PRILOG LJISTÜ KATOLIČKA DJLMAC
T.
Teritatem facientes in charitate,
eriseamas in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.) J Vos
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
. ipsos, auxiIiaateJDeo in dies alacriter operam Vestram impeasur«s ia tuenda salutari E^^afCd^^L^^aaLfflfsqa« in
Keligionis amore et in verae fldei professione roborandis (Pio IK u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pls^^^qçatoltéke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitir,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM. J
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više -ZA^INOZEMSTVO"
atra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje po
"ižt)L0l-~ PP-jP...!?.0*'6' redak- Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju
tka na «vrhu o-niiišfn n* n^hiio i;.» jT - • . t • „ r - — — fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«:
TK« na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom I za nastajuću godinu. - Predbrojbe I novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „franco" na Vrei-<n x„ t>..i "
Br. 52, ZSetöLsar, OetrsnrfcalsL 25 KOlovoza 1B92 Goa. XXIII
Sarodna Stranka u Šibeniku
od god. 1861 i
Srfosko-lirvatski tabor
31 Srpnja 1892.
Ah\ ćiem si se zahvalila,
Tašta ljudska oholasti;
Sve sto više stereŠ krila,
Sve ćeš paka niée pasti.
Gundulić: Osman,
1. Narodna stranka
od 1861-1892.
ima puno ljudi, kojima tek ime nje-
Sto vriedi. Kad ih liepo s bliza vidite,
to su prije ništa nego nješto; s daleka
izgledaju kao gorostasix). Ovako jedan
od prvih francuzkih spisatelja u vieku
Velikoga Ljudevita XIV, u knjizi, koja
je sve došle bila uzorom liepoga sloga,
zdrave filozofije i dubokog poznavania
ljudskih krieposti i manâ (La Bruyère
1645-1696: Z«? Caractères), opisuje pra-
znu taštinu svojih suvremenjaka ; a o-
vako mi možemo danas označiti naro-
dne srbsko-hrvatske prvake u Dalma-
ciji, et in primiš viteza Antu Šupuka.
1, Autonomasi od 1861-1870.
Pokle bi podieljen ustav {octroyé ii-
atopada 1860, ili veljače 1861) svim
pokrajinam, koje sastavljahu Austrijan-
sko Carstvo, izvan hrvatsko-slavonskoj
vojničkoj Granici, potalijančenici i taii-
janci, sad nazvani autonomasi, nasta-
više/kako i prije, mirno držati u svo-
jim rukama obćinaku upravu u Šibe-
niku, do duše dosta ekonomićki, jerbo,
vele, najveća potrebštiua od, 1861-1873
nije'prekoračila svotu od 20 hiljada fo-
rinta na godinu; ali neosvrćuć seipre-
ziruć želje i jezik hrvatskoga puka
grada, varoša i seoskih odlomaka. Za-
dnji autonomaški upravitelj obćine Dr.
Fed. Ant. Galvani, premda čeljade vrlo
učeno, i bilježnik, koji po svojoj službi
neprestano bijaše u odnošaju s pukom,
nije poznavao hrvatskoga jezika tako,
te je dosta temeljita sumnja, da on ne-
bijaše za to u stanju točno opremati
izprave, za koje se k njemu puk obra-
ćaše 2). Autonomaši bijahu takodjer od
1861 do 1870 jikoro bezpreporno za-
Btupnici grada Šibenika i njegova ko-
tara na pokrajinskom saboru. God. 1861
Ea prvog zasiedanja Dr. Galvani zastu-
pao grad /Šibenik, autonomasi Bujaš i
Marašović zastupali kotar, dočim, ako
se nevaramo, Dr. Bioni i Dr. Divnić, u
slozi sa Zadranima, zastupali veleposje-
dnike.
#
* *
') De bien des gens il n'y a que le nom
qui vale quelque chose. Quand vous
les voyez de fort près, c'est moins
que rien; de loin, ils imposent.
*) Dr. Galvani čak do smrti (1890) sa
strankama govorio tako hrvatski, da
ga je strahota bilo čuti, i nehote bilo
red smijati se. Veći dio rieči bio ta-
lijanski, pa ove i recimo, hrvatske,
bez ikakovih slovničkih pravila sve
po talijansku žvatao; n. pr. Matteo
Bujaš proda jedna kuda mjesto pro-
daje jednu kuèu. Pače se pripovieda,
kako jednoč njeki šaljivi vlah (za-
gorski hrvat), koji prodavaše traija
(civjerâ), k njemu na putu okrenut,
reôe mu: Gospodine dokture, hočete
** kupiti traija? A on, nagluh, hra-
pavim glasom odvrati: kralja? —
traljâ, traljâ, drečilo se vlaše — A
00 opet: kralja? — Tad mu šaljivac
pomogne, veleć: traija, što se na njima
»OBO drva — Tad on: neću, neću.
Nego obedvie stranke, u koje se
dielio Sabor, god. 1861, i koje bijahu
dosta vieran izraz dotadašnjega mišlje-
nja izbornih kotara, u Schmerlingovu
duhu nejednako razredjenih, bile nješto
preko izma neodvisne od vlade, te se
baronu Roszneru i Dru. Lapenni ne-
dalo lagodno potezati ustavna kola —
Pošto predlog vladin za sdruženje Dal-
macije s Hrvatskom i Slavonijom bijaše
prikazan istodobno u Saborima Zagre-
bačkom i Zadarskom odmah prve god.
1861, narodna stranka, tako zvana po
Narodnom listu i Nazionalu, što ga je
pokrenuo bivši gimnazijalni profesor
Nodilo, sad akademičar i prof. na za-
grebačkom Sveučilištu, koja se zvala
takodjer aneksionistička, misleć, da su
vladine namjere bistre i odlučne, izi-
skivaše u Saboru, nek se odmah biraju
odaslanici, koji bi sa isto tolikim bro-
jem zagrebačkih odaslanika utanačili
dogovorno uvjete sdruženja posestrima
pokrajina. Ali većina autonomaška, na-
vlastito Dr. Galvani, tomu se žestoko
oprla; i stvori odluku sasvim proti-
vnu sdruženju — Tada narodnjaci, njih
12 (izmedju kojih bilo 5 hrišćana), s na
glavi biskupom Kneževićem, naglo od-
putovaše u Beč, eda se potuže kralju,
i da, bilo kako, udjelotvore sdruženje.
Sami Dr. Pulić od manjine ostao u Sa-
boru, da odbija navalu većine (30 za-
stupnika); koja brzo takodjer odjedri
put bieloga Beča, da se obedvie stranke
povrate sa šakom vjetra, težko razo-
čarane.
* *
Vlada dostigne svrhu, da omrzne na-
rodnoj i autonomaškoj stranci, nu kako
onda stadoše obe dosadjivati joj, razpu-
sti Sabor; i silom bu okracije provede
god. 1864 nove izbore, pri kojima bi-
jaše izabrana 35 zastupnika vladinih, u-
brojivši dva biskupa, doćim narodna
stranka velikim naporom, poduprta na-
vlastito od svećenstva i od seoskih ob-
ćina prodrie sa 8 zastupnika, medju ko-
jima sam Eadulović hrišćanin. Arhiman-
drit Kovačević, bisk. Knežević, i slu-
čajni autonomaš, Dr. Petrović, da uzbude
moći bit opet predsjednikom sabora,
nadjoše se u vladinu kolu. U vrieme
izbora Dr. Bajamonti, i neodvisni auto
nomaši bijahu sklopili njekakov savez
s narodnjacima; ali nakon otvora sa-
bora bio i on vladin ne manje od slo-
bodnjaka Dra. Galvania. Uz to kroz
ove saborsko razdoblje, broj narodnih
zastupnika poskoči do 15; dok se u i-
sto doba pojavi razdor medju autono-
mašima, izmedju kojih se moglo na-
zrievati dvie stranke, jednu neodvisniju,
nepopustljiviju, drugu umjereniju, i tje-
šnje vladinu, koja bijaše sklona donje-
kle udovoljiti pravednim zahtjevima
zastupnika hrvatskog naroda. Izmedju
narodnjaka bilo sada (god. 1867) pet
hrišćana; dvama, bisk. Kneževiću i sve-
djernomn predsjedniku Dru. Petroviću
bilo sudjeno stati u redovima autono-
mije, i nek ih se okrstilo
Che pajon «e al vento esser leggeri
(Dante). Od 1861 do 1870 bili zastu-
pnici Šibenika i kotara Dr. Galvani, Dr.
Frari, činovnik Piperata i Dr. Bioni,
koja dva zadnja izmjenice topliše pri-
sjedničku stolicu kod Pokrajinskog Od-
bora u Zadru.
* * *
Dok je trajala vladavina starog hr-
vata bar. Mamule, hrišćanina, njegovah
autonomašku stranku. Nakon odstupa
njegova bi za kratko doba nametni-
kom u Dalmaciji iskren« hrvat Filipo
vi6, katolik, koji se odrešito, ah dosta
neoprezno, stavi braniti hrvatski jezik;
i koga brzo zamieni (kolovoza 1868)
bahati niemac podmaršal Wagner, u
vrieme kojega se /.godi prva buna u
Krivošijam (iistop. 1869) radi uvedene
domobranske vojne — God. 1870 upra-
vljaše namjestnićtvom pravedni i kre-
pki niemac Fluck, nepristranosti kojega
mogu narodnjaci zahvaliti, što prodrieše
većinom u Sabor. On odstrani od Sinja
jogunicu poglavara Eluschegga, koji bi
poslan, da usreći posestrimu Istru, u
kojoj došle vodi kod svakovrstnih iz-
bora uviek prvu rieč. Kad Eluscheggu
nebude mjesta u Istri, i ona će steći
većinu hrvatsku u svome Saboru, u
Poreću.
v
2. Plemstvo i gradjani Šibenski.
Kao što od viekova pod mnetačkom
republikom, tako za prvog posjednuća
Dalmacije od Austrijanske strane, tako
za francuzke vlade, tako za drugoga
posjednuća Austrijanskoga, do god. 1861
u Šibeniku talijanština sama gospodo-
vala. U vrieme mnetačko maličak go-
spode plemića zapoviedaše u gradu; o-
stali puk bio misera 'plebs contribuens;
o težacima po varošima i selima obćine
bilo samo govora, kad se imalo voje-
vati na Turke, graditi bedeme itd.; za
njih neobatojala pravS,, nego samo du-
žnosti; te je plemstvo činom, ako ne
uvjek riečima govorilo:
N oštra sunt rura.
