviedati, što se o vas (Miskatoviću) priča (a niie
to sve kleveta), zapanjio bi se sviet a vi š njim.
Nu takova šta bi dolikovalo samo „podlim dema-
gogom" a ne nam. Nije mi dakako na umu, dizati
se proti toj izjavi; znadem da nedolikuje čovjeku
izobraženu odkrivati sramote bližnjega svoga. Al
kad te takav čovjek pod krinkom najvećeg pošte-
njaka udara po nosu, tad bogme drugo neprestaje,
nego tu krinku s njega skinuti, neka barem vidiš,
tko je, koj te tuče. Ta znade se to i onako, pa se
nepristoji u ozbiljnom glasilu o tom pisati. Da, toga
su valjda mnjenja bila i ona naša gospoda, koja se
nisu mogla složiti, da u Zagrebu izlazi koj crkveno-
politički dnevnik, — pa ako i ne dnevnik, recimo
barem list. Zar se tkogod za svoju kožu boji? Ja
dnici! nevicle, kako bi jim sada dobro došao. Vaša
siromašna Damacija može si takovo glasilo uzdrža-
vati, pa joj ono najuspješnije posluje, na čast joj je,
i svaki pošten Dalmatinac prati ga Ijubkim okom i
te će se hrvatske knjige čitati med ju Ćesi i Lesi
(tu si je Gaj odviše utvarao), al najviše će koristiti
cielomu narodu, ako ga prihvate Slavonci, Dalma-
tinci, Stajerci, Kranjci i Korušci. Slavenom treba
sloge. „Samo takvem načinom smemo se nadeati,
da nekda ves veliki slavenski jezik iz vseh svoj eh
različnostih vu Setvera glavna nareČja sknpstegnid se
bude, kojeh slovstva na jake stupe izobraženosti i
zvučenosti duha, ter slovstvene složnosti vuperta,
občinsko vseh Slavencov blago budejua (str. 22).
Napokon govore i gospodarski razlozi za nov
pravopis, jer će se kod tiskanja prištediti od 11
araka cieli jedan arak papira.
Gaj se je sUm u prvo vrieme nekako plašio?
hoće li zbilja uspjeti. Tako je stao izdavati g. 1835
novine ') hrvatske starim pravopisom. Na ponuke
mladjih prijatelja, kojim bijaše milija novina od
podupire; pa to glasilo obstoji već toliko godina;
a naša presvietljena Hrvatska nije mogla još do te
sreće ili nesreće doći. A što će nam više političkih
listova, ta ni ovi nemogu izlaziti. „Ustav" bogme neće
kod nas podrieti, pa da ga i tri Jose uredjuju. „ A
gramer Žeitung" židovskom bezbožnosću udara na
vjeru; „Narodne Novine" nisu zvane,da ga pobijaju
a „Kat. List/' malo svjetovnjačkih očiju pogleda.
Pobijaj ga u „Obzoru." „Obzor"kako hrabro i ju-
nački zastupa narodnu stvar tako jedva mu se može
oprostiti, kao i „Viencu", da poslie potresa od 9
stud. neznani jesam li našao, da je u tekstu rieč
„Bog;t napisao velikim „Bu, ko da se želimo upravo
urotiti proti Gospodinu Bogu. Znadem da „Obzor,"
kako nije „crkveno" — politički list, svojoj svrsi od-
govara: ipak bi ga zamolili,*kao i „Vienac,", neka bi
katoličku sviest malo vise štedio; to mu barem neće
biti težko.
Kako dragovoljno laćao bi se čovjek, da nam
„Kat. Dalmacija, izlazi u Zagrebu. Čovjek koj gori
od ljubavi napram tužnoj si domovini, okriepljen
vjerom u svemogućega Boga, koliko puti, napisao
bi koj Ijepi člančić za dobro naroda, a neimaš gla-
sila. Ili zar nije vrieme, nezahtjeva li sama narav
stvari, da već jednom počmemo klin klinom izbijati!
