Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Chrislus.
(S. PAUI.. EPH. IV. 13.)
V Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
»SOFOCO-
..I ^Vo3 ipsos, auxiliante D.30 in dies alaeriter operarn Vesfcram itnpensuros in taenia sal «tari Eí
Eeligionis amore et in verae flđei professione roboranđis (Pio IK u papinsk. listu, 21 valjate (872 p
'aV4oetrina ani^iis-qQ^' in
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
me us est.
(S. HIEROKYH. EPIS. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. vise — ZA INOZEMSTVO l fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOU-KE DALMACIJE u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. _ . .
Br. 21« ^adatr, CetvrtaK e7 Travnja 1892. God. XXIII
Bolje se je i skri?a puta po-
vratiti, nego vratolomitL
I ako je Urednik „K. obećao;
javljajući, kako su vierni Hrvati,
Bianchini, Buzolsć, Ljubić, Paštrović,
Perić, Šarić glasovali proti čitankam,
uzkos srbsko-narodnoj koaliciji, os
vruuti se na saborsko glasovanje 28
proš. ožujka, naaai srdee neda, a da
pri ovako znamenitomu dogadjaju,
neprovučemo dvie u ime svoje.
Tim radostr.ije ovo radimo, što
smo već.u ,,K. IV, nekrijmo,kao pro-
ročanskim duhom, sličan položaj na»
viestili.
Radostnije, rekosmo, jer nas s pe-
toricom od te šesterice dičnih Hr-
vata tiešoiji odnošaji harnosti, ljuba-
vi, privrženosti, zuanstva i prijatelj-
stva vežu.
Radostnije, jer onaj tko ovo piše
svu tu petericu može da s ponosom
nazovne svojim zastupnicim.
I Biankini i B'izolić i Ljubić i f5e~
rié i Barić stariji su nau poznanci.
U Bianchinia mladenačko pero ku-
šao, Buzolić ga znanjem pitao, Lju-
bić mu sa svjetom u susret dolazit?,
» Perićem, s tizim pravim zagorskim
Srbsko- hrvatska razprava.
i.
Prije nego odpočmemo svoje o-
pazke i utiske o vanredno važnom
proljetošnjem zasiedanju hrvatskoga
sabora u Zadru, red nam je priob-
ćit pod ovius posebnim naslovom ob-
širno i točno izvješće o sjednicam
gdje se razpravljalo o pitanju hr-
vatskom i t. zv. srbskom u Dal-
maciji.
Ovo je ono pitanje koje je do«
velo do razdora u dosadašnjoj na-
rodnoj stranci i razeiepilo ju u či-
stu stranku hrvatsku i u srbsko-
hrvatsku. Ovo je ono pitanje koje
je izazvalo t. zv. Srbe, da bolje od-
kriju dušu. Ovo je dakle ono pita-
nje, koje zasieca novo razdoblje u
opredjeljivanju političkih pokrajin-
skih nuanca.
U glavnom, mi smo jur o tom o-
baviestili na 28 pr. mj., sabrav ko-
načni uspieh razprava i glasovanja.
Doniesmo pak na 4 tek. mj. i iz-
vadke nekih govora, kao Žmirićeva,
Puljezieva, Brajkovićeva i Perićeva
izrečenih na 26 ož. u jutro. A sad
evo nas da iz bližega sliku predo^
| koji kaže, da „hrvatski jezik cetreba f moji jednom®jenici nećemo glasovat za j „Knjaz Bismark reko djacim : usvo-
uzeti kao zaseban, jer jezik kojim se f Bjaukiniev predlog. Ovaj prediog izgle- i jite svedjer živo narodno ćuntvo".
govori u provincijalnoj Hrvatskoj, to je f da kao „ostracisam duhu i narodnosti | Pitanje školsko važno je i s gospo-
r
"'^entelmanom, naj ugodnijih časova | . jajud ilvjejće 0 ^trujoj
•proveo, sa jarićem u m ademackoj f n'J ^ iobćujuć Jizyjegće 0 s 6.
dobi, rodoljubne snove pleo. s r
Jest, pisac je po svojim silam i
Ljubićev i Perićev izbor podpomagao
i biračem im bio.
0 nijednomu protivniku nemože
ni izdaleka da toliko iztakne.
Pa da nebudeš radostan, da ne-
budeš ponosan?
1 Hvarski izborni kotar i grad Ma-
karska i Imotska krajina i Neretva
njemu najmilijih uspomena pruža !
Da, junaci, osvjetlaste, lice sebi
i onomu koga zastupate, i do usred
duše sastavljača ovoga članka raz-
veseliste, a što je najznamenitije,
razveseliste vas pošteni narod hr-
vatski !
Vi, četri popa i jedan neodvisni
posjednik, hvala Vam, do Boga Vam
hvala, jer uzveličaste i uspomenu
nezaboravnomu Pavlinoviću. Njegove
su kosti u grobu od mila zaigrale.
Imena Vam se zlatila, Vami i ča-
stnomu Dr. Paštroviću, i u narodu
vjekomice spominjala.
Prihvatiste se čista pravca, kakav
narod želi, kakav narodu treba, ako
hoće da dodje pravom do svoje sreće.
Da Bog da, taj kvas okvasio po-
gaču, 6 kojom će se kroz vjekove
Hrvatska zalagati!
Zar žigom sramote žigosoti slavo-
sr6e, koji od po zdjele zanijekaše
hrvatsko ime, hrvatsku prošlost, hr-
vatsku poviest i neharno odvratiše
glavu od liepe hrvatske budućnosti
koju cio narod, vadeć odrode, ne-
strpljivo očekuje ? Nel Dosta je,
da ih jedared ugledasmo u svoj nji-
hovoj golotinji. Prikrijmo ih za ovo
3 godine velikom koprenom, s ka-
kovom oni razgališe svoje ništavilo.
Prikrijmo ih? a osviešćen će ih, raz-
bjdjeo, j do živa uvriedjen hrvat-
pi narod osuditi, da ugleda zoru
"°jjega dana, birajući svojim zastu-
PUcim prave, neodvisne i značajne
fodoljube.
dnici večernjoj, a to sve veoma to-
čno, tako da najznamenitije izreke
donosimo, ko po običaju, ne samo
po smislu, kako to čini redovito o-
stalo novinstvo, nego od rieči do
rieći, tekstualno.
Prvi govorio je u jutrenoj sje-
dnici zast. „¡Srbin" Vukotić. On je
reko subiizu ovako:
Posiie sjajnog govora zast. Bjelano-
vida,') kojim je svestrano dokazao ne-
umjestnost Bjankinieva pred loga o či-
tankam, i posiie pobijanja svih podne-
šenih prigovora sa strane ove visoke
kuće, meni ne bi trebalo pitat rieč, da
uijesam bio izriečno pozvan od gg.
zast. Bjankinia, Ljubica i Salvia. Bit
ću kratak.
Bjaakini kaže, da sam reko, da su
Hrvati „ukrali od Srba književni jezik".
Ja se tim izrazom nijesam poslužio a
nije mi ni trebalo, dok Gaj kaže u „Da-
nici" da ga je on „prenio" (jezik,) od
Srba u Hrvatsku. Bjankini kaže, da je
to Gaj učinio u ime sloge, a da su Hr-
vati jur i daleko prije Gaja imali svoju
hrvatsku književnost u Dubrovniku.
Kako to Bjankini može tvrdit, kad je
Dubrovnik srpska Atina? Najbolji du-
brovački književnici pisali su srpskim
jezikom. 1 u naše doba to nam cielim
svojim radom svjedoči prof. Budmani,
ah kad i to ne bi bilo, da je dubro-
vački jezik, srpski jezik, imamo o tom
i drugo svjedočanstvo; Medo Pučić u
„Zabavniku" dubrovačke štionice veli
izriečno, da je jezik dubrovačke knji-
ževnosti jezik srpski. To potvrdio i
prof. Zore u nekom programu dubro
vačke ili zadarske gimnazije.
Ali ne samo su Hrvati „pozajmili"
književni jezik od Srba, dali i sami je
zik kojim Hrvati govore, srpski je jezik.
To nas uči jedan od najvećih filologa
uašega vieka, Max Miiiier (Bjankini
ironično: Max Muller poznaje srbski!)
') Ovaj govor, bi izrečen u sjednici od
24 ožujka. Priobćismo ga u vierou i
obilnu izvadku dne 31 istoga mj.
nastavak slovenskoga jezika, a ostali
Hrvati govore čisto srpski".
0. zast. Bjankini zaprietio je nama
Srbima sa Quos ego, jer da sam ja za-
prietio savezom sa vladom. Ja to nije-
sam rekao, nego da nedao Bog, jer da
Srbi toga ne žele, Ja sara htio samo do-
kazati, da ste vi jaki kad vam stoji
vlada za ledj i ma {odobravanje na ljevici),
a to kao na odgovor Ljubicu, koji reko,
da se većina ne boji vlade. Pa neznam
kako bi vlada mogla uć u savez sa
srpskom strankom, kad su neke vaše
novine turale viest, da su Srbi priredili
dubrovačku i bokežku omladinu, a ova
da je pak izvela krivosijski ustanak, i
da težimo preko granice (odobravanje,
srpskojMi vidimo u tom onu „prećera | dar*tveno socijalnog gledišta, jer „bez
nostu koja zove srpski narod „pasminom
stvorenom za sjekiru". Mi smo uvjereni
da ste (prema desnici) solidarni u težnji
da Srbe pohrvatite, ili da ih proćerate.
Ako li to nije istina, ntgo „ako mislite
poštovat „prava srpske narodn«»ti u Dal-
maciji„ako mislite baš iskreno uzdr-
iat u Školi ideju srpstva, evo vam ovaj
predlog, na koji možete pristat. Predlog
glasi: „Pozivlje se vlada da dade pre-
gledat školske knjige za pučke učion;ce
i da uz ime naroda i jezika hrvatskoga,
nebude (u Dalmaciji, to se razumije 1)
pritajeno ni ime naroda i jezika srb-
skogau (odobravanje na ljevici).
Nakon ovoga govora uze rieč zast.
na ljevici). Da ste pak vladinovci, vidi | BtrČic '). Reče subiizu ovako:
se i odatle, što, kako je poznato, Lju- | Odgovorit ću sto objektivnije na pri-
bić nije se borio sa narodnom strankom I govore iznešene o školama.
dokle ona bila u manjini, a kašnje se I Govornika je u srce dirnulo i žali,
našo u klubu zemljakovića, a istom na- | videć kako se zastupnici ndvaju brat-
kon toga prešo u redove narodne stranke f skik naroda" medjuuobno grde. „• ime
koja mu otvorila svoje blagodati. U o- | časti i dostojanstva našega naroda pro-
štalom poznam g. zast. Ljubica kao
čovjeka sviestna i ne bih mu bio pri-
govorio, da nije spomenuo nešto o „do
po zdjele", jer dobr^ je šala, ali kad
je ima oaoliko koliko ju se može pod-
niet (odobravanje na ljevici).
O učitelju kojega su protjerali Mai-
njani, veli Vukotić Bjankiniu, da je o-
dalečenju učitelja bilo to uzrokom, Sto
je „pravoslavni" mainski paroh star, te
nije u stanju predavat vjeronauk, a ka-
tolički učitelj nemože tu službu vršit
gdje su „pravoslavna" djeca. S toga bio
premješten na drugo učionsko mjesto,
ali gdje su takodjer sve sami pravo-
slavni, a tu je i danas, i vrši dobre svoje
dužnosti i nitko mu ništa ne prigovara
za to što je on katolik.
Zaključnu rieč moga govora upravit
ću gg. Bjankiniu i Salviu, Oni nijesu
razumjeli na kojega sam „neprijatelja"
u prošastom govoru nišanio. Ja sam po-
zivao na slogu proti tomu neprijatelju,
jer sam mislio da „hrvatska" stranka
zauzimlje „drugo stanovište" i da ima
„viših ideala", te da znade ko je zajedni-
čki neprijatelji nas Slavjana. Ja sam mi-
slio da srao mi sinovi ove zemlje jednaci
u pravima, nu iz Bjankinieva razlaganja
imao bih dobit drugo uvjerenje. Ako ciela
njegova stranka dieli, što ne mislim još,
one uazore (na desnici muk), onda mi
„mamo tt hrvatskoj stranci svoga nepri-
jatelja'il (odobravanje na ljevici).
Dr. Salviu reći mi je, da mi je bilo
žao što je onaj govor upravio na me,
jer ja na uj nijestm ciljao, a iako je
razumjet, da nijeaam mogo ni ciljat, jer
slučaju našega zdruzenja sa hrvat
skom strankom" „autonomali ne bi bili
tako strašan neprijatelj" (nemir kod ta-
lijanasa).
Govoreć o manam čitanaka, ja mislim,
da ih nitko bolje ne može procienitod uči
telja, koji ih neprestano a rukama imaju.
Na koncu uputit ću jednu preporuku
zastupniku Bjankiniu, biva da potegne
na se svoj predlog, jer cilja, da medju
Hrvate i Srbe postavi krvavi nož.
(Nakon Vukotića uze rieč zast. Žmi-
rić. Njegov govor priobćismo u broju
od proš. ponedjclnika).
PosiieŽmirića uze rieč zast. Dr Puljezi
I ja ću dvie rieči o predlogu č. zast.
Bjankinia, da opravdam protupredlog
. koji mislim izniet. Čuli ste Kasto ja i
svjeduje proti tim boguturakim uvrjedam".
Nije sabor za to, nego za triezno raz-
pravljanje.
Prelazim na čitanke. Kad bi se i-
malo o njima sudit poiiečima „jednog'
ns naše strane*, sve bi u školam išlo
naopako. Kad bi to istinito bilo, i ja
bih do viknuo: čemu nam takve škole?
bolje da ostanemo u prirodnoj prostoti,
kako Makabejci. „Bolje je lutati u tmici,
nego bauiti se u svietlu koje nam iz-
kapaoči".Ali to nije tako. Na školskoj
upravi namješteni su naše gore listovi.
Oini mi se smiešno kad se zahtieva,
da se uspieh naših učionica mora uz-
poredit sa ućionicam u naprednijim kra-
jeviui nnase države*, A to, jer nema u
nas onih obilnih sredstva koja podpo-
mažu školu u drugim pokrajinam. Na
zori manjine o pučkoj obuci krivi &u;
uzrokom slabu napredku jest i „protu-
naravni školski sustav". Nego ipak ne-
što se postiglo, a to sve u ovo zadnje
kratko vrieme od 15-20 godina „odkad
smo uzeli upravu ove zemlje", ili ti
odkad je hrvatska stranka došla u ve-
ćinu. Prispodobimo sadašnje stanje sa
nekadašnjim, sa mletačkim i prvom au-
strijskom dobom. Onda bilo samo 56
učionica, i 98°/0 nepismenih. Možemo li
se zanašat, k6 što čine talijanaši, za
takvim plodovim mletačke vladavine?
kad eto više se postiglo u ovo 15 20
godina, uego prije kroz cielo mletačko,
a tako i kroz dotadašnje austrijsko raz-
doblje.
Govornik se sad osvrće na izvješće
Zem. Odbora i Da „vriednog i pošto-
vanog" vladma škol. izvjestitelja vit.
Peiičića, koji nam dokazuju, kako naše
škole hepo napreduju.
Ako ćemo napredka u školam, na-
ravno je, da treba trošit.
Što se predbacuje, da su učitelji ^bu-
nitelji, agitatori", to nije istina. Svje-
dok nam rieči koje o tom izustio vla-
din povjerenik.
Govornik spominje „najviši ideal, je-
zik naroda" i veli, kako učitelj mora
služiti dobrim primjerom djeci".
1) O ovom govoru doniele su izješće
druge pokrajinske novine dosta ne-
točno. Jamčimo, da su uaše glavnije
navodne rieči, ovdje kao i svugdje u
ovim našim iavješćioj tekstualno.
pučke obuke nema jednome narodu slo-
bode i civilnog života".
Govoreć o školskim vrtovim, žali što
svaka škola nema svoj vrt, da se tu
čine pokušaji na poduku, ne samo
djece nego i ostaloga pučanstva. Imalo
bi se dozvolit i saditbu duhana u škol-
skim vrtovim, barem 200-300 strukova,
a da u tom učitelji uzmognu poduča-
vat. Red bi bilo, da se praktično podu-
čava o saditbi duhana i u učiteljietu.
O naobrazbi ženskih veli, da ona
„neide uzporedo" sa izobrazbom mu-
žkih. Zagovara s toga mješovite učio-
nice, osobito u zagorskim krajevim,
gdje je broj ženskih učionica po sve
malen.
Dvie rieči o čitankam (?uli ste, veli
govornik, obrazloženje što je „naš
poštovani drug" zast. Bjaukioi donio za
svoj predlog. C. z. Bjank;ni „išo je mož-
da nešto daljeu, na svakako njegovi
nazori ne slažu se sa nazor im mnogih
mojih drugova i mojim".
Priznajem, da je naše ime pritajeno,
„ali nije izgrdjeno<(. Sad spominje ono
što je kazao vladin povjerenik (treći
put, da se pozivlje na nj) o srbohr-
vatstvu u čitaukam pa nadodaje: „ja ni-
kad nijesam dvojio o Čistoj namjeri u-
reditelja čitanaka, a još manje o čo-
vjeku kojemu bilo povjereno nadziranje".
Ali uza s/e to, ako se pita: jesu li
„ureditelji* postigli cilj, odgovorit je, da
ne. A nije bilo ni tako lako.