Nostra sunt '¡ura;
A kmet ]e smet,
A naš je sviet. (Senoa).
Padom Mnetaka pred koljena prvog
Napoleona propada i plemstvo, i vlast
njegova. U Šibeniku njeki Andreis svo-
jom zakladom u naukovnu korist ple-
mićke mladeži nehote se pobrinu, da se
još održi barem uspomena prvašnjeg
plemstva. Ova zaklada, pokle bi razpu
šten plemićki sbor, bi od Kralja i Au-
strijanskog Cara Franje II god. 1835
povjerena upravi gradske obćine, kojoj
pripada dieliti čisti dohodak zaklade u
dvie godišnje podpore dvama mladićima,
iz starih plem. obitelji, koji polaze ka-
kovo Sveučilište; a kad neima nikoga,
od ovih, dohodak ide crkvu sv. Jakova ')
Uz to narodna (poslie god. 1873J ob-
Ćina, odobrenjem Pokrajinskog Odbora,
prodala je i potrošila državne Obve-
znice i novce, ostajuć dužna plemićkoj
zakladi, kojom, može se reći, bez ika-
kova ozbiljna pregleda, po volji razpo
laže. Liepa li primjera uprave, gdje je
dužnik skoro bezgranični gospodar do-
bara dužiteljevih; te dužnik dieli kao
milostinju pravomu gospodaru, koji bi
imao biti uživaocem, ali je prostim pro-
sjakom !
* * #
Kako se velika većina staroga plem-
stva izkorenula i prevlast političku
izgubila, tako je ekonomićki propala.
U dobrostojeće broje se sada samo:
Divnići, Draganići, Fenzi, V. Mattiazzi,
N. Mistura. Još obstoji imenom družtvo
Societd del casino nobile; ali su joj
članovi mal ne sve pučani gradjani i
') God. 1889 zaklada je morala imati
više od 13.000 forinta u Obveznicam
državnim i novcu; pa zemlje sa do-
tadašnjom nizko naznačenom godi-
šnjom zakupninom od for. 200, dočim
je od puta poskočila na for. 360; i
jednu nasljednu daću od godišnjih
for, 20.81.
činovnici neplemići. — Nu kako se iz-
tančalo plemstvo, po isti način, a možda
još gore,^ponestalo^ traga starim gra-
djanima /Šibenika. Što je ugledna i bo-
Ijestojećeg došlo je, od nazad jednog
do dva koljena, osobito iz Italije, kao
obitelji Bioni, Carminati, Fosco, Gal-
vani, Inchiostri, Mazzoleni, Montanari,
Rossini. Beroš je pak iz Nerežišća na
Braću, Bontempo iz Iatre, D.r Dimi-
trović iz Sarajeva, Graovac iz Rogo-
znice, ^Makale iz Zlanna, Vlahov iz
Prvić-Sepurine, Weissenberger iz Beča,
pa tako napried, D.r Borović. Fontana;
Frari, D.r Katnić, braća Kovačev, D.r
Lokas, D.r Pini itd. itd.
3. Hrvatski se puk budi.
Kad se na 31 Srpnja 1869 pripeti
dogadjaj s talijanskim ratnim brodom
Monzambanom, u /Šibeniku se autono-
maška stranka bašita samom gospoda
ricom na Obćini, razmećala sa talijan-
stvom; a dobroćudni pravi taljanci,
koji niesu nikad u obće razbijali puno
glavu zemljopisom i narodopisom, sma
trali zbilja Šibenik talijanskim gradom,
kao što im je još tvrdokorno, uza sva
golema razočaranja, utuveno u glavi,
da je ciela Istra i Dalmacija talijanska,
s toga jer su jednoć podpadali Mnet-
cima, premda su talijanci u Istri tekar
primorske naselbine, a u Dalmaciji tako
ih malen broj, te se u njihovu korist
može uztvrditi, ne samo da im nije
dično izticati bilo kakovo narodno pra-
vo, nego ni hvastati se taljanskim po-
rieklom. — Došao dakle u liepu Šiben-
sku luku Monzambano, i usidrio se ne
daleko od obale. Bilo dogovorno ili
slučajno, autonomasi na Obćini, talijan-
ski čutstvujući, htjedoše u većer jednog
nedjeljnog dana počastiti častnike, a i
momčad talijansku. Na velikoj loli, po-
ljana izmedju krasne crkve sv. Jakova
i zgradje u kojoj je družtvo Societd.
del Casino, udarala glasba gostima u
čast, i tobožnja se braća medj osobno
veselila; dok se brodna momčad gdje
kud raztrkala, da pije sladko rujno
vino. — Njeki izkazi u otvoritu tali-
janskom duhu razplamtiše u tinji čas
pučku srčbu. Težaci gradski, i triju
varoša zametuuše krvavu borbu s tali-
janoima, neštedeć dakako ni njihove
nadute a sliepe domaće prijatelje.
« «
Puku, koji na megdanu pokuša svoju
snagu, pukne medju očima, te vidi
koliko je izprazna i nerodoljubna moć
autonomasi, kojima je do tada robski
služio; pa odluči sa sebe sbaciti svaku
sjenu taljanskog jarma, i postati gospo-
darom u svojoj kući. A i bilo čudo,
kako se još prije toga nesjetiše. Bili
robovi tndjinske lukavosti, i omilile im
bile veruge; te kako hrvatski vojnici
u Mnetcima proplakaše nad razvalinam
blatne gospodarice, dočim plemeniti
njezini sinovi s usilnikom igrahu kolo
od veselja^ ili kako Spljetski varošani,
kojima mrzka zvoni tudja nehrvatska
rieč, itako nakon toliko godina, pokle
umrie talijanac [D.r Bajamonti, njihov
občaralelj. a talijanaške gospode upro-
pastitelj, još uzdišu za njegovom uspo-
menom; po isti način i Šibenski puk,
do god. 1869 samo je mislio glavom
autonomaŠke gospode. — Vrcale svietle
iskre naroda, koji se diže, koji hoće
da bude svoj, upravom i prosvjetom :
kojemu je Bog namienio veliku zadaću
uz radinu i sviestnu braća Bugare, na
Balkanskom poluotoku, i u zdravoj kr-
šćanskoj poviesti. Hrvati iz Zagreba
zvali god. 1848 milokrvnu svoju braća
iz grdca Hrvatske: iz kraljikoga grada
Nina, iz Kninske priestolnice, iz gra-
dova, gdje se kraljevi hrvatski krunUi,
slavili, ljetovali, iz Biograda, iz Šibe-
nika, iz Spljeta, iz Bijača; ali glasovi
nedopirali do puka. Gospoda u Spljetu
ponosno javljaju, da nerazumiju hrvat-
ski, i tako bivalo u Šibeniku i Zadru;
a što u glavu mudre gospode nedošlo,
zato neuki, nepismeni puk neznao i ne-
mario. Sjevnula i slavna ćorda Jelačića
bana, miloglasno udrio Gaj u rodoljubne
žice: Još Hrvatska ni' propala, a Mi-
kanovii vadio iz srdca divnu svoju .*
Liepa naša domovina, Tordinac budio
na junačka djela braću krasnom davo-
rijom: Oj Hrvati i Slavonci, uza nj
pripievao Preradović (Zora Dalmatinsku
1845).
Ali pravi Dalmatin
Ljubi jezik materin
stala zatim odasvud jeka usta vnih borba;
to su bili pusti glasi, pjesme nerazu-
mljive; puk Šibenski nije mogao nego
odurnošću pomisliti na ličane kožuhom,
na hrvate; on se čvrsto držao one quin-
tessenze talijanaške mudrosti, koja još
danaska pomamno zaokuplja srdce i
pamet njekih srednje izobraženih, koji
imadu bezočnosti tvrditi, da je istina,
da mi govorimo hrvatski, pa da smo
mi hrvati, ali che non siamo croati;
jerbo su croati postali tobože mrzki
izobraženomu svietu, što su se usmjelili
biti vierni svomu Kralju, pa, gle 1 sra-
hote, bili su bolji junaci nego prevratni
talijanci, i hametom su ih potukli god.
1848.
E se non piangi, di che pianger suoli ?
(Dante) Htio se je Monzambano, da stre-
se Šibenski puk, da ga uvjeri, da smo
svi pravi hrvati, i da s talijancima nie-
smo srodni; da talijanstvo u Šibeniku
nije drugo nego talog tadjinskih vlada-
vina, orudje narodnog pritisnuća i glu-
posti. Šibenski se puk strese; ali i ju-
naćki zavjet, sbacenje tudjeg jarma,
djelom najsjajnije izvede.
« * «
Ali puku trebovalo vodjfi — Sve tako
zvano umije (intelligenea), Bva gospoda
bila s protivne strane; nepoznavali hr-
vatski jezik, iz dna ga duše mrzili, a
s jezikom mrzili i puk, koji ga govorio.
A ta mržnja toliko im bijaše u srdcima
uvriežena, da i sada, nakon 23 godine,
i oni, i u obće sinovi njihovi napreduju
nemariti i mrziti pučki jezik, živu svo-
jom pameću u Firenci i Napulju i o
tim krajevima sanjaju pri smrti:
Et dulcis moriens reminiscitur Argos
(Horat.)
Pa kad je ovih dana njekoliko Člana-
ka u Kat. Dalm. pobudilo obću pažnju,
njekoj gospodi u Casino bilo potrebito,
da im se potanko tumači hrvatsko pi-
smo, koje možda došle nikad neštiše,
da im se tumači krasni jezik puka, koji
ih hrani, jezik, koji sam glasoviti
benčanin Nikola Tomašii (Niccolb To-
maslo, umrd 1877), rodom kako i du-
šom hrvat'), kaže, da je ljepotom, tzur«
•) Protiva hrvatstvu Tomašića ništa ne-
dokazuje ono pet knjižica što ih on
napisa god. 1861, gdje svjetuje Dal-
matince, da se radi, po njemu, ne-
zgodnih političkih okolovštinanesdruže
sada s Hrvatskom i Slavonijom. Da
je ovaj prvi talijanski jezikoslovac
hrvatski duboko ćutio, osim sijaset
drugih dokaza, najbolje se vidi poje-
dinoj knjizi Iskrice, što za svoje mile
sunarodnjake, joi u prvom r«»budje«
— Bsmsmmmmmmmmam
nek se dielomično uvedu Mm mttice } U ostalom nije prvi put, da onakve
i pnma židovska vjera. prietnje izlaze iz %upuCv'ih usta A da
je kader izvesti, što prieti, to ja i mač-
kam po Šibeniku poznato.
