KATOL ismwm
V«rilat<aia faoieutes iu ciiuritate,
ereseamas in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Xzhodi u Poiiedjelnik i u Četvrtak.
V, z A"D R
Vos ipsos, aunliante Deo in dies alaeriter operatn Vestram impensuros ia tuenda salatari 111
Religioais amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX u papinsh. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Bga inUrim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS, XVI. AD IAM.
f^tJETl PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po »STALOJ CAREVINI 8 lior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 !ior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za oielu godin«;
^ tk« na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJK U Zadru, a dopisi „franco" na Urei-
Sr.
aištvo. Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića.Jh^opisi se ne vraćaju.
•71. ————^ ^oiaodjeirLil^ 5 Prosinca 1892.
Ovih se dana prenasamo s tiskar- j priznala da doisto Srba kod nas ima, | umirovljen, a javno se ondje govori biti
* • najveća zasluga ide vladu,, koja I
je pod Rodićem kod nas srbstvo I je otvoren natječaj Da mjesto jednog u-
n0m u nove ljepše i tgodnije pro- i ali najveć I će imenovan Z.
»• • „c s? tn i Po o
storije, u ulici „Lanovao to-
ga i jer je u četvrtak blagdan Neo-
U zadnje doba bio
skvrnjenog Začeća, dojdući broj iziti
će u ponedjelnik, nu sa cielim ar-
kom i pi.
Katoličko svećenstvo i politi-
čke stranke u Dalmaciji.
ii.
Stvorila i podigla. Unatoč vladinoj \ žitelja na Lućcu. To se već prije mje-
volji i očitoj želji mi srbskog imena ! sec dana govorilo, biti će imenovao u-
• neinožemo i nesmierno prizuali u hr
[ vatskoj zemlji: to bi za nas bilo o-
jj čito i veliko izdajstvo domovine, a
| izdajnicim nemislimo postati. Nek se
1 srdi tko hoće, i nek viče do mile
I volje, mi neuzmičemo, no ostajemo
I pri našoj, te ponovno kažemo: ne-
priznajemo u hrvatskoj zemlji nit
srbskog jezika, nit srbskog naroda,
nit srbskog imena, ma u nijednom
smislu, dakle niti u vjerskom. Ne
nit u vjerskom, posto hrvati sljed-
benici iztočne vjere, tako rečene
Uz koju političku stranku u Dal-
maciji, da prione naše katoličko sve-
ćenstvo?
Prije no odgovorimo na postavljeni | pravoslavno vjere, nemogu razložito
Upit, izjavljujemo, da u Dalmaciji f svoju vjeru srbskom vjerom
čitelj Kapić. Mjesto Z. kaže se da će
biti učitelj Mičin, a mjeBto njega, uč. B.
Eto dakle kako se to dieli. Pitali smo
jednog prijatelja: čemu onda otvarati
natječaje! te činiti da jadni učitelji tro-
še biljegovinu? ,,E, moj dragoviću, od-
govori ovaj, natječaji na žalost, osim ried-
kih iznimaka su puka komedija, . . . .
........ da ae izvanjština spasi le
galnosti".
***
nazi
nepriznajemo drugoga naroda osim
hrvatskoga. Nepriznajemo, da ima
naroda talijanskoga, jer nije dosta,
da se čuje il dolce si, a da se tu
nazrije i dotične narodnosti. ¿Nepri-
znajemo ni srbskoga naroda, jer za
nas hrvati i srbi nisu dva, dali »u
jedan narod, pošto imaju isti jezik
i istoga su poriekla. Jezik i porie-
klo dva su najglavnija obilježja na-
rodnosti, najslavnija su pravila, kojih |
se je čovjeku držati pri dieljeoju j
raznih naroda. Hrvat i Srbin za nas
su dva imena skroz i jedino drža- I
vne vriednosti, dakle političkoga B
ne narodnoslnoga razvijanja i druž-
ivenoga života. I djeci je poznato,
kako su Hrvati i Srbi sa sjevera
došli na jug, dakako u razno doba,
Hrvati malo prije od Srba, i kako
su osnovali dvie, svaki svoju državu.
Hrvati su živili o sebi, Srbi isto;
ovi prionuli uz iztoenu kulturu, a
oni uz zapadnu. Poviest nam svje-
doči, kako se Hrvati i Srbi nisu ni-
kada združili u jednu cjelinu, nego sa
uviek ostali odieljeni. Poviest nam
svjedoči koje su zemlje posvojili i
zaposjeli Hrvati, a koje Srbi, le koje
pripadaju jednim, a koje drugim, te
koje su hrvatske, a koje srbske. Tko
8e je tekom vremena, ma bilo zbog
kojega razloga, iz srbske zemlje
prenio stanovito u hrvatsku zemlju,
te postao njezinim stanovnikom, on
je prestao biti Srbinom; a tako isto
Hrvat hrvatom, kada bi se nastanio
U srbskoj zemlji. Ovako mi shvaća-
mo pitanje izmedju Hrvata i Srba,
i pri tomu ćemo ostati, dok nam se
nedokaže, da su Hrvati i Srbi doisto
dva različita naroda; ali mučno da
to komu podje za rukom, dok obstoji
podpuna jednakost jezika.
Da naše shvaćanje odgovara i či-
nim ¿svjedoči nam takodjer neumi-
tna 'poviest, jer ona nepoznaje srb-
skog« imena n hrvatskim zemljama;
to se je pojavilo u najnovije doba.
u sadašnjosti. Srbstvo se je kod nas
uvuklo pod krinkom vjere pa to
malo po malo zauzelo zemljišta, te
ge sada uzvrpoljilo i stalo na sva
usta trubiti: srbski narod, srbskopri-
morje,srbska Dalmacija, srbskavje -
ra, srbski angjeli, srbski Bog\ bto
je pak srbstvo kod nas tako brzo
preotelo maha u političkom sm.slu,
ne mala je zasluga nekih profesora,
ali još veća narodne stranke, koja
ie iz popustljivosti, iz ljubavi za oe-
takvom t. zv. „slogom", * mi bismo
iz mliiavofcU i rnoioausnosti,
vati, jer oni nespadaju pod srbskoga
patrijarko, niti su podanici srbske
kraljevine. IztoČna negdašnja crkva
danas je podieljena na toliko neod-
visnih patrijaršija, jer svaka država,
u kojoj ima sljedbenika iztočne cr-
kve, stvorila je svoju patrijaršiju,
te se sasvim temeljito može uztvr-
diti, da u obće, pojedine patrijaršije
sačinjavaju posebnu narodnu crkvu.
Je li pak svima zajednička vjera,
to jest, drže li iste dogmate, očito
kažemo, da dvojimo, i baš s toga
smo uztvrdili, da tako rečena pravo-
slavna vjera kod naših hrvata, nije
srbska vjera. A kakvim je imenom
krstiti tada? To nile naš poso; mi
bismo radostni i veseli bili, i najsr-
dačnije Bogu zahvalili, kad bi ona
izćeznula, te kada bi nam braća po
krvi, bila braća i po vjeri.
Kad u Dalmaciji nema drugoga naro-
da osim hrvatskoga lasno se uvidja
kako katoličko svećenstvo nemože biti
no u redovim hrvatske stranke.
Ali pošto ima veće stranaka, koje
se krste hrvatskim imenom, nastaje
pitanje: kojoj se od tih stranaka i-
ma svećenstvo da pridruži?
p. b.
t čiteljsko pitanje u Dalmaciji.
II.
U prvom našem članku iztakosmo ka-
ko se mjesta pripadajuća pučkim učite-
ljima diele c. k. prolesurima srednjih
učionica, a sad da vidimo kako se diele
mjesta I i II. reda, kao i mjesta ra-
vnajućih učitelja u tim okeliuama. Ni
to obično ne biva po zaslugi kakva u-
čitelja, jer se je odlikovao, ili po nje-
govoj vriednoći, već po preporukama,
tako da se u najviše slučajeva dogodi
da izmedju dvadeset natječatelja riajne-
zaalužniji budu imenovani na ta mjesta.
Motrimo imenovanja ovih zadnjih pet
šest godina, pak ćemo se uvjeriti. Prije
nego se i otvori natječaj, već ae zna,
taj i taj će biti imenovan, na to i na to
mjesto.
Uzmimo čas za primjer grad Spljet,
jer će nam otvoriti oči. Prije neg se i
pošlo učitelja Kurira u mirovinu
mjasto je bilo udieljeno Bradiću i bez
natječaja kao ravnajućemu. U jednom
izvješću ono mjestno vieće piše na po
krajinsko: „Prvo mjesto sto ostane pra
ino, udielit ćemo ga A. Z. jer nam je
mnogo usluga učinio." Još Valle nije ni
Sad predjimo na življenje učitelja na
školama IH. reda. Ovdje vam je učitelj
odieljen od izobraženoga svieta, žive
medju prostim pukom, muči se da ga
uzgoji, uljudi, izobrazi. Najprije kad ga
vidiš, opazit ćeš na njegovu licu očaj-
nost, blied, mršav, odrpan. Pitaš se, za-
što je takav, kad promisliš, da učitelj
valja da bude primjerom drugomu u
svemu pa dosljedno i u nošnji? E to je
lako odgonetnuti, ako sam sebi pred-
staviš, da prima godišnju plaću od truta
;pedeset forinta (350), kod koje valja da
plati 2% za mirovinu, dakle ne ima nego
343, za biljege fior. 1.56, dakle mu osta-
je 342,44. — Cesto vam je odalečen po
20 kilometara od poreznoga ureda. Od
rojenta be odalečiti ne može; treba da-
kle da koga nadje, d;t mu tu kukavnu
namirnica digne i donese. Najmanje mo-
ra potrošiti za to mjesečno 50 nov., to
je preko godine 6 forinta. Eto kako se
njegova kukavna plaća obaljuje na sa-
mih fi'-r. 336:44 — Stavimo da učitelj
ne ima obitelji — što je sasvim riedko,
te ode k župniku ili k seljaku da ga
krani i pere, treba da dade for. 25 mje-
sečno, to je na godinu 300 forinta. Da-
kle učitelf mora da služi poslie 14 go-
dina nauka za t. 36.44 godišnjih. Nevje-
rojatno al istinito! Neka ga uhvati bo-
lest. Liečnika nije u mjestu, to "nije do-
voljno ni da plati liečniku sam jedan
i pohod. — A odakle se odievati i obu-
| vati?
To nije8u. gospodo, prazne rieči, to
su brojke, koje se nedadu nikako po
siti, to su fakti na koje mora i zemlja
proplakati, jer se bolje plaća najgora
služkinia, nego pučki učitelj. Neka sta
ve ruku na prsi naši zastupnici,*pa neka
kažu, kako oni plaćaju svoje sluge?
A što da rečemo o većini učitelja na
školi Hl. reda, koji su oženjeni sa pe-
tero šestero djece, kako oni da živu sa
istom plaćom? To me groza hvata da i
pomidlicu, a kamo li opiaem.
U dojdućem članku kazat ću vam,
Što mi se dogodilo u jednom selu, kad
aacn putovao po pokrajini.
Pak niti u svetinji, — u crkvi svo-
joj, — za trajauja božje službe, nije
bio siguran života svoga, nije se mogao
pomoliti Stvoritelju svoaiu bez opasnosti
života, — i u crkvu morade dolaziti o-
boružan, te što se ne riedko dogadjalo,
divljač turska navaljivala bi na Bogu
se moleće pučanstvo, koje bi se tad iz
bogomolnice puškom u ruci braniti
moralo.
Posve je naravno, da je uslied vje-
kovite borbe, dok su se ini narodi mo-
gli u svakom smjeru mirno razvijati,
naš Ličauin oskudievao i zaostao u
mnogočemu.
Ipak mu ostade zdrav razum, pošteno
srce i mišiea junačka.
Odkad poče slobodan, svoj u svojem,
miran život živjeti, pobročio je i mu-
kotrpan Ličanin napred na kulturnom
i prosvjetnom polju, ali za uspješno
polučivanje ciljeva ne dostaju mu mnoga
sredstva, koja si pribaviše drugi, za
dugotrajnoga mirna života svojega.
Crkva, ta prva raznositeljiea spasa,
kojemu je prosvjeta uvjetom, bila je od
postanka svoga, jest i bit će do vieka
raznositeljiea pjesme, naročito crkva
rimo-katolička, i umjetne glasbe.
Koli je divotno, uznešeno i uzvišeno
slušati, gdje se uz skladnu svirku or-
gulja u hramu Božjem ori pjesma, ter
se takova glasna molitva šalje pred
prestolje /6'vevišnjega!
Seljak, koji si je punih šest dana
kupao lice u znoju rada svojega, jedva
čeka na dan sedmi, gdje odmarajuć si
tielo, hrani i kriepi dušu svoju hranom
nebeskom u crkvi.
Glasba i pjesma plemeni mu srce,
razblažuje ćud, a dušu uzvisuje do ne-
beskih visina. Al, gdje oružje zveči,
gdje se danomice krv prolieva, tuj mi-
loglasni zvuči ne imadu mjesta.
I naša rimokatolička crkva u Gračacu
nije si mogla dosele nabavit orgulja, a
niti bi si sada mogla nabaviti, jer je
njezino inače vjerno pučanstvo malo-
brojno, a pored malobrojnosti u zao
čas juš je i siromašno.
A da se ipak sredstva za nabavu
orgulja namaknu, odlučio je u tu svrhu
sastavši se odbor sakupljivati milodare.
Stoga Be časti podpiaani odbor u ime
rimokatoličkoga pučanstva gračaćkoga.
najsmjernije zamoliti, da bi u rečenu
svrhu pridonielo svoj darak, koji će biti
primljen sa najvećom zahvalnosti grača-
čkoga rimokatoličkoga pučanstva, a po-
sebni zahvala sliedit će putfem javnoga
glasila.
Dar taj molimo upraviti na „odbor
za sakupljanje milodara u svrhu nabave
orgulja za rimokaloličku župnu crkvu
u Gračacu" u Lici (Hrvatska).
GoOXXII JT
Crkvene viesti.
U ime Članova katoličkog sastanka
u Lilli, odposlata je Sv. O. Papi
sliedeća brzojavka:
„Katolici sakupljeni u Lilli pridružuju
svoje prosvjede onim ostalih katolika
svih zemalja proti nesnosnomu poloiaju
So. Stolice.
Zahtievaju glasno za svoga duhov,
vodja zemljištnu neodvisnost, nuždnu za
vršenje duhovne službe, i kliču: Živio
Lav XIII. Papa Kralj !M
Kad je bila zadnja sjednica, po-
sietilo ju je 5.000 duša. Mons. Mou-
nier, zatvarajuć skupštinu, izustio
je shedeće plemenite rieči:
„Ovdje nas je 5.000. Da bi svaki od
nas okd sebe sakupio samih 10 osoba,
nastala bi vojska od 50.000, koja bi
brzo mogla dopriet i do 500.000.
Nu der dakle, muževno uprimo".
£
Što ima nova po svietuf
"«:* >"A
U Gračacu dne 5. studenoga 1892.
Ferdo Petriiević, kr. kotarski sudac
„Hlas Naroda" dobiva viest iz Beča,
da će skoro stupiti u mladočeški klub
zastupnici Hooh i Zacher, i onda će klub
imati četrdeset članova.
Nekoj Članovi magjartkoga sabora po-
slali su 8 podpisim ovu brzojavku za-
zastupniku niemou Kronavretteru : „S i-
skrenim veseljem čitali smo vaš muže-
vni govor. Naše je uvjerenje, da je u-
stavnost jedini sigurni vez saveznih dr-
žava, a u slobodi su narodi braća. Pri-
mite naš srdačni pozdrav". — (I ova
brzojavka svjedoči, da ie pravo kazao
bečki zastupnik Gestman, kad je rekao,
da Magjari imadu slobodu na jeziku, a
u životu drugačije postupaju. Ur.)
Mladočeh Vašaty u Cesar. vieću na-
glasio je, da su od vajkada postajale
simpatije izmedju češkog i francezkof
naroda. Pokojni Lavigerit bio je puno za-
»luiniji za čovječanstvo, nego Moltke. Ka-
zuje, kako su Moravska i Šlezka češke ša-
mije, pak se u njima ureduje jtzikom,
narodu ne razumljivim.
Talijanski Senat odbio je kraljam
objavljeno imenovanje Sicili|anca Flo-
reste za senatora. Floresta bio je pod
Burbonicim žandarmerijski častnik. —
Hine irae 1
Sastav novoga francez. gabineta po-
vjerio je predsjednik republike g. Briiso-
nu, te javljaju iz Parizu, da će ovaj put
biti lahko(?) sastaviti novo ministarstvo,
Od prijašnjih ministara ostat će valjda
i u novom ministarstvu g Ribot, mini-
star izvanjskih poiala, g. Frejcinet mi-
nistar rata, te ministar prosvjete g.
Bourgeois.
I predsjednik. — Vilim Muha, kr. ko-
j> tarski upravitelj podpredsjednik. —r Stje-Pomozimo braći!
Primamo i rado objelodanjujemo I *an kr' kotarski ?ri8tav taicik-
sliedeći poziv : I Ambrot, kr. kotarski liečnik,
Kršna Lika, jer na udarcu, borila se I blagajnik. Peiar župe upravitelj,
je kroz viekove hrabro i od važno proti Franjo Pirnath, kr. sudbeni pristav,
susjednom dindušmaninu Turčinu i kr- vi Juraj A/««ć, učitelj — odbornici,
viju natapala kamenito svoje tlo, suz- J
bijajuć njegove žestoke napadaje na ti
kršćanstvo. | ^MAJV^
Danju i noći morade ličanin bditi i
»tražiti stražu, a da ga neprijatelj ne
z&teče na odpor nepripravna.
Franceski poslanik na Cetinju gref
Ameloto predao je knezu svoj poziv,
te se zaputio u Francezku. Knet mu
je dao veliki krst Danilova reda.
U Bugarskoj obćenito se drži, dA
je nastala velika razmirica medju Stam-
bulovom i nekim ministrira Tomu mne-
nju doprinaša svoj kamenčić i ,.stav-
ka ministra inaneija, Načevića.
U Biograda od»tupiIo j« cielo liberali
no ministarstvo«
LMACIJ
s Veritatem facientes in charitate, >
s crescamus in illo per omnia, qui
\ est caput Christus.
(S. Paul. Epli. IV. 13.) |
• '• ". ': • •• •u" Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
•••••• Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operom Veslram impensurus in luenda salulait Ecfte&jsp doclrina. aniroisque j>
Religionis amore el in verae fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojhe. — U Zadru, unapried 7 llor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha rodišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo - Uvr.tbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj uapose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 34 Zadar, Četvrtak 4 Svibnja 1882. God. XIII,
Spljetski kruhoborci.
Napokou „post tot đisorimina rerum,,
do malo bi se imali obaviti spljetski
obćinski izbori. Sva Dalmacija bez raz-
like stranaka napetošću izgleda konačni
uspjeh borbe, koja se u Spljetu od više
godina vodi. Sjedne strane jato pukih
kruhoboraca pod zastavom na kojoj je
napisano: oseremo tutlo! miče i drvlje
i kamenje, služi se najnepoštenijim
sredstvima, razasiplje najpodlije laži
samo da uzdrži nad vodom pluta, koja
jim od davna tone; s druge četa ne-
zavisnih ljudi, traži da poštenjem pro-
dre i da izbavi krunu hrvatskih gra-
dova iz pandža grabežljive zvieri.
Čudne borbe! koja, kad bi sudio po
naravnome pravilu, imala bi se svr-
šiti pobjedom drugih; ali svako pra-
vilo ima svoju iznimku, a ovog puta
spljetski ćaća uhva se da će mu iz-
nimka pomoći, te da će on sa svojim
skutonošam i na dalje harati po pito-
mome Spljetu.
Članci, koje 011 isti pripravlja i tura
kroz svoje tmasto glasilo, navieštuju
jatu njegovih vjerovnika da je pobjeda
sigurna, te da se nemaju bojati za hi-
Ijadice, koje su poslužili svome ćaći,
jer će obćinska blagajna svaku smiriti.
Ludovi! na vieke vjerovali njegovim
riečima, pa čvrsto uvjereni i danas da
je ćaća i dandanas svemoguć, te da
što on reče ono se ima i izpuniti; ali
pametniji, koji nečitaju poskorupno, već
se malo bolje udubu, spaziše da je ćaća
na vraž'jim mukama, pa da oni Članci
nisu no odjek neizvjestna položaja i
potrebe da mu bilo tko skokne u pomoć.
Do jučer je „il vecchio soldato della
libertžl" kako se sara nazvao u saboru,
u svome glasilu udarao na bečko po-
pečiteljstvo i na hrvate „servitori u-
milissimi di Vienna", do jučer je pri-
poviedao svojim skutonošama da je
Taaffe svemu zlu kriv, do jučer je
psovao, i ter kako, pokrajinsku vla-
du, koja je po njem počinila najveću
nepravdu i najgore samosilje; iiajnas
mu je sam Kutschig kriv^. jer se on
»družio sa nafdflHOBT^anfepjni - - „
lizione alla quale & a/falto estraneo
tanto il governo df Vfenna, quanto
quello della provi»qiaX.,Kako se vidi
ćaća nije stavan pobjede, Kako trubi
u svom glasilu,- on metaniše pred ba-
runom Jovanovićem i klanja se natra-
žnjačkoj - feudalnoj - klerikalnoj bečkoj
vladi. Kud ćete gorega poniženja za
novovjekog „Dukljanina" ?
Da bolje proda svoju trgovinu, ob-
vio ju donapokon i austrijanštinom, te
stavlja pečat na svoj pi vi članak: Vica
l' Imperatore ! Viva la Costiluzione ! Ri-
sum teneatis! ko da se nezua ko je
je g. 1866 bio pripravio dvorane u-
rešene i liepu večeru talijanskim ho-
dočastnicima; ko da se nezna ko je
sanjao pa i danas sanja o talijanskom
jadranskom moru sa biserom — Splje-
tom, talijanskim gradom....
Lakrdijaši uzalud vam se prečinjati.
Do malo će puknuti i za vas osuda.
Spljetskima hrvatima Bog pomogo u
borbi za poštenje i hrvatstvo.
Dnevne viesti.
Hrvatski kraljevinski odbor za riešenje
riečkog 'pitanja izabrao si je dne 28
pr. mj.: za predsjednika Karla pl. Mihalo-
vića, za zamjenika prof. dra. Spevca, a za
bilježnika Miškatovića.
Slovenci. Brzojavljaju iz Ljubljane dne 29
Eros. da je Graselli, zemaljski podkapetan, io imenovan načelnikom su 15 proti 11
glasova, a Fortuna (narodne stranke i on)
podnačelnikom — Istog dneva razpravljao
je školski odbor bečke zastupničke kuće o
slovenštini u srednjim učionama i učitelji-
štirna slovenskih predjela. Po kratkoj raz-
pravi većina je odbora uglavila, da vlada
ima uvesti slovenski obukovni jezik po svim
srednjim učionama slovenskih predjela i u
Ljubljani osnovati posebnu slovensku gimna-
ziju; tako isto da uznastoji sve to više raz-
prostraniti slovenski obukovni jezik u uči-
teljištima, gdje se uče slovenski djaci.
Sa Sene. Opet nova dva lista Belley-skog
biskupa izadjoše na vidjelo, znak da su bi-
skupi svi složni proti bezbožnome zakonu.
