Pila 0»m iz građa, 26 sviboja: ')
ItakoHUOOĆ, $fiidje jedan otočanin u
magazin j. ^prjinia o kom se kuknraz
oahodi, s.n«d»j«rom da ukrade koju vreću
kukuruza, za koju svrhu bijaše i njeko-
liko praznih vreća donio i njekejur na-
punio. Srećom, buduć još nebilo 10 sata,
opazi ga a prozora jedna djevojčica, koja
•tade na pomoć vikati. Na viku djevoj-
čice priskoči njekoiiko trhonoša ijedan
oružnik koji se slučajno u jednoj go
stioni u blizini nahodio. U taj čas ne
bija&e vidit nijednog obćinakog redara,
premda budu vazda po dva u onoj bli-
zini za službu odredjeni, jedan naime
kod vrata stare obale, a drugi na tako-
zvanoj „piazzetta marina." Oružnik uz
pripomoć trhonoša uapsi lupeža, stavi
ga preda se i pošalje jednog trhonošu
po svoje drugove. Uz to eto ti jednog
redara, kucne lupeža po ramenu govo-
reć Inu da je uapšen i da idje s njime.
Oružnik iznenadjen, pogleda redara i
odvrati mu, kako nema pravo da ae mie-
H »njegove posle. Kroz to banu drugi
oružnik, primi lupeža htijući ga u tam-
nica odvesti, doćim drogi oružnik ostane
da fiuva kukuruz što zaplienio bio. Kad
gle! oružnika koji je lupeža vodio obu-
stavi redarstveni povjerenik Valenti,
koji naredjuje oružniku da vodi lupeža
za njim u obćinsku tamnicu. Oružnik
odvrati povjereniku, da sliedi svojim pu-
tem jer da on š njime neimade posla. Naš ti
ga povjerenik uhvati lupeža za ruku,
nagoneć ga da njega sliedi, ali oružnik
otrgne povjerenikovu ruku i opet ali nje-
Sto ozbiljnije opomene povjerenika, da
se odaleči, što ovaj i učini, ali zagrozi
se oruži i^u, da će mu činiti viditi. Zar
nezaa obćm&ki povjerenik, da bi oružnik
prije glavu izgubio negoli drugom, ko-
mu ne »pada, uapšenika predao? Ovaj
•am prizor svojim očima gledao i pra-
tio ga dok je oružnik predao uapšenika
u buturnicu. Mislim da nebi s gorega
bilo, kad biste izvolili dati na javnost
Radi prepunosti gradiva izostalo iz
predjaftnjeg broja. ( Ur).
u Vašem cienjžnom Listu, neka se znade
koliko su izučene naše obćinske straže
i njihovi povjerenici.
*"WVWV\ /VWVW»
Različite vlestl.
S novim jesenskim tromjesečjem ulazi
u krepost jkod bečkog sveučilišta na-
redba usljed koje oni koji žele bit u-
pisani medi u siušaoce, uz ostale svje-
dočbe primorani su priložit i svoju fo-
tografiju u malom obliku. Ovom foto-
grafijom, po zaključku akademičkog se-
nata, moraju bit providjene knjige koje
svjedoče da je dotičnik polazio sveuči-
lište i slušao predavanja. Tim se cie-
nilo najbolje doskočit potrebi koja se
češće ponavlja, kad treba dokazat oso-
bnu istovjetnost.
Najveća bilina nas£fvis$a je tako zvaua
„Amorphophallus ®l]rlttmt', koja raste
na otoku Sumatri, ^^pdkrio je god. 1878
Odoard Beccaro na ^¡podnožju vulkana
Singalanga, 364 iaetfa nad morskom
površinom Ova bftjj^i ima samo jedan
list sve dotle, dofejpfr procvati. Takav
list ima po 15 metaka promjera. Stapka
toga lista ima od 3.5 metra i
90 centimetara ppgigijera. Vanjski list
cvieta savija se poput lievka te je u
promjeru 1.20 metra Jtrok. Taj vanjski
list je baršunast I i&mno crven. Cviet
sam je žut 'te jtf^SO metra visok.
Sjeme te biline dorgjšeno je u talijanski
kraljevski vrt u Cifrao kod Florencije,
te se je 11 godina ,fpTzvijala i sada cvate.
Cvate u vodi, e uviek grije.
- * * * )
U Njemačkoj izlazi sada najviše ča-
sopisa i to 5500, od kojih ima 800 dnev-
nika; u Engleskoj 3000, a dnevnika 809 ;
u Italiji 1400, a dnevnika 170, u Austro-
ugarskoj 1200, a izmedju tih 150 dnev-
nika; u Španjolskoj 850, u Rusiji 800,
u Svajcarskoj 450. U cieloj Europi iz-
lazi 20 000 časopisa, u Aziji 3000, u
u Združenim amerikanskim državama
12 500, u Kanadi 700, u Australiji 700.
Dakle prema tomu odpada u cielom
svietu jedan časopis na 82.600 osoba.
« * #
Belgijski ministar pravde izradio je
na predlog liečničke akademije zakon-
ski predlog, kojim se hipnotizam ogra-
ničava. Javue hipnotičke predstave sa-
svim su zabranjene. Osim toga zabranje-
no je hipnotizati osobe izpod 18 godina.
* * «
Evo osude kojom je na 31 pr. do-
vršila razprava proti urotnicim u Bu-
garskoj: „Panica radi urote proti ži-
votu kneza i ministara, da se tim,
uz vanjsku pripomoć, sruši sadašnja
vlada, tek bi se naumljena umorstva
obršila — osudjen je na smrt strie-
Ijanjem, no ipak od sudaca prepo-
ručen za pomilovanje; Kalubkov o-
sudjen je na devet godina tamnice,
poručnik Rizov, i Arnudov na šest
godina, eastnici Tatev, Šardarov, Mo-
lov i Kisimov na pet godina uraču-
nav i dva mjeseca što su prije osude
u tamnici probavili.
Obtuženici Ablanski, Nojarov, Sta-
menov, Matejev, Kisimov i (civilist)
Rizov bili su rieše«i od obtužbe."
„Novoe Vremji
Sofije, da je bug!
kovu strahu pred
stvom, da je stavi
pazku sva tri mitr
im polaziti dieceze
stantin odazvao se
je pošao da razvid
nu domala dala ga
riti jer da buni narot
* * *
Redarstvo u Parizu zí
ruskih nihilista, izmedju k
spodjice i jednu gospodju i
vilo je brojne spise iprskavihi>
drži se da je naumljen bio pokušaj
proti životu ruskoga cara.
* *
• Zastupnička komora u Budimpešti
odbili, su 219 proti 80 glasovn Ira-
ngevu zakonsku osnovu glede prei-
nake zakona o domovnom pravu.
* #
* #
U razpravama s crnogorskom vla-
dom, da se Bojana učini sposobna
zu piovitbu do Skadra, koja razprave
vodijaše crnogorski ministar Vuković,
sultan se je pokazao jako susretlji-
vim. Vojničko Portino povjerenstvo
izrazilo se je iz strategićnih razloga,
protiv predlogu. Sultan je ipak negle-
deć na ove obzire potvrdio osnove.
Vukotić je zahvalio u imo kneza
Nikole.
* * *
,,Corr. do 1' Est" javlja, da je ne-
temeljita viest, da je nadvojvoda Karlo
Ljudevit dobio poziv k ruskim voj-
nim vježbama i da ćo austro-ugarska
mornarica poći u Kronštadt.
Č. g.
v Hvala!
Č. g. I. V. — Silu* —
0. g. F. B. — Dolac Donji — 1 od
0. g. M. G. — Pokrajina — Ubrojieuio
vle. F. prvim tekućega. Obojici srda-
čan odpozdrav!
0. g. A. K. — Zavalje - Primismo.
. Hvala!
Č. g. J. K trg. -- Mošćenico — Ta-
kodjer.
O. g. D. Rad. — Bol — Vaše bi pri-
obćeno po svoj prilici izazvalo protu-
odgovor i razplela bi se možda pole-
mika, te bismo vas svjetovali, da o-
dustanete. Javite nam za ravnanje.
C. g. a. — Spljet — Preporučili ste
nam bili, da Vam ništa neodgovaramo
u odpisim, a na pisanje posebnih obšir-
nijih pisma mučno dospievamo, odatle
muk. Prvi dio uiogo bi bit skraćen, ali
drugi koji načelno razpravlja i teme-
ljito pobija krive nazore, krasan je.
Nego. nije li, na žalost, post festumf
Kad bismo mogli od Vas primat
češće i kraće sastavke, koje bismo
mogli odjednom doniet u Listu, Vi
već znate, kolikom bismo harnošću i
zadovoljstvom primali. Preporučamo.
Da ste nam zdravo i veselo !
í ti Ï 11 il
Ima u shrani već sgotovljene sve potrebitije tiskanice m naše župnike, kao i tiskanica zn naše učitelje a
neke i za obćine; a to sve uredjeno po svjetu osoba vještih rufcovndjenju dotičnih pnsaln, i po najnovijim pro-
pisim i zahtievim Tiskanice kojih se slučajno nebi našlo na raspoloživost, liskama se do potrebe zauzimlje da
th sgotovi kroz 24 sata od naručbe, osim ako to pada 11 svetce. Tako i nabave posjetnica, lislovna papira sa
obvojim i omanje radje 11 najkraći se rok izvršuju.
Tiskarna poduzimlje i tiskanje velikih djela, hrvatskim slovima (ćirilicu ne rabi). Ciena najumjerenija, ra-
dia veoma solidna i točna.
IIpo%or«ijciiio si. obéi u sivo ine«! os la 11 ni m i slieđeće iisk^nïce.
Za vic. gg. župnike:
7 II. Svjedočba siromaštva za oprost biljegovine
8 Popis osoba sastavljajućih obitelj (Stanje duša)
9 Za bilježenje sv. Misa :
12 Ceduljice za sv. Pričest
13 „ „ sv. Krizmu
14 Ukupni Izvadak (Estratto Sommario) (Točno po
15 Prikaz računa (Resoconto) (propisu
Za sudbenu struku: f
10 Postupak u sitnicam | 11 TJ sudu i Récépissé
1 Matica Rodjenih
2 „ Vjenčanih
ti „ Mrtvih
4 Svjedočba krštenja
5 „ vjenčanja
6 „ smrti
7 I. Svjedoèba siromastva
17 Dnevnik blagajne
18 Zapisnik
19 Kratki „pregled" crkv. imovine
30 Izvješće o smrti
35 Obaviesti izcrpljene
36 Izvod iz Matica krštenih
Za urede:
20 Zapisnik za uč.
21 Ljetopis
22 Izvadak o pohadjaajn
23 U*ion8ka opomena
Za ggr^uÔitelje :
24 Popisak djece ï|:*
25 Knjiga o produzetoiu uće^ gradivti
26 Odpustua svjedoćba
27 Dopis mjestnomu uč. vieéi|
Za privatnike :
\ :W
29 Ućionska obaviest
31 Učionsko izvješće
32 Matica učione
34 Upisnik knjiga, i opomena za prikaz, djece
28 Ovlastnica za pred sudom
Zemlja na kmetstvo
Ciene raznih vrsta teku od novčića, do 3 novč., naime nema nijedne tiskanice skuplje od 3, ni cienje od % novčića.
33 Ovlast za izbore
39 Obveznice dužnika obće.
Svi pravi prijatelji svetih, spasonosnih načela, zastupanih djelom i programom, od „Katoličke Dalmacijeu i „Katoličke hrvatske tiska,mei!, moljeni su, da, svak
u svom krugu, nastoje za svestrani podpuni razcvat ovoga vjero-i rodoljulma-'-mvoda, kojemu je najprva misao i poglavita zelja: koristit katoličkoj vjeri i hr-
vatskoj domovini, jedinim zviedam pr$dhodnieam ovoga Lista i ove tiskarne.
Drugro izdanje
Veritatem facientes in oharitate,
orescamus in illo per omnia, qui
ost oaput Christus.
(S. PACI. £PH. IV. 13.J I
h i
izhodi u .i'onedjeinik i u Getvrta&.