Dojdući ćemo put obširnije o ovom
žalostnom predmetu. Uz to, da vidimo,
Sto će vlasti, i što će doktor Katnić,
-- 08°bito Dr. Borović. Ruku na prsi, pa
neka reku : mogu li, smiju li bez grizo-
dašja i stida podupirat dalje Šapukovo
pašovanje.
nek »a djelomično i
i jjriuna židovska .
pravom dakle „Agramer Tagblatt"
pige članak: „u oči Kvlturkampfa*. Do
isto nijeBmo mu daleko.
Franceaski zastupnici a pred njima
Milevoye, usljed Eimova govora br-
zojavno su čestitali mladočeškom klubu.
Iz Beograda javljaju, da se skupština
ne će sastati. Sadanja vlada ne će da
barata sa skupštinom Skupština će biti
razpuštena, a narod će se izjaviti, da
li prima položaj, koji je nastao JI. ko-
lovoza.
Od proš. utorka o ponoći do sriede
o ponoći oboljele su u Budimpešti S2
osobe od kolere/ 11 umrlo. U Segedinu
nestalo je kolere.
Kako „Berliner Tagblatt" javlja, nje-
mački kanoelar grof Caprivi primio je
uz carev podpis na vojni predlog tako-
djer i ovlast, da eventualno razpušti dr-
žavni sabor. Grof Caprivi medjutim da
dotični predlog ne smatra kao „noli me
tangere". Za prvu se godinu traži 57'/,
milijuna.
Izmedju Crnegore i Italije podpisan je
na 20 tek. ugovor o izmjenitom izruči-
vanju zločinaca.
U Hamburgu na 20 tek. nije nitko
umro od kratelja, a razboljelo se samo
jedno čeljade.
Domaće Viesti.
Br. 7786
Gosp. Dm Ivi Prodanu
uredniku „Katoličke Dalmacije((
Mjesto
U Ime Njegova Telič. Cesara!
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud riješavajući o predlogu 16
oktobra t. g. Br: 6262 CK. Državnog
Odvjetništva zadarskog
Odlučio je.
Da sadržaj viesti pod naslovom „Naj-
novije viesti" koja poćimlje riečima :
„Na 11 tek, stigo je u Beč" i svršuje
onima „suprema lex esto" utiskana u
u petom stupcu četvrte strane časopisa
„Katolička Dalmacija" Br. 62, izaälog
u Zadru dne 13 oktobra 1892 pod u-
redništvom Dn. Ivana Prodana, sači
njava prestupak predvigjen u §. 491
K. Z., te stoga potvrdjuje zapljenu ča-
sopisa, naregjuje zabranu svakog dal-
njeg razširivanja zapljenjene viesti i
uništjenje zaplienjenih primjeraka i onih
koji' bi unapried zaustavljeni bili i
razstavljenje dotične tiskopisne sprave.
To se sa dotičnim razlozima dostavlja
uredniku Du. Ivanu Prodanu i obznanuje
C. K. državno odvjetništvo.
Razlozi
Vigjevši da se sadržajem viesti uz-
naztoji okriviti Njemačkog Cara po-
grdnimi vlastitostmi izvrgavajući ga
javnoj porugi, te da se u istoj nahode
sva obilježja prestupka previgjenog u
§. 491 K. P.
Bi osudjeno kao u današnjoj odluci.
U Zadru m 19 oktobra 1892
Predsjednik
Bersa
*
* *
Vrlo težke viesti stižu nam iz Šibe-
nika. Načelnik #upuk pošo je tako da-
leko u svojoj goropadnosti i nasilnosti,
da je na 22 tekućega, u sebi poglavar-
stva i u prisutnosti gosp. poglavara vit.
Seif er ta, zapriebio učitelju Curkoviču, da
će ga dati ubiti (niente meno/), a uči-
telju Kabiču, da će ga dati izlupati
po sred poljane.
Ovo su stvari koje se mogu dogadjat
samo u Turskoj i u.... Šibeniku. Vidjeti
ćemo sto će Vlada. Medjutim načelnik
g. Bulat nek vidi koga njegovo glasilo,
obćinskim novcem podržavano, štiti i
brani. A neka obćinstvo sudi kakve fele
i&aju bit dopisnici koji svoje pero daju
Ip^d kiriju na službu onakva načelnika.
Može li ^dalje trajat ovo abnormalno
stanje u Šibeniku? Širena je u obćini
propast moralna, već je gotova propast
fio&ncijalna, a sad eto od strane obćine
i propast redarstvena i sigurnoatna. Nije
htjelo nego to onomu dičnomu, ali
Usrećenomu narodu.
* * #
&ujemo, da će u dojdući petak i ne-
djelju vlč. bogosldvci Dražić i Vidov
primit kroz ruke preuzv. gosp. Nadbi-
skupa više sv. redove: subdjakonat i
djakonat, a nekoliko dana kašnje i prez-
biterat.
* * *
„11 Dalmata" se raduje što je Dr.
Kosto Vojnović sada i on proti sjedi-
njenju.
Oni naši „prijatelji" koji su sudjelovali
Kl aicevoj večeri i begenali Vojnovićevu
govoru, mogu iz ovoga talijauaškog ve-
selja nešto naučit.
* * *
Naknadni izbori, na mjesto odrekav-
eega se Dra. Ignjata Bakotića, biti će
držani na 16 prosinca, a na mjesto Dra.
Spalatina na 17 prosinca.
* * *
Da je „Dalmati" vjera ništa pored
politike, to je poznato, nu on se trudi
da svako malo pruži novih dokaza. Ne-
davno pekljanio je u poslu vlč. ovdje-
snjih 00. Isusovaca, a sad pekljani u
poslu bugarskih katolika, s opazkom,
da dočim ovdje postupa tobože kao „bra-
nitelj" 00. Isusovaca, ondje ih napada!
Dosljednost!
Pripovieda o bugarskom (hri&ćan-
skom) mitropoliti Klimentu i o njegovoj
zavadi s vladom i s knezom radi „ka-
toličke propagandeu. Ta se „propaganda",
veli „Il Dalmata", sve to više širi u
mladoj kneževini. A i naravno je. Ta,
nećeš! Po „osnovanim" („fendati") ra-
ćunim, u same dvie zadnje godine po-
trošilo se za tu propagandu, pogodite,
koliko! Potrošilo se, veli, „11 Dalmata",
(ništa manje nego) 6,000.000 (Šest mi-
lijuna!) i 694.458 franaka. Pa dodaje,
da je većinom taj novac došo iz ino-
zemstva, i to dobar dio od 00. Isuso-
vaca. Kriv je „Dalmati" i naš domo-
rodac nadbiskup Menini „caldo fautore
della propaganda". —
Ovakim bedastoćama pita „Dalma
ta" svoje čitatelje! U dvie godine
blizu sedam milijuna franaka! A zna li
„11 Dalmata" koliko je katolika u Bu-
garskoj? Da on zna, da ih je samo
malo tisuća, on bi jednostavnom dio-
bom bio sam ušo u trag kolosalnoj uz-
tvrdjenoj bedastoći, jer bi bio nvidio
da na svaku pojedinu katoličku obitelj
odpada više hiljada franaka. To bi oni
dakle bili samim tim došle obogatili, do-
čim svak zna, tko iole o Bugarskoj što
čuo, da su katolici najsiromašniji ele-
menat one zemlje.
Eto, „Dalmato", vidiš sam, kako si se
nasamario, stojeć uz mitropolitu Kli-
menta. Uzeo si i . ti i on rog za svie-
ću: onu svotu što Propaganda troši za
misije cielog svieta, uzeo si kao prora-
čun upotrebljen za šaku bugarskih ka-
tolika.
Na što dovadja strast i majmunsko
nasljedovanje tudjeg grakćanja!
« #
1 ove zime vlč. 00. Miskov i Via-
hović odoše (ovih dana preko Bosne) u
Slavoniju, na svetu poslanstva. Bog im
trud blagoslovio!
* « «
Primamo iz Dubrovnika, 19 tekuće-
ga: Vaš članak „Bieli oli crni" učinio
je medju ovdješnjim otačbenicim u ob-
će dobar utisak. Govorim u obće, jer
ima ih i kojima je bilo žao što ste o-
bičnom Vašom iskrenosću rekli svoju
na uhar čiste hrvatske misli. Bili ste u
obalom dosta blagi, jer, da se na onoj
večeri nije čuo nego govor veleuč. Dra.
Košta Vojnovića, koji ne želi (pod da-
našnjim prilikam) sjedinjenje, te koji ta-
man u današnjim prilikam pjeva pjesmu
srbsku, talijanaŠka i narodnjačku, samo
to bilo bi dostatno da se osudi i veče-
ru i učestnike. Najžalije nam je što se
naša zaslužna „Crvena Hrvatska" u o-
vom poslu grubo korapromenćala, kroz
postupanje svog inače okretnog g. uredni-
ka isto jeo Vojnovićevu govoru izrekla
da' je „veoma dobar utisak" učinio.
Šaljem Vam imena onih koji su bili
pozvani, u koliko ja znam, a nijesu htjeli
pristupit, jer vriedno je, da ih se za-
pamti, Evala im!
Govorka se, da će Vam »Crvena Hr-
vatska" nešto odgovorit. Bolje da muči,
ne fiat error pejor priore.
Pravas.
* * #
Veleuč. zast. delegat SpinČić izjavio
je u sjedn ci aust. delegacije dne 17.
t. mj. sliedeće: Visoka delegacijo! Ja
sam za rieč molio da posve u kratko
i naprosto dadem izjavu, iz koje je raa-
tumačivo, bez obzira na izvrstno raz-
loženje velecienjenoga gospodina druga
Eima, moje glasovanje u predmetu.
To suvisi uzko s našom unutarnjom
uredbom i upravom.
Hrvati i Slovenci, iz kojih sriede
sam ja izabran, neimaju u mnogim ze-
mljana i predjelim potrebitih škola, niti
pučkih, već su prisiljeni polaziti nje-
mačke i talijanske.