„Svako pleme drži do svog imena:
narod hrvatski krsti se imenom hrvat-
skim, a narod srpski krsti se imenom
srpskim". „Prosto bilo jednima nazi-
vati se Hrvatim, a prosto i drugim na -
zivati se Srbim". S toga neodobravarn
izpuštanje kitica iz hrvatskih ili srp-
skih pjesama, neka, veli, hrvatski narod
nauči Štovati što je srpsko (dakle Hr-
vati ne Štuju što je srbsko? — u kra-
ljevini?!; i obratno („Srbi" odobravaju),
Obzirom na to po ćudi mu je Bjankiniev
predlog, džt, ali samo za prvi dio. Zatim
spominje neku „političku mudrost vladeu
u čitankam! i t. d., pa prelazi na drugo
pitanje.
Gosp. Dr. Salvi u svom govoru veoma
je „skladno i liepim načinom" besjedio.
Dr. Salvi nevjeroje rek' bi našoj i-
skrenosti, kad tvrdimo, da ljubimo tali-
janski jezik. Reći ću na to Dru. Sal-
viu, da mi taj jezik, doisto, ne ljubimo
radi talijanaša, dali ljubimo ga „za našu
korist", jer priznajemo, da je za nas
„potreba poznavanje talijanskog jezika,
a osobito lalijauske literature."
Govornik odobrava onaj citat što ga
je priobćio zast. Zmirić, a koji potiče
od „dičnog i obljubljenog" Dra. Koste
Vojnovića. Al onaj čitat ne stoji u o-
prjeci sa našim nazorim. Jer mi nije-
smo spaljivali talijanske piace. Pače
naši hrvatski pisci sa zanosom pjevali
su talijanske slave. Senoa pjevao je u
pohvalu „Venezie" (Buzolić dovikuje,
da je i on više talijanski pisao nego
sam Žmirić), a kako Šenoa, tako i
drogi.
U pitanje o narodnosti neće se npli-
ćat. Ono je bilo toliko krat razpravljaDO.
Ostanimo svi na svom temelju, a „vnenae4*
će izgladit oprjeke.
Svi Žimirićevi citati podpuno su nam*
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
xx>§§<xx*-
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. HIERONYDI. EPIS. XVI. AD DAM. .. ]Voa ipsos, ausiliante Deo ia dies alacriter operam Vestraoi impensuros in tuenda salufcari B^ch^ae doetrina auijiiisqjb in
Beligionis araore et in verae fidei professioae roboraadis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 ^ifo^fti -K^ftli^k^ Đaipacij9.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 Qor. više — ZA INOZEMSTVO! PTt 'jfSstarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu-,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i 2a nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
jOi?* 25. Fonedjelnils; 35 Travnja 1002. God. XXIII
O&vrt na sabor,
u.
Vlada je pri olvoru sabora izta-
kla želju, naglašenu još prije u
Carev, vieću, da se mimodju za Čas
narodne razmirice, u prione oka svi-
ma potrebite kore hljeba.
Ko što carevinsko vieće u Beču,
tako i sabor u Zadru nije se oglu-
šio na taj poziv, ali s dužnim o-
prezom. Ta znadu zastupnici, da o
samu kruhu nitko nežive, pa uz je-
dnu dužnost panis et circensium, ni-
jesu zaboravili i ua dužnost još
veću, na dužnost još plemenitije i po-
trebitije duševne hrane. Zastupnici
znadu dobro, da je zaludu sticat
mrtvu truplu hrane, ili nam?cat bo-
gastva, a pak drugomu davat ključe.
Nego ovu zaslugu o obostranu radu
Sliemožemo pnpisatcil nazovi ,,$rbi~
maCi, niti preživjelim talijanašima, niti,
na žalost, stranci većine, t. j. našim gla-
sovitim samozvanim narodnjacima.
'"•-Sve ove tri frakcije bile su spravne,
da se posvete više manje izkljućivo
materijalnim pitanjim, i bilo bi se
tako i dogodilo, da se nije pomolila
oporba, u samu krilu narodne stranke.
Bilo u dobar čas, jer bismo inače i
još za godinu dvie bili zaboravili, da
imamo, osim želudca, i srce u pr-
sima.
Točka, oko koje se vrtjela ta uz-
višenija borba, bila je ovaj put po-
znati Bjankiniev predlog.
Neki misle, da je ova točka bila
malovožna, i da nije zasluživala da
se skoro za sedmicu dana oko oje
bojak bije. Ali nama se čini, da to nije
tako.
Predmet i ako nije u sebi načel-
ne važnosti, ali je iahodište načeli-
ma raznih stranaka. Predmet taj po-
stao je milijarnim kamenom, da se
premjere stranputice. da se upoznaju
zastave, da se odkriju srca, da se
ukažu ciljevi. A posljedak pak bio
je, i te kako, načelne važnosti, ne
zato, jer je razdvojio narodnu stranku,
nego jer ju je onemogućio, nje vla-
stitim rieČima i radom, onemogućio
kd stranku naroda hrvatskoga, a po-
kazao ju suvišnom kd stranku ovdje
ne obslojećega naroda srpskoga, a
tim ju osudio, ili da se brže bolje
pokaje i popravi, ili da se živa
zakopa.
Dosta je poskorupit po saborskim
izvješćima, da se sve to vidi ko na
dlanu.
Bjankiniev predlog, uzam prigodu
od citanaka, iziiče jednu političku
narodnost u Dalmaciji, onako kako
rade Srbi u Srbiji, kako Bugari u
Bugarskoj, kako to svaki narod radi
kod svoje kuće. S toga posve je
u redu što je on (prvi put) počeo
zvat „Srbe" u ¿alinaciji onako
kako ih i mi zovemo, onako kako
ih zovu pravaši, onako kako ih zove
fiarod, onako kako se jedino zvati
mogu, biva: Hrvati grčko-iztočne
vjere, ili tako zvani Srbi, ili hrisćanu
Pravih Srba u nas nije nikad bilo u
etaografičkom-smislu, pa i da ih je.
buduć mi i oni jedan narod, govo-
r®ć mi i oni jednim jezikom, nji-
hova posebna politika kod nas ne
«na smisla, a još je manje oprav-
i dopuštena, dok opa obuzi-
mije sve ono, što Hrvati neće. Ona
je, kako je dobro naglasio osobito zast.
Peric, negacijom hrvatstva. To je ja-
sno. Jer: Hrvati hoće svoje ime jeziku,
kojim govore,at.zv. Srbi ga nepriznaju,
i idu u tom dalje od samih talijanasaj
Hrvati hoće posebno ime svojoj na-
rodnosti, onako kako i Srbi u Srbiji
hoće svojoj; ali im naši „Srbi* ni
to nepriznavaju, u čem takodjer idu
dalje od talijanaša. Hrvati hoće svoju
državu, a naši „Srbi* toga nekad
htjedoše, ali sad već toga neće, ko ni
talijanaši. Hrvati, da dobiju svoju
staru državu, hoće sjedinjenje svih
onih dielova šio po poviesti i pravu
i narodnomu osjećaju pripadaju Hr-
vatima, a dalmatinski „Srbi" toga
neće, ko ni talijanaši. .Dakle očito:
asrbstvo" je u nas u politici anti-
teza hrvatstva: ove se dvie struje
jedna drugu izključuju: sve šio Hrvat
gradi, to „Srbin" nastoji da ruši, a
toliko o tom nastoji, da se u tu,
svrhu već iz načela sa svim našim
dušaaanim dogovara i druži.
Ovo su činjenice, koje nije nitko
nikad pobio, nit rnogo, da pobija,
činjenice koje sami „Srbi" ne samo
ne niječu, nego još iztiču.
Uz takve okolnosti postupak Dra.
Cingrije i drugova pravi je nesmi-
sao. Nesmisao je, kad on i družina
nudjaju — dan danas —„Srbima" ra-
vnopravnost i kad im ju svečano u
saboru priznaju.
„Ali mi smo dosljedni svomu pr-
vobitnomu programu", opravdava se
u govoru od 28 ož. Dr. čingrija.
Jok! Pače sve protivno. Jer, i ako
stoji, doisto, da u prvobitnomu progra-
mu narodne stranke, „Srbi" i Hrvati
smatraju se ravnopravni, ali onda su
bila Kuih„ova vremena. Onda je sve
drugčije bilo. Onda se s hrvatske
strane priznavala ravnost prava, nu
priznavala se istodobno i vršila sa
„srbske" strane i ravnost dužnosti. A
priznaju li dan danas „Srbi" stare
i svoje dužnosti napram Hrvatskoj 9
Ni po što. Iz njihova postupka i u
saboru i van sabora vidi se očito,
da bi oni radje silu prihvatili, nego
se dužnostima odazvali. Dakle i s hr-
vatske strane prestaju dužnosti na-
pram „Srbima*, kad oni neće već
ni da čuju o kakvim njihovim du-
žnostima napram Hrvatima.
Mi vozimo, „Srbi" šijaju. A kad je
tako, mi nemožemo stat uza nje pri-
vezani, jer naopako tada i nama i
njima: ako smo jednako jaki, ne-
ćemo ni mi ni oni do sudnjega dana
ni napried ni na se, pa bi bio svaki
napor ludost za obe strane; ili su
oni došmanskom pomoću jači, a onda
ćemo mi postat kaić, a oni bit brod:
bućani iztjerali kueane.
Ovo nijesu tlapnje. Ovo je jasno
ko sunce. Ovo i djeca razumiju.
Po tom pozivat se na stare §§,
na §§ iz doba kad su rSrbi" htjeli
u glavnom sve ono što su i Hrvati
htjeli, kad su pače „Srbi" skoro
prednjačili u hrvatskoj borbi za prava
hrvatska; i pozivat se na te §§
sada kad „Srbi" one §§ gaze, kad
dovikuju, da se stavlja nkrvavi nož"
izmedju „Srba" i Hrvata, ako se
te §§ još pravovaljanim smatra;
pozivat se, velju, dan danas na te
to je i izdajstvo i lakrdijaštva u
isto doba. Hvala na takvu Uskrsnom
daru.
Uzmi sad sve te neoborive istine
u račun, pa reci: nijesu li šesterica
morala istupit iz kluba većine, ni-
jesu li morala iztupit ako nijesu
htjeli nosit solidarnost izdajstva i
lakrdijaštva?
Srećom narod sve to vrlo dobro
shvaća i razumije, bolje nego nje-
govi vodje, pa svom dušom istup
odobrava, odobrava kroz bezbroj če-
stitaka i radovanja.
Nego istupom nije svršilo sve.
Ono je istom početak otačbeništva.
šesterica imaju svetu dužnost, da
ne sustanu na prvim koracima. Non
qui incoeperit, sed qui persevera-
verit... Šesterica imaju istodobno i
veliku, uprav tezku odgovornost pred
narodom, oni su u ime naroda zai-
grali hrvatsko kolo u Dalmaciji,
oni dakie imaju nastojat, da se to
kolo dično nastavi i doigra, jer ne-
budu li se vladali onako otačbenički,
požrtvovno, dosljedno, odlučno, kako
znadu, da se kolo može doigrat
s veseljem Hrvata; oni bi nosili svu
krivnju, ako bi okorjelost većine, uz
kojekakve koalicije i dogovore, dobila
u dojdućim izborima varavi glas, kao
daje narod većinom uza stare matadure.
čas je odlučan i svečan. Kao na
Dravi g, 1868, a predlani na Moldavi,
tako sada i u dvorani sv. Ante sklo-
pljena je nagodba. Da li i ovdje
vladinim maslom, ili i bez njega,
neznamo. Svakako nevarajmo se.
Nama su „Srbi" postali ono što su
česim Niemci: tudjinci, koji hode
premoć za se. Oni, kd i Niemci med
Česima, hoće da odciepe ovo hrvat-
sko primorje od hrvatske kraljevine,
i da ga pretvore, ako opali, u srb-
sko primorje, oui hoće, da sve ono
što je tobože „njihovo", to i nadalje
ostane samo njihovo, a što je naše
da to bude opet ua pola njihovo. Jaoh
dakle našemu narodu, ako Hrvat su-
gradjaninu nazovi „Srbinu" nebude
prigodom dojdućih izbora odgovorio
onako, kako je napredni, plemeniti
i odvažni češki narod odgovorio su-
gradjanim niemcima: takve nagodbe
ni sad ni nikada.
A da li su „šesterica" dovoljno
sviestni te velike svoje odgovor-
nosti? jesu li oni podpuno na visini
svoga položaja, tako da sve bistro
pojme, da svaku predvidjaju i proti
svakoj se nesreći naroda ogradjuju?
0 tom drugi put.
Katolička djelatnost u Bosni
i Hercegovini.
Vierska i prosvjetna djelatnost
katolika Bosne i Hercegovine može
se nazvat uzornom. Osobito se od-
likuju dvie točke: Mostar i Sara-
jevo, a najpače ovo potonje, koje
je središtem cielomu katoličkomu ži-
votu dviju pokrajina. Koliko se nije
podhvata poduzelo i ispunilo u vrh-
bosanskoj nadbiskupiji kroz ovo de-
setak godina? Da ništa drugo nego
Časopis „Vrhbosna", katedralka i
Sjemenište u Travniku. To bi samo
bilo dostatno da usieče epoku u cr-
kvenom životu Bosne. Ali neumorni
pragosp» Nadbiskup no udovoljava
se početciina, on svedj nastavlja
svoje apostolsko revnovanje, a koliko
umno, svjedok nam i sliedeći dopis
„Vrhbosne":
„Misljah: bit će možda drago slav-
nom Uredničtvu krasne Vrhbosne, ako
mu se dojavi, kako se lopatom prvi put
zasjeklo u tlo sjemeništno, da se na
njem započme kopati temelj za središnje
sjemenište svećeničko. Na sam imendan
slavno vladaj ućega našega sv. Otca pape
Leona XIII., nikad ljepše, obavio se taj
skromni a ipak veoma znameniti čin.
Nije bilo tu strke ni vreve, ta jedva je
tko i znao, da će se šta neobična isbiti
na gradilištu sjemeništnom; nego eno
veleeienjene gospode arhitekta Josipa
pl. Vancasa, graditelja Ivana Holza,
njegova pomoćnika Horvata, obće štova-
noga gradjanina Karla Brozovića, gra-
ditelja Jaroa: te vam bješe sve što se
od gospode aabralo, a radni kS, bilo sa-
kupljeno kojih petdesetak. Moglo je biti
osam sati u jutro, kada je presv. g.
Nadbiskup, praćen ovdješnjim kapelanom
i katehetom veleč. O. Nikolom Krilićem,
stupio na tlo sjemeništno, gdje je bio
malen stol priredjen, na kojem bijaše
smješteno razpelo i sv. voda. U brzo
pridodju svi radnici i gore spomenuta
gospoda. Nadbiskup obukavši roketu i
providivši se štolom, blagoslovi najprije
samo mjesto, a onda uzevši lopatu (onu
istu, koja je 25. studenoga 1884. po-
služila, da se njome započmu temelji
kopati za katedralnu crkvu sarajevsku)
reće : „Po zagovoru sv. apostola Cirila
i Metoda, kojim će sjemenište i ova
crkva biti u slavu posvećena; po zago-
voru bi. dj, majke Marije, po zaslugab
Gospodina našega Isusa Krista, Sina
Boga živoga, započimam gradnju ovoga
svećeničkoga sjemeništa u ime troje-
dnoga Boga Otca i Sina i Duha svetoga
Amenu. Rekavši to Nadbiskup i naslo-
nivši svoju lievu ruku na lopatu, okrene
se k arhitektu g. Josipa pl. Vancašu ter
ga ovimi riećmi oslovi: „Velecienjeni
g. arhitekte 1 Evo sada predajem grad>
nju našega svećeničkoga sjemeništa
Vašim vještim rukama. Ako kažem, da
je svećeničko sjemenište najvažniji zavod
za sve katoličko pučanstvo u Bosni i
Hereegovinij ako kažem, da će on
ostati aviek najvažniji, ma se kašnje i
ne znam koliko drugih zavoda podiglo;
pa ako gradnju upravo toga zavoda Vam
povjeravam, onda sam Vam sve rekao,
onda sam Vam izrekao najveće povje-
renje, tako te ne samo ja, nego mi svi
pravom možemo od Vaše vještine, Vaše
požrtvovnosti, Vaše ljubavi k crkvenoj
umjetnosti i k djelu Božjemu očekivati
da ćete vi svojski nastojati, da to važno
djelo sretno i vješto kraju privedete. Pre-
lijte dakie svOje zanosne misli u ovu mr-
tvu zemlju, u ovo mrtvo kamenje, da se
podigne sgrada ne mrtva nego oživlje-
na po vaših zanosnih miulih, tako te
svatko prolazeć pokraj ove zgrade i
motreć ju i sam se uznese do nebeskih
visina, odakle dolazi svaka dobra misao.
A kad se ta sgrada podigne do svoje
visine, te joj Be oči susretnu sa očima
posestrime svoje, crkve katedralne, neka
se čednoj njezinoj krasoti svi dive,
kao kao što se čednoj krasoti naše
katedrale svi čude. U to ime Vas Bog
blagoslovio l" — Na to se Nadbiskup
okrene ka graditelju g. Ivanu Holzu,
ter mu reče: „A. Vam, velecienjeni,
gospodine, povjeravam iadradba ove
gradnje sjemeništne. Ovo sjemenište nije
drugo, nego nastavak nadbiskupskoga
dječačkoga sjemeništa u Travnika. Dok
je Travnika i toga dječačkoga sjemeništa
bit će eno vazda živi svjedok za Vaš
mar, za Vašu brižljivost i vještinu, ko-
jom ste onu sgradu izveli. Ja se nadam
da ćete si dati još ^više truda, ako je
moguće, da i ovo sjemenište na obće
zadovoljstvo izvedete, tim više, što ovaj
zavod svojom važnošću pretječe isto
dječačko sjemenište. U to ime i Vas
i Vaše pomoćnike Bog blagoslovio la
Napokon obrnuvU se Nadbiskup krad-
dnikom reče : „1 Vas, braco radnicipo-
zdravljam. Svi mi smo radnici na polju
Božjem, jedni rade više duhom, a drugi
tielom, a svi moraju da rade, jersv. Pa-
vao kaže: tko ne radi, neka i ne jede.