... \ os ipsos, auxiliante Deo. in đies alacriter operara Vestram împeiisuios m tuenda salutari Eeelesiae doctrina aiiiinisque in Keli-
gio'nis araore et in ver» íidei profession« roborandis.... {ï-io IX ' ùpaptnsk. lista, ¿1 veljače 187 M pisaoeim Katoličke Dalmacíj«..
Ego iuteriin olamito :
Si quis Cathedrae Petri juugitnr,
meus est.
(S. liiHBONYM. EPIS. XVI. AD DA*.
TL VJEFL PHËDBHOJBË : — U ZADRU, uuapried 7 fior.' na "god'iuu."'Î>o OSTALOJ CAHKVINI ' à fior. Tko gaostaw » rasDmroi» plaça i !ior. — ZA JSOÏKMSTVO 7 lior. i poslarski troškovi. l'redbrojba traje za oielu godinu:
uto na svrhu godišta ue odbije list smatra ae predbrojuikom i za uastajucu gođiau. - Predbrojbe » novac, iiajboije postarskom doznakom, šalju se na
ništvo. — Uvrslbe po 10 nove. redak. Objave ua 4 straai uz veoma mzku eieuu. Svaki broj napose 10 noveioa. ilukopisi se vi utaju.
Zaaar, 4 ĆewrtaE 1S90,
»vu KATOLIČKI-; OAIMACUK u Zadra, a dopisi „franco" ua Ured-
Br 5-3fc ¡^•«•»•11111 •• l l Hl WH — HiHII—IH »III« lH< HllnHi
Moguće, da dojdući broj, cjeć dva
zasebična blagdana, •isadje na po
arka, ili bude odgodjen do dojdu-
ćeg četvrtka.
« i hf'T* Ili
ima mnogo gospode predbrojnika,
koji unatoč poziv im u Listu, i po-
sebnim pozivim, još se oglušuju
vršenju svojih dužnosti. Svak zna
s kolikim je tegobam skopčano ure-
djivanje i objelodanjivanje neodvi- \
snih časopisa, a osobito takvih ko-
jima je sva podpora jedino u točnu
isplaćivanju predplatd. S toga sta-
vljamo na dušu svakomu rodoljubu
ovo pitanje.
Okorjele dužnike, koji su višekrat
bili pozvani a muče, ako ne pri po-
šiju dugovanu svotu kroz tekući mje -
sec, zvati ćemo ih, po običaju dru-
gih novina, na sud i na ukor ob-
ćinstva. Želimo, da se to nikomu ne
dogodi, ali je do predbrojnika: iz-
bor vatre ili vode.
Kad se dogodi, nek se poslie ne
tuže, da nijesu bili navremno opo-
menuti.
KAOICEVO SLAVJË.
li.
Kad 9ti se braća primicala dično-
mu Zvonimirovu gradu, nastila je
obća žurba. Spljet je bio ko goro-
stasan mravinjak. Svak se žario na
obalu, svakomu srce od radosti silno
kucalo, jer će eto prvi pul nakon to-
liko vjekova ugledat skupni bratski
posjet. Nema veće Velebita, bratska
ga je ljubav prebrdila, pa izravnala.
Obćinsko opraviteljstvo s načelni-
kom d.rom Bulatom i dočekni odbor
in corpore, narodna glazba i hiljade
i hiljade klobuka i kapica, gospode
i gospodja, staraca, mladića i dje -
slavlje, ali ukupno hladnije, jer pri- ^
suinost narodnjaka smrzavasa mno~
giiu plam duše. Narodnjaci bin su
primljeni rječitim.... mukom, Dovik-
nulo se nekomu pače i pereat; ali
htjelo se, da onaj dan neugodnosti
nikoga ne ožaloste, te se nije niti
jedan glas odazvao, što svesrdno o-
dobravamo.
Nabrajat sve što je sliedilo za do-
čekom bilo bi predugo. Koći ćemo
u kratko, da je veselje i slavlje pre-
stalo jedino snom, a to u kasno doba
noći
Sutradan po staranju odbor;* braća
su vodjeui, da razgledaju znameni-
tosti grada, bogati dragocieni muzej,
zvonik i solinske slavne starine. —
Domaćin bio je preo. arkeolog Don
Frano Bulić. U Solin odputovaio se
posebnim vlakom. Tu se veselo pro-
šlo nekoliko sata u onoj divnoj pri-
rodi i medju ouim još divnijim u-
spomenam, koje toli rječuo pričaju
avietu: pobjedu kršćanstva nad pogan-
štinom i hrvatstva nad latinstvom.
Preko odmora obilni doručak uz ne-
prestane zdravice, Izticale su se po-
nosom i rodoljubljem osobito zdra-
vice preč. Bulića, d.ra Trumbića i
d.ra Trinaestica. Bilo je i narodnjač-
kih zdravica, ali su ostale poku-
njene ; jer je i ovdj^ čista hrvatska
misao svugdje pirovala svoj pir. —
Ovdje se možda prvi put pokazalo:
kako čist pravac i pravo otačbe-
ništvo brzo svlada proiivništvo. Is-
tina se sama nameće; njoj se ne o-
doljuje.
U večer u Tociljevoj kafani, već
smo javili kako je teklo. Obćma se
podniela dično.
I oodje uz sve veselje, opažalo
se ipaii dvie nejednake struje, mje-
rodavnu narodnjačku i uzvisitu struju
neodvisnu pravašku. .Narodnjaci satni
sebi vikali živio! naime zastupnici
zastupnicitn, frvi im odapeo zast.
Borčić, a kašnje nastavljali obćinski
činovnici; pa i to, nakon što su se
već izredale bile nazdravice svim
glav«ijim pristašam čista pravca.
Ked bio uzoran, podpun, svestran,
podnašanje mladeži ponosno, dosto-
ih je sa zanosom, d s¿-većega je iva
pomislit možeš".
Sa Mostaranim stiglo je i ujikovo
pjevačko druztvo.
Žalimo što sa okolnosti prepne-
čile dolazak dičnog m >starsko-du-
vanjsko-lrebinjskog biskupa, ') koji
bi najbolje okrunio b;o kitni vienac
svojih kršnih duhovnih sinova.
* *
čaraca pritišće s kraj na kraj pro-
stranu obalu. Evo parobroia, ("Dal- I jaQstVenJ, ah oduševljeno. Samu viku:
macija i Sibil), ali eto i zaglušne | živio d,r Ktaić popratilo psikanje.
vike, eto burnih, urnebesnih po-
zdrava. Glazba svira, grla viču i pje-
vaju; klobuci i ubrusci mašu —
Povorka silna, impozantna triumfalno
već kreće u grad, uz neprestane o-
vacije, osobito pravašima. Netom kre-
Glazbi pleskalo se sa svih sirana,
uprav burno. ttodoljubniji komadi
morali su se opetovat. Obćinstvo slu-
šalo ih je stojeć i pratilo ih pje-
vajuć.
Oko deset sata počeli su se ućestnici
nula povorka s kraja na kraj odjek- raziiazit, da sutra ranije ustanu za
nula davorija stranke prava. Protu-
misli, protu stranke ižcezavaju u va-
lovju ¿ista patriotizma kojim je ob-
ćinstvo oduševljeno, ko što izčeza-
va orahova kora u morskoj pučini.
Odlikovani su osobito d.r Tuškan,
fovacijom), Harambašić, Folnegović,
d.r Banjavčić, Kumičić, d.r Boroša
i sva pak u obće prekovelebitska i
istarska braća. Ljepšega, imponenti-
put u Makarsku; svi neizmierno za-
dovoljni, osobito ljubitelji prave hr-
vatske misli, videć da im je i ovdje
kraljica srca biserovom krunom o-
krunjena bila.
* #
U oči slavlja već su se nalazili u
Makarskoj braća Hercegovci i Bo-
jega dočeka u Spljetu se ne pamti I šnjaci, koji su stigli naročitim paro-
od vajkada.
Nakon prve istarske i prekovele-
bitske braće stiže i nekoliko zadar
skih „narodnjaka" puro sangue, ali
istodobno i još nekoliko hrvatske
braće, kao d.r Amruš, načelnik gJav-
noga grada Zagreba, d.r Vitezić, prof.
Smičiklas i t. d. Doček d.ra Amrušu
i hrvatskoj družiui takodjer pravo
brodom (Malta) skupa sa Neretvanim.
Bilo ih ukupno 170; samih Herce-
govaca polovica.
Prekodinarska naša braća-došli su
većinom u svojoj krasnoj narodnoj
nošnji. Dobar dio još mladi ko ka-
plja, svi stasiti, uljudni, krasni, i živo
oduševljeni.
Pučanstvo grada Makarske primilo
Na 20 u jutro rano počelo vrvjet
pučanstvo iz okolovina, uz sviranje
pučkih glazbila, pod barjacima i u
dimu praha.
istodobno dolazilo i brodova i bro-
dica iz primorja i s otočja, svt na-
kićeni ko neva. Medju njima brod s
Trpnja, brod iz Jelše, i brod braće
Dtdolića iz Selaca, vas u zelenilu i
barjacima, da ga je biio ljepota gle-
dati. Na njem selački načelnik go^p.
Totno Didolić.
Ono isto jutro, doplovi iz slavnog
Dubrovnika neočekivana kila od idi)
duša, najviše iz grada, a nešto iz
okolovina i s otoka iiorčuie. U pa-
robrodu bili su inedju ostalim: d.r
Pero č;ngrija, prof. Luko Zore („sr-
bin", jedini prisutan na svečanost»),
veleuc. proi. bogosiovja 0 Frano
Uccellini, preč. prag. D. Malo Pista,
župnici Crnica, Zlovečera, Bačić (mla-
dji iz Konavaia), Baća, Jorićević,
tajnik biskupske Kurije vič. D. Mate
Raičević, vič. D. v. Medini, s nji-
ma vlč. žup. Jerinić, Seatić i kita
drugih odiičuieh itca. Malo koji kraj
bio je surazmjerno obilnije i dičmje
zastupau.
Dolazak Dubrovčana proizveo naj-
veći i najugodniji utbak i izazvao
jravi entuzjazam. Doveli su soboai
i svoju hrvatsku glazbu. Pozdrav sa
već sakupljenim gostima nije mogo
)it srdačuiji, živahuiji.
Još su falili samo gosiovi sa sje-
verne strane: iz Spljeta.
o > ——.
Fitanje o sjediiijeiijti priid
Kaćićevim sponieDikoiii.
Ovo naše glavno pokrajinsko po-
litičko pitanje, poznato je, kako je
krivnjom narodne stranke zainjih
doba biio sasvim zamrlo: vlaii ne
išlo po ćeifu, pa ni vladinovcim ne
ugadjalo.
Ali nije bilo nastalo samo mrtvilo,
bilo je nadošlo i nešio gore; jer se
to pitanje biio u neku ruku ko svr-
glo s dnevnoga reda: odgod.lo se
ad kalendas, kao da mu već nema
niti smisla!
U svom programu g. 1885 za
carevinsko vieće narodna stranka
nije se udostojala niti dotaknuti se
te, ipak osuovue, glavne točke
svoga programa !
Da se doskoči toj grdnoj pra-
znini, naš List one iste godine iznio
je pitanje na pretres u javnosti, nek
') Od svih hrvatskih biakupa oije nit
jedan prisustvovao! Neki krive radi
toga odbor za svečanosti, jer da nije
pozvao svakoga u redu, izostaviv i
Strossmayeru, i Štadlera i Posilovića
i Markoviea i t, d.; drugi pripisuju
odsustvo drugim uzrocitu, i mislimo,
da potonji pogadjaju.
se ne reče, da i nanod odobrava
muk i nemar svojih „zastupnika*4. A
da preues nude u^pjošmji, otueloda-
nisino i naročitu brošuru gdje smo
žigosalt postupak mutavo narodne
gospode, isoja je imat » neei i za
poreze, i nove žrtve, i nagodbu, etc.
eic, samo ne za ono k čemu ju
duz.iost najvišu stezaia.
Naš glas pred narodnom strankom
bio* ipak v o \ elamautis in dese rio
Mari ona sto ju na rodoljublje po-
zivlje.s !