Njihov jezik rabi se malo ili ništa u
uredim; mjesto njega rabi se njemački
ili talijanski, ovaj posljednji u Primo-
rju, imenito u mojoj rodjen-zemlji Istri
u tolikoj mjeri, da se Talijani pozivlju
na porabu njega kod c. kr. oblasti,
kada hoće da dokažu talijanstvo po-
krajine.
Njihova duševna i tvarna kultura se
zanemaruje.
Njih se drži razdieljene, razcjepkane
i prieči se jih u raznim dielovim pre-
različitim načinim, da dodju do svojih
prava; nje se što niemei, što talijanči,
malo po malo uništuje.
Pošto se tim nuždno na ruku ide stra-
nom onim, koji hoće Germaniju do A-
drije, stranom onim koji prisvajaju
Primorje i dio Kranjske za Italiju;
Pošto se tim radi proti samoj eksi-
stenciji Hrvata i Slovenaca;
pošto bi tim u bližnjoj ili dalnjoj
budućnosti mogli biti jako oštećeni
probitci naše prejasne dinastije i naše
monarhije;
i pošto na nutarnju politiku prema
Hrvatim i Slovencem izvanjska upliva
i nju pospješuje:
to ja po svojem znanju i saviesti
nemogu te politike odobriti i glasovati
ću proti njoj. * * *
Boka-Kotorska, 8 t. mj.: Vlč. Dn. Josip
Zekan pomoćnik pri stolnoj arkvi u
Kotoru predaje vjeronauk u pučkoj
školi u istom gradu. Nagradu nevoljnu
za svoj trud imao bi primati svako 6
mjeseci; i za to Zekan učinio je tri
puta molbenieu i svaki put bila mu
je odbivena, i tako dotičnu nagradu,
koju je imao dobiti nazad tri mjeseca,
ni dan danas nije dobio. Ovih dana o-
tišao je k kotarskom nadzorniku, ri-
šćaninu Kulisiću, prikazav dotični broj
sati svog predavanja, i ujedno molio
ga, da učini potrebite korake, da na
pok^n pobere mršavi plod svog težkog
truda. Naš ti nadzornik Kulišić pona-
šajuć se, kako on zna u sličnim zgo-
dam, bezobzirno odsječe veleuč. i ve-
leč. Zekano (pošto je prebrojio broj sati
predavanja): „a tko meni jamči, da sto
vi ovoliko sati predavali vjeronauk"?
Na ovakav upit, katolički svećenik Ze-
kan nije ni rieči odgovorio već mimo
odaljio se, prijavivei stvar starijoj cr-
kvenoj vlasti. — Ovoliko za danas bi
lježimo, pitajuć vladinu „Smotru"; do-
kle će se ovako ponašati prama kato-
ličkom svećenstvu kot. nadzornik, i po-
znati srbski agitator, pri zadnjim obć.
izborima, Kulišić? —
*
« *
Kod Dragutina Clausena u Torinu
sad je na prodaju cieli arhiv (svi ruko-
pisi) kardinala Minucci koji je bio g.
1596 imenovan Nadbiskupom u Zadru.
On je bio za mnogo vremena tajnikom
Inocencija IX i Klimenta VH1 i proveo
je dobar dio svog života u diplomati-
čkim misijama. Njegov arhiv bez dvojbe
mora biti jako zanimiv i važan za cr-
kvenu i svietovnu poviest XVI. vieka.
Bilo bi željeti da ili Obćina Zadarska
ili c. k. Namjestničtvo ili barem Jugo-
slavenska Akademija i kad nebi htjeli
nabavit sve te rukopise, bar zatraživ
katalog u pomenutog knjižara, izaberu
one spise koji Be odnašaju na naše kra-
jeve, i koji bi mogli biti od velike ko-
risti za našu poviest.
* * «
Prigodom nekidašnjeg svog boravka
u Zagorju, veleuč. dr. Jesip Frank sa-
kupio je prinosnika koji su se obve-
zali u stalnim obrocim ukupno platiti
za dom dr. A. Starčavića dvie hiljade
tri «to četrdeset i pet forinta.
* *
Kako nam je unapried javljeno bilo
iz Dubrovnika, „Crvena Hrvatska" o-
svrće se naš članak „Bieli oli crni" i
gleda se opravdat. Pokle nam je List
stigo kasno, ostavljamo odgovor za
dojdući put.
Jutros primismo iz Aleksandrije
„Revue Bimensuelle " (Rivista quindi-
cin«le) u kojoj čitamo, da gosp. Luigi
Zaja objelodanjuje ovaj čas u Italiji
Prevod „Gorskoga vienea". D istom broju
čitamo ulomak, kao uzorak prepoda i
nahodimo ga vrlo vješto izvedena.
Ugodno nam je što će ovim načinom
Italija upoznat jedan od najljepših
naših književnih proizvoda. Stoga svaki
će Hrvat i Srbin bit zahvalan g. Zaji
na njegovu uspieinomu trudu, a i
zato što je pravedan, te ne zalazi u
tiesnogrudnost nekih drug;h pisaca,
iztičuć samo srpsku knjigu, nego govori
o našoj književnosti obćenitim imenom
koje i hrvatsku knjigu zauzimlje, biva
„Letteratura slava".
Bude li nam moguće, osvrnut ćemo
se i pobliže na zaslužni rad g. Zaje.
* * *
Na 20 tek. delegat Spinčić tužio se,
što se zapostavlja kod mornarice
hrvatski jezik, naročito u pomorskim
školam. Govornik dokazuje, kako se
zapostavljaju častnici Hrvati, kao i mor-
nari, koji su najodličniji vršitelji službe.
Talijanim ide se svagdje na ruku. Ad
miral barun Sterneck odgovara, da u
puljskom arsenalu neima radnika, koji
nisu Austrijanci. O pomorskoj školi
zastupane su sve narodnosti, a od pito-
maca, da se traži njemački jezik, što
je posve naravski (zašto ?)
* * *
Ministar trgovine imenovao je po-
štanskoga priglednika Ferdinanda Riboli
upraviteljem poštanskim u Sinju, vjež-
benike poštanske Ivana Kovačića, Nikolu
Degiovanni, Evgenija Santića, Philiberta
Businelia i Jandriju Alujevića poštan-
skim pomoćnicima; a Pavla Franića,
Antuna Maehieda Jerkova, Antuna
Prebandu, Antuna Arneri, Juga Lanu i
Franu Chmielewskoga poštanskim vjež-
benicima.
* * «
„Narod" poriče, da je u Spljetu bio
slučaj kratelja. Poricat je lako, ali to
stoji da je jedan Magjar obolio bio sa
simptomim kolere i za to bio osamljen
i da je uslied toga nastalo bilo veliko
komešanje. Ako nije bolestnik umro,
toliko bolje, kao što nije umrla i neka
ovdješnja žena; ali neumriet, ne izklju-
čuje slučaj.
* * *
„Hrvatska" čita u „Obzoru": „Srb-
skom štamparijom u Zagrebu izašao je
srbski koledar za godinu 1893., pod
imenom „Srbobran". U tom koledaru
izmedju ostaloga sa zabilježene „crkvene
poglavice u obsegu srpstva" i to: a)
Srba pravoslavnih, b) Srba rimo-kato-
lika, c) Srba unijata. Crkveni pastiri
Srba rimo-katolika jesu: Gašparić, u
Zagrebu, Strosmajer u Djakovu, Posi-
lovi<$ u Senju, Laboš Vladislav (?!) u
Zadru, Stadler u Sarajevu, Buconjit u
Mostaru, Markovid u Banjoj Luci, Mi-
linovii u Baru. — Nije li to skrajna,
gadna bezočnost? Da bi netko u Beo-
gradu tiskao koledar, u kojem bi re-
čeno bilo, da je mitropolit Mihajlo cr-
kveni poglavica pravoslavnih Hrvata u
kraljevini Srbiji — pitamo: Bi li taj
osvanuti mogao dojdućega dana u Beo-
gradu? A u priestolnici Hrvatske, u
Zagrebu, niječe se hrvatstvo pomoću
štamparije, koju je srbska radikalna
vlada pomogla ustrojiti i Hrvati se pro
glasuju Srbima. Da bismo mi sada u
opravdanoj indignaciji proti tom bezo-
brazluku izustili koju oštriju, Srbi bi
graknuli u jedan glas, da nas pitaju:
Kako se na taj način može do sloge
doći ? — A oni smjedu bezkažnjeno da
u srdcu Hrvatske dižu svetogrdno ruku
na hrvatstvo! U Hrvatskoj je jako mi-
roljubiva hrvatska stranka, koja je znala
više krat Brvate same osuditi radi
koje oštrije rieči — nu hoće li se naći
ma Jedan Srbin da javno osudi „Srbo-
branovu" bezočnost? —Neće. Ali na taj
naćin i miroljubivost može imati svoj
kraj; miroljubiviji mogu doći do osvje-
dočenja, da se ovako napred neda, —
pa što bi onda bilo, kada bi svi Hr-
vati izgubili uztrpljivost, kada više nebi
mogli kušnjama odoljeti? Želimo da do
toga ne dodje — žalili bismo, kad bi
do toga došlo; ali čemu proti ovakovoj
bezočnosti nedignu svoj glas oni Srbi,
koji k^žu, da su umjereniji, a ipak ili
šute ili za sve nalaze rieč iz^rike ?"
Drago nam je, što je stao i „Obzor"
uvidjati dokle siže bezobraznost „bra-
tije".
#
* *
Primamo iz spljetskog okružja dne
20 tek.: četvrti je mjesec na izmaku,
da su starijoj vlasti bile podnesene iz-
kaznice o predavanju vjeronauka kod
dvorazrednih mužkih i ženskih učionica
ovog kotara. Nijedan vjeroučitelj još
nije dobio a ma ni prebijene pare, ma-
kar nagradu, zakonom zajamčenu i kr-
vav ) zasluženu, očekivali kano ozebao
sunce. Pak će SE IOŠ reii da se s po-
povima ne postu ¡>.t
* * •
Primismo pa zahvalnošću knjigu „0
Upravi Dalmacije", u kojoj je č. zast.
Bjankini obielodanio svoje otačbeničke
govore u saboru. Knjiga zaprema 234
strana na finoj hartiji Ciena još je f. 1.
Preporučamo ju hrvatskomu obćinstvu,
tim više što je čist prirod namienjen
medic. fakultetu hrvatskoga sveučilišta.