XIX Siecle, Ferry-evo glasilo, prieti kardi-
nalu Guibertu sudbenom iztragom sbog
drugog pastirskog lista — Prošlih dana od
putovali su dvama parobrodima iz Marsilje
700 hodočastnika, izined kojih 400 svećeni-
ka, put Jerusolima — Baudry d' Asson, vodja
VandeacS, poslao je pismo na popečitelja
Ferry-a, gdje odlučno izjavlja, da neće nikad
pripoznati zakona, koji mu otindje dušu nje-
gove djece. Da neće dati izjave kako izi-
skuje §. 7 tog zakona, niti poslat svoju
djecu u bezbožnu školu; te će radje stoput
platiti globu i poć pet dana u tamnicu, ko
Što će i mnogi drugi, jer da će jim to biti
na čast. — 1 Avinjonski nadbiskup Hasley
izdao je list na svećenstvo svoje biskupije,
u kom jim izmed ostalog preporučuje da
udju u školska povjerenstva ako budu iza-
brani, te da uznastoje na svaki način uz-
protiviti se „bezbožnome zakonu" — Biskup
Soissonski Odon pristaje uz načela parižkog
nadbiskupa; tako isto i Lavalski biskup;
onaj pako Le Puy-a izdao je pismo poput
avinjonskog. — U zastupničkoj kući izne-
soše neki zastupnici više predloga proti cr-
kvi ; kad se bude viećalo progovoriti ćemo.
iz Tarčina proti Zelenojnjivi zametne bitku
na planini Bjeslanici od tri četvrta ure proti
okolo 50 ustaša. I na povratku blizu Rado-
polja zametne se mala bitka. Postajno za-
povjedništvo Foče javlja da u Malovcim na
26 travnja okolo 30 ustaša ugrabiše 300
ovaca, 60 volova. Odsjek Hum naredi noćnu
potjeru, u kojoj ustaše bile poćerani a marva
bi opet oteta.
Beč, 1 svibnja: Službeno se javlja na 29
travnja: Na sjevernoj granici Dragaljskog
polja drugi bataljun lovačke tirolske puko-
vnije zametne kratku bitku sa novim po
kazavšim se ustašama, koji biše potjerani.
Jedan lovac lahko ranjen.
Novi crkveni zakon u Pruskoj. Tunekidan
smo javili, da su katolici u pruskoj zastu-
pničkoj kući održali pobjedu, jer su uz po-
moć konservativaca pronieli novi crkveni
zakon sa nekim promjenama. Taj zakon
došo je i u gospodsku kuću, te je ovih
dana povjerenstvo o njem viećalo i primilo
ga sa malim promjenama. Sad se eto raz-
pravlja o njem i u istoj gospodskoj kući.
Po najnovijim viestima, koje primaju bečke
novine gospodska je kuća već primila prva
dva §. crkvenog zakona, po predlogu po-
vjerenstva.
Tiesti o ustanku.
Beč 1 svibnja: Podmaršal Dahlen služ-
beno javlja na 29 travnja u večer: Kod
Meštrove - planine i Vučevabrda ima još
biti pojedinih ustaških četa od 100 do 200
ljudi, kojim bi medjuto bojno zemljište o-
graničeno, zaokruženjem granica. Ima malih
pograničnih sukoba — Pojedine pak četice
pokazuju se još često i u kotaru Foče i u
Neretvanskoj dolini. Proli ovim amo i tamo
pokazujućim se ustaškim četam, bile su sa
strane postajnih zapovjedništva velikom o-
kretnošću zametnute potjere. Od 25 do 26
travnja posade u Konjicu i Tarčini odoše u
potjeru put Bielomice, Umoljane i Zelene
njive, gdje odjel vojske koji bijaše otišao
Petrov Novčić
sakupljen sredstvom Biskupskog Naredbeni
štva u Hvaru kroz godinu 1881.
Hvar. N. P. Presvietli i Prepoštovani bi-
skup Andrija d.r Ilić franaka 80 u zlatu. —
Pragospodin Stjepan Siminiati, Predstavnik
stolne crkve for. 5. — Prepošt. Dekan, Pra-
gosp. Ivan Kačić Dimitri for. 5. — Prepošt.
kanonik, Petar Lukšić tor. 5. — Prepošt.
kanonik Domančić for. 3. — M. P. dn. Ivan
Paulović for. 2. — M. P. d.n Franjo Kasandrić
for. 2. — M P. dn. Joso Grimani for. 1. —
M. P. dn. Miho Novak nov. 50. M. P. d.n
Jakov Novak for. 1. — M. P. d.n Antun
Devecchi nov. 50. — Dumne Benediktinke
for. 5. — M. P. d.n Pavo Marinković for.
1. — M. P. d.n Ivan Luxio nov. 50. —
Nekoliko učenika pučke škole for. 2. —
Ana Obuljen nov. 50. — Jaka Stambuk nov.
50. — Antun Paulović for. 1. — Sakupljeno
u stolnoj crkvi for. 33.91. — Sakupljeno u
crkvi Duruana Benediktinka for. 6.33. —
Svega ujedno for. 75.74 i fran. 80 u zlatu.
Brusje. M. P. Župnik, d.n I. Plančić for.
1. — Sakupljeno u crkvi for. 3. 89 '/a- —
Svega skupa for. 4.90.
Grabje. Sakupljeno u crkvi tor. 4.30.
Starigrad. Sakupljeno u crkvi svetoga
Stjepana i u crkvi svetoga Roka for. 49.45.
— Sakupljeno u crkvi Dominikanaca for.
12.60. — Svega skupa for. 62.05
Dol. Luka Stančić nov. 40. — Sakupljeno
u crkvi for. 25.44. — Svega skupa for.
25.84.
Vrbanj. Sakupljeno u crkvi for. 22.20.
Svirče,. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Sv. Nedjelja. M. P. d.n Antun Kulješ for.
2. — Sakupljeno u crkvi for. 4.40. — Manda
Antonjević nov. 20. — Dinka Kuljiš nov.
20. — Šimun Maćanić nov. 35. — Antun
Plenković nov. 20. — Antun Plenković Din-
kov for. 1. — Jakov Plenković nov. 20. —
Braća Maćanić nov. 17. — Marin l'lenković
nov. 10. — Mate Maćanić nov. 50. — Miho
Plenković nov. 20. — Bortul Parsić nov.
25. — Mate Maćanić Vinkov nov. 10. —
Ivan Sćepanović nov. 10. — Ivan Kolumbić
nov. 10. — Juraj Parsić nov. 51. — Ivan
Milatić nov. 30. — Juraj Grabačić Lovrin-
čić for. 1. — Ivan Grabačić nov. 20. —
Svega skupa for. 12.34.
Vrboska. M. P. župnik dn. Luka Lučić
for. 1. — M. A. Bertopelle for. 1. — Kate
Bertopelle for. 1. — Mare Kovačić tor. 1.
— Vinko Gabelić nov. 50. — Sakupljeno
u crkvi for. 27.50. -- Sakupljeno takodjer
u crkvi kroz sv. poslanstvo tor. 15. — Svega
skupa for. 47.
Jelsa. M. P. župnik dn. Niko Gatnulin
for. 2. — m. p. dn. Mate Gamulin for. 2. —
Klerik T. Gamulin nov. 50. — m. p. d.n Vinko
Bojanićfor. 1. — Kuziua Ant. Gamulin for. 1.
— Niko Gamulin aov. 50. — Niko i Antun
Duboković for. 5. — Marjan Marchi nov.
50. — Sakupljeno u crkvi for. 18.41. —
Svega skupa for. 30.91.
Pitve. Sakupljeno u crkvi for. 6.
Vrisnik. Sakupljeno u crkvi for. 18.18.
Sućuraj. Sakupljeno u crkvi foj. 3.60.
Gdinj. M. P. župnik d.n Niko Grčina for,
3.50. — M. P. d.n Šimun Vučetić, žup. za
mjenik, for. 1.20. — Visković Ivaa Veli nov
10. — Visković Ivan Petrov nov. 33. Ivan
Curin nov. 10. — Petar Curin nov. 10. —
Ante Seputić nov. 10. — Viško Visković
nov. 10. — Visković Ante nov. 20. — Ma-
rija Visković Bosko nov. 20. — Marija Ću-
rin nov. 10. — Marija Bilčić nov. 20. —
Marija Torneić nov. 10. — Hajduk Kata nov.
10. — Sakupljeno u crkvi nov. 57. — Jedna
pobožna žena proseć za svoju obitelj Bla-
goslov sv. Otca for. 1. —Svega skupa for. 8.
Bogomolje. M. P. d.n Juraj Petrić for. 1.—
Sakupljeno u crkvi for. 4.44. — Svega skupa
for. 5.44.
ZastražiŠće. M. P. d.n Josip Matković for.
2. — Crkovinarstvo for. 1. — Kata udova
Matković nov. 50. — Stjepan Kuzmičić gla
var nov. 40. — Dinko Lučić za se i obitelj
for. 1. — Nikola Rubin nov. 20. — Anka
Rubin nov. 10. — Juraj Mateljan nov. 30.
— Lucija Mateljan nov. 10 — Lucija Ku-
zmičić nov. 20. — Anka Mateljan nov. 5.
— Mara Serković Mateljan nov. 10. — Ivan
Kokić nov. 20. — Anka Kokić nov. 10. —
Antica Jerković nov. 10. — Anka Beros nov.
10. — Antica Fistonić nov. 20. — Jelina
Jerković nov. 10. — Josip Zeučić nov. 20.
Antica Zaninović nov. 10. — Matij Kuzmi-
čić nov. 20. — Anka Kuzmičić nov. 10. —
Mara Zaninović nov. 6. — Jakica Dragiće-
vić nov. 5. — Kata Dragićević nov. 5. —
Luka Dragićević nov. 4. — Antica Dragi-
ćević nov. 4. — Vica Mateljan nov. 4. —
Juro Marijan nov. 10. — Ivan Stratiot nov.
20. — Luka Zaninović nov. 5. — Kata Andrija-
šević nov. 10. — Antica Jerković nov. 10.—
Luka Stratiot nov. 30. — Antun Dragićević
nov. 5. — Manda Stratiot nov. 20. — Do-
bra Andrijašević nov. 10. — Manda Mateljan
nov. 20. — Antun Kokić nov. 10. — Frane
Marijan nov. 8. — Sakupljeno u crkvi for.
1.09. — Svega skupa for. 10.
Vis. M. P. Nadžupnik dn. Juraj Zude-
nigo f. 1. — m. p. d.n Cvjetko Marasović
for. 1. — m. p. d.n Ap. Zanella for. 2. —
m. p. d.n Stjepan Simininti for. 1. — Kuzma-
nić Rade for. 3. - Ana Zanella f. 1. •—
Ivon Kolesar for. 1. — Antun Topić for.
1. — Roko Bradanović for. 1. — Matij
Bradanović for. 1. — Petar Dojmi di Delu-
pis for. 1. —Marko Lučić Rochi for. 1. —
Nikola Gjakša for. 1. — Šimun Puhalović
nov. 60. — Niko Kargotić nov. 60. — Ja-
kov Ruljančić nov. 50. — Mate Siljić nov.
50. — Jakov Žitko nov. 50. — Stjepan Za-
gora nov. 50. — Grgo Ivčević nov. 50. —
Angjeo Mazzucchelli nov. 50. — Grgo Pe-
ćarović nov. 50.— Andrija Zambarlin nov. 40.
— Stjepan Dorotić nov. 40. — Dinka Ku-
čić nov. 40. — Iv. Dinko Macchiavelli nov.
40. — Jelica Vlastelica nov. 40. — Barbara
Bilić nov. 40. — Ante Verduljak nov. 40.
— Mate Restović nov. 40. — Bakulić udova
pok. Ante nov. 40. — Lukra Mladinić nov.
40. — Bradanović udova p. Petra nov. 50.
— Pera Pusić nov. 35. — Petar Lukšić
Bilka nov. 30. — Ante Fan6 nov. 30. —
Stjepan Trudnić nov. 30. — Petar Mužina
nov. 30. — Mande Radišić nov. 30. — Ana
Gizdavčić nov. 30. - Pavao Kučić nov. 30.
— Antica ud. Pećarović nov. 33. — Rocchi
Ante nov. 20. — Ura Pećarović nov. 20. —
Vjekoslav Fiamengo nov. 20. — Niko Pe-
ćarović nov. 20. — Ante Perić nov. 20. —
Jakov Zambarlin nov. 20. — Andrija Peri-
bonio nov. 20. — Serafin Paut nov. 20. —
Lavra Puhalović nov. 20. — Ivan Krstitelj
Tarolfi nov. 20. — Ante Marinković nov.
20. - Grgo Vlastellia nov. 20. — Marko
Puhalović nov. 20. — Braća Kuljiš nov. 20.
— Braća Marasović nov. 20. — Mate Tomić
nov. 20. — Vinko Pećarović nov. 20. —
Mande Marasović nov. 20. Ivan Darlić nov.
20. — Stjepan Bartučević nov. 20. — Ivan
Zaccaria nov. 20. — Franjo Mardefcić nov.
20. — Andrija Borčić nov. 20. — Ante Ru-
ljančić nov. 20. — Ivan Ruljančić nov. 20.
— Doma Ilić nov. 20. — Ilić Andrija nov.
20. — Fabijan Fabrio nov. 20. — Ivanića
Caklak nov. 20. -- Ante Pastrović nov. 20.
— Ante Ilić nov. 20. — Ivan Ilić nov. 20.
— Ivan Bakulić nov. 20. — Roko Mužina
nov. 20. — Mijo Bakulić nov. 20. — Josip
Radišić nov. 20. — Luca Skirković nov. 20.
— Viško Ivulić nov. 20. — Ivan Saljanić
KATOLIČKA
s Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui :
est caput Christus.
(S. I'aul. Kph. IV. 13.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvr
Vos ipsos, auxiiiaule Deo, iu dies alacriler optram Vestram impensuros in luenda salutSTf -Eoetesi« -dodrina animisque in
Religionis araore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri juugitur,
meus est.
(S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbirojtoe. U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i pogtarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu eodinu; tko na evrhu godišta ne odbije smatra se pređbrojBikom i za nastajuća godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franeo" na Uredništvo. — Uvratbo po
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 36
list
10
Zadar, Četvrtak 11 Svibnja 1882. God. XIII
A moralni interesi?
Pri vrevi koja je nastala u Spljetu
radi nastajućih obćinskih izbora, nema
nijednoga glasa da upozori Srce dal-
matinskog primorja na dužnost koju
ono ima: obazriet se, pri biranju, lišma
na temelj svakog pravog i uznositog
napredka, na moralne svoje probitke.
Dvie su struje što se otimlju o pr-
venstvo u gradu Spljetu: padša auto-
nomaška i rastuća narodna. Od ove
dvije, koja Spljetu bolje jamči za mo-
ralne interese ? Tko je i s daleka mo-
trio Bajamontovo načelnikovanje, ,,Av-
venirovo pisanje, odmah odrješito od-
govara: D.r Bajamonti i „Avvenire"
nemaju sposobnosti da Spljet u moral-
nom pravcu napried potiskuju. Oni ne-
znadu nego za „diga", „ferrata" i
„acquedotto" et similia, i samo u ko-
liko je tu Dr. Bajamonti prste imao. To,
istina je, ulazi takodjer u dužnosti grad-
skog načelnika i obćinskog glasila; branit
materijalne obćinske interese, to je
pače jedan od najpoglavitijib zadataka
svakog rodoljuba, ali to uije dosta.
Koja slava imat liepih kuća, ako u
njim stanuju podhvatnici, kamatnici i
drugi sebičnjaci? koja korist od tea-
tara, ako se u njima najmanje uzgaja a
najviše kvari, za pravu se, t. j., za svoju
se domovinu prezir postostručuje, a za
tudju se ćustva ražigaju ? Liepo je vi-
djet krasnu šetnju, al koja korist, ako
nijesi u njoj siguran mirno provesti
deset časa ? Šta vriedi liepa ulica ako
se u njoj pjana i psuje ? Treba dakle
imat pred očima najprije moralne in-
terese, i to tim više, jer kroz ove masa
naroda napreduje.
Ako pred ovakovo zrcalo iznesemo
D.ra Bajamonta i njegove ljude, oni,
akoprem pod odjelom vrstnih poduze-
tnika, pokazuju se bez ikakva zanosa
i rađa u ime vjere, dk vjere, „liberalče"
Bajamonti, koju ti kao samohvaljeni
liberalac slabo cieniš, kako ju slabo i
poznaš; uz vjeru hoće se pak prosvjete,
za koju se kroz toliko godina i uz
tolika sredstva nije od strane svrgnute
obćine u Spljetu skoro ništa, a u oko-
lici po gotovu ništa, učinilo. I ono što
ima u tom obziru, bilo je il biva više na
štetu, nego na korist, buduć se pod
rdjavim načelima izleglo. Bila „Disci-
plina", da psuje svećenstvo, ustao ,,Av-
venire" da ni Boga ne štedi; svira
„mušica" da bude bržim povodom
smutnje razćukanoj izkvarenoj fukari,
i t. d. U jednu rieč predjašnja obćiu-
ska uprava u Spljetu nastojala je naj-
više o tom kako bi stvorila vrst tali-
janske oaze, za uživanje spekulantima
i buntovnicima, na ruševinam slaven-
ske misli i prirodjene Slavenima bla-
gosti i pobožnosti.
Ovo su fakta, koja umni Spljećani
dobro pojme i pristojno uvažuju i koja
će im bit, nadamo se, jedina na stiegn
kroz nastajuće izbore i svu dalju borbu
za svestran preporod njihovog divnog
i slavnog zavičaja. Tiem će i njih o-
duševljivat najnaravnije domaće geslo:
Sve sa vjeru i za domovinu. Ovo sveto
geslo svih nas okupit ima, av najskoli
srce dalmatinskog primorja: Živio ka-
tolički i hrvatski Spljet!
JLi^^^i^JL)
Dnevne viesti.
Na 6 t. u Carevinskom vieću nasta-
vljajuć se razprava o novom carinskom
cieniku, na stavci 12 (ulje), odbor je
iznio predlog da se, u interesu pamu-
čne obrtnosti u Dalmaciji, daća na i-
nostrani pamučni proizvod povisi sa 4
na 8 f. Bi primtjeno.
Pogovara se da će za nasljednika
Szlavyu, bivšem ministru zajedničkih
fiuanca, bit imenovan grof Coronini,
talijan iz Gorice. Poznato je kako je Co-
ronini bio predsjednikom zastupničke
kuće i ustavovjerac pa u zadnje doba
ostavio družinu, jer vidio da s njima
pošten Čovjek nemože imat posla. Ma-
gjari su strašno graknuli na glas da
će nemagjar ovaj put zasjesti na u-
pravu zajedničkih financa.
h njemačkog Reichstaga. Na 8 tek.
predsjednik njemačkog Reichstaga pri-
obćio je zastupnicim da se je careviću
Vilhelmu rodio sin. To je prvi put da
se novom njemačkom carstvu rodio ua-
sljednik.
Pišu iz Londona, 7 tek., da su lord
Friderik Cavendish i državni podtaj-
nik Jrske, Thomas Burke, bili ubijeni
iz puške, na 6 t. u večer dočim su
se šetali u parku Fenice u Dublinu.
Govore da će usljed ovog ubojstva,
počinjena od zločinaca radi političkih
uzroka, podkralj Irske Spencer dati o-
stavku. Irci misle držat meeting u Hy-
deparku, da osude ubojstvo, jer «e
njim uanaša ljaga irskomu narodu.
Viesti o ustanku.
Boka Kotorska, 6 svibnja: Budva je sada
postala središnja točka bokokotorskog u-
atanka. Prvi se nemiri pojavili nad Budvom
(u gornjim Poborim) na 2 t. Već toga dana
bilo žestoka puškaranja. Od Alemana ostao
ranjen jedan poručnik i 4 vojnika. Od 36.
lovačkog bataljuna nitko. Alemanci još isti
dan popališe u Poborim kuće i pošto im je
nužda bilo hodit sad tamo sad amo, poga-
zili su i usjeve. Poborani pobjegoše preko
granice i ako je vjerovat crnogorskom kor-
dunu, biše razoružani. 36. lovački bataljun,
nairue samo ga jedna satnija susrela u večer
lovce došavše iz Kotora; ovi ju pozdravili,
kakono ti svoje, ali skoro u zao čas, jer
satnija 36. lovačkog bataljuna, misleč da su
ustaše, htjela da odpozdravi zrnom. Po sreći
zapovjednik nedao odmah naredbu Feuer;
uz to oni drugi zavikali hurral ovi im od-
vratili, spoznali se, i minula ih tako bratska
bitka.
Na Poborane bio je otišo, svojevoljno, i
jedan Budvanski žandar. Hodeć posklizla
mu se noga, zapalila mu se puška i tane
mu probilo glavu. Još je živ ali nije moguće
da preboli.
Poborani su sada mirni, barem ih nije
čut. Uzrok govore da su Paštrovićani,
koji da su bili obećali i oni poć u od-
metnike, pa se, u dobar njihov čas, pre-
domislili. —
Beč, 6 svibnja: Doznalo se je da, kad su
ono bježali od naše vojske, 38 Pobofana
bilo razoružano na crnogorskoj granici. Gornji
su Pobori sasma opustili, jer svi stanovnici
PODLISTAK.
Slavenski apostoli Kiril i Metodije i istina
pravoslavlja.
Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor
Bogoslovije
(Piše A. Franki.)
(Vidi br. 35.)
2) U razpravi o izhodjenju Duha svetoga g. Milaš
naveo je točno, što i tako nije težko, nauku obiju cr-
kava, da najme po učenju pravoslavne crkve sv. Duh
izhodi od Otca, a po učenju katoličke crkve od Otca
i Sina; ali jednu i drugu nauku (to kažemo, a doka-
zati sada ne možemo) obrazložio je veoma netočno. Nu,
je li g. Milaš protumačio ove dvie nauke, kako se
zbilja mogu protumačiti, da se oprieka odstrani? On
toga nije ni pokušao protumačiti!
Po je-lnoj nauci počelo sv. Duhu je Otac, po
drugoj sv. Duhu počelo je Otac i Sin. Ovdje sad treba
izpitati, u kojem smislu rieč počelo uzimlje sv. Jovan
Damaskinjanin, glavni zastupnik jedne nauke, i s njime
mnogi iztočni i nekoji zapadni Otci, a u kojem smislu
uzinilju počelo malne svi zapadni i nekoji iztočni Otci.
Jedni uzi miju onu rieč u najstrožem smislu, kao počelo
prvobitno, počelo bez počela (irpoxaTapTt*i} ama), i tad je
Otac, i samo Otac, počelo sv. Duhu; drugi uzimlju
onu rieč u smislu širem, bez obzira je li počelo bez
počđa, je li počelo od po&ela, i pazeć poglavito na akt
izhadjanja, i tad je sv. Duhu počelo Otac i Sin. Ako
se ova rieč ovako opredieli, pa točno dokaže, tad je
jasno, da one dvie nauke, koliko i glase različne, ipak
nisu opriečne; već, razmatrajuć istu stvar s dvaju gle-
dišta, točna je nauka jedna i druga. Zar ovo pitanje
nije dosta važno, da se i g. Milaš malko s njime za-
bavi? A on o njem ni rieči!
U djelcu Dvie poslanice dvaju pravoslavnih epi-
skopa učinjen je ozbiljan pokušaj, da se protumače i
u sklad dovedu ove dvie nauke. G. Milaš imao je u
rukam to djelce, imao je dakle povoda, kazati svoju;
nu on voli, evo što, pisati str. 157: „počeše učiti o
ishodjenju Duha svotoga na način, koji prolivurieči
svoj dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi i koji u-
pravo da kažemo nas iznenadjuje..." čemu da se ovdje
više čudimo? Priznavanju, da ga ovakovo tumačenje
iznenadilo, u čem stoji priznavanje, da g. Milašu ova-
kovo tumačenje sasvim je nepoznato, i da on o njem
nije nikad razmišljao i nikad ništa čitao ; ili njegovu
peremptornom sudu, da se ono tumačenje protivi svoj
dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi ?
Malo kasnije na istoj strani piše g. Milaš: „Ra-
doznali bi bili, da li braća Peronova znaju, kako pišu
ti novi rimski bogoslovi? Kako se takav način pisanja
slaže sa onim, što l'erone piše?" Valja spomenuti, da
pišuć o izhodjenju Duha svetoga g. Milaš uzeo je za
nišan Perrone-a i njegove Praelectiones theologicae,
koje navadja po izdanju XXXI. A u ovom istom iz-
danju, u knjizi V. na str. 284 navedeno je dokazivanje,
koje je na šire obrazloženo u djelcu Dvie poslanice.