Koliko je na svietu bezbožnog, pogubnog novinstva,
koliko vjerskog? Danas čovjek ćuti potrebu, da čita
novine; ta već i šoštarski dečko, iduć ulicom, raz-
krili kakav list, i pregledava ga barem Nemožeš li
toj potrebi zadovoljiti dobrima novinama, uzet ćeš
one, koje imaš, pa kuda ćemo time doći! Nebi
li se naša četrnaestorica zastupnika u takovom cr-
kveno političkom glasilu danas sa svakoga gledišta
malo protepsti i prošibrati mogla? pa to bi po njih
i po narod koristilo bilo. Nebi li ne tu mogia odkri-
vati lica onih ljudi, — bio tko mu drago po sta-
lišu i značaju — koji se kažu narodu prijatelji, a
u istinu mu nisu, nego traže, neka veli tko što hoće,
jedino svoju korist. Je li itko na svietu vidio ili Čuo>
daje tko dobru te po narod koristnu politika tjerao
bez savjesti? Jeli itko na svietij vidio ili čuo. da
se dobra i poštena savjest bez vjere uzdržaje? Dajte
zastupnikom vjeru, vjeru katoličku, pa vam neće
toga raditi; dajte jim vjeru, pa će jim narodni duh
biti u istinu duh narodni, Tužna zemlja, kojom će
vladati ljudi bez vjere! Da u nas vjere, koliko je
narodnoga duha, neima dvojbe, da takovi zastupnici
nebi sjedili u saboru; neima dvojbe, da bismo oja-
čani vjerom već dalje došli bili, nego jesmo. Pa
ipak neznam, kolikima je to na pameti! Nebi ja ni-
malo nazrievao podle demagoge u onih, koji bi na
vidjelo iznosili zla fakta i sramotne pogreške onih
ljudi, koji važnu rolu u narodu igraju, a narodu te
njihove sramotne pogreške mnogu štetu prouzrokuju.
Poznato je, kafco takovi "vladini zastupnici" do iz-
bora dodju, koliko posla tu imadu vladini ili od
vlade ovisni činovnici, naročito bilježnici, načelnici,
obćinski pisari i panduri. Da toga sredstva nije,
mislim da nebi vlada toli lahko sa svojima kandida-
tima prodirala. Neću reći, da nisu vladini zastupnici
ove ere možda na pošteniji način izabrani bili.
Hoćemo li dakle, da se iz te nevolje, u koju
smo dospjeli, izkopamo: gledajmo, da dademo sami
sebi, da dademo našim višjim klasam vjeru, vjeru
katoličku, vjeru u Boga; a kako ćemo to učiniti —
polag moga dopisa neka se trse oni, na koje to još
više spada, nego na mene. Da ste mi zdrav.
VaŠ prijatelj.
Zara, 9 febbraio.
Chi vive a Zara non puo non accorgersi dello
svolgimento di certi fenomeni in relazione al famoso
compromesso bukovčano. In tempi anteriori al com-
promesso, le espressioni greco, russo erano terribili
*) G. 1885 mogli bi hrvatski novinari proslaviti 50
godišnjicu hrvatskoga novinstva. U istinu počela je prve
hrv. novine izdavati francezka vlada u Zadru pod naslovom
„Kraljski Dalmatin" pod urednietvom Hvaranina N. Budrović
(od god. 1806—1810). Isto pokušaše god. 1814 i 1818
Gjuro Sporer i Anfc. Mihanović, ali neuspjele. S toga mo-
žemo računati početno hrv, novinstvo od god. 1835.
starine, uvede Gaj doskora svoj pravopis, koji je
našao svuda oduševljenih zagovornika, te se može
reći, da je do god. 1848 zavladao uz neke modifi-
kacije med ju svimi Hrvati i Slovenci. Od protivnika
najviše se iztakoše: u Hrvatskoj popovi Kristianović
i Sime Starčević, u Dalmaciji neko vrieme Kuzma-
nović, a medju Slovenci učeni, al prilično beznačajni
Kopitar. *)
S tim je u istinu izveo Gaj veliko reforma-
torsko djelo : Hrvati se ujedinise u 'pisanju. -— S tim
je bio gotov prvi i najodlučniji korak k duševnom
ujedinjenju svih Hrvata, koji pišu latinicom; s tim
se najtrajnije privezaše Slovenci o Hrvate.
Od tuda se razabiru Gajevi narodni razlozi za
nov pravopis. Sada može svatko razumjeti, od koliko
je važnosti i pravopis u životu naroda. U naše dane
to najbolje potvrdjuje i magjarska vlada, koja tiska
za ugarske Hrvate školske knjige — magfarskim
pravopisom! —
') Kako je poznalo, medju kajkavskimi Hrvati bijaše
najokorjeliji branitelj kajkavskoga dialekta sadanji starina
biskup Krisljanorić. Njega je iz Beča najjače poticao na
odpor proti Gaju Kopitar, koji se je proti svojim protivni-
kom služio i denuncijanstvom. Gajev pravopis nazivaše Ko-
pitar „Fliegendreck" ! ild.