*
* *
Pišu nam iz Milne, dne 19 tekućega:
Dva mjeseca otrag bio otvoren natječaj
tia mjesto pošt. i brzojavnog činovnika u
Staromgradu na Hvaru. Mnogima vod-
nili zubi za tim mjestom. Prijavilo se
ništa manje od 62 natječatelja. Ugodno
nam je javit, da je svima odnio barjak
ovih dana na tom mjestu imenovani,
ovdješnji brz. poštarski činovnik J Per-
kovič, mladić revan, zdušan i u svakom
pogledu dobar.
* « «
U Zagrebu silno raste ciena gradili-
štima. Gostioničar g. Juli jt> Wellisch ku-
pio je, kako novine javljaja, od odvje-
tnika Mate Mrazovića vrt i gradilište u
Jurišićevoj ulici za 20.000 tor., četvorni
hvat po 60 forinta!
* « •
^jšu nam s otoka Brača: Dr. Žige-
r j^turoban je, kao da je koga od srca
ukopao. Pokunjen je, jere uvidja, damu
nema spasa, da će mu sad sad crni pe-
tak osvanuti. Sve se uhvatilo jednog
Štapa proti njemu, jer dodijao svakomu.
Različite viesti.
„New York Herald" priobćuje iz Val-
paraiza, da je prof. Pickering opazio
40 malih jeeeraca na Martu.
* « *
Medju podpisim na čast Košutu „Ma-
gyar Hirlap" javlja, da se čitali i podpisi
vojnikfi pukovnije Molinary koja je u
Budimpešti u posadi, te da je toga radi
povedena iztraga.
* * *
Katolici pokucali su u srcu Beča iz-
bornu sreću skupa sa antisemitima, i
dobili su za svog kandidata 1005 gla-
sova. Demokrat Krooawetter dobio ih
je 2701. Nu zato su semiti morali iz-
brojit 200.000 f.
* « «
Kakva je javna sigurnost') u mladoj
Grčkoj kraljevini, kaže — nam „Akropo-
lis", list ostavši vieran g. Trikupisu : „?T
istinu, čovjek je napunjen, obuzet tre-
petom, kad čita račun o zločinih u me-
secu kolovozu.
Umorstva, udarci, ranivanja, razboj-
ničtva i kradje, požari humak i sgradah,
i drugih gorivih $tvarih, otimanje Žen-
skih i posilivanje, iznašaju strašnu broj-
ku koja predstavlja ceiu deržavu kao
veliku zvernicu divljači, kao društvo di-
vjakah, gdje je zakonom sila svakoga
pojedine«, bez pravila viŠjega morala,
bez ikakova straha pred Bogom i pred
ljudi. Oko 100 umorstvah u jedan me-
sec . .
') Iz čl. Dra. A. Starčevića u „Hrv."
od 13 tek.
Odpisi „Kat. Dftlm.«
0. g. I. Z. — 8eget — Jedan ste od
riedkih koji se marno siećate glagol-
ske naše dične starine. Evala Vam!
Odpremismo obeje jučer.
Č. g. I. — Kistanjska okolica — Pro-
čitajte potvrdu zapljene. Po njoj već
znate za sadržaj viesti.
Č. g. „Pravaš" — Dubrovnik. S velikom
radošću pročitasmo vaše eienj pismo.
Odobravamo ga od prvoga do zadnjega
slova. Nemari što vas je malo. Dobra
stvar s vremenom i od sebe raste»
Uztrajno napried. Živjeli!
C. g. O. A. Š. - Knin — Naručb»
odpremljena odmah sutra dan.
C. g. P. — Rim (Via Merulanu)
onu okružnicu postarali smo se, nu do-
šle uzalud. Bratski odpozdravl
C. g. J B. — Ložišće — Naručene ti-
skanice odpremljene u subotu.
Veritatena facientes in charitate,
crescamus in ilio per omnia; qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
V Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-oOO§§OOC
Vos ipsos, aimliante Deo in dies alaeriter operam Vestram impeasuros in tueada salutari Bcclosiae doctrina animisque m
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego intérim clamito :
Si quis Cathedrae Pétri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
flVJETl PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUE U Zadru, a dopisi „franco*1 na UraA-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 63. Zaûar, Četvrtak IO Stuaenoga ib92 God. XXiIí
SundečićeTO „tzdarje".
ni.
Nakon onoga što su nas podučile
rieči sama g. Jovana Šunde Čića, mi
bismo mogli odložit pero, jer nam
je on pokazao toliko neiskrenosti,
iznio je dozu tako jaku vizantiostva i
prepredenosti, u svojim odnošajim na-
prain Hrvatima, kojima se radi vjere
iznevjerio; da bi i polovica bilo
dosta.
Ali on je još o nečem (i „Na-
rodu" naklapao, pa jednom kad se
njim bavimo, ala da i taj dodatak
preko ruka prebacimo. Nije, doisto,
auždno, nu može bit ponešto uharno,
barem onim nekogovićima koji se
još nadaju dobra od ovakovih „Srba4*,
dakako dok ovakovi ostaju, i dok
hoće da ostaju. A sad prihvatimo.
*
* *
Gosp. Sundečić, napsovav se Hr-
vata do mile volje, kuša da sladi,
da gasi, da miri, te govori:1)
Ova njekolika pitanja letimice pribi-
lježena, ne pokazuju li očevidno grdna
zabludu profesora-urednika, čovjeka
ozbiljna; zabludu, koja ga je nagnala,
da se zajosa i da onako ružno premaši
pa da se žestoko omaši u izreci svoga
višenavedenoga suda? —
Hej, braćo! — dozvolite mi, da i ovom
prigodom „neobinjujasja" reknem svoju,
pa vi se dopala ili ne dopala ; a da je
reknem onako slobodno, kao i vazda
doslen, pa bila kome mila ili nemila.—
Ossrniću se samo na Srbe i Hrvate; a
ostaviću sve druge Slavene. — Mi smo
jedan do drugoga, ka prat do prsta;
ili još bolje da kažem: mi smo tako
ispremiešani, osobito u sredini, gdje se
ova naša dva plemena u neposrednom
doticaju nalaze, da bi jedva i sami go
spod Bog mogao izmedju nas etnografsku
liniju danas povuć. Tako su isto ispre-
miešani i bitni naši interesi — moralni
i materijalni; i t& tako, da nam proiztiče
i pojednaka šteta iz svake povriede tijeh
interesa.
A kakvi smo?...
Nami, — kao što podvikujem staro
me u svome već poznatome „Uzdarju:" —
„Nase kuće u plamenu gore;
„Naše kuće do zemlje se ore....
„Strašne jame dušmanovi dubu,
nI nemilo za kose nas skubu ;
Stisli za vrat ne dadu ni kvrknut;
"Htjeli bi nas jednim duškom srknut:
"Htjele bi nas te otrovne zmije
^Isturiti iz knjige naroda,
nKa.' da nikad ni bilo nas nije." —
A mi; — ne samo što gradimo kule
po širokom i visokom zraku, nego na
žalost kopamo još sami sebi grdne jame
i bezdane. —: Srbi s onu i s ovu stranu
Save izmrvljeni na stranke, koje se izme
dju sebe mrze i otimaju se o prevlast
i stariesinstvo, kao i o gospodovanje i
kutarenje. Tako ist» i Hrvati, s one i
sove strane Velebita, raskomadani u
stranke: vuku krajeve svaki k sebi,
zlobe se i jedni drugima klipove medju
noge turaju. — A onda kakvi li su opet
Srbi i Hrvati jedni prama drugima ?...
Malo bi bilo kazat', da se tako ni
•) Gdje čitatelji nadju u citatim pogre-
šaka, kd došle, neka znadu, da ni-
jesu na&e. Ur,
najljuća zvierad medju sobom ne mrze
i ne kolju, hao što se oni mrze i kolju
(svjedok „Uzdarje" Ur.). Tu ee sve
na okupu nalazi, sve im na poruči stoji:
novine, psovke, grdnje, klevete, vjerska ne-
snošljivost, spor i razdor i opaSilo (We
taman kao u nrTzdarijuu. Ur.). Brastvo
se ne priznaje; vjere se ne poštuju, ne-
go se na protiv pod krinkom religije kriju
najgnjusnije egoistične težnje i namjere.
Negacija mah preotimlje i dolazi se do
puške i noža, i bračka se krv utaman
lijeva, (kao u srbsko — bugar. ratu. Ur.)
Pa, kamo su nam još — i u krilu
Srba i u krilu Hrvata — toliki i toliki
zabludjeni sinovi, poturice i izdajice
(poput mene Jova Sundečića. Ur.) svo-
ga naroda, koji su svom narodu veći
katili, nego li najkivniji narodni nam
dušmani i zlotvori?...—
Ne 8miem ni dulje ni više! a mislim,
da je i ovo dosta, da se vidimo kao u
zrcalu (bene dixisti. Ur.) što smo i ka-
kvi smo. Jamačno nije Pandori riše nika-
kvo zlo u žari preostalo, kojijem nas ne
bi ona bila sa svijeh strana obasula;
pa valjda nije ni cigla zmija viši na
Medužinoj glavi zaostala, koja se ne bi
nami bila u srce zavukla?...
Daklen i vlastiti i medjuplemenski
jad nemilo nas kose i dave, potiskuju nas
u nazadak i u očevidou našu propast:
a naša borba danomice raste; zlo se na
zlo gomila; oganj se na oganj nalaže;
ne pomišljamo ni na Boga, ni na svi-
jet, ni na sebe iste: ne na Boga, što raz-
božije sve to veći mah otimlje ; ne na
svijet, — zato eto se ljudski obraz više
ne cijeni, kao što se je njekad cijenio.
— Zlotvora sa svake strane do8ta i
predosta; a gle I.. zar žešćijeh i kionijih
zlotvora imamo, no što smo mi sami
bi ?... (iskrenosti, veliko blago! Ur.)