Vi dodjoBte ovamo, da radite, da si
zaslužite kruha; i to treba, ali nije to
dosta, jer Be mi razlikujemo od životinja,
koje takodjer rade. Radite, da si za-
služite kruha; nu još više radite, da Bi
zaslužite nebo, za koje smo svi stvoreni.
Zato kada u znoju lica svoga radite,
kada izmučeni jedva radite, zaustavite
za časak svoj rad, pa naslonivši se na
svoju lopatu, na svoj u motiku, na budak
svoj ili na ono već što pri ruci imate, te
upravite pogled svoj k nebu, odakle Bog
očinskskim svojim pogledom na vas kano
na djecu svoju gleda; da se sjetite, da
imate Boga za Otca, koji na Vas uviek
misli; da se spomenete, da ima netko
na nebn, čije srce za Vas kuca; da
ima netko u nebu, koji broji kapi Va-
šega znoja, pa Vam ih ubraja u zaslugu
tako te će Vam blagosloviti rad Vaš,
i imat ćete i dosta kruha i zaslužitćete
si nebo. Tako odsele radite. Ako do
sele radiste, da si zaslužite samo kruha,
Od sada radite i zato takodjer, da si
zaslužite nebo. Bog Vas blagoslovio,
ter svakoga od Vas čuvao tako, te se
na vrit me gradnje ovoga zavoda ne
dogodi nikom nikakova nesreća. Kako
Bretno započimamo gradnju, tako dao
Bog, da se za koju godinu sretno i do-
vrši." — Pošto je blagorodni g. Van-
caŠ zahvalio Nadbiskupu na povjerenju
i pridodao, da će nastojati odgovoriti
tom pouzdanju u njega stavljenu, ra-
dnici odpočeše svoju radnju, a Nad-
biskup sav blažen, dto se toli važno
Božje djelo započelo, udalji se sa gra-
dilišta*1.
Što nas dieli, to će nas
i spojiti.
(Tribanj na Očišćenje Gospino).
III.
(konac, v. br. 19, od 24 ožujkaj
Da se narod ne upusti malo po
malo u opasne mode liberalslva,
koje su kuga duha, lanci tiela i tmina
očiju i da istim ne pusti hegemo-
niju nad sobom, svećenici na rad,
oprezno al svojski. Kužni zrak za-
hvaća već i nas; već se počimlje
govoriti o nekim zemunskim ložam,
usljed kojih htjelo bi se da i Hr-
vatska stane prinositi na Belialov
žrtvenik svoj tamjan, angjelu od-
metniku. Na opro*, svećenici braio,
a da ne budemo kataje plakali i lo
gorko — kO Jeremija, nad propa*
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
Xzhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
oOO^OO«-
Vos ipsos, auxilianfce Deo ¡a dies alaeriter operam Vestrarn impensuros in tuenda salutari
Religionis atnore et in. verao iidei professione roboraadis..... {Pio IK updpinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocm
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD DAM,
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPUTOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO iior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije iist smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLKKE DALMACUE u Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
„„ <n 0..1 - • ništvo. Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 2 GetTcrx-tabls. 5 Svilar^ sa, ie@2. God. XXIII
Osvrt na sabor.
iii.
Dao po dan, pa evo se izasukao
obilat mjesec dana odkad su še-
sterica dalmatinskih saborskih za-
stupnika ostavila nesretno narodnja-
čko kolo.
Svaki otačbenik nadao se, da će
se kroz ovo prilično dugo doba
podpuno razbistrit naš novi politički
položaj i medjusobni odnošaji stra-
naka, te da ćemo znat, što se na-
rodu spravlja za buduće.
Ali, na žalost, kako je poznato,
niti se novi politički položaj razbi-
strio, niti su stranke svoje medju-
sobne odnošaje ocrtale.
m neznamo uzroke, a niti ih
marimo istraživat. Uzroci mogu bit
mnogobrojni, mogu bit i težkl, ali
svaka stranka, i mlada i stara, ka*
Uvi god bili uzroci, ostaje svejedno
dužna pred svojom časti i narodnom
koristi: ili kovat, ili se nemrčit.
Po onomu šio mi znamo, a cie-
nimo, da u stvari imamo izobila niti
u rukama; starim, preživjelim poli-
tičarima fali čista saviest, pa se i
stide i boje, i dobro im stoji. Mla-
Neugoduo nam je bilo pri duši,
kad su proslavljena šestorica rodo-
Ijubnijih Hrvata, istupiv iz narodnja-
čkog tabora, nazvali svoje bivše
drugove »Hrvatima11.
Ne. Dv. Klaic i njegova družina
nijesu u politici nikakvi Hrvati.
Nit u snu. Mi smo to dokazali ti-
suću puta, a to su nam dokazala i
šesterica prigodom zadnjeg sabor-
skog zasiedanja. Narodnjačka veći-
na; to je polutanska većina, bila i o-
staje, to je ne čislo hrvatska, nego
čisto srbsko-hrvatska većina. Njihovo
je kolo šareno ko šareno jaje. Ope*
ribus credatis.
S toga šesterica, izstupajuć iz na-
rodnjačkog tabora, zlo su uradili,
opasnom su se igrom igrali, kad su
ostavljene drugove Hrvatim nazvali,
šesterica nijesu, kako rekoše, istu-
pila iz „hrvatskogu kluba. Kad bi
to bilo istina, pitao bi ih narod: a
zašto Hrvat iz hrvatskog kluba iz-
stupa ?
Reći će se: nazvasmo ih onako iz
kurtoazije, Ajal Tu kurtoazija po-
sij i te u salone, ali ne u saborske
dvorane il u političke novine. Kur-
toazija nas uči) da liepim načinom
dim pako pobornicim čišćega pravca, J istJnu kfemo> aij nas 0Ra ne ovIa
čini nam se, da fali, iii osvjedočenja, šćuJe> da laž za istiou prodavamo,
ili odlučnosti.
Ne velimo osvjedočenja u načelo,
nego osvjedočenja u uspieh. Ako je
tako, a cienimo da je tako, vriedno
bi bilo znat, rad šta ta bojazan?
Ako ljudi, čijemu koraku begeniše
javno mnenje kroz cielo novinstvo,
ako ljudi čijemu novomu ¿»ostupka
begeniše izravno i sam narod kroz
svakovrstno sokolenje i bezbroj če-
stitaka; ako takvim Ijudim fali ipak
pouzdanje u Boga i u pravicu, a
što nova mogu
pa to još u času onako svečanu,
u članku onako važnu.
Nego, da ostavljena družina nije
hrvatska, dokaz nam i sam novou-
strojeni klub šesterice, klub „hr-
vatski". Ovaj klub nebi imao smisla,
ili ne bi bio rodoljuban, uz drugi
iskreni hrvatski klub.
¡Nu sad: ako stara družina nije
po djelima hrvatska, nego šarenja-
čka, pa ako ipak, obzirom na nju
šesterica počeše kurtoazijom na-
onda mi neznamo što a u | ziva, ako obzirom na nju šesterica
očekivat. I nastaviše kurtoazijom mučanja; na-
Mi držimo, da otačbenici, koji su j kon obilat mjesec dana očekivanja
osvjedočeni o svetosti svoga rada, I narod ima pravo da pita: a što zar
kad bi imali narod i javno mnenje j mislite tako odazvat se pouzdanju
za čns i proti sebi, ne bi smieli ni-
pošto klonut duhom, ili oklievat u
radu, nekmo li kad je sve inače.
Za nastalu neodlućuost stanoviti
gvešnici Boga i mole. Oni znadu,
vrlo dobro kad ne zgrabiš prigodu
za glavu, kad pustiš, da ti neprija-
telj sruši osnovu, prije nego se ti
nakaniš dogradu tvrdjavu; uzalud
će ti poslie biti napori. Kašuje in-
eipient illudere,... sa onim što po
tomu sliedi.
jNevarajmo se. Čekanje nije geslo,
jer kad već nadodje žetva, preka-
sno je istom on ia sjeme sijat.
Znamo, da ne vaija ni naglit, da
je razbor iiepa i pohvalna vrlina, ali
znaoio i to da kad kuća gori, nije
ono čas kad se naglenju uklanjat
imamo.
Kad se zaigra kolo, treba igrom
Dostavljat, Gol* se dopleše.
*
* *
Ovo smo imali dužnost da spo-
menemo nek nain se ne predbaci,
da smo uvidjali pogibelj, a nijesmo
na nju upozorili. A sad, da se još
malo porazgovorimo, eda li nova mo-
guća zla predusretemo.
* * %
što ga u vas polažemo?
Nemojte, braćo. Počeste pleme- j
nito, i nastavite plemenito. Počeste
odlučnim korakom, i nastavile tako.
To od vas zahtieva svetost narednih
pravica, zahtieva vaša dosljednost,
zahtieva vaša čast i budučnost.
Raskrstili ste se, radi polutanstva,
radi odvisuosti, radi neizvjestnosti i
neodlučnosti; evala vam, dika vam,
Aii gonite početke u nastavke do
savršenstva, ^ustajanje, to je naza-
dovanje.
Ta znate, da vam je onakva du-
žnost prema starima drugovima, ka-
kvu imaju mladi česi prema svo-
jima bivšim suborcima. Puko je jaz
izmedju stare garde i naroda. Treba
da pukne jaz izmedju vas i garde.
Priznajemo, da je zadaća težka,
ali o muci grozdovi vise.
Priznajemo, da je zadaća ležka,
ali je spasonosna i sveta.
AUon, dakle sokolovi ! Na juriš
proti onim koji nam krpare ime, a po-
viest i državu diele. Na juriš proti
stranci koja nove narodnosti priznaje
i domovinu nam ciepa i njezin
uskrs onemogućuje a pred inozem-
stvom nas osramoćuje. Na juriš, ali
juriš ozbiljan, ustrajan i odlučan.
Nije već kud kamo. Ili kovat, ili
§e omrčit.
Pazite, da cio narod na vas gle-
da. Cio narod prati vam korake, da
vas dalje sve to više zaslužne slavi
i uzvisuje, ili da vas inače prokune,
ako ste mu žednu, u tužnoj, suhoj,
sprženoj Sahari nerodoljublja, obsje-
nuli oči zamamnom slikom varava
zelenila.
Saborski oštrapci.
Službeno glasilo „Narod" u Spljetu
tunekidanji izstup šesterice Hrvata iz
tobožnjega hrvatskoga kluba uspavao u
u sve devet. Nezna sirak za tu zname-
nitu činjenicu, a zna da je većina za
Pugliesiev izpravak. — Nemogu da se
slože „¡Srbi" i Hrvati? Mogu, neboj se,
„Srbi" i narodnjaei. Eto složili su se, di-
viza je gotova: „Živila slavosrbštinal"
Niti li mi znamo u Čemu se te dvie
frakcije medjusobno razlikuju, kada su
suglasne u stožernim točkam : hoćeš pre-
zir hrvatskomu imenu, tu su i jedni i
drugi; nesjedinjeuju povladjuju oboji, i
i ako drugovačijim načinom. Dobro, da
već pod cielo vidimo.
Nego gdje je najbolje „Narod" obra-
zinu sljuštio, to je u brzojavci iz Zadra
30 ožujka
, kažući da je Biancfauni, pobi-
jajući vladinu politiku u svim granam
uprave, navalio na ustanove stojeće iz-
van kompetencije Sabora.
Što je Bianchini govorio, mi još ne-
znamo. Svakako se „Narod" nekolegijal-
uo ponaša, umećući se, nezvan ni iskan,
vrhovnim sudijom. Koji to zakon pri
imunitetu zastupnika može da izcrpi sve
obstojnosti i sve slučajeve i da označi
točno granice saborskoj nadležnosti: do
vle možeš, a dalje nemožea!
Pokonji je Pavtinović čisto napisao
„Ipak, naše biranj« zastupuika, za nas
je krupan posao; jer ako zastupstvo
naše nema pred sobom vlade do kraja
odgovorne; ono ju može, kakva je da
je, i karati i svjetovati; ono ju može
podpomagati i zauzdavati*.
Ako išta zamjerenu kompetenciju pru-
žile su Bianchini-u te vriedne rieči iz-
vadjene iz sred duše, iz nepobitnega
prava, sama naroda; pružilo mu je r,e
vidjeno mrtvilo burokratičkoga stroja i
njegova pokretača u Dalmaciji; pružila
su mu nastrana fakta, koja su u oči
dvadesetoga vieka sistematična kontra
dikcija i napredku i imenu i jeziku i
sdruženju jednog po izbur naroda, i na
sablji i na peru, a sada i na kulturi,
kakav je hrvatski, pričeo odkle hoćeš
ili obrnuo gdje hoćeš. Kritika je, umije-
mo, dobrotvorna, a osobito u javnomu
djelovanju. Tko je junak Da ždrielo, Ne-
kmo li prosvjedi i erčk&rije! Nedaj na-
rodu progovarat posebice, da kaže, gdje
ga probada, nedaj mu pisnut kroz no-
vice, nedaj sitno, nedaj tamo, pa mu
začepi usta i kroz njegove zastupnike
us avno, dangubicom i krvavim žuljevim,
uz trnovite slaze i uz puste troškove
odabrane. Ala, „Narode", slobode! Sreća
da će svak pametan i rodoljuban više
vjerovati auktoritetu neprežaljenoga Pa-
vlsuovića, no li šaranju službenoga gla-
Bila u Spljetul
* * #
„Narodni List" noaeć člaočić o Izstupu
pokazao se je faktično emancipiran od
hrvatskoga" (?) kluba, a narod, priobću-
jući brzojavku, 30 džujka stao mu je
revno u službu. Primiemo na znanje. —
Prvaci, zaista, nisu vidili „Izstup" van
kada je izpod tiskalice pomolio, dočim
su vidili brzojavku, kada se je tiskalici
namjenjivao. Samo napried „Narode"
jer bolje i za te, dok valjda klub neće
dopustiti, da budeš zastupao sve orto-
grafije, i postarati će se da ti nabavi
jednu valjanu gramatiku, nebi li žalo
kan i koliko godj jezičnim pogrješkam
om a lio
« * *
U velike je hvaliti učenost i liepi na-
čin Perićeva govora. U rukavicam po-
šteno je oprao i Savicu i družinu. Niti
se taj govor stidi govornika, niti li go-
vornik govora. Umjestna je bila „Kato-
ličkoj Damaciji", kada je govor naniela
tisku. Dobro je, da se dobro i dalje
Čuje. Uz to evala zamjeniku naše dike,
pok. Pavlinovića i jnnačkoj Imotskoj
krajini, koja je „vršeći B@Žju i fratar-
$kuu, s onakovom vrstnom silom sabore
u Zadru i u Beču obdarila!
* * *
Staromu se c. k. uč. pok. nadzorniku
Dr. Klaiću, sadanjemu šk. pok. članu,
ove godine raztvorila usta u saboru,
kada je bilo da teše slavospjeve učion-
skoj Vlasti, preko koje je nekomu tre-
ćemu, ipak na sreću prave hrvatske
stranke pošla uprav od ruke ona: ~Za-
vrlji pa pričvrlji." I ako nekomu s neke
harni, njemu ćemo na uho: „Drugom,
Dr. Miho, omrvi, jer su djela djela lu
*
* *
Zastupnik Hrvat Ljubić, rekao je od-
govarajući protivnicim u Saboru: vidjeti
ćete nas na glasovanju. Nekako po na-
rodnjake kolo šareno. Iz tizih je rieči
zaključiti, da se je jedna u klubu go-
vorila, a druga pri glasovanju o čitan-
kam u Saboru radila, (tako svedj naro-
dnjaci rade: Šareno. Ur.) dok su sama
šesterica rieč održala. Upamtite, hrvat
ski birači!
* * *
Čisto se vidi po pisaniji dioničarskoga
„Obz." i služb. „Naroda", po nekim svese-
bičnim zapljenam,po Sundečićevoj pjesmi
i njezinim nuzgredieam, po kojekakvim
prosvjedim, po sgodivšim se odpustim,
po obrnutoj narodnjačkoj kabanici za
onoga urabošenoga glasovanja, da je
pravoj hrvatskoj stranei namienjen, ili
pravije, da joj je sa stanovitih udarnica
naviešten rat. Neka! Mi smo na na bi-
ljegu, pa što Bog da i sreća od Boga!
Uzanj na stotinu zlotvora. Uztrajmo, ne*
dajmo se, nebojmo se, pobjeda je naša,
pobjeda prava.
* * «
Nema više: ovi je narodnjak, ovi nije.
11 biel, il crn, drugo oemožeš: žigat
svieću il svetcu, il hudobi. Bio talijanac,
Dalmatovac, bio „Srb", bio narodnjak,
Marta i Marija . . u Dalmaciji to su
sve zakleti neprijatelji pravomu i čisto-
mu Hrvatu. Dakle nemutimo pojmova i
budimo ono, što valja da budemo, Hr-
vati, čuvajući se nekih besjeda, na koje
će tamo „oni" pri ovomu izvrstavanju
mamiti krštene duše.
» • *
Gdje bi glasovao majsttr Žuro? Gdje
i meitur Gjuro ! A Bulat? Kaže službeni
„Narod". Maechiedo, Duboković, Spala-
tin i drugi? Znati će se a vremenom.