Ondje će g. Milaš naći „što l'erone piše", odanle može
uvidjeti, „da li braća Peronova znaju, kako pišu ti
novi rimski bogoslovi", pa može i spoznati, da li se
način tumačenja ove nauke u Dvie poslanice protivi
„svoj dosadašnjoj bogoslovskoj rimskoj školi"? G. Milaš
nek pogleda naznačenu stranu, pa nek sudi sam sebe,
a mi ćemo suditi, kako on u šestom odielku piše o
sv. Cirilu i Metodu.
0 svetoj braći, piše g. Milaš, da su krstili cara
Borisa (str. 324), da su pronašli liepu ćirilicu (363);
Ćiril bio je stariji, Metodije mladji brat! Ovo su takve
stvari, da se moramo čuditi, kako jih g. Milaš može
slati u sviet. Da je sv. Ćiril u Rimu umro i sahranjen
bio, g. Milaš neće da izrično kaže (327); a da je u
Rimu za episkopa rukopoložen, toga mu nikako ne
treba kazati. Pripovieda u ostalom, da Hadrijan papa
poslie smrti starijeg brata.... „hirotoniše mladjega brata
Metodija i pošlje ga u Moravsku" (327); pripovieda
iz pisama pape Jovana VIII, kako je ovom papi sv.
Metodije „ustmeno i pismeno, verbis et litteris, obećao,
da će ostati vjeran pravoj nauci" (320); kako je papa
Jovan VIII branio protiv njemačkih biskupa (331),
„koji su samovoljno sebi dopustili osuditi od njega
(Jovana VIII) lično zavisećcg arhiepiskopa Panon-
skoga (Metodija)..." a na str. 368 ipak piše: „Od
Rima u nikakvoj zavisnosti nije stojala njiova (svete
braće) apostolska djelatnost..." A kakav uzrok navadja
za svoje umovanje g. Milaš? Evo kakav: „Jer nije ih
Rim nego Carigrad na propovjed k slavenitna poslao"!
Al upravo to je jasan dokaz proti onomu, što g. Milaš
hoće da izvadja. Carigrad šalje svetu braću na propo-
vjed k Slavenima, a sveta braća obće s Rimom i s rim-
skim papama u ono doba, kad je Carigrad i Rim bio
u raspri!
Pripovieda g. Milaš na str. 325: „Rimski papa,
Nikola I, pozove dakle Kirila i Metodija u Rim, kuda
oni podju 867 godine". Na ovo neka samo dodadu či-
tatelj i Milaševe knjige što se čita na strani 247 : „i
odreče (Nikola) svoje priznanje Fotiju", i što se čita
na strani 249: „i Nikola bude (u Baboru od Fotija sa-
kupljenu) jednodušno proglašen nedostojnim svetoga
prestola i odlučen od zajednice crkve", pa nek sude,
kad su sveta braća ipak u Rim, na Nikolin poziv,
pošla: jesu li stojala uz Fotija i Carigrad, odkud su
med Slavene došla, il su stojala uz Nikolu i Rim, od-
kud nisu bila došla, al kamo su, pozvana, pošla? Gosp.
Milaš ne bi, da je pozvan, pošo na opravdanje u Rim,
jer njegova „djelatnost ne stoji u nikakvoj zavisnosti
MfiraMMfM mm*
Paštrović; Cankia je iznida ,,K. D.u
i njezini prijatelji, a narodni klub koji
ae iz petnih žila protivio Cankiu, bio je
prisiljen da na posljedku primi kandi-
data ,,K. D."
„N. L." tvrdi, da se je Prodan „pre-
tvorio preko noći u očitog srpskog-tali-
janskog irredentistu". Na te bedaste
rieči odgovoriti mi je: ili je bilo kom-
promisa, a tad ko tvrdi da se je Pro-
dao pretvorio u irredentistu ili je puka
neznalica ili prosta hulja; - ili nije
bilo kompromisa, a tad se hoće deb&ie
kože na 'obrazu da se utvrdi sto je
n Narodni List" ustvrdio.
Da me „Narod. List" bolje razumije,
raztumačit ću mu primjerima iz njego-
vog života i iz života njegovih prvaka.
Prije šest godina narodni prvak d.r
Klaić sklopio je kompromis sa autono-
uiaekim prvakom gosp. Trigari-em (o
povodu tog kompromisa možda ću drugi
put potanje); autonomaši rekoše da
primaju kojegmudrago narodnjačkoga
i to do ne daleka, svestranu pobjedu.
Prihvatimo sada stvar, eliedeć niz
dogodjaja.
Nazad obilat mjesec dana svećenstvo
zadarske nadbiskupije promelo je moju
kandidaturu, ko prvog katoličko-hrvatskog
zastupnika. To sam ja, u družtvu dvaju
popova, koja n ovom svetom pokretu
imaju neizmieruih zasluga, pršobćio naj-
prije nad popu Caoki-u kao drugu u
kandidaturi. Tiem je započeo rad.
Da se osiguramo pak proti autono-
masim, poso sam na Silbu i Božjom
pomoću i divnim sudjelovanjem nekoli-
cine svećenika i svjetovnjaka, Marini-
ćeva se je kala sjajno srušila. Tiem mi
dva popa imala srnu za se nadpolovičnu
većinu glasova.
Još prija nego odoh na Silbu, u že-
lji, da se sporazumno radi, prijavih
članu narodnoga kluba g, Vrankoviću,
moju i Cankievu kandidaturu. ,.E pa
dobro" bi mi, da u kratko svedeni, od-
govor. Tako nu rieč. Kako je bilo \ifak-
predloženika i narodnjaci iznesoše je- I tim to je već poznato
* ' - Na povratku sa Silbe, odoh k d.ru
Klaiću. i on obeća: da neće ni p6 be-
(Iti'.'g od svojih prvaka, dr. Antoniettia,
koji je uso i sjedio u saboru „glaso-
vima talijanaša", a ,,N. |L." ne samo
nije predbacio dr. Klaieu i drugim pr
vacima da su ae preko noći pretvorili
n. pr. u puljize ili ćozote, neg nije ni o
dr. Antoniettiu napisao što je napisao
0 Prodanu : „nebi se bio sramio ući u
sabor glasovima talijanaša".
Segodiata pako n. pr. u Kotoru neki
su se narodnjaci sdražili sa poznatim
Ilijom Račetom proti komu je toliko
,,N. L.ft pisao, dočim se prije malo dana
radovao što )e pobiedila stranka Račete.
Dali je tim Juraj Bianchini ujedno sa
bokežkim narodnjacima postao srbinom
1 to Račetova kalupa?
U Zadru velikoposjednici razpolažu
su četri glasa Tunedavno kako čujem,
neka je osoba bila kod g. Ivanića i iz
daleka bacala udicu nebi li autonomaši
pripustili narodnjacima jedno mjesto, a
i prvak V. prije malo dana reko je g.
T.: imali biste nam prepustili jedno
mjesto. Narodni klub dakle bio bi pri-
pravan primiti od g. Trigarića jedno
zastupničko mjesto i sjediti a saboru
po milosti g. Trigarića i „beršaljera".
Kad je ima tomu petnaest dana g.
Prodan osvojio Silbu, „Ni r. List" je
velikim slovima pisao: „ovim izborom
odlučena je pobjeda za hrvatsku stranku
u kotaru Zadarskom tim znamenitija
i slavnija je ova pobjeda, sto je ovo
prvi put da iSilba stapa u narodno kolo,
i svlači nedičiso ruho tudjin&tine i ne
sloge". Kako to, „N, List" slavi to-
liko Silbanjsku pobjedu, kad je bila
izvojevana glasovima „talijanaša ;" kako
ae-„N. List" nesrami? Nije li' gadno
da uprav Silbanjski talijaoaši „svlače
nedično ruho"? — Ne, „Narod. Listu"
ne samo to nije gadno, već on, prima
u pred posljednjem broju dopis tih „ta-
lijanaša", koji su poduprli Hrvale; pa
ima još obraza da nekoliko dana ka
Anje predbaci g. Prodanu, da je postao
•srbsko autonomaskim iredentistom U!
Kako čitaoci vide neslane dosjetke
„Nar. Lista" nemogu da zavedu no ko-
jeg mu u oba oka ćoravog pristašu ;
dočita će mu se pametni ljudi u brk
smijati i žaliti što je narodno glasilo
tako nizko palo.
Nisam sve Jtreao, još ima mnogo
toga — ali sad da prije vidim kako « 1
„N. L." nastaviti lakrdiju.
A. Dejan.
* * *
Drugi članak bio je sliedeći:
Lažce treba gomt istinom.
iJzprkos „osobnoj ambiciji" kojom
me časti zadnji broj „Nar. Lista", imam
za stalno načelo: nebranit svoje osobne
stvari nego jodino onda kad je neob
hodno potrebito. To sam smatrao do-
brim djelom k6 kršćanin i svećenik
imam utjehu moć se pozvat na 6 godina
urednikovanja, gdje na sve najcrnje
klevete, na sva huda sumnjičenja i
„Palmate", i „Avvenira" i „Nar. Lista"
nijesam nikad poslužio se „Kat. Dalm".
da svoju osobu, ko takovu, branim. A
i čemu bih? Kad si pravedan, ima Bog
koji misli za svakoga. S toga najvolim
načelo: vršit svoju dužnost što bolje, a
Bogu prepuštat ostalo. On nikoga neza-
pusta, A da je tako najbolji je svje-
dok i sama „Katolička Dalmacija", koju
eto svak neprestano napada, a oua ipak
leti napried sve to Čvršća i sjajnija.
Držeć se dakle toga načela, bio sam
oulucio, i na najnovija osobna napada-
nje „Nar. Lista", prigodom izbora, ne
proslovit ni rieči, ali pošto vidim da se
laži i izvrćanja tako bezočno množe, i
fJa bi mu tko mogo što i povjerovat,
;;0 me da pretrgnem svoj običaj; al za
kratko, nu što će ipak bit pametnu
iredov'oljno, da shvati crne namjere i
bezdušie nekih „narodnih" ljudi, koji
gll „ ovo zadnje doba toli nepobitno
dokazali, koliko im smrdi čisto katoli-
ka i flUto hrvakka sviest, premda zna-
ajede proti mojoj kandidaturi, da je
njemu jedino do ljudi nezavisnih. To na
rieč. Kako bi u faktim, o tom je sviet
već obaviešten.
U nedjelju prije izbori zamolih g.
Klaića, da mi javi, ja li siguran o Ra
bljanim, jer ako jest, onda, posto su svi
troškovi na mojim ledjima, da mislim
poručit Silbljanim, nek ih dodje samo
nekoliko (to nekoliko bila su ona tro-
jica koja su glasovala proti meni s na-
rodom strankom). Na želju g. Klaića da
dodju svi, brzojavio sam, da clodju svi.
Ovdje, rnimogredice, dvie rieči o Sil-
bljanim, da sa vidi kakvi su to ljudi.
Kažem odmah: ljudi predelikatna po-
štenja, kremen značaja. Kad su doeli u
Zadar, kako no ti svoje vrle prijatelje,
pozvao sam ih u sebe. Dodjoše drage
volje; ali netom im ponudih kafu, da-
kako jedino iz časti i iz ljubavi — ko
uvriedjeni pozdravise me i odoše po-
pit kafu u gostioni. Pozvati ih na objed
drugi dan. Odgovor bi: i u more za
me, al da na objed u mene nemogu doo.
Pram ljudina ovako osjetljiva poštenja,
koji se nebi dali podmiti t svim blugom
ovoga svieta; kako je postupala „rodo-
ljubna" narodna klika, u oči izbora kad
sam ib odveo u čitaonicu na sastanak ?
Meni je opadao obraz kad sam gledao i
slušao kako ee sa Silbljarrm postupa
(to sve dakako, jedino zato, jer ¡li je
predvodio klerikalac hrvat Prodan, a ne
kakav liberalac-narodnjak i jer su još
dok bijahu na Silbi, odlučili bili glaso-
vat jedino za Prodana — misleć da će
zbilja narodni klub održat zadatu rieč,
da se neće protivit Prodanovoj kandi-
daturi.)
Silbliani, videć, da je većina obćina
za me, a ipak d* im se nasuprot u brk
kaže, da ih je pet proti meni, videć, da
im se ondje javno i bezobrazno pred
bacuje, da su došle bili autonomaši, da
fh je Trigarić podkupio, da su imali
doć s Marinićem i t. d. i t. d , i to sve
dok su još trajali dogovori; — ogorčani,
sablažnjeni — izidjoše iz čitaonice; po-
kle sam ja opetovano, u njihovom pri-
sustvu, izjavio, da su prosti, da glasaju
ako će i makar proti meni Tiem su
dovršili moji odnošaji sa Silbljanim
Kako je pak stvar išla izmed mene
i „narodnjaka" u čitaonici, i tu treba da
koju rečem.
Najprije sam predočio pristojnost, da
se ima osobit obzir ua Silbljane, koji
nakon dvaest godina stupaju prvi put
u narodno kolo, nuždu da se te ljude
obodri za buduće borbe prigodom ne-
dalekih obćinskih izbora i izbora za ca-
revinsko vieće, iztaknuo sam i moralnu
vriednost. Silbanjskih glasova; ali uzpr-
kos svemu tomu i većini koju sam za
se imao, netko me predteko podviknuv
vrlo zgodno: stat pro ratione voluntas.
Tad sam iztako i drugu stranu, kako je
svećenstva zapušteno, kako se nitko za
nj i za njegove interese neće iskreno
da brine, spomenuh poso o tiakarni; sve
to nebili gospoda pristala na rnojn kan
didaturu barem onda kad je gosp.. Oanki
izjavio se sklonim na odreku. P'.ikunjiše
glave, umukoae, al ne pristadose. Tu
u7. toliko nije već bilo Silhljana, te se
je red bilo razići, ostajuć pri odluci
nećemo popova (naposeb: nećemo Pro-
dana). Ove su se rieči čule u raznim
versijam s više strana, one iste večeri,
u istoj čitaonici, na uši samog urednika
»Nar. Lista«.
prije reko. Ne treba dakle pobijat. Su , ovo očitovanje: „Svjedočim, da sam
vriedno je da barem pripovjedim čita- 1
teliim povod onomu „preko noći„ber
saljerim" i t. d.
„Nar, L." pisao je ovo na temelju
viesti, zlobno i naročito proturcno, da
sam izišav iz čitaonice pOŠO k feerša-
Ijerim s na i* im Agonijom i tu
svu noć sproveo s njim i sa Tri-
garićem. Ovako fenomenalno ludu iz-
mišljotinu „Nar. List* metnuo brže
bolje ništa manje no ko podlogu naj-
većemu svomu topu!!!
Ja ču ovdje kazat istinu, pozivljuć
vas Zadar, da mi ako može, i jednu
samu slovku kao neistinitu dokaže.
1. Odkad sam u Zadru do ovoga časa
jednim marnim putom govorio sam sa
g. Trigdrićem l to nazad dvie godine,
braneć bogoslovce napadnute od zadar-
ske fukare kamenjem, a kudeć mu re-
darstvo.
2 U beraaljerskoj dvorani nijesam
nikad bio i nit ne poznam gosp; Ago-
niju. ~ A sad nek sude pošteni i ne-
pristrani s kakvim ljudima imam posla
i do čega se dopire, namjerom da se,
kad bi bilo moguće, naškodi ugledu i
sjajnu nepredobitne, neporočae hranite-
ljice katoličkih i hrvatskih prava. I ovim
završujem, preporučujuć moja sliepe
protivnike božjoj milosti i sažaljenju
čitatelja.
U Zadru, 18 lipnja 1883.
ja sama čula h ustiju generala Mi
chauda, da je on od cara Aleksan-
dra dobio potajnu misiju, da tada-
njemu Papi (Oj is li in da je bio Lav XII)
podastre njegovu podpunu podložnost
pod duhovnu vi st Papinu. Gjeoero
bacio se pred Papom na koljena i
pnpozneo je Papu za vrhovnu glavu
crkve." Ovo pismo nalazi se u Pa-
rizu u rukama učenoga P. Pierlinga
(ta kod jer rodjenog Busa) iz družbe
laosove, koji je po svoji ta iz vrstu im
radniem o Rusiji odavno poznat u
učenom svieta.
D. Ivo Prodan.
Urednik „Kat. Dalm.
du. da oe i oak ona a ne oni održat,
Bilo bi mi još nešto primietit, na sa-
svim izprevrnute navode L.u o, g.
Buzoliću i t. d., &l vidim, da sam već
oduljio, te ostavljam do potrebe za drug
put. Za danas osvrnuti mi se je još
samo na poglavito« na članak u br, 44
„Nar. Lista", u koliko je proti meni
Ondje čitam :
„U samom Zadru, pop Ivo Prodan.
došao do kompromisa sa Trigarićam,
sa beršaljerim i pretvorio se preko noći
u očitog srbskog talijanskog irreden-
tištu" (sic).
,,Nar. L'u« u drugom broju (u br.
45) čini izpravak i poriše sve što je
urkvene viesti.
Glasoviti branitelj katoličkih inte-
resa i vod ja središta u Njemačkoj,
čuveni govornik Wüidthorst umro je
nn 14 iek. u Berlinu.
Windthorst bio je rodom izMep-
pena u Hannoveru, gdje je, o dobu
dok je još obstojolo ono kraijesivo,
obnašao i razne visoke časti, kao
g. 1849, čast. zastupničku i kašoje
vlast ministra pravosudja.
Kad je Hannover podpao pod nje-
mačko carstvo, pokojni Windthorst
stavio se na čelo katoličkomu po-
krete, te svoji® umom, rauinošću i
odvažoošću doživio. je, da je prije
njegove smrti i^cezo i'posljednji trag
zlosretnog „ K u 1 i u r k a mpfa a.
a-a-
Dekan fraoiasuna, Quenet Blary,
koji od sedamdeset godina pripadao
bogr ^rakoj sljedbi, prije smrti iz-
mir<o se je s crkvom i primio svelo-
tajstva- Stanovao je u Dunkerque«.
* »
Rtvue des Eglises đ Orient ja-
vlja ; U novembru i 825 došao je u
Rim adjutant ruskoga cara Aleksan-
dra I., general Michaud, sa zadat-
kom, da obaviesti Lava XII, da Nj.
Veličanstvo car hoće da stupi u za-
jednicu s Rimskom crkvom ieda moli
Sv. Ote a, da bi mu potajice poslao
svećenika, providjena potrebnom pu-
nomoći. Papa je za to izabrao Fra«
njevca P. Orloli-a, koji se spremaše
na put — kad najednom stigne viest
o smrti carevoj. Dokazi za ovo jesu
pozitivni; jer Lav XII. pripoviedao je
10 sam Don Mauru Capellari-u, opatu
Kamalduiermkom, koga je Papa naj-
prije htio poslati u Rusku. Opat rno
lio je Sv. Otea. neka ne bi siao njega.
Kada je on poshje sam (kao Grgur
XVI) bio podignut na siolicu Petrovu
•aobćio je on iu stvar iVIons Moroni-u,
koji je taj slučaj zabilježio i sačuvao
u'svojem Dizionario di Storia ecele
siastica (59. sv. sir. 310). istina o
pošiljanju generala Michauda ne može
se u dvojbu dovesti i ona nalazi po-
tvrdu u onom, što pripovieda (rusk
obraćenik knez) P. Gagarin. Prije nego
11 je Aleksandar I. tako iznenada
umro, zapovied-o je prioru Domini-
kanaca u Petrogradu, da priredi pri -
stali stan za jednoga svećenika, koji
će doći iz Rima. Bilo je lo upravo
onda, kada se je gjeoeio Michaud
nalazio na svom putu u Rim. JNo'-d
dokaz i-¿naša na vidjelo vojvodkinja
Laval-Montmorencyska? kći Josipa
de Maistrea, glasovita Ko ustanci ja
koja je 13 ,v »nja 1870 napisala
S. 0. Papa Lav XIII. upravio jo na
austrijske biskupe pismo, koje na dru-
gom mjestu pršobćujemo po izvornik i,
u kojem hvali njihovo dosadanje dje-
lovanje u prilog kršćanskim intere-
sima i poziva, da se češće saslaju
te vieć&ju o sredBtvim, kojim bi se
imala zaštititi vjera i težko bolujuće
gradjansko diužtvo. Prije svega bi
valjalo nastojati, da se sveze, koje
kršćansko obitelj spajaju sa hierar-
hijom još čvršće pritegnu, te da se
u pučanstvu jača lako ljubav prema
Papi kao i sviest, koli je njegov
podpun suverenitet nuždan u inte-
resu katoličke crkve, Vjernicim pre-
poruče Pr=pa ustrojavanje pobožnih
družtva, svetkovanje nedjelja i blag-
dana, te knjige i spise na obranu
vjere i uzdizanje ćudorednosti. Ka
koncu spominje Papa socijalno pi-
tanje, i pozivlje biskupe, da se to-
plo zauzmu za radnike, koji najviše
trebaju pomoći vjere, tako da uz>
mognil obavijati svoj težki rad, te
oiehkotili život.
* #
U magjarskoj zastupničkoj kući
upravio je grof Emanuel Andrassy
upit na ministra hogoštovja, zainie
vajuć, da bi se residencija prima-
sova preniela iz Ostrogona u Bu
dimpeštu. Brži pak Andrassy, da zato
ne bi trebalo i kaptol premjestiti u
Budimpeštu, već da je dosta, da sa-
mo koez-primas izabere glavni grad
za svoje službeuo sielo i mjesto da
stanuje u bazilici Ostrogonskoj, koja
sieća na Rim, gledao bi oo na cr-
kvu kralja Matije i na parlamen
tamu zgadu, koja bi ga siećala na
ustavnost Magjarske. Zar možda po-
kojni Sunor, zato što je bio odan
Stolici aposiotskoj, nije bio njemu
dosta dobar i čestit magjarski rodo-
ljub i domorodac? Na taj upit odgo-
vorio je Csaky, da je on već oda
vno osvjedočen, da korist države,
kao i katoličke crkve ¡ste, da se
premjesti residencija primasova iz
Ostrogona u Budimpešiu, i da mu
se čini, da je najljepša zgoda izve-
sti sad, kad je stolica nadbiskupska
prazna pa zato, da je već naložio,
neka se izpita, kako bi se taj eiij
postigao što skorije i što sigurnije.
— „Magyar Allaur' doznaje, da je
držao Ostrogonski kaptol pod pred
siedaojem posvećenoga biskupa Stje
pana Majera u tom poslu konsisto-
riurn« Jednoglasno bi zaključeno, po-
slati k Nj. Veličanstvu deputaciju
s molbom, da Oštrog on i u napre-
dak ostane sielo primasa i nadbi-
skupa. Članovi ie deputacije jesu
Trnavski nadbiskupski vikar biskup
Boltizsar, ravnatelj Budimpeštanskoga
centralnoga sjemeništa naslovni bi-
skup Juiij Markus i zastupnik kano-
nik Dr. Stjepan Rossival.
-'*"'"
Oesku. Tim on padajuć ne zapada, nego
opet sviće.
„Soča" glasilo staroslovenaca, prestalo
je izlazit uslied poraza njezine stranke
u Gorici.
Erudimini, dalmatinski narodnjaci!
Na pismo bivšega kralja Milana od-
govara Milutin Garašanin u „Videlu"
vrlo žestoko i surovo; bivšemu kralju
predbacuje Garašanin nepristojnost i
prostotu, kakove nebi mogao zasvjedo-
čiti nijedan pristojan čovjek, kamo li
jedan bivši vladar. Pogledom na rneri-
tutn Mi lanova lista, Garašanin dopušta,
da Jelena Markovićka i Jelena Kni&a-
ninska nisu u tamnici umrle naravnom
smrću, no on natuca, da je to umorstvo
odredio bivši kralj, koji je poslie svoga
sudea, koji je nadzirao iztragu proti
Markovićki, pozvao kasnije kao ministra
pravosudja u gabinet. (Doista grozne
stvari).