Neću istraživati ko je svemu ovome
kriv (Hrvati svakako! Ur.) ko li je uzro
čan tolikoj neobuzdanoj našoj borbi, koja
nas je strovalila u naš najnevoljniji po-
ložaj u kojemu se taman sada nahodi-
mo. Samo td, — kad bi se oborila kri-
vicaviše na jednu nego li na drugu stranu;
—dovoljno bi bilo da se izazove nova ne -
kroUva parba: (a ipak se obara faktično
jedino na hrv. stranu. Ur.) zato ću se na ci-
gli ovaj izraz ograničiti: „Danas smo svi
krivi. — A pošto ne smiemo više u
ovakovom besvjesnom rastrojstvu ostati;
ne smiemo dalje ni korak maknuti, a
da ne svratamo u najcrnji i najsramo-
tniji grob, koji pred nami širom razja-
žen zjaje : moramo, i mi Srbi, i vi Hrva-
ti, sebi samijem uzviknuti; „Ni stopice
dalje!..." pa onda ozbiljno i svojski ulo-
žiti u otklonjivanje svega, što nam na
putu stoji čvrstoj našoj slozi i bračkoj
ljubavi. Sa sugranatijem utopijama, sa
prenesrećnim šovinizmom, sa tvrdogla-
vijem negacijam, sa upornijem egoizmom
i sa smiješnijem gradjenjem kula po
va»duhu: — do ništa se ne dolazi, o-
sim do zla i stoput crnje pogibije.
Donieli smo ovu dugu čitulju, jer
nijesmo znali gdje bismo ju mogli
prekinut.
A sad ju malo proučimo. Gosp.
Sundečić govori, da smo mi Hrvati
sa Srbima, „osobito u sredini1''' (mi-
sli na Bosnu ?) „tako ispremiješani...
da bi jedva i sami gospod Bog
mogao izmedju nas etnografsku, li-
niju danas povućft.
Mi nijesmo ovoga mnenja, jer kako
je poznato iz „Obračuna", mi ne-
priznajemo, da ima Srba van Po-
tnoravlja i van ono nešto naseljenih
ekavaca u Sriemu.
Ali uzmimo za čas, da je Bosna
i Hercegovina napučena i Srbima.
Pitamo; ako smo, po izpoviesti g.
Jovana Sundečića, u sredini tako
pomiešaiii, „da bi jedva i sami go-
spod Bog mogao izmedju nas etno-
grafsku liniju dana9 povući", zašto
se g. Sundečić onako strastveno i
oličarski obara na Dra. A. Starče-
vića, koji uzimlje, veli on, da Hr-
vatska svršuje u Novom Pazaru?
Kad bi jedva sami gospod Bog mogo
povući etnografsku liniju, u našoj
sredini, čemu zamierat Dru. Anti
Starčevicu, što se drži one in dubiis
libertas ?
čemu zamierat onima koji i u
Crnojgori Hrvata nalaze?
Ako li g. Sundečić cieni, da Cr-
nagora, premda u sredini, nije u
sredini, nego u iztočnom okrajku;
odakle njemu „Srbi, s onu i s ovu
stranu Save" ? Što zar „Srba" mora,
da bude svugdje, i u Imotskoj, a
Hrvata samo na drugom svietu?
* * $
Ostalo što Čitamo u entrefiletu ne-
Ireba da uzimljemo pod pero. Ono
je sve i od sebe jasno. Ta „svi
smou krivi, a sami su Hrvati krivi,
i sam je Dr. A. Starčević i družina
oblatavio se „sugranatijem utopi-
jama, sa prenesrećnim Šovinizmom,
sa tvrdoglavijem negacijam (srbstva,
to se razumije), sa upornijem ego-
izmom i sa smiješnijem gradjenjem
kula po vazduhuu. „Svi smo krivi"
ali je samo Hrvatima nUzdarjeu sa-
vijeno, samo je Dru. Anti Starčevicu
poručeno:
„Stan, o starče klevetnike,
Antikriste prave blagovjesti,
Stan krvni&e bračke sloge,
I narodne svjesti!
Strašni ten&e nikad nevidjeni;
Majkom došle nikad nerodjeni 1
Koji demon tebi šapti
Naka klevetanja,
Opadanja,
Podmetanja
Grdnje i psovanja ?...
Griešni starće...
Dobro je po tom reko gosp. Jovo
Sundečić branee „ Uzdarje(<:
„.... poturice i izdajice svoga naroda...
svomu su narodu veii katili nego li i
najkivniji narodni nam dušmani i zlo-
tvori. Tako je.
* * *
A sad nam neostaje nego zavr-
šetak. Liep je da ga poljubiš od mi-
line. Gosp, Jovo Sundečić pri konca
ovako se brani od prigovora:
Neka Srbi svaku pravednu želju braće
Hrvata k srcu prigrle, i neka se svakom
pravetnom njihovom glasu svesrdno oda-
zovu; a Hrvati, — osobito pri dana -
šnijijem prilikama, — neka odustanu
od svojijeh neizvedivijeh zahtievanja,
koja su skopčana s misiju „državnoga
prdvau onako, kao što mu se danas smisao
tumači i pronosi. — Idejao „državnom
pr&vuu u toj formi, nije drugo do rdjav
priesad iz Madžarske (unešen a možda i
lukavo proturen) u Hrvačku. Poglavito,
s te ideje Hrvačka je danas politično,
pala sa svim na niske grane,- a zasluži
vala bi, da i politički najdivnije cvate
pokraj svojega svestranoga umlja i svo-
je krasne i bogate kulture.
Ovo je po stoti put: u pamet, Hr-
vati! odustanite od svojijeh
neizvedivi) eh zahtievanja.... I-
deja o državnom pravu... nije drugo
do rdjav priesad iz Madžarske u-
nešen!
Bože moj, Čudan ti li zna bit pje
snički jezik!
Ideja o državnom pravu priesad
je iz Madžarske i Madžarska cvati
pod tom idejom, a rad nje „Hrva-
čka danas politično pala sa svim na
niske grane".
To je kao kazat: Vi nijeste dr-
žava, nit ste ju ikad imali. Kanite
se je dakle. Budite Madžaril Bu-
dite im sluge i robovi. Priroda vas
na to osudjuje, i moj vas brački
glas na to svjetuje.
Pictoribus atque poetis.... i tako
dalje. * « *
Krenimo stopu napried:
Srbi i Hrvati uda su istoga tijela. S
padom jednijeh: prijeti neodklonijivi p&d
i drugima.
Pameti, pusto blago; Gori reče:
budite Madžari. Ovdje kaže:
„Srbi i Hrvati uda su istoga tijelau.
Ma jadan nebio, viteže: ako uda
istoga tiela, ako „padom jednijeh
prieti neodklonjivi pad i drugijeh",
kako se može spasti do tolike be-
dastoće i protuslovja, da „Srbin"
Hrvatu državu odriče, da mu odriče
dakle uvjete slobodi i životu f
Razumijemo ga! nije na koncu
konca oi vitez toliko lud. I ako bi
njegove rieči imale značit: budite
Madžari, na to njega, koji nije šo-
vinista, koji ne gradi kule po vaz-
duhu, nije zavela „srbskaa mu
duša. On bi htio, da poruči brački
braći: Jadni ne bili, la vi nemate
države, u kojoj da zbiega tražite,
neostaje vam dakle, nego ili.... po-
srbit se, kó i ja, ili pomagjarit se.
S toga naš vitez, odmah nakon
gornjih rieči, spominje svoja mila
čeda i veli:
Ako Srbi i imaju dvije svoje nezavi-
sne oblasti; daklen i priličan broj vlasti'
tijeh bajoneta : Hrvati imaju ipak ozbilj-
niju inteligenciju, dublje religiozno o-
svjedočenje i korenitiju moralnost. Da
klen postavljeni na vagu: oni se uzajamno
dopunjuju i stoje na ravnoj mjeri. Zato
sami ovi razlozi dovoljni bi bili, da se
već i Hrvati i Srbi Bklone na medju-
sobno izmirenje i jedinomiŠlje.
Hi ti drugim riečima: i Hrvati i-
maju nešto, dobra, ali ako će sebi
spasa, ne ostaje im nego da svoju
„ozbiljniju inteligenciju (indora la
pillóla. C/r.}, dublje religijozno o-
svjedoČenje i korenitiju moralnostu
stave pod okrilje dviju srbskih ne-
zavisnih oblastU koje i ako nemaju
„ozbiljnije inteligencije" i ost., imaju
„priličan broj vlastitijeh bajoneta i
topovau; te u jedinstvu srbske države,
eto kako bi se brački braća Hrvati
8 bracom Srbim popunili. Ela dakle,
amo ruku 1
Nije li, g. viteže, da pogadjamo
u lica? Reci pravo, lako bio »dravo!
Nije li za to nadostavljena opo-
mena : jaoh vama. bez nas. K nama,
k nama, ako nećete da vas vukovi
pojedu :
Ali ima i vrlo ozbiljnijega razloga, koji
nalaže i jednima i drugijpa, kao najsve-
tiju dužnost takovo bračko izmirenje i
jedinomiiljenje. Kad pogledamo kako je
danas Evropa uredjena: ne može niko
oporeći, da nije sva prava snaga sku-
pljena u šake velikijeh sila. Iz toga
daklen ne sljeduje li opet neoboriva isti-
na, da buduća sudbina svijeh manji|eh
naroda, — daklen i naša ista — zavisi
samo od volje silnijeh faktora a ne od
nas?.... I kad bi se u Evropi dogodio
jedan veliki preokret uslied jednoga ve-
likoga rata, koji se uopće predvidja:
zar ne bi sada budućnost manjijeh na-
roda i zemalj& — medju kojima smo i
mi s našijem dotićnijem zemljama, zavi-
sila od onijeh eilft, pri kojima bi pobjeda
ostala; te bi se oni takovoj budućnosti
podložiti morali; ma bila ona po njih
dobra ili zla?.... Ovaj, ovako ozbiljni
razlog u kojem počiva naše životno pi-
tanje; pitanje samoga našega opstanka:
mi bi smo morali, — ako nijesmo još
nezrela djeca — uzeti u najstrožiji
obzir, dozvati se pameti i otresti
se od svake dosadašnje naše taštine,
rdje, strasti i zablude; te stupiti u zaje-
dničko kolo , i latiti te svakoga ruda,
koliko nam granice postojećih zakona
dopuštaju; r&da, koji uzdiže, ukriepljuje,
preporadja nas i gotovi, da vremenom
i mi, kao narod medju narodima, zauzme-
mo visoko i ugledno mjesto za koje nas
božija Providnost odredila: ako i nada-
lje ne ostanemo pri našoj dojakošnjoj
upornosti, okorielosti, nepopravljivoati,
zlu zanosu i nesviestici našoj.