Hoće li ih još koliko iz kluba na pravu
stazn? Idemo, da im još bolje obraz
vidimo.
*
Knez Vojnović u zaključnomu govoru
reče: pobiediše umjerenost i pravica 1 —
Tko bude čitao saborska izvješća do
set godina, drugčije će suditi. Po njemu
BU predloži odbora sedmorice najživotnija
pitanja, o ostvarenju kojih zavisi blago-
stanje i budućnost Dalmaciji. Po uvidja-
vnijim, odlučnijim ljudim, zavisi o ne-
čemu drugomu, te je gosp. knezu težkd
i spomenuti: o sdruženju, premda mi
nepobijamo uputnu osnovu Bulata u e-
konomičnomu pogledu. — Reče joStera:
Zemaljska Vlada već je izjavila, da će
se najozbiljnije obazrieti na pravedne
naše želje, a oije dvojiti, da će se svoj-
ski zauzeti da budu, u koliko je mo-
guće, izpunjene. Začametit će se gosp.
knez, kada mu kažemo, da smo mi
sumnjivi Tome, jer se je svedj u javnim,
k& što i u privatnim poslovim držati,
ooe: „Nepuštaj pitomo, da uhvatiš di-
vlje!"
• * *
Mo o što koplja lomiti! Ta i tako
ćete, kite i perjanice, pred narodni sud,
pa ako po čem osuda odmah i neizvrši,
koiŽiti ćete u pritvoru sve dok priziv
pravom protkan na uzoritijemu mjestu
nepukne, da Vam za uviek naviesti crni
politički p«tak. Da je tako. Y. Y.
Non de solo pane virit homo.
(Za D«,reSet* F. R.-«.).
U.
Opet se gosp. Pjerotić pila i od-
govara: „Jesuli pučki učitelji krivi
ili uzročni; moze li se njima u grieh
upisati, što narod naš u Dalmaciji
od pučkih škola, znatnih i očevidnih
koristi ne crpi, neimade? Nipošto,
odgovaram podpunim osvjedočenjem!
— Jesuli naii učitelji uzročni, da
ona silna seoska mladež, koja svr-
šava pučku učionu, kad stupi iz
škole, o poljodjelstvu u obće, malo
ili nimalo znade? Opet ne! —Krivi
su oni, koji su takav nespretni pra-
vac udarili pučkima učionama^ koji
su osnovali i ostvorili takvu nespre-
tnu, tako rekuć, naukovnu osnovu,
da od nje narodu nikakvih koristi*.
Nije kriva ni sama „naukovna o-
snova". čujmo ga! „Da našima dal-
matinskim učiteljima zato upravo ne
možemo saviestno na teret pripisi-
vati grieh i mabnu, što malo, da-
pače nimalo (??), nedoprinašaju s nji-
hovim javnim radom promicanju i
unapredjenju narodnoga blagostanja
i bogatstva, što im nije ova misija
povjerena sa nadležne strane, i što
su im narodne perjanice sve ostalo
naložili (n. pr. što ? Upit kritičara),
negoli promicanje i šućenje bitnih
narodnih interesa u Dalmaciji". Bvo
i još jedne prilule gg. narodnjacima,
tobožjim našim patres patriae. „Naši
učitelji ne mogu prednjačiti i ispu-
njavati postojeće »ak<m»k« propiw
liilBMllBBBMP rw^u^'juiii 'W*
Na temelju talijana&kih glasina „11
Dalmata" javlja, da je preuzv. g. Nad-
biskup Rajčević izrazio u Rimu mnefije,
da bi se imalo dozvoliti („accordare")
južnim austrijskim Slavenim porabu gla-
golice. Viest očito neosnovana. Jer svak
zna, osim „Dalmate", da ta dozvola ob-
stoji od hiljadu godina. Ali od „Dalma-
tett nije očekivat ozbiljno i dostatno po-
znavanje naiib odnošaja. To je preveć
visoko za nj. On je tako kratak, da mi-
sli te glagolasi rabe i drugčije tormule i
drugi obred!!! On je tako plitak, te veli,
da ja glagolica u nas „pretestou za po-
litičke izkaze!! Čudnovato! Zaboravlja
da su te i/.kaze Mlettibi njegova srca
branili u Dalmaciji, a njegovali i u vla-
stitu glavnom gradu. To je u ostalom
poviest, ali uzalud kad poviest nije za
„Dalmatu". Za nj je samo pekljanit,
bulaznit i bručit se pred izobraženim
avietom.
* * *
Od 12 travnja do 27 tek. oboljelo je
u Zadru 187 osoba od skrlata. Umrlo
ih je 11. Medju oboljelim malo ne sve
su djeca. Od umrlih preminulo je samo
jedno odraslije čeljade, a ostalo nejaka
dječica od 3-4 god.
Mnoge su obitelji iselile, dok • mine
pošast. '
* *
Zatvorene su radi skrleta sve ') pu-
čke ikole u Zadru.
* « «
Iz Italije dolaze protuslovne viesti o
poznatnoj zlokobnoj klauzuli glede vina.
Neki javljaju, da će vlada oduBtat od
uporabe, dočim drugi vele, da je upo-
raba na vratima!
Medju tim bilo danas ili sutra, mi
ostajemo svedj se Damoklesovim mačem
nad glavom.
* * *
U Dubrovniku „Srbin" g. Stevo Vr-
.čević pokreće List „Krstaš". Vlada je
dala dozvolu za now tiskarnu u onom
gradu.
* .* *
„U Dalmata" nije do danas još znao
kazat sto se ima uradit, kad se hoće
višebroj rieči qualunque. A toliko je
„profesora" oko njega 1
*
* *
Primismo sa zahvalnošću „Predloge
o gradnji novoga arkeologićkog muzeja i
osamljenju stolne crkve u Svijetu uz gra-
dnju nove.* Ovi su predloži bili poda-
strti obćinskom vieću na 24 veljače.
Izradio ih je naročit odbor, komu je. bio
predsjednikom veleuč. preč. pragosp.
Bulić.
Knjizi dodate su i dvie table.
*
* *
„Narodne novine" tvrde, da bi Ob-
• zorasi mogli, kad bi htjeli, dobit stalno
sedam mandata za sabor. Nego Obzo-
raši, kako je poznato, utiapried se toga
odriču. I dovle transeat} ta njihov je
poso. Ali što svakoga iole dobro mi-
elećega Hrvata ima smutit, jest naredba
koju daje „Obzor" svojim privrženicima,
veleć, neka ne glasuju za nikoga.
Ma to je onda glasovat za vladu. Jer
u ono sedam kotara, ako su obzoraši
gospodari, pravaši uz spomenutu obzo-
rovu lozinku i uz vladino nasilje ne-
mogu prodriet, te je pobjeda vladinovcim
namienjena.
Što bi reko »Obzor", kad bi tako
dalmatinski pravaši postupali amo sa
onim koji u Obzorovo vjerovanje vje-
ruju?
* * *
G. namjestnik udielio je Crkvi u Ti-
nju 50 i. pripomoći, crkvi u Sumartinu
na Braču takodjer.
* • «
Vlada grofa Hedervarya počinja po
»vojim nižim agentim svakojakih nasi-
lja. Zatvara donapokon u tamnicu, ne
samo birače nego i kandidate. Tako u.
Brodu zatvorilo g. Marka Došena, jer
da je ruski emisar i anarkista. A ne
dalje od riečkog sastanka g. Došen u
naročitu govoru sve protivno dokazao!
Ali, dk, valja zatvarat nevine ljude, jer
drugčije bi se moglo zaboravit izborna
nasilja. ^
* *
J
») Osim nji
„Bosnische Post" donosi članak, u ko-
jem se bavi (ponovno) sa odnosajim u
Hrvatskoj. List se nada, da će grofu
Hedervaryu poći kod tekućih izbora
za rukom, da stvori čisto "hrvatsku veći-
nu, te da se liši onih živalja, koji se
bore proti kulturnim težnjam hrvatskoga
naroda, a to su t. zv. Srbi, koji nisu
mirovali, dok nisu ujaištili operu u Za-
grebu. To da doznaje spomenuti List
preko „Srpskoga glasa", koji javlja, da
će grčko-iztočnjaci, koji se nazivlju Sr-
bi, kandidati kod predstojećih izbora
sami za se, te dati glasove onima koji
goje posebne nsrbskeu težnje. nB. P.a
osudjuje pretjeranost t. zv. Srba, jer da
oni imadu danas tako liep položaj u Hr-
vatskoj, kakvu se pred deset godina ni
u snu nisu nadali. I po nagodbi žive u
trojednoj kraljevini samo jedan jedini
politički narod, i to hrvatski narod. Gr-
čko-iztočnjaci postigli su u Hrvatskoj,
da im već ne.preostaje ništa za željeti.
U Hrvatskoj živio je narod mirno, dok
nije iz vana unašanoj ,ž. zv. srbskoj ideji,
koja je nemoguća u kulturnom, gospodar-
stvenom i etičkom pogledu, pošlo Za ru-
kom naći nekoliko zatučenih glava na
ramenim katilinarskih eksistencija, koje
su razpalile vjersku mržnju u zemlji
vazda viernih Hrvata. Proti ovom t. zv.
srbskom življu, veli „B. Pu.} da će se
bšriti, jer njegovo nastojanje ne ide sa-
mo pr*ti narodnom i vjerskomu miru,
nego proti obstanku i položaju monarkije.
„Dobro je, što ovi urotni življi sačinja-
vaju neznatan ulomak onih, koji se na
jugu austro-ugarske monarkije Srbima
nazivlju. Ali državni raison zahtieva od-
lučno, da se na put stane za vremena
ovom pogubnom rovarenju. Jedno od tih
sredstva stoji po našem m'nenju u oja-
čanju Hrvatski unutar njezina državo-
pravnog položaja, a na osnovu postoje
ćih državnih zakona".
*
* *
Na odgovor našemu članku „Delle
bandiere* „11 Dalmata" odvraća vrlo
komodno. Tvrdi jednostavno, da je tro
bojnica svejedno zastava „illegale, su-
perflua ed ojfensiva. Che campione u
polemici!
* *
Brzejavljaju nam iz Sućurja na Hva-
ru: Na 7 lipnja sliediti će ustoličenje do-
sadašnjeg našeg upravitelja velećastnog
gospodina Don Stjepana Vidalia na mje-
sto nadžupnika. Ovo pučanstvo sprema
novom pastiru veliko slavlje.
* *
Vrlo vriedni bokotorski Hrvat g. A-
dam Verona bi promaknut u Beču na
doktprstvo liečništva. Čestitamo!
*
* *
Primamo iz Biograda:- Ožalošćenim
srcem red nam je javiti, da je u ben-
kovačkoj obćini došlo do nesporazuma
i trvenja zbog osobe našeg bivšeg taj-
nika Allegrettia. Dobro rekosmo: gdje
• je Allegretti, tu je meteža i muteža; tu
je pometnje. Vele, da Allegrettia osobito
zagovara benkovački kotarski lieČnik
(narodnjak, dakako). G. kot. liečniku
bolje bi bilo k sebi prste i svoje bole
stnike (ako ih ima) liečiti; on nije ob-
ćinski viećnik, niti je glasovao u zad-
njim obćinskim izborima, a pogotovo ne
u izborima za cesarevisko vieće! Uvje-
ravaju nas: ogromna većina viećnika
je protiv Ailegretti-a. Opozicija zadovolj-
na je: svakoga, ali Allegrettia podnipoŠto\
Bila bi prava sablazan, da zbog jedne
osobe .dodje do gusta; tasvi su istog
političk og vjerovanja, svima je politički
pravac čisto hrvatstvo.. \jerujemo u če-
ličnost g. načelnika Dapara, u požrtvo-
vnost gg. prisjednikil Novakovića i Ba-
kije, te da će radit s hrvatskog stano-
višta (ovdje izpuštamo četiri pet reda
ka. XJr.) Ostane li Allegretti na Benkovcu,
t. zv. Srbi vuči će kapital; do prve
zgode složit će se s njima (i ovdje bri-
šemo nekoliko redaka. Ur.)
* *
Premda su Obzoraši odlučili ne uče-
stvovat u izborim, zagrebački načelnik
Dr. Amruš ne odustaje od svoje kandi-
dature. A „sloga" ! ?
*
* *
Zast. Barčić brzojavno je dojavio
„Hrvatskoj" viest, koja pokazuje kakav
terorizam vrši prekovelebitska vlada
na birače, biva da je zatvoren najpopu-
larniji birač senjskoga kotara, g. Nikola
Hajduković.
Eh kad se zatvara zastupnike, nije
čuda što ta čast i birače zapada.
Dra. Banjavčiću i Dru. Mili Starče-
vicu i nekim drugim pravašim zabranje-
no je bilo i govorit s biračim. Dobar
omen, -jer ova nasilja dokazuju da je
nasilju blizu kraj. Gdje je vlada jaka,
ne vere se rakama i nogama* uz brdice.
Jakoj vladi put je ravan.
* *
Primamo iz Biograda, 28 tek.: Ova-
mo danas banu g. namjestnik, Pohodio
je i pučku mužku učionico. Djeca ga
dočekala pjevanjem kraljevke, a klicalo
se u prisustvu hrpa puka: živio! Pri is-
pitivanju g. naiiijestnik ostao je sasvim
zadovoljan. Cesto se čulo: „vrlo dobro,
vrlo dobro".
Tko iole pozoa vriednost, mar ovo
ga g. učitelja, red i čistoću koja vlada J
gdje njegovo oko dopire, taj će bit pod-
puno osvjedočen, da je namjestnikovo
„vrlo dobrog sasvim zasluženo.
Skup biogradjana.
* #
Iz obćine Sali, 25 svibnja. Saljski'ca-
rinar gosp. Montana neće da se kani
talijanštine! Sudi amošnje ribare a osu-
de napise u tudjem jeziku. Kazali smo
mu vise puta, da ovo nisu ćozoti, aja !
On ili nerazumije iii prkosi. Neka sta-
rija vlast izvoli providiti, jer mi amo
nećemo (ne možemo) trpjeti takovih
grdesija. I gosp. Montana žive pučkim
trudom i znojem, neka zato štuje naše
svetinje, naša prava. Bude li trebalo,
još ćemo i u druge gusle.
Prijatelj naroda.
* *
Primamo s Kistanja: Iztražni -sudac
— naročito onomadne poslat nam iz
Zadra, glas je, da je koješta izpipao
i o glasovitoj kradji nazad 4 godine na
štetu franjevačkog samostana u Visovcu
na Krči; zlatnici da su se i na Kista-
njarn promienjivali, I ako su njekoji
zločinci bili kažnjeni, Bog će dati,
će opako djelo uprav na vidjelo.
» %
Pokrajinsko školsko vieće razaslalo
je okružnicu, kojom naredjuje: da se
iz pučkih učionica odstrane sve slike iz
„zorne pouke", jer da ove raztresuju
pažnju učenika pri poduČanju.
* *
Pišu nam iz Mulata, 23 svibnja: Da-
nas nenadano okolo 8 sahata prije po-
dne, stigne u luku „Jazift c. i k. ratni
paroplov „Andreas Hofer" sa Njegovom
Preuzvišesti gosp. ^namjestnikom Davi-
dom plem. Rlionfeld, praćenim od po
bočnika kotarskog poglavara gosp, Nar-
dfclli-a. Presvietli gost bi pozdravljen
pri dolazku od strane ovoga župnika
vio. g. D. Marka Mirkovića i dokt.
p!em. Abelića, koji su se u taj čas slu-
čajno nahodili u Jazi. G. namjestnik
posieti crkvu, župničku kuću i učionicu,
u kojoj se je na dulje ustavio, izpitiva-
juć učenike u više ućevnih. predmeta
Nakon izvrstnog odgovora djece n sva-
kom predmeta, izrazio je gosp. na nje-
stnik ovoj učiteljici Antici Murvar svoje
podpuno zadovoljstvo, radi vrlo dobra
nupredka i uzornog reda u školi. Na
dolazku i polazku učenici i učiteljica
zapjevaše kraljevku. Zatim se g. na-
mjestnik povrati na paroplov i bi od-
praćen od mnogobrojnih seljana zasta-
vam, izpalivanjem iz pušaka i klicanjen.
X.
* * *
„Smotri" pišu iz Kastelastve, 18 svi-
bnja: iza jučerašnjeg vedrog dana i si-
noćnje vedre i tihe večeri, sasvim neo-
čekivano navukoše se noćas strasni o-
blaci, i pustiše nam tako silni grad, da
je ne Bamo sve pobielilo, no ga na
mjesta bilo do koljena, a u prodorima
i do prsa. — Najveću štetu prtrpjeli su
vinogradi u polju „Lučice", gdje ni
mladike nije ostalo.
Po viestim sto nam stižu: grad je
obio vinograde u (7amindolu, Žukovici,
Brdima, Grabovici, Novoselju, Kalu-
gjercu i Buljarici, te uništio dvije tre-
ćine ljetine.
Sve su voćke uništene, ili oštećene ;
rasadnici duvana pod zemlju utjerani ;
povrće razkomadano! Šteta je ogromna.
* * *
Neki pristaša stranke prava koji taji
svoje ime naručio je kod vriednog ki-
para g. Ivana Rendića kip pjesniku
Petru Preradoviću. Taj će kip biti -od
mjedi, stajat će dvanaest hiljada forinta,
a naručitelj poklonit će ga gradu Za-
grebu. Još se nezna na kojem će se
trgu podignuti kip slavnomu pjesniku.
Mi smo uvjereni, da će se na ovu viest
uzradovati svaki pravi Hrvat.