Pa kamo sreće da je odgovoreuo
samo s nomarom ! Isio se i dalje, te
ovdje u Zadru, uprav iz glavnog logo-
ra, kao ua odgovor „utopijam- „Kato-
ličke Dalmacije", nasiala b ia prava
propaganda proti sjedinjenju! Hazlozi
biii svake vrsti, a najviše: da smo
mi sretniji, pa čemu da se idemo
hvatat nevolje, da su prokovelebi-
ćani izkvareni, nemaju srca da se
s Magjanm bore, dali su se zaula-
rit, zavladala korupcija, beznačajnost,
i t. d. U jednu neč, goro su govo-
riii o SVOJOJ braći preko Velebita
neki glavni narodnjaci, nego što o-
iičavaju diplit i sami talijanasi; a
neki, da i u lom prodnjače, bacaii
don.jpoiion i proklestvo na one koji
bi o sjedinjenju nastojali, pa biio
kad !
Srećom, daj danas daj sutra, udri
ovako, opari onaiio; uesto novinstvo,
a nešto izravno i sam narod, oso-
)iiO svećenstvo, učiteljstvo i omla-
dina: svi počjii dizat hajku radi za-
vrg iuloga pitanja, pa se nešto od lani
}robudilo,
Nego daleko smo još bili, od pri-
jašnjega zanosa, kad nadošia hora
Kačićevu slavlju.
i uu ti! Taman a S.beniku, gdje
je sieio nekomu narodnjačkomu ma-
taduru, koji se je opirao pohrvaće-
nju kiiba i îzticao se kao antiane-
sionista prve vrsti; taman u Šibe-
niku, prigodom doiazka braće, pala
na svečanoj večeri rieč o sjedinje-
nju i sa zanešenjein i svestranim
odobravanjem primljena. „Antiane-
sionbta" sam poslao odjednom pri-
staša sjedinjenja a tout prix. Od
Šavla do Pavia!
Ali i drugdje zapodjela se rieč o
sjediujeuju. 0.;im Folnegovića pra-
vaša, iztakla se ta misao i u Spljetu,
i to na više miesta, od strane samib
Obzoraša. Fa* da li bez odziva? Ne,
nego uz takvo oduševljenje, e bi
reko : kamenovat će onoga koji i
samo pisne proti.
Napokon u Makarskoj sjodinjenje
braće s braćom, to je bio oboi va-
paj: u svim govorima, u svim sa-
stancima, u svim mjestima, pitanje
o sjedinjenju bilo je predmetom ne
više razpravljanja, nego jedino odo-
bravanja.
Ovo je neprocienjen politički u-
spieh, ovo je jrava hrvatska pobje-
da, što nam ju neumrli Milovan da-
rovao i kojoj će zamašne posljedice
pokazat nedaleka budućnost.
Uz to: ne vidili sade narodna
stranka: je li nije li sjedinjenje na-
rodna želja, zahtjev, vapaj? Je li
smjela očekivat glasnijega i jedno-
Goa. XXI atwaiiTrrn mri rin-fi
dušuijegu plebiscita s*~ puaaj* ?
l>vidja u sada, koli je bila zaba-
') „¿Ta sjedinjenjeu ili ti nekoliko o
pazaka — narodnomu proglasu i t. d
sala kad je pustila, da neki tor neki
prvaci, vladi i svomu srcu za volju,
svrgnu to pilauje sa dnevuoga reda?
Nu elo: Narod je progovorio;
čekamo odziv njegovih zastupnika.
Nil Dejauovu grobu.
Na pr. mj., kako već u kratko
javismo u broju od '¿6 pr. mj., u-
puti se u podne sa Makarske obale
put oudješujega grobišta malena kita
tu desivših se pravaša. Kita je istom
nekoliko koraćaja odmakla bita, kad
stanu ju siiedit i družit joj se nove
kite i starije i mladje braće, svi
željni da svojom pnsutnošću poča-
ste uspomenu mladog pregaoca za
narodna prava, našega višegodišnjega
sudruga, suborca i suradnika, neza-
boravnoga Ante Dejana. Uzput pje-
valo se davorije stranke prava. To
pjevanje pobudi pozornost c. k. po-
licije, koja odašulje brže bolje za
povorkom počastnu svoju stražu, liepu
ćeticu: četrnaest oružnika. Ovi se,
treba, pripozual uit ne primakoše
grobišta, nego ih se nekoliko prisloni
uz bližnje masline a većina šćućuri
u nekoj kući, da vidi: hoće li grmjet
zemlja se tresti.
Kad je povorka stigla na grobište,
ona je brojila više stotina ljudi,
)remda nitko ne bio ml zamoljen
nit pozvau, pace se najsukromuijim
načinom htjelo posiupal. Bilo i go-
spodja.
U grobišlu povorka napravi kolo
oko pokojnikova čednoga groba. Ža-
lim stupi na sriedu mladi olačbenik
iz Spljeta vrli Dr. Ttumbić i prozbori
sliedeće od prilike slovo, uz obće
ganuće :
# * *
Na ovom mjestu bio nam je za-
plienjen govor što ga je držao cienj.
gosp. Dr. Trtcmbić u pohvalu pole.
Ante Dejana. Dalje ne idemo, nego
se samo desnom i lievom krstimo!
* * »
Prazni prostor napunjamo odlu-
kom i sliedećim raznim vieslima.
#
• «
Br. 259-taj.
C. K. Kotarsko Poglavarstvo
Državno C. k. odvjetništvo odlu-
čilo je zaplieniti Br. 54 političkog
Lista Katolička Dalmacija izluzećeg
u tiskarni hrvatskoj Katoličkoj.
Naredjuje se c. k. red. povjereniku
gosp. VVračku da uz prisutnost U-
pravuelja gorerečene tiskarne stavi
pod zvanični pečat cieli tiskopisni
sastavak Lista i da zaplieni sve pri-
mjerke istoga.
Od c. k. Kotarskog Poglavarstva
Zadar, dne 4 rujna 1890.
GR10NI.
Castnomu gospodinu
Ivanu Prodanu
Uredniku Kat. Dalmacije
u. Zadru.
Veri ta te m lacientes in oharitate,
oresoamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. Er H. IV. 13.)
Izhodi u Poneàjelnik i u Četvrtak.
\os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operaiu Vestranx impensuios in tueiida salutari Ecclesiae doctrina aniinuque i
ffionis amore et in verse lidei professione roborandis— (Fio MX u.papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALJ
in Reli-
DALMACIJIU.
figo intérim olamito :
Si quis Cathedra« Pétri jangitnr,
meus est.
(S. UlERONYM. fins.. XVI. AD DA>.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, uuapried 7" 'fio'r.' na godinu. Po'OSTALOV CABKVINI B fior. Tko saosiane E PREBPI^OJI placa J lior. više — ŽA INOZEMSTVO 7 lior. i postarski troskoyi, • Predbrojba traje za oielu godin^
INO na svrhu godišta ue odbije list smatra se predbrojnikom I za uastajuću godinu. — Predbrojbo L nt-vac, najbolje postarskom doznakom, šalju se ita Opravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Uredr
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc.' redan. Objave na 4 strani na vćoma uiiku oienu. Svaki broj napose iy novčića. Rukopisi se ne vraćaju. ^
Br 59 Zaaar, Ponećljeimp: Rujna 1890. Goa. XXI
KACICEyp 8LAVJE.
Vili.
Kad smo prolazili mimo Drašuice,
Igraue, Zivogošće, izkazaše nam po-
čast, a mi braci bratski odvratismo,
sa: Zivila Hrvatska! Živilo hrvatsko
Primorje! ttodoljub.ia braca Didoiići
počastiše svoje goste ručkom, tu je
but sir i pečeuka, tu se toči vugava,
kao da je voda. A što bih o tomu i
govorio? ta tko živ u nas nepozna
gostoljublje i rodoljublje, te uzor
hrvatske obitelji?
Proletjesmo tako ubavim primo-
rjem, ali to bijaše kao kratak ugo-
dan san, te se bojiš probuditi, da ti
krasna prikaza neizćezne. Ja sam
se zagledao u to naše hrvatsko more,
koje na svojih hrvatskih ladjah, nosi
toliko plemenitih hrvatskih srdaca, te
•ain se blažen uljuljao u uečssovo
snatrenje, kad će mi moj Tomo: a
£to si zlovoljan? Kakva zlovolja,
brate, rekoh: uživam u duši, te
svojim sobstvenim očima nevjerujem,
da sam budau, no mi se čini da sa-
njam preugodao san, te me sve, kao
nečesov strah spopada, da će na
sad, ta krasna prikaza izčeznuti. Ah
koja sreća, da je tako moći viekom
sanjati i u tako krasnom snu uživati
ah! medjer je i sviet lie£, kad uz
medjusobnu ljubav sve teži, da žive
po želji Oooga, koji je ovaj liepi
sviet stvorio.
U takvu razpoloženju duha doj-
dosmo do pod Brist rodno selo Mi-
lovanovo, to gledajuć ga onako či-
sta, kitna i urešena, diviš mu se.
Nezuaš, što bi prvo gledao, ili kra-
snu Crkvu i ponosni zvonik, ili
liepu spomen-školu, ili krasan žup-
ski stau, ili onu velu množ kitna,
kršna i plećata naroda u predivuom
narodnom odjelu, ili bi gledao se-
oske Krasotice, koje svojim punim i
zdravim obrazima i svojim živim o-
kom pravi su prosvjed proti našim
pokvarenim gradskim uamigušam. Po-
gledaj na desno ljepota, na lievo
ljepota, i ti Bogu hvališ, što nijesi
propustio tako liepu zgodu.
Pokle smo se aa žal izkrcali, u
učioni župnik nam je dao dobrodo-
Fra. Mate 8" • je: o»
krasni »niurv-wptodi -slo- iskrenu bi-lp. Eh
ženi od jednog njihovog druga u sa-
mostanu. Žalim, da nisam upamtio
iuie, vriodno bi bilo, da se za nj
znade. ^
„čudimo se," reče vriedni fra
Mate, „da oblast nije zaplienila ovo.
Na slavoluku nisu nam dali, da me-
tnemo hrvatski grb, a mi smo me-
tnuli Irojedni, pa neka skidaju, ako
hoće.ft
Pogledamo zatim poprsja Kačića i
Despota s obiju stranu glavnih vrata
gledav njegov liepi grob i ne bas
naravsko poprsje, sto uiu ga jc pri-
digla prijateljska ruka brace Dido-
iića i diugtli, uzkliiiosmo: višo valja
prijatelj no i otac i mater. Uz to dojue
i Toma Didolić, te dugo i bogolju-
bno se moljaše na grobu prijatelja.
Malo Ostojić dieijaše krasnu nari-
caljku Dr. Vicka Milialjovića, kog
liepe gusle u zapećku trune, a on
ueznu, no naricati, kao da ga su-
šica toči.
Dok mi tu tako, efo Dr. Klaiea,
i javlja se sakupljenom mnoštvu:
Dr. Klaič odkrrit će poprsje i grob I sa spomen pločom. Sve iz bielog
Kačića. Netko će iza mene: odkad I mramora, a djelo Rendićevo. ¡\isam
je Dr. Klaić grobar postao? Čudna I pustio s vida narod. Ima sve to o-
svieta Dr. Klaić je ovršio komediju I gromuu vriednost. Seljaka se to do-
na grobu p. Pavlinovića, pa zašto I jimlje sasvim drugačije. Nego varao
nemože i na Milovanovu? Tamo Di- | bi se onaj, koji bi mislio, da oni ne
znadu, o ćem se radi. Dični fratri
naučili su ih i oni posve shvaćaju
ovu slavu
Iz crkve nas izvede fra Mate pred
glavni ulaz, te nam pokaže na lievo
grob mlađoljetna Despota. Morao sam
brzo odanle otići. Nije bilo moguće
slušati strašno naricanje njegova otca,
seljaka a siedog starca. „Gdje si mi
sada, moj Ivane," vapi siromah stra-
šuim glasom i oslanja se na hladni
mramor.
Grob je iz bielog mramora. Mra-
morna je to pluća sa bielim mra-
mornim križem, a zeleni lovor okru
žuje grob. I tu župnik Šamšalović
izmoli molitvu, a pobratim pokojnoga
g. Jakić, urednik lista „11 Dirao Cro-
ato", plače i nariče, kako to umiju
samo ljudi nikli iz naroda samog.