A da se velikoj Srbiji utre put
kroz hrvatske krajeve, evo tomu
gotove i jednostavne osnove : zabacit
hrvatsko, a prihvatit narodno pravo,
privremeno, to se zna, dok se t. j.
iz njega izleže pravo srbsko. To je
način, da postanemo onda svi „pra-
vaški Biva: učinite vi nam uslugu,
da postanete Srbi, a mi ćemo vama
tu, da ćemo postat pravaši, srbski
dakako.
I tiem završuje članak. Evo tih
rieči, ad perpeluam rei tnemoriam:
Držim da bilo najprobitačnije kad bi
smo mi svi prigrlili „narodne pra-
vou. Ono nam j« sveto i najprirodnije,
ne vrijedja uzajamne interese, pa još i
ponajpriličnije je duhu vremena tt ko-
jem živimo. Na oanovu toga prava iz-
vojštilo se je dosta lijepe sreće i slo-
bode, osobito u našem prosvjetnom i
naprijednom vijeku. Uz naolon na td
pravG, postali bi smo od ma svi „prc-
vatiu i tijem bi se uklonio poglaviti
uzrok svemu današnjem sporu; pošto
tada ne bi niko nikome otricao što je
njegovo, da nije njegovo. — I umiaato
toga, da se gubimo u preštetnome tr-
venju, u uzaludnoj borbi i u sramotnoj
mržnji: ne bi li bolje bilo, da dublje
promatramo naša životna pitanja i da
što mudrije i ozbiljnije proučavamo na*
čine i prilike, kako da sebi pomoieooo;
i medjutim da izvidjamo puteve i sred-
stva, kojima su drugi narodi doprli do
svoje sreće i slobode, premda su se na-
lazili u mnogo grdjijem i zamršenijim
okolnostima, no što se mi u opće naU«
aimo. — Ja* »a tvoje »tr*ae» kad bih,
Veritatem facicutes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus,
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, airaliante Deo in dies alaeriter operam Vestram impensuros ia tueaJa salutari Ecclesiae doefcrina anitnisqtie in
Religionis atnore et in verae iidei professione roborandis (Pio lX.upapinsk.Ustu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
Predbrojba traje za cielu godino; IBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 (ior. više — ZA ISOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi,
tk» na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK U Zadru, a dopisi „franco1* na UreA"
aištvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. /O. Zadar, ČetvrtaK X Prosinca 1B92 God. XXIIÎ
Katoličko svečensto i politi-
čke stranke u Dalmaciji.
i
Kad je kod n«s započela borba
ga narodna prava, katoličko svećeo-
stvo, barem u većini, prionulo odmah
nz narod. Drugčije nije moglo ni biti,
jer ne samo što je naše nvećenstvo
niklo iz puka, te kao takovo pripada
paku, put je iste puti, kost od iste
kosti, no se po svojem zvanju ima
zauzimati za svaku dobrobit naroda.
Sveeemk neprestano obćeć s pukom,
poznaje i pučke mahne i pučke vr-
line, i u obće uživa pučko povje-
renje. U takvu položaja nalazeći se
svećenik doisto preveliku odgovor-
nost iuia i pred Bogom i pred na-
rodom, i ako je osvjedočen o sve-
tosti i preznamenitosti svoga zvanja,
OD nemože a da nepodučava svoj
puk u svemu, što je dobro i pleme-
nito. Ali je najglavuija dužnost sve-
ćenika neprestano poticati i nagova-
rati puk na vršenje raznih dužnosti.
Yršenje je dužnosti najprvi i najva-
žniji posao za pojedinoga čovjeka,
i tko to zapušta nezasiužuje ime ra-
zumna stvora. Zanemarenje svojih
dnžnosti jest izvor, iz kojega izlazi
svaka nevolja i pokvareuost, jest
prava kuga, koja okužuje i pojedince
i cielu čovječju zadrugu. Nikakva
čuda dakle što se svećenici muče
da povjerenu im pastvu navedu na
točno vršenje dužnosti S toga tko
je zdrava razuma, tko ima dva zrna
soli u svojoj glavi, priznati će da
katolički svećenik nemože stati pre
krštenih ruku u političkoj borbi, jer
politička pitanja odveć se tiču puka,
pošlo njihovo riešenje odlučuje o
sreći i o nesreći cieloga naroda, da-
kle i puka, koji je svećeniku po-
vjeren. Stari je g čki fiiozoi' rekao
„najprva je dužuost čovjeka spo-
znati sama sebe", a mi tvrdimo, da
istu dužnost ima i pojedini narod,
dapače i pojedini odiel naroda. Pe-
jedinac, ako mu na srcu leži to i-
me, dužan se je skrbiti za dobrobit
svoju i za dobrobit svoje obitelji;
ovo je zakon naravi, koji takodjer
nalaže čovjeku, da se briga i za svoj
narod, jer što je on prema svojoj o-
bitelji, to mu je obitelj u narodu.
Suviše; svaki čovjek ćuti u sebi neku
jaku silu, koja ga k slobodi vuče,
a odalečuje od robstva; ali takvu
silu i narodi, pa bili i najdivlji, ćute,
pa se temeljilo tvrdi, da narav ista
nalaže Jjudem da rade za slobodu
svoga naroda.
Ove se dužnosti nemogu oprorrći,
jer od iste naravi pestavljene, te od-
već razumljive i jasne, i tko bi se
osudio da ih zanieče dostojan bi bio
najvećega sažalenjo. Svećenik znade
kako se svaki čovjek ima pokoriti
zapoviedim naravi, jer što one zah-
tievaju, to je isti Bog odredio, po-
sto zakon naravi nije drugo no prvi
zakon, što je Bog dao svojemu stvo-
renju. Svećenik dakle kad ima po-
ticati ljude na vršenje raznih du-
žaosii, on je obvezan i na poticanje
Vršenja iztaknutih dužnosti; što či-
neć nagovara da se izpanja zakon
božji. Svećenici su postavljeni da
potiču ljude na duševno vršenje za-
vidi božjih, i kid M «Kamarili
tu svoju dužnost, doisto bi pokazali
da nepojme uzrok svoga obstanka.
Ali se što takva može da dogodi sa
pojedinim svećenikom, nipošto sa
cielim svećenstvom, jer od Spasite-
lja postavljeno, da traje do konca
svieta, pa kao takvo ima odgova-
rati svojoj svrhi.
Katoličko svećenstvo dakle kad
je kod nas prionulo uz narodnu stvar,
i kada se je podiglo da se sa svo-
| jim pukom bori proti raznim tlači-
j teljim narodnih svetinja, nije učinilo
i no svoju dužnost; a tko se je o-glušio, taj doisto nije mogao da
bude mirne saviesti.
Evo je prošlo preko trideset go-
dina političke borbe, ipak naš narod
nije postigao ono što ga ide i po bo-
žjem i po ljudskom zakonu! Narodu je
bila pružena po koja mrvica i ništa
drugo, le on nesmije odustati od
borbe, ako i preduge, no ima sve
sile uložiti, da dopuštenim sredstvim
zadobije svoja prava; a u ovomu je
katoličko svećenstvo dužno po svo-
jem svanju uzpomoći narod, dapače
u borbi ima vršiti najglavniju ulogu,
neštedeći ni truda ni požrtvovanja.
Svete stvari uviek su nagazile na
raznovrsina progonstvo, al su iz-
vojštiie sjajnu konačnu pobjedu ; to
će se dogoditi i sa narodnim pita-
njem ; pobjeda je njegova. Mi opet
govorimo: u političkoj našoj borbi,
katoličko svećenstvo ima odrješito
zauzeti svoje mjesto, drugčije izdalo
bi dužnost, izigralo bi svoje dosto-
janstvo i svoj položaj i izložilo
bi se pred budućnoštu. Znamo da
dan današnji neka vrst ljudi zazire
od svećeničkog upliva u politici,
dapače ti bi ljubitelji slobode htjeli
du svećenstvo sasvim izključe iz
takve borbe, eda se oni uzmognu
lašnje domaći -- svoga cilja. Ali
kakvi su to ljudi, koliko se može
uvažiti njihovo mnenje i naklapanje,
svjedoče nam Francuska, Engležka i
Njemačka, gdje se donapokon i sami
Biskupi stavljaju na čelo političkih
stranaka. I kod nas u Dalmaciji ima
nekih, koji iz zahvalnosti, trube da
svećenike nije političko polje, te
često izgovaraju onu: nećemo po-
pova. To sad kažu, ali kad su uz
popovsku i fratarsku pripomoć pro-
drli svojom kandidaturom u raznih
izbornih kotarih, gdje bi drugčije
bili propali, oh! iada se nije vikalo:
nećemo popova! No kad se sjetimo
da naši zahvalni rodoljubi podpuno
sliče drugovom, koji i u Francuskoj
i u Njemačkoj viču proti uplivu
svećenstva; tada ćemo se uvjeriti,
da su današnji tobožnji liberalci svu-
kud jednaki, pa da se proti njima
ista borba ima voditi, jer je nemo-
gućno svako izmirenje, isto ko ni
izmedju svjetlosti i tmina. Uzkliku
„nećemo popova" vrieme bi bilo
suprostavili geslo: „nećemo bezvjera-
ca", Ovim nipošto nenamjeravamo
uzbuditi nerazboritu vjersku borbu;
toga nas Bog učuvao! Mi jedino
kažemo, da se narod ima odreći o-
nih, koji su bez vjere: koji vjeru
drže potrebitom samo za prostu svje-
tinu, eda ju obuzdaju, te kojima su
u suštini sve vjeroizpovjedi jednake,
jer sve sastavljene iz pukih izmi-
šljotina. Po ovomu se dosiže kako
mi neziihijt'uuno, da narodnim za-
f stupnicim budu izabrani sami po-
j povi i svjetovnjaci, koji se u sve-
mu i po svemu pokazuju vjerni iz-
| punitelji crkvenih zapoviedi; nama
j je dostatno, da zastupnici ne budu
f protivnici, nego do prigode i bra-
| niteiji vjere svojih birača, te da tu
! vjeru štuju. Uzprkos ovomu očito-
I vanju jasno kažemo, da bismo odveć
j sretni bili, kada bismo mogli naše
s vjerske i narodne svetinje predati o
I ruke Ijudim, koji se u svemu iz-
| tiču ko osvjedočeni vjernici, kato-
1 lici, i hrvati. Ali takve su naše ob-
stojnosti u pokrajini, da se na što
takva nemože, na žalost, ni pomi-
sliti; imamo se zadovoljiti samom
obranom, a ostaviti drugim čimbe-
nicim promicanje vjerskih stvari No
svratimo se k našemu pitanju.