Kod zadnjeg hercegovačkog^ franje-
vačkog državnoga sastanka ua Širokom
Briegu, zbile su se* sliedeće promjene u
osoblju po župama: Mostar, O. Miho
Rubić. Konjic, 0. Blago Babić. Klobuk,
O. Lovro Softić. Medjugorje, O. An-
selmo Čulina. Vinica, 0. Dujo Oatojić.
Švica,' 0- Leo Pandžić. Bilopolje, O.
Paško Radoš. Biagaj, O. Vjenceslav
Bašić. Rasno, 0. Marijan Miletić. —
Za župske pripomoćnike dolaze, u:
Mostar, O. Pio Knezović. U Gradniće, O.
Marko Leeko. U Ružiće, 0. Ladidlav
Biško. Na Hutnac, 0. Leonard Radoš.
— Za biskupskog tajnika, imenovan je
O. Ambrož Miletić. Za provincijalnog
tajnika, 0. Angjeo Nuić Za školske
kajekete, u Mostaru, O. Angjeo Nuić,
u ŽujJanjcu 0. Ciprijan Brkić, u Konjicu,
O. Vid Lekić; Za pučke katekete u
crkvi: u Mostaru O. Luka Begić, na
Humcu, O. Bašadur-Dobretić; za škol-
skog nadzornika 0. Vjekoslav Radoš;
za učitelje: na Širokom Brigu, 00.
Ljudevit Radoš i Dragutin Ivanković.
* *
-Presv. gosp. biskup Franjo Gašparić
u Zagrebu, koji no je bio obolio na
smrt, prilično se sada oporavio i^odpu
tovao je u Varaš iinske Toplice.
Najnovije viesti.
Slabom je većinom počelo nov0
talijansko ministarstvo. Giolitti •
branio vladin program, i komora i!
prihvatila dnevni red, nu su samfo
169, proliva 162 glasa Komora u
dnevnom redu pridržava gebi da
sudi o pojedinim stvarnim predio-
zima, netom budu podastrti. Uztegl0
se 38 zastupnika od glasovanja.
Ovaj izpadak prepao je novu
vladate je dala ostavku. Kralj ostavka
nije primio. Govori se da će biti
skupština razpušlena i na 23 lipnja
da će biti obći izbori. Giolitti p|ja
proračunski interim od 6 mjeseca.
"JFisb2£liolti<e ^riosti.
1 opet nov eks-ploziv ! Zove se. ful~
minite. Pokusi učinjeni u Francezkoj
dokazuju, da je novi eksploziv puno
jači nego dinamita, izumilo se fulminit
za Jagije probijanje Željeznih Vrata na
donjem Dunavu. Anarkiste mogu bit
zadovoljni.
New-Yorski Elektrical Rewieyj javlja,
da u liinoisu (u Sjevernoj Americi)
zrakoplovno družtuo gradi zrakoplova,
koji će moć nosit 50 osoba svaki i moći
će preletjet prostor od New-Yorka do
Londona u 15 (samih petnaest f\) sata.
Zrakoplovi su nalik jaju. Napravljeni
su od aluminija, imaju aa sve četiri
strane pokretača, te se može ie prav-
cem kojim se hoće.
Pokretačim miču četiri stroja na pl n,
koji će dat jedan konj sile za svaki ki-
logram težine.
ToplotUj rasvjetu i vjetrenje postići
će se putem elektriciteta.
Na Nilu gradit će se novih mostova.
Ponudu je primila neka talijanska tvrdka
za 2,317.000 talij. lira (neka magjarska
tvrdka midjaia se za dvostruko).
Po vladinim statistika?» Italija ima
dvostruko više viaugt'ada nego Fran-
cezka iii Španjolska, a ne dobiva oda-
tie vina nego 1/15 dio više od Špa-
njolske, a 1/10 dio više ud Fraucezke.
God. 189U Španjolska izvažala je vise
vina nego Italiju i Francezka skupa.
Portugalska nema nego 300.000 hek-
tara vinograda, a god. 1390 izvezla je
1.509.895 kektouiara, dočim Italija, koja
ima šesterostruko više vinograda, izve-
zla samo 2.000.000 hekt.
Pije se vina surazmjerno najviše u
Španjolskoj (115 litara na glavu), pa u
Gičkoj (109.5), Bugarskoj (104), Por-
tugalu (95.6), Italiji(95;,Francuzkoj (94).
U Presburgu u Ugarskoj ob3toji brdo
na kojem se krune kraljevi. S toga se
brdo zov<3 „brdo kruaraanja". Na ovom
se brdu krunilo 17 članova Habsburžke
dinaetile. Zadnji krunio se g. 1830 car
Ferdinand.
Sad su odlučili izravnat ono histerič-
no b do, cjeć estetičnih uzroka.
Naseli!1.» se u Eoglezku kroz proiasti
mjesec 2433 osobe. Euglezim nije to
poćudno, te će zakonom prepriečit na-
seljivanje. Zašto ?
U Italiji ima 21 sveučilište. Sveuči-
lištnih j« gradjana uk 17.153. Najviše
je sveačilištara u Napulju (4.741) i
Turinu"(2013), najmanje u Urbiriu (67),
Ferrari (79), Ratnerinu (100), Sasariu
(121), i Macerati (156);
^ --
# *
N. V. naš kralj primio je bugar.
kneza Ferdinanda Koburga u pyse.
bni saslušaj.
% & *
U magjarskoj zastupničkoj komori
ministar je bogoštovja izjavio, da
se on nada te će podastrleti moći
zakonsku osnovu o primanju židooa
početkom jesenskoga zasiedanja,
(Ovo je napereno proti biskupun, u
onoj zemlji!)
* * #
U sjedinjenim državam Sjeverne
Amerike palo je toliko kiše, da su
neke rieke izašle iz korita i ciele
predjele potopile. Do 100.000 osoba
ostalo je bez krova. 22 osobe po-
ginule su u vodi (A a nas sparina
i susal Op.- Ur.)
.......
Po viesti iz Zagreba, stranka pra-
va nada se dobit ukupno 15 man-
data za sabor.
Danas po podne imala nam je,
stic brzojavka o uspiehu današnjih
izbora. Nu evo sedam sata, još ni-
šta. Zaplienjeno ?
Oglas.
M. PP. Dušobrižnicima i PP. crko-
vinarstvim čast mi je javiti; da ću
ovih dana otvorit voštarnu, te eu
služiii mušterije sa pravim pčelin-
skim voskom, a eiena će bili umje-
rena. Takodje u momu dućanu moći
će se nabavili ini predmeti potre-
biti crkvama. Rodoljubim Hrvatim
javljam, da kod mene mogu naba-
viti stolnog krasnog posudja, sa hr-
vatskim bojam, kao i sa nadpisiai:
Živila Hrvatska! B?g i Hrvali! Ži-
vio Starčević! Slava Spinčića i i. d,
Za naručbo obratiti se
Spljet, 12 Svibnja 1892.
Josipu Antunu De Marchi
gospodski trg.
Odpisi „Kat. Dahu.«
Č. g. dop. x. — Rab — Neznamo što
znači onaj čudni podpis, iz šale iii
zbilja? Da znamo, da je ovo potonje,
ne bismo Vas mogli poslužit, jer ne-
znamo koja je po sriedi „zasluga" (!)
Svakako red je izostavit, a molimo
Vas za razjašnjenje, poradi budućega
v ravnanja.
C. g: — p. — pokrajina — Članak o
„kotarskim nadzornicima" u četvrtak
stalno. Zdravo bio, kremene!
C. g. D. I. Z. - Seget i J. B. - Rab
— Posjetnice sa posrebrenim troboj.
okrajcim bit će sutra gotove i odmah
ćemo ih odpremit.
Č. g. dop. x. — Mulat - Za dopise
nema nikakva troška, pače se rado i
sa zahvalnošću primaju, osobito »ko
se ne bave činovnicima.
^ ^ Šaljemo suviše jedan broj.
CC. gg. „Motrioci" ~ Omiš — U vloj«
dućem broju, jer danas je sve puno,
kako vičete.
C. g -„Obćinari* — Omiš —Takodjer.
C. g. wPrijatelj naroda" — U Mali ~
Primismo jučer i evo uvrsćujemo od-
mah, kako to želite u cieiij. pismu. U-
zeamo rado na znanje ono glede predp.
Srdačan odpozdrav!
G. g. „Pučki prijatelj" — Omiška I o-
ljica •— Po svoj prilici u četvrtak.
Bčiofciskom hatoli^c hrvatske
/»iTIlilill^
Kako gospoda znadu, opet je nastalo
pitanje o konferenciji radi srebra, koja
bi se imaia držati, čini mi se, u Bru-
selju. Dodaše nam se opaža, da nećemo
ništa izgubiti uzmemo li za temelj zlato,
a bude li kasnije ustanovljena relacija.
To po mojoj misli nije tako, jer naj-
prije mi imamo pravo svaki čas pri-
hvatiti srebrenu vriednotu i okoristiti se
tako tržištem srebra, t. j. ako prije nego
li se ustanovi relacija, možemo našim
novcem, više srebra kupiti i duga od-
platiti, koji u srebru dugujemo, — ta-
kovih državnih zadužnica imademo —
onda smo na dobitku.
Ja sam osvjedočen, da dok obatoji
pridav, koliko više, toliko bolje, a bar
tolik, kolik se mora stabilizati, imamo
u njem premiju za izvoz, mi onda mo-
žemo više izvažati, i pri istim odnoša-
jim za istu robu više dobiti; u tom
stoji naša korist.
Ja sam došao do osvjedočenja, da
mnogo bolje prolazimo u znamenitom
pitanju carine, ako stvari ostanu kako
jesu, i da je veliko poticalo za promje-
nu upravo od one strane, koja bi htjela,
da se u tom pogledu nekako izjedna-
čimo, a to bi nam upravo škodilo.
Ja sam došao do osvjedočenja, da
neće naš državni kredit štetovati ni malo,
ako damo novih nota, u koliko ih upo-
trebimo u produktivne svrhe, a to ne
samo zato, što naš papirni novac »toji
pod garancijom velikoga gospodara, koji
se zove država, nego i s toga razloga,
što je nas novaG po neki način kao po-
krov, kao mjerilo čitave naše produkcije,
razdieljeno nekim brojem, kojeg još ne-
poznamo. Podielite onih 800 milijuna
forinta, koji su u prometu, budi sa bro-
jem hektara zemljišta u Austro-Ugarskoj,
budi sa proračunom vriednosti proizvoda
od svih strojeva, svih željeznica, svega
zemljišta, i ostalih predmeta, ili ih na-
pokon podielite na glavu stanovničtva
Austrije, uvjek ćete naći, da je to vrie-
dnost, s koje imamo biti ponosni, koju
koju imamo eieniti. Ostanimo pri tom,
gospodo, ja vam toplo preporučam. Naš
je papirni novac dobar!
Konačno još jednu opazku. Kao za-
stupnik naroda držim svojom dužnosti
otvoreno i iskreno govoriti takodjer ob
onom pitanju, o kojem se ljudi nekako
plaše govoriti, o pitanju onih odnošaja,
u koje može doći svaka država, dakle
i mi, o stanju, kad je na kocki obsta-
nak, kad bukne rat. U tom pogledu reći
će se a koje strane: kad već na to i-
mamo misliti, onda će bolje proći, po-
čnemo li već sada uredjivati valutu.
Ja ne mislim, da je tako. Zašto ne ?
Zato ne, jer tim tobožnjim uredjenjem
valute neće poskočiti naša trošnja, jer
ćemo onda dosljedno i manje produci-
rati, te tako postati siromašniji, nego li
jesmo. To vidimo na Italiji. Gospodo
mojal Kažu, da je Italija Bogom blago-
slovljena zemlja; Grčka je bila i jest
zemlja, čiji sinovi tolikih sposobnosti
pokazuju, naročito u trgovini, — pak
se te zemlje nemogu podignuti. Bit će
Reforma naših gymna$ija raz-jašnjena sa kršćansko-druž-tvenoga stanovišta.
(Jozip Alethagoras posvećuje svim pri-
jateljima kršćanskih Škola. U Graz-u,
¡Štajerska, Kod Ulrika Mosera.)
III.
„Obdenita, viša naobrazbau jest gla-
vna rečenica, kojom se hvastaju naj-
noviji pedagogički učitelji, pošto to kano
cilj nauke postavlja nacrt za gymna-
zijsku organizaciju. Sve ono što je ko-
ristno i potrebito treba da mladež uči,
s toga i neskladnu smjesu učevnih pred
meta, koja se u ostalom već nahodi i
u pučkim školama.',) Utilitarizam i a-
') Da i » pučkim školam glede dida-
ktike veoma slabo ide, znadu to svi
gymnazijski učitelji, samo ako su pod
učavali u I.vom razredu, a to jasno
kažu, ali dakako prema gore ne smije
9* to naglasiti. Njemačka slovnica
bila tamo učinjena bud koja velika po-
greška, imenito u Italiji, kad je uvela
izplatu u zlatu, ali te pogreške nam se
nije prikazalo; mi pako nećemo, da sko-
čimo u tminu (S desne: nesmijemo!), ili
nesmijemo da učinimo skok u tminu.
Ja držim, da se varaju ona gospoda,
koja misle, da nam za svaki slučaj treba
imati zlata u pripremi kao tebože obće
priznatog novca, što ja neuzimam za
članak vjere.
Mi ga netrebamo imati, jer bi ga već
sada, da ga baš hoćemo nakupiti, skupo
platili, skuplje nego inače. Ako vidim,
da imam pasti u neku nesreću, onda ću
gledati, da svakako upadnem u nju ka-
snije, nego prije. Hoćemo li da naku-
pimo ogromno blago? jer o drugom ne-
može biti govora. Ali sa samim uvede-
njem računanja po zlatnoj valuti toga
još nepostignemo, tim smo samo jednaki
inozemstvu, što se tiče mjerila vriedno-
sti, ali nismo glede množine i prometne
vriednosti. Ako se dakle tkogod muti,
da ćemo uredjenjem doći do zalihe zlata
to se po mojem nazoru, a po svoj prilici
i po nazoru drugih, neda postići. To ne-
može biti da je svrha onih, koji su nam
osnovu predložili, to nemože imati prak-
tične vriednosti, to bi bilo posve nezna-
tno prema onom, što će se morat pitati
od naroda ove monarkije u slučaju rata.
Dvie vrsti rata možemo na um uzeti,
naime, da drugi nas napadnu, ili da mi
druge napadnemo. Gospodo moja, ja dr-
žim, da smo svi u tom jedne misli, da
se o napadaju kakovom s naše strane
nemože govoriti, da se neće o njem go-
voriti.
Izjave o miru, želje za mirom ope-
tovno su izrečene sa svih strana: mir
žele svi narodi ove monarhije. Ali i ako
budemo napadnuti, tada nam neće po-
moći zlatne forinte; tada se neodlučuje
po glavain forinte, nego po glavam ljud-
skim. (Dobro!)
Da možete dakle na ljudske glave
posve računati, potrebno je zadovoljiti
sve narode ove monarkije, u koliko je
to ljudski moguće, jer posvemašnjoga
zadovoljstva nećemo nikad postići; pak
bude li došlo do one eventualnosti gle-
dajmo dotle podignuti našu produkciju
plodnom radnjom, ulaganjem novca u
koristne stvari, a ne držanjem u bla-
gajnam,- gledajmo, da omogućimo na-
rodu, ki,ko bi bolje, laglje proživio, da
radnja uzmogne biti trajnija, da ljudi
n«budu već aa 40 ili 50 godi/ia obne-
mogli za radnju, jer su moraii odviše
raditi a slabo se hraniti; nastojmo da-
kle zadovoljiti pučanstvo u obće, i na-
pose pojedine narode, a vi znate, kako-
ve su želje n tom pogledu do sad još u
vrlo skromnoj mjeri izražene, onda se
pozovite na glave i na stanovnike ove
monarkije, a ne na zlato ni na srebro
ni na papirni novac. Jer što je za život
potrebno, to se u onim prilikam nadje
i bez novca; ali čega se sa novcem, bio
papirnat, bio srebren, bio zlatan, nena-
dje, čemu dapače ni netreba novca, to
su patriotična srca i glave, koje će u
merikanizam gospodarstva i trgovine
ova nove dobe prodro je i u doričke
dvorane gymnasije i prieti ovoj palestri
duha, da učenjem starih jezika postane
škola svega svieta. Već sam Goetke
previdjao je opasnost ove težnje da se
napuni mlade glave smjesdm svakoja-
koga znanja; on je govorio o svojoj
dobi, koja se je dala u naručaj ency-
klopedisma: „u njekim državama u-
slied silnih preokreta zavladala je njeka
pretjeranost u sućtvu podučavanja, a
škodljivost toga kašnje će se uvidjeti,
ali u obće i sada od vriednih predstoj-
nika već se uvidja. Odlični muževi žive
njekako u dvojnosti, pošto oni zvani-
i orthografija više ne uči se u pu-
čkim školam; gymnasijski njeki Ra-
vnatelj, koji bijaše član povjerenstvu
za kandidate učiteljstva, rekao nam
je, da se stvar zlo ima sa znanjem
kandidata, da mnogi nijesu znali naći
subjekt u izreci. Njeki pak školski
viećnik u Češkoj izrazio se je na isti
način o pučkim školama, ali mislio
je, nmi ne smijemo priznati i moramo
uzdržati novu školu da mi, koji smo
ih učinili, ne blamiramo se." — A
mladež mora okaiati erriftha!
ča8 pogibelji, kad se novac prezire, stati
da obrane slavu monarkije i njezinih
vladara. (Odobravanje! Govorniku česti-
taju).
Crkvene viesti.