Podjosmo zatim preko fratarskog
vria u fratarski voćnjak. Krasuo je
to mjesto. Ovakova vrta i voćnjaka
nismo vidili u svoj Dalmaciji. Tu su
namjestili dugačke klupe i stoiove za
goste, koji su iza nas imali stići. Sila
naroda tu nas dočeka neopisivim kli-
canjem i tu sam razdielio inedju se-
ljake 100 knjižica našega posebnog
izdanja svečanog broja „Hrvatske"
od 26. kolovoza.
Svi seljaci mi viču: „Dajte meni
knjigu za mog sina." Da sam ih i
mao sa hiljadu sobom, sve bi ih bio
ovdje razdielio.
Porazgovorismo se sa Iratri, a na-
ono oduševljenje
dolić odkrio je poprsje mladog i pre-
rano preminulog Despota. — Toma
odkrivajuć plače, a Dr. Klaić odkri-
vajuć računa, koliko će tim privrže-
nika steći.
Kad su se odkrili grobovi i po-
prsja vlč. Buzolić izreče svoj rodo-
ljubni govor uz živo odobravanje.
Prije nego ga priobćimo, cienitno
shodnim nadodati ovdje kao dopu-
nitbu i liepi opis što ga dome „Hr-
vatska" ;
„Tako plovimo po najkrasnijem vre-
menu uz prekrasan kraj. Vidimo Pod-
goru s rodnom kućom Pavliaovića,
i malo zatim Zaostrog.
Množtvo naroda čeka nas na obali,
i što se više približujeuio, sve to
jače se razliega klicanje: „Živili!''
Častni fratri sa tornja masu s rubci.
Svagdje leprše zastave, vidimo i
slavoluk sa pozdravom. Obkoljuju
nas čamci, jer se no može tik do obale.
Ovdje nas primi revni fra Mate
Simić ') i izljubi nas, a zatim podje-
ino na obalu, odakle se iza nekoliko
koračaja ulazi u fratarski vrt, u ko-
jem stoji samostan sa grobom starca
Milovana.
Udjosmo još netom veseli kroz
hodnik u crkvu, — a u tren oka
svi se preobrazismo.
Kako se to sbilo!
Naviru mi suze na oči, pogledam
druge: — svi plaču.
Pred nama pokraj glavnih vrata
<}£ sihi-gme,
rod tako- sviestan! Tako zaplovismo
put hrvatskog Dubrovnika.
Brzojavke za Kaćićevu
proslava.
x.
Šlicu, a nekoliko spljećana pjevalo | na podu vidimo mramornu bielu ploču I ročilo sa dičnimi zaostrožkimi gospo-
t a ItniTnl^IrA J«.. ^ . ~ . i ' Z — ... _ ... i • I n i A n n m • An Ir Ali n a mA nnm mi! Ani! je hrvatske davorije, pa zatim za-
stupnik Ljubić sa nekoliko rieči od-
krio spomen ploču, nadpis koje već
vam je poznat. Svaki od nas ponio
je iz firista liepu uspomenu, a gdje
koji i po šaku te svete zemlje, koja
je rodila glavnog hrvatskog pjesnika.
Iz Brista vratismo se u Zaostrog,
gdje se je imalo odkriti poprsje Mi-
lovanu i Despotu, te njihovi grobovi;
tu je imao progovoriti sakupljenom
narodu pjesnik Buzolić; tu smo se
imali založiti pečenkom i okriepiti
dobrom kapljicom.
Zaostrog vas u pirnom ruhu do-
čekao svoje goste. Zaostrog po pri-
rodi kitan i krasan, ovog puta je
divno izgledao. Okč liepog samo-
stana krasan hlad prave stoljetni
hrastovi i kesteni; po vrh njega o-
slonio se mali Zastrog ubavo seoce
našeg prerano preminulog Despota,
nad kojim stražu straži vilinsko brdo
Viter. Došav na grob mladog hrvat-
skog pjesnika i prijatelja pomolismo
ge za njegovu plemenitu dušu ^ raz-
ornim mramorom zaokvirenu, a na
njoj ove krasne rieči:
POKOJ TEBI STARCE MILOVANE!
KOJI RODU P1SMAR1CU DADE
S KORABLJ1COM DA MU VIDA JADE,
DOK MU ZORA BOLJEG DANA SVANE.
HLADNU PLOČU ŠTO TI KOSTI SKRIVA
HARAN NAROD POBOŽNO CEL1VA.
Urednik lista „11 Diritto Croato,"
koji nam se je pridružio, prvi gla-
sno zaplače, a to nas još većma po-
trese.
Župnik Šamšalović iz iriga, naš
suputnik, klekne obuzet ćustvom, te
izmoli otče naš, koji svi mi i narod,
koji nas je okružio izmolisino.
l) Naročito smo bili zamoljeni, da izta-
knemo odličnu gostoljubivost i rodo-
ljublje velezaslužaih 00. Franjevaca
a naoaob vic. 0. Mate Simića, koji je
bio uprav duša sveaau Mi $e toj molbi
od srca (.'dazivljemo^ jer je i pristojao,
da se mimo ave ine najprvo i najviše
Iratrira zahvali, ako smo doživljeli
dičnami, od kojih smo prvi put čaii
pjevati naša himnu pravašku. Prvi
dio pjevaju kao i mi, ali drugi sa-
svim narodno. Mi smo taj napjev
naučili i kašnje uviek na „Sybilu"
pjevali. Nadarili smo ih spomen ko-
lajnami na slavlje u Makarskoj.
Nekoji podjoše u samostan, gdje
su ih častni fratri izvrstno pogostili.
Tu smo odkinuli lovor i naranče
za vječnu uspomenu.
Valjalo nam se požuriti, jer je
parobrod već zviždao. Fratri nas
ispratiše na sam brod, gdje se sr-
dačno izljubismo sa fra Matom Ši
mićem, koga pozdravi još na polazku
Fran Folnegović, a mi mu kliknu-
smo oduševljeno: „Živio",
Još se jednom zagrlismo i tada
krene naš brod.
Djevojke stadoše uz obalu i za-
pjevaše : „Zivila Hrvatska i njezina
prava", a sav narod im se pridruži
skupa sa fratri. Daleko na moru još
im odvraćasmo pozdrave i ne mo~
sve ove divne svećauoaU, (Jr. Kat, D, i žemo lb SO danas sjetiti^ a da ne
Jaska — ¡Slava tebi, starče Milovane!
Kamen kojeg ti danas na vječnu u-
apomenu postavlja zahvalan narod hr-
vatski, podsiećati će sve one koji hr-
vatski misle i ćute da im se prije iz-
vede ova tvoja velika i rodoljubna
zamisao koja će dovesti do ove i bo-
lje budućnosti hrvatski narod koji da-
nas nad tvojim grobom kliče: slava!
Josip Keria, Vladimir Vrab-
čević, Mirko Zečar, ¡Stjepan
Viušćak, Zubčić, Kuteš títj«-
pan Ma i ho fer, Mirko KU-
ševićj Josip Sintić, Marko
Maihofer, Fran Klešić, Jo-
sip Kovačić.
Jaska — Slava neumrlom hrvatskom
pjesniku starom Milovanu, ¡Slava nje-
gova s/ava nasa.
Doktor Gustav Gaj.
Jaska — Slava velikom narodnom pje-
sniku, Slava prvom neumrlom zače-
tniku slovinake uzajamnosti fra An-
driji Kačiću Mioaiću, a čast vami
braćo buditeljem narodne uzajamne
misli,
Narodne Čitao nie» Jastre-
barskti predsjednik Kovačić.
Jasfea — Starac Milovan proslavi Cr-
kvu i Domovinu, mi slaveći i štujući
starca Milovana kličemo: stalni u
vjeri, odani u domovini
Nieinčić, For/co, Kos, Bestić, Majcen
Jaska — Današnji svečani dan, slave i
jaatrebaráke Hrvatice. Slava Kačiću
Mioaiću !
Dragić Klaseić, Zora Kova-
čič, Franjica Kovačić, A-
gata Eicar, Franjica Kle•
neičf Anka Maj kofer, Mdka
tivajctr, Matija pl. Gaj.
Jaska — imovna obćina Jastrebarska
pridružuje se slavi Milovanovoj, bla-
goslivlje njegov rad i diči se ito
može pozdraviti odkrićo spomenika
velikomu narodnomu pjesniku u ro-
doljubnoj Makarskoj
Predsjednik Ricar.
tiv. Juraj — Nema naroda Čijim bi i-
menom ikoje rodoljubivo ime tako
tiesno privezano bilo, kó 6to je ime
starca Milovana, ta imenom naroda
hrvatskoga. Pridružujemo se braći
prikupljenoj u Makarskoj, i mi u
duhu od&rivene glave piljeć očima u
spomenik, klićemo ugodniku Božjemu,
jedinomu prvomu i u imenu i u srcu
hrvatskomu ovjekovječenomu miljen
cu, narodnom: slava mu! i prosimo
Svemogućega naplatiti áto skorije slo-
gom i junačke muke patnje naie
za krst častni i slobodu zlatnu, eda
majka Hrvatska ito prije uskrsne i
odahne.
Dominez Župnik, Bujmović Učitelj,
Karlobag — Römisch i Bogoduhom hr
vaUkom pjesniku sloge i zajedaiitva
slovenskoga kiiču slava karlobažki
gradjani
Romisch LI Našem starcu Milovanu
kličemo s Preradovićam, a ti prim
na milo i dra^o Iz nutarnje naše j;u> &
• 1-. - --L.-.- -- - - UrM
de blago,>. auho zlato, ljubav i fitova-
Hr >
Komisch LL1 Prosvjetitelju hrvat-
skomu, mitujaku vile slavenske, kli-
če hrvatska mladež slava!
Karlobag — Slava omiljenom prosvje-
titelju, Učitelju Hrvata
Fra Mijo.
Karlovac — Zapriečeni osobno prisu
stvovati uzviienoj narodnoj proslavi
odkrića Kaćićeva spomenika klićemo:
vječna slava starcu Milovanu!
Banijantki Hrvati.
Karlovac — Starcu Milovanu kliče vje-
čna slava!
Prvo hrvattko Pjevačko Dru-
štvo Zora.
Karlovac — Uspomeni starca Milovana,
vječna slava a dičnim sinovom hr-
vatske Dalmacije gromoviti Živili!
kliču
Hrvatice Karlovčankt.
Karlovac — Slava pepelu starca Milo •
vana! Bog i Hrvati kliču
SveutUiŠtni gradjani Karlovtki
Karlovac — Zahvalni Hrvati grie spo-
men častna starca Milovana. Slava mu!
iSimun Matatović.
Karlovac — Dionici smo patriotične su-
ćuti našega izaslanika kod danainje
svetkovine. Živili patrioti dične Ma-
karske !
Zastupnici grada Karlovca.
Karlovac — Do zadnjeg kucaja sre»
zadnjeg Hrvata bila slava starom Mi-
lovanu
Ivan Cerovski župnik. Hruetić
Karlovac — Slava uspomeni fra An-
drije Kačića MioSića, neumrlog pje-
snika čistoga i krepkoga, svetoga i
nezaboravnog vitežtva hrvatskoga.
Njegov razgovor ugodni dok je vieka
i svieta grijat će dusu svakoga Hr-
vata, budit ponos i poitenje, te lju-
bav. prain majci domovini.
Obranici.
Karlovac — U duhu svomu pri uzno-
aitoj slavi odkrića spomenika starcu
Milovanu, kličemo: slava velikomu
Hrvatu ljubimcu, pjesniku i tjeiitelju
narodnomu Fra Andriji Kačiću Mio-
čiću 1 Gradjanstv.
Koprivnica — U ime zastupstva i žitelj-
stva kliče: Vječna slava hrvatskomu
pjesniku starcu Milovanu!
Gradtko Poglavarstvo Spitić
Koprivnica — Duhom prisutni radujemo
st s vami d4nainjem svečanom od*
kriću spomenika neumrloga hrvat-
skoga pjesnika Andrije Kačića Mio -
fiića. Slava mu! Živili Hrvatski ro-
doljubi! Koprivnički Rodoljubi.