'omaće Viesti.
Vikarom in sede vacante imenovan je
preč. gosp. kanonik dekan D. S. Puliaić.
Prigodom sastanka oporbenih birača
i drugih odličnjaka Zadarsko'Benkova-
čkog kotara, došlo je do uvjerenja, da bi
trebalo ustrojiti središnji katoličko-hr-
vatski odbor u Zadru. I stodobno izmie-
nili su se nazori o djelovanju toga od-
bora. Za sad izabrana su trojica, koja će
izvesti predradnje za ostvarenje te na-
miali, kojoj svak uvidja shodnost i po-
trebu.
* * *
Od nekog doba spljetski „Narod" ima
svega u svojim stupcim, ali borme soli
malo. Takvih budalaština izvali svako
nekoliko, da ne bi ni djeca.
Na pr. u broju od 13 tek. uz uvrjede
koje se vraćaju, naravno, u torbu „Na-
roda4', govoreć o g. Daparu, veli, da ga je
nK. D.u preporučivala prije kandidature,
a poslie na nj napadala! Dočim i spljet-
ski ćozoti znadu, da niti smo ga prije
preporučivali, niti ga poslie napadali,
njega kao njega, n kad nigdje.
Ali stalo je „Narodu" za istinu. On,
i tako od nekog doba rek' bi nije od-
govoran za svoje rieči
li ima nova po sv.iBt'
Dr. Rieger, kojkje bio smatran i zvan,
svetogrdnom izrekom dakako, „bog Češ-
ke , a to radi svoga ugleda, upliva i zaslu-
ga; odreko se je svih časti što je uživao u
SVOJOJ domoviui, * to na uhar „mladjim
silama., Inje uživaju povjerenje pukau
dodajuć, da je povjerenje „najbolji oslon"
za svakoga čimbenika.
Vidi se da Dr. Rieger, uza sve mane
i pogreške, padajuć, ipak; iskreno ljubi
* # *
,,N. L." u zadnjem broju, to toliko
da nastavi svoj liepi i poznati zanat,
neimajue išta na avietu, da nam reče
ili predbaci, iznio je na vidjelo jednu
tobože istinu (!), a ta je, da se je na
12 tek. u jutro naš Urednik „uru vre*
mena razgovarao sa načelnikom Zadar-
skim". Premda razgovarat se, to još
ništa ne dokazuje, ipak osvrnuti ćemo
se na viest.
Pošto naš Urednik na 12 tek. u ju-
tro nije se nigdje 8 nikim ni deset časa
razgovarao, niti bio igdje nego samo u
crkvi, u svom uredu i na sprovodu pok.
nadbiskupa, mi neznamo gdje je mogo
izribat tu „uru vremenaw poštovani na-
rodnjački kolega. On zna, u ostalom,
da mi ni)e8mo narodnjački prvak A.
ili B. koji se običavaju razgovarat i
šetat i dogovarat sa g. Trigariem. Pače
poznato je i Trigariu i narodnjacim, da
mi nikad ne obćimo na nijedan način
i nigdje sa g. Trigariem, ko u obće ne
s autonomašim, ni sa arbim, a malo
doisto i sa narodnjacim. S toga mi cienimo,
da je „Narodni List*1 snievao o toj nuri
vremenau, ili je po sriedi kakva haluci-
nacija. Mi ju ovako tumačimo. Pošto
naš Urednik učestvovao sprovodu pok.
nadbiskupa, ko što i narodnjaci, a uče-
stvovao je sprovodu i nač. Trigari, i
sprovod trajao je uru vremena, to je
,,Nr. L." jednostavno zaključio: ergo
(Cetro quell' ergo!) urednik „K.at. D.u
razgovarao se je uru vremena sa g. Tri-
gariem. Argumentacija divna! Nego,
neznamo, zašto se ne bi moglo reć, da
se je i Dr. Klaić razgovarao uru vre-
mena, ili zastupnik g. Dapar, koji je
takodjer bio na sprovodu?
Na znanje pak „N. L.", na sprovodu,
da se je naš urednik i htio razgovarat
„uru vremena" s g. Trigariem, to on
nebi bio mogo s uzroka što: a) naš u-
rednik na sprovodu ne običava govorit
nego ili šutjet ili molit; b) što na o-
vom sprovodu, o kojem je rieč, odkad
je bubanj zabubao pri početku Bprovoda
pa sve dok je svršilo, nije naš urednik
nit jedne jedine rieci s nikim progovorio
c) što g. Trigari nije bio do našega u-
rednika, nego ako ih dobro poznamo;
zastupnici ovdješnje poljodjelske zadruge,
koji nit su našemu uredniku slova pro-
sluvili, nit on njima.
Sve što je do ovoga časa u deset go <
dina bilo govora izmedju načelnika Tri-*
ČUKA
Veritatem facieutes in charitate,
crescíiinus ¡Ü ÍÜo per omnia, qui
csí caput Christus.
(S. PACI. íSPII. IV. 13.)
Iziiodi u Ponedjeiriik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios 111 tuenda salutarfc Ecclesiae doctrina, animisque in Reli-
gionis amore et in verse iidei proíessione roborandis— {íJio IX. u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego interim clamito : |j
Si q"is Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. Epis. XVI. AD DAM.
dVJEil FiUSD/JilOJJiB: — Li ZADRU, uaapried 7 tior. na godina. Po OSTALOJ CAAEVUU B i'ioi*. Tko zaostane s PUKOI'LATOBI placa I iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tiso aa svrhu godišta ne odbijO list smatra se prcibrojuikom i za masiajuću godinu. — Prodbrojbe i aovao, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe pj i U nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma aizku oieuu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
. S3 &U Ci <£k< X j. _
MilwamilB'PjflWiliWiiilM mrn» I« I II .i »cM«MW*MtHa smmm vm* €3 13 Trsa/vraJ a 1B9L
Opet glagolica na sriedu.
XIX.
Treći spljetski sabor (god. 1059J
proti glayolici.
Dalmatinski biskupi, sto nisu prije
magli, to svojim povratkom k crkvi
rimskoj kadri su bili isposlovati :
suzbiti širenje narodnosti hrvatske i
slovenskoga bogoslužja, itao sred-
stva kojim se je hrvatska narodnost
kriepila. iNastula dakle borba i praos
izmedju hrvatske i latinske naroduosu;
prvu nastupao, ko što vidjesmo, Grgur
ninski, a drugu ivaullft uad'jis. spijet
ski. inad je medjusobni postao, te ako
se Grguru plaha cud i prokoraciva-
nje svoga pravomocja predbaciti mo-
že, iz svega se vidi da bskupi dal-
matinski dosta su Grgura i rad hr-
vatske mu narodnosti i glagoljico
mrzili, te nemogući pjrad hrvatskih
mogućih vladara ustati oćito protiva
narodnosti i glagoljici hrvatskoj, na-
šli su zgodu da njezina najjačega
branitelja sruše. ')
*
* *
Nestavši ninske biskupije, a s njom
uporišta glagolici, premda nije bila
ukinuta, ona se je našla ko sirota,
te je odsle .luajrala i jedva živo-
tarila. Uzalud, malo vremena prije,
smatrana bila sinvolom združen}a s
Rimom, uzalud joj bili sveli početci
i uspiesi veličajni, sveti, veličajni
po duše, po slavu božju i razpro
stranjenje Crkve. Sve je to malo
ili nimalo koristilo pred „razlogom"
strasti i narodnostne mržnje.
*
* *
Nezna se je li Grgur sjeo na
Stolicu skradinsku i pokorio se za-
ključkom spijetskoga sabora i poto-
njim papinim naredbam, jer nam o
tomu baš ništa ljetopisci nekažu. Nu
stavno je to da se već ninska bi-
skupija nespominje, dok istom kašnje
ne bi pod Krešimirom IV obnovljena
god. 1050. Kada i gdje je Grgur
umro ni to nam nije poznato; samo
se znade da uništenjem ninske bi-
skupije glagoljica je vrlo malaksala.
lNinska biskupija razdieljena je bila
izmedju zadarskoga biskupa i spijet-
skoga nadbiskupa, e obadvama bi-
skupima ležalo je najviše na srdeu
dokinuće mržke glagoljice.
Ivan III. nakon toga postao je
primasom sve Dalmacije i Hrvatske.
On se je bojao da rastuća moć hr-
vatskih kraljeva mogla bi opet ob-
noviti ninsku biskupiju i tim oži-
vjeti glagoljicu, s toga nastojao svimi
silami da to na vrieine preprieči.2)
Nu čega se je bojao, to se je ka-
šnje i dogodilo.
Niti Ivan III. primas hrvatski, niti
njegovi nasljednici, niti zadarski bi-
skupi nijesu nastojali za prosvjet-
Ijenje Hrvata, a budući nestalo nji-
hove biskupije, tim su ovi sasviem u
duhovnom i prosvietnom obziru zapu-
šfani bili, a hrvatski narod i njegovi
vladari tada su neprestano još uz to
bojeve vodili ; po tom je narod na
„Crtice" str. 82.
t) Furlat. T. III. pag. 108
najniži stepen neznanstva spao bio. f
Sve je to najgore na glagoljicu u- {
plivalo. J I
# % *
Ali poviest osvećuje i za ovaj
rok glagolicu. Ona, i ako je potamnjela
u Dalmaciji gdje je nakon smrti sv.
Metoda zaklona našla; buš u doba
kad joj se nastojalo opjevati mrta-
čko opielo na zapadnom dielu ju-
žnoga slavenstva, prosjajaje ponovno
božanskim sjajem u Češkoj.
Već srao bo vidjeli, kako taman
jedanaestoga vieko bila svečano ondje
obnovljena poraba glagolice, namje-
rom da kroza nju ožive pravi kr-
šćanski dah, da se njome nastavi
pretrgnuto djelo sv. slavenskih Apo-
stola i ujedine se slavenski narodi
u jedinstvu vjere.
Oh! kako prema tomu grdno iz-
gleda ogavni prizor što ga zloba i
neznanje skupa iztakoše na ovim
našim obalam u ono isto doba, za-
vodeć na tanki led, krivim izvje-
šćima i sam uzvišeni Rim!
Hrvati sugradjani postali su bili
tadašnjim mudrim Laiiuim.... Gotima,
a posvećena slavenska glagolica
gotsko pismo, Method jedan od
najvećih svetaca kršćanstva, vsan-
ctissimas vir* lJape Lave X i 1 ćak
u devetnaestom vieku, jedan od naj-
čudesnijih širiteija carstva božjega,
postao je u očima daimaiinskih bi-
skupa douapokon krivovjercem!
I najučeniji ijudi one dobe bili su
tako u tom obairu strašno zaslje-
pljeni, iii velike neznalice, te malo
kašnje i glasoviti inače pisac Tho-
mas Archidiaconus takve nazore po
hartiji šara i potomstvu na udivljenje
ostavlja! Sjetnu je svetac Metod
poginuo ko i hudi Arij!!! ')
Koje onda čudo, da i u odaljemu
Rimu „savladalo je bilo glede alovjen-
ske prošlosti i slovjenskoga jezika
podpuno neznanslvo, pak eto ni dva
stoljeća a zaboravilo se bilo na za-
sluge svetih slovjenskih apoštola
ćirija i Melhoda, i kake su oni tielo
svetoga Klementa pape čudnim
načinom donieli. Rok bi da su onda
u Rimu samo onoliko znali koliko
su to izvješćivali dalmatinski biskupi,
Slovenom u obće i glagoljici ne-
prijazni3).
S toga nije čudo da Nikola II
(f 1060) nastojeći u rimskoj ka-
toličkoj crkvi uvesti jedinstvo jezika
u bogoslužnili obredih, i htijuel sva-
kako njeke ostanke gothskoga ili
mozarabičkoga bogoslužja u Špa-
njolskoj dokinuti, istom revnošću
uznastoji uništiti i „gothske krivo-
vjerne ostanke", kako mišljaše, i u
Dalmaciji. Nije bilo već dovoljno
izučena čovjeka niti u Dalmaciji niti
u Rimu, koji bi bili znali razpoznati
Slovene Hrvate od Golha, Methoda
slovenskoga apostola od Ulfiie goth-
skoga prosvjetitelja, gothsko pismo
i bogoslužje od slovenskoga pisma
i bogoslužja. Tako krivo mnienje i
zamjenjivanje Slovena sa Gothi tra-
jalo je mače kod vrlo učnih ljudi,
tja do konca šestnestoga viefea. iVa-
') „Crtice44 str. 83.
2) Thomas Archid. cap. 16.
Í 3j „Crtice", str. 84 i dalje.
ravna je stvar da neprijateljem gla-
goljice, bilo iz neznanstva ili iz
zlobe, hodilo je sasvieui u prilog,
da ju po mogućnosti ritama ne. Mnogi
su možda to i iz dobre namjere ra- j
dili, jer, smatrajući Melhoda Arije-
vim sljedbenikom, mislili su da u
prilog vjere čine, što na uništenje
„krivovjernog11 glagoljskog bogoslu-
žja nastoje.
Uz ovakove okolnosti, papa Ni-
kola IS. pošalje svoga poslanika u
Dalmaciju, Mainarda opata kasin-
skoga kašnje kardinala, ne da izvidi
kako stoji stvar o slovenskomu bo-
goslužju, nego da ga kao gothsko
utamani. Mainard sazove u 8pljet
god. 1059 orkovni sabor, na koji
se sakupiše crkovni i svietovni do-
stojanstvenici. U ovomu saboru ne
samo što su zaključci prvašnji opet
potvrdjeni, već se u pogled glago-
ljice uzakoni: „da se ista sasviem
ima uništiti, i najžešćimi pedeps>nni
kazniti svaki koji bi odsle drugim
kakvim jezikom doliš latinskoga i
grčkoga usudio se in-siti, oli javne
molitve Bogu i Svetcem upravljati, ')
i da se nikakav Sioven (JIrvatJ
neima poaišto puštati na primanje
svetih redovi?, ako latinštini ne bi
vješt bio". Ovako zio i naopako
završi se sabor po Hrvate i hrvat-
sku glagoljicu. Mainard podnese papi
u Run na potvrli^ aiključke sa-
borske, koje papo 'nakon držanoga
crkovnoga u Rimu sibora g. 1059
ili 1060, apostolskom vlašću po-
tvrdi.
Po ovoj papinoj potvrdi, zaključci
spijetskoga sabora po svoj Dalma-
ciji, koja je od god. 897 podpala
pod mletačku vi »st, »1» drugčije u
spijetskoj prabiskupiji i creskoj (Ve-
glia) biskupiji, bijahu u podpuno ob-
služivanje stavljeni. Svuda bijahu
crkve pazalvorene gdje se je gla-
goljski služba božja obavljala, hr-
vatski svećenici kao krivovjerci pre-
zirani, sve od tuge zaniemi i u crno
se obuče.
Nu i ovoga pula providnost našla
glagoljici mjesto utočišta, gdje ni
malo zaključci spljetskog sabora nisu
vriedili niti u djelo stavljeni, a to
bio oni dio Hrvatske što je pod
vlast hrvatskih kralja spadao. Tu
ostade glagoljica u svomu mirnomu
uživanju, pod mogućom zaštitom hr-
vatskih kralja." B)
Kako ovdje glagolica nije bila
„gotsko" p smo, niti Metod „krivo-
vjerac?!"
Dobio kad kad treba uprav da
rečeš : Multa sapientia regitur
mundus!
-
iz korizmene okružnice j>re-
iizv. biskupa Strossiuayera.
IX.
Slavni pako papa Lav XIII u okru-
| žnici svojoj „Sapi OD ti ae Christianae« go-
voreć o granicah posluha, koji svetoj
crkvi dugujemo, ovako govori: „kad se
ovako stave granice prava i dužnosti,
jasno, je da su vladari slobodni u upra-
i) Pari at. Tora. IH pag. 129.
•) Assemani Kaleo. IV. pag. 387.
vijanju svojih p03ala, a to ne samo, da |
nije protivnu crkvi, nego jih ona pače
u tom podpotnaže; jer buduć ona «apo-
vieda, da. be g jji pobožnoat, u če u je
pravednost prauia Bogu, time uje.ino
nagiasuje i pravednost prauia vladarom.
Nu puno uavišeniji je zadatak duhovne
vlasti, koja ide z\tisu, da upravlja duše,
braneć kruljestvo božje i praodu njegova,
ćema se je ona posve odala. Ne maze
se pako dvojiti bez pogibelji za čistoću
vjere, da je jedino crkvi naredjeno, neka
ovako upravlja dusami, a svjetovnoj o-
blasti ta da nipošto mjesta ne ima; jer
Isus Krst nije Cesaruf nego Petra povjerio
ključeve nebeske
Na gornje posve krivo i neosnovano
tumačenje rieći Isusovih „dajte cesaru,
što ja eesarovo, Bogu, što je božje", još
se je nepristojno napomenuo i nauk o
papinoj nepogrešivosti i to u 3inialu, koji
je posve kriv i koji očevidno izopačuje
istine božje. Ljudi koji tako govore,
morali bi znati, da je nepogrešivost pape
poshje sabora vatikanskoga pravi čla-
nak svete vjere, kog ui jedan katolik,
u ime spasa duše svoje odbiti nesinije 5
morali bi zaaii, da kad se o nepogre-
šivosti pape govori, da se govori, samo
0 vjeri 1 0 zakona božjem, kad ga sveti
otac papa a», uzvišene svoje stoiice cie-
lomu svietu tumači i na dušu i srdee
stavlja. Kad to čini sveti otac papa,
tada mu biva ono ¡sto, sto se je sveto-
mu Petru njegda dogodilo, kada je te-
meljnu istinu krsćanstva pred nebom i
zemljom izpovjedio; ti si Krst sin Boga
živoga; ko sv. Petru, tako i svakim
njegovom nasljedniku u sličnom slučaju
odgovara Isus, život i istina: „Blažen
si Petre, jer tu svetu istinu nije ti oči-
tovala ni piit ni krv, nego vječiti Otac
moj, koji je na nebu1'; (Mat. XVI. 17).
tada biva, da se onaj isti, koji je njegda
poslije uskrsnuća svoga vrhovno pastir-
stvo i učiteljstvo prenio na sv. Petra i
njegove nasljednike, skrbi i brini, da
paša duhovna, na koju stad) Gospodnje
pape upućuju, bude čista, zdrava, jedra
1 upravo božja. Znati bi imali ti ljudi,
koji nas tako krivo, nedosljedno, nera-
zumljivo bogoslovlju i crkveno pravo
uče, da se ni najmanje ne govori o dr-
žavi, o državnom pravu i državnih za-
konih, da se ni u snu ne misli, da se
stranim elementom i faktorom upliv na
državne funkcije dade, kad se o nepo-
grešivosti vrhovne glave crkve govori ;
jer se tada samo i jedino govori o sve-
toj baštini vjere i zakona Isusova, koju
valja u svoj svojoj prvobitnoj čistoći,
cielosti i svetosti uzdržali, razjasniti
protumačiti i svietu kršćanskomu na
dušu i sviest slaviti.
Ovo je bitni nauk svete vjere naše;
pak se čovjek upravo čudom pila: kad
je tomu tako, odkle je, da se krivi nauc
kod nas tako smjelo i lakoumno naja-
vu iznašaju? To je žalibože odatle, šio
je danas mnogo katolika, koji svoje
svete vjere posve ne poznaju a ipak
rado 0 njoj govore, pače rado na nju i
navaljuju. Čuli smo prije njekoliko go-
dina na istom mjestu pojam svete vjere,
koji sve drugo prije biti može, nego
pravi i istmiti pojam svete vjere naše.
Reklo se naime vriednomu, učenomu i
revnomu svećeniku u lice od prilike:
tvoja vjera nije moja vjera, moja se
vjera sa vjerom svega učenoga, slobo-
doumnoga i izobraženoga svieta sudara
i stiče. Mi bi to rado zaboravili bili, da
i nam nije u pamet dozvano najoovijimi
Goci, :x::scix
izjavami. Svatko zna, da vjera, koja
nije istovjetna sa vjerom cieloga učeno-
ga 1 obrazovanoga svieta, nije prava
vjera, nego je mnienje, koje ovde ovako
onde onako glasi i komu bitni znak svete
vjere „quod semper, quod ubique, quod
ab omnibus" manjka. Jedan Bog, jedan
Isus, jedno krštenje, jedaa istina, jedna
vjera. Í5veta vjera posve je izvjestna,
opredieljena i svud po svietu jedna je
dmstvena stvar, koja se na ugledu Isusa
Krsta, na njegovoj smrti i uzkrsnuću i
na ugledu svete majke crkve osniva.
Otmi joj taj temelj, nestalo je bez tra-
ga i pretvorila se je u mnienje, koje
danas ovako a sutra onako glasi. Vjera
je sveta stvar, koju je Bog sam iz bića
svoga iznio i u dušu našu uciepiojona
čovjeka vis samoga sebe i vis vlastitih
strasti i slaboča uzdiže; ona sav život
naš uzvisuje, oplemenjuje, posvećuje i
krjepost nam daje, da vks ovaj svia
predobijemo. Vjera je svjetlo dma na-
šega, žar je srdea našega, zalog je spasa
i neumrlosti naše; ali mora biti prava
vjera od samoga Boga dana, na samom
Bogu osnovana, i na Boga uviek smie-
rajuća. Vjera je, kad sveti Petar liusu
odgovara: ti si Ja Boga živoga (Mat.
XVI. 16.), ili kad poslije nauka Isuso-
voga ob otajstvu tiela i krvi njegove
Isusu odgovara: kuda ćemo Gispodine
od tebe, kad rieči života vjećnjega po-
sjeduješ (Iv. VI. 69.); vjera je, kad se
sveti Toma pod nrge Isusove prostire i
kad skrušeno i a sve duše vapije: Go-
spodine moj i Bože moj! (Iv. XX. 23.);
vjera je, kad stotinik Isusu, koji dje-
tetu njegovomu život i zdravlje obriče,
odgovara: niesam vriedau ni dostojan,
da unidješ pod krov moj, nego samo
reci jednu rieč i ozdraviti će diete moje
(Mat. VU1. 8.); vjera je kad stotinik
rimski pod križem vapije: o zaisto ovo
je Sin božji (Mat, XXVII. 54.); vjera
je, kad sirota Kananejka, prispodobom
psića, komu se sveta stvar neprikazuje,
odbijena, odvraća: ah, Gospodine, oba-
zri se i na mene siroticu i spomeni se,
da se i psići hrane barem mrvicami,
koje s trpeze padaju. (Mat. XV. 22 -28.).
....— o C-^x;«^ -
Nesinislu smisao.
I.
U „Obzoru" — glavnomu zajedni-
čkomu organu svih srbsko-hrvatskih
stranaka, čitali smo ovih dana slie-
deće rieči proti (dakako!) čisto ka-
toličkoj i čisto hrvatskoj stranci:
nU Dalmaciji obsioji hrvatska
stranka; stranka koja stoji na temelju
hrvatskoga prava. Misli li Katolička
Dalmacija" da je politika te stranke
kad kad a mlitava ili neodlučna — neka
tome objektivno prigovori, nek prija-
telji odlučuije, radikalnije nuancije sta-
nu na rad, nek se pokažu sposobnim i
doraslim političkoj akciji, pa neka iz-
posluju da njihov pravac u stranki pre-
otme mah. I mi koji smo iskreni pri-
jatelji hrvatsko-narodne stranke u Dal-
maciji, ipak smo pojedinim njezinim
djelima i njezinoj taktici u pojedinim
slučajevima često prigovorili, tako da
je „Katolička Dalmacija" u svoje svrhe
zloupotrebila (?!) naše članke. Radeć tako,
radili smo patriotiČkiu Stvarati novu
hrvatsku stranku, kad hrvatska stran
ČUKA 7JTC-
Veritatem í acicates in charitate,
creseamus in lllo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PATO. EPH. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjeinik i u Cetvrtaü.