Vatikanski arkiv će se doskora
povećati za dvie dvorane. U prvoj
dvorani smjestiti će se arkiv kuće
Borghese, što ga je nedavno kupio
Lav XIII., u drugoj pohraniti će se
zanimive oiolbenice, što su bile
prošlih stoljeća upravljene na Pape.
Ove molbenice čuvale su se do sada
u papinskoj datariji. Biblioteka za
konsultiranje, koja će biti od najveće
koristi ouim, koji se u arkivu bave
proučavanjem, jer će tako imati pri
ruci potrebne knjige, biti će pod
ravnanjem učenoga IsusovcaP.Ehrle-a
uzpostavljena, i dojdućega mjeseca
već moći će se staviti na razpola-
ganje 25.000 svezaka.
Što ima nova po svietu i
„Journal des Debats" sravnjiva put
kralja Humberta u Potadam sa putova-
njem Bismarka u BeĆ, te veli, da obo-
jica neće promieniti položaj u Evropi.
Za dobre motrioce dogodjaja Bismarkov
je put mnogo zanimiviji. Ovaj bijaše mo-
ćan, a sad je samo velik. Humbertovo
putovanje ne će nigdje pobuditi zabri-
nutosti. Mir je osiguran, jer ga čuva
rusko-francezki savez.
Obtužba proti obtuženicim radi u
morstva miniitra Belčeva u Bugarskoj
ne sadržaje nikakovih novih okolnosti
ni činjenica, ali je vrlo žestoko nape-
rena proti Kusiji. Izazivajući ton, kojim
se obtužba služi proti ruskom carstvu,
čini neugodan utisak na svakoga trie
zno i mirno mislećega čovjeka.
Na 19. o. mj. izašla je dnevna za-
povjed od podpukovnika Marinova u
Sofiji, da se 18 osoba, a medju njima i
bivši ministar Karavelov i dr. Molov,
stave pred ratni sud radi umorstva mi-
nistra Belčeva. Spiai u ovoj stvari pre
dani su vojnomu sudu. Osim spomenu-
tih osoba bilo ih je još 55 u iztragi,
46 ih je riešeno, 8 ih je nestalo (valj-
da su zadavljeni u tamnici i potajno
pokopani), jedan je čovjek umro.
Na 21 tek. započela je parnica proti
zloglasnomu Ravacholu pred sudom u
Montbrisonu. Obtužba mu nameće na le-
dja pet zločina: grabežno umorstvo,
počinjeno na Jacquesu Rivolieru i nje-
govoj služavki u Variezellu; radi kra-
dje i podmitanja požara, radi oskvrnuća
grobova, radi grabežnoga umorstva po-
činjena na pustinjaku u Ohamblesu i
grabežnoga nmorstva, počinjena na go-
spodji Marcon. Kod ova dva poslednja
umorstva tuženi su kano sukrivci Bčala
i njegova ljubovca Mariette Soubčre.
Svjedoci jesu Chaumartin, koji je rie-
čno po propisima moraju podučavati i
predavati ono što im se čini škodljivo
i nekoristno." Da uslied toga trpi uz-
gajanje, pače da se sasma zapušta, po*
što je glavna dužnost učiteljeva podu-
čavati, veoma je jasno.
Pošto se smiera na svestrano znanje,
nastala je baš prava methodomanija
medju pedagozima; sve se mora igra-
jući se i najlakše naučiti, da glave budu
uprav učene, jerbo naobrazba čini slo-
bodnim. Odatle sliedi i tužba proti ne-
oprovrzivomu naprćivanju gjmnasista,
proti nestašici potrebitoga veselja u u-
čenju, proti bliedim licima; a smijemo
li se mi čuditi s toga, ako mnogi uči-
telji kažu da im se učenici čine glu-
paci i smušenjaci? Talenata je malo, a
i srednji učenici ne idu puno napried.
Uviek poboljšane methode, kano i teksti
ponovno i ponovno popravljeni ne do-
našaju spas uzprkos svoj napetosti uči-
telja okd instrukcija i učevnih osnova.
Veoma zgodno Hettinger kaže u Ti-
motheusu:" „Methodomanija jest bolest
najnovijih pedagoga, koji vjeruju a sve-
mogućnost methode. Zaista methoda može
učeniku olakotiti učenje, a skratiti vrieme.
šen u parižkoj Ravacholovoj parnici, te
Ravacholova bivša ljubovca Rubliere.
Branitelj ovog i lopova osnivat će obranu
na tom, da je Ravachulu um potamnio!
On će dokazivati, da je njegova šti-
ćenika u poslednje vrieme ludilo napa-
dalo ! Državni odvjetnik morao bi to
isto tvrdit o Ravaoholovu branitelju.
Iz Lisabona javljaju, da je vlada za/
vremena osujetila vojničku pobunu. Voj-4
ska je htjela uza sav svoj monarhističkih
značaj, uzpostaviti vojnu diktaturu. Izja-
va ova imala se učiniti u noći od 18. o.
mj. Dobar dio častnika prešao je u Špa-
njolsku, kad je djelo izašlo na vidjelo.
ace
Iz spljetske biskupije, koncem
lipnja.
Nedavno iz bieioga Spljeta razaslana
je po biskupiji osnova pravilnika druž-
tva za bolestne i iznemogle svećenike.
0 zasnovanju ovakova družtva u spljet-
skoj biskupiji bilo je u više navrataka
govora po Listovima, i pitanje je raz-
pravljano temeljito i obširno. Te cieni-
mo da je osnova baš došla zgodno u
susret obćoj želji svećenstva, da se je-
dnom dodje do osnutka družtva. Nadati
se je i s toga, da će sviestno naše sve-
ćenstvo listom pristati na ovaj toli ko-
ristan i pohvalan podhvat, te da će za
kratko postati gotova Btva\ Ne zaista
nada materijalne koristi; jer pripomoći
koje će barem u prvo doba davati druž-
tvo neće moći biti stanovito obilate, ali
misao, da sa svagdanjim doprinosom
odbijenim od grla sudjeluje se poma-
ganju oskudnoga i bolestnoga sudruga
1 brata, potaknuti će svakoga sveće-
nika, da se dragovoljno upiše u druž-
tvo. Bez dvojbe nitko u kojemu bije
svećeničko srce neće požaliti troška i
žrtve za ovako plemenito djelo brat
ske i kršćanske ljubavi. Pomoći bratu
svećeniku kada trpi, i kada mu je veća
potreba pružiti mu milostinju, koja ga
ne ponižuje već tješi i uznosi, nije li to
izvrstno djelo ljubavi koje je kadro za-
nieti svako dobro srce, svaku plemenitu
dušu? Doprinašati u svrhu toli uzviše-
nu, odkada postaješ svećenikom, dok
te nepokrije hladna pioča, nije li to
svake hvale vriedno i dostojno? Poka-
zati svietu ne s pretrgnutim činim nego
s djelim koja traju preko praga života
duh zajedničke ljubavi, koji nadahnjuje
svećenstvo, nije li to dostojno staleža toli
visoka kao što je svećenički? Pa bili
i jedan svećenik htjeo ili mogao izostati,
a da objeručke ne prigrli ovu stvar? Ne
stanovito. S toga stalno se nadamo, da
će ovo družtvo pod zastavom bratinske
ljubavi okupiti cieio svećenstvo prostrane
biskupije spljetske bez razlike dostojan-
stva, položaja i godina.
Napisali smo ove redke ne po čijem
naputku i preporuci, nego s namjerom da
preporučimo i zagovaramo stvar, kojoj
netreba ni preporuke ni zagovaranja;
nego jer javljajuć ovu viest nijesmo to
htjeli učiniti suhoparno, i jer nijesmo
mogli odoljeti a da ne dademo srcu
oduška.
što ga on obično ulaže da nauči kakav
predmet. Ona može takodjer pobuditi
u učeniku zanimivost u učenju, sto se
navlastito naglasuje o heurističkoj me-
thodi. Ali ne predvidja se pogibelj,
koja prieti, pošto ovo poticanje na „sa-
mosvojno mišlienje" veoma Iako proiz-
vadja razložara i rabulista. A trud,
tvrdi i suhi trud, na koji se naša mla-
dež mora priviknuti, nije li zar od ve-
like vriednosti za uzgoj sdušne i stroge
viernosti dužnostima? Mora li se, može
li se sve samo igrajući se i bez napora
naučiti? Trebalo bi pomisliti na izku-
stva učinjena sa djetinjom prevrtljivošću,
pa bi se imalo i u ovom pogledu dosta
stvari za opomenu. Oaim toga, sve nije
prikladno za svakoga i svaka methoda
nije za svakoga učitelja i učenika. Isti
Ernest Renan hvali kano prednost sta
rih škola to što su uviek imali pred
očima prvo pravilo pedagogije: da se ne
olakšćuju puno njeka vježbanja, svrha
kojih jest potezkošu predobiti i uništiti.
A jesu li učitelji, koji su nas podu-
čili i nijesu ništa znali o novim metho-
dama, jesu li bili tupasti i neznalice?
Alij ako mi stavimo ovo pitanje: Idu
eki S. u zadnjemu broju glasila za-
darske obćine, popeo se na katedru
•'super quam sederunt scribae et phatiiae'
pa je počeo dielit lekcije našemu Listu'
i Zaključuje željom, da bi pao ovaj List"
a ustrojio se nov katolički List, dakako
na talijanskom jeziku.')
Sama ova želja tumači vas quar6
„Dalmatova" članka, te i kad ne bi
^bilo u njem ništa do hrpa bedastoća i
fizliev fine ali obilne talijanaške žući
/sve radi toga što ne izdajemo vjeru
narod i svećenstvo; riešio bi nas sam
taj Dalmatov zaključak potrebe, da mu
dvie tri po bosansku odvratimo,
i. Ali nije sama zelja talijančenja kroz
€rkvu koja mori Dalmatova revnika i
koja nam čini suvišnu svaku obranu; nego
i njegova supina ignoranza o svemu o
čem bali u članku, ne da nam, da so
dulje s njim pozabavimo. Odveć je
strančar, strastven i lud, a da bi za-
služio dvie pljuske odgovora. S čovje-
kom koji inde ab ovo hoće da govorio
našemu Listu, a nezna ni kakav mu je pro-
gram, biva nezna da je zasnovan bio kao
viersko politički List, i da je to izrieČno
na Čelu, pod naslovom, svaki put u»-
>cijalnim slovima izticao za pu^h
deset godina), s čovjekom koji dakle ne-
zna ni ono o čem hoće da govori • raz-
prava ozbiljna bila bi ko naolitvapreko
pantomine.
. _ Nek sadje g. S. s katedre skriba i fa
rizeja i nek se ljudski, željan istine i
pfavice, stane s nama razgovarat, pa će
vidjet hoće li nas nać na bilježi i kako,
Dotle: nek napuni glavu slamom, a oa
mjesto pera neka motiku prihvati u
/ruke.
*
*
U proslavu slavenskih apostola sv.
braće Cirila i Metoda služiti će se
dne 2 srpnja u Zagrebu u crkvi sv. Ka-
tarine svečana služba božja. Sv. misu
služiti će presv. g. prelat, opat i kano-
nik dr. Franjo Rački, a prigodnu pro-
povied držati će g. profesor Cvjetko
Rubetić, dočim će na koru pjevati go-
spodjinski i mužki sbor hrv. pjev. druž-
tva „Kola" misu, na rieči hrv. pjesnika
Stanka Vraza, uglasbljenu po Schiedor-
mayoru iz Djakova.
* * *
Preuzv. g. nadbiskup Rajčević posie-
tio je ovih dana ovomjestni sirotićki za-
vod i darovao mu f. 10 pripomoći, na
čem zavod smierno zahvaljuje preuzv.
milodaritelju.
* * #
S raznih strana pokrajine rodoljubi
¡adikuju nam se: da je ponovno zapo-
čelo progonstvo protiv naših pučkih u-
čitelja zbog polutanskih Čitanaka\ u za-
dnje doba množina stavljeno ih pod di-
sciplinarnu iztragu. „Srbskf bukvara
nije tako sretan !
ft * *
Iz benkovačke obćine, 24 lipnja: Pra-
vilnik „Hrvatske čitaonice" na Benkov-
cu bi odobren, dakako preinačen. —0-
vom prigodom smatramo dužnošću napo-
') Dalmatovu S. neće bit poznato, da
se to već odavna kušalo, pa čemu se
ne bi opet pokušaj ponovio? Dedte!
Ruke na poso, pa crescat, jloreat 1
li baš naši abiturienti na sveučilište
oboružani onom sveobćom naobrazbom?
Pustimo da nam odgovori već jednom
navedeni sveučilištni profesor Sconbach,
koji doista može upravo suditi. On pi&e:
„Kako se dandanas postaje naobraženira
čovjekom? Koji li su izvori naše nao-
brazbe? Dakako škole. Elementarni dio
ostavljamo na stranu... te ostanimo na
srednjim školama. Nije tomu davno da
mladića, koji je svršio gymnasiju, mogli
smo bez oklievanja nazvati „naobraže-
nimu. Dandanas meni se čini dvojbeno
da li se može na prosto brojiti medju
naobraženima onoga, koji stupa u život
preko petlja i mreža izpita zrelosti,
koje se sve to više produljuju. Doista
kada promislimo na množinu učevnoga
predmeta, što mora nastaniti se u gla-
vam abiturienata, sve zdvojnosti i pre-
mišljanja prestaju. Kako li je kratko-
vječan onaj niz poznavanja, što no mo-
raju prodrieti u pamet — ali san»0 u
pamet — učenika, u izdašnoj hitnji kroz
bieg od osam godina. Znanje to nago-
milano kako kakva hrpa, ne sastavlja
cjelinu, već na prosto brzo izčezava, a
ostanci u ožalošćenom vlastoiku pobm
Veritatem facientes in charitate,
•rescamus in illo per omnia; qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EFH. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i uf Četvrtak.
Vos ipsos, aimiiante Deo in đies alaeriter operam 'Vestram impensuros in tuenda salutari Eel?i^^^(I6crriSav,aniaiisqae m
Religionis amore efc in verae fidei professione roboraadis (Pio IX upapinslc. listu, 21 veljače 1872 pisaocim"Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CABEVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 iior. više — ZA INOZEMSTVS ttor. i poštarski troškovi,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu,
Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju
Ego interim clamito :
Si quia Cathedrae Petri jungitir,
meus est.
(S. HIERONYM. Ens. XVI. AD DAM.
ništvo.
Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUK u Zadru, a dopisi „franco" na Ursd-
Predbrojba traja za cielu godinu-,
•ai ?
Br. 40. Zaaar, Fonedjelnils: 4 Srpnla 1B92 Goa XXIII
Erancezi o Hrvatskoj.
Okolnosti ne dopuštaju nama Hr-
vatima, da se češće bavimo, a još
manje, da u dodir stupamo sa ino-
zemnu« narodima. Nijesmo faktično
samosvojni, a opet smo faktično ne-
voljni, su stotinu dušmana s prieda,
s traga, s desne i s lieve; pa pri borbi
za život i pri oskudicama težko,
da nam i na kraj pameti pane, kao
šio no na pr. eine bogatiji i podu-
zetniji i srćeniji česi, da izletima
i pohodima (česi u Lavovu, Nan-
cyu i t. d.J poznanstva i prijatelj-
stva stičemo.
Ali Bog, koji je blizu svakomu
onomu koji trpi, nadoknadjuje samu
svojoj Dobroti taj naš nedostatak, te
stićemo poznanstva i prijateljstva, a
da se uezna skoro ni što ni kako
to biva. Bez dvojbe i mržnja kojom
nas obdaruju njemački slojevi Eu-
rope, doprinaša da pored mržnje,
budčmo i ljubavlju nadareni. Pače
kad promislimo, tko nas mrzi, a tko
nas pak ljubi, imamo smatrat tu mr-
žnju srećom.
Mrze nas bo Niemci, tmasti ko nji-
hove šume, sebični ko njihove ze-
mlje, goropadni ko njihove zvieri;
ali ljube nas Francezi: vedri ko nebo
im, plemeniti ko duša im, mili k6
jezik im. Koliko nas Niemci mr-
ze, to znamo, ali njihovu mržnju nad-
mašuje francezka ljubav, hoćeš cie-
nom hoćeš snagom.
Svaki naš čovjek, koji u Fran-
cezku putuje, grljen je k6 brat.
Mi imasmo ovo zadnjih doba više
pisama od naših mladića na nau-
kama, pa svi se hvale na francezku
ljubav, ko inokupno prema nama ko
Slavenima, tako sasvim napose pre-
ma nama k6 naprama junačkoj i dje-
vičanskoj slavenskoj siroti.
Ovo ima da hrabri Hrvate i da
ih potiče, nek se pokažu sve to do-
stojniji ljubavi prvoga naroda na
svietu.
I francezko novinstvo sa simpa-
tijom o nama piše. A što bi, da
nas bolje pozna? Što ne bi Fran-
cez za Hrvata, kad bi mu znao
malo više i bolje za sjajnu starinu
i za do danas očuvane vrline srca,
tiela i duše?
Nego, Bogu hvala, i u poznavanju
naših odnošaja kreće sve to na
bolje. Pred koju godinu ne bi nitko
bio pomislio, da se u Parizu, zna
onako o našoj domovini pisat, kO
što je to prošlih dana pisao ugle-
dni List nLa Gazette diplomatique
Zabilježimo taj članak, barem u iz
vadku. Glasi:
„Glasoviti diplomat M. Meternick, go-
voreći o Italiji, rekao jo: „Ovo nije nego
geografijski pojamu. Moglo bi se pano
većom opravdanošću uporabiti tu defini-
ciju na austrijsko carstvo, stvoreno od
većeg broja narodnosti, kojih su porieklo,
jezik i običaji puno raznoličniji nego
na talijanskom poluotoku, a da ne spo-
minjemo vjerske razlike, koje u Italiji
ne postoje.