Koprivnica — Ućestvujuć duhom usno-
sitoj slavi odkrića spomenika a Milo-
vanu kliče slava velikomu prvomu
narodnomu pjesniku i prosvjetitelju
Otcu Andriji Kačiću Mio&iću!, Živili 1
k svečanosti prisustvujući domoljubi.
Čitaonica u Koprivnici.
Crkvene viesti.
Početkom listopada sastaje se u
Saragozi veliki katolički sastanak. U-
čestvovaii će četrdeset biskupa i 4000
drugih učestnika.
* * *
/A: . -U
o-«
Primamo iz grada: Prigodom požara
kuće Medovića, ato ste već štovani u-
redniče u broju 59 nK. D.tt javili, ču-
jemo da se njeki sustanari tuže: da im
je pomanjkalo viie stotina forinta, do-
čim drugima nestalo je i zlatnih nakita.
Ovliko javljamo Vam kao kroniste.
*
Jučer je odpjevao ovdje mladu Misu
vlč. Randi, zadranin, u crkvi OO. Fra-
njevaca. Nazad dana bila je mlada Mita
vlfi. Tomaaevića, i kako javišmo vlč.
Crvarića. Bože umnoži Crkvi službenike!
*
* *
Umro je Josip Miškatović. Prigodom
njegove smrti piše. „Hrvatska:" „Noćas 1
listopada preselio seje u vječnost Josip
Miikatović. Noćas ga je izgubila vla-
dina većina, kako gaje već pred mnogo
i mnogo godina izgubio hrvatski narod.
Nadaren okretnim perom, upotrebio je
sve umne sile, da postane nuždnim stu-
pom ne svoga naroda, nego onih, koji
nisu radili za korist Hrvata. Tako je
osobito u posljednje vrieme, kad se već
nije dalo govoriti o budućih posljedicah
toga rada, nego kada su te posljedice
koštunjavom i Udenom rukom svojom
pritisle narod, stajao u prvih redovih
"proti opoziciji, braneć svoje gospodare
joi samo šepavom logikom i pokadšto
blistavom frazom. Obilno nagradjen za
taj svoj rad mnogimi hiljadami u svoj-
stvu javna službenika, člana magjarsko-
ga i našega sabora te člana vjekovječnih
kojekakvih deputacija, umrie a da se
nije pokajao, da nije stekao oproštenja
svoga naroda. Kao kršćani velimo : Su-
dio mu milostivi Bog !u
*
* «
„Agr. TagblaH" javlja o zadnjim ča-
st -vim života i smrti Josipa Miškatovića:
Miškatović je amrou5'/4 sati. Već pred
jednim tjednom očekivala se je njegova
smrt. Bio je 36 sati u besvjestici, koju
su smatrali agonijom. Ali se je opet o
poravio te bijaše nekoliko dana pri pod-
punoj nviesti. U tom stanju vidio je svoju
smrt pa je neprestano gorko plakao. —
Dva dana prije smrti nastupila je opet
agonija te je Miškatović ostavio ovaj sviet
boreći se težko sa smrću. Njegovo je
tielo vrlo promienjeno, vodom napunje-
no. a lice se tako osušilo da ga jedva mo-
žeš prepoznati. Dva sata posije smrti
bilo mu je tielo odvezeno u gradsku
mrtvačnicu oa Mirogoju.
#
# «
Pišu nam, da viški parobrod „Vila"
radi uprav, da ne može bolje. Tako pro
Slog četvrtka na putu u Trst samo do
Zadra, da je za same putnike uhvatio
for. 540. Mi se tome radujemo. Neka
živi što je naše!
* * *
Primismo sa zahvalnošću: Hrvati i
Hrvatska studije Vjekoslava Klaića: —
1. Ime Hrvat u historiji slavenskih na-
roda. U Zagrebu. Na prodaju u knjižari
dioničke tiskare, 1890 Ciena n. 40. —
Knjiga ima nekih netočnih izreka, ali
je u ostalom knjiga veoma poučna i ro-
doljubna.
* # «
Prekjučer u učiteljištu s uspiehom po-
ložili su izpite zrelosti gg. Kristić Stje-
pan, nadomjestni učitelj na Banjevcim iz
poviesti, i Bakotić Josip iz računice.
* « *
Primamo ia makarskog primorja, kon-
cem rujna: Kako je već obćinstvu po-
nato, prigodom Kačićeva slavlja bilo je
u Makarskoj i Zaostrogu nješto taratut-
me. Pa bit će se i čulo da je Podgorski
župnik vlč. Stojanović bio esudjen na
globu od sto forinti. Sad iz pouzdana
izvora doznajemo, da je tu globu i su-
dište Il.ge molbe potvrdilo. Nazdravlje,
ovo je drugi.
* # *
Primamo od prijatelja iz Praznica, 3
tek.: Pročitah tu skoro u cienjenom Listu
od Vas toli zaslužno uredjenom, da se
je vratio iz daleke Amerike njeki Au-
gustin Denegri iz Milne i da je sobom
donio liepu svotu od 17 tisuća forinta
koju je na lutriji dobio. Ali znajte da
je s njim zajedno dobio jednaku svotu
od 17 tisuća — dakle skupa 34 — i
njeki Anton Goić Petrov iz Praznica
koji se je od 6 godina nalazio u Ame-
rici, ter se evo i on ovih dana povratio
u zavičaj s liepom svotom novca. Radu-
jemo se njemu i starcu mu otcu koji će
tako u miru rbezbrizi sprovesti ovo malo
dana što mu još ostaje življenja.
* * *
Primamo iz grada: U školskim kru-
govima pogovara se o skorom odstupu
ili umirovljenju pokrajinskog učionskog
nadzornika viteza PeriČića. Zamienio
bi ga ravnatelj spljetske realke Borčić
ili ravnatelj učiteljišta u Arbanasim prof.
Jokovie. Onoga iztiču narodnjaci, a o-
voga vlada.
* x «
Doznajemo, da benkovački Srbi pri
skorim obćinskim izborima, pošto uvi-
djeli da nemogu prodrieti, nastoje o po-
mirenju i slozi sa onmamošnjim rodo-
ljubima, a to da se uzdrže u.... častima
i vlastima. Nu kako su duhovi razpolo-
ženi, rek bi da do toga neće doći, ben-
kovački Hrvati ntće da znadu za ža-
renja štvo.
* * *
Prošle nedjelje došlo je izaslaništvo
iz Posedarja obćine Novigradske na fi-
nancijalno ravnateljstvo, ne bili kako
odgodili za sad utjeravanje poreza, po-
što težak još ne prodao vina, a ovrho-
voditelj na vratim.
*
* *
„Agramer Tagblatt" piše ponovno, da
se umjereni opozicionalni pravac mora
napustiti te da se samo od državopravne
opozicije možemo nadati preokretu na
bolje na političkom i kulturnom polju.
*
* «
Sarajevski „Vatan" ustaje proti no-
voustrojenim srbskim novinam „Napred-
ku", pa izmedju ostaloga veli: „Kako
može taj list da sviet ovamo posrbljuje,
kad srbstvu ovdje ni sjemena nema ? Kad
mi nismo Srbi, kakovim je obrazom
došao, da nas srbi? On nezna nas, na-
ših običaja, a uz to ga je obuzeo srbski
fanatizam. Mi smo vidjeli list „Trebević"
i njegove laži, pa posije 5 „Prosvjetu",
a evo sada i „Napredak". Mišljasmo,
da će bar on biti osoljen — a kad tamo,
boš. Svaki čas očekujemo, kada će ga
obustaviti, čemu se nadamo i od samih
pravoslavnih. Ako i opet zamulji ruke
u blato, osvrnuti ćemo se na nj, a to
s toga, jer nam je naša zemlja mila i
draga." Uzalud su pokusi g. Kallaya,
koji je poslao onamo Srbina baruna Ni-
kolića, uzalud vlada drži srbske listove,
muhamedanci neće se dati na tu stazu
jer znadu, što su im djedovi bili, pa
neće pogazit uspomenu svojih predja.
*
• *
Pišu nam is Budve, 13 rujna: Ovih
dana potvrdjena je osuda radi uvrjede
naoeeene c. k. povjereniku g. Brčiću
dok je upravljao ovamošnjom obćinom,
od strane svrgnutog prvog prisjednika
N. Indianovića i blagajnika N, Mitrovića
i tako prvi ima platiti 15 tor. globe a
drugi mora ići 5 dana u tamnicu. Ora-
mošnji midriirbi da naškode ovdašnjem
brijaču Šuljaku, koji ae diči hrvatskim
imenom, pozvaše u Budvu jednog dru-
gog brijača njekog Stefu Karudžića, ali
ipak katolika iz Hercegnovoga. Ovaj
htio postaviti nad vratima tablicu s nad-
pisom ćirilićom i latinicom, ali mu nje-
govi gospodari narediše za prkos Hrva-
tim, da stavi samo ćirilicom i francezki
i tako sada se na tablici čita sliedeći
nadpis : „Stefan Karudžić brijač (ćirilski)
i Stefan Karudžić Friseur". Tko razu-
mije u Budvi što će reći Friseur? Ali
ovim neće niti najmanje škoditi Šuljaku,
a viditi Ćemo tko će prije seliti iz Budve
ili Šuljak ili Friseur. Prigodom Kačićeva
slavlja, ovamošnji Srbi raztrubiše da Bo-
ka nije na svečanost pozvana bila i za
to da neće nitko iz Boke za svečanost
inati. Na žalost ovo povjerovaše njeki
ovdašnji Hrvati, koji se uztegoše da br-
zojave odboru Kačićeva slavja, ali se
naša omladina nije dala zavesti, već ena
sviestna svoje dužnosti upravila je onaj
dan liepu brzojavku u Makarsku. «Sada
se oni kaju koji se dadoše zavesti pošto
uvidiše da je laž bila ono Što su Srbi
razglasili bili, čujuć pak da je Boka
liepo zastupana bila kod svečanosti i da
su svi bokežki Hrvati onaj dan u Ma-
karsku brzojavili. Naša obćina nije se
onog dana ni makla, a znate li zaSto?
Jer niti je srbska, niti je hrvatska niti
pak srbsko-hrvatska, a naš načelnik htio
bi sjediti na dvije stolice i da pravo re-
čem htio bi svakomu da ugodi, dočim
njeki i to baš iz njegova tabora, potaj
no mu jamu kopaju, nebi li se kakogod
u nju strovalio. Ostalo što bih Vam ja-
viti imao, mislim da neće propustiti Vaš
ovdašnji dopisnik, naime", Ćuk sa kam
panjula" na kojeg su naši nadrisrbi kivni
i vrebaju, nebi li mu mogli gnjezdo naći,
jer dopisnik pod pseudonimom „ruska
babica" ili je podvio rep pred nadri-
srbima, ili pak sasviem driema.
*
* *
Javljaju nam iz Šibenika: Onomadue
u učiteljskoj skupštini, učitelji šumadijci
stali se tužiti i na mali dio i na krivi
dio, to jest da u novim čitankam ima
malo i nimalo gradiva iz srbske povie-
sti. Jedan izmedju njih predloži dugu
grotulju štiva povjestnićkih, kao: Du-
šana Silnoga, Sv. Sava, Karagjorgjevića,
Miloša itd. Sviestno naše učiteljstvo to-
mu se uzprotivilo, ko što ga je Bog i
pošten obraz dužio. Nadzornik Sinčić i
vedra glava Rossini, mačem u ruci za
bratiju. Nečudinao se drugomu, nu sne-
bivamo so, što prvomu nepade na' um
naredba ministra nastave, koja strogo
pripeliva, da se neuči historija slaven-
skih naroda izvan monarhije; a još vise
gdje zagovara ćirilova slova, koja veli-
kom mukom diže. Ljudi ostavite se ša-
ranja !
Pišu nam iz Imotske : Naša varoš od
dana na dan muški napreduje u mate-
rijalnom pogledu; dočim u prosvjetnom
smo ti ga po onoj: kako tamo Todore,
svaki dan to gore. Još blagopokojni naš
zastupnik Pavlinović bio se pobrinuo,
da se u nas zasnuje gradjanska učiona.
Bili mu obećali. Ali nami se dogodilo
po staroj seoskoj rieči: obećanje ludu
radovanje. Da zbilja ovako i neostade,
dobro bi učinio nas zastupnik, da kad
bude sabor na okupu, nek se o stvari o-
baviesti i pospieši, ako je gdje zakrklo.
Deder, mili naš Virgile, radi ko za se,
jer si i ti sokol iz ovoga gniezda.
*
* *
Primamo iz Spljeta : Ovih dana brzo-
voz izmedju Spljeta i Sinja zakasnio je
za debela po sata, bez ikakva uzroka.
Želimo, da se to u buduće ne dogadja
Prekjučer pojavila se vatra s nepomnje
u obćinskom domu Bilo je štete. Sreća,
da je dom osiguran.
*
* *
Čitamo u „Glasu Herceg:" Pr. mj. u
samostanu franjevačkom na Humcu kod
Ljubuškoga omladina franjevaca, po do-
vršenju godišnje kušnje položila je u
roke m. p. o. Nikoli Simoviću državniku
proste zavjete, naime FF. Alfons Ourić,
Lavoslav Sola, Diuujan Gadže, Josip
Bencun, Stanislav Kraljević, Križan Ga-
lić, Miiivoj Čolak, Alekaander Muaa i
Cvjetko Dodig.
* * *
Ove se je godine u gradsku osnovnu
školu u Mostaru upisalo 178. djece, od
kojih ima u I razredu 52 katolika, 3
muhamcdovca, 4 hrišćanina, 1 Židov ; u
II razredu 47 katolika, 1 muhamedo-
vac, 2 Židova; u III. razredu 34 kuto
lika, 2 hrišćanina, 1 muhamedovae, 2
Židova; u IV. razredu 27 katolika i 2
Židova. U sva četiri razreda ima dakle
ukupno djece 160. katoličke, 5. muha-
medovske, 6. hrišćanske i 7. židovske.
*
* #
Po najnovijem računanju statističkog
ureda, grad Zagreb ima 45.000 stanov-
nika, dočim nazad 10 godina imao je
30.000 duša.
* * *
Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji
Dr. Pazman Josip imenovan je za pro-
fesora iz lat. i grčkog jezika u nadb
liceju. — Horat Vatroslav dosadanji
kateheta imenovan je aa nadstojnika u
sirotištu požežkom. — Debeljak Va-
troslav, kapelan u sv. Ivanu Zelini ime-
novan je za katehetu u samostan milosd.
sestara u Zagrebu. — Marchetti Mirko
kateheta sisački imenovan je za kape-
lana sv. Petra i nadstojnika u sirotištu
zagrebačkom. — Mličević Ivan kapelan
Sladojevački imenovan je zU privr. u-
pravitelja iste župe. — Habjan Ivan
imenovan je za katehetu sisačkog.
—-tr
Najnovije viesti.
Bečki saborski izbori prošli su
mirno. U Beču i predgradjima iza-
brano je pored deset liberalaca i
sedam antisemita, a medju njima i
njihov vodja dr Lueger. U trećem
kotaru ouždan je naknadni izbor me-
dju liberalnim i antisemitskim kandi -
dalim. U zemaljskim gradovima iza-
brano je deset liberalaca i samo dva
antisemita. Bečka obrtna komora opet
je izabrala svoja četiri liberalna
zastupnika,
* * *
„Norddeutsche Allgemeine Zei-
tung" pišu: Još nitko nije tako do-
čekan u Beču kao car Vilim. Uza-
jamni sporazum i duboko ukorienjene
simpatije razvile su u narodima Nje-
mačke i Austro-Ugarske jako i čvr-
ste sveze. KO što obadva vladara
tako su i narodi obiju država sje-
dinjeni vezom prijateljstvo.
* *
Car Vilim podielio je načelniku
grada Beča dru. Prixu red krune
drugog«o razreda sa zviezdom, a grad-
skomu gradjevnomu ravnatelju Ber-
geru za uros grada red crvenog; orla
trećeg razreda.
* *
Odaslanici staro i mladočeske stran-
ke sastadoše se. dneva 1 listopada
u Trojauovu stanu u svrhu spora-
sumka: nu do sporazumka nije do-
šlo i time je pokus ostao bezu-
spiešan. Mladočeški „Moravski Listv"
izjavljuju, da nagodba nepruža više
niti za Mladočehe niti za cieli češki
narod nikakva pitanja. „Narodni
Listy" govore o eventualnoj promjeni
sustava u Austriji, te vele sliedeće:
„Činjenica, da u Austriji kraj se-
dam milijuna Niemaca živi jošte pe-
tnaest milijuna Slavena, neda se od-
straniti niti veliko-njemačkim barja-
cima na Ringu, a niti redom crnoga
orla na prsima ministra-predsjednika".
*
* $
„N. Fr. Presse" javlja iz Beograda
sliedeće: „Jučer pronieli se ovdje
glasovi o ministarskoj krizi. Na mje-
rodavnom mjestu označile su so te
viesti, koje su navodno proizašle iz
okoliša razkraljn Milana, za podpuno
neosnovane, pošto posve izvanredni
izborni uspjeh može samo učvrstili
položaj vlade i svih njezinih Članova.
To, što metropolita Mihajlo, koji je
htio kralja Aleksandra nakon njegova
povratka iz Niša, po običaju po-
zdraviti, nije bio primljen u konnku,
te je bio upućen, do ponajprije za-
moli kod regencije audiencijn, pro-
izvelo je u obćinstvu veliku sensa-
ciju, te se slvar tumači na više načina.
Kako se u naprednjnčkim krugo-
vima glasa neće Garašnnin primiti
nijedan od obiju mandata, šio su ga
zapali.
a- *
Iz Žitomira javljaju, da su ondje
24. rujna radi Špionaže uapšena dva
austrijska Poljak»», od kojih se je-
dan zove Krasnicki, te je austrijskim
častnikom.
Zabvala.
II comitato dirigente 1' asilo delle
orfanelle in Zara si pregia di espri-
mere le piü sentite grazie pelle se-
guenti generóse elargizioni pervenu-
legli a vantaggio del povero asilo:
Dai signori conjugi dott. Vincenzo
ed Elena Ivcevió for. 25 in occa-
sione della morte dellaloro ligliuoleUa
Cateriní*..
Dal signor dott. Casimiro Abelió
di Melada íior. 20 in sostituzione di
una corona per onorare la memoria
del defunto signor Slefano Gojkovié.
Dal signor Stefano cav. Barbieri
fior. 12.
Dal signor Antonio cons. Maroli
(Spalato) Iior. 5.
Dai signori dott. Luigi Goles ed
Ostric una partita di vino.
Dal signor Malteo Lovrió degli
ortaggi.
Zara, 30 setiembre 1890.
Odpisi „Kat. Dahn."
Ć. g. dop. — Zadar — Hvala liepa
na dopisu i popratnici. Živio!
Ć. g. Ranković — pokrajina—Posjet-
nice zapadaju t. 1. Već Vam se jed-
nom javismo. Pogledajte. Srd, pozdrav!
Ć. g. L. G. — Spljet — Ubrojismo Vas
od 1 tek. te Vam šaljemo i br. 60 uz
tople odpozdrave ! Bog umnožio iskre-
ne ljubitelje Vjere i Zavičaja.
C. g. L. M. — Zadarska okolica — U-
brojismo Vas od 1 tek. te eto Vam i
br. 60, uz srdačan pozdrav i uz želju,
da se Vase iskreno ćustvo i osvjedo-
čenje razgrana u drugim ko žile duba
u dobroj zemlji.
Č. g. I. G. — Gradac u Štajerskoj. —
Obrnusmo.
0. g. S. G. — Bugojno — Dva naru-
< eua ¡otiska „Obračuna" odpremljena
Vam večeras.
Ć. g. F. K. — Pašman — Obrnusmo.
Srdačan odpozdrav !
0. g. Novica — Pokrajina — Bismo
drage volje bez ikakva obzira, da nije
napereno pero u osobu koja bi pro-
maknuta. Radje bi zasluživali stariji
mu, nego ili treba predpostavit, da je
promaknutnik zbilja svojim marom
zadovoljio zahtievim, a onda suvišno ;
ili da je povjerenstvo pristrano po-
stupalo, a onda gotova iztraga (kao g.
1883). Obzirom na Bve to, red bi bilo
premučat, ili kao priobćeno. Raztu-
mačismo Vam, da nam ne zamjerite.
ODO drugo već uvršteno. Srd. odpozd.
Č. g. I. B. — Križevci Ubrojismo
Vas od 1 tek. te Vam danas šaljemo
već izišli broj uz bratski pozdrav!
nBiaću, starodavna hrvatska prestol-
nica u Kastelim kraj Spljeta, novi plod
veleučene radinosti (). Š. Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite, po na-
govoru prijatoljS,, koji s velikom slaSću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali amo ju pretihkat u posebnu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. Do-
dato je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz cienu od 30 n.
franco.
D, IYQ Prođaij ylaski^ izdavatelj i odgoyorm uretólu
di Cemento Portland e Romano, calce viva e gesao da presa
della Ditta
ilLáSBI & BIT TIZA
in SPALATO.
In queaU rinomUa fabbrica si costrniscono quadrelli d i pavimento di variati
disegni, marmorizzati e lavorati anrmio coa detriii di mamo, nonche semplici,
in colori neri, bianchi e ros*i 5 quudrclli buccUr<l*ti, tubi por condutture d'acqua
ed altri usi, mattoni di cemento, tutto a forte pressionc; oggetti di decora¿ion¡
per fabbriche ; statue, vaai, balaustre, gr.mdo, corniei, gradini, lavolli, vaache da
bagno, altari da chlese, mormmouti aep derali, uvoii a mosaico, fioestre, capi-
telli ecc. ecc.
Si eaeguUcono pura aaattoni bucc'.ardati e lisci por uso cantine, cortili, strade
pubbliche; terrazzi uso Francia, nonché torrazzi con manni posti alia veneciana.
Si accettaoo coininissioni per lavorí da oseguirai sopra luogo,
Sono raccomandabili in ispiecie i qiadrelli di cemento, coi quali puo avore
un pavimento elefante e solido ad uao ehie-io, negoai, restaurant.«, caffé, atrí, cor-
ridoi, cucioe, ecc, ecc.
A nchiesta si spediscono gratis cauloghi e disegni.
Bmtiako® katoličke hrvatske tkkarn^
livoat, da mjpdež liepo i dobro odgoji.
Radujemo se i čestitamo na prvom djelu
njegove mudre uprave, jer naErievamo
u tomu veliku korist, Sto će crpit dr-
žava, mala al u slavi velika. Ali sve bi
ovo uzalud bilo kad mladost nebi od-
govorila onomu koji joj želi dobra i na-
stoji doskočit joj u moralnim potrebam
ne samo paček i u fizičnim. Povodi s»-,
dakle, draga mladeži, za krepostima ve-
lečasnog tvojeg Otca Državnika, slušaj
ga i izgledaj se u njega u svemu, u nje-
mu ćel naći sto ti je sliedit, čega ti se
prihvatit, ako ćeš srećaom biti.
Prijatelji,
Domaće Viesti.
Jučer je N. P. gosp. nadbiskup čitao
tihu sv. Misu u crkvi sv. Šimuna za zdra-
vlje N. V. naše kraljice.
* * *
Veleuč. i vriedni nas pjesnik don S.
Buzolić izpjevao je prigodom sutrašnjeg
Gospina dana krasnu pjesmicu. Premda
je na talijanskom jeziku, priobćit ćemo
ju u našem Listu.
U dojdućem broju priobćit ćemo pred-
plate stigle u ovo zadnje doba. To na
znanje gg. predbrojnicim.
* * *
Jučer je u Spljetskom Sjemeništu od-
pjevao mladu Misu vi6. D. Bariša Carli,
trogiranin. Čestitamo !
*
* *
Vrli šibenski Hrvat i dobri katolik
veleuč. D.r Juraj Borović, koji je veli-
kih zasluga steko u uredjenju šiben-
skih obćinskih odaošaja, bio je tu skoro
da položi odvjetničke izpite. Položio ih
je s odlikom.
» * *
Večeras odilazi ratni parobrod „An-
dreas Hoffer" na Metkoviće, da digne N.
P. gosp. namjestnika pl. Davida, koji
će stići ovamo na 24 tek.