.leđnom, kada katoličko svećen-
stvo ima da vrsi važnu ulogu u po-
litičkoj borbi, pitamo: uz koju po-
litičku stranku da prione naše kato-
ličko svećenstvo?
pb.
(ioruče pitanje vremena.
(CG) Socialno pitanje postaje danas
sve to više gorućim, i ono će danas sutra
odlučiti sva važnija pitanja, pače upli-
vati će svojom žestinom na isto pita-
nje vjersko ili crkveno. Medjutiin zna-
menit je pojav, da nijedna se ina na-
zovi crkva ne bavi rješavanjem toga
pitanja, osim jedioe crkve katoličke,
pače ine crkve niti se ne usudjuju u-
plitati se u to, jer ne osiećaju u sebi za
valjaoo ujegovo riešenje ni jakosti ni
misije. Na ćelu katoličkoj radiuosti u
toui smislu stoji Vrhovni vodja Petrove
simbolične ladje premudri Lav XIII.
A i tko bi bez Pape, bez prave Crkve
tnogo izliećit moderne rane? Tko, ako
ne ona božanstvena institucija koja je
već prebrdiU i zakopala poganatinu, a
s njom skrsila robstvo, uzvisila že-
nitbu, uzav u zaštitu cienu žene i dje-
ce i nadoaiev ćustvo prava i dužnosti.
Prava jedaakost, bratstvo i sloboda iz-
vire jedino iz duha katoličke erkve i
njezine civilizacije. U njoj se nalazi to
pravo zlato, a sve ino jest satno pa-
tvor, svindl. Tko to nevidi nakon 19
viekova poviesti, može slobodno reć, da
ne vidi suDCa ni mjeseca.
t čiteljsko pitanje u Dalmaciji.
i.
Tko čita Listove, svako malo čuje
žaloetne tužaljke pučkih učitelja ; tko
pako žive na selu svojim očima vidi
njihove jade, kako se bore s gladom i
svakom nevoljom U svakom saborskom
zasiedanju ovo nekoliko zadnjih godina
bude govor o učiteljima. Staneš, pa se
pitaš: što je to? Ili su učitelji tako u-
plivni, da se njihove stvari uviek raz-
pravljaiu, ili su tako nevoljni, te treba
svakog saborisanja da njesto mole? Ili
su tako pogibeljni, da se svakog zasje-
danja na nje naval]uje? — Namjera je
ovim članc ma, da orišu tužno stanje tih
narodnih zlopatnika, te kažu, bi li se
moglo i kako ovomu najpožrtvovnijem
stališu ponoći.
Ako se uzme u obzir, da se pučki
učitelj žrtvuje rodu svomu od 18—20
godina sve do 60 bez ikakve nade, da
se može uzdignuti, da može postati što-
god većim od učitelja, da je vas njegov
život spojen sa mukom ovoga svieta, da
je on onaj, koji uzgaja narod i otvara
mu put k dobrostaoju, taj narod mora
da cješto i žrtvuje za ovog zlopatnika,
za ovog svog mučenika, da barem mo-
že ne udobno, ali barem pristojno pre-
živjeti. Zemlja je dužna da mu pripo-
mogne.
Uzmimo na oko ma koji stališ, uviek
ima nade da postane nešto više svojom
marljivošću i radom, n. p. vojnik posta-
ne frajterom, kapralom, podćastnikom ;
financijalni stražar nadpozornikom, vo-
djom, povjerenikom, a jadan učitelj o-
siaje uviek učitelj i ništa više, pa je on
i zabacio nadu da bude ¿to više.
Tko uzčita ove redke, reći će, a za-
što čovječe božji, zar ne ima dvie pre-
parandije, dvie pripravnice, dvie vjež-
bovnice, zar ne ima nadzorništva? a gdje
su mjesta II. i 1 reda, gdje su mjesta
ravnajućih učitelja na školam II. i I.
reda? — $to bulazniš? Nikakva služba
ne ima toliko stepena za promaknuća
kolike učiteljski stališ.
Polako, kume! Evo nas bas na te
klance jadikovce. Dvie preparandije, ta
dva vrška, gdje bi se moglo njekoličak
vriednih učitelja osladit, u nas ostaju
ko nigdje. Na preparandiju se posta-
vljaju oni što imaju svoj kruh, ljudi sa
srednjih učionica, koji nijesu ni vidjeli
pučke učionice, već one normalke dok
su učili, te ti dohode da uzgajaju i po-
dučavaju mlade učitelje, kako će po-
stupati s djecom u pučkoj školi. Profe
sur srednje učionice znati će predmet ko-
liko te volja, znati će ih naučiti teore-
tično sve metode, ali kako će on svoje
znanje upotrebiti u praksi sa malom dje-
čicom, koja istom stupaju u učionicu,
kad nikad tamo nije ni zavirio? Vidjeli
smo „naukovne osnove1* pok. Bakotića
i njegove učionice, a ipak on se može
reći da je bio umnik, pa kako je uspjeo
u svojoj namjeri i d* li su mu bile
praktične? Nakon sedam osam godina
sam se je uvjerio, da je sve to neprak-
tično, jer da nije za našu zemlju, te ih
je već bio počeo izmjenjivati raznim o
kružnicama. Na vježbaonicama i na pri-
pravmcama, ne imenuju se vještiji pu-
čki učitelji, nego se uzmu miljenici ne-
ke gospode, kao nadstojnici preparandije,
da se spravljaju uz put za izpite gra-
djanskih učionica i to većiuom netom
izadju iz učiteljišta, 'te ti poslie tri go-
dine polože izpit, dakako B odlikom, a
onda njima pripada mjesto vježbovnog
učitelja, premda na pučkoj učionici ni-
jesu nikad služili. Kakvi će oni primjer
obučavanja pokazati mladim pripravni*
cim? Stavno gore nego profesori. Nego
i vidimo slučaj dvaju zadnjih imenovanja.
I Ako ćeš nadzorništva, tu ti biva isto
| kao na učiteijištima, ili se pak imenuju
\ ravnatelji gradjanskih učionica, koji ni-
( jesu ni redovitih nauka svršili. Kako
ovi postupaju sa učiteljima? govorit će-
mo u osobitom članku.
Zašto to biva, da se pučkim učitelji-
ma ne udieljuju ta mjesta? Zar tomu
nijesu sposobni? E lako je odgonetnu-
ti; „učitelj nezna, što će reći uza stube,
on je na ravnu i vidi samo bezdno svoje
! biede. To je jedini stališ gdje se trpi
od početka do svršetka, jedina služba
bez promicanja, jedini život bez nade u
bolje", kako je mudro opazila nK. Du.
u svom br 12 g 1888.
Kako se diele mjesta I i II reda vi
dit ćemo u dojdućem članku.
Tal^anci nijesu za zadašnje
stanje.
U „Hrvatskoj" čitamo iz pera
veleuč. g. dra. A Starčevića članak
gdje riše majstorski tužno stanje
legalne Italije. Nezadovoljstvo naj-
bolje se očitovalo pri zadnjim iz-
borim, gdje je malo birača u borbi
učestvovalo.
„Izbor se držao, piše dr. Starčević, u-
nedelju, dakle nikoga nije ručni posao
ustavJjao. Možda je najsigurnije reći da
je pučanstvo ve& sito tih obsenjivanjah}
jer iz njih ntima nikakove koristi, nego
svaki dan pada u to veiju nesreća
Da napomeaemo, polag izborničtvah,
nekoliko primjerah o broju glasavših
naprama broju upisanih izbornikah. LJ
celu Rimu glasovalo je 8(116od 26,832.
U celoj kraljevini broj je izbornikah
većji neg biaše god. 1890 a itako bro|
glasovateljah manji je za 50% !
U 1. izboruičtvu Mletakah glasovalo
je 2,999 od 6, 6127 ; u 7. Napulja 1,912
od 4V141; u 1. Napulja 2,614 od §,839 ;
u 1. Ravene 1,146 od 4,522; u 2 Flo-
rence 1,089 od 4,lSf; u Forli 1,518 od
4,186; u Rimini 1,583 od 5478 ; u Tre-
visu 2,700 od 5,200/ u Cuneu 1,515 od
5,418 j u 1. Parme 464 od 1,743; u 2.
410 od 1832; u Spoletu 1,213 od 4,414,
itd. Sve to-manje do Sacro Sepolero
gde nijt došlo ni toliko izbornikah da
bi se bilo moglo načiniti izborno povere-
niitvo.
Tu imaju čitatelji naslikan u brojkah
duh južnih i središajih Talianah o raarno-
sti za javne posle; severnjaei šumariji-
vie i u većjem broju ovaj put pošli na
izbore, jer su njihovi ljudi u vlasti. —
Tko tu još da dvoji o narodnu jedin-
stvu Talianah i o njihovoj odlučnoj vo-
lji, ako uztreba, braniti svoje sjedine-
nje? —
Genova se u svoj zemlji najgorjepo-
nela, prem su i ostali gradovi svi, više
ili manje njoj slični: u njoj, izm«dju
21.669 izbornikah došlo ih je gUsovat
samo 3,380. —
Genova se uvek smatra talianskino,
al uvek osebnim gradom ; ona je repu-
blikanska i Zeli o sebi. A ni drugi gra-
dovima mgovoriti o stlih, nisu zaljubje-
ni u sjeiinenje ni u njegovep isledice. —
Crkvene viesti.
Crkva je izgubila jednoga od
najodabranijih, najzaslužnijih svojih
sinova: umro je (na osvjet 26 stud.)
stožernik kartažki nadbiskup Dragu-
tin Marcijal Aliemand Lavig$ri$.
U pokojniku, koji se odlikovao
neobičnom radinošću, revnošcu, i
pronicavofiću, osobito tužna Afrika iz-
gubila je svoga rekli bismo skoro dru-
goga Papu,koji je uz Lava XIII najvufo
doprinio ako se Uobraženi sviet »a-
uzeo, za prepriečenje slradoe rob*
ske trgovine, koja je do nazad ne
vele, svake godine mala pradat kao