Medju raznim narodim što su sku-
pljeni pod žezlom Hababurgovaea, jedan
* od njib, možda najmanje poznat u Fran
^o&zkoj, nu koji ipak zaslužuje da bude
potnai, jesu Hrvati,
r Ijjjak odnošaji te zemlje a nama davni
su. I da ne zalazimo pred 17. stoljeće,
naći ćemo, da u to doba pukovnije
Hrvata vrše u našoj vojsci ulogu pre-
dnjih četa, a kaanje pridružene četam
velikoga Condea, sudjeluju u našim
pobjedam kod Rocroya-, Gravelina, Dun
kerque, Ypreaa te Lensa.
Pod Ljudevitom XIV. Ljudevitom XV.
Ljudevitom XVI. čuvena pukovnija Ro-
yal Cravatte (skovano po rieči oroate)
snubljena u Podravini, sudjelovaše u na-
šim uspjesim i porazim te je razpuštena
tek god. 1780.
Hrvati su se dakle borili kroz stoljeća
i više proti neprijateljem Francezke, re-
domice pod zapovjedničlvotn naših po-
najslavnijih generala: Brantzaua, Gas-
siona, Hocquencourta, Navaillesa, princa
od Monaka te mnogih drugih, kojih su
imena upisana u naše vojne ljetopise, a
poviest tih slavnih bojeva zabilježila je
srčanost i hrabrost naših valjanih hr-
vatskih pomoćnika.
Pod carstvom, naše pobjedonosne čete
zauzese Hrvatsku te pučanstvo te ze-
mlje ćuva predajom s poštovanjem uspo-
menu na otčimsku upravu vojvoda od
Dubrovnika, Istre i Dalmacije.
Ovaj narod od dva i po miljuna, koji će
možda sutra biti središte važne federa-
cije, odredjen je po svojim običajim, svo-
joj historiji, jeziku i vjeri, da vrši pre-
težnu političku ulogu, kad će se danas
sutra ili ovako ili onako riešiti iztočno-
pitanje. S toga valja Hrvatsku potanko
poznavati, tim više, što je od pada prvo-
ga carstva, ostala gotovo nepoznata, pak
znači primati nešto za politički i ekonom-
ski uzgoj, ako se suvremena Francezka
poduči, da tamo dolje živi narod, koji
najvećom pažnjom prati tečaj našega po-
litičkoga, književnoga, trgovačkoga i
znanstvenova pokretau.
Ugledni francezki časopis piše za tim
o odnošajim Hrvatske napram Magja-
rim, o prirodnoj plodovitosti i boga-
stvuit. d. Kad nas dade toliko drugi
ciene, kako da se sami poništimo ?
Napisi na novim novcima.
O ovom predmetu „Hrvatska" je do-
bila iz Beča sliedeće izvješće :
O preuredjenju valute u monarhiji?
razpravlja se već nekoliko mjeseci u
javnim novinam, na javnim sastancim,
u carevinskom vieću.
Već kod prvoga čitanja odnosnoga
vladina predioga razprela se je bila
duga i zanimiva razprava. Prerazličita
mnenja iz različnih stranaka bila su tu
izrečena i predmet je tako znamenit, da
se pojedini članovi skoro svih stranaka
• što je o austrijskom parlamentu ve-
oma riedko — nepodvrgavaju disciplini
dotične svoje stranke, nego da govore
i glasuju po svojem osjedočenju. Vrie-
dno je to zabilježiti kao veliku ried-
kost, prem je opet stalno da će velika
većina članova parlamenta, svih. skoro
stranaka, kao obično glasovati za ono
sto hoće vlada. Ovdje se parlamenat
vlada po volji vlade, i skoro svaka
njegova stranka nastoji, da se njoj ne-
zamjeri, da neizgubi njezinu prijazan....
Izvanredno mnogobrojan valutni od-
bor, sastojeći iz 48 članova, razpravlja
već nekoliko tjedana vladine predloge.
Vlada je predložila napis „Franci-
sco Jos&phus I D. G. Imperator et Rex*.
Zastupnik Eim i kod Hrvata poznati
suradnik pražkih „Narodnych listu" i
muž koji je pokazao za vrieme raz-
prava u valutnom odboru veoma ob-
sežno poznavanje predmeta, rekao je da
je predložen napis protuustavan, da ne-
odgovara zakonitomu naslovu monarha,
nit heraldičkim grbovim nit njihovim
pečatim, te predložio sliedeći napis:
„Ti zlatni novci nositi će na prednjoj
strani moju sliku do prsiju, na drugoj
ceaarskoga orla sa oznakom vriednosti
10, od iosno 20 cor. kao i godinu ko-
vanja: na dalje sa obiju strana podie-
ljen shodno skraćen napis: „Franciscus
Josephus I. D. G. Austriae Imperator,
Hungariae, Bohemiae, Gali ciae, Lodo-
moriae, lllyriae Rex. A. A. etc." Za slu-
čaj da taj predlog ne bi bio primljen,
postavlja drugi, a taj glasi: „Ti zlatni
novci nositi će na prednjoj strani moju
sliku do prsiju, na drugoj cesarskoga
orla sa oznakom vriednosti 10, odnosno
20 cor., kao i godinu kovanja, nadalje
a obiju strana podieljen, shodno skra-
ćen napis: „Franciscus Josephus I. D.
G. Imperator Austriae, Rex Bohemiae,
Galiciae et Apostolicus Rex Hungariae".
Pošto je obrazložio svoje predloge i
pročitao jih, dučim bijahu već prije me-
dju članove odbora pismeno razdieljeni,
dodao je: Jedan hrvatski kolega izra-
zio je privatno svoje začudjenje, zašto
nisam dao u svoj prediog takodjer kra-
lja hrvatsko-slavonsko-dalmatinskega. Mi
smo u prvom predlogu, koji smatramo
s našega stanovišta opravdanijim, uz
držali ime trojedne kraljevine koje se
— da li opravdano ili ne — nalazi
službenim listinam i u zakonim. Prija-
vljam, da sam voljan takodjer u dru
gi predlog primiti taj naslov „Rex
lllyriaea da nisam samo s toga tako
učinio, jer sam htjeo „pustiti" inicijativu
samim jugoslavanskim zastupnicim. Či-
nim tako sada, da se obranim od svih
nesporazumljenja i proglašujem, da smo
voljni glasovati za sve predloge posta-
vljene u autonomističkom smislu i za
prediog, da bude primljen predikat kralja
hrvatskoga.
Ministar Steinbach izjavio je, da se
pitanje o napisu može riešiti samo sa
stanovišta obstojećega austro ugarskoga
državnoga prava. Prema tomu pravu
vlada nebi mogla pristati na prvi prediog
Eimov, al mogla bi pristati na drugi.
Zastupnik Borčić reče: Predloži za-
stupnika Eima učinili su na me neugo-
dan utisak, jer su učinjeni od stranke,
koja je napiaala na svoju zastavu ra-
vnopravnosti samoupravu zemalja. Pred-
ložim zast. Eima se je pak odalečila od
svojega programa. Oba predioga ne samo
da ruše državno pravo krvatsko, nego i
nagodbu ugarsko-hrvatsku, ruše one mo-
ralne sveze, koje bi imale vezati sva
slavenska plemena monarhije. Podanim
predložim neće se doseći željene svrhe.
Ni jedan ni drugi Eimov prediog neza-
dovoljava političkim odnošajim monar-
hije, jer se neobazire na kraljevstvo
hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko. Siećam
na to, da, poiag öl. 64. ugarske nagod
be, mora biti na ugarskim novci m ta-
kodjer naslov kralja hrvatsko-slavonsko^
dalmatinskoga, kojemu propisu je ugar
ska vlada zadovoljila. Medju novim nov
cim mora pako obstojati nekakva har-
monička korelacija; ali te harmonije
nebi bilo, kad bi bio primljen jedan od
predioga Eimovih. Držanje zastupnika
Eima neće hrvatski narod prijazno tu
mačiti, i to za to, jer öe tamo — do
ista pogriešno — misliti, da i zast. Eim
pripada onoj školi, koja drži Hrvatsku
od Ugarske odvisnom. Ci ni prediog, da
napis na novcim ovako glasi: „Franci-
scus Josephus I. D. G. Imperator Au-
striae, Rex Bohemiae, Galiciae, lllyriae
etc. et Apoit. Rex Hungariae, Croatiae
etc.u
Zast. grof Dey m, Staročeh čian kons,
kluba, zagovara prediog cast. Eima i
dokazuje proti zast. Borčiću, da je ne-
moguće obzirom na Ugarsku primiti na
austrijskim novcim naslov kralja hrvat-
skoga, jer bi ona mogla pravom proti
tomu prosvjedovati.
Zast. dr. Kràmàr: Ako je zast. Bor-
Čić, rekao, da ga je žalostno dirnuo nai
prediog, to mu odgovaram, da su nas
još žalostnije dirnula njegova spočita-
vanja. Da ga naš prediog posve zado-
volji, predlažem kompromis: mi ćemo
glasovati za Bve dodatke zast. Borčića,
a vi glasujte za naš prediog. »Spotiče
li nam, da nemamo u svojem predl<>gu
„Rex Hungariae, Croatiae ete.u} ka-
žem, da njegovi zemljaci u drugoj po-
lovici monarhije imadu više političkoga
upliva, nego li mi, i da bismo njim
mogli većim pravom spočitnuti, zašto je
na njihovim novcim samo „austrijski
cesaru, a nije i kralj češki. „Ceaar au-
strijski" je isto tako nedostatan naslov
za našu polovicu, kao i „kralj ugarski"
za drugu.
Zast. Eim reče po prilici medju o-
stalim ovo: „Žalostnije dirnuli su me
izrazi zast. Borčića. Zastupnici češki,
imenito naše stranke, nisu se nikad pro-
tivili državnomu pravu države braće
jugoslavenske. Naše simpatije pripadale
su uviek i pripadaju sada njihovu drža-
vopravnom stanovištu. Što se pak tiče
moje prošlosti, svjedoči o njoj moje pero
moja djelatnost, koja ima u borbi za hr-
vatsku stvar mnogo sječa. U uzkoj sam
prijateljskoj svezi s najvrlijim moževim
hrvatskoga naroda — a to je u hrvatskom
narodu takodjer poznato. Sve primjetbe,
sto ih čini zast. Borčić, podpuno su neo-
pravdane i iznenadjuju me tim više, što
sve godine, Što sjedi u carevinskom vieću,
nismo ćuli iz njegovih ustiju ni jedne
rieči o državnom pravu hrvatskom. Mi
nismo se toga hrvatskoga prava nikad
dotaknuli. Tim manje mogli smo htjeti,
da se oslabe moralne sveze medj sla-
venskim plemenim ove monarhije, i još
manje smo porušili nagodbu ugarsko-
hrvatsku. Nego „kralja hrvatskoga"
nismo s toga predlagali, jer bismo tu
bili postavili u pogibelj takodjer naslov
kralja češkoga. 1 s toga nismo mogli
toga učiniti, što zastupnici dalmatinski
po svečanim izjavam državopravnim
imenito pok. Pavlinovića, Laginje i Bian-
kinia ne spadaju u ovu polovicu mo-
narhije. Oni su ravnopravni s kralje-
stvom ugarskim i sdruženi su sveto stje-
panskom krunom u „regnum sociumtt.
Vidimo takodjer, da je na ugarskim nov-
cim bio primljen polag „kralja ugar-
skoga" takodjer naslov kralja hrvat-
skoga, slavonskoga i dalmatinskoga, bez
da bi se koji od Hrvata bio proti tomu
oglasio. Visoko oienim zasluge hrvat-
skoga naroda za monarhiju, ali dozvo-
lit će zast. Borčić, da ima bar jednako
znamenovanje kraljevstvo češko, narod
češki sa 6 milijuna stanovnika, a ipak
neima nit govora, da bi naslov kralja
češkoga bio primljen na novce druge
polovice monarhije. Mi ga moramo ov-
dje u Beču sa svimsilam braniti, a nije
nam poznato, da bi hrvatski zastupnici
na ugarskom državnom saboru, prem su
u vladinoj stranci, bili upotrebili svoj
upliv u korist naslova kralja češkoga, i
kao što smo prijazni svim hrvatskim
zastupnicim, tako smo pokazali svojti
dobru volju i zastupniku Borčiću i na-
knadno primili naslov kralja ilirskoga
u svoj prediog, obzirom pako. na kra-
lja hrvatskoga puštam rado njemu ini*
cijativu. Da, ta pripravnost naša ide
joi i dalje. Mi rado glasujemo takodjer
za prediog Borčićev, da se poprimi na
novcim takodjer naslov kralja hrvat-
skoga. Više nego svoje glasove ne mo-
žemo dati, ali ti u ovdješnje vlade, da
i negovorim o ugarskoj, neimaju odlu-
čujućega upliva.
Prvi prediog Eimov propao je sa 44
proti 5 glasova; za nj su glasovali če-
tiri Mladočeha i zastupnik Povše. Nje-
gov drugi prediog bio je primljen sa 21
glasom proti 18; za nj su glasovali
Česi, Poljaei, konservativei. Prediog
Borčićev, da se u isti umetne i rieč „11-
lyriaea, na koji je pristao i zast. Eim,
bio je takodjer tim glasovim primljen,
istoga g. Borčića prediog, za koji su se
već prije mladočeški zastupnici izjavili,
da se umetne i rieč „Croatiae", pao je
sa svim osim 7
Strossmayerova okružnica.
(v. br. 39)
XV.
Nada sve govori sveti otac ob onih
silomičnih, naglim i nenadanim načinom
izvedenih odustajanjih od rada i posla,
koji se u ovo naše uzbunjeno i razvra-
tno doba u obrtničkih i tvorničkih kru-
govih tako često pojavljuju, i koji zlo-
duhu težnju i namjeru u sebi nose, da
medjunarodnom nevoljom i nesrećom
postanu i vas sviet u strah, nemir i
smeću bacaju. Takovi silomični neradi
velika su nevolja; oni ne samo dotično-
mu obrtu i poduzeću štetu nanašaju,
nego u obće narodni proizvod i narodni
imetak na manjak odsudjuju; najviše
pake škode ti silomični neradi samomu
siromahu radniku, kojemu je jedini skoro
imetak moć ruku njegovih, kojemu je
jedini Žitak svakdanja muka i znoj
njegov; njemu siromahu u neradu
izgubljene dneve nitko nadomjestiti
nemože. Osim toga se timi silomićnimi
neradi strast, mržnja, odurnost i osveta
budi, ter siromaha radnika na svaku
štetu, na palež, ozlede i umore zavadja.
Ima strastve lih, zlobnih, pokvarenih i
razvratnih ljudi, koji iz sebičnih razloga
siromaški radnički sviet na taki silomi-
čni nerad nukaju i zavadjaju; ima jih,
koji radnike dobre, mirne i na posao
sklone, od rada i posla silom odvraćaju.
Ovo i ovim slična nigda nebi državna
vlast dopustiti smjela. Osobnu slobodu»
osobni imetak braniti, nipošto nedopu-
stiti, da se silom narodni i posebni i-
metak manji i pošteni radnik od mirna
posla odvraća, to je bitna upravo du-
žnost države. Prepriečiti svaku štetu i
ozledu imetka, za zakoniti red se svnda,
pak i u tvornicah brinuti; zlobni upliv
razvratnih sebičnjaka osujetiti, to je i
opet najpreča i najprvobitnija dužnost
države, ttedjutim »najuć sveti otao za
mane današnje državet koja njekim
Veritatein facientes in charitate,
«rescamns in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
zrr > • • -—- • i»—l
Izhodi u Ponedjelnikii u Četvrtak.
-OOO^OOO—
.wisque in
itoftičlće Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. HIERONYM. EFIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros. ia tuenda salutari MčSNfcjaSe
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapned 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
3E3iJr» 4. 7.
Pokrajinski Sabor i naši
pučki učitelji.
II.
0 novim čitankam zapučku nastavu.
- Hrvatski sina, ala ti ga se od-
čepilo zadnjeg zasjedanja protiv či-
tanaka, da je ijude na vladinoj sto-
lici muka spopadala. Osobito se od-
likovao zastupnik Bjankini, koji prvi
otvorio vatru. Kresnu li, kresnu!
Samo jednoj mora mu se prigovoriti.
Po mnienju č. Bjankinia, kriv je
„ledeni sjevernjak sa vrtoglavnih
visina vladinog presidiuma" ; bolje,
do vlade je, što obuka pri pučkim
Školam hramlje, što su pučke škol-
ske knjige polutanske. Tog mnšenja
smo i mi, ko što smo i onog: da
gkole „toliko više uspievaju i od-
govaraju svojoj zadaći, koliko ma-
nje visoka vlada uaieće u nje svoj
fatalni prst, i prieči njihov naravan
1 slobodan razvitak" ; te je očevidna
činjenica, da sa sadašnjim čitankam
„vlada snuje pravo zločinstvo du-
ševnog umorstva proti hrvatskomu
narodu u Dalmaciji*. 'Nego, razila-
zimo se u mnieuju gdje zast. Bjan-
jiini hoće: „da naše škole krasno
napreduju, gdje vrši, i kad može
vršiti u njima neposredno i slobo-
dno svoj upliv visokocienjeni i ob-
ćeštovani (šteta, što ne reče i —
občelj ubijen i!) muž, kojemu je po-
vjeren njihov nadzor/'A evo zašto.