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies aiacriter operam Vestram ínipeiisuros in tuendasaiutari Ecclesiae doctrina anitnisque inReli-
gionis amore et in verse fidei proíessione roborandis.... io IX. u papmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIIERONYM. EPIS. XVI. AD DAB.
UVJETI PHEDMOJBE: — U ZADRU, uuapried 7 hor^ na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s FREDPIATOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarslii troškovi. Predbrojba traje za oielu godinu;
IKO na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikoin i za nastajuću godinu. — fredbrojbe I novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ttištvo. — Uvrstbe po 1Q novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. liukopisi se ne vraćaju. _
Br 32 Zaaar, PoneajeirtiiisL i Lipnja 1331. Goa. XXII
Opet giagolica na sriedu.
XXVIII.
Osim u proš. broju spomenutih
naziva za slovensko pismo, ima i
po koji drugi naziv, ali novijega
doba. Na čelu svth tih naziva stoji
Ćirilica, jer nas sieća na velikoga
našega vjerovjestuika. Ali to je
siećanje pogreška, jer sv. Ćiril nije
ono pismo izumio, koliko ni sv.
Jerolim glagolicu.
Pošto su iz crkvene ćirilice nikla
gradjanska pismena, rabljena sada
osobito kod grčko-iztočnjaka, da nu
vidimo štogod i o njoj, u odnošaju
napram našoj giagolioi.
Prvo pitanje što se nameće jest:
što je starije i slavenskije: Glago-
lica ili ćirilica ? Glede prvoga diela,
zavladalo je mnenje kod učenjaka
da je giagolica od ćirilice starija.
Na čelu toga mnenja stoji veliki
slavista Miklošić ') i naš Rački2)
sa mnogim drugim. Oni svoje na-
zore oslanjaju, kako ih sabire veleuč.
0. Miiinovtćna sliedeće glavne
razloge: a) Giagolica kao izvorno
pismo neurednija je od ćirilice i
puno zanovetnija, jer je prva sa-
monikla, dočim druga po grčkomu
alfabetu sastavljena; b) u glagolici
ima slova, koja su po izločuomu
starodavnomu običaju sa desna na
lievo rek' bi pisana, što se kod
Ćirilice nikako ne može reći, c)
Ćirilica je sastavljena većim dielom
od grčke azbuke, kakva se je ra-
bila 9. i 10. vieka, dočim druga čest
slova uzajmljena je očito iz glagolice ;
po čemu je suditi da u sastavljanju
ciriiice grčki i glagolski alfabet
Panonije u susjednu Bugarsku i
JIrvatsku, donesoše sa sobom gla-
golska pismena. Zato nahodi se gla-
golskih spomenika u Bugarskoj i
Hrvatskoj, što svjedoči, da je i tu
bila rabljena. U Bugarskoj su slova
obla, a u Hrvatskoj uglata; prvim
su pisani bugarski, drugim hrvatski
spomenici. Što u uglatoj hrvatskoj
ima manje slova, uzrok je jer su
nosne samoglase izbacivali, neimajući
jih u nariečjim; slovensko-bugarsko
nariečje imalo jih je, zato jih je
pridržalo. Hrvatski spomenici pridr-
žali su jedan poluglas, kao što su
imali i u nariečju. Obojemu pismu
jedan je izvor, ako i je u obliku
nešto različit; to svjedoči okolnost,
što i u Hrvatskoj nahodi se oble
glagolice. U Hrvatskoj nakon svih
nepogoda i borba ostade uviek gia-
golica do danas, i očekiva, da joj
opet providnost povrati staru slavu,
dočim u Bugarskoj preokrenu se
giagolica u ćirilicu, koja najviše
s toga procvjeta, jer moguća slo-
venska plemena, u doticaju sa mo-
gućom Bugarskom, ovdole, uz vjeru,
i pismena primiše, te se je po istim
velika književnost kroz vjekove
stvarala. ')
# *
Had svega loga dan današnji vas
učeniji sviet prednost starine daje
glagolici, kao onoj koju da je sv.
Konstantin izumio. K tomu mnenju
već i učniji Srbi pristupiše, kao Da-
ničić i Novaković.
1 ćirilica zvala se prije: pismo
slovensko, pismo bugarsko, a kasnje :
pismo srbsko (alphabetum serviauum),
Metoda, biskup Velički u Bugarskoj,
i kao nadzornik učiona, za vrieme
Velikoga cara Simeona, promicatelj
vjere i prosvjete. Upoznav strašni
odpor Grka, Latina i iSiemaca proti
glagolici i slovenskim glagolskim
liturgičnim knjigarn, oštroumni Kle-
ment, da sačuva slovensko bogo-
služje, izumi vrlo podoban način.
lirčka slova jur su za 10 viekova
u porabi kod Bugara bila, što je
grčkom narodnom ponosu hasnilo.
Klemeut daide jur rabljenu azbuku
uzdrža, preinačivši ju naprama po-
trebi slovenskoga jezika; te nebu-
dući u grčkoj dovoljnih slova za
izražaje slovenskih zvukova, on to
uze iz glagolice. Tako je postalo
grćko-slovensko pismo, koje bi se
najbolje nazvalo Klementica. Kle-
ment tim načinom spasi slovensko
bogoslužje.
0 stanju radnika.
Pod ovim naslovom Sv. 0. Papa
obielodanio je svoju željne po svem
svietu očekivanu okružnicu. Obće je
mnenje, da je ova okružnica naj-
svestraniji i najljepši dokumenat o
načinu kako treba nešut socijalno
pitanje, i« ne i^m^Jmolicko nego-i
bezviersko novinstvo cieloga izobra-
ženoga svieta s udivljenjem pfiob-
ćuje, tko izvadak, tko ulomaka, a
mnogi i po cielo. Mi ju donosimo u
hrvatskom provodu iz latinskog iz-
vornika.
za uzor bio ; d) ima više rukopisa | pismo rusko, a najkašnje : cirilsko,
glagolskih i golemih odlomaka iz I ćirilica, kirilica, ćurilica. 3J Kada
10. ili 11. vieka, koji nam bjelodano I se je druga azbuka stala nazivati
svjedoče, da su barem toliko stari glagolicom, onda ova ćirilicom. Kao
koliko i najstariji došle poznati ći- i što se je prije cienilo da je izutni-
rilski spomenici; ej što se sadržaja | teljem glagolice sv. Jerolim, tako
i jezika tiče, taj je isti te isti kod I ćirilice s. Ciril.4) Luterovi sljedbe-
glagolice kao i kod ćirilice, što I nici kako, razprostirući medju ri-
pokaziva da je prepis iz glagolice I mokatolike Hrvate glagolske knjige,
u ćirilicu prenesen, f) Ima nekih nazivahu jih ,,glagolskim", kažući
glagolskih samotvorina u riečim i jih od sv. Jerolima; tako medju,
oblicim, iz kojih je opaziti da neki I grčko-iztočnjake, Srbe šireć ćirilske
ćirilski spomenici iz 11. vieka iz I knjige, zvali jih ćirilicom od sv.
glagolskih su prepisani, jer su neka I ćirila, da oba naroda pod imenom
glagolska slova uzimana, dočim u tih velikih svetaca na svoju svrhu
glagolskim nisu ćirilska uzajmljiva- I primame i draže iste knjige budu
na. g) Može se lasno poznati, da I čitane.
su neke rieči na glagolskim ruko- Od crkovne ćirilice razlikuje se
pisim strugane i po vrhu ćirilicom gradjanska ljepšim i ravnijim slovim
pisane, h) Kao što ima ćirilskih tako sastavljena. Ima i treća vrsta ćiri-
isto ima i glagolskih spomenika I lice, nazvana „Bosančica", drugčije
svuda po Europi, i) U Hrvatsku i „bosanska Bukvica", šio nije drugo
Dalmaciju znade se da su slovenska već izkrivljena Ćirilica. Nezna se
pismena sa slovenskom liturgijom | ovoj početak, ali joj prilično u vrie-
još u vrieme slovenskih apoštola I me bogomilskoga razkolništva. Bo-
unešena, a to glagolskim slovim, | sančicom najviše posluživali se ri-
jer sva žestoka i strastvena borba
10, 11, 12 vieka, vodila se je za
uzdržanje glagolice, za koju su
Hrvati najoduševljenije zauzeti bili
i aviek ju neprekidno rabili. Knji-
mokatolici a nada sve Franjevci u
Bosni' i Dalmaciji i u Poljicim. Po-
ljičani su ju nazivali hrvatsko ili
glagolsko pismo. Tako ju i sada
zovu, jer se njom još gdjekoji stari
ževnost glagolska u 10. vieku evala I glagolaš služi, a Franjevci su ju
je koliko i ćirilska.
Kada učenici sv. Metoda, od pro-
gonstva njemačkoga i nasilja ma-
gjarskoga pribjegoše iz Moravije i
') Altslov. Formenlehre etc.
a) Slovensko pismo.
„Crtice« str. 124,
do nazad malo godina rabili.
Učenjaci u obće drže da je Ći-
rilicu složio sv. Klemeut učenik sv.
„Crtice" str. 125.
2) Historija srbske književnosti. Beograc
1871 st. 31.
3) Dobrovakj Glagolitica s. 13.
*) Op. Cit.
Poštovanoj braći Patrijarkim, Pri-
matim, Nadbiskupim i svim Bisku-
pim katoličkoga svieta, koji su u
milosti i zajednici s Apostolskom
stolicom.
Lav P. r. XIII.
Poštovana Braćo
Pozdrav Vam i Apostolski Blagoslov.
Žestoka želja za novotarijama, koja
već od davna uzdrmava narode, morala
je preći naravno s političkoga reda na
srodnu gospodarstvenu struku. — Zbi-
lja novi obrtni prirasti, i umjetnosti
koje novim putevima udaraju: promie-
njeni medjusobni odnošaji gospodara i
radnika: obilno bogatstvo u najmanjem
broju, nevolja i siromaštvo u množtvu:
s jedne strane sve to veće pouzdanje
radnika u samoga sebe, s druge strane
medjusobna sve to tiesnija sveza, a uz
to pogoršani način življenja uradiše to-
liko da je prodrla borOa. U kojoj ko-
liko je znamenitosti, jasno je s toga što
ona duhove ostavlja neodlučne pri ja-
komu iščekivanju: i ona ista zadaje
posla umovim učenjaka, sastancima mu-
draca, narodnim skupštinam, oatroumlju
zakonodavatelja, fiećanju vUdalaca tako,
da već ne obstoji ijedno pitanje, koje
bi jaće obuzimalo čovječje nastojanje
— Zato, postaviv pred Naše oći pitanje
Crkve i obćeoiti spas, što amo- i dru-
gda obično radili, Poštovana Braćo, u
pravivši Vam pisma o državničkoj vla
sti, o čovječjoj slobodi, o kršćanskom
ustavu država, i ostala Pisma slične
vrste, što su nam se sgodnim činila da
pobijemo krive nazore, s istih razloga
cienili smo da nam treba sada uraditi
i o stanja radnika. — Već višekrat
prigodom dotakli smo »e^s^ vrsti
predmeta, ipak sviest apostolske du-
žnosti potiče Naš da se u ovom pismu
bavimo naumice i obširno o svemu
pitanju, da tim provire načela, pomoću
kojih, kako istina i pravica zahtievaju,
rvanje će prestati. Pitanje je težko rie-
šiti, niti je bez pogibelji. Mučno je bo
odmjeriti prava j dužnosti, u kojim
treba da se drže medjusobno bogataši
i siromasi, oni, koji raduju povjeravaju
i oni, koji ju trudom vrše. U istinu o
pasno je rvanje, posto ga na daleko i
na široko izvadjaju l|udi nemirni i pre-
vijani, da unište sud istine i da bun-
tovno uzbune mijožtvo. Kako mu drago
bilo, posve dobro razabiremo ono, na
što svi pri&faju, na ime, da se mora
čim prije i^zgodno doskočiti ljudima
najuižega reda, pođto njih veći dio vrti
se nedosiojno u nevoljnoj i biednoj
sudbini. Jerbo, ukinuvši prošlog vieka
radnička družtva i ne postavivši mje
sto njih nikakve pomoći, te pošto su
sami zavodi i javni zakoni, zabacili dje-
dovinsku vjeru, zbilo se je malo po
malo da je vrieme ostavilo radnike o-
samljene i neobranjene proti oečovje-
čnoati gospodara i ra^uzdauoj strasti
natjecatelja. — Zlo je pak i pomuožiia
proždrljiva lihvarštma, koju, premda ju je
Urkva ne jedan put osudila, ipak ju
pod drugiui likom tjeraju lakomi ljudi
i za novcem pohlepni: amo idu ¡sakupi
proizvoda i trgovine,*'po čem šaka pre-
komiernih bogataša nametnula skoro
robaki jaram na neizbrojno množtvo
ubožara.
Za liečenje ove zaraze Socialiste,
pobadivši nenavidnost ubožara proti
bogatašima, zahtievaju da se uuište
vlastništva pojedinaca a učine se zaje-
dničkim za svekolike, pripomagajuči
im ljudi koji su na čelu grada ili upra-
vljaju cielom državom. Ovakovim pre-
našanjem i pretvaranjem dobara iz pri-
vatnih u zajednička ciene oni da mogn
lieeiti sadašnju biedu, stvari i koristi
medju gradjane na jednaku mjeru raz-
dieljujući. Ali taj njihov način jest
tako nespretan za ukiauće borbe da se
s njim oštećuje prejako isti radnički
rod: a isti je uz to i preveć neprave-
dan, jerbo donaša nasilje zakonitim
vlastnicima, uništuje dužnosti države,
i sasvim muti cieli društveni red.
(¡Sliedi.)
Prva je vjera, pa narodnost.
(Piše Fra Viee Ivanac).
Iz navedenih rieči u Br. 28 mogli
smo se podpuno uvjeriti, kako bez
ljubavi božje nemože obstojati lju-
bav domovine. Vidjeli smo, da moć
poticali na žrtve ima sama vjera,
dakle bez vjere nema žrtava, a bez
žrtava nema nijednoj domovini spasa.
Sad ćemo se osvrnuti na rieči o-
nik, koji kažu, da je narodnost
prva, nego li je vjera.
Najprije pitam one, koji ovako
govore, što misle, za što oni drže
vjeru? Cienite li vi, aa je vjera
prosto obećanje, koje smo zadali čo-
vjeku, pak ga moramo izvršiti? Ili
cienite, da je vjera kakva stvar za-
visna, ili podredjena drugoj ? Eh
l) Vidi i onomaduji članak Uredništva
o sličnu predmetu.
kad bi to bila vjera, onda aferim,
braćo, i svim takovim jednomišlje-
niciui čast i prštovanje; ali, braćo,
vjera je nešto uzvišenijeg, nešto
znamenitijeg; da joj jednostavnu o-
znaku dadem: vjera je vez s Bogom,
Vjera, to je naše mišljenje, želja i
hotjenje, narodnost pako jest jedan
izmedju drugih predmeta, na koje
moramo misliti, obazirati se i po-
štovati jih.
Kao n. pr: sinu je dužnost pošto-
vati svoga otca i majku, učeniku
učitelja iid. Narodnost dakle nesmije
se uzporedjivati s vjerom, niti se
može po gotovu predpostaviti vjeri,
jer kada bi se učinilo jedno, ili drugo
moralo bi se reći svakomu, koji o-
vako govori, da on nema prave
vjere. Vjera je dakle podloga, na
kojoj se osniva ciela zgradja? vjera
je početak i svršetak čovječeg mi--
šljenja i djelovanja. < .
Da vidimo što ob ovomu govori
Dr. Lampe „Ako bi ovakovi: po-
tanko promislili, što je vjera, odveć
bi drugčije sudili. Svaki čovjek može
lasno uvidjeli, što smo dužni vjeri,
što li narodnosti. [Vletnimo, da bi na-
redjivala druga vjera, da nemamo
r ikakove brige prama svojim ota-
čbeniciin, svaki neka se brine je-
dino za se ...., dali ¡uehi ova vjera
odstranila narodnost u kut? Dali
ovdje nebi bila prva vjera, nego li
narodnost? Ako bi se primilo na-
čelo takovih mahnilaša te bi rekli:
„Za vjeru se nije potrebno brinuti,
nego samo za narodnost", što bi
ovaj nauk bio drugo, nego li ne-
iakav vjerski (bolje nevjerski) na-
uk, pripadajuć medju vjerske, ne
pako narodnostne stvari. Za Bogu I
pitam ja vas sve ovakove narodnjake
(a ja stekliše), koji ovako govorite:
Ali nevidile, da je tako misliti ne-
pametno! Vjera se mora po svojoj
naravi staviti u prvi red, ne pako
iza narodnosti, a to s toga, jer smo
ljudi. Ako tko reče: Je necienim
vjeru ništa, ali narodnost mnogo
cienim, onda on drugo nebi kazao,
nego da ima krivo mišljenje. Krš-
ćanin n. pr. zna, da mu njegova
vjera naredjuje svoj narod ljubiti i
ljubit ga zaradi Boga. Što pako na-
rodnost naredjuje i uči ? Pa recimo,
da i narodnost uči ljubiti narod i
njegovo pravo. Onda mora Turčin
ljubiti muhamedansku vjeru, Daho-
mejac duhomejsku, Laponac la-
ponsku i svi drugi krivovjerci svoje
vjere, nipošto zato, jer je prva, ili
druga prava, nego jer je narodna.
1 ova zloća, te sva vriednost kakva
naroda, morala bi se ljubiti, jer je
narodno vlaštništvo. Dali je ovo
dosljedno? Abaolutna narodnost ne-
poznaje niti istine, niti pravice, po-
znaje jedino samu sebe i ovo (ne-
stvorenje), da bude obćenito i prvo
načelo za naše mišljenje i djelo-
vanje !! Šio dakle vjera može, a što
narodnost? Možemo li mi cieniti više
narodnost nego vjeru?
Kako je ludo govorenje onih, koji
kažu: ja sam prije rodjen, pak kr-
šten, dakle prije sam Hrvat, pak
kršćaniu. Ovo bi se moglo reći, kad
aebi bio govor o čovjeku, dali o
čem drugom. Ali o čovjeku slici
božjoj, netom rodjeuu, ovo tvrditi,
jest pravi absurdunu Oai koji tako
Ellenor priobćujo poluslužbenu notu, iz
koje vadimo: „Mrtvo tielo... pred materom
neBtale Solymossy, njezinom tetkom i više
znanaca, uz prisutnost triju strukovnih
liečnika bi pregledano i ustanovilo so, da
nadjeno mrtvo tielo nije tielo djevojke Ester
Solyraossy, ali odjelo, u koje bijaše odjeveno
mrtvo tielo, da je sasviem ono nestale Ester,
i to ono što ga je nosila u vrieme kad je
nestalo. Dapače onaj rubac, u kojem je Ester
nosila boju od jednog kramara (gdje ju
majka bila poslala čas prije nego je nestalo),
bijaše privezan na ruku mrtvoga tiela, i to
tako čvrsto da se je jedva razvezo. Usta-
novljeno je kao nedvojbeno da je nadjeno
žensko mrtvo tielo, koje bijaše podpuno
sačuvano i neozledjeno, tek Setri do osam
dana moglo u vodi ležati. Kosa bijaše obri-
jana, ruke bijahu fine, nokti gojeni, prsi
razvite... Dotična ženska bolovala je od su-
šice. Pošto se na drugoj ruci pokazuju du-
boko urezani tragovi užeta, sluti se, da je
mrtvo tielo užetom bilo svezano za jednu
brodicu i da se je na taj način vuklo po
vodi...."
Isti list prima brzojavno iz Nyiregyliaze,
23 proš.: „.... Danas je već sigurno, da je
Ester Solymossy umorena... već je dokazano,
da mrtvo tielo nije bilo obučeno u odjelo
nestalo Solymossy iz lakomosti (čifuti da
prevare javno mnenje razpisaše 1500 fior.
nagrado — onomu koji pronadje mrtvu ili
živu Solymossy), da se dobije nagrada, nego
zato da se sudovi zavedu".
Ung. Post iz istog mjesta: „Uslied važnih
momenata zatvoren je bivši eszlarski koljii
i sadanji zamjenik rabina u istom mjestu
Salamon Rosenberg, i danas pod jakom
pratnjom odveden u zatvor u Nyiregyhazi".
Pesti Hirlap javlja: „Neki eszlarski težak
dao je znakova, na podlogu kojih na novo
se kopalo. Pozitivna nije se ništa pronašlo....
ali tamo gdje se je po izpoviesti težaka
kopalo, našlo se je jasnih tragova, da se je
u istom mjestu koji sat prije kopalo. Po
svoj prilici krivci ili sukrivci doznavši da
će se na novo kopati, na vas mah izkopaše
sakriveno mrtvo tielo i prenesoše ga na si-
gurnije mjesto.
Po nekoj brzojavci Pugg. čitati su uslied
bruke napravljene sa tobožnjim Solymossy-
evim mrtvim tielotn stranom ljutiti a stra-
nom preplašeni.
Po najnovijim viestima uapšeni pod-rabin
Rosenberg okrivljen je, da je posljednih
dana putovao, bez da zna kazati gdje i u
koju svrhu. Rek' bi da je on osnovao i iz-
veo onaj poso o mrtvom tielu u Esterovoj
odjeći, da prevari vlasti. Pripoviedaju naime,
da je, pokle se je povratio sa putovanja;
znao reći: „Do tri ili četri dana izići će na
vidjelo Ester, živa ili mrtva; ja to predvi-
đjam".
Lo scisma Gtreco-Serviano
iii Dalmazia.
(v. br. 49).
Vescovi greco-serviani in Dalmazia
(dalla metil del secolo XVI. ali' elezione di
Pio VII.)
In Erzegovina, non molto lungi dalla citta
di Trebinje, sede una volta del veseovo cat
tolico Tribunienso, al di la del fiumicello
Trebinjica, nella localitk detta Tvrdoš, er-
gevasi fin da tempi rimoti, il celebre mo-
nastero di S. Maria, abitato da monaci Ba-
siliani, edificato come vuolsi da Costantino,
non si sa quale, o imperatore d' Oriente, o
Tratello di Nemagna principe serbo, o ve-
seovo Tribuniense. ')
Tra le grigie rupi onde era circondato,
aneor si vedono confuse le sue monumentali
rovine; dappoichč i Turchi quando occupa-
rono 1' Erzegovina lo bruciarono e distrussero
obbligando i poehi superstiti alla strage a
ripararc al di quk del Trebinjica, a Duži,
sito che sta di fronte a Tvrdoš. Quivi i ri-
fugiati a poco a poco fabbricarono una ehiesa
dedicata ali'Assunzione della Madonna, e
delle celle, che attualmente formano il mo
nastero detto di Duži.2) Essendo governata
') V. Farlati — Coleti T. VI. pag. 288.
a) II convento di Duži e ora ubitato dali' ar-
cliimandrita e due o trc inonaci, commendevolis-
simi a dir il vero per la loro ospitalita, esperi-
mentata dai viandanli ancliu in tempi diriicilissimi.
1' Erzegovina da principi per lo piu patareni
e scismatici, anehe il monastero di Tvrdoš
(ehiamato spesse volte di S. Maria di Tre-
binje) come gli altri monasteri dell' Erze-
govina, venne infetto dali' eresia e dallo
scisma. j o
Durante il regime spirituale di Savino
veseovo latino di Trebinje eletto nell' anno
1647, e morto nel 1661, il monastero di S.
Maria veniva governato dali' igumano Si-
meone Pržević. Fervea la guerra di Canđia
(1645) e i Turchi tiranneggiavano 1' Erze
govina vessandola con insopportabili balzelli.
Pržević condannato ad esborsi superiori alla
sua forza voli a Roma per implorare cle-
menza e soccorso del Capo della ehiesa cat-
tolica, portando seco lettere di Basilio arci
veseovo dell' Erzegovina (Montenero) e del
fratello di costui, nelle quali e 1' uno e l'al-
tro professavano il ritorno alla fede catto-
lica, e sommessione al romano Pontefice, giu-
rando conservarla fino alla morte.
Alessandro VII che allora era Papa, lieto
accolse 1' igumeno, e poiche ebbe ricevuto
di lui e a mezzo suo dei monaci di Trebinje
la giurata professione di fede cattolica, lo
colrao di elemosina e di doni, tra quali una
croce d' argento cen preziosi candelabri, che
fino al secolo seorso si conservavauo aneora
nella ehiesa di Savina a Castel-nuovo. E
siccome 1' igumano nel dipartirsi da Roma
insisteva che ai monaci che quivi si sareb-
bero recati in futuro a nomo degli arcive-
seovi, abati, e calogeri dell' Erzegovina per
rinnovare e tener sempre piu ferma la co-
munione cattolica venisse dalla Santa Sede
assegnato un sussidio per le spese di viag-
gio; il Papa stabili, che ogni quattro anni
due dei monaci di Trebinje a tale uopo ao-
vessero pur portarsi a Roma, c che a questi
per le spese mentovate venissero assegnati
settanta scudi, e fosse lor offerto 1' alloggio
nel palazzo della Sucra Congregazione.
II Papa infine promise ai convertiti soc
corso e protezione in ogni tempo ').
Pržević tornato in patria si burlo della
fatta professione, e per merito di si brutto
e sleale procedere dol patriarca di Peć venne
creato veseovo di Bnlgrado. Nel tempo della
guerra di Vienna abbandonata la sua sede
si rifugi a Castel-nuovo nelle Bocche di Cat-
taro, dove gli venne rinfacciata la recidiva
e fatto consiglio per piu sincero ravvedi-
mento. Ogni caritatevole impegno riusei vano,
poichč continuo a viver da apostata fino alla
fine della vita. Questi fu il primo veseovo
di rito greco orientalo che in quelle parti di
Castel-nuovo innestf) lo scisma, instillando
nel popolo l'odio e 1'avversione verso la
religione cattolica.
(Sliedi).
Le Pape est il libre a Rome?
i.
Pod gornjim naslovom izdao je u Parizu
knjigu bivši popečitelj Napoleuna III, no-
vinar na glasu, Emilij Ollivier.
Cemu ie Ollivier napisao i izdao knjigu
s tim rječitim upitom: Jeli Papa slobodan n
Rimu? Kažemo: rječitim upitom, jer sbilja
znači štogod što se sveudilj nakon dvanaest
godišnjeg talijanskog gospodovanja u Rimu,
nakon jedanaest godina tobožnjih „guarenti-
gie pontificieu razpravlja o pitanju, dali je
Papa slobodan u Rimu; i to u Parizu i od
osobe, koja je viek bila uz novovjeka
načela i koja je u velike prijateljevala sa
prevratima a naosob s talijanskim. To sva-
kako nešto znači.
Emilij Ollivier držao so dužnim napisati
ovu knjigu, te nam on isti kažo razlog na
strani 68.
G. 1864 bila se uglavila poznata nagodba
talijansko-francuzka od 15 rujna, kojom so
svetčano obvezala talijanska vlada, da neće
udariti na papinski Rim, te da će se do
potrebe i snagom oprieti neurednoj vojsci,
biva Garibaldincim, ako bi ga slučajno
Kad se ob ovoj nagodbi razpravljalo u
francuzkome zakonodavnome sboru, Emilij
Ollivier, koji mu je bio članom, u sjednici
13 travnja 1865 držao je znamenit govor;
to predvidjajuć da vlada talijanska neće o
') Farlati — Coleli T. VI. pag. 315.
držati rieč, nego, da će sv. Otac bit napa-
dnu ti silom lišen svojih posjeda, te da će
malamalo vrhovni poglavar crkve izgubiti
svoju vjersku slobodu i svoju duhovnu ne
odvisnost, reče: „Tad neće biti u svietu
pravog slobodnjaka, bilo koje vjere, naravi
i vjerozakona, koji neće biti pripravan da
postane zatočnikom častnog i bezoružanog
sv. Otca, koji će tad čovječjoj savjesti pred-
stavljati slobodu".
Uslied ovih rieči Emilij Ollivier držao se
dužnim da udari kopljem, na korist slobode
i neodvisnosti sv. Otca: Je me tiens comme
oblige par ses paroles. Važno je pročitati
sve što je u onoj sjednici (13 travnja 1865)
govorio Emilij Ollivier. U onoj sjednici prvi
je govorio A. Thiers i predvidio što se s
vremenom izkolilo. I Thiers je tad pitao:
,,Bi li bilo u korist Francuzke, da zapusti
katoličanstvo?" Te je nastavio: „Kažu, da
će Papa ostati neodvisnim i po padu svje-
tovne vlasti; obećaju nam, Blobodnu crkvu
u slobodnoj državi! Izpitujem posljedice pre-
vrata, komu se pustio mah u Rimu, i tvr-
dim da Papa šašav sa svoga prestolja, neće
više bit slobodan; katoličko jedinstvo biti
će uništeno; ostatci će se njegovi razpršiti
i ustaniti će se za Španjolsku u Toledu;za
Francuzku u Parizu; za Austriju u Zlatnom-
pragu a možda i u Beču ! Čudno razsuće
za prijatelje slobode, kad vide u Rimu usta-
njeno središte vjersko slobode! Imao sam
čast osobno poznati crkveno dostojanstve-
nike, koji su kroz mnogo godina upravljali
sa Parižkom nadbiskupijom; častim njihov
značaj i njihovo znanje; ali nebih bio za-
želio nijednoga glavom katoličke crkve u
Francuzkoj. A zašto gospodo? Jer stolna
crkva Notre Dame sasviem je blizu Tuile-
ries !" — Koliko li je danas blizu Quirinalu
basilika sv. Petra!
Ollivier je odgovorio Thiersu, braneć na-
godbu, kojom se učvršćivaše talijansko je-
dinstvo. Izjavi da je protivan zajednici Fran-
cuzke sa Austrijom „koja nije čista u ne-
srećam prvog Carstva". Tad Ollivier nije
predvidjao nesreće drugog carstva (Napo-
leuna III.)! Tvrdio je tada „da rujanska na-
godba postavlja Papino suveronstvo u pra
vilni položaj. Ako po nagodbi Papstvo iz-
gubi svoju svietovnu vlast, krivnja pada na
nj." God. 1870 Ollivier se osvjedočio na
koga pada krivnja. Papa je izgubio svieto-
vnu vlast uslied napadaja 50,000 vojnika
talijanskog kraljestva, uslied Bixio-vih bum
bft, uslied Cadorna evih topova i uslied pro-
vale kroz kapiju Pia.
Thiers je reko u zakonodavnome francu-
zkome sboru dne 13 travnja 1865: „Tvrdim
da Papa šašav sa svoga prestolja, neće biti
više slobodan". Emilij Ollivier, koji je g.
1865 pobijao Thiersa, sedam godina kašnje,
pokle su Papu sbacili i protjerali sa prestolja,
nemože a da ne izda u Parizu knjigu pod
naslovom: Le Pape est il libre a Rome ? Što
je Thiers predvidjao, izpunilo se. On a priori
uztvrdi da Papa sbačen s vlasti nije mogo
biti slobodan; a Emilij Ollivier dokazuje
da je to, žali Bože, živa istina; te iz ljubavi
prama slobodi i po saviesti bori se za Pa-
pinu neodvisnost. Njegova je dakle knjiga
u prve izraz štovanja prama Thiersovoj u-
spomeni, a mi primajuć je, možemo opeto-
vati one divne rieči: Salutem ex inimicis
nostris !
Ollivier s\akako nije klerikalac. U istoj
svojoj knjizi, u kojoj brani slobodu Pape,
izpovieda svoje štovanje prama načelima 1789
godine, odobrava dobročinstva francuzkog
prevrata i kaže: „plus je 1'admire, et plus
je m' attacho a sa cause". Uslied ovih izja-
va g. pisca ciena knjizi poskočiva, a čitatelj
se to bolje uvjerava, da je provalom kroz
kapiju Pia usmrćena sloboda.
Po zauzeću glavnog grada katoličkog svie-
ta, po sužanjstvu Papinom, mogu se slobodno
opetovati divne rieči, koje izreče Donoso
Cortes u španjolskoj sabornici g. 1849: „Slo-
boda, gospodo I Još nam govore o slobodi!
Eh, zar neznate da je umrla? Zar niste
prisustvovali, ko što i ja, njezinoj muki ?
Zar ju nevidjeste zlostavljenu, izmrcvarenu,
izbijenu izdajnički od demagoga cielog svieta?
Pokle je tužno živila u Svajcarskoj, na Seni,
Renu, Dunavu i Tibru, napokon je uzašla
Kvirinal, koji joj bio Kalvarijom. Gospodo,
težko je izreći: sloboda je umrla; te nećo
uskrsnuti ni trećeg dneva, ni treće godine,
a možda ni trećeg vieka".
Pisma g. Olliviera neće ju uskrisiti; jer
oni koji se krste slobodnjacima, oni zanaj-
vi*e nastoje kako da ju na vieke pokopaju.
U dojdućim brojevima donieti ćemo još neke
važnije stvari iz Ollivierove knjige.
II i rat* i Ohćinc Splitske!
Danom 3 studenoga 1880 zastupstvo ove ;
obćine bi razpušteno po vladinoj naredbi, i
zbog loše uprave i s nesposobnosti u uzdr.
žanju javnog reda.
Sedam mjeseca kašnje bijahu proglašene
izborne imenice za novi izbor vieća, a tada
srao se sastali u odbor i upravili smo jedno-
stavan poziv na naše prijatelje da im javi-
mo naše ustanovljenje.
Usuprot članovi bivšeg obćinskog zastup-
stva, sabrav okolo sebe svoje privrženike,
već tada su izdali proglas u kojemu, kujući
u zviezde svoja dvaestgodišnja djela, pozi-
vahu puk da dokaže pri glasovanju svoju
ljubav prama otačbini koja se za nje iztiče
u sliepom kadjenju onih ljudi, koji su bili
strogo osudjeni odlukom razpusta, potvrdje-
nom sa strane pokrajinskog sabora.
Da se bivši gradski zastupnici nisu po-
zvali na svoju prošlost kao na program za
budućnost, nebismo podigli nikakve tužbe
u oči izbora, i rado bismo zaboravili pogrje-
ške i krivice njihove.
Nu ta prošlost bi sudjena od ljudi i o-
blasti kojih se ni najmanje nisu dojmile
naše iujestne strasti, a mi isti ljuto smo ju
izkusili, te napram takvoj prošlosti, i oni,
koji se našim nazorim posve neslažu, ali
ljube svoj zavičaj te žele da svojim radom
sudjeluju njegovom priporodjenju, morali bi
biti s naini.
A ini smo spravni da u svoje kolo pri-
mimo svakog poštenog obćinara, koji svoje
osobite interese javnim nepredpostavlja; ko-
jemu leži na srcu a ne na ustim razvitak i
dobro naroda; koji štuje njegove svetinje,
običaje, jezik, vjeru.
Naša su srca sklona na umjerenost, i kad
bi nakon poštene i zakonite borbe održali
pobjedu u nastajućim izborim, nastojat ćemo
da začmemo dobu reda, mira i sloge.
Ali prije svoga treba da se odprto pri-
pozna hrvatstvo našeg puka i da se prema
ovom načelu udesi sva uprava naše obćine.
Njegovo Veličanstvo Kas Pre*
milostivi Dar i Kralj primiv predloge
svoje vlade i želje izražene od zakonitih
zastupnika Dalmacije, blagoizvolio je nare-
diti, da se postepeno pohrvate naše srednje
učione.
Naredba carska bi oživotvorena; i da uz- !
inogne plodno uspjeti, biti će prva zadaća
novom obćinskom zastupstvu da, neizključiv
talijanski jezik, čim više razpruži u pučkim
školam materinski jezik, eda naša djeca
budu temeljito pripravljena za srednji nauk.
Za vrieme sadašnjeg iznimnog Btanja,
pošlo nam je za rukom, prvi put nakon
toliko godini, da točno razvidimo zadnju
desetmjesečnu upravu razpuštenog zastup-
stva. Ovom prigodom uvjerili srao se, da
ekonomične okolnosti naše obćine, akoprem
upropašćeno, mogu biti podignute, samo ako
novo vieće sdušno udari stazom prave i po-
štene uprave.
Toga radi, red je novom zastupstvu da
izradi financialnu osnovu, kako da sc izplate
dugovi i izvedu radnje javne koristi.
Mi smatramo dakle dostojnim narodnog
povjerenja samo one budi ma od koje ruke:
seljačke, varoške i gradske, koji nam mogu
zajamčiti, da će ovaj program izvesti bez
uplićanja svojih osoba u interese obćine,
namjerom da sebe okoriste.
Već od dvaest godinS žali se nestašica
nekojih javnih neobhodno potrebitih radnja
kao n. p. razsvieta naših varoša, zgradja
ribarnice i pazara, poprava groblja, gradskih
i poljskih puteva.
Mjesto pustih obećanja predšastnih ljudi,
novi zastupnici obćine morati će se djelom
iztaknuti i podati zemlji što joj treba.
Novo će se zastupstvo dalje skrbiti dri
poboljša puteve seoske, i da svojem seoskom
puku bude pri ruci u njegovim svakojakim
potrebara.
Vodovod je jos nesavršeno djelo, s toga
novo vieće morati će ga podpuno dovršiti;
uz to tražit će da voda budo uvjek zdrava
i pitka: suviše razgraniti će ju shodno i
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate, \
\ crescamus in illo per omnia, qui
< est caput Christus
l „
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
capu Christus. š m, ir . (S Paul. Eph. IV. 13.) ! *os 'ltsos> auxilianle in ®,es alacnter opcram Veslram impensuros in tuenda saicit^i
JU Religionis aniore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872
doclrina anifliisque in
•Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
i vieti predbrojtoe. — V Zadru, unapried 7 flor. na godinu, — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi sfi ne vraćaju.
Br. 55 Zadar, Četvrtak 20 Srpnja 1882. God, XIII.
L'ordre regne a Alexandrie.
Vojvoda Seymour može biti kael
svojom vojnom, a još više uspjehom,
kojeg je postigo. Evropejski barjak
uljudnosti vije se nad gradom velikoga
macedonca, ; straže u modrim košuljama
straže gradska vrata; vojnici svih na-
rodnosti, pa i amerikancij podaju si
ruke, da zapašu gradske bedeme, da
umire nemirnjake i — da strieljaju
plienitelje. „V ordre r&gne & Alexan-
drie" posljednja je viest, koju šalje
vojvoda u bieli sviet; pa i ako je do-
nekle istina da ova izreka sliči mnogo
onoj „I'ordre regne a Varsavie", ipak
Evropa može biti zadovoljna što se
našo, ko je udarcem mača razvezo e-
gjipatski čvor, i na obalama Nila uz-
postavio evropejsku premoć.
Sto bi značilo gospodstvo tobožnje
narodne stranke sa Arabi pašom na
Čelu, vidjeti je iz posljednjih dogodjaja.
Fovjestnica uljudnih naroda nepamti
krvnije i divlije osvete, što no ju dne
12 tekuć, počinuo Arabi paša. Dok su
englezki topovi pucali na tvrdjave, koje
je bila oboružala buna, da jih upotrebi
u svoje sebične svrhe, Arabi je paša
sa Tulba pašom trkao ulicama grada,
da naucka „pravovjernike" na pokolj
krštenoga ljudstva. Narodni prvak uz
pokolj poslužio se i petroljem, da ob-
novi vitežka djela parižke komune.
Rostopšćirie podpaljule Moskvu, da
spasi Rusiju, Arabi paša mrcvari i
podpaljuje po Aleksandrije, da upokoji
svoje srce, željno osvete i krvi.
Kad je Amar nazad dvanaest sto-
ljeća zauzeo Aleksandriju, dade uni-
štiti veliku tolomejsku knjižnicu, „jer
govoraše, ako je u njoj što i u koranu,
tad je suvišna; nije li, tad je štetna."
Arabi Bej, potomak onih starih krvnika,
lieuništuje samo knjižnice, već hara
kud god dopiru njegovi plaćenici, jer,
ili će evropejci poći iz Egjipta, a tad
da neostave traga nek idje i djelo
ruku njihovih; ili je meni za uvieke
pobjeći iz Aleksandrije, a tad osvetimo
sc što bolje možemo.
povjerenicima i zaposjesti Egjipat, te
dogovorno sa Kedivom i bez pačanja
u unutrnje posle uprave, imala bi uz-
postaviti statu quo ante. Zaposjednuće
trajati će šest mjeseca, a troškove bi j
imao platiti isti Egjipat. Sad je pita- j
nje: dali će uz tu notu pristati visoka j
Kapija ? Odgovor na ovo pitanje po-
mučan je, jer tajna obvija misli drža-
vnika u Yildiz-Kioks-u. Po svoj pri-
lici ni ovoga se puta Kapija neće od-
lučiti na posredovanje po želji Ev-
rope; već će njezini lukavi državnici
tražiti da z\vedu nove dogovore. Na
to bi, kako se tvrdi, Englezka i Fran-
cuzka predložile novih mjera. Pomje-
šana evropejska vojska zauzela bi E-
gjipat i Sueski prokop; a tad bi Ka-
pija kruto mogla žalit što se nije o-
dazvala glasu Evrope.
Što bilo da bilo, želiti je da se Što
prije razmrsi egjipatski Čvor, a da br-
zojav pronese svietom : nV ordre regne
en Egypte.Ci
* *
Dok pred Aleksandrijom topovi gru-
vaju, dok vatra uništava ciele pređiele,
dok se po ulicama i kućama bije sdvojna
bitka izmed barbarskoga fellaha i u-
ljudjenoga evropejca, diplomate u Ca-
rigradu mirno sliede viećali: kako da
uzpostave red u Egjiptu. Stvar sliči
onoj priči o liečnicima i bolestniku.
Čovjek je na umoru, liečnici u obli-
žnoj sobi viećaju kako da ga još koje
vrieme uzdrže n životu. Kad nenadani
slučaj prekine njihovu znanstvenu raz-
pravu. Sluga plačućim očima dotrča u
sobu i javi: gospar je umro. Liečnici
ae pogledaju, al će jim stariji: Ovaj
dogodjaj nek ne prekine našu razpravu,
sliedimo razpravljati. Po isti način di-
plomate sliediše držati svoje dnevne
sjednice i napokon poslie toliko sgoda
i nesgoda dragomani svih šest pokli-
sarstva evropejskih velevlasti preda-
doše Kapiji istovjetnu notu. Po onom
što javljaju dobro obaviešteni listovi,
Kapija je pozvana da uzpostavi red u
Egjiptu. Vojska turska imala bi kre-
nuti put Egjipta sa dvama evropejskim
Viesii iz Egjipla.
Dopisnik Daily Telegrapha javlja pred
večer dne 13 tek. sliedeće: Mojim izletom
dopro sam u novu luku i izkrcao sam se
kod kupališta. Našo sam konsularnu čarsiju
(veliki square) svu u vatri. Hotel, koji je
na jednom ćošku čaršije bijaše sav izgoren.
Francuzki konsulat u živoj vatri, ali začudno
ulica iznad konsulata, „Rue de 1' Egliae
Anglaise", koja vodi kafani Paradiso, te je
svakomu evropejcu poznata, nebi nimalo
oštećena. Odtle okrenusmo čamcem i stigo
smo još jednom Pharosu. Kad se približismo,
vidjesmo gdje se mnogo englezkih pomorskih
vojnika i mornara izkrcava. Svi čamci raznih
brodova služili su, da se momčad privede
kraju; ali pojedini odieli neizkrcavahu se u
redu, jer se bilo saznalo, da u gradu nema
neprijateljske vojske. Vozeć napried, nadjo-
smo kod palače množinu englezkih vojnika
sa čamcima. Momčad, obskrbljena puškom
i spremom za fišeke, bijaše najbolje volje.
Sbivali su svakojakih šala, tražili neprija-
telja, koji se bio povuko i pod zaštitom
laživoga parlamentarnoga stiega počinio ve-
like nesreće. Za tim se pospiešili napried i
uočismo skup mornara i pomorskih vojnika
na nekom parabrodu-zastavniku, koji se bio
pripravio, da primi Kediva; koji se dotle
bio povuko prama Ramlehu, a sad se čekalo
na njegov povratak. Castnik-zapovjednik
odvraćao nas, da sami neidjemo napried;
ali smo ipak kušali i proturismo se do Ca-
rina. Istom nekoliko časa bijasrno tu, kad
stigne dio vojnika i mornara sa Invincible-'d.
Ovi se sakupiše na glavi ulice, koja vodi u
grad, i koracajuć s njima napried, opazismo
gdje arapi iz privatne kuće pucaju na voj-
sku, 1 opeta drugih arapa, gdje pliene kuće.
Razvi se u maloj ulici bitka. Poubijasmo
nekoliko ovih arapskih lupeža. Ali prostota
sve to više se množila, i častnik se povuče
natrag, da pojača vojsku. Donesoše sa Mo-
narha kartaču, i s njom se po drugi put
zaputismo u ulicu, i po kratkom ali težkom
okršaju, u kojem na novo pogine petorica
arapa, bje očišćen okoliš. Ali pred nama je
stalo mnoštvo davitelja, a častnik, koji je
sveudilj imao na razpoloženje malu voj-
ničku silu, držaše da je bolje neproturiti
se usried prediela. IJz to veliki broj evro-
pejaca, poimence Grka i Levantijana, koji
od pucaranja noćju i danju bijahu sakriveni
u gradu, udari na našu stranu; izmed njih
bilo nekoliko francuzkih gospodja, čije ža-
lostno stanje moralo je uzbuditi sažaljenje.
Po njima smo saznali, da su se arapi jučer
grozno podnieli. Poubijaše dojednoga kršća
nina, kog su mogli pronaći. Pribjeglice bili
se sakrili u podrumima, u koliko jim je
pomoglo. Spašeni evropejci pripoviedali nam,
da je strašna bila huka pucaranja, ali još stra-
snije jecanje i jauk množine ranjenih arapa
i vojnika, koji su trkali po gradu, krvlju
obliveni, kričuć i vapijuć osvetu. Iznenada
dotrče neki odlični pribjeglica, neki egjipat-
ski bej , nasliednik onoga redarstvenoga
prefekta, koji je podnio, da na 11 lipnja
evropejci budu poubijeni. Iskao je od naših
častnik a štrcaljku, da udune neizmjerni po-
žar, koji je u blizini harao. Pripoviedaše da
su štrcaljke prestale raditi; i da sada nema
nimalo vode u gradu. Pitao je, misle li En-
glezi na novo početi raditi sa vodenim
spravama. Mi ga poslasmo natrag bureau u
lučkih kapetana, gdje se već bilo okupilo
mnoštvo englezkih pomoraca i vojnika. Tad
dotrča na svu prešu šaka sasviem podivljalih
ljudi. Bijahu Kedivove sluge, koji naviestiše,
da isti Kedive u kočiji vozi se uz ulicu
Ramleh, praćen Derviš pašom. Povikose nam,
da Nj, k. Visost traži se zakloniti na en-
gleske brodove. Izmed sluga bio je i Martin
Bej, posebni tajnik Kedivov. Kad nam se
približi i počme s nama govoriti, u isti čas
vidjeh gdje se diže prašina i čuh koturanje
kola. On nam za tim navjesti, da je stigo
Kediv sa Drviš pašom. Nj. Visost bi namah
ukrcan u mali parabrod i odveden u luku,
gdje se, hvala budi Bogu, ovaj vjerni i sr-
čani knez napokon sklonu. Kaže se, da se
je Arabi povuko prama Kesr el-Dewaru,
mjestu za sat daleko od Aleksandrije, gdje
se sa svojom vojskom utaborio, pokle je
uništio željeznicu izmedju ovog mjesta i
Aleksandrije. Bivši amerikanski gjenerS
Stone paša, koji je u velike prijateljevao
s Arabi pašom, izmače sa Kedivom, ali je
obitelj ostavio u Kairu. Ja sam se sadržao se
Kedivovim tajnikom Martin Bej-om, i doznah,
da Kediv i Drviš paša, koji do posljednjeg
časa nehtjedoše se ukrcati, ostaviše palaču
Ras-et-Tin istom kad je započelo pucaranje
i podjoše prama Ramlehu. Tamo su čekali
cio dan. Kedive teškobom slušaše gruvanje
topova i na pare bijaše preplašen. Dojdu-
ćega juira Arabi paša posla odiel vojnika
u palača. Tajnik Martin podpuno je osvje-
dočen, da je to učinio, da oba pobije. Nu
Ragib paša podje k Arabi i zapita oštrim
glasom, da mu raztumači, što znači taj ma-
nevar. Arabi odgovori, da njegova zapovied
neće nanieti u nikakvu opasnost Kediva,
ali da vojska želi držati čvrsto Kediva. Ni-
štanemanje zada rieč, da će zapoviediti voj-
nicima da se povuku; ipak neodrža rieč, i
kako se umuje, još zadnjega časa dao je
zapovied, da se ubije Kediv. Vojnici pako
začuše da dolaze Englezi, ostaviše svoja
mjesta i nehtjedoše ubiti Kediva, koji je u
ono doba sasviem neobranjen stanovao u
palači. Kad je začuo da dolaze Englezi,
posla preda nje doglasnike, da jih pita kako
bi kod njih mogo stići. Na to admiral dade
sve potrebne naredbe .... Aleksandriju je
uprav razorena. Europejski pređi el skoro je
sav do zemlje izgoren, a najbolje su kuće u
arapskom predielu srušene. Neprijatelj za-
prema još dobar dio grada. Nema dosta
vojnika i mornara, da se zaposjednu ulice ;
ali će do sutra biti u redu. Vatra se silnom
brzinom razprostranjuje, i neznam kad će
prestati. Kuća za kućom pada. Svukud je
uništen posjed.
Evo sada važnijih viesti kronologičnim
redom:
London, 14 srpnja. Doglas admirala Sey-
moura iz Aleksandrije pomorskomu vodstvu
danas u jutro u 7 sata javlja, da su pomorski
vojnici zauzeli palaču Ras-et-Tin i zaglavili
topove u 6 topovnica, koje ga nadvisuju.
Aleksandrija sveudilj gori. Kediv je na sje
gurnom mjestu, u polači koju su zaposjeli
700 pomorskih (englezkih) vojnika.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u
10 sata: U ovaj čas izkrcali se neki poljski
topovi sa odielom pomorske pješadije. Još
prije no su se izkrcali palača Ras-et-Tin
bje oplienjena od nekih tuzemaca. Broji se
do 2000 egjipćanaca usmrćenih za pucaranja;
upala praha u nekoj tvrdjavi uništi skoro
cio jedan egjipatski bataljun. Svi jutrnji li-
stovi traže da se odmah podje u potjeru i
razagna vojska Arabi paše. Aleksandrija je
puna plienećih vojnika, koji su dielomice
bili razpršeni od englezkih pomorskih voj-
nika.
— Standard prima u 9 sata i 10 časa:
Grad sveudilj gori. Iz daleka vide se čopori
arapskih plienećih vojnika, koji sliede pla-
čkati grad. — Admirala Symoura obznanise,
da je 9000 ljudi egjipatske vojske zauzelo
položaj izvan grada. On naredi da se na nje
puca.
— Daily News-u javljaju u 10 sata. Vatra
se približava arapskome predielu i obali.
Vidi se, gdje neki ljudi trču kroz ulice go-
rećim zubljama i podpaljuju kuće. Admiral
Hoskins ponio je barjak na Penelope i pu-
tuje put Saida i Ismaile.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u 5
sata pos. p.: Aleksandrija sasviem je poru-
šena; ulice podaju pogled neopisivog pohara.
Francuzki je konsulat hrpa luga. Sve su
glavne ulice oplienjene i u vatri. Dvie tre-
tine egjipatske vojske odbjegoše kroz pu-
caranje. Arabi paša povuko se sa ostalima,
koji opeta nisu htjeli ostati, prama Kesr-el-
Dewaru, prvoj postaji željezničke pruge
Aleksandrija-Kair. O dlaci da nisu ubili Ke-
diva. Arabi paša posla Tulba bej-a sa ko-
njaničtvom i pješadijom, da zaokruži palaču
Ramleh. Nekoliko oružanih vojnika prodre
u dvorane Kediva, i reče mu, da imaju nalog
ubiti ga. Po dugom dogovoru pošlo je za
rukom dobiti 500 vojnika, koji odpratiše
Kediva do Ras et Tina. Tu bi primljen Ke-
dive od englezke pomorske pješadije. Sey-
mour, Colvin i englezki konsuo pohodiše
odmah Kediva.— Mahmud paša i svi ministri,
izuzam Arabi pašu, prikazaše se u Ras-et-
Tin, da se poklone. Odiel pomorske pješa-
dije prodje gradom. Neki plieneći vojnici,
koji su bili stignuti, strieljani su.
— 4 sata pos. p.: pomorski topdžije za-
uzeše jutros tvrdjavu Napoleon — Brodovje
je primilo nalog da ne puca više na tvrdjave,
osim ako budu izazvani. — Amerikansko
brodovje povratilo se u unutrnju luku.
— 28 francuza, koji su ovdje bili zaostali,
pošlo im je za rukom pobjeći iz građa.
— 10 sata u večer: Grad je u svim pre-
dielima čuvan pomorskim vojnicima, kojim
je naredjeno razoružati vojnike a strieljati
plienitelje. Pučanstvo je potaknuto na po-
vratak. Penelope i Alexa,ndra odploviše ve-
i čeras put Porto Said. Vatra napreduje.
re i sopragiunti con un chi nar del capo, e
orose0"uii nella mia occupazione gastronomica.
1 iiuattro prendono posto ad un tavolo a me
vicino, depongono sulla sedia i eappelli, i
soprabiti, i bastoni ed i parasoli, ecl ordi-
dinaiio il caife e latte. II papk eiarla al-
legrainente o passeggia; il giovinotto figlio
trae un album e mettesi a disegnare a rapi-
di schizzi il magnifico paesaggio; la signora
maoima taglia grandi fette di paue casa-
lirigo bruno, e le spalrna di fresco burro, e
la -damigella, che forse aveva piu appetito
đegli altri, corre piu volte dal giardioo alla
cucina per vedere se viene approntato quel
benedetto caffe. Questo finalmente arnva, e
la mamma lo versa e lo distribuisce. Mentre
stanno centellioandolo ed il pane butirrato
scompare a vista d'occhio, capita uno di
quei poveri fanciulli slovacchi che vanno
girando il mondo con quei loro prodotti in-
dustriali affatto primitivi, cioe zufoli, e rozzi
giocattoli da bimbi, ed in maggior eopia
aruesi da cucina in legno, come cucchiai
grandi e piccoli, scodeile, taglieri, ecc. Mi
da un occhiata e capisce ch'io non ho i'a-
ria d'essere un buon compratore. Caspita,
che cosa ne avrei fatto d' un cucchiaione da
scodellar la minestra, o d'uno zuffolo?Onde
tira dritto, e va ad offrire la sua mercanzia
alla signora che, malgrado l'aspetto di su-
protna eleganza, e tanto semplice nei modi.
Lh dovevano capitare in buon punto i cuc
chiai di legno e le scodelle ed i ciottolii e,
chi sa? fors'anche i cavallucci colla coda a
zuffolo, od il carretto da contadino. La si-
gnora guarda e sorride; e la signorina spiega
una curiositži vispa ed ingenua ed interes
sata, come se le stesse dinanzi un museo di
raritk indiane, ed il papk esce in una grande
risata. II buon slovacco, a quegli indizi di
bonomia, prende coraggio, mette in mostra
un po' sul tavolo ed un po' per terra tutta
la sua mercanzia, ed offre alla signora un
completo assortimento da tavola e da cucina,
vantandone la qualita, la soliditk, il buon
prezzo e spiegandone 1' uso. lo guardava,
sbarrando tanto d'occhi, e diceva fra me:
Sono ben curioso di vedere clie cosa diavolo
compreranno. — Una mezza dozzina di
cavallini zuffoli, due carrettini balocchi e
qttalche ciottolo di legno vengono scelti e
messi da parte, e sono pagati senza dibat-
terne il prezzo. La merenda era finita, rna-
dre e figlia raccolgono i nuovi oggetti e si
avviano alla carrozza che le attende alla
porta doli' albergo; il giovinotto chiude il
suo album e le segue; ultimo resta il ma-
rito, che paga lo scotto e sta per andarsene
aneh' egli, quando il piccolo slovacco mette
in opera tutta la sua eloquenza per dimo-
strargli 1' utilita dei grandi cucchiai di legno
per cucina e la necessitk che una brava
madre di famiglia non trascuri 1' occasione
favorevole per provvedersene. Q,uelia elo-
quenza dovette essere assai persuasiva, per
chć il signore termossi, prese tre di quelle
cucchiaie magistrali, pago, poi tenendole in
mano come se fossero tre magnolie, ando
ridendn a farne un presente alla sua signora
che gići sedeva in carrozza. Che cosa le di
cesse, non lo so; ma me lo fece immaginare
uno scoppio di risa argentine veruitomi al-
1' orecchio mentre la carrozza si allontanava.
Chiamai a me il piccolo mercante ambu-
lante, e gli dissi: Sai tu chi ei*ano quei si
gnori che comprarono i tuoi barattoli?
N6, egli risponde; ma devono pur essere
i gran buoni e bravi signori. Non mi hanno
dibattuto un soldo, e non vollero nemmeno
il resto della moneta. Che il signore li be-
nedica per la carita fatta al povero slovacco.
Ebbene, io soggiunsi; se vuoi sapere chi
siano te lo diro io. Quegli ehe comperb e
pagb e il fratello del nostro imperatore, l'ar-
ciduca Carlo Lodovico, la bella e buona si-
gnora e sua moglie 1' arciduchessa Maria
Teresa, la graziosa clonzella e la loro figlia
V arciduchessa Margherita, ed il bel giovi-
notto b il di costei fratello maggiore 1' arci
duca Francesco.
II piccolo slovacco stette a guardarmi con
tanto d' occhi, gli sfuggi di mano quel cencio
di feltro bianco che gli serve di cappello, e
restd attonito, commosso.
Gredo che ora stazioni permanente nei
dintorni di Pajerbach per incontrare ancora
il buon signore e la bella signora che com-
perino i suoi zuffoli ed i suoi cucchiai di
legno.
Kim, 23 srpnja.
Desolatione desolata est urbs\ mogo bi
opetovati velikim prorokom. Zatekla rimljane
Ja rea stagione", pa svale, dakako ko može,
jer vašemu dopisniku non est datum, bježi
iz Rima, da u okolici na nekoliko milja od
glavnoga grada „ujedinjene Italije" sprove-
de ovo sparno doba i izbjegne zlim poslje-
dicama ubitačnoga zraka. Sve što je brčni-
Jega u gradu, već od davna zaboravilo na
ftito. Kralj Umberto, čiji je otac ušo u Rim
troz provalu kapije Pia, prvi je dao do-
"ar izgled; te istom se zatvorila sabornica
P°bjego prije u Moncu, pa eto ga sada u
]
J;Uri»u, te će i dalje; kraljica i mali kra-
Jević kupaju se u mletačkim vodama, koje
SU zdravije ho rimske. Predsjednici, Depre-
tis ministarstva, Tecchio starovieća i Farini
zastupničke kuće jedva dočekaše čas da se
bace u naručaj parnog voza i stignu gospodu
„onorevole", koji oprostnom knjižicom (ov-
dje u Italiji zastupnici putuju badava uz
oprostnu knjižicu, koju gdjegod, kako pro-
soči neki onorcvole u sabornici, posluže i
svojti pa i prijateljima!) odletiše k svojoj
kući, mnogi uzdišuć za zastupničkim sjeda-
lom, koje jim se možda za uvieke otelo, jer
će do malo novi izbori. U glavnom gradu
nestalo triju glavnih vlasti, osta novinstvo
— il quarto potere — da kuburi, jer mu
manje gradiva, a više truda. Ko dakle osta
u Rimu? Osta glavar katoličke crkve, Isu-
krstov namjestnik, Lav XIU, da bdije nad
vječnim gradom, kog mu providnost namie-
nila za prestolje i kog mu talijanski prevrat
svetogrdno ote. Papa ne bježi iz Rima,
ne bježi ni njegov dvor, rimski stožernici,
oni ostaju tu uz svoga duhovnoga i svjeto-
vnoga poglavicu, da s njime diele sreću i
nesreću. „Radje umrieti, no zapustiti sv.
Otca", pisaše neki štožernik, komu liečnici
svjetovali da podje iz Rima.
Pri ovakom prizoru padaju mi i nehoteć
na pamet pisma, koja je Petrucelli della
i nazacl koju godinu pisao, ako se u.
nevaram,u Gazzett.a d" Italia, svjetujuć tali-
jance da ostave Rim, jer da nije za glavni
grad Italije. Ipak talijanci ostaju, i sliede
uzprkos zakonu „delle guarentigie" psovati
i grditi sv. Otca. Spominjati ćete se da je
lani prigodom 13 srpnja, biva prigodom
svetogrdnoga napadaja na ostanke velikoga
Pija, napisala La lega della democrazia, ro-
varski list u kom su jednom i dalmatinski
irredentisti bili iznieli svoje tužbe proti or-
ganima austrijanske vlade, članak pun po-
grda prama Lavu XIII. Pozvaše urednika
na sud i bi osudjen, kušnje ga po milovaše,
a on, Aibert Mario, ne bud lud pretiskao
segodišta na novo isti članak, a sudbena
vlast muči. Pa još neki ter neki trube, da
je Papa slobodan u Rimu V — Ali ako Papu
ruže, neobasiplju ni Umberta ružama, pa
ni njegovoga pokonjega otca Manujla; ta
na vieke je istina: chi la fa, se 1'aspetti.
Prošlih dana družba vrativših se iz domovin-
skih bitaka 1848-49 i 1867 god. pozva
Napuljske družbe, da bi dopriniele podig-
nuću dviju ploča, koje bi se imale postaviti
u pročelje starih željezničkih južnih postaja,
da se na taj način počasti spomen Garibal-
dija i kralja poštenjaka (Re Galantuomo);
| ali jim napuljska republikanska družba od-
| govori: „Primamo danas poziv, da počasti-
mo Garibaldia i kralja poštenjaka, častili
smo i uviek ćemo častiti viteza čovječanstva;
ali nemožemo pristati na sastanak od vas
sazvan, jer neznamo (pazitel) da je bilo i
da može ikad biti Re galantuomini. Ovo
nije prvi put da se napada na kralja Um-
berta, i »a njegovoga otca, koji je ušo u
Rim. Već je neki Angelo Brofferio za živo-
ga Ecnanujiia izdao u Turinu epigram :
Di reo, due parti e re ;
Anzi, se io seorgo il vero,
La differenza h zero.
Reko sam malo prije, da je u Rimu ostala
četvrta vlast, novinstvo. A čim se bavi to
novinstvo? O svačemu i o ničemu, ali za-
najviše o egjipatskom pitanju. Italija, kako
jednom reče 11 Piccolo, napuljski list,
mora da je uviek po krmi ko kaić velikim
evropejskim brodovima, tako da je taj isti
list jednom pitao: Dov' e 1' Italia?? Prošla
su vremena, kad je Italija vraćajuć se raz
bijene glave sa bojišta dobivala na dar po-
krajine, koje bi joj Njemačka i Francuzka
osvojile, sada vrši pokoru za svoje griehe
— aitežki su. Tunižko pitanje svršilo, ako
i prividno, bez nje i proti njezinoj volji,
sasvim da je ona tamo imala velikih inte-
resa; egjipatsko će se svršiti bez da i tu
ona svoju progovori. Možda s antipatije prama
Francuzkoj, možda s načela slabijih: drži
se jačega, Italija se u tom pitanju bila pri-
hvatila Bismarkova fraka i za nj se krila.
Stvari su hodile ko po loju dok je Bismark
uplivao na egjipatsko pitanje, nu eto se sad
Bismark, po službenoj noti Nord. Allgem.
Zeitung, povukao sa poprišta, jer da mu se
tobože neće igrati uloge Napoleonida, pa
postao opeta „der ehrliche Makler". To je
strašni udarac za Italiju, koja ostaje na cje-
dilu i neuvažena ko n. pr. Španjolska. Na-
zad nekoliko dana, kad je limes turio miso
da i Italija učestvuje posredovanju u Egjip-
tu, Talijanci držeć se čvrsto Bismarka na-
musili se, a Opinione, umjereni list, ,,mont6
la bigoncia", kako kažu talijanci, da dieli
nauke Evropi. „Bisogna che gli stati d' Eu-
ropa, pisaše Opinione dne 15 tek. u br. 193,
dismettano 1'abitudine di considerare 1'Italia
come il loro comodino, a cui si ricorre al-
T ultima ora a titolo di ripiego". Danas je
Opinione povukla rogove, Europa ni po-
sljednjega časa neće da se spomene Italije,
Francuzka će i Englezka same opremiti
poso, a Italija će puhati u šake. Prosit!!
Biti ćete čitali u njemačkim novinama
kako od nekoga vremena čifutske novine
govore o Bismarkovom povratku iz Canosse,
a da je svemu tomu kriva sv. Stolica, koja
da je nenagodljiva. Da odnošaji izmed svete
Stolice i Pruske nisu baš ko nazad dva-tn
mjeseca to je istina, i to nam svjedoči i
pisanje novina, koje zadahnuje Bismark:
Nord. AUg. Zeitung, Pont, Kreuzzeiiung itd.,
ali nije istina da je uprav sv. Stolica kriva.
Osservatore Romano, službeno vatikansko
glasilo, u današnjem svom broju donosi čla-
nak, u kom se izmed ostaloga čita: „Da-
kako, nije se postigo podpuni i trajni mir,
koji će se istom moći postići kad nestanu
povodi razdoru. Uz to istina je, da se je ne
malo pokoračilo na stazi pomirbe, uzposta-
vljenj em diplomatičkih odnošaja i obskrblje-
njem većega diela praznih Stolica. Ostalomu
se je nadati od posljedica visećih dogovora
o pitanjima važnim i zamršenim... Kriviti
sv. Stolicu ako se ovi dogovori nisu priveli
kraju, niti je pametno niti je pravedno"....
Uhvati se je, da će na novo uzpostaviti
najbolji odnošaji izmed Rima i Berlina, a
da stvari neće izpasti na volju čifutskomu
slobodnjačtvu.
Do malo, ako Vam je po volji, opeta sam
s Vama '). * — m.n. —
Spalato, 24 luglio.
I nazionali compivano quest' oggi un atto
religioso pubblico che li onora sommamente.
Dopo venti anni di lotta sostenuta contro
nemici quanto potenti altrettanto sleali, con-
seguirono finalmente la vittoria, che negli
annali di Spalato si scrivera a caratteri d' oro.
Nella Chiesa di Pozzobon dei PP. France-
scani una massa di popolo, con alla testa i
neo-eletti consiglieri, assistette alla messa
di ringraziamento. Un atto simile e degno
d' ogni encomio. Ringraziare Icldio, che le
elezioni comunali per la prima volta si siano
compiute qui da noi con quiete, ordine per-
fetto, senza le deplorabili scene e soliti bac-
canali, che avvenivano per il passato, era il
primo dovere di quei partito che sulla pro-
pria bandiera scrisse: moralitd, ordine, eco-
nomia. Speriamo, e ne abbiamo motivo, che
il neo-eletto consiglio seguira sulla via tanto
lodevolmente inaugurata, rendendosi cosi be-
nemerito della religione e della patria. Un
partito che, per sostenersi al potere, scate-
neva in ogni occasione le passioni della ple-
baglia, il piu delle volte compra ed avvi-
nazzata; un partito che col proprio giornale
insultava la Chiesa, i Santi, il Papa, il Sacer-
dozio cattolico, spargendo fra il credulo po-
polo le piu assurde calunnie ed insinuazioni
contro il medesimo, dipingendolo quale ne-
mico dello Stato, e della Religione, un par-
tito, che gettava a piene mani il fango sui
venerandi Apostoli della nazione Slava ; un
partito, che per un nonnulla 1' anno passato
commetteva sacrilego scandalo, prendendo
d' assalto la Chiesa di questi PP. Coventuali
il giorno di S. Antonio, unicamente perehž
non si permise che la Chiesa serva a seopi
partigiani; questo partito del male e della
immoralita dovea cadere, e cadde. Ottimo
pensiero adunque si fu il ringraziare Iddio
d' un si segnalato benefizio, che condusse il
partito croato alla vittoria sotto la' bandiera
delV ordine e della quiete; sopra il partito av-
verso che teneva scritto sulla propria bandiera:
noi oseremo tutto. Dal profondo del cuore
anche noi ciiciamo: sia ringraziato Iddio.
II Dr. Bajamonti nelle memorabile sedute
dietali 8 e 9 settembre 1881, difendendo la
disciolta rappresentanza comunale, di cui
egli era il capo e 1' anima, e stigmatizzando
1' atto della Griunta Provinciale, con cui si
proponeva al Governo lo scioglimento del
consiglio comunale di Spalato, appellava al
vordetto popolare, che per lui ed i suoi sa-
rebbe stato piu che favorevole, ed a noi
suoi nemici cotrario, ed avrebbe inflitto se-
vero biasimo a coloro che furono autori dello
scioglimento, Governo e Giunta. II Dr. Bulat
rispondeva: „se l' eccelsa dieta rispondera
affermativarnente, ed approverk i' operato
clella giunta; in tal caso agli ex-i appresen-
tanti del comune di Spalato non resterk che
appellarsi agli elettori, i quali alla loro volta
li giudicheranno nelle prossime elezioni co-
munali". Bajamonti a capo del partito sedi-
centesi italiano appello al finale verdetto del
popolo croato di Spalato — (Vedi N.i 82,
83, 84 dell' Avvenire 1882) — e questi nelle
memorabili giornate di luglio con schiacciante
maggioranza — frase stereotipata dell' „Avve-
nire" — ]o pronunzio a lui ed ai suoi con-
trario a piena conferma di quanto il Dr.
Bulat disse terminando il suo diseorso; „Si
accerti il Dr. Bajamonti, che la popolazione
di Spalato, tranquilla ed onesta, se per venti
anni ha saputo sopportare il suo dominio,
saprk adattarsi anche ali' amministrazione di
uomini, che avranno di mira 1' onesta ed il
rispetto alle legge, e si presenteranno — e
gia si presentarono — alle urne col pro-
gramma ordine ed econoviia, mentre quello
della cessata amministrazione era Disordine
e dilapidazione! — Speriamo, che 1' instan-
cabile Dr. Bulat continuerk 1' opera tanto
bene da lui condotta fra sacrifizi e continue
amarezze; e che col nuovo consiglio lavo-
rerk alla completa esecuzione del program-
ma: moralitd,, ordine, economia. A. Z.
Nad Kotorskim zalievom, 21 srpnja.
Sadjoh u Gornji Stoliv, da prisustvujem
svečanosti mjestnog pokrovitelja svet: Ilije.
Nepokajah se! Već u oči dana 20. zvona i
40 mužara navieste svečanost.
Prije svega napomenuti ću, da se mogu
mnoga naša katolička mjesta ugledati u Nad-
Stolivljane, a vidjeti će se iz ovog kratkog
dopisa. Mali Nad-Stoliv ima zastavu 7. me-
tara dugu, 4 široku, krasnu zastavu, na njoj.;
sv. Ilija na ognjenim kolim, s nadpisom sveti
Ilija obranitelj Stoliva, a stoji preko 160
fi.na: sve skupljenih u selu; nije li to na-
tjecat se u nastojanju za bogoljubne svrhe !
Oko crkvenih vrata vio seje zelen vienac,
a na njem zlatnim slovima: Stoliv svome
obranitelju. Tim nekažusamo Nav-Stolivljani,
da su uzor-katolici, već i da ljube svoje,'
te da su čelik Hrvati.
Uljegoh u crkvu; to je mali raj, jer da
si htio ukusnije načinjenu Božju kuću, niesi
mogao. Zasluga je to veleštovanoga kanoni-:
ka Don. Pera Ivanovića mjestnoga župnika.
Čestitim Nad-Stolivljanim Misu je odpjevab
veleštovani kanonik Oparenović uz poslužbu
krtoljskog župnika D. Anta Petrini, te ču-
vara samostana sv. Nikole na Prčanju O.
Jeronima.
Mješćana te naroda iz okolišnih mjesta
hoćeš li više.
Tako i poslie podne naroda toliko, da su
veće od polovice morali ostati pred crkvom.
Diče li se Nad Stolivljani, da su uzor
katolici, da bez srama izpoviedaju biti si-
novi sv. katoličke crkve; sudite: — Bio je
blagoslav sv. Sakramentom, vas narod kle-
kne; nu stara je rieč med pšenicom bude
i ljulja tako i tu. Tri mladića tri uznesena
Srpčića (jedan od njih imao na glavi kapu
crvena polja, crne ograde, žalibože nije na
njoj bora uhvanja, zabranjeno je) ostaše na
noguh, pokrivenih glava). Evo ti jednog
čovjeka, pokaza im zube, što mislite! nesra-
mite se, niesmo u turskoj džamiji, pred Bogom
smo živim! Zasramljeni odkriju visoke glavel
Poslie tog sliedio je narodni ples, pjevanje:
narodnih pjesama, čim završi taj dan.
Mene ples nezanima, radje obadjoh selo;
al ljubavi naroda, gostoljublja, stvar je ne-.
izkazana. .
Još bi mogo govoriti, o rodoljublju Nad-
Stolivljana, al neću duljiti, već ću opaziti,
da nadpisi na mjestnom obćinskom zdencu,
te na njekim drugim sgradam u našem au
jeziku. * K. H.
RAZLIČITE TIESTI.
NaŠe starine. Primismo sa zahvalnošću tu
skoro knjigu izašlu u Beču u c. k. drža-
vnoj štampariji pod naslovom 5. Donato in
Zara. Napisana je njemačkim jezikom, a sa-
stavljena od glasovitog učenjaka starina Luja
Hausera u Beču uz pripomoć našeg domo-
rodca veleuč. D. Frana prof. Bulića. Knjigu,
koja, kako joj sam naslov kaže, ima za
predmet starinsku znamenitu crkvu sv. Du-
nata u Zadru, resi 1 slikana tabla i 19 i-
lustracija. Ova je radnja bila tiskana u VIII.
svezku „Mittheilung. N. F. der k. k. Central-
Commission ittr Kunst und hist. Denkrnale".
Pišu nam iz Imotskoga:
Odkad je božjoj providnosti Nj. Veličan-
stvo c. k. apostolsko udovica Maria Anna
pozvana da ostavi kuću Savoje, kojano dala
nebu svetih; i da sjedi uz Cara u Beču, po
svem austrijanskotn carstvu nejma blizu
svete zgradje, jal dobrotvornoga zavoda, jal
obće kakve nevolje, da nisu oćutili blagodat
njezine blagotvorne ruke. Pa evo i mi ovih
dana primismo for. 200 za ures naše veli-
čanstvene nove crkve sv. Frane. Franjevci
i pučanstvo ostaju harni prama Dobročini-
teljici i od Boga joj vape sve milosti.
Pišu nam izSpljeta: D.r Bajamonti, kako
doznanjpm od najpouzdanijeg izvora, netom
uredi svoje kućne posle, odplovit će put bie-
lih Mletaka.
') '»lolimo. Biti ćemo Vam harni. Ured.
Broj škold u Dalmaciji. Evo potanjih
podataka. Jednorazrednih imamo 201, dvo-
razrednih 32, trorazrednih 12, četveroraz-
rednih 8, napokon 39 pomoćnih ; osim
toga 26 privatnih, izmed ju kojih 10 pra-
vom javnosti. Broj obvezanih na pohadja-
nje u Dalmaciji jest od 22.143, a broj
onih koji pohadjaju od 14 492. Broj učitelja
usposobljenih: 173; učitelja svjedočbom: 76;
bez nijedne svjedočbe: 47. — Učiteljica ima-
mo 81, od kojih 41 svjedočbom usposobljenja,
35 svjedočbom zrelosti, 5 bez svjedočbe.
Osim toga imamo 204 vjeroučitelja.
N. L.
^seiMiia Oreco-Serviano
in llalitia/ia.
(v. br. (53).
11 P. Serafino Cerva nella sua Metropoli
ricorda tutti i conventi e monasteri che si
vedeano tra le raura di Ragusa ancor in
tempi remoti. In nessuno dei detti potea
esser professato il rito orientale, poiche č
notorio clie corae gli esistenti or apparten-
gono, cosl i rovinati appartenevano ai reli-
giosi degli Ordini non riconosciuti dalla
Chiesa orientale. Questa non ha raai posse-
duto quivi un propvio monastero. Ne 1' an
nessovi tempio, che a detta degli artieolisti
aerviani, vaechiudendo preziose reliqnie, ri
chiamato avea voti e pfellegrinaggi per parte
dei popoli Serviani. — Chi vuole, si cimenti
dl provare il eontrario.
Fanno poi vera pieta eerte pretese dei
popoletto vServiano. Se vede qualche ima-
gine di stile orientale in qualche chiesa
cattolica, ecco che tosto ne accampa il di-
ritto di proprieta e Jeli' imagine e della
chiesa. A parer suo fin la monumentale
chiesa di S. Domenico a Ragusa avrebbe
appartenuto una volta alla Chiesa orientale,
perche nella detta si vedono alcune pitture
di stile orientale, tra le quali quelle d' un
devoto crocefisso. La chiesa cattolica ha con
pari devozione accolto nei suoi tempi le
imagini si dell'uno che dell' altro rito; nella
difFerenza di forme e colori non ha mai
ravvisato quelle dei dogma. Quando 1' anno
1881 si tentiV dal Serbismo di convocare a
Ragusa un1 adunanza politieo-letteraria, alcuni
dei convermti nel visitare la chiesa di S.
Domenico interessarono il custode perche
lor mostrasse le iscrizioni in caratteri ciril-
liani, che credeano dovessero entro trovarsi.
II custode sorridendo li condusse nel ćoro, e
addimostro ai detti delle iscrizioni in carat-
teri.... goticJ.
Come si sa in origine il territorio della
repubblica Ragusea era assai ristretto; si
estese mediante trattati e cessioni per parte
dei principi contermini.
Nel 1050, e secondo alcnni nel 927 i
Ragusei da Stefano Re di Croazia e Dal-
mazia ebbero in dono la valle di Breno, una
parte di quelle di Gionchetto, Gravosa, Ombla
e Malji fino ai confini di Valdinoce, Quale
era il culto professato in questi paesi quando
pervennero sotto il loro dominio? Si sa che
que' paesi appartenevano ad un Principe pio
e cattolico qual era Re Stefano, e che di
egual fedo era la sua consorte la Regina
Marglierita, di origine Romana. Ammalatosi
mortalmente avea fatto voto di recarsi a
Ragusa, per visitare la Chiesa diS. Stefano
orimo martire, una delle piu antiche ehiese
di quivi, rammentata gik da Porfirogemto.
Adempi il voto, e soprappiu rifabbncar fece
la chiesa dei suo Protettore, adornandola
di preziose reliquie, e assegnandole una ncca
dotazione; e vi insedio nella stessa un cap-
pellano che era suo parente. Fino ali' epoca
in cui dal terremoto venne distrutta, essa
veniva uffiziata da sacerdoti non d' altro
rito che dei latino. Vuolsi anzi che in questa
chiesa non senza sopranaturale intervento,
avesse principio il culto di S. Biagio, eletto
indi dai Ragusei a protettore della lor cittk
e repubblica. Di quella Chiesa si vedono
ancora i ruderi, e tra questi una lapide che
ricorda il sepolcro di Re Stefano, e sulle
sue porte laterali un basno rilievo che rap-
presenta due croci, insegne della patrizia
famiglia de Crnce, imparentata alla Regina
Margherita. Questa dato un vale al regno
si ritiro a Ragusa ed ivi con alcune dame
della sua corte continuo a menar vita riti-
rata e penitente. Colmo il Senato di doni,
vi fabbrico una chiesa dedicata alla Santa
dei suo nome, ed arricchi il reliquiario con
un vistoso frammento dei legno di S. Croce.
Dicesi che quivi tnorisse stabilendo ancor in
vita il luogo dei suo sepolcro. 1) Questi son
fatti gia noti, ed io non li rammemoro ora,
se non per osservare al Serbismo, che i Re
Slavi in epoche ancor rimote verso il Senato
di Ragusa si addimostrarono cattolici, fab-
bricarono, dotarono e adornarono chiese, nelle
quali non si sa che sia stato mai professato
altro culto infuori dei cattolico, ne altro rito
dal latino infuori. 11 costume serapre ušato
da questi, ci fa fede dei culto e dei rito nei
paesi un di da loro governati poi cecluti
alla repubblica. k
(Medi).
^t ^'A^t^-^Vli.
Dopisi.
Him, 12 kolovoza,
(Razkaaonik Enrico di Campello — izgre-
di republikanaca —• dali će ga spaliti? —
književnost.)
Danas leži na mom pisac kom stolu toliko
gradiva, da neznani odkud bih počeo, gdje
li bih dovršio. Mašani se, da nerazbijem
toliko glavu, prvog lista, Sto mi pada pod
ruku i leteć okom po dugim stupcima za-
') Di Stefano e di Margherita, e della lor be-
nefkenza cattolica a Ragusn pa ti a no quasi tutti
gli scriUori e antichi a moderni che si oecuparono
delle, cose di Ragusa.
pinjem na viest: ,,le metamorfosi d'un ca-
nonico". Miso mi namah leti k onomu rim-
skomu kanoniku, kog su nazad nekoliko
vremena slobodnjaci gradili mučenikom
rimske crkve i žrtvom blagorodnoga slo-
bodnjačkoga ćustva — k Hinku di Campello,
kog sada ni nespominju Rimljani i u obće
taljanci, ko ni otca Curcia, Pantalona i sve
one druge, koji se s slavohlepja ili oholosti
odvrnuše od prave crkve da, sljedbenici Eis-
lebenskoga Dominikanca, traže tjelesne i
putene naslade u razkolu i bezvjerju. Hin-
ka di Campello nebi ni sad možda spomenuo
list, koji mi je pri ruci, da o njem nije
progovorila berlinska Evangluter. Zeitung,
a ja donosim čitaocima ,,K. D." nekoliko
izreka, da vide kako isti protestanti sude o
tim poluterančenim katolicima, koje slobo-
doumni taljanci s urodjenom jim lahkoumno-
šću uzdižu nebu pod oblake: „Grof di
Campello, odvrnuv se od rimske crkve (bio
je kanonikom sv. Petra u Rimu) bje udru-
žen privremeno, u ime pokušaja, za rok
od šest mjeseca, inetodistima; ali poslie tri |
mjeseca izćeraše ga s uzroka, koje nije pristo-
jalo objelodaniti. Tad Campello posta neka
vrst attache-a dr. Revina, ministra episko-
palne amerikanske crkve, i njegovom po
moću dobi pripomoći za ustanovljenje La-
bavo a, (List, kojeg je uredjivao Campello).
Ali ovaj list, u prve dnevnik, od 27 travnja
postane tjednik. U nekom pismu poslanu
pastiru staro-katoličkomuReikensu, Campello
izjavljuje da pripada sekti Reinkensa. U
jednu rieč, grof razkanonik u malo se mje-
seca pretvori od katolika u metodistu, od
loetodiste u episkopalea a od episkopalca
u gianistu. Ako pozivi, zaštićenik slobod-
njačkih novina dospjeti će muhamedancem
pa makar sljedbenikom Budde. I ovo je
dokaz o istinitosti stare rieči: abyssus
abyssnm invocat" — Po ovim riečima lu-
teranskoga lista, mislim da nije od potrebe
drugog tumačenja.
Baruffe chioggiotte! ili bolje republikan-
sko-talijanske predstave u Rimu. Tih hvala
talijanskomu uzor — redarstvu ne fali u
Italiji a naosob u Rimu. Jedna je od tih
predstava bila prekjučer u večer u ulici
Vittoria na lievo kad dolaziš sa Corsa. Tamo
je neka birtija, koju svaku večer počasti
svojim posjetom Franjo Coccapieller urednik
lista L' Ezio II ili ti vam Carro di Checco,
koji je pri posljednim izborima kandidirao
proti prof. Ratti-u i dobio 9 glasova (Vidi
br. 62 ,,K. D." Ured.). Koga zastupa taj
list? svoga gospodara Checca, koji šiba de
snom i lievom i svojim kolima (Carro) tare
„svaku vrst krabulja i žanje mulj javne u-
prave", kako on kaže. Prvi mu je članak
bio: Abbasso le maschere! i od toga dnevna
nije prestao provadjati u život svoje nami-
sli udaraj uć na osobe članova protu-
klerikalskoga siela u Rorgu. Preksinoć je
dakle gospar Franjo sjedio uz sto u birtiji,
zaboravljajuć pri čaši vina dnevne muke,
kad al jedno 40 protuklerikalaca dodjoše
pred birtiju, a Angjeo Tognetti udje unutra,
da uvriedljivim riečima pita Coccapiellera
za uzrok njegovih uvri eda. Coccapieller po
vadi iz ždepa revolver, Tognetti učini isto
i sedam zrna prozuji zrakom. Oba ostadoše
ranjena. Protuklerikalci tad nahr^^ .
birtiju da ubiju Coecapiellera, ali je redar
stvu pošlo za rukom proćerati sviet i
tvoriti birtiju. Dz to dodje u pomoć ok65o
redara i razagna svjetinu, koja je htjela f
razvrnuti vrata, a za tim spasi Coccapieile
ra. Svjetina poslie ponoći podje kućama
vičuć: podplaćeni krvnici, razbojnici, vrie!
me je da obračunamo; vješat ćemo vas o
fenjere i t. d. — sve to puliciji u brk; ali
tako je: hodie mihi, cras tihi; jednom se
pomagalo kad se sličnih psovaka hitalo u
brk crkvenoj vlasti, sad je došo red na ta-
lijansku vladu. A ova što čini? Ne samo
neće da zaprieči izdanje tih gadnih listova
koji čine da se rumenilom oblije lice svakomu
poštenjaku, već kako kažu ona jim kroz
prste gleda i pomaga. Cieli je Rim znao da
Coccapieller nosi u špagu revolver; ali re-
dar, koji ga preobučen, po naredbi vlade,
pratio sustopice, da ga obrani od mogućnih
napadaja nije znao ili bolje nije htio znati.
Prst je tu Depretisev, reče mi neki rimlja-
nin, s kojim sam se sinoć razgovarao ob
ovom predmetu, o kom od 48 sata cio Rim
sbori. Ala li uzorne vlade, koja si traži
saveznika u najnižim i najgnjusnijim slo-
jevima. Nu ovaj čin, znadete li sto je pro-
uzrokovao? Da protuklerikalci neće držati
sutra onaj sobet, o kojem sam vam u po-
sljednjem dopisu govorio, jer je Tognetti,
glavajim, ranjen. Odgodiše ga do bolje
sgode.
Slobodnjaci talijanski nedaju mira ni
Garibaldijevim kostima. Jadni „eroe dei
due mondi," liepo li s tobom postupaju po
smrti obožavatelji za života. Garibaldi je
naime izrazio svoju posljednju volju da ga
sažegu na lomači. Slobodnjaci, koji bi imali po-
štovati slobodnu volju Garibaldija, odgovoriše
većim dielom: jok! neće biti po Garibaldi-
jevu ! Mi ga hoćemo u Rimu, u Pantheonu,
uz kralja poštenjaka, da nam bude mario-
nettom i po smrti ko što je bio za života.
Ljudi, koji su zastupali te ideje predobiše
i Garibaldijeva želja nije se izpunila. Nu
sada neki Garibaldinci zaželjese da se iz-
puni želja junaka, te se razna društva gor-
nje Italije dogovoriše da će se ukrcati na
parobrod i zavesti put Caprere, te na silu
izpuniti Garibaldijevu želju. Vlada dočuv
za te osnove, brže bolje oboruža glasnik
Esploratore i ukrcav satniju vojnika posla
ga put Caprere, da tamo uz pojačane straže
brani Garibaldijevu grobnicu. Liepo borme !
kad bi se oko groba Garibaldijeva imalo
proliti krvi. Rili i tu bitku taljanski par-
lamenat uvrstio u „campagne nazionali" ?
U Rimu dosad katolici nisu imali nijedan
književni tjednik, da nadomjeste slobodnjačke
Domenica Letteraria, II Fanfnlla della Do-
menica, Cronaca Bizantina i t. d. Odsad će
ako Bog da imati, jer Voće della Veritd,
ugledno katoličko glasilo, misli izdavati ne-
djelnu književnu Voće della Veritd. U doj
dućem dopisu koju o svetkovinama na po-
sla v u Arnalda da Brescia.
— m.n.—
PODLISTAK.
Dva Sarkofaga
Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca
Spljetskih Nadbiskupa.
(Piše prof. Fr. Bulić.)
fv. br. 63).
Pošto su se dva sarkofaga imala iznieti iz crkve
Sv. Matija, presvietli i prepoštovani biskup Spljetski
odluči da ovom prigodom bude svetčano zasvjedočen
njihov sadržaj, te u tu svrhu odredi dan 3 listopada
1881 i pozva na otvor Povjerenstvo iz poglavito go-
spode, orkovne i svjetovne ruke, u kojem su bili za-
stupani kanonici i svećenici Spljetski, Crkovinarstvo
stolne crkve, Obćina Spljetska, politička Vlast, osobe
raznih struka znanosti, koje su se u poslu zanimale,
kao lječničko-naravoslovne, starinarske, graditeljske itd.
pa pozivom, kako rečeno, počastio i mene, koji sam se
tada u Spljetu dosio. Cilj je ovomu Povjerenstvu bio
od prilike onaj isti, koji je bio god. 1724 pozivu ono
pet svjedoka, svjedočanstva kojih gori su navedena.
Pri ovom zasvjedočivanju postupalo se ovako: kada su
oba sarkofaga otvorena, članovi su pregledali njihov
sadržaj, i razne potankosti onoga što se našlo i vidjelo
stali medju sobom razpravljati, te pošto su se u Lovrinu
sarkofagu našla dva tiela i počela o njima razna mnenja
pojavljivati, koja je zapisnik naveden od Farlata pri
otvoru god. 1700 i pročitan ondje na zahtiev njekojih
članova, još više stao piriti, Prepoštovani Biskup izabra
trojicu iz Povjerenstva u osobiti Odbor, koji je imao
zadaću potanje sve izpitati, naročiti zapisnik napisati i
konačno riešiti, koje je od dvaju tiela, u Lovrinu sar-
kofagu našastih, Lovrino tielo.
Sutradan, dne 4 listopada, sastao se Odbor, da
vrši svoju, te kada je cienio da je svoj posao sgotovio,
sastavio je zapisnik, koji u glavnom u hrvatskom pre-
vedu ovako glasi: ')
„Prelazeć (članovi Odbora) da pomnjivo iztraže
sadržaj sarkofaga nadbiskupa Ivana, našasto je, da u
njem nema nego jedno sumo ticlo, sve pokriveno ostan-
cima biskupskih odieća, koji, sudeći po vrsti tkanine i
veza, što se još dobro razaznavaju (premda doticajem
lahko se razpanu) mora da su bili odlične vrstnoće.
Kako je već Povjerenstvo zasvjedočilo, sve su pogla-
vite kosti naŠaste dobro uzdržane i položene narav-
skim redom; a Odbor je mogao suviše opaziti, da se
nisu rastavili ni kralješi (očenaši), nego uzprkos ra«-
čnoći prenosa sarkofaga iz Crkve Sv. Matija u Krstio-
nicu, da se kostur uzdržao posve poredjen i podpun".
„Što se tiče sarkofaga nadbiskupa Lovre, i njegova
sadržaja, već je Povjerenstvo pri otvoru izvidjelo, izim
tiela obučena u biskupskim haljinam, koje je dakle
bez sumnje bilo tielo kojeg nadbiskupa, da se je u
njemu našlo blizu glave s lieve strane lubanja i njeke
poglavite kosti drugoga tiela; što je davalo misliti, da
je još i drugo tielo bilo sahranjeno u onaj sarkofag, a
ta misao mogla je navesti koju poteškoću pri razsudji-
vanju, koje je od dvaju tiela u istinu Lovrino tielo.
Odbor, komu je uprav zato bio povjeren nalog, da
pomnjivije i potanje izpita, našao je najprije da je
potrebito s najvećim oprezom da izvadi tielo zamotano
u odjeće i za čas da ga položi u naročitu škrinju, da
bi izvidio što se još u sarkofagu nalazi. Kada je ovo
učinjeno i kada je vidio da izpod onoga tiela nema
nego samo sloj zemlje crnice (humus), moglo se je
namah zaključiti, da u onaj sarkofag nije bilo sahra-
njeno nego samo tielo, koje je malo prije izvadjeno.
') Žalošću je opaziti, što ovoj zapisnik, znatan u našoj
crkvenoj poviesti, nije latinski sastavljen, kako hi starinskomu
crkovnomu običaju dolikovalo.
Da je pak ovo ono isto tielo, koje po E\irlatovoj pri-
poviesti „Illjricum Sacrum" sv. III str. 43, 44,59, 60,
bi god. 1700 pripoznato tielom nadbiskupa Lovre, do-
kazalo je dalje izpitivanje, što je Odbor sa svom po-
mnjom obavio".
„U istinu je zasvjedočeno da je bio parva statura
(malena stasa), jer je dužina tiela bila od 1 m. i 50
cm., dakle je stas morao biti vanredno malašan, uprav
kako se doznaje iz poviesti o „Lovri".
„Odjeća je bila biskupska, kako je Povjerenstvo
vidjelo, i premda su razne česti njezine bile priliepljene
medju sobom, tako da su sačinjavale kao jedno samo
sbiveno odjelo, ipak je Odboru pošlo za rukom čisto
razabrati:
1. Plašt (pluvialis) svileni tamno žute boje, koji
je pokrivao cielo tielo, obšiven širokim širitom, pratka-
nim srebrnom srmom;
2. Dvie ploče od olova, svilom odjevene, koje
buduć se našle blizu prsiju, imale su vjerojatno služiti
kao kopče ili zapone na plastu;
3. Dalmatiku i Tnnicelu, obe svilene, koje su
dopirale do koljena;
4. Njekoliko svilenih gajtana, zlatnom žicom pre-
pletenih, koji su pripadali spomenutim dalmatiki i
tuniceli;
5. Košulju izvezenu, koja je sizala do nogu;
6. Bječve od jake svilene tkanine, podvezane
svilenim gajtanom izpod plesnica ;
7. Plesnice svilene, sa podplatom i petom od
plutine ;
8. Rukavice svilene, urešene obe izvana, svaka
jednim medaljonom srebrnim, okruglim, 47 mm. u pro-
mjeru; onaj na desnoj ruci sa slikom Odkupitelja, na-
slikana s knjigom Vangjelja u lievoj ruci, a s krugljom
zemaljskom u desnoj; onaj na lievoj sa slikom Djevice
Marije moleće se. Oba, izim slika, bila su modre dra-
gocjene cakline (email)