*
* *
Pišu nam s Pakoštana, 28 listopada :
Prišao je danas u naše krilo vlč. Don
Nikola Milić up. ove župe, koji stamje-
njaje vlč. Don Vicu Selema. Mjestne
vlasti, narod i na čelu mu vlč. župnik
idjoše mu u susret barjacim, pucanjem
mužara, te burnim i neprestanim „živio"
dopratiše ga uz veselo udaranje zvonova
u crkvu, gdje nakon obreda poštovani
naš stari župnik predstavi ga puku.
*
* «
Pri svečanom umještenju
Don IVANA BOJANIĆA
Župnika Komižkog na Visu
Dne 23 Studenoga 1890.
Pjesma.
Kakono mladu nevjestu
U stan, Ito cviećem cvati,
Kićeni prate svati
K naručju dragog svog;
Umještaj tvoj, gle, s uzhitom
Pozdravlja staro, mlado:
Ivane, sladka nado,
Presretnog stada tvog !
Kfi što si dosad, i odsle
Upravljaj krepkom rukom
Pobožnim, vieraim pukom,
Što ti je predan sgar.
I on će svagda pristajat
Uz tvoje stope svete-,
SHedit će tvoje svjete,
Topleć se uz tvoj žar.
Gle, kako mladi naraštaj
Upire u te oči,
željan da stazom kroči,
Što mu je kažeš ti!
Gle, kako narod odrasli
K. pouci zdravoj vrvi,
Što tvoja rieč mu mrvi,
Da ti Be dive svi!
Svak ti je dušom privržen ;
Svatko se smierno klanja
Obilju tvoga znanja,
Zr^čaju čvrstom tvom.
Svatko će po tvom primjeru,
U niem dok duia diie,
Milovat sve to više,
Uz vjeru, rod i dom.
Samo nek Višnjeg desnica,
S neba sto ravna sviet
Život ti dugi udieli
I krepkog zdravlja cviet!....
U Komiii na Visu.
U ime svoje, KomiŽkih
i vanjskih privrženika
Ante Novak
narodni učitelj i kum. *
* *
* * •
N. V. naš kralj udielio je f. 50 za
crkvu u Baškojvodi, a ministarstvo for.
400 za samostan u Krapnu.
* * *
Tršćanska „Edinost", javlja, da je
neki „protesor" i arkivar iz Zagreba
poslao pjevačkome družtvu u Trstu,
koje nosi ime „Adrija", njemačkim je-
zikom pisanu dopisnicu i sa naslovom:
„Sr. Wohlgeboren Herrn Adrija in
Triest (Itmlien.V1. — Je li taj čovo pri
sebi?
Poznata hrvatska pjevačica Kiselja-
kova „gostovala" je u Trstu kod kon-
certa, priredjena po družtvu „Schiller".
Talijanski Listovi hvale njezin glas. Pje
vala je hrvatski, i to pjesme: „Lasta-
vieam" i „Domovini".
»
* *
Obzirom na sjednicu što ju je držalo
zadarsko obcinako vieće proti Klaićevu
predlogu, „Obzor" piše: Predlog naCel
nika podupro je viećnik d r Giljanović,
jednom zastupnik na dalmatinskom sa-
boru, koji je htio ustrojiti tako zvanu
treću stranku, protivnu aneksiji, ali ne
jeziku hrvatskom, tako da je u svim pi-
tanjima jezika glasovao uviek s narod-
nom strankom i njezine predloge rječito
podupirao. Danas je on, uz nadbiskupa
glavni meneur ciele talijanske agitacije
u Zadru, samo što radi više iza kulisa
nego na javi. Obćinsko je vieće primilo
jednoglasno predlog načelnika.
Nadamo se, nastavlja „Obzor", da će
ostale zanimane obbine upraviti kralju
memorandum u smislu Klaićeva preti-
loga. Dapače neka nam bude dozvolje
na mala opazka. Pored narodnoga duba,
koji nadahnjuje sve ili ogromnu većinu
dalmatinskih obćina, nama se čini, da
se one u zadnje doba drže veoma pa-
sivno prama vitalnim pitanjima, koja
interesuju cielu zemlju. Takove nisu
bile talijanaške obdine, pa ni same na-
rodne nisu uviek bile takove. Kad je
dalmatinski sabor g. 1870 glasovao za
sjedinjenje, talijanaške su obćine ustale
proti tom". Kad je g. 1875 nastalo Lju-
bišino pitanje, narodne obćine su se
obratile na cara, a da bi se učinio kraj
abnormalnom stanju, koje je bilo na-
stalo. Sveukupni glas dalmatinskih ob-
ćina u pohrvaćenju ureda i u željeznič-
kom pitanju nebi li danas mogao biti
od uspjeha i koristi (i u pitanju još
gl«.vnijem o sjedinjenju, o kojem se muči
ter muči, po što po to! Op. „K. D.u) ?
Znamo da bi se moglo staviti potežkoća
sa stanovite strane: ali kad se je do-
zvolilo zadarskoj obćini da radi proti
jednomu predlogu, prihvaćenom po sa-
boru, kojim bi se srcem stavilo potež-
koća onim, koje bi htjele raditi sugla
sno sa saborom? Ovo smo mi nataknuli
u ostalom rodoljubne dalmatinske obćiae
znati će, eto da rade.
* * *
javnu štampu na ovomjestnog glavara,
akoprem u mjestu imademo i organe
javne sigurnosti, s kojima se i sam
glavar, kako iz pouzdana izvora dozna-
jemo, zbog nekih noćnih bitangi zau jeo,
tako da će morati, kažu mi, i pred su-
dom odgovarati; dočim da mu namjera
nije bila zlobna: štetovati poštovodji o-
ružničkom, nego samo sjetiti njekog dru-
gog na razne noćne skitalice i bitange,
koji kad se naliju vina ne dadu svojim
sumješćanom mirno opočivati i spavati
Ako je uprav onako, kako gosp. dopi
snik tvrdi o našem glavaru, a mi mje-
sto uticati se i namjestništvu i zemalj-
skom odboru da ga skinu, 6ložimo se i
prvih izbora ne glasujmo za nj, pak mir-
na Bosna! 1 ovim ob ovom zavezujem,
jer i meni nije do dangube, a opet ni-
jesam naviknut skakati s kruške na bat.
* « «
U istarskom saboru naša braća iz-
nieli su sliedeći predlog:
„Poziva se c. kr. vlada, neka naredi
shodna da:
Hrvatski mladići Istre kao i sve Ci-
slajtanije mogu polaziti sve godine, sve
fakultete sveučilišta Frana Josipa I. u
Zagrebu; da mogu tamo uživati koli
zemaljske toli državne podpore; pola-
gati sve izpite, i da budu sve svoje
svjedočbe, tamo zadobljene, valjane za
sve zemlje zastupane na carevinskom
vieću u Beču1*.
Ili ako misli da to nije za sad izve-
divo dok smo razdieljeni u ove — i
one — strane
„Poziva ae c. kr. vlada, da ustroji u
Ljubljani ili u Trstu sveučilište ili bar
pravnu fakultetu, na kojoj bi se Hr-
vatski mladići Istr« mogli uzgajati svo
jim hrvatskim jezikom". (Vrlo dobro,
živio! na klupam manjine.)
Poreč, dne 6. novembra 1890.
M. Mandić — Dr. Dukić — Flego. —
D. Seršić — Dr. Stanger — Dr. Volarić
Predsjednik prima predlog. te reče,
da ima doista zakonit broj podpisa, ali
da ga nemoze dati na ustavno razpra-
vljanje, jer napisan samo u netalijan-
skom jeziku!
(Istarski sabor svršio je svoj rad).
*
• *
Primamo iz obližnjih Arbanasa, 12
studenoga: Pobile se y,ebe o tudje proso !
Tako i ja i štov. dopisnik „K. D." broj
68, koji osvrćuć se na moju vješticu
turenu u br. 61, a razjašnjenu u br. 65
„K. D.",hoće da mi otegne uši, što sve
gerede ovom mjestu ne svalim kroz
čitamo u „Viencu":
U 13. knjizi (svezci drugoj) Jagićeva
„Archiva" za slavensku filologiju nalazi
se nastavak razprave dra. M. Resetara
pod nadpisom: „Dte iakavstina und de-
ren einstige und jetzige Grenzen*. Pisac
se trsi, da dokaže, kako čakavskog na-
rječja sve više nestaje, jer da mu sa
sjevera mnogo otima mah kajkavština,
a sa iztoka i juga štokavština, koja je
•sobito u Dalmaciji na kopnu poplavila
nekadašnje zemljište čakavštine. Ova
dosad nesvraena razprava puna je neo-
snovanih i klimavih tvrdnja, koje sam
urednik V. Jagić na vise mjesta izpra-
vlja i ublažuje u napomenama, a na
jednom mjestu očito priznaje (str. 186),
da u toj razpravi ima „više slabo vje-
rojatnih hipoteza." Nas medjutim ne bi
ništa Bmetalo, što se i u „Archivu" štam
paju takove razprave, da nije pisac, koji
je inače profesor hrvatske gimnazije u
Spljetu, pod krinkom učenjačke razpra
ve iznio vise tendencioznih misli i tvrd-
nja, koje su očito naperene protiv Hr-
vatstva a napose protiv čistoga hrvat-
skog značaja dubrovačke književnosti.
Evo, kako umuje taj učenjački delija!
On odobrava poznatu tvrdnju bečkoga
filologa Miklošića, kojoj se danas i škol-
ska djeca smiju, da su štokavci Srbi,
čakavci Hrvati, a kajkavci Slovenci ; a
malo dalje hoće da pobije misao istoga
bečkoga filologa, kad govori donekle u
pr 'og Hrvatima u Dalmaciji, veleći, da
su ikavci Hrvati u smis'u Konstantino-
vih viesti o sjedištu Hrvata i Srba, a
ijekavci da su Srbi. Sve pak to čini za
to, da poreče hrvatstvo dubrovačkih pje-
s^ikiv, koji su po njegovu sudu samo-
voljno usvojili nekoliko čakavizama, a
inače da su čisti štokavci, „što si on
kska, da može dokazati." No taj nazovi
učenjak nije samo lukav, nego i smion,
te bez ikakvih valjanih dokaza poriče
tvrdnje Kukuijevića i Bogišića, koji du
nilazili i u južnoj Dalmaciji čakavskih
^•tanaka, pak na više mjesta kao s po-
ugom spominje „tobožnji" čakavizam
stai h dubrovačkih pjesnika. Filologija
u službi političkog Rovinizma najgora je
nakaza nauke i znanosti, koje treba da
su objektivne, ozbiljne i saviestne. U
razpravi dra M. Resetara uzalud ćeš
tražiti ovo potonje, jer svuda izilazi na
vidjelo šovinizam i samovoljna tenden-
cija.
* * *
Naš zemljak dvorski savjetnik dr. V.
Jagić priobćio je u sjednici carske aka-
demije nauka u Beču dne 22 pr. m.,
da je u knjižici franjevačkoga samosta-
na na Kosljunu otoka Krka prošlih pra-
znika našao list od kože s tiskanim tek-
stom, koji se nakon tačnijega izpitiva-
nja pokazao kano odlomak prvoga ti-
skanoga n Mletcima glagolskoga služab-
nika (misala) od g. 1483. Taj list je
prvi osmoga kvaterniona, kako se je
uvjerio, kad ga je prispodobio s pri-
mjerkom na papiru, koji se nalazi u Beču
u carskoj dvorskoj knjižnici. Poznato
je, da imade u raznim jezicima prvoti-
saka (incunabula), kojih su pojedini oti-
sci štampani na koži. Od ćirilskih na
koži štampanih prvotisaka do sada su
poznati: jedan otisak god. 1537. u Mlet-
cima od Božidara Vukovića štampana
oktoiha, za tim jedan ili dva otiska sliede-
će godine (1538), takodjer od Vukovića
u Mletcima štampina „sbornika" (me-
naeum). Do sada nije se našao ni jedan
glagolski prvotisak, štampan na koži;
nu da je bilo takovih i starijih od ći-
rilskih, potvrdjuje kosljunski list.
*
* *
Riedak lov! Oakoro na Polači kod
Benkovca, na prostoru koliko je zadar-
sko grobište, tri lovca ubiše u sat vre-
mena sedam zecova, osmi im uteče.
*
• «
Pišu „Obzoru": WS bolnim srcem
moramo iznieti na javnost, da se ie
ljetos upisalo na ovdjašnjoj konfesio
nalnoj evangeličkoj školi, gdje je nje'
mački jezik nastavnim jezikom, više
katoličke djece, nego li evangeličke, te
polazi tamo oko 60 katolika u školu,
dočim je evangelika okč 20. Danas bi
se ova škola mogla punim pravom na-
zvati „katoličko-evangelička škola". To
ie žalostna činjenica. (1 te kako žalo-
stna! Op. nK. D.")
* K «
U prošlom kolovozu, kako naknadno
javlja „Kat. List", kroz 10 dana liepim
uspiehom obdržavali su pučke misije u
Sesvetah kraj Požege, velečastni otci
Isusovci Jeramas iz Spljeta i Petar Pan-
čić iz Travnika. Primilo je sv. sakra-
mente 1150 osoba, većem stranom žup-
ljana Svesvet9kih. Uspjehu najbolji
dokaz.
Javljamo ovo zato, što iz sigurnoga
vrela znademo, da bi velečastni Otci
Isusovci u Travniku bili uviek spremni
u školskim praznicim odazvati se po-
zivu, da drže misije za puk. U drugo
vrieme dakako, gdje ih veže školska
dužnost, nije im to moguće- Dao Bog,
da bi se u primjer veleč. g. župnika
Sesvetskoga Franje Plavića ugledali i
mnogi drugi. Pod konac prošloga mje-
seca držao je duh vježbe za klerike
nadb. sjemeništa u Zagrebu veleč. O.
Mihovil Gattin, prof. iz Travnika.
*
* *
U jednom od proa. brojeva javili smo
da je Sv. Otac Papa imenovao župnika
u Vel. Bukovcu, Josipa Savora, svojim
komornikom, a sad evo moramo javiti, da
ga je Gospodin dne 9. o. mj. pozvao u
bolji sviet. Smrt je u njem pokosila u-
zorna svećenika i rodoljuba.
U Osieku kod sudbenoga stola bila
je javna razprava proti Josipu Oebula-
ru, uredniku „Sriemskih Novina", po-
radi prekršaja u smislu § 306. kaz. zak.
Predsjedao je sudbeni viećnik Unfogl.
Tuži ga državno odvjetničtvo, da je u
proljeću ove godine pošao noću na vu-
kovarako groblje, te tu izvadio jedan
križ i odnio ga u krčmu medju svoje
drugove — da im pokaže kako je u
njega junačko srce. Državno odvjetni-
čtvo nazrieva u tom prekršaj oskvrnu-
ća groblja. Obtuženik se je branio,
kažuć da je bio podp ino pijan, te da
nije zuao, što radi.
Koloman Tisza i Julij HorWat izra-
ziše se, da pristaju uz vladino stanovi-
šte. Katolički članovi stranke duhovno-
ga stališa izjaviše, da će zauzeti pro-
tivno stanovište.
* • #
Majka g. Ivana Ortha toakanska nad-
vojvodkinja Antonija, dala je služiti a
gradskoj crkvi u Gmundenu mitu za-
hvalnicu, jer da je stigla brzojavka, da
su joj našli sina Ivana.
* * *
Ruska i Francezka neće nikako da
pristanu na dogovore, koje bi Njemačka
htjela zapodjenuti izmedju raznih država
o nekoj gospodarstvenoj ligi Europe.
*
• «
Izmedju Berlina i Rima vode se do-
govori o solidarnomu postupanju u go-
spodarskom pogledu proti Francezkoj.
*
• *
Kraljica je Natalija poslala spomeni«
cu, koju joj je sastavio pisac Matija Ban,
u Pariz da ju objelodani. Kraljica je
izjavila u pismu ministru predsjedniku
Gruiću, da netraži od skupštine učesti-
ne, nego samo pravo, da se mole slo-
bodno sastajati sa svojim sinom.
»
• •
Primljena je ostavka pruskoga mini-
stra Luciusa, te je odlikovan njekim ve-
likim redom.
* * *
Po službenim podatcima imadu u Hr-
vatskoj 44 tvornice, u kojima radi oko
2633 radnika. Od toga odpadaju na ko
žarski obrt 2 tvorn»ce sa 620 radnika,
na duhaD 1 tvornica sa 414 radnika, na
tekstilni obrt 2 tvornice cia 261 radni-
kom, na gradjevni obrt 8 tvornica sa
346 radnika, na obrt za umnažanje 7
tvornica sa 212 radnih sila, na kerami-
čni i kameni obrt 3 sa 180 radnika, na
mlinarski obrt 6 sa 26 radnika, na pro-
dukciju žeste 4 tvornice sa 84 radnika,
na domaći obrt 2 sa 44 radne sile, na
produkciju transportnih sredstva 7 tvori
nice sa 30 radnika, na mješovit obrt 1
tvornica sa 25 radnika i napokon na
drveni obrt 7 tvornica sa 401 radnih
sila.
* * *
Primamo iz Skradina: Na osvieć 10
tek., umrie na prieko ovdješnji liečnik
Mate dr. Lomas u svojih blizu šesdeset
godina. U večer, k;iko je slavio prvu
napovjed starije kćeri, leže u postelju,
da u jutro podrani u Lišane -Ostrovicu
zbog njekog umorstva ili ubojstva; gdje
se je imao i kotarski liečnik s Benkov-
ca naći. U jutro ranije stao ga iz druge
sobe da budi sin, on ni mukajet; kćer mu
doniela kavu, mislila da spava i ostavila
mu je. Ura je polazka, sudac Nagy ša-
lje pisara S. da ga zovne, eda krenu.
Djeca pošla ga buditi, kad on ukoče-
nio se — bijaše mrtav. Tad svi kri
knuše sinovskom Ijubjavlju, da su njeki
pomislili: izgori kuća Lomasu! i stali
u sva zvona zvoniti. Sutra dan bio je
pokop. Pokojnik ostavlja za sobom tri
sina i četiri kćeri. Sreća, da su djeca
odrasla.
Različite viesti.
„Deutsche Medicinische Wochen-
schrift" saobćila je na 14 tek. sattavak
profesora Kocha o djelovanju nj9gova
lieka proti tuberkulozi svake vrsti Pod-
puni uspieh postigao se je kod lupus-
tuberkuloze, zatim Jcod iliezdane i ko-
šćune tuberkuloze, te napokon kod tuber-
kuloze u zglobovima. Isto tako ima aa
de, da će biti moguće izliečiti tušicu
na plućima. Spis negovori ništa o sa-
stavu i poboljšanju ovoga tredstva.
* • *
tr
Najnovije viesti.
U skupštini liberalne stranke izjavio
je Szapary o stanovištu vlade u pitanju
o krštenje On izjavi, da je „zakonitost"
ove naredbe izvan soake dvojbe, zato da
će ju vlada nastojati uzdržati, eventual
no, da će predložiti uvedenje civilnih
matica. Stranka je primila izjavu živah-
nim odobravanjem.
„Figaro" javlja, da su dr. Letulle i
dr. Marquezy upravili liečničkoj akade
miji u Parizu zapečaćeno pismo, u kom
se razpravlja liečenje tuberkuloze. Na
dalje javlja isti List, da u Estissacu
(departement Aube) živi neki Mathieu,
koji nije liečnik, ali je sredstvom pod-
kožna uštrcavanja već izliečio 37 bole
stnih na plućim, bez obzira na razvi-
tak njihove bolesti.
* * *
IzračunaŠe da popriećno živu sve
ćenici 67 godina.; vrtlari, ribari 58;
profesori i učitelji 57; pekari, mesari
o4; liečnici, zidari, risari, tesari 49:
kovači, 47; krojači, čizmari 4-4; slagari,
kipari, klesari 41 ; nadničari i težaci
32 god.
* * *
Za Pape Pia IX . davala u Rimu pred-
stave plesačica Fanni Elsler. Štovatelji
joj odlučiše darovati — zlatni lovor-vie-
nac, a na to ime sabirali milodare.
DodjoŠe vele, i k Papi — dokazujuć, da
je Esler veoma pobožna duša, te da bi
dao Sv. Otac k tomu svoju privolu. Pa-
pa jim odvrati: niti vam dajem tomu
privolu, niti vam stvar zabranjujem, nu
svakako mislim, da ne radite raaumno,
posto vienac pripada zaslužnom djelu
glave, a ne nogu. Elsleri ipak poklo-
niše vienac, nu ona dočuv ta Papine
rieči, proda ga zlataru, a novoe podieli
medju siromahe. Malo zatim sretne
Papa jednoga člana onog odaalanatva,
pa će mu tiho: dobro ste uradili, nu
ona je, pokazala da imade više pameti
u noguh, nego vi u glmvi.
» • •
Računa se, da ima na «vietu 60 ml-
lijuna konja. Od ovih odpada 22 mili-
juna na Rusiju. Ruski se Listovi ipak
tuže, da se konjogojstvom premalo bavi
i država i narod.
Veritatem tacientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Hi'
sr -
Izhodi u .Ponedjelnií i u Cetvrtaü.
\ JS ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impéssuios in tuenda saíutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roborandis — {Pio IX u fgpvnsk. listu} 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngitnr,
meas est.
(S. IllERONYM. EPIS. XVI. AD Dh*.
iJVJETl PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 hof, na godinu. Po USTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PBESPi-A^B piaća I Jior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godina;
Predbrojbe i novac, isajaplje postarskom doznakom, šalju se ns Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi nfrancoa na Ured-tno na svrhu godišta ue odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu.
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 uovfcifcf. Rukopisi se ae vraćaju.
Br 73 laclar, Četvrtak 27 Studenoga 1890. Groca. XXX
Kesio o hrvatskom saboru
u Zadru.
IV.
Ako ikoji „narodni" List, to glasilo
spljetske obćine nije Srbiin neprija-
tno. Ta ovaj List glasilo je onog
karvana, što je nedavno išo, da kupi
mrvice izpod srbskoga stola u Kni-
nu, onoga karvana koji je dotle do-
pro, da je nazvao kninsku obćinu
obćinom srbskom i tim pljunuo (sit
venia verbo veritatis) na one hr-
vatske kosti koje se od 13 viekova
gomilaju na onom zemljištu i na sve
pisane spomenike što se baš u ovo
doba ondje iskapaju.
Dakle ako ikoji List u Dr'maciji
može se podićit srpsko-hrvatskim i-
menom to je „Narod". Ako je i-
koji List sumnjiv radi tobožeg hr-
vatskoga sovinizma, nije on.
Nego nitko nije pak toli opak,
da ne bi bar kadkada koju dobru
stvar izveo. Nitko nije tako lud, da
mu ama baš nijedno pojedino djelo {
nije kako tako pametno. Intervalla
lucida imaju i besviestnioi.
Ovim zato ne namjeravamo reći,
da je „Narod" u politici sistematično
skroz opak i lud. Ne. Ovim smo
htjeli samo, reći, da ima i on svo-
jih boljih i gorih časova. Ima Časova
skroz nerodoljubnih; ali ima ih i
uprav rodoljubnih.
[J ove potonje spada onaj čas kad
je donio (v. broj 56 od 15 srpnja tek.
g.) krasni i u svakom obziru po-
hvalni članak nZa slogučlanak, ko-
jim se zazbilj prava i trajna sloga
pospješuje.
Vriedoo je, da onaj članak po
cieio priobćimo, jer kad onako pišu
srbohrvati, a kako bi imali Hrvati
pravi?
članak glasi:
nPretjerana susretljivost nas Hr-
vala u pitanju sloge izinedjn jedno-
krvne brace Hrvata i Srba, dovela
nas je do toga, da smo zapuštali
mnogo svoga i žrtvovali na oltaru
te blažene sloge toliko svojih indi-
vidualnih svetinja, toliko uporišta
svoje narodne snage i veličine. Mno-
go toga ne samo što smo žrtvovali
slegi, već smo velikodušno poklonili
svojoj braći, misleć da ćemo vje-
čitim popuštanjem doći do jedinstva,
koje pak ndma najmanje ko-
risti donieti može, a koje se
itako sve to veće odmiče od naše