Jer pokrajinski nadzornik pučkih
škola ne posjeduje u školskom pi-
tanju svoje „slobodne volje", „slo-
bodnog svog upliva" ; na oj djeluje
„ledeni sjevernjak" —: on je, onaj
vladin „fatalni prst". Dokaz nam,
gto je pokrajinski nadzornik po svoju
brisao, izpravljao, popravljao, kla-
štrio sadržaj štiva novih čitanaka.
Nazori Č. Bjankinia o pokrajinskom
nadzorniku temelje se na krivoj
predpostavci, jer je poznat pokra-
jinski nadzornik kao Slaveno-„Srb."
Zast. Bjankini nuzgrednim kadjenjem
pokrajinskomu nadzorniku mnogo je
naškodio — i ako nehotično — u-
čiteljima, koji su pod disciplinarnom
iztragom zbog čitanaka; a za uzdarje
dobio je plaću, da ga je vitez ubro-
jio medju „lažljive i himbene rodo-
ljube44 !
O čitankam progovorio je i g.
Zore, ali ne kao zastupnik naroda,
»ego kao c. k. učionski nadzornik
dubrovačkog kotara. On niječe Bjan-
kiniu, da je iz čitanaka hrvatsko
ime „izpugano ili omučanoK '). Za
dokaz navadja njekoiiko cilaeija,
izmedju kojih i ove iz „Treće či
tanke": štivo 59, strana 108 „po
nalogu hrvatske i ugarske kraljice
Jelisave"; štivo 101, strana 205:
učinici sv. Metoda nadju utočišta....
u Hrvatskoj" (Po čitanci glasi: „Nje
govi — sv. Metoda — učenici, pro-
tjerani za tim, nadju utočišta koji u
Hrvatskoj, — razumije se: sadašnjoj
Banovini — koji u Bugarskoj");
štivo 106, strana 214: „Ban primor-
ski Pavao Šubić postane glavurutn
Dalmacije i Hrvatske" (ali, u či-
tanci se nastavlja: „i pošto podloži
Bosnu, nazva se god. 1299 ban
•) ^Objavitelj Dalmatinski" broj 24 t.g
Četvrtak 33 o.- 1892 «wwi'mpW'aBMWi«^ — God. XXIII
Dalmacije i Hrvatske i Bosne")'
Da ne duljimo navodima g. Zore,
izjaviti nam je, da so njegove čila-
cije više odnose na pokrajinu Hr-
vatsku nego li na naziv hrvatskog
naroda. Po svojoj teoriji g. Zore
mogao je uztvrditi, da ni u „Srp-
skom bukvaru" nije hrvatsko ime
„izpugano ili omučano"; jer i u
njemu stoji: strana 61: „Zadar je
glavni grad Dalmacije a Zagreb
Hrvatske" (dobra opazka! Ur.)
Začudno nam je sto gg. hrvatski
zastupnici, pri rešetonju novih čita-
naka, oepopaljetkovaše srbstvo „Srp-
skog bukvara". Po njem bio bi se
opazio kontrast u vladinu postupku.
U „¡Srpskom bukvaru" na strani 58
stoji: „Miloš Obilić bio je srpski
junak"; strana 59: „Sveti Sava bio
je prvi prosvjetitelj srpski"; strana
60: „Hilandar je srpski manastir u
Svetoj-gori;" strana 63: „Dušan
silni bio je car srpski" ; strana 69:
„Djemo Brdjanin spominje se u
srpskim na rod im pjesmama". Ni u
ovom sav srbež „Srpskog bukvara".
Strana 72: „Ercegovci imaju naj-
čistiji jezik srpski1,1. Dakle, her-
cegovački jezik je „najčistiji jezik
srpskia!! Tako „Srpski bukvar".
Dočim i sam prorok „vasionog srb*
stva" Vuk Karadžić u „predslovlju"
svoje „Pjesmarice", u kojoj je o~
bjelodauio njekoje svoje pjesme e-
kavskim, a druge ijekavskim govo-
rom, priznaje: „Da sam sve za-
pečatao hercegovački, onda bi rekli
Sremci, a osobito varošani i varo-
ške: pa što ovaj nam sad nameće
horv atskij jezik l" Još je ko-
ješia debela u „Srpskom bukvaru".
Po njemu slavenstvo iztovjetno je
nsrbsivua, Strana 68: „Cirilo je bio
prvi apostol slavenski, koji nam je
i ova (srbska, „Srbskog bukvarau!)
pismena sastavio". Jer na strani
71 i ova se čita:- „Velika je za-
sluga Vuka Karadžića za srpski je-
zik i pismo* Te ne shvaćamo, če-
mu i na strani 68 mjesto „Germani
i Sloveni", ne stoji: „Germani i
Srbi bili su u prastara doba jedan
narod". Tako barem, obstajalo bi i
u pošlosti i u sodašnjošti i u bu-
dućnosti : „Srbiu svi i svu dali
„6rbski bukvar" i dandanas je pro-
pisana „Početnica" za sve ko-li
rimo-katoličke, to - li grčko-iztočne
„osnovne (pučke) škole" rase po-
krajine; iz njega uče djeca (,,sr&-
skull9\) ćirilicu; i „srbsko" pi-
smo ! —
Kroz usta škol. izvj. viteza Pe-
ričića vlada uzela u obranu čitanke.
Slaba joj obrana! Prigovoru, što u
naslovu čitanke ne zovu se hrvatske,
vitez Peričić razjašnjuje: „Na čitan-
kama ne ima etnografskoga nadpisa",
„jer ga nema ni na Čitankama dru-
gih naroda u Austriji i van Austrije"!!
A „Hrvatska početnica" u Istri;
a „Srpski bukvar" kod nas n
Dalmaciji? {argumentum ad homi-
nem. Ur.) „Što se u čitankam zove
naš jezik „hrvatski ili srbski", to
„nije svojevoljan i izmišljen naziv,
već plod napredka (?!?) poviestne
istine (sic!)"; one „odgovaraju na-
šim narodnim okolnostima u pokra-
jini" !! Dak'e, hrvatstvo je istovje-
zastupnika Puljezia: „da u novom
izdanju (čitanaka) ime naroda i je-
zika hrvatskoga ne bude pritajeno,
kao ni ime naroda i jezika srbskoga?u-
Vitez Peričić tvrdi: da je zastu-
pnik Bjankini „krivo shvatio" štivo
o kralju Zvonimiru; jer po Čitanci
^upravo je kralj hrvatski, a ne kralj
srbskiDa je Zvonimir prikazan
kraljem srbskim, toga zast. Bjankini
nije ni uztvrdio; on je uztvrdio, da
se o hrvatskom kralju Zvonimiru
govori kao o hrvatsko-srbskom kra-
lju. A imao je podpuno pravo. Pošto
je Zvonimir bio kralj iz domaće
loze, iz hrvatskog naroda, morao bi
biti i hrvatski kralj; ali po „uvodu"
štiva niječe se ime hrvatskog na-
roda: ono bunca o njekakvu „hrvat-
skom ili srbskomu narodu. Dakle,
Zvonimir, kao domaći sin, bio je
hrvatski ili srbski kralj!! Pozivati se:
da naziv „hrvatski ili srbski44 „od-
govara podponoma odnošajima hr-
vatsko srbskim u Vil.om stoljeću,
kad su Hrvati i (čemu ne reći: ili;
Hiti!) Srbi prešii na Balkanski po-
luotok ;" izkrivljuje se historija. I
vrabcim već je poznato, pri svom
doseljenju, gdje se udomiše prvi, a
gdje nastaniše drugi, samo nije —
vitezu Peričiću! Po vitezu Peričiću:
„Gdje je govor o drugim hrvatskim
kraljevima, prije Zvonimira i posije
Zvonimira, nigdje nije spomenut
naziv srbski, nego hrvatski"! Ali
ono „hrvatski" neodnosi se na na-
rod, nego na tadašnju Banovinu;
radšta i u čitanci stoji: mjesto pod
zajedničkim vladarom: „Dalmacija
bijaše pod istim vladarom hrvat-
skim kraljem Tomislavom" ; pa:
„Petar Krešimir veliki kralj hrvatski
dalmatinskite: „bio je izabran
u ioj državi (hrvatsko - dalmatinskoj
Dmitar Zvonimir".
Slabi su razlozi viteza Peričića i
u obrani, što se u Istri rabi „Hr-
vatska početnica" mjesto naše „Prve
čitanke (Početnice)" u početku Njoj
namienjene. Istra se poslužila mi-
nistarskom naredbom 23 studenoga
1869 br. 3495 i onom 25 ožujka
1873 br. 1418 gdje se kaže: „Dru-
ge pokrajinske škobke vlasti mogu
zatim u svojem djelokrugu dopustiti,
da se tekst uvede u učionicu njihova
područja. Ne pristaju li pak na taj
predlog, moraju o tomu izviestiti
ministra bogoštovlja i nastave, i pri
čekati njegovu razsudu". Pa tako je
i bib. Hrvatska Istra postigla je, uz
svoje talijanaško pokraj, škol, vieće,
— „Hrvatsku čitanku": a mi Hr-
vati Dalmacije, uz tobož svoje po
kraj. škol. vieće imademo — Po-
četnicu, hrvatsko-srbske Čitanke, sa
„Srpskim bukvarom" !
$trossmayerova okružnica.
(v. br. 45)
XVIII.
Još aamo u ovom obziru jedno. Pri
izminuću podaničkih odm šaja nastala je
dioba šuma i pašnjaka u ime stare služ-
benosti. Tora prigodom su, barem ovdje,
mojom voljom i odlukom obilno i šumon.
tno „srbstvuPa kako ovu tvrdnju f i pašnjaci providjene obćine. Te obćin-
nategnuti sa poprimljenim zaključkom ske šume valjalo bi k probitku goapo
darstvenoga stanja i bolje narodne bu-
dućnosti čuvati k6 oko u glavi. Sto se
pašnjaka tiče, vjerojatno je, da su ti pa-
šnjaci u malih seoskih Občinah zapušteni
u šikarje pretvoreni. Bdo bi dakle u
obćem interesu da <»e razdiele i pod plug
stave; ali drugčije je kod većih obćina,
koje tri do četiri hiljade stanovnika bro-
e i koje sve uvjete zdrave i uspješne
obćinske uprave posjeduju. Taka je ob-
ćina od četiri hiljade duša, u kojoj ja
živim. Ta je obćina u ime pašnjaka se
dam stotina jutara dobila. Pitam ja: nebi
li dobro i probitačno bilo, nebi li go-
spodarstvenomu i prosvjetomu interesu,
nebi li budućnosti odgovaralo, da su se
od tih sedam stotina jutara tri do četiri
stotine jutara u jedno spojila i tada ili
iznajmljivala ii pbćenitom snagom obra-
djivala, a dohodak u obćenite svrhe pro*
svjetne, školske, crkvene itd. upotreblji-
vao? Reklo se, što reklo, meni se čini,
da bi to posve shodno i cieloj obćini
vazda na korist bilo, osobito pako siro-
mašnijemu dielu pučanstva, na koje se
vazda osobiti obzir uzeti mora.
Ovim prelazim na treći dio papinske
okružnice, to jest:
c) na radnike i poduzetnike, koji sa-
mi mnogo doprinieti mogu, da se radni-
čko, gospodarstveno i družtveno pitanje
mirao i sretno rieši. isve ono, što se od
radnika i imućnika u to ime zahtjevati
može, jest, da se osamljenosti svoje o-
tresu i da se vazda živo sjećaju onih
svetih rieči pisma: nu zao čas osamlje-
nomu, jerbo ako pane, neima nifeoga,
tko bi ga podigao? bolje je, da su dvo-
jica u družtvu, nego svaki o sebi, jerbo
uživaju blagodati družtva svoga, ter ako
jedan padne, drugi ga podupre." (Ecel.
IV. 9. 12 ) Ja se jo& iz svoje mladosti
siećam obrtničkih i zanatlijskih sborova,
koji su pod zaštitom crkve i zakona
Božjega obstojali i pod zastavama svo-
jima često put službi Božjoj i svetčani-
ma provodima (procesijama) prisustvo-
vali- U takom sboru svaki bi član svoju
pomoć i zaštitu našao, osobito pako strani
djetić ili Čovjek našao bi o svom obr-
tničkom ili zanatlijskom sboru ne samo
svjeta i utjehe, nego i stvarne podpore
i pomoći. Nije bilo tadar, k6 danas, one
osamljenosti, koja stranoga čovjeka o-
sobito tišti i skoro u zdvojenje baca. O-
vo je nenaravni položaj, ter je čovjek
naravnim svojim razumom i aaravnom
svojom težnjom pozvan i njekim načinom
prisiljen, da se druži i brati, da ono,
što nigda osamljen dostići nebi mogao,
u družtvu i po družtvu postigne. Ovo
čovjeka jedino brani od one sebičnosti
i nesitosti ljudske, koja osamljenu siro-
tinju rad u opake svoje svrhe zlorabi.
Odtale je proizteklo i samo javno druž-
tvo, koje državom zovemo. Sklopili se
to jest svojevoljno ljudi i uredili se po
zahtjevu zakona Božjega i naravnoga u
družtvo sa svetom svrhom i nakanom,
da u obćem dobru svaki pojedini steče
zalog i uvjet, zalog pravi i uvjet pravi,
svoga vlastitoga dobra. Ovakve družtvo
zove se javno družtvo, jer je osnovano
na javnom pravu, na javnom dobru ina
onoj uzvišenoj po samom Bogu opre
dieljenoj javnoj svrsi, koju država i na-
rod ujedinjenima silama postići ima. U
takom družtvu svaki pojedini, i neosje-
ćajuć skoro, svaki dan viša dobara i
prima, nego bi sam za sto isto godina
steći mogao. Dašto, da svako ovakvo
družtvo ima, ko što je jur rečeno, biti
prava i živa &lika i prilika Božjega za
kona, Božje istine i pravde otajstvom
svetoga križa posvećene i na prave i
istinite nužde i potrebe cieloga naroda
uporavljene. Ovo na najnutarnije biće
kršćanske države spada. Sveti Toma
akvinatski u svojoj Summa theoiogiae
(I—II.) quaest. 13.) ovako o tom govo-
ri: „lex humana in tantum habet ratio-
n9tn legis, in quantum est secundum
rectam rationem et secundum hoc ma-
nifestum est, quod a lege aeterna deri-
vatur; in quantum a ratione recedit,
sic dicitur lex iniqua et sio non habet
rationem legis, sed magis violentiae eu-
jusdam", — to će reći: država je Bo-
žjega: porekla i tiem je na zakon upu-
ćena, koji je Bog sam u sviet čovjeka
upisao; u koliko je pako država kršćan-
sko družtvo posvećeno svetim odkuplje-
njem, u toliko je upućena na zakon sv.
evangjelja. Zakon dakle, koji se nebi osni-
vao ni na ćudorednom zakonu naš« svie-
sti, ni na zakonu sv. evangielja, nebi
bio zakon, nego samo nepravda i njeka
vrat silovitosti. — Ovo valja upravo da>
nas sto put opetovati. Ovo sveti otac
papa Lav. XIII. opet i opet ponavlja
veleć; „caveat reapublica ne quidquam
sub specie utilitatis publieae statuat, quod
ratio non probet. Eatenus enim obtem-
perandum legibus, quoad cum recta ra-
tione adeoque cum lege Dei sempiterna
consentiant" ; to će reći : država dobro
paziti mora, da ništa pod izlikom javne
koristi nezapovjedi, što bi proti umu bi-
lo; jer se zakonu samo u toliko poko-
riti valja, u koliko se sa zdravim umom
i sa vječitim zakonom Božjim slaže. To
je ono: oportet obedire Deo magia, quam
hominibus (Act. V. 29.), to jest: va-
lja slusati Boga više, nego ljude; od
čega žalibože danas njeki državnici to-
iko zaziru.
Ali kô što je javno državno družtvo
na pravu naravnom i na volji Božjoj
osnovano, tako je isto i svako skromno
^privatno) družtvo na istom pravu i na
istoj Božjoj volji osnovano. I <>no je,
prem manje, ali ipak pravo i podpuno
družtvo; pak mu je obzirom na svoju
soštenu i plemenitu, skromnu svrhu slo-
bodnom biti. I skromno družtvo kô i
državno, u užjih dašto granicah svojih
i u suglasju sa obćenitom svrhom druž-
tva, ima se slobodno gibati, slobodno
raditi i nastojati, da svoje namjere i na-
kane postigne. Ovako raditi znači uje-
dno i obćenitu svrhu države živim i isti-
nitim načinom promicati. Družtvo drža-
vno je po naravi i svr3i svojoj pozvano,
da takva družtva ne samo ne pači, ne-
go pače ih podupire i podpomaže. Druž-
tvo državno, kad bi svojevoljno takovim
družtvima na put stajalo, protuslovilo
bi njekim načinom samomu sebi i ra-
dilo proti samoj svojoj naravi i proti
samomu biću i postanku svomu. Ovo jo
glavni uvjet svake slobode i svake pro-
svjete i svakoga napredka u državi. —
Ovo sveti otac papa Lav XIII. u ovoj
strani svoje divne okružnice čvrsto i
neoprovrzivo dokazuje. Tako na pri-
liku veli sveti otac: „privatae socie-
tates, quae in civitate existunt, et par-
tes ejusdem veluti sunt, universe ac per
se non est in potestate reipublicae ne
existant prohibere; privatas enim socie-
tates inire concessum est homini jure
naturae; est autem ad praesidium juris
naturalis instituta civitas, non ad inte«
ritum: eaque si civium coetus sociari
vetuerit, plane secum pugnantia agat,
propterea quod tat» ipsa, quai» coetu»