Dodatak Katoličkoj Dalmaciji Dr. 36.
MT U sijed jučerašnjeg blagdana list iz
lazi danas prepolovljen.
Zadar, 18 svibnja.
DoČim se Čeka da se zatvori Carevinsko
Vieće, ili da se ono odgodi, zameće se rieč o
novim odaslanstvim, koja su bila izabrana još
na 13 tek. i koja, po nekim versijam imala
bi se sastat još prije nego se zazovu na za-
siedanja pokrajinski Sabori. Zastupnikom je
Dalmacije u delegaciji odabran i ovaj put
Dr. M. Klaić.
U Ugarskoj pak prvo pitanje biva i sada
ugarsko-hrvatska nagodba. 0 njoj se došle
malo što zna, pošto ugarski kraljevinski odbor
istom primio punovlast, da se dogovara za
riešenje svega što se odnosi 11a financijalnu
nagodbu. To je punomoćje bilo udjeljeno 11a
13 tek., kad je ministar Tisza to predložio u
dolnjoj kući ugarskoga sabora.
Donieli smo biti nazad nekoliko nedjelja
dana onu naredbu, što ju je dao bio ured u
Visokoj u Bosni na 26 list. prošle godine,
kojom se muhamedancima zabranjivalo prelazi!
na kršćansku tjeru. Na upit, kojeg je na 16
ožujka zato upravio vladi grof Clam-Martinić,
vlada je odgovorila ovih dana kako sliedi:
„Sarajevska zemaljska vlada, upitana od okružne
oblasti u Sarajevu, kako se imadu vladati oblasti u
onim slučajevim gdje muhamedanci žele pristupiti na
kršćansku vjeru, odgovorila je riešenjem od 6 okto-
bra pr. g. br. 19.252, da zemaljska vlada u današnjim
okolnostim gdje se tri glavne vieroizpovjedi u zemlji
medju sobom još poprieko gledaju, nedrži za shoa
no ni probitačno, da normativnom naredbom uredi
prelaz muhamedanaca na kršćansku vjeru, ni da po
litičkim oblastim dopusti kakovo umiešanje u taj
posao. Šta više, političke oblasti, da su dužne držati
se u takovim slučajevim stroge pasivnosti, te im je
dapače najstrožije zabranjeno ikojim načinom bilo u
mjestu bilo izvan mjesta u takove slučajeve raiešati se.
IJ ovom se riešenju zatim nadalje veli, da ako
bi se takovi slučajevi dogodili i politička oblast bila
umoljena, da se bilo kojim mu drago načinom umieša
u taj posao, da su tada dotične kotarske oblasti duž-
ne takove osobe ili njihove posredovatelje, koje bi
izrazile želju da će od muhamedanstva preći na kr-
eanstvo, te potražile od političkih oblasti savjet ili
posredovanje, uputiti, da političke oblasti nisu po
zvane pačati se u te posle, već da je to posao do-
tičnih duhovnih starešina, dakle hodže i imama i do-
tičnoga duhovnoga pastira. Posredovanje političkih
oblasti u takovim poslovim da bi bilo u očevidnom
protuslovju s načelim što ih je zemaljska vlada izre-
kla i kojih se strogo drži, naime sa priznatom po
državi vjerskom slobodom svih u zemlji postojećih
vjeroizpovjedi. Ovaj po zemaljskoj vladi u Sarajevu
u vlastitom djelokrugu izdani naputak, koji je istom
naknadno dostavljen na znanje zajedničkomu mini-
starstvu, priobćila je onda okružna oblast u Sara-
jevu napisom kotarskomu uredu u Visokoj, da ga
objavi duhovnim oblastim svihkolikih vjeroizpovjedi.
Uslied ovoga naloga pako razposlao je kotarski pred
stojnik u Visokoj na predstojništvo manastira u Su-
tiskoj, na obćinsko poglavarstvo u Visokoj i na župni
ured u Varešu sliedeću okružnicu:
„Usljed naredbe visoke zemaljske vlade za Bosnu
i Hercegovinu od 6. oktobra 1879. broj 19252, daje
se do obćega znanja, da muhamedancima, koji žele
na zakon kršćanski preći, njima nepripada pravo to
samovoljno učiniti. (Ovdje su izpuštene rieči: „jerbo
to od nikakve nužde nije. Ur.) i država to svojim
postojećim zakonima strogo zabranjuje.
„Takodjer je kotarskoj oblasti od visoke vlade
saobćeno, da ovaj posao spada u djelokrug duho
vnički, ovdje dakle u djelokrugu imama ili kršćan-
skoga dušobrižnika. Ako bi se ipak takovi slučajevi
bez znanja visoke vlade dogodili, to stoji ovoj obla-
sti pravo, da dotičnike odmah putem dotičnih župnih
ureda na odgovornost potegne." (U izvornoj naredbi
dostavljenoj „Obzoru" iz Bosne glasi ova stavka
ovako: „Takodjer je ovoj c. kr. kotarskoj oblasti
od visoke vlade podpuno pravo dato, da takovim
dogodjajem svagda na put stane. Ako bi se ipak
takovi slučaji bez znanja ove kotarske oblasti dogo
dili to stoji istoj pravo, takove kroz dotične paro-
hialne urede odstraniti i dotičnike strogo kazniti. Ur.)
„Iz ovoga posljednjega se spisa vidi da spis
svakako nije sasvim vjerno priobćen, nu ipak je u
podpunom protuslovju sa smislom upute, koju je
zemaljska vlada smatrala nuždnom da dade oblastim.
S toga je pomenuti kotarski predstojnik potegnut
na odgovornost, te je jur, zlo iztumačiv namjere ze
maljske vlade, odstranjen od bosanske uprave."
Arbanasi rek bi da se spravljaju počet
napadat. Najprvo da misle udrit na Podgoricu,
Zabljak i Bar. Nego to bila obiest sa nji-
hove strane, i kad se bolje promisle jamačno
će odualat od te nakane. Otvorit krvavo kolo,
to nije miždno, a moglo bi bit i opasno, barem
dok Porta ne odluči kako će postupat napram
Arbanasim. I zbilja, ako je istina, što se
mučno može zanijekat, da je u Arbaniji tako
složna i žestoka buna pukla, da je u dobrom
dielu one pokrajine nestalo sasvim Carigradske
vlasti, čemu bi za sad krv?
Nereda, osim obćeg buntovničkog nereda,
11 Arbaniji nikakva. Liga se vlada došle
veoma oprezno. Doprinosi li tomu diktatorna
vlast raznih vodja, ili uvidjavnost pojedinih
buntovnika, neznamo, al to će im pomoć pred
svietom.
Po nekim viestim Turska misli poslat
16000 vojske proti Arbanasim. Nečega se Ar-
banasi boje, jer su razvrgli sve mostove 11a
Drinu, da tim preprieče prolaz vojske iz južne
u sjevernu Arbaniju.
Uz toliko Arbanasim, kako pise Deutsche
Zeitung, dodje na 10 tek. u Dulcinj jedan pa-
robrod pun oružja i praha. Isti list tom pri-
godom nadodaje da je Arbanija na oružju sve
od Prizrena do grada Kavaje. Liga je ime-
novala i administratore finança, te se vojsci
redovito hrana, za gotov novac, pribavlja. Ju-
suf bey, jedan od prvih ustaških poglavica, na-
liodi se u Djakovi, kamo je odveo 800 ina-
lisora (zagoraca).
Liga je posvojila sve topove što su bili
u Skradru, 14 ih na broju, a od tamošnje posade
do jedan vojnik otišo u buntovnike. Ima da-
kle med ustašam tvrdih i vještih elemenata,
te će u slučaju sukoba i redovita mnogobroj-
na turska vojska imat posla.
Bismarku posli idu zadnjih dana sa zla na gore.
On propada, slava mu umire i boj se da će mučno
moć odstupit u doba u koje bi mu obćinstvo nje-
mačko moglo smatrat odstup kakvom takvom do-
maćom nesrećom. Nitko ga nežali, a sve se to više
širi u puku uvjerenje, ako su s Bismarkom dobro
prošli, da će bez njega i bolje, al malo ih je koji
baš kakve blagodati Bismarku pripisuju : dima i ve-
ličanstva u despotizmu, al sreće, napredka od njega
po sve slabo.
Wien. All. Zeitung, povodom Bismarkovih tužba
na rasteći partikularizam, opaža, da mu je Bismark sam
ćaća, pa nadostavlja: „Arnim, Usedom, Enlenbourg,
Camphausen, Thiele, Werther, Balan, Savigny, Del
brück, eviet pruske diplomacije i cinovništva, pao je
kančeiirovom žrtvom, on ih je odtjerao iz službe.
Najbolje glave, najplemenitije rodoljube, najumjere
nije muževe naroda poput Benningsena, Stauffen-
berga, Forkenbecka on je osudio na nerad. Nijedan
samostalan i značajan čovjek, nitko tko ima odvaž-
nosti vlastitog uvjerenja, nemože uz kancelara il
pod njim služiti, koji po tri put na dan od svojih
pristaša traži žrtvovanje samog sebe. Čemu se
čudit da se nezadovoljstvo sve više širi? Kancelir
veli uvjek o sebi, da je bolestan, — nu mi mislimo,
da je okužio i državu, jer je i ona bolestna, vrlo
bolestna. Ona čezne za svietlom osobne vladavine".
Al M. R. Padre Stefano Zlatovic.
fCont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1979, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 1880)
I principii di Lucrezio non debbono rimaner
chiusi nei libri, ma scenderne, compenetrarsi nella
vita morale del popolo, che tra breve saprk metterli
in atto e dovra subirne le conseguenze. Cesare per
difendere Catilina non conosce miglior espediente
che mettere in dileggio la credenza della vita futura;
e la libertá tutelata indarno da Catone, giá puo sco-
prire dieci Mari i, tra i ricci profumati del giovane
e corrotto oratore, che dovrk fra poco strozzarla. E
da questa ora comincia per Roma degenerata una
serie di delitti, di oscenitá, di sventure, che non han-
no riscontro nella storia degli altri popoli, sino ad
Eliogabalo, che paro riservato a riassumerla tutta nella
sua diciotenne gioviriezza. E tuttavia una larva di
civiltá apre ancora le cento scuole del Campidoglio
a tutti i popoli della terra, talchè occorse un decreto
di Valentiniano per governarne la pulizia. E si po-
trebbe credere coll' Egizio Claudio a una Roma e-
terna, se il poeta adulatore non rivelasse di subito
1' abisso in cui dove va sprofondarsi con quella ter-
ribile confessione:
Saepe mihi dubiam traxit sententia mentem
Curarent Superi terrain, an nullus inesset
Rector et incerto fluerent mortalia casu.
Versi che trovano anche essi riscontro e com-
mente nella prosa del moderno matérialisme, che
nega Dio, nega l'uomo e tutto sepelisce in una la-
tale evoluzione di forze mecaniche.
La missione di Roma è compiuta e comincia
quella dei barbari. Se Roma avesse più oltre durato
in imperio, avrebbe esteso ai popoli conquistati il
suo materialismo, il suo ateismo ; 1' intelligenza del
mondo si sarebbe spenta in una colla sua liberté.
Dio nol voile, chiarno i barbari, ed essi accorsero
ad accelerare una catastrofe, che era ormai divenuta
inevitabile, necessaria all' emacipazione del genere
umano. II genio cavaieresco di quei popoli e lo spi-
ritualismo cattolico inaugurarono la civiltà moderna
sulle ruine del materialismo pagano.
Ma la rea peste non è spenta, caro amico; un
malinteso risorgimento — intempestiva recrude
scenza della forma pagana — dévia la civiltà no-
stra da' suoi principi, e ne abbiamo, per chi ben ne
risguarda, i sintomi spaventevoli, assai meglio che
nelle lettere corrotte e sterili, nell' atroce politica del
Macchiavelli, che non avrebbe mai scritto il auo
Principe, se come uomo e come politico avesse cre-
duto in Gesù Cristo. Nerone o Tiberio han trovato
il consigliere più che mai triste, poichè egli riduce
la religîone a stroniento di polizia, polizia perfida e
maliziosa, quale non fu mai quella del dispotismo pa-
gano. E questo scellerato altro non era che un re-
publicano mascherato da cortigiano, e per non ac-
corgersi di cio bisogna tornare bimbi. E il popolo,
che talvolta ne sa più dei suoi maestri, lascio loro,
or fa nove anni, tutta la festa secolare in onore di
Macchiavelli, mentre invece partecipava con enttt-
siasmo a quella di Dante Allighieri, benchè Ghibel-
lino. {Continua).
Još o rišćanskom demagogu.
(V. br. 36)
Za vjerom, što će nam naš Guteša reći o li-
turgjiji: „Sve me to (što bi navedeno do sad) nebi
toliko ožalostilo i razevililo, koliko što Hrvatu ne-
dopustiše svojem hrvačkom Bogu hrvački se moliti"
(str. 15). „Molili bi svoga Boga sdušnije i razu-
mnije te bi nas može biti prije čuo i izpunio naše
želje i molbe, pak nam dao što je dao Magjarom
koji ga macljarski moliše i mole" (str. 16). Kad bi
Hrvati domaći jezik na crkvenu službu uveli „to bi
bilo od velikog zamašaja za zbliženje bratsko" (ibid).
Pametno dosad Guteša teologira! Hrvati neznadiše
još za „hrvačkog Boga", koji, može biti (hrvački
moleći mu se), prije čuo bi i uslišio naše želje i
mglbe ; a za „srpskog" smo čuli da mu se već kliče
„Živio srpski Bog:u\ nijeli ovako Kninjani?
Kako pak mogô bi hrvački jezik djelovati na
bratsko zbliženje rišćanstva i katoličanstva, to uprav
neznam ; ono što pak znam da naši hrvački ljudi ne
samo, nego još i Njemci i Talijani dosta su se iz-
mučili da rišćanstvo o krivovjerstvu uvjere, i nemo-
goše; svaki se njihov razlog razbijao uz onu rieč
„naša je vjera, stara vjera; naš zakon je stari za-
kon" ; katolici pokvarili su vjerovanje" ; Papa je
sluga slugâ božjih, pa nije poglavar. Mjesto da se
njihovi vladike s našim sretu na saboru, oni od sa-
borisanja bježe, ko što uradiše pri zadnjem obćenom
katoličkom saboru Vatikanskome. Akoli dakle živa
rieč g. Guteše, živa rieč nedjeljuje na bratsko zdru-
ženje, budite uvjereni, da ni mrtvo slovo ne može
to izvesti.
Jeli pak uprav g. spisatelj „ideju" o bratskom
zbliženju bez ikakove demagogične svrhe izbacio?
Nije. Kao demagog mora sebi dosljedan biti. Kako
no svi demagogi crkvu gledaju podjarmiti, da nad
ljudskim duhom bolje uplivaju, tako i naš Guteša.
Njemu je mila „ideja" narodnih crkava. Narodne
crkve to su demagogične skupštine, narodni sve-
štenik demagogični sluga ; stane li na koje vlada-
lačko priestolje demagogija, narodni sveštenik pore
mećen biva; ponižen, mora seliti ili služiti za unu-
trnju demagogienu policiju; ovo je sve po demagoge
divno, oni treba da se za narodne Crkve bore.
„Englezi, veli Guteša, imaju svoju anglikansku
(crkvu) Srbi svoju srpsku, zašto da i Hrvati nebi
imali svoju hrvatsku katoličku Crkvu" (str. 16). Če-
stite misli „Hrvati svoju hrvatsku katoličku Cr-
kvu" ! ! Sav sviet znade da rišćanski Patrijarh u
Carigradu nazivati se htjeo „Ekumenikos" t. j. obći;
pa danas ostao je na sami, ruski slavljani odbjegli
su ga, njim je Petar Veliki, Car ruski stvorio
tako zvanu s. Sinodu, kojoj je on Poglavarom, bez
su „por.rb Kastva -na Trst, pak preko Barešćine do
„nad Piran kajkavci-, izpod njih do pod Žminj cjelom
„širinom Istre Čakavci; a dolje k Puli Štokavci" (V.
Vienac god. 1880, br. 4). U Dalmaciji su Hrvati
čakavci i Štokavci; ekavŠtinom se govori ne samo u
Srbiji, već i mjestimice po Istri, i kod katolika u
Subotici (u negdašnjoj Vojvodini), pa dolazi i u
gdjekojieh riečih kod dalmatinskieh ikavaca; sam
dubrovčanin Cubranovie piše miešajuć «-, e-, te-,
Što- i čakavštinu '); što više? prvi hrvatski pjesnik
1. Gundulić piše čisto štokavski ali naglaskom čakav-
skiem. U Bosni katolici i muhamedanci zovu se hr-
vatima, ko do nedavno i sami Crnogorci 2) Slovenci
pak govore osobitiem nariečjem, koji je doisto bliži
hrvatskomu jeziku, negoli je sicilijanski toskanskomu
ili mletačkomu; njima je primiti iekavski književni
jezik hrvatski, koji se sve to većma širi; oni su
upućeni i na tješnji politički vez s hrvatima, ako li
nevole ostati zadušeni u njemačkom moru. Ali je
za sad o tom dosta ovoliko.
A polag popisa 31 Prosinca 1869 bijaše u po-
menutieh hrvatskieh pokrajinah, bez Bosne i Herce
govine, sliedeći broj stanovnika:
1. U Hrvatskoj (u tiesnom smislu) . 1.864.021
2. „ Dalmaciji . 442.796
3. „ Gorici, Istri s Trstom . . . 600.525
4. „ Kranjskoj . . 466.000
5. „ Slovenskoj, južnoj Štajerskoj, 37%
i iztočnoj Koruškoj 31/% • •
525.747
Ukupno 3.899.089
Iste godine 1869 ovo pučanstvo dielilo se po
vjeroizpoviedanjih ovako:
A) Katolici.
1. Hrvatska 71. postotak, 1.332.151
2. Dalmacija 82.3 „ 364.250
3. Gorica, Istra
s Trstom 98.6 „ 592.118
4. Kranjska 99.9 „ 465.349
5. Dio Štajer-
ske i Koruške
okolo 97.8 „ 515.233 uk. 3.269.101
B) Grci-nesjedinjeni.
1. Hrvatska 27. postotak, 501.828
2. Dalmacija 17.7 „ 78.266
3. Gorica, Istra
s Trstom 0.3 „ 1.800
4. Kranjska „ 307 uk. 582.201
C) Drugieh rjeroizpomedanjd.
1. Hrvatska 2. postotak, 30.042
2. Dalmacija „ 280
3. Gorica, Istra
s Trstom 1.1 „ 6.607
4. Kranjska 0.1 „ 344
' Koruška/okolo 2.2 a 10.514 uk. 47.787
Ukupno 3.899.089
Bijaše dakle god. 1869 u svieh ovieh pokrajinah
83.9 postotaka katolika, 14,9 post. grčko-nesjedinjenieh,
i 1.2 post. drugieh vjeroizpoviedanja. Bijaše to jest
katolikd za pet puta koliko svieh ukupno inovjeraca,
a za pet puta i po koliko grcko-nesjedin jenih.
Uzamši, da je pučanstvo poraslo kroz deset
godina od .1869-1879 istiem razmjerom, koji bi jta-
ve dokazan u popisih od 1857-1869, to jest svake
godine 86 na 10.000 (0.0086; Brachelli uzima uprav
1 po sto), prirast bi iznosio 335.321 stanovnika; ter
bi na 1 Siečnja 1880 u hrvatskieh pokrajinah sa
Bosnom i Hercegovinom (1.142.147 stan.) ukupni
broj stanovnika bio 5.376.557, ovako po vjeroizpo-
viedanjih razdieljen:
A) Katolici.
1. Bijaše ih godine 1869 . 3.269.101
2. Prirast kroz desetoljeće do
1880 281.141
3. U Bosno-Hercegovini '. 208.950 uk. 3.759.192
a) Evo Što L. Zore govori o Čubraničevu jeziku
{Rad jugoslavjanske Akademije knj.XXVJI str. 56): »
Je-
gjupka (Čubranieeva) je u obee spomenik ikavštine, ali i
tu ima mnogo jekavštine; dapače istu riječ miješa u porabi
sad ikavski, sad jekavski ili ekavski, n. p. pisan i pjesan,
sviđa i u sreći, vira, vera i vjera i ost., i tako još
mnogo izgjeda. Nu iz svega vidi se, da pjesnik ljubi ikav-
šliiiu. .... Osim Sa ima u Jegjupci još »tijesto što očituje
čakavsko nariečje, taŠća (tašta), slaje (siadje), gospoja
(gja), (vidju)." 2) M. MilČetić (Vienac god. 1876. br. 41,) pripo-
vitjcUj: „Crnogorac čim izadj§ i« sv#je a?ewlje makar ^samo
preko granice arbanaskp, z,pve selje i dnpgi ga za*n Hrva-
tom. Kad sam na pitanje jednpga Crnogorca odgovorio, da
sam Hrvat, upita me o«: oli iz Podgorice? Osobito u Čari«
pajlu i u obće a, i$toku, znade ih sviet pod imenom Hr-
vati . . . Tekar početkom ovoga vieka Sime Milutinović
Sarajlija *ppoče u Crnoj Gori pripoviedati srbstvo . . . Bio
sam prisiit^n,, kad neki prosti Crnogorac iz Kuca stade pri-
poviedati svoje $gode u Carigradu, pak započe: „Kad
ini Hrvati bijasmo u Casigradu.," ali ga u isti čas prekide
jedan Yqjvodjaoin: „šfo reče bolan? Od kud ti, da si Hr-
vat? Ta Bekrštiš li se sa tri prsta kao Srbin itd."
B) Grci-nesjedinjehi.
1. Bijaše ih godine 1869 . 582.201
2. Prirast do god. 1880
3. U Bosno-Hercegovini
50.071
487.022 uk. 1.119.294
C) Muhamedanci,
U Bosno-Hercegovini . . 442.500. „ 442.500
Č) Drugieh vjeroizpomedanjd.
1 Bijaše ih godine 1869 . 47.787
2. Prirast do godine 1880 . 4.109
3. U Bosno Hercegovini . 3.675 uk. 55.571
Ukupno 5.376.557
Od ukupnoga stanovništva, što bi po ovom ra-
čunu bilo u hrvatskieh pokrajinah, spadalo bi na ka-
tolike 69.9 postotaka, na grčko-nesjedinjene 20.8
post., na muhamedance 8.2. post. a na ostale vjero-
izpovjedi 1.1. postot.; bilo bi, to jest., katolika dva
puta i trećinu vise nego svieh inovjeraca, a tri puta
i trećinu vise nego grčko nesjedinjenieh.
Doisto jedini narod ^Hrvatski žive u ovieh po
krajinah, ali je na medjaših pomiesano i nešto dru-
gieh živalja, talijana (i furlana), niemaca, magjara,
Židova itd. Po Matkoviću god. 1857 ovdje ih bilo
308 hiljada, a god. 1869 su ih nabrojili do 340.000,
držeć po svoj prilici niemcem ili talijanom sve one,
koji su kakomudrago znali tim jezicima govoriti il
samo odgovoriti. Tako u Istri darovaše talijanim
skoro trećinu pučanstva, 79.000 stan., što mi se čini
odviše; a u Dalmaciji bijahu još blagodarniji, naj-
doše ih uprav 10.5 postotaka, to jest 46.410. Bilo
bi zanimivo slušati, gdje su ti talijani; jerbo osim
zadrana, većinom činovnika, koji mogu držati, da
su kakve im drago narodnosti, pa naravno i hrvat-
ske, po Dalmaciji ima ih posve malo. Skoro svi,
koji govore i vole talijanski, naučiše ovi jezik na
učionah, ili kod javnieh ureda ili u trgovini, al zato
hrvatskoga niesu zaboravili. Puka talijanskoga u
Dalmaciji neima. Neznam bi li se moglo odobriti,
da ima talijana tri ili četri hiljade. U popisu godine
1857 po svem primorju hrvatske i krajine nebijaše
ih nego 887.
Grčko-nesjedinjene, il kako se zovu Srbe, ni-
kako se nemože smatrati, da su narod različit od
hrvatskoga; ali kad bi se slobodoumno ukočili to tvr-
diti, pa kad bi im se tamo na volju dopustilo, da
su srbi i svi muhamedanci, nebi se ni tiera oborilo
razloge, koji se iz navedenieh brojnieh podataka
neodolivom jakošću iztiču, da se rečene pokrajine
hrvatskima nazivlju i jesu; i da je u njih ogromna
većina katolika.
Po kakvom je dakle računu Srpski List br.
4 mogao ćurliknuti: „Katolički dio našega naroda,,
koji je u manjini" f Gdje je taj njegov narod ? Možda
u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini .? Ali i ovdje većina
nije tobožnjieh pravoslavnieh. Jerbo napose u ovieh
pokrajinah, kojieh je sdruženje uzorom bukovičkieh
birača i njihova srhećega se zastupnika, polag po-
pisa od god. 1869 (za Dalmaciju samo) bijaše više
katolika (573.200 kat., 565.288 gr. nesj.), a još više
bi ih imalo biti na 1 sječnja 1880 (t. j. 604.525
kat., a 572.018 gr. nesj.). Pa je sva prilika, da se
u Bosno-Hercegovini navlastito pomnože jošter većim
razmjerom katolici nego li grčko-nesjedinjeni.
Neće pak neumjestno biti, ako spomenemo,
kako je zadnji popis Bosno-Hrcegovine morao nešto
iznenaditi grčko-nesjedinjene; jer su oni sanjali, da
su ondje u veoma većem broju. Rus Hilferding, koji
se cienio dobriem poznavaocem ovieh pokrajina, god.
1855 nagadjao im je ') stanovništvo ovako:
1. Katolici 172.865
2. Grci-nesjedinjeni (bez Novog Pa-
zara, stan. 38,638)
3. Muhamedanci (bez Nov. Pazara,
stan. 43.926)
4. Zidovi i drugi
Dakle bez Nov. Pazara ukupno stanovnika 1.187.443
Mislilo se po tom računu, da su grčko-nesje-
dinjeni u nadpolovičnoj većini, ili u postotcih, da ih
bijaše 54 postotka, muhamedanaca 31 post., katolika
14.5 post., drugieh 0.5 post. Popis tuskoro učinjen
obistini siiedeće podatke:
1. Katolici 208.950
2. Grci-nesjedinjeni , 487.022
3. Muhamedanci 442.500
4. Židova i drugieh 3.675
641362
366.428
6.788
Ukupno 1.142.147
Razlikost je malašna prama nagadjanju god.
1855; ali su svote prOmjenjene na samu škodu grčko-
nesjedinjenieh, koji izgubiše namišljenu nad polovičnu
većinu; ter ih sad ima 42.7 postotaka, inuham. 38.7
post., kat. 18.3 post., drugieh 0.3 post.; najde se, to
jest, da je katoličko pučanstvo poraslo za 36.085
stanovnika, muhamedansko (i drugieh vjeroizp.) za
65.549 stan., a da je grčko-nesjedinjenieh uprav
154.340 manje, nego je 25 godinä nazad mislio Hil-
ferding; premda nevalja zaboraviti, da je dio Her-
cegovine dopao Crnu Goru.
A gdje je bolan Srbska kneževina, gdje Crna
Gora, pa Stara Srbija, Arbanaška, pa Srbi po Ugar-
*) Bosnia ed Hercegovina, tradnzione di A. Kaznačić.
Zara 1862.
skoj? Dakle pametno reče Srp. List: Katolički dio
našega naroda, koji je u manjini. Idemo, da vidimo.
A i Bugare au negda Srbi ponosno svojatali, eda
Dušanovo Carstvo ljepše izgl&da. Jer gdje ćete gore
budalaštine, nego stvarati kakvo Carstvo od kojieh
tri milijuna stanovnika? A Carstvo Dušanovo je
zauzimalo i Bugarsku, a i Maćedoaiju i Tes&liju;
nebi zlo bilo sve to opet Srbskoj podložiti. Nego
nesrećom se Bugari na svoje noge osovili, pa ih i
više ima nego Srba: a kad bi im slobodnije bile
ruke, lako da bi oni dobrom sgodom poda se Srbe
skučili. Biti će dakle Srbi već svoju maštu nešto
tamo uzpregli. A s druge strane mnogo je vjero-
jatnije, da se Srbi pod orlova krila zaklone, nego
da se preko Zagreba zabade Dušanovom jabukom.
Nu kad je Srp. List. zabrazdio preko granice, valja
nam ga sliediti do zadnjega zakutka.
Prof. Fr. Bradaska (V. Književnik god. 1865
svez. 3) broji pučanstvo, u Ornoj Gori i Srbiji po
izvješćih dotičnieh vlada god. 1863, kako sliedi:
1. Srbija stanovinka u sve ... . 936.000
2. Crna Gora 196.238
3. Uzimlje da u Staroj Srbiji i Arba-
naškoj ima Srba 200.000'
4. Nadometnimo za Novi Bazar ne
više od 40.000
5. Pribrojimo Srbe — grčko-nesjedi-
njene u Austro-Ugarskoj . . . 1.119.294
Ukupno 2.491.532
Nego po najnovieh podatcih (Hiibner s Taffel, god.
1879) Srbija s pridruženim pokrajinam broji 1.570.000
stan., a u Crnoj Gori povećanoj biti će do 250.000
stan.: pa metriimo da još u Arbanaakoj ima200.000
SrM, i pridržimo gornje svote za Novi Pazar i u
Austro-Ugarskoj, nalazimo, daje u sve Srba 3,179.294;
manje to jest nego katolika u hrvatskieh pokrajinah,
kojieh smo nabrojili 3.759.192. Kad još primetnemo
prvoj svoti 451.862 srba (kako V. Jagić i dr. spo-
minju) u Južnoj Ugarskoj; a 193.138 hrvata katoliki
i do 100.000 slovenaca u istoj Južnoj Ugarskoj
s brojimo s drugom svotom, konačni posljedak jest,
da u hrvatsko-srbskieh pokrajinah ima katolika
4.052 330, a Srba, (koji u Srbskoj kneževini i Crnoj
Gori niesu svi grčko-nesjedinjeni) 3.631.156. Jerbo i
od prije u Srbiji bijaše do 200.000 Rumena, a sada
u tuskoro stečenieh okružjih u Srbiji i Crnoj Gori
biti će više od 200.000 arbanasa, koji doisto niesu
ni srbske narodnosti ni grčko-nesjedinjene vjere;
pa i nekoliko hiljada katolika u Crnoj Gori.
Više je dakle u spomenutieh pokrajinah katolikd,
nego grčko-nesjedinjenieh; više je Hrvata (i slove -
naca) nego Srba, kojim je vjera s narodnošću uzko
skopčana. 0 muhamedancih visi, da većina katolika
i hrvata još pretežnijom postane. 2. V.
SLOVENSKA LITURGIJA ')
(Piše 0. Š, Milinović)
Glava I,
U v o đ.
Dva nam se naroda početkom srednjega vieka
na poprištu poviestničkoga pozorišta osobito iztak-
njivaju, njemački i slovenski, oba sa mnogi mi ove-
ćimi i omanjimi ogranci, više ili manje poduzetnimi.
Prvi, zahvativ alpinsko gorje i pirinejski po-
luotok sa zapadnom Europom stupao bliže k Rimu,
od koga sa vjerom, i prosvjetu poprimao; dočim drugi,
ogrliv silne Karpate i ponosno balkansko gorje, eto
ga bliže k Carigradu, koji mu takodjer vjeru i pro-
svjetu nudja; tim se i u buduću sudbinu uplićao.
Do malo Rim i Carigrad otudjili se i zavadili, prije
sbog političnih a kašnje i vjerozakonskih odnošaja,
što je sasviem pogubno i na ovisne im narode dje-
lovalo ; svaki jjh po svojih nazorih i načelih k sebi
što više pritezali, a ovi naravnim tekom sliedili glav-
ne im uzore. Carigrad si smatrao pravim nadstup-
nikom Rima, s toga vas istok i zapad naumio poli-
tično i vjerozakonsko pod svoju vlast skučiti, tim
sve bilo i sve državne i vjerske uslove i osnove o-
visne o volji makar i izrod jenih careva učiniti. Na
to zbilja kalupili vas državni i crkovni sustav, na
stojali priviknuti im podčinjene narode — Rim, a
na čelu mu poduzetni Pape, snovali pomoćju nado-
šlih i novopokršćenih naroda, kako podignuti, rim
sko zapadnu državu, koja bi uzbrecnula oholost ca-
rigradsku, | istodobno osnovana na čvrstu temelju
zdravih rimokatoličkih načela, bila jaka podpora
Rimu i kršćanstvu.
Nego kako istočna carigradska tako i rimsko-
njemačka ali zapadna država raztrova se, odreče se
zadaće i stade oporna naprama Rimu i rimskim Pa •
pam. Ovi prisilovani drugamo iskati naslona Petro-
voj stolici, tim i obranu svega kršćanstva.
Medju istočnim mlitavim i zapadnim izrodje-
nim carstvom, stanovahu čili i junački ali većinom
još pogani mnogobrojni slovenski narodi. Carigrad
na zgodnijem položaju i običnom hitrolijom počeo
jih k sebi primamljivati da se s njimi Rimu uspješ-
') Ova kratka razpravica spravljena je bila na brzu
ruku za posebno jedno izvješće; mi ju nepromieujenu ovdje
javnosti dajemo.
Br. 46 God. KATOLIČKA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate. crescamus in IzllOĆll U U t 0 T Ćl k 1 U P G "t cl k 'nter'm :
¡lío per oiiuiia. qui est caput Christus. ^ Si quis Catliedrae Petri jungUur, mene eet.
(8. Paul. Eph. IV. 15.) (S. Hierouym. Epi». \ i't. ft i Dam.)
Vos ipsos. auxiliante Deo. in »lics alacritcr operam Vcstram impen uros in jkuenda salutari Keelesire doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fidei professione
roborandis,.... (fio IX u papinsle. listu, 21 veljače ¡872 jiisaccim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, nnapried 6 lior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko 11a svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ;
U^gi- Molimo 00. predbrojnike koji su zaostali
s predplnlom, osobito koji nijesu još na-
mirili lanjsku, ni predlanjsku, da se po-
spieše namirit svojo dugove, nek ne bu-
demo za uzaludnim molbnm prisiljeni po-
stupat drukčije.
Kad će bit mira med Hrvatim i Srbima?
Koliko došle, od strane Hrvata, ne bilo
pokušaja smjerom na ujedinjenje jugoslaven-
skih plemena? Premda se ime ne mjenja kao
f jedna haljina, ipak sli Hrvati poprimali susl jedno
s- ilirstvo, jugoslavenstvo, hrvato-srbstvo, a sada
bi i slovinstvo; a sve to u želji, da malo-
brojna jugoslavenska plemena, uzdržeć svoju
posebinu plemensku, stupe pod zajednički plašt
I koji bi jih sve zajedno krio od nepogoda, što
; se tekom viekova političnim obzorjem viju?
Hrvati su tako postupali ne samo, da se od
jačega obezbiede, nego je ta njihova popustlji-
vost proizvod katoličkog uzgoja i života, što,
kao zazire od svakog nasilja, ugnjetavanja i
svake prevlasti na uStrb osobam, obiteljim, po-
rodičan), plemenim i narodim ; tako u isto doba
u sred svoga srca nosi zasadjeno stablo višeg
vida, kozmopolitizma. Nema ni s naravnog
pogleda velebnije vjere do vjere katoličke.
Ona najvoli kad joj je pružena prigoda da
zaokuplja na mnogobrojnije diele čovječanstvo,
jer se sve to bliže primiče uzvišenomu idealu:
jedno jedino stado.
Ciepat se, to je u naravi razkolništva,
kao i ona neka sebičnost, što Kinezu neda da
druguje s ostatim narodima. Zato i naša braća
Srbi, dočim su hrvati, u ime sloge i ujedi-
niivanja, mienjali svoje ime, oni su* ostajali
svedj na istoj: svedj htjeli da su i da ostanu
Srbi. Kod Hrvata: ilirskih matica, ilirskih slov-
nica, ilirskih riečnika, a kod Srba, srbskih
matica, srbskih slovnica i srbskih riečnika.
I sada kod Hrvata ima Narodnih listova i Na-
> rodnih novina, al ne hrvatskih listova ni 110-
) vina; u Srba, gdjegod ih je koja naselbina,
i sve je srbsko; pa makar i u Zadru. Kako to?
Med Hrvatim i Srbim nije samo razlika
II imenu, koja da se izravna, nego s imenom
bilo bi izravnat, gdjegod je i samo genetičkih
srba: i težnje, i političke nazore '). Tu bi bilo
tražit uzroke današnjemu nesporazumljenju 2).
Srbi, koji nijesu pravi zanesenjaci, niti
su upijeni u vjerski fanatizam, neće dakle
nipošto u slogu sa Hrvatima. Treba da Hrvat,
ako mu je do sporazumljenja, prizna Srbim,
makar novostvorenim Srbim u trojednoj kralje-
vini, uz ime i hisloričke tradicije, koje su
s njim spojene, pa 1 osiećanje i srbsku narodnu
težnju! Odreći se srbskog imena, i historičkih
tradicija i narodne srbske težnje, to posrbljeni
rišćani na ovom srbskom primorju smatraju
velikom, lakomnnošću 3).
Na mir srbi ne pristaju, dok im se ne
kaže s kim se mire i o čemu se mire 4) Izmedju
!) „Srp. List," br. 24.
») „Srp. List," „ „
3) „Srp. List," „ „
«) „Srp. List," „ „
i srbske liberalne (?) narodne stranke i stranke
• predoodjene jeduiem polom (valjda popom?)
• dakle klerikalne i kojoj su dosljedno ideali lii-
storično pravo i papina svjetovna vlast, izmi-
renja nemoze biti. Naime, ako će Hrvati da se
pomire sa Srbim, treba da prestanu biti ka-
? tolicim, jer to je ¿onditio sine qua non libe-
ralne (?!) srbske stranke. Treba da Hrvate pre-
dvode liberalci kalugjeri. a ne klerikalci popom.
Inače, dovikuju srbi, na pomirenje nikada i
nipošto, jer to bi pomirenje bilo krivo i
nepošteno !
Ako će hrvati do Sporazumljenja sa Sr-
bima, treba da puste sarao Srbima oslanjat
se na ideal historičkog prava. Toga ideala
Hrvati treba da se 0 drek u. U jednu rieč kad
se Dalmacija, Hrvatska i Slavonija pretvore
u srbsku trojednu kraljevina, onda će, istom
onda, moći bit mira. Dobro je znat! f
Al M. R. Padre Btefano Zlatović.
Cont. v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879, e 1, 2, 4,
5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19,
20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,
34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 44, 1880)
Mi avvenne rnetter piedi in tugurii ove il lupo
non avrebbe ficcafco il naso in una notte d' invernó,
e vi ho trovato creature umaue. Al di fuori non vi
erano che precipizj e solitudine. Dove era la vostra
legge, o signori, per tutelar la vita di quelle crea-
ture... e la.mia? II padre stesso di famiglia, tortu-
rato dalla fame, che avrebbe potnto far di quel bimbo
piangente su poca paglia, se non lo avesse considé-
rate che come un scimiotto, un pezzo di materia or-
ganizzata ? Ebbene, un' immaginetta, rappresentante
Cristo, posta a capo di quel giacilio, vegliava sal
bambino, e quel tugurio si componea a foggia di
»Santuario. Dormii tranquillo. Visitai comuni povere,
che ben pochi dei nostri legislatori conoscono in de-
cretar le leggi ; avvenne pur di metter piede nelle
sale dei Tribunali; vidi uomini, che niuna paura,
niun umano riguardo avrebbero poluto rattener clal
mentire; Ja vostra onniveggente legge aveva nulla
veduto ; non vi era che un mezzo "per scoprir la ve-
ritá, il giuramento! Ma come distinguer la veritá
dalla menzogna, mentre le due parti giurano colla
stessa franchezza di bocea? Contítto alia párete della
sala stava un Crocifisso; il giudice levo il dito, ac-
cennó a quegli uomini il Cristo che un giorno li a-
vrebbe giudicati, e la verita condotta da Cristo usci
fuori. Strappate dal tribunale, strappate dalla co-
scienza di quei testimonj, dalla coseienza, torse, del
giudice, la effigie di quel Cristo, che diverrá lavo
stra legge? Provate vi — come gik alcuni si atten
taño — provatevi seminar nelle campagne i denti
del serpente di Cadmo, le vostre dottrine socialisti-
che, materialistiche, i Bagaudi irromperanno dalle
zolle a trucidarsi tra di loro, e a trucidar voi. Quando
il contadino avrá tolta al párroco la sua fiducia, ere
dono forse costoro che la dará, al loro giudice, al
loro governatore? Ove penetrarono certi libri, si é
dovuto implorare una stazione di gendarmi; e que-
sto é un fatto che sfuggir non dovrebbe nemmeno
agli economisti.
Da poveri tugurj, dai tribunali, potrei far una
passeggiata nelle sale dorate, nelle fabbriche, che ho
pur visítate; potrei rovistar fra raolte carte... strac-
ciar molte cortine... accennar molte infamie...
Non é mio affare... Intendo di mostrare sola-
mente, quali sieno le conseguenze ineluttabili delle
massime che il materialismo scientifico s'intravaglia
a diffondere nel popolo, rivelar Torio del precipizio,
mentre siamo ancora in tempo di rimuoverne il piede.
Oompio un dovere di cittadino e di ndhzolo, se volete.
E necessario ristabilir un concetto giusto della
vita.
Tolto a questa vita il suo carattere di prova,
per non dire di espiazione, un paganesimo redivivo
idolatro la materia, e il senso assorbi l'anima; l'o-
rigine divina dell' uomo parve legenda da raccon-
tarsi nell' isola dei Feaci, e partito più decoroso scen-
dere da una scimia che da un Adamo degenerato.
! Chiusa all' anima ogni prospettiva di avvenire oltre
la terra, quai legge morale poteva opporsi all' appe-
tito violento dei sensi? Gli uomini tutti invasero fu-
riosamente la sala del banchetto, e allora si è tro-
vato, che non vi era posto per tutti. 11 comunismo,
figlio di dottrine materialistiche, ebbe pur questo
torto, che dopo di aver suscítate tutte le passioni,
non trovo modo di soddisfarle, quindi un continuo
avvicendarsi di rivoluzioni, che misero a prova ogni
forma di regimento civile, senza trovar mai quello,
in cui acquietarsi. II male, caro Padre Stefano, ad
dunque è morale non político, e si è questo il giu-
dizio di tutti coloro, i quali non credono alla virtù
riparatrice del saccheggio, nè vogliono ammettere il
despotismo, in grazia più di questa che di quella
parola. E sempre abbominevole. Al falso concetto
della vita, si unisce il felso concetto della civiltà. A
che servirono quelle grandi idee, quei grandi prin-
cipii, quelle grandi conquiste della civiltà, che certi
Triteni del progresso ci trombettano ai quattro venti ?
Le vere conquiste sono quelle del principio cattoli
co, il quale non cessa di agire, ad onta di tutte le
potenze sataniche congiurate contro di lui. Prescin-
dendo da questo, caro amico, la forza delle idee mo-
rali in complesso ha forse progredito in proporzione
allo sviluppo delle forze mecaniche? No! Dinanzi
agli effetti portentosi della materia, le nozioni dello
spirito si ecclissarono, e ne abbiamo lugubri esempî
nelle fabbriche d'Inghilterra, ove il :sarigue delle.
donne e dei janciullt si couverte in oro (rapporte
dell'immortale Donnel alla camera 1849). Gli ordini
liberali hanno veramente affratellati gli animi? La
fede dei privati nel diritto civile, quella dei popoli
nel diritto internationale si è forse accresciuta? Per
me, Padre Stefano, vi ha un fatto tremendo e sin-
tético, che mentre i rapporti della vita sociale mol-
tiplicaronsi, I' uomo onesto si è isolato, e mentre pro-
clamasi la fratellanza universale, delineansi in lon-
tananza guerre di razze, che minacciano sommergere
I' Europa in un mare di saugue.
Citar voglio a quest' uopo un apostelo non so-
spetto ai democratici, Considérant, già rappresentante
del popolo: „Mettete dunque a prova un tantino di
„liberta... 1' uomo sia libero un giorno solo ! Vedia
„mo un giorno in Europa senza Magistrati, senza
„soldati, senza carceri, senza boja, insomma senza
„forze compressive ! Un sol giorno cosi, e 1' Europa
,,è a sacco ! Desiderate che si mostri a nudo il no-
„stro organismo sociale? per carità astenetevene ! Ah!
„Ah! vengano pure i cosacchi ed i tartarí — pro-
„segue Considérant, dopo una pittura dei nostri co-
„stumi, pittura che non voglio riprodurre — vengano
„le orde del Nord e la barbarie armata piom-
„bando su noi con grandi ondate, come le più grandi
„maree dell' Océano... ma le veritá nascoste non er-
„rornpano, la verita non si avventi sopra di noi !
„La verità inghiottirebbe d'un sol tratto 1' età nostra."
E le orde del Nord sono purtroppo venute ! E hanno
tratto alcune verità nel 1871 che fanno paura! E
d'onde la causa prima? La negazione del soprana-
turale, 1' ateismo, il materialismo, 1' animalismo bru-
tale che infuria sotto tutte le maschere, dottrina „che
„soffoca nell' anima tutti i movimenti generosi, le
„ferme, le sante risoluzioni, divide, abbassa e spinge
,,1'uomo sul declivio degli appetiti brutali. L'uomo
„che nulla solleva al di sopra di sè è schiavo di sua
natura,, (Lamennais, della schiavitù moderna 1840
pag. 60. (Continua).
—
Pogled po svietu.
U tirolskom Saboru u Innsbrucku na 14
tekućega bila je pročitana jedna izjava biskupa
u Trentu, u Briksenu i u Solnogrodo, u kojoj
Br. 48
V'eritatem facientes in charit&te, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
—
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngiter, meus est.
(S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.J
ipsos. auviliante Deo, in dies alaoriter operaiu Vestram impenšuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina, aniinisque in Religionis amore ct in veraj fidei professione
roboi andis,... . (Vio IX u papinsk. listu, 21 iieljace IS72 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 6 iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Katolici Francuzi i Dekreti od 29 ožujka.
i.
Na 30 prošloga mjeseca navršilo se je
tri mjeseca, rok ustanovljen dok se poemu u
Francuskoj izvađjat u djelo zlokobni dekreti
zimus skovani proti crkvenim redovima.
S toga je sada katoličanstvo obratilo po-
glavitu svoju pažnju na ovu znamenitu mien u
progonstva, kojemu je fraucuski narod od
svoje nesretne Vlade podvrgnut. Pažnja je tim
naravnija čim i dan danas po zvanju, ako i
ne po djelovanju, pa i po samom broju, Fran-
cuska biva najodličnija katolička država; a
kako ne kad trideset je i osam milijuna katolika
u Francnzkoj: peti dio ciele katoličke crkve.
Da u Francuskoj ima mnogo zla, da je
u onoj darovitoj zemlji, gdje prebujno kato-
lička vjera cvieta, sila gnjileži, dokaz su i
ovi dekreti, koje samo paklena mržnja proti
katoličkoj crkvi i nje redovitu izmislit i složit
mogla. Podla, sliepa mržnja, koju ne peru sa
vladinog lica ni oni uzroci, bez kojih ni ljudi
Bismarkove ruke ne bi katoličke redove pro-
ganjali : nema francuskoj Vladi ni zlomišlje-
nih kukavnih političnih interesa, da anti-
liberalno, divlje postupanje izpriča. Jer tko
nezna da u Francuskoj sve jedan narod, sve
jedna vjera; sve katolici i Francuzi? Nema
tu ni anglikanske, ni protestanske ni raz-
kolničke većine.
Ali, ako u Francuskoj poplavila zloća,
ima u onom narodu još vjere i dobrih diela.
Pariz sam dao je ovom prigodom sjajnih do-
kaza, da i u njem uza svu huku i buku lo-
povštine ima Čistih duša, vedrih, čela, poštenih
lica. Mi ćemo se osvrćat i na zlo i na dobro,
jer ne bismo bolje osude progonstvu francu-
ske vlade našli do u mirnom, dostojanstvenom
i veličanstvenom odporu ogromne većine fran-
cuskoga naroda.
Evo nas dakle na 29 mjeseca lipnja, u
oči velike vjerske borbe u Francuskoj. Došle
sve su bile male bitke; sada je bitka obća,
i formalna.
Vladini skutonoše pod frakom i sbodežem
imali su zapovjed da najprije nategnu svoje
striele proti Isusovcim. Kakvi su, oni bi bili
još nazad mjeseca ne samo Isasovce protje-
rali, nego sve ujedno crkvene redove. Mišljahu
da je sva francuska kakvi su oni. Al su se
ljuto prevarili. Zloglasni § 7 i dekreti od '29
ožujka to su najbrže postigli, da su katolici
listom ko jedan čovjek na odpor skočili.
Dva milijuna podpisa predato je u raznim
prosvjedim Senatu. Uz ovaj narodni ogromni
„plebiscit" stoji jednoglasni glas francuskih bi-
skupa, koji su baš po francusku i ponavlja -
juć primjere prvih vjekova kršćanstva stali
na obranu vjere, slobode i duševnosti. Po
svoj Francuskoj ljudi odlični sa svoje učenosti
i drugih vrlina metli Se da narod predvode:
knez Falloux, de Chesnelong, Lucijan Brun,
Baragnon, Jacquier, Boyer de Bouilanne,
Albert de Mun i t. d. i td. nose zublje pred
sugradjanim, kupeć ih na mnogobrojne sa-
stanke i kazujuć im kojim će putem udarit i
kojih se sredstva prihvatit. Pa svi u obće
pošteni ljudi i dobar dio vladinih pristaša,
srameć se ić za vladom u podlom podhvatu
proti mirnim a prezaslužnim sudržavljanim,
metli se u odpornike, te se mnogi i svoje
službe odrekli.
Većina skoro svih francuskih sudišta
izjavili su da nemogu odobrit vladine dekrete.
U samom Parizu, jedan od najglasovitijih
odvjetnika, gosp. Roussk, od ne vele vremena
Član Akademije, sastavio je jednu knjigu o
stvari, al takovu da je izišo na preveliki glas,
s nje sadržaja.
Al ministri hoće silom, da uduše sviest
potlačene pravde. Oni, znajuć da tek dojedan
sud proti njihovom postupanju, proglasiše da
je dojedan sud nekompetentan sudit parnice,
koje će Isusovci otvorit proti administrativnim
vlastima, i boj se da će ustrojit posebno sudište,
a tu će namjestit dakako ljude svoje misli!
Dokle dopire i čega.Je kader današnji
izopačeni sviet! Ni svoga ne poštuje, i u
privatna dobra dira, samo nek je na njegovu!
Sabor dalmatinski.
Peta je sjednica bila na 2 tekućega.
Prisutni: predsjednik, vladin povjer., zastup-
nika 29.
Iza pročitana zapisnika.
Trigari se tuži da je nešto jučer pričuo da je
lovcim zabranjeno prolaziti preko zemalja zatvore-
nih ogradom.
Monti opaža da u zapisniku talijanskom nisu
točno navedeni njegovi predloži.
Botteri kaže da je u zapisniku rečeno, da mu
je predsjednik digo riee. Nije mu je digo, već mu
je nije dozfolio ; a tu ima razlike. — Osim toga o-
paža da je u zapisniku rečeno da je bio pozvan na
red. Po propisim pravilnika da se to nemože uvr-
stiti bez dozvole sabora
Predsjednik čita mu brzopisno izvješće.
Botteri govori da on nije čuo rieči Bačića: nek
ga se iztjera iz sabor.rice, jer da bi se bio inače
vladao. Pita da budu izbrisane iz zapisnika i pozi-
va se na sabor.
Đačić izjavljuje da ih je izustio razjaren, što
zastupnik Botteri svojim sramotnimjponašanjem vriedja
dostojanstvo sabora. — Zapisnik ovjerovljen uz pri-
mjetbe Monti-a.
Kulišić pita vladu o sredstvim poduzetim proti
škrljevu.
Messa predlaže da zemaljski odbor zaprosi od
ministarstva zakon proti patvaranju ulja.
Botteri se tuži što mu jučer predsjednik nije
dao naustice obrazložiti upit. Poziva se na sabor.
Predsjednik odvraća da mu to pravilnik za-
branjuje, pošto izrično kaže da se upiti imaju čitati.
Botteri. čitajuć svoj upitić\ pita vladu znade li
za prošnju starogradske obćine da se ustroji ondje
gradjanska učiona i što kani učiniti. — Za tim pita
predsjednika što je htio jučer reći kad je žalio da
Dema proti njemu zakona kao u Englezkoj, i jeli
imao na pameti slučaj koji se je tamo zadnjih dana
sgodio, jer nemože dopustiti da predsjednik vriedja
neodvisnost zastupnika.
Predsjednik izjavljuje da mu je uprav žao što
naš zakon nema naznačene one mjere poduzete zad-
njih dana proti nekom zastupniku u Engležkoj, jer
bi je jučer bio uporabio proti Botteri u, da občuva
dostojanstvo sabora.
Botteri: I taki predsjednik
Predsjednik : Zovem Vas na red.
Botteri se poziva na sabor.
Predsjednik pita sabor dali se ima zastupnika
Botteri-a pozvati na red. (Primljeno jednoglasno).
Sliedi dnevni red, te se razpravlja o kaznenim
odredbam proti poljskim prestupeim.
Monti pri § 14 htio bi da se globe obale. (Za-
bačeno). Pri § 15 predlaže izpravak kojim izmedju
ostalog zove odgovorne roditelje radi prestupaka što
svojevoljno Čine djeca, koja nisu dovršila četrnaestu
godinu.
Klaić se protivi, jer je tim kaznena odgovor
nost raširena mjesto stegnuta.
Nakon kratke razprave, kojoj učestvuju Ljubić,
Botteri, Monti, Makiedo, § 15 kako ga je Monti pre-
dložio povraćen je odboru da ga prouči.
Pri svršetku drugog poglavja, gospodarski od-
bor predložio je dva nova §§ — 17.ti i 18.ti — po
kojim selo ima nadoknaditi štete počinjene od ži-
vina, kad njim je gospodar nepoznat ili od ljudi kad
su nepoznati. Za ta dva §§ izviestiteljem je Borelli,
pošto se s njima Ljubić neslaže.
Masovčić zove varvarski taj zakon, koji se pro-
tivi duhu vremena.
Ljubić kaže da je još god. 1875, na sastaneim
kod namjestništva, preporučivao da se ukine odred-
ba, po kojoj je selo dužno platiti, kad se poštetnik
nezna; pa je ovo načelo branio i kod gospodarskog
odbora.
Makiedo preko srdea brani ove §§. U ovom
smislu obstoje odredbe koje još u gornjoj Dalmaciji
nije došlo vrieme da ih se ukine. Ti §§ propisuju
neku vrst medjusobnog prisiguranja.
Messa odgovara Masovčiću da ako je zakon
varvarski, on je i izazvan od varvaržl.
Monti čini razliku medju 17 i 18. Glasovati
će proti prvomu; a glede drugoga htjeo bi znat ra-
zumiju li se tu i zlobne štete, jer samo za te on bi
želio da selo nadoknadjtije ili barem kada su štete
znatne.
Ljubić eieni da se tu neradi o zlobnim štetam.
— On čuje da su neki predgovornici baš utuvili u
glavu, da će § 17 baš uloviti do ciglog poštetnika;
s toga će još koju dodati da dokaže kako je to vi-
šekrat bar nemoguće.
Iskrenije bi bilo očitovati, kako n. p. gosp. Ma-
kiedo i očituje, da bi ovaj §. 17 bio kao neki pra-
vilnik „družtva posiguranja od poljskih šteta". Samo
što se govorniku čini čudnovato ovo novo družtvo.
U druga družtva da udješ, treba da moliš, treba da
plaćaš; a u ovo bi primali bezplatno, bez molbe,
pače bi silovali ulaziti, i proti volji.
Borelli najprije izjavlja da su svi osvjedočeni
kako se ovaj zakon neće izvršivat, niti donieti prak-
tične koristi. Brani gospodare proti Ljubiću.
Pavlinović pita dolikuje li razumnu zakonu,
dolikujeli pojmu prave države i redovitih odnošaja
zadružnih, da se u zakonske ustanove za obranu polj-
skoga imanja, opet uvlače iznimne naredbe, koje
su samo mogle biti opravdane, kad u iznimnih ob-
stojnostih, bez redovite zaštite, bez cjelovita zakona?
„Oastni zastupnik Makiedo žali da jeprinudjen
za ova dva paragrafa glasovati, jer da to iziskuje
naše stanje. Ja to odlučno niečem. Iznimnih zakona
stanje naše poljske sigurnosti danas ne iziskuje. Što
je god o tom častni knez B(?relli ovde spomenuo,
spomenuo je o jednom kotaru, imenito ob obćini
Biogradskoj. Ali mi ne krojimo zakone za pojedine
kotare, nego za cielu Dalmaciju; pa za ovu ja mi-
slim da nam iznimnih zakona ne trieba.
Oastni zastup. Messa spomenuo je da je ovi
zakon izazvan od varvara. Ja ću mu možda to priz-
nati ako mi prije iztumači koje on misli da su var-
vari: ili oni što bez kore hljeba, i lišeni otčevine
nastupaju od nevolje, pa možda i od zle volje na
tudje imanje ; ili oni koji ono isto imanje posvojiše
derući i kamateći pri oskudici, i gladnoj godini si-
romašna težaka. Tko je veći varvar ! poštetni potreb-
njak, ili bezdušni kamatar koji ga je svalio u po-
trebu, prisvajajuć na p. dan oranja za desetak liorinti;
uzimajuć dvadesetak fiorinti za vreću hrane? Gdje
ima takih varvara, gospodo, za te i tražite iznimnih
zakona; ali nemojte cieloj zemlji namećati iznimne
terete i drakoničke kazni. Nije kud: ili dajte nam
zakon da vlada našim poljskim redovitim odnošajim;
ili odstranite svaki zakon na proglasite iznimne na-
Br. 54 Zadar, Utorak 27 Srpnja 1880. God.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak
«t^S^It&n
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitar, mene est.
(8. Hieronym. Efts. AVI. ad Dam.)
roborandis,.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecolesise dootrina, animisque in Religionis amore et in vera fiđei professione
(Pio IX u pafinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried G iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. Uvrsthe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Molimo gg. predbrojnike koji
su zaostali s predplatom, osobito
koji nijesu još namirili lanjsku,
ni predlanjsku, da se pospieše na-
mirit svoje dugove, nek ne bu-
demo za uzaludnim molbam pri-
siljeni postupat drugčije.
Vlada u Zadru i vlada u Beču.
Donoseć izvješće trinaeste sjednice sa-
bora dalmatinskoga, javili smo Čitateljica, kako
je onoga dana, osim ostalih upita, bio i je-
dan upit zastupnika Simića o srpskom listu
Zastavi, kojoj je po višoj naredbi bio zabra-
njen ulaz u pokrajine zastupane na Carevin-
skom Vieću.
Mi ovu viest ni onda ni kaŠnje nijesmo
popratili nikakvom opazkom. Priobcili smo
ju ravnodušno, ni radujuć se ni tugujuć na
nju. Čekali smo, da Čujemo što će odgovorit
srpskim zastupnicim u hrvatskom zadarskom
saboru austrijski činovnik Dr. Josip Antonietti
u ime zastupane zadarske vlade; jer je pita-
na bila (2) "Je li i u koliko je c. k. zemaljska
vlada sudjelovala pri izdanju ove zabrane? i
(3) Je li voljna c. k. zemalsjku Vlada prepo-
ručiti c. k. ministarstvu da dolična odluka što
prije opozvana bude?
Zadarska se je Vlada, po našem mnie-
nju, našla u škripcu usljed ovog upita, jer ko-
liko god fraze prebirala, nikad ne bi bila mo-
gla odgovorit na upit a ne odat svoje prave
posebne politične nazore. Sreća po nju Sabor
se zatvorio. Zatvorio se s tiezakomtosti broja
t. j. odstupom srpskih zastupnika. Jeli se ovo
slučajno dogodilo ili ne, to nam je manje stalo.
Više nam je stalo to: nastojat da mi barem
odgovorimo na upite srpskih zastupnika, izra-
zujuć naime svoje smjerno mnienje o stvari;
jer je dugo čekat do novog zasiedanja. Možda
i pogodimo.
Srpski list u zadnjem svom broju priob-
ćuje od rieči do rieči upit srpskih zastupnika.
Po njegovom mnienju ovaj je upit u Saboru
bio pročitan uz opču pažnju i saučešće.
Donekle i mi smo toga mnienja; jer slo-
boda štampe zakonom zajamčena nema bit su-
hoparno slovo: to je cio sabor znao, te što
Srpski list, dakako samo interpretative, o općoj
pažnji i saučešću reko, nije sasma bez temelja.
Obćinstvo se je moglo čudit na glas, da
je Zastava zabranjena i zato, jer zna ako
je Zastava antiaustrijski list, da je takav u obće
i Dalmata i Avvenire i sam Srpski List. Svi-
ma je težište extra statum. Kad je dakle o-
vim novinam u Cislitavi prosto, Čemu da
nebude prosto i Zastavi?
Nego, motreć bolje, ovako umovanje nije
posve ne tvrdu; jer zabrana Zastave, buduć
se tiska u Translitavi, imala je poteć od bečke
Vlade, i od nje ima bit i potekla. Mi bismo
zato na drugi upit srpskih zastupnika u dal-
matinskom saboru odgovorili negative. A i zato,
jer je Zastava, prije nego u Cislitavi, bila
zabranjena u Bosni i Hercegovini. Imaju li ta-
mo zabranit Zastavu, bečka i bosanska vlada
neće bit pitale zadarsku vladu; jer zašto u
tom slučaju nepitat i sve oitale austrijske vlade,
barem zašto nepitat vladu preko velebitsku?
U ostalom da je Zadarska Vlada što i
sudjelovala u zabrani, tomu neznamo kako bi
se moglo pripisat ikakve važnosti; jer bi
ta okolnost bila u protuslovlju s drugim o-
čitim, poznatim okolnostima; pa i ne bila
s njima, a Čini nam se mučno da ne, u ni-
jednoj svezi. Srpski tist, koliko god ignorirao
katolički hrvatski elemenat što žive u Dalma-
ciji i njegov organ Katoličku Dalmaciju, nije
toli peregrinus da nezna, da je Katolička Dal-
macija crna pred oćima Zadarske vlade, naime
pred N. P. gospodinom Namjestnikom baru-
nom Rodićem. Ona je dakle od svih pokra-
jinskih novina najopasnija! Da je pred N.
P. gospodinom Namjestnikom i Zastava, kako
Katolička Dalmacija, dosljednost bi bila do-
vela N. P. baruna Rodića da nastoji zabranit i
Srpski list, koji nije nego Zastavin mladji brat.
A Srpski list najbolje zna, da mu ni kotarsko
Poglavarstvo, ni Državno odvjetništvo, ni ri-
šćansko biskupstvo, ni Zadarsko namjestništvo
nikakvih neprilika nestvara. Ergo
Na treće pitanje srpskih zastupnika na
dalmatinskom Saboru, mi bismo takodjer od-
govorili niječno; jer kud ćete da zemaljska
Vlada bude voljna preporučiti c. k. ministarstvu
da dotična odluka što prije opozvana bude,
đočim u nas u pokrajini odnošaji zemaljske
naše vlade napram pokrajinskim novinam ostaju
kakvi su ? Mi po tom cienimo da opća pažnja
i saučešće, kojijem je u saboru upit popraćen
bio '), neće imati ulicaja na zemaljsku vladu
niti će ona htjeti i znati protumačili ga be-
čkomu ministarstvu 2). — U ostalom mi žalimo,
gdje se evo drugčije u Zadru i drukčije u
Beču sloboda štampe shvaća i tumači; žalimo,
u interesu ne samo katoličke vjere i hrvatske
narodnosti, nego u samom interesu Austrije,
gdje se u nas proti katoličko-hrvatskom gla-
silu, organu mira, reda i Čistog austrijskog
osjećaja, postupa onako kako u Beču proti
organu što ne krije, već očito pokazuje, da
mu sva ova svojstva fale.
Pogled po svietu.
Viest koju smo javili kao budoću o imeno-
vanju baruna Calice na mjesto privremenoga
poslanika Dubskyn u Carigradu, sad je već fakt.
Wiener Zeitung jur donosi da je N. Veli-
čanstvo Car imenovao baruna Calice za austro-
ugarskog poslanika u Carigradu.
Izmedju slrieljača, koji su učestvovali pri
strieljačkoj svečansti u Beču bilo je mnogo, oko
tisuću, Tirolaca: tek deseti dio svih slrieljača.
Tirolci su se prikazali u narodnoj nošnji i u au-
strijskom smislu, a to je ujelo pangermaniste,
V Srpski list, br. 28. 2) Idem.
jer su tirolci većinom niemci. Al neće centra •
listini bit bilo drago vidjet ni Poljake, jer i njih
bio dobar broj, a svi takodjer u narodnom o-
dielu i s uzlikom u poljačkom jeziku: nek žive
Poljska! Ako se svemu tomu doda da se čuo
i magjarski eljen, lako je dohvalit, da i uz od-
sutnost čeha, strieljačka svečanost bila je is-
kaz baš protiva izkazu namjeravanomu.
Sada je velik govor po Europi o njemač-
kim častnicim na turskoj službi. Bismark još od
Berlinskoga sastanka a i prije dopustio njemač-
kim častnicim poć tko hoće na tursku služba u
Carigrad. Mnogi odoše. Turska, valjda da se u-
laga Bismarku, stala sad da imenuje Niemaca I
med svoje financijalne činovnike, a financije su
borme dandašnji prva grana javne uprave. Tomu
odgovaraju Francuzi šaljnć svojih častnika u
Atinu. Žao sve to Englezim, koji su vrhu toga
i vladu u Parlamentu upitali. Njemački uredovni
listovi pišu o stvari, za sad barem, s velikom
reservom i s velikim opipom. Tako Nordd. Allg.
Zeit. opaža samo, da su u Engleskoj odviše
stvar uzeli na srce. Nego drugi listovi, kao Wiener
Zeitung i Schwäbischer Mercur iztiču, da Nje-
mačka svojim korakom naglasuje želju, da Tur-
ska ne propane. Ovaj zadnji list piše:
„Bismarkov korak moći će se na prosto
uzeti kao znak, da nije učinjen u interesu Porte,
već Austro-Ugarske. Taj korak je izliev nje-
mačko-austrijiskoga saveza. Mislilo se, doba je
da se na iztoku iztakne njemačko-austrijski upliv
i da se sjeti, da nema tamo samo engleskih i ru-
skih, već i europejskih interesa. Da uz to pojav
njemačkih činovnika u Carigradu znamenuje po-
sebnu opomenu za Rusiju, netreba to razlagati.
Već od berlinskoga kongresa nije mogo nitko
dvojiti, da njemačka politika nije sklona dopu-
stiti Rusiji, da na iztoku po volji gospoduje.
Pruski činovnici svojom revnošću bez dvojbe
će učinili šio god uzmognu, da zadovolje svojoj
zadaći, te okrpe turski državni ustroj; ali je
bez dvojbe od još veće važnosti to, da su oni
na mjestu, ako se državni ustroj i razpadne".
"Novoje Vremja" piše: Dolazak našega
njemačkoga prijatelja u Carigrad, neprouzrokuje
nam ni osobite ugodnosti ni osobite neugodnosti.
Dosada nije jedna država tratila svoju snagu i
svoj novac u Turskoj, da spasi izgubljeou stvar.
U prošlom stoljeću obskrbljivala je Franceska
Portu oficirim i topništvom, Engleska radila
je to ovog vieka; sada pako stupa Njemačka
na staze svojih predšastnika i traži saveznike
ili najmanje uhode na sultanovom dvoru. Rusija
bila je na redu pred Njemačkom, a propustila je
okoristiti se prilikom kad su ruske vojske pro-
valile preko Balkana i stajale pred Carigradom,
a nisu unišle u grad. Mi nevjerujemo, da će
njemački pokušaj, da Tursku financijalno i voj-
nički digne na vlastite noge, napokon imali bolji
konačni rezultat, nego li nastojanja Franceske i
Engleske. Medjutim će Njemačka, paćajuć se u
iztočne posle, promieniti u koječem svoje odno-
šaje naprama ostalim državam, te ovaj do sada
ne sasvim razumljivi korak njemačke politike
može u obće samo pospiešiti riešenje pitanja;
istom kad se bolje razjasni nakana i smiso ovoga
koraka, biti će vrieme, da se ozbiljno naprama
njemu zauzme položaj .... Medjutim viećaju
Br. 56 Zadar, Utorakfs Kolovoza 1880. God. XL EATOQCEA DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate, crescamus in I S ll O d Í U UtOr&ík 1 U 3? 6 t čik Ego interim claroito: illo per omnia, qui est caput Christus. : • Si quis Cathedrae Petri jnngiiar, meas est.
(8. Paul. Eph. IV. 15.) |p (S. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam.)
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in ta|feda salutari Ecclesiae doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fidei professione
roborandis, (Pio I.X u papfnsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pred brojite — U Zadru, unapried 6 fior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštorski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikonš i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novae, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. w .
Uviek isti ođnošaji.
Onim što sve misle o nekakvoj slozi,
kojoj je dakako jedino geslo: popuštanje! nek
su na razmišljanje sliedeći redci vrlog Sriemskog
Hrvata.
Posljedice odnošaja stvorenih u doba da
skoro reknemo naše podpune narodne nesvie-
sti, razvijaju se stalnim pravcem, te se uz
pogibelj za narodnu bit hrvatsku stvara kaos,
iz koga ćemo se težko izvući makar da se i
> možemo pohvaliti kulturnimi stečevinami i
j obćenito polučenim napredkom. U Hrvatskoj
• stvoreni i priznati srbizam razastire svoja
krila te zahvaća splohom cielu zemlju, noseć
za obilježje narodnosti vjeru, vojujuć svud
proti hrvatstvu, komu o propasti snuje. Tajiti
se neda, jer to svaki srbski časopis izpovjeda,
jer je to već žalibože usadjeno malo ne u
srdcu svakog sljedbenika grčko-iztočnog vje-
roizpovjedanja, da mu nije stalo do snosljivosti
i mira u Hrvatskoj, do prijateljstva sa naro-
dom hrvatskim, koji jedini kano takav živi i
brani zemlju med Dunavom, Drinom i ja-
dranskim morem. Dokaz nepomirljivosti su
izbori u Sriemu uz druge još nezakonitosti,
dokaz je tomu zapodjenuta agitacija srbstva
proti hrvatstvu iztaknuta i zastupana u za-
darskom „Srpskom Listu." Svaki koji ima
priliku da sudi postupak naših Srba i čita
njihove časopise, taj ako mu je stalo do osvje-
dočenja, ako ima u njem hrvatske sviesti,
morati će priznati, da što se s naše strane
više popušta, s njihove se strane sve veći odpor
pokazuje, a jasno je, da se na ovakovoj po-
dlozi neda graditi sloga, već razdor, vjekoviti
i sve to veći.
Jedina od svih stranaka u Hrvatskoj,
hrvatska stranka 11 Srieuiu i ovo njezino glasilo,
izvrgnuti su napadajem j>rotivnika, koji se još
uvjek gdje je samo moguće upiru, da očuvaju
svoju prevlast osnovanu i ustaljenu u doba
podpune apatije, nemoguću gdje živi već 0-
sviešten narod.
Surov način kojim se vodi borba proti
nama, iztiče se u zadarskom „Srbskom listu",
koji neprestaje napadati naš rad i grditi Hr-
vate u Sriemu nedostojnim načinom. Bada-
važdija dopisnik vukovarski, sipa svoje srpsko
cvieće u dalmatinskomu listu; nenaučiv finih,
rabi prostačke izraze. Nije nam se htjelo u
prvi mah ni spominjati nečastno piskaranje
naših protivnika ni izticati lista, koji je izdaj-
stvom obrovačkih i kistanjskih Srba stekao
posvetu svom programu.
Koliko se i nečudimo postupku naših
protivnika, jer od njih i nismo vični boljega
izčekivati, toliko opet nemožemo da pojmimo
! ono shvaćenje 0 srbstvu u Hrvatskoj, koje
shvaćanje stvara srbstvu uviek iste povoljne
odnošaje njegovom razvoju. Kod nas ima još
uviek ljudi, koji u srbstvu nazrievaju oprav-
dano načelo narodnosti, te nedopuštaju borbe
proti istomu, makar da tu borbu traži hrvat-
ska povjest, da ju traži nužda narodnog ob-
stanka i budućnost Hrvatske. Danas se kod
nas ta borba neodobrava, svi i najžešći proti-
vnici srbizma stupaju u redove njegovih za-
govornika, a tko se danas Čistom zastavom
hrvatstva pojavlja na braniku, proti tomu je
pripravno sve ustati. Danas se s jedne strane
srpstvo nesmatra pogibeljnim, s druge strane
priznava u Hrvatskoj kao faktor s kojim se
računati mora. Zasegnimo damo u povjest od
prošla dva decenija, tu ćemo opaziti kako u
trvenju stranaka u Hrvatskoj igra srbizam
ulogu trećega, koji med dvie boreće se stranke,
dobavlja sebi korist i povlastice. Motrimo samo
razvoj sadanjih stranaka, to ćemo vidjeti kako
se sve uprav natječu, koja će se srbstvu
uslužnijom pokazati, od kojih je svaka da
svojim saveznikom bolje ugodi i na koncesije
spremna. Zar se to tajiti dade, ako se sve
to pred našima očima razvija, kao žalostni
dokaz podpune još naše nesviesti ? Zar da se
još u vieku gdje se eminentno iztiče načelo
narodnosti povadjamo za uspomenami nedavne
prošlosti, koja nam je u kaosu svome ostavila
zarodak dugotrajne i žalostne borbe? A1 sve
to kao da se kod nas i nevidi, a da se ne-
vidi, uz sve spomenuto, kao jasno sunce svje-
doči onaj rezerviran pcložaj, koji se u Hr-
vatskoj uzeo obzirom na naše odnošaje u
Sriemu. Dok se sve tako radi uzvisuje se naš
kulturni napredak, slave se tobožnje stečevine,
dok cieli taj naš rad prati ironija nedoslied-
nosti i razciepkana pravca. Dok nebudemo na
svih linijah jednim pravcem stupali k zaje-
dničkomu cilju neobziruć se ni lievo ni desno,
dotle možemo u Hrvatskoj tek snivati kao 0
objetku u kom bi današnje težnje naći mogle
bitno svoje ostvarenje, postupkom pako svojim
ni govoriti nesmijemo. Na hramu delfijskoga
Apolona bile su napisane rieči: upoznaj sama
sebe, nu mi smo već dovoljno prilike imali
da uz sebe možemo i druge upoznati. Preko-
mjernom sentimentalnošću dotjerali smo do
narodnjnega malo ne razsula, nepoznavanjem
odnošaja ili tajenjem faktičnog stanja kao i
žalostnog postupanja doći ćemo tamo, da će
nam se Hrvatska prije jedinstvenoga naroda,
u budućnosti prikazati pravom babilonskom
kulom. Da svega toga nebude netreba igno-
rirani već pratiti i priečiti razvoj srbizma u
Hrvatskoj.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. MiJinović)
(V. br. 55.)
Sveti Ćiril u Rimu umro.
Konstantinu ne bi sudjeno za dugo uživati
nakon tolike mukotrpnosti postignute blagodati. Bog
dragi htio, kao što je vjeran rimskoj stolici živ bio,
da i mrtav kod nje počiva i svojim Slovenom za
sve njekove pravovjerje zasvjedoči.
Nakon neizrečenih truda i napora bio mu dra-
gocienjeni život shrvan i pade na mrtvačku postelju,
na kojoj do izdahnuća staraše se za mili svoj slo-
venski narod. Reče svomu bratu Methodu: Evo moj
dragi brate! uvjek smo ujedno bivali, krčeći jednom
brazdom, ali evo ti ja padam na njivi, potla nego
sam svoj dan završio. Ti brate veoma ljubiš goru
(samostan), ali nemoj poradi gore zapuštati posla
svoga, jer ćeš po ovomu lašnje spasiti se moći" 1).
( "Ji Legenda Pannonica. cap. 7.
Potla pak nego je sve razredio, i preporučio svoj
slovenski narod i novo mu posvećeno bogoslužje,
pred plaeućim bratom i cvielećim okolo okupljenim
učenikom sliedeću molitvu izreče:
„0 Gospodine Bože moj! koji si sve angjeoske
redove i sve beztjelesne sile stvorio, razapeo nebo i
osnovao zemlju, izveo sva bistvujuća iz nebiatvujućih
u bistvujuća, koji se vazda spominješ onih koji tvoju
svetu volju izpunjuju, boje se tebe i izvršivaju za-
poviedi tvoje; čuj molitvu moju, i sačuvaj vjerno
stado tvoje, komu si bio mene nesposobnoga i ne-
dostojnoga tvoga slugu predpostavio. Izbavi ovo stado
od bezbožne i poganske zloće što no huli tebe. Raz
vrgni trojezičnu stranku, i uzmnoži crkvu svoju;
sakupi svekolike u jednodušje; stvori vrle ljude u
tvojoj pravoj vjeri i u pravom izpoviedanju jednako
misleće; udahni u srca njihova slovo svoga upućenja;
tvoj bo jest dar, što nas nedostojne primio jesi, da
propoviedamo evangelje tvoga Pomazanika Hrista,
blagimi djeli trudeći se, i što je tebi ugodno djelu-
lući. One koje si meni bio izručio, evo tebi jih kao
tvoje opet predajem. Štiti jih svojom mogućom de-
snicom, raztvori nad njima svoje krilo, neka svi
hvale i slave ime tvoje, Otca, i Sina i Duha Sve-
toga« 2).
Zatim zagrli sve naokolostojeće govoreći: „Bla
gosovljen veliki Bog, koji neka nas nedade u plien
nevidivim neprijateljem našim; neka raztrgne mrieže
njihove i nas od propasti i 7, ha vi". Potle toga u 42
godini najradišnijega života, nakon 50 dana bisku-
povanja, god. 869, na 14 veljače predade svetu dušu
Gospodinu. r
Hadrijan srčeno žalio za Cirilom, pak naredi
neka se drži opielo (sprovod), od slovenskih mu
učenika, ne samo, dali i od rimskoga i grčkoga sve
ćenstva, svako po svom obredu, a takom svečanostju
kako se običaje samomu papi 3).
Potla sprovoda pridje Method pred papu mo-
leći ga: „Vriedno i potrebito pronajdoh napomenuti
Svetosti Tvojoj, 0 Apostolski Otče, kako prije nego
iz rodne kuće pojdosmo na službu, koju božjom po-
moćju učinismo, suznimi očima zakle nas majka
naša, da ako bi koji prije povratka umro, neka
preostavši brat umrloga u zajednički samostan pre
nese i ondje častno i pristojno pokopa. Neka se udo-
stoji dakle Svetost Tvoja malenkosti taj dar učiniti,
da ne budem molbom i zakletvom majke moje pri-
silovan ni malo suprotiviti se" 4). Na što papa pri
stade, i zapoviedi neka se u mramornomu liesu sa
njegovim pečatom zapečaćenu sv. tjelo pokojnikovo
sahrani i nakon sedam dana ponese.
Nu rimsko svećenstvo, biskupi, i rimsko plem-
stvo i vas grad posavjetovavši se stupiše pred papu
te mu rekoše: „Sasvim nedostojno nam se čini sveti
Otče i Gospodaru, da takoga i toliko proslavljenoga
muža, po komu je toliko neprocienjeno blago grad
naš i crkva naša sretno stekla, dopuštaš budi kakvim
načinom u tudja mjesta odnieti, koga se je Bog
udostojao iz tako dalekih i inostranih pokrajina
k nami privesti, i odovle ga u svoje carstvo primiti;
s toga dopusti da ga mi ovde sa svom častju poko-
pamo, jer je sasvim pravedno, do tako glasoviti
čovjek, u glasovitomu gradu, glasovito mjesto ukopa
bude imati". Dopade se apostolskomu savjet ovi, i
naredi neka se u posebnom grobu u crkvi sv. Petra
sahrani.
Ali Method trči opet Hadrijanu moleći: ,,Za-
klinjem vas, kada mi prvu želju niste izpunili, a vi
dopustite barem da bude u crkvi sv. Klementa sa-
hranjen, koga je tielo sa tolikim trudom i nastoja-
njem našao i ovamo prenio". Bila mu mplba usli-
šana, te s najvećim slavljem sv. tjelo Cirilovo u
crkvi sv. Klementa, ob desnu žrtvenika, prepievajući
prevelike hvale Bogu, koji prevelika čudesa po slugi
svomu dcstojao se je djelovati, častno i pobožno,
bude pokopano 5).
3) Žitje sv. Koustantina. gl. 18.
3) Vita cum Translatione s. Clementis. cap. 10.
4) Op. cit. cap. 11.
5) Vita cum Translatio. s. Clementis. cap. 12.
Br. 63 Zadar, Pétak 27 Kolevoza 1880. God. XI.
Veritatem facientes in oharitate, ¿rescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Ishodi u Utorak i u Petak-
——^s^fep——
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngit«r, mens eat.
(S. Hieronym. Efts. J VI. ad Dam J
Vos ipB08, auxiliante Deo< in die» alaoriter operam Vestram • impensuros in tienda salutari Eoolesite dootriia, animisque in Religionie amore et in verte fidei profeseione
roborandis,.... (Pio IX u papinsk, listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije^)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried G fior, na godinu. — >Za ostalo carstvo 7 fierinav- — Za inozemstvo 7 flor. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatrah je predbrojniki»» i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.>— Uvrstb'e po 10 novč, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
XX deset godina
II.
„Ima još jedna strana opačica za nas ko
katolike, gdje ini nazrievamo ovo deset zadnjih
godina ko najgore naše doba, što smo ga
došle dočekali. Dokaze za drugi broj". Ovako
smo svršili uvodni članak 11 našem broju 62
Evo nas da izpunimo obećanje.
Obratimo se na razne grane javnoga ka-
toličkoga života; gdje da vidimo napredka ?
U čem?
Mi u Kotoru prije N. P. baruna Rodića
nijesmo imali biskupskoga Sjemeništa; nemamo
ga ni dan danas. Mi u Makarskoj prije ba
runa Rodica nijesmo imali svoga Sjemeništa;
nemamo ga ni dan danas.
Mi na Hvaru nijesmo imali prije deset
godina svoga Sjemeništa, nemamo ga ni dan
danas. To isto reci 0 Šibeniku.
U Dubrovniku smo ga imali; eno ga još
nasilnim životom živa; bez povlastica, bez
darovnica. U Spljetu takodjer.
U Zadru imamo niže Sjemenište, što
duhopiri, žive po milosti božjoj, s dneva na
dan, i kao sva katolička mala Sjemeništa po
Dalmaciji, na svoje troškove. Vlada N. P.
baruna Rodica tu ulaže samo svoje... nadziranje.
Naše bogoslovno Sjemenište, ako nije palo
nije ni naraslo; a škrtije živilo ovo deset
godina nego prije. Svjedok sva mladež koja
je tu bila prije i koja dolazi sad. Toliko je
pače u našem bogoslovnom Sjemeništu stiske,
da se, uz svu najizvrstniju upravu, do te skraj-
nosti misli doć: nmanjit bogoslovcim hranu !
A Sjemeništa su crkovna rasadišta, bez
kojih nema crkvi misnika, ni narodu dušobriž-
nika. Sjemeništa su prva briga sv. Crkve; jer
najpoglavitiji uvjet nje života, i Čila i napredna
života.
Ovo se za Rodićeva namjestnikovanja nije
uvažilo obzirom na katolike; jer eto nijedno
naše Sjemenište nije na boljoj nego je bilo.
A mi katolici, kako ti po Božjoj milo-
sti sinovi istine, imamo pravo ne samo da
ne nazadujemo, nego pravo da napredujemo,
osobito imajuć svojih zaklada u državnim ru-
kama, i buduć podanici u katoličkoj državi
katoličkog Apostolskog Vladara.
Mi napredovali nijesmo, a nazadovali
jesmo. Mi smo imali i Sjemenište na Priekom,
kojeg više nema. Imali smo svojo nižu kato-
ličko-hrvatsku gimnaziju u Sinju, i te nam
za Rodićeva namjestnikovanja nestaje! I ovu
su fakta.
Nije laž, mislimo, ni ovo; jer, jedali ne-
možemo vjerovat svojim ušima i svojim očima:
naša braća po krvi, a razkolnici po vjeri, i
bez svojih zaklada nijesu nazadovali a na-
predovali jesu. Sve dakle obratno! U njih se
Sjemenište podvojilo: Evo u Zadru jedno, eno
u Kotoru drugo. A i to je istina nepobitna,
da se je ljetos načinilo rišćanim u Zadru novo
Sjemenište, kojih triest metara dugačko a su-
razmjerno široko; da grčko-istočni profesori
bolju slobodu uživaju i mastniju plaću vuku
negu naši, da njihovi gojenci primaju sve
što im treba od normalnih nauka napried i
broj ih u toliko raste, da će im jedva i novo
Sjemenište bit dosta. Raste ih broj, uče na
vladine troškove, pa, pokle toliko popova ne-
služi, sve da bi i imali na to nagnuća, po-
staju nam Činovnici, odvjetnici, učitelji, pro-
fesori; a to da nam šire, to se zna, katoličku,
austrijsku i hrvatsku težnju i miso u Dal-
maciji! '
. . Nama. u ovo deset godina 0 dlaci se neu-
manjio broj biskupija. Trebalo je pisat, molit,
kumit i zaklinjat; skoro u ono isto doba,
kada rišćani niti moleć niti kumeć, niti zalili-
njajuć i u tom su pogledu u' Dalmaciji po-
skočili napried. I ovo su fakta. Znamo da
sve ne zavisi od Zadarske vlade, al zavisi
mnogo, i ako njoj nije pripisat sve zlo koje
nas je zateklo ovo zadnjih deset godina, bre
joj malo imamo na Čem u vjerskom, obziru
ostat harni.
Zar' harni na tom, što smo malo a malo
na to spali, da nam se pomoć za gradjenje
crkava i župničkih stanova pruža kao milo-
stinja iz privatne blagajne; kako da se tim
ne vraća zajam od crkve primljen, kako da
se fini ne plaća (negovorimo kako!) rad, čh
novničke naravi, vršen od naših župnika. Kako
je pak s izvanrednom pomoći dušobrižnicim 0 tom
se svi liepo spominjemo. I ljetošnja, gdje je?
A kad se pak napokon dieli, čemu ono neke
izključit, nekim više, nekim manje ?
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo i
to zapamtili: prvu rišćansku crkvu na. sred
Dubrovnika, u gradu, u kojem je nije nikad
bilo po dolazkn našeg i srbskog naroda na
jug, od razkola do sad. " .
Za Rodićeva namjestnikovanja mi smo
zapamtili i prvi, svečani, sjajni, .uredovni
obhod, s vojnicim i s glazbom, ovdjeŠujih gr-
ko-istočnjaka. '
Mi smo 0 tom onda nešto progovorili, pa
nam je i tu krivih misli i namjera našasto i
urečena nam iztraga. Ovo je bilo ljetos, dakle
roz desetgodišnje Rodićevo namjestnikovanje.
Nećemo pak 0 pretežkdm 0 užasnom, pojavu
0 demoralizaciji, glede katoličkog duha i di-
scipline, u jednom, došle Bogu hvala ne. vele
zamašnom, dielu našeg svećenstva i naroda.
Mi smo na žalostnćj zgodi, da te ljute naše
rane svojim očima vidimo, svojim prstima ta-
knemo! Mi negovorimo da je svemu tomu N.
P. barun Rodić auktor. Mi samo spominjemo
da je za njegova desetgodišnjeg namjestniko-
vanja i ta nesreća katoličku Crkvu u Dalma-
ciji zatekla.
Mogli bismo nastavit, ove crne uspomene
1 navode, znali bismo dodat ilustracija; znali
bismo dokazat kako se u pokrajini sve nekako
nagoni na činovničku, i kako je sve manje
sviesti 1 uvjerenja, kod svjetgvnjaka i crko-
vnjaka, da sve neulazi u okfug podaničke
dužnosti.
Mi smo se dakle u ovo deset godina
politično i duševno razejepkali, ili bolje1 raz-
trovali; dočim je pak ova perioda za nas ko
katolike bila uprav.... kobna.
Dalmacija N. P. barunu Rođiću.
„Objavitelj Dalmatinski" u broju od prošle
sriede rek bi hoće da nam dokaže, da je sva Dal-
macija učestvovala pri navršenju desetgodišnjice Ro-
dićeva namjestnikovanja, te da smo se1 mi prevarili
rnisleč, .ako je u Zadru sve bilo uredovno i hladno,
da je tako i po ostaloj Dalmaciji. Eno! preko šesdeset
obćina (a nema ih ukupno nego osamdeset) barunu
Rodiču brzojavkom čestitalo. Evo ih po imenu:
Obćine Benkovca, Obrovca, Kistanja, Imoskoga,
Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Šibenika, Skradina,
Tiesna, Zlarina, Omiša, Bola, Milne, Poetira, PuČišća,
Sutivana, Supetra, Sučurca, Lukšića, Klisa, TJrogira,
Lečevice, Novoga kod Trogira, Šolte, Makarske,
Drvenika, Opuzena, Metkovića, Hvara, S^arigrada,
Jelše, Sućurja na Hvaru, Vrboske, Komiže, Visa,
Dubrovnika, »Sipanja, Cavtata, Slanoga, Stona, Kotora,
Budve, Paštrovića, Ercegovnoga, Lastve, Luštice,
Mule, Stoliva, Perasta, Tivada, Grblja, Risna, Pr-
ti arija, Dobrote, Korčule, Lastova, Blata, Janjine,
Orebića, Trpnja, Kune.
Mi najprije neznatno: sto je trebalo tzniet
imena obćina! Po kojem li je to običaju? — Trebalo
je, jer, posto ih je većina Čestitala, to je ukor za
manjinu, i opomena joj. Tako i priobćivanje imena
postaje, po našem smjernom mnienju, neka vrst
presije, i propagande; dakako moguće, jer obćine
siromašne imaju potrebu da im s visoka pomoć kane,
osobito dan danas, kad su vlade del dio stato u
nekim zemljam počele grabit i ključe raja. Možda
operiramo ovako zboreć, al svakako nelažemo.
Naše je mnienje pak, da je Obj. Dalin.} uzdajuć
se uhvatit dvije ptice na jedno prutilo, priobćenjem
imena namjeravao, što iz početka posumnjismo, za:
čepit nam usta; jer, kud ćeš po bogu brate, sve ob-
ćine osim samo ih sedamnaest, a možda kašnje i
ove; to je plebiscit kakva nije ni Napoleon doživio.
Opominjemo uredovnog naseg|kolegu, da se vara
ljuto, ako misli, da ćemo izgubit slast u jelu, zato
što Dalmacija barunu Rodicu Čestita. T& namjestnik
jeibogvas vidio, u ovoj pokrajini; ako mu ne če-
stitaju obćine, da tko će? Pa čestitat za ono što je
bilo, za prošlih deset godina, tu nema ništa izvan-
redna. Malo koja obćina da neće bit sto od Vlade,
ako i.ne baš od privatne kese N. P. g. namjostnika,
primila^ bit d^kle zahvalan, to je dobro, to mi posve
odobravamo. Što ne odobravamo jest propaganda itd.
ut supra, a smjerom put budućnosti. Koliko u ovorp
smislu vriedi plebiscit, ovdje smo a da, Objaviteljem
Dalmatinskim pri ruci, vidimo; hladno i spokojno,
više nego uredovne crtice odaju.
Je li moguće, pitamo, da su sve one šestdeset
i tri obćine znale, bez čije opomene i u opomeni
preporuke, da se je u prošlu nedjelju navršilo deset
godina Rodićeva namjestnikovanja? Ta, da su i na
vratim obćinskog ureda nosile zabilježen dan od kad
je N. P. barun Rodić postao našim namjestnikom,
ne bi obćine onako točno i spravno svoja čestitanja
priobćile bile. Pa, kako je to došlo ovim §estde8et i trima
načelnicima na pamet, i svima baš u onaj dan, da se
od ove godine unapried počimlju slavit godi svako
deset godišta, a ne svako po jubileja (25 godina),
kao N. V. Kralju, i svakoga cieloga Ijubileja (svako
50 godina); il pošto je daleko toliko čekat, zašto
ne svake godine, kao Kraljev rodjendan itd.? Srca
su ćućela baruna Rodica sve deset godina, il ako
nijesu prvih deset, zašto počeše ćućet ga istom koncem
godine desete ? To su za nas prave zagonetke, za koje
ne nahodimo tumača nego ut supra. Objabitelj Dal-
matinski ako nam je dakle što htio dokazat, nije
očevidno dokazao uprav ništa, osim toga, što mi
dotle nijesmo znali, da je i u po krajini napamet
sve bilo uredovno i hladno.
Još ćemo nešto primjetit, moleć ovdje za raz-
jašnjenje. Tko je predsjednikom zemaljskog Odbora
i u kojim je odnošajim s N. P. barunom Rodićem,
s jedne, a što je kao predsjednik Odbora napram
obćinam? Njihov podložnik? njima inostran?
I na ovo bismo želili odgovora. Je li nije li istina
da su mnogi obćinski tajnici, ujedno i c. k. činovnici,
Br. 65 Zadar, Petak 3 Rujna 1880.
Veritatem faoientes in charitate, crescamus in
ill o per omnia, qui est caput ChristuB.
(S. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Utorak i u Petak Ego interim olamito : Bi quis Cathedrae Petri juBgit«r, meue eel.
(S. literonym. Epit. A VI. ad Dam.)
Vos ¡paos, auiilinnte Deo, in dios alacriter operam Vestram ¡mpensuros in toenda salutari Ecolesiie doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei profesaione
roborandie,.. . . (l'io IX u papinsk. listu, 21 veljače, 1872 yisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — u Zadru, unapried <J iior. na godinu. — Za ostalo carstvo 7 iiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franeo" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki bro
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. „ *
Illumlnaminli
Kada smo u broju 63 „Katoličke Dal-
macije" ođvrnuli dvije tri „Objavitelju Dalma-
tinskomu" i kazali mu svoje uvjerenje, da je
plebiscit na uliar budućem namjestnikovanju
N. P. baruna Rodica bio i po ostaloj Dalma-
ciji kao u Zadru „uredovan i hladan"; neima-
juć dokumenata, nijesmo mogli nego samo za-
gonetkam i odgonetkam tražit un ,,po' di luče1'
u ovom zanimivom pitanju.
Nama je do te svjetlosti puno stojalo, jer
nam nije drago da se o našoj pokrajini sva-
kako misli. Nije Dalmacija kamaleont ni u
vjeri ni u politici, uego pokrajina načela tvrdih
kako su tvrdi nje Velebiti i Biokovi; pa smo
ožalošćeni gledali gdje nas pred ostalim car-
stvom svakako opisuju. A1 uzalud smo mi bili
osvjedočeni za pokrajinu, da ona, koliko god
se ovih zadnjih godina ovdje ondje preobličila,
nije se još Bogu hvala u drugčiju promella;
argumentira svak nevjeruje. S toga smo
radostni za se i za mili nam zavičaj što
smo u stanju, da sada i dokaza nasriedu iz-
našamo.
Jest, u Dalmaciji je plebiscit bio „ure-
dovan i hladan". Eno vam Sinjskih sokolova
svjedoka.
Jest, u Dalmaciji, ko i u Zadru, bio je
plebiscit „uredovan i hladan'4. Svjedok ova
okružnica, vjerno iz izvornika prepisana:
Pregiatissimo Sig. Podesta.
19 agosto 1880.
Nel giorno 22 corrente (Domenica) ricorre
il compimento di 10 anni dacch& S. E il Sig.
Luogotenente Barone de Rodić, governa que-
sta provincia. Non sarebbe male, ed io la con-
siglio di farlo, che anche cotesta Amministra-
zione Gomunale, al pari delle altre, indiriz-
zi a S. E. un telegramma, od uno scritto di
felicitazione per tale fausto avvenimento, non
importando che lo scritto giunga a Zara an-
che 2 o 3 giorni dopo il 22 corrente.
Pronto ai di Lei comandi mi dichiaro
con stima
Di Lei Devotissimo Servo
N. N.
Adresa: Onorcvole Signore
Sig Podestš di
Odovle se ne bježi. Ovo su „dokazi." A
dakako žalostni dokazi, jer, osim što nimalo
ue uzfiose ugled N. P. gospodina namjestnika,
kojemu je izkaz bio namieujen, oni bacaju u-
jedno krvave svjetlosti na pokrajinu. Mi ne
ćemo ni da pomislimo, da je od N. P. gosp.
namjestnika izkaz potaknut; ne dopusta nam
to ni „zahvala" koju je on na izkaz u „Ob-
javitelju Dalmatinskom" priobćio, što inače ne
bi bio učinio. Al da je pak od vlade izkaz po-
čeo nema dvojbe. Gori navedena okružnica
neda mislit drugčije, ona je uredovna i od
uredovne osobe podpisana.
Poticatelji su izkaza težko sagriešili. Oni
su uvrieđili gosp. namjestnika izlažuć ga ko
„ehefa propagande" u smislu nehrvatskom i
nekatoličkom u Dalmaciji. Poticatelji su u-
vriedili naše obćine i narod od njih zastupan,
jer su ih uzeli ko obćine što se dadu pod-
mitit i nagovorit na postupanje koje u srcu
ne odobravaju, dakle uzeli za ljude koji ne-
maju ni saviesti ni osvjedočenja. Poticatelji su
sagriešili proti svietloj Kruni i poviesti koji
pravo imaju da za istinu doznaju; a ne da
im se težnje nekolicine za težnje ciele pokra-
jine podmeću.
N. P. barun Rodić imao bi zato kaznit
one Činovnike, koji su mu uredovni izkaz pota-
kli i stvorili; jer su tim gledali da i njega
sama prevare. Kazna je tim zasluženija, po-
što ljudi, koji su se usudili dopriet do takvih
sredstva, lako mogu bit i čega drugoga ka-
deri; svakako su ljudi kojim pokrajina i dr-
žava nemože nego izkazat svoje podpuno ne-
povjerenje.
Nama je težko žao da se je Šta takova
u nas u Dalfhaciji dogodilo; jer, što će sviet
o našem činovništvu? Sta će sviet o našim
obćinam, viđeć da ih se većina pozivu odaz-
vala, dočim i u samom pozivu ko sunce sja
tamna neka namjera u onoj: „non impor-
tando che lo scritto giunga a Zara anche 2
o 3 giorni dopo il 22 corrente".
Mi krivi nijesmo, sudjelovali mi nijesmo
poticalo, niti se poticalu odazvali. Drago nam
je pak što eto već ne samo argumentacijam,
zagonetkam, nego je i bjeloeanim nepobitnim
dokazima dokazano, da u ovom poslu „narod"
ostao kd je i došle bio „Čist".
L' AUocuzione đi Sua Santitá te-
nuta il 20 agosto.
Venerabili Fratelli!
La sacrosanta raaesík del Somrao Pontifieato,
che abbiamo cara piü dclla stessa vita e che inten-
diamo raantenere e difendere a qualunque costo, co-
me Ce ne incombe il dovere, Ci spinge a denunzia-
re oggi al vostro cospetto, Venerabili Fratelli, la gra-
vissima ingiuria testé fatta alia suprema Nostra au-
toritá e a questa Sede Apostólica dal Governo Belga,
che senza alean giusto motivo licenzió il Nostro Nan-
zio da quel regno.
Mossi piü dal decoro della Sede Apostólica che
dal Nostro privato dolore, abbiamo voluto si pab-
blicasse una completa narrazione dei fatti che a ció
si riferiscono, confortándola con autentici documenti,
affinché tutto venisse messo alia piena luce della ve-
ritá, ed ogni giusto estimator delle cose potesse fá-
cilmente convincersi quanto sieno deboli e malfon-
date le indegnissime accuse lanciate dai nemici eon-
tro la Santa Sede.
Ora per6, levandoci piü in alto a considerare
la ragione di questo fatto, in essí ed altri sitnili, che
accadono quasi dappertutto, scorgiamo sicuri con-
trassegni della maggior asprezza che ha preso l'ini-
qua guerra mossa da lungo tempo alia Chiesa di
Cristo. Anzi piü chiara e piü manifesta Ci si rileva
1' antica congiura delle sétte, di rendere gli animi
avversari alia Sede Apostólica; congiura da essi or-
dita coir intendimento di disporre a piena loro balia
e talento dei popoli cristiani, una volta che fossero
riuscite a sottrarli all'autoritá e alia tutela del Ro
mano Pontefice. — A questo scopo mirarono i ne-
mici quando per violenza e male arti vollero spo
gliare i Romani Pontefici del civil Principato, che
per manifesta disposizione di Provvidenza e per u
nanime consenso di molti secoli fu loro concesso a
stabile difesa di quella libertá e sicurezza, che é
sommamente necessaria nel governo della cristianitá.
Né ad altro mirano le trame pensate con sottolissi-
mi artificii, e con pari astuzia tradotte in atto ; colle
quali molti da lungo tempo si sforzano di mettere in
mala vista la Chiesa, di rendere invise ai popoli le
istituzioni cattoliche e sopratutto il Romano Pontifi-
cato, divinamente stabilito a salute di tutto il genere
umano.
Questo stesso piano avevano già termo in a-
nimo di attuare anche nel Belgio i nemici della Chie-
sa per rompere o indebolire i legami che stringono
la nazione belga alla S. Sede. Per la qual cosa, pre-
sentatasi 1' opportunità anche nelle aule parlamentan,
piü volte dissero altamente doversi sopprimere la
Legazione belga presso il Romano Pontefice; esser
questa la loro risoluzione, questo il loro fermo pro-
posito. Infatti fin dal 1878 appena gli uomini di quel
partito furono chiamati al governo della pubblioa cosa,
senza por tempo in mezzo, apertamente dichiararono
che il richiamo del ministro belga era già decretato,
e che sarebbesi eseguito appena il tempo ne avesse
offerta propizia occasione.
Mentre si era in questi intendimenti e in que-
ste disposizioni di animo, la nuova legge sull' insegna-
mento primario porse motivo di mandare ad effetto
il disegno.
Voi ben conoscete, Venerabili Fratelli, 1' índole
e la natura di questa legge. Scopo principale di essa
fu senza dubbio di sottrarre all' influenza della Chiesa
cattolica la gioventù, e di mettere 1' educazione di
essa sotto 1' única dipendenza dello Stato. Questa
legge infatti eselude dalle pubbliche scuole ogni in-
gerenza dei sacri Pastori, qualunque vigilanza della
Chiesa; e separando totalmente la religione dalle
lettere, vuole che dall' istruzione dei tanciulli, consi
derato 1' ordinamento e la disciplina delle pubbliche
scuole, sia eliminato qualsiasi insegnamento religioso :
il che di quanto pericolo sia per la fede e pei co-
stumi delle crescenti generazioni, è facile vederlo.
E questo pericolo apparisce anche piü grave per la
ragione che in forza della stessa legge viene del
tutto bandita ogni istruzione religiosa anche da quelle
scuole che si chiamano normali, dove per via di
precetti e di esercizi pratici si vanno formando coloro
che vogliono poi dedicarsi ad ammaestrare i fan-
ciulli e le fanciulle.
Una legge di tal natura, cosí contraria agli
insegnamenti e ai diritti della Chiesa, tanto perico-
losa per 1' eterna salute dei giovanetti, non poteva,
salvo il dovere di loro coscienza, ricevere 1' appro-
vazione dei Vescovi, posti da Dio stesso per vegliare
costantemente alia salute delle anime e a tutela
della fede. Essi infatti, ben conoscendo quello che
da loro richiedevano i tempi e il pastorale ufficio,
si studiarono con diligenza ai aiiontanare la gioventù
da siffatte pubbliche scuole, e di aprime altre, poste
sotto la loro dipendenza, dove le tenere menti dei
giovanetti potessero al tempo stesso apprendere i
primi elementi delle lettere e i rudimenti della re-
ligione. — E a questo proposito torna a grandissima
iode dei Belgi, 1' aver prestato pronto e generoso
concorso ad un' opera si opportuna e si salutare.
Giacchè avendo compreso quanto -grande pericolo
corresse per quella legge la religione, si sforzarono
di diífendere nel miglior modo che sapessero Pavita
fede ; e lo fecero con zelo cosí infuocato, che 1' am-
piezza deir opera e delle spese dastó ammirazione
presso quanti ne riseppero. (Continua).
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Milinović)
(V. br. 61.)
Spljet i Hrvati.
Protjerav Obre Hrvati; proostali razprhani so-
linski gradjani drugčiju ćud i ponašanje u njih o
pazili, te s njimi odmah u doticaj stupili, mirno se u
opustošeni zavičaj vraćali, a Hrvati jih nutkovali ne-
ka opet Solin sagrade i nasele. Nu preostav poraz-
nomu udesu samo mali broj Solinjana, neraogav ob-
noviti ogromni srušeni grad, zamoliše mirno i slobod-
Br. 70 Zadar, Utorak 21 Rujna 1880.
Veritatem facientes in charitate, oreecamus in
illo per omnia, qui e»t caput ChrietuB.
(8. Paul. Eph. IV. ISJ
Izhodi u Utorak i u Petak
——
Ego interim elamito :••
Si quia Cathedrae Petri joogitir, mens est.:
(8. Hieronym. Rpit. A VI. ad Dam J
fobor&ndib,
Vos ipsoH, ansiliante Deo, in dics alacriter operam Vestram impensW08 in tuenda salutari Eoclesi» doctrina, animi^ue in Religionia amore et in ver« fidei prufeBsioite
(Pio IX u papimjc. listu, 21 veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. U Zadru, unapried 6 Bor. Iia godinu. — Za ostalo carstvo 7. fiorina. — Za inozemstvo 7 iior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva lp
cielu godinu: tko na svrhu jednoga godišta ne odbije list smatran je predbrojnikom i za nistajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, ¿«Iju
se na Upravu Katoličke Dalmrtcije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. Uvrstbe po 10 novć. redak. Objave na 4 strani .uz veoma nizku eienu. Svaki br.oj
napose 9 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
•. Zadar, 21. rujna..
Kada smo,, prigodom srbske bukovičke
izjave, opominjali da nam je uzalud tražit slo-
gu s rišćanima, jer da ćeoni, ko u Bukovici,
tako prije ii posije po svoj Hrvatskoj, brojit
srbe po vjeri; mnogi su nam to strašno za-
mjerili. Mi smojur onda bodrili da se dozov-
nemo pameti i stanemo na pravi put pa bog.
A1 te misli nijesu još bile zrele za ono doba
i na nas skočile donapokon i jedne hrvatske
novine! Bog je dao te je ipak hrvatska sviest
prodrla kroz te ledene ploče; al je dosta o-
kasno, i bit će muke velike dok opet svoje
obezbiedimo. To nam jasno svjedoči sliedeći
liepi Članak Sriemskog Hrvala:
Već ustrojstvo neodvisne narodne stran-
ke i odstup urednika „Zastave" iz iste
zatim predstojeća spojitba Krajine i nade
koje u to srbski živalj polaže: svjedoče jasno
kako naša grčko-iztočna braća nenapuštaju
vrebati sgode, koja bi im do pobjede pomoći
mogla, te im pribavila ne samo povoljan već
ako je moguće i odlučan položaj u Hrvatskoj.
Zato i jest urednik „Zastave" iztupio iz klu-
ba „neodvisne narodne stranke", jer čini se,
da mu se tamo nije svidilo povoljno mjesto
za ostvarenje srbskih želja i težnja Sve to
pak još pisanje „Zastavino", koja preporuča
da se akcija srbstva prenese n Hrvatsku i za-
govara da se obdržaje srbaka skupština u ko-
jem mjestu Sriema: sve to jasno svjedoči kako
naša „braća" nemiru ju, dok ih mi krotkimi
jaganjci mislimo.
Akcija srbstva ima se prenieti u Hrvat-
sku, tako glasi lozinka novomu srbskomu po-
kretu. Središte srbstva bila je dosad južna
Ugarska sa sjelom u Novom Sadu, odsad biti
će središte Hrvatska. Skupštini, koja će se
držati u Sriemu prisustvovati će dr. Mihajlo
Polit i dr. Svetozar Miletić. Pita se proti ko-
mu će biti ta akcija naperena ? Kakvi razlo-
zi nukaju naše „Srbe" da prenašaju središte
svog rada u Hrvatsku i što misle tim radom
postići ? Rado bi samo znati što se u hrvat-
skih krugovih o tom misli, ako bi se znati
moralo, da akcija srbstva u Hrvatskoj može
jedino biti naperena proti hrvatstvu. Cemu da
se podajemo iluzijam ako nam evosrbstvo po-
kazuje golu istinu svog fanatizma ? Dok ni-
jedna od naših stranaka nestupa pred narod
čistim hrvatskim programom a da taj nebi
sadržavao povoljnu klauzulu za srbstvo, dok
se time nijedna od naših političkih stranaka
neiztiče stalnim samo hrvatskim programom,
dotle se srbstvo iztiče sa samo jednom ozna-
čenom točkom, sa izrazitom voljom, da se u
Hrvatskoj udomi i da si tu obezbiedi sjegur-
nost imenu i narodnosti za sva vremena.
Ako se već srbstvo na akciju sprema i
ako ta akcija može biti naperena samo proti
hrvatstvu, pitamo onda Čemu da se naše stran-
ke natječu u tome, da se jedna prije od druge
ulagiva srbstvu, ako već to oslanjajuć se sa-
mo na umišljenu svoju snagu, sprema se na
akciju uz koju nemože nijedan Hrvat stojati,
već proti kojoj mora da se podigne svaki pravi
i iskreni rodoljub hrvatski?
Svim nam je dobro poznato kakvi su zah-
tjevi i nastojanja naših ¡Srba u Hrvatskoj. Ti
ise zahtjevi nedaju ostvariti a da se tim hr-
vatskoj narodnosti nenanese šteta, da se tim
nepokopa budućnost Hrvatske, koju budućnost
mogu polučiti samo oni sinovi Hrvatske, koji
budu u srdcu i duši svojoj proniknuti jednom
mišlju da su Hrvati. S ljudima, kojih prvaci
izpovjedaju načela po kojih su Bosna i Her-
cegovina na prvom mjestu srbske zemlje, koji
pravo hwje istovjetuju sa srbstcom a time vjeru
s narodrtošću, dieleć Hrvatsku jedne historičke
narodnosti u dvie vjerom skovane, u hrvat-
sku i srbsku: s tima ljudima dokgod se kri-
vih svojih nazora neodreknu, nemože nijedna
stranka 11 Hrvatskoj zajednički raditi, ne već
iz toga, što se nemože polučiti složan rad,
bez kojega neima nikada uspjeha.
Srbstvo kao što nam se danas u Hrvat-
skoj prikazuje, po zahtjevih svojih stoji na či-
•stoj negaciji hrvatstva. Treba mu samo te
zahtjeve izpuniti, pa je Hrvatska na odru.
Znajuć našu slabost neprestaju zastupnici srb-
stva svakim časom tražiti ^od nas novih po-
puštanja, a kod nas mjesto da se pokaže od-
por, pruža se prijateljska ruka, iztiču se obe-
ćanja, koja se sve čine bez obzira 11a interese
zemlje.
Čekati nam je još što će nam donieti no-
va akcija srbstva i preneseno njezino središte
u Hrvatsku. Čekati nam na zaključke nove
skupštine „Srba", koja će se držati u Sriemu,
možda u samom Vukovaru, da se i tom pri-
likom uz sve poznato, još možda osvjedočimo
0 novih kakovih zahtjevih naših Srba
Sve to nam je čekati uztrpljivo a mi bi
na sve to f bezbrižno čekali, kad bi bili 0-
svjedočeni ob onom 0 Čemu nismo, da je na
ime sve političke stranke u Hrvatskoj proni-
klo osvjedočenje, da je uz onakove odnošaje
kakovi se stvaraju riešavanjem srbskog pi-
tanja u Hrvatskoj, nemoguće i nadalje slupati
na jednoj slazi sa zastupnici srbstva, već da
treba čistim hrvatskim programom početi stva-
rati Hrvatsku, jer srbstvo, već po svom smi-
slu i sadržaju, neće i nemože stvoriti Hrvatske.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. S. Milinović)
(V. br. 69.)
Glava 11.
Borba za obstanak Glagoljice.
Glagoljica ili slovensko bogoslužje, što ga je
veliki apostol Method toliko visoko uzdignuo, još za
živa njega po svih istočnih obalah jadranskoga mora
medju Hrvati i Srbi širilo se, a latiuštine sve toveć-
ma nestajalo. To nara svjedoci silna, pače i strast-
vena, borba, što je odmah proti glagoljici nastala i
za dugo se protezala.
Dalmatinski biskupi sa latinskim svećenstvom
krivim su okom gledali gdje ninski hrvatski biskup,
povrativši se u krilo rimske Stolice, svakitui od!i-
kovanji bijaše od pape obdarivan i njegovan. Nemo
gavši zabraniti uvadjanje glagolske liturgije, niti ka-
ko drugčije Theodosiju naud riti, da barem nešto slo
venštinu (glagoljicu) okrnje i preprieče joj uvadja-
nje, ne htjedoše Hrvate svojih biskupija rediti. La-
tinsko svećenstvo bilo je daleko pretežnije od hrvatsko-
ga i onog iz Moravske nadošavšega, po tomu uspje-
šnije moglo se je opirati^ivedenju glagoljice u crkvw.
Počam dakle još od ovoga doba ima • u crkve-
noj poviesti, dalmatinske Hrvatske puno traga h»rbi
izmedju Spljeta i Nina, Što će reći drugčije, izmed-
ju narodnosti latinske i hrvatske u Dalmaciji. Dr-
žavne borbe poradjale su druge na crkovnom polju;
politična razna mnienja stvarala su i crkovne raz-
pre, narodna mržnja medju latinskim i slovjenskim
svećenstvom odnosila se je i na razno bogoslužje.
Ninski biskup, i onako vatren Hrvat, imajući tada i
naslon kod pape Ivana Vili, nastojao je da svuda
Hrvati u državnih i crkovnih odnošajih premoć po-
stignu nad latinskim žiteljstvom.
Theodosiju hodilo sve na ruku dok je papa I-
van VUI živio i dok su biskupi dalmatinski od rim-
ske crkve odruženi bili. Ali, čim car Vasilj umre
(886) i Ivan VIII (882) promjenuše se stvari, ipoj-
doše za slovensku liturgiju sasvim na gore. Rim i
Carigrad se opet pomirili, i metropolita spljetski i
s njim se svi ostali dalmatinski biskupi sa Rimom
združili. Sada dodje zgoda spljetskomu metropoliti i
inim dalmatinskim biskupom, da se potuže papi i
dignu svoj glas proti svim nepravdam nanesenim jim
od ninskoga biskupa i složno opru širenju slovenske
liturgije po Dalmaciji.
Leo II, nadbiskup spljetski (880-92J potuži se
kod Rima kako Theodosij ninski smatrajući se neod-
visnim biskupom, faktično upravlja narodom hrvat-
skim i negledajući na omejašene prije granice riin *
ske biskupije, te vriedja i pravomoćje spljetskoga
metropolite ne htijući mu se pokoriti. I zbilja papa
Stjepan VI. (885 91) posla ukor Theodosiju, opoini-
njuć ga: da se pokori starim zakonom i neprekora
eiva granice svoga pravoruoćja, koga mu predji o
značiše, netražeći kako svojom oholostju iz nižega na
više crkveno dostojanstvo se popeti '). Ovi ukor nije
vele kod Theodosija vriedio, jer je on nastavljao u-
pravljati kao hrvatski biskup, bez obzira na biskupi
ske mu granice, sa svim hrvatskim narodom; u to-
mu ga revno podupiraše knez Branimir dok je god
živio. Theodosij umre oko god. 890, a nasliedi ga
Aldefredo, takodjer gorljivi branitelj slovenštine i
hrvatskoga naroda, koga je, kao i pređšastnika mu,
knez Branimir u svemu podupirao. Nu do malo pre-
minu i zauzetni Branimir okolo god. 892, tim je hr-
vatska glagoljica lišena bila velikoga zaštitnika, ali
biskupi ninski nisu malaksali biti joj najgorljiviji
zagovornici. ^
Po smrti Aldefredovoj postane ninskim bisku-
pom (god. 900) glasoviti Grgur, koji daleko više ne-
go predšastnici njegovi ponašao seje kao neodvisan,
smatrajući se hrvatskim metropolitom, štitio je Hr-
vate gdje su god ovi bivali, i slovjenski jezik u
crkve svagdje uvadjao. Tako ponašanje sve to više
neprilika stvaralo je metropoliti spljetskomu i inim
dalmatinskim biskupom. Sve je to poradjalo medju-
sobne mržnje, zadjevice, neizvjestnosti i prepirke,
koje su -vodile na vrlo pogubne posljedice. Nu da se
tolikomu zlu doskoči, bude umoljen papa, da u kak-
vu crkovnom saboru dade razviditi i apoštolskom
vlašću sve prepirke riešiti. (Sliedi).
Pogled po svietu.
U Hrvatskoj preko Velebita, od kad je
neodvisne narodne strauke, opet po malo narod
ustaje iz mrtvila na stari hrvatski čelični život.^
Sabor, da nije neodvisne narodne stranke i ovog
bi zasiedanja bio ostao bez hrvatskog pravca.
AI neodvisna stranka samom svojom opozicijom
štiti mu ugled pred svietom. I ne samo pasivnim
načinom nego i pozitivnim predlozima, kako je
bio i onaj u sjednici lt tek. Tu su članovi ne-
odvisne stranke predložili:
') Rocki. Viek i Djelovanje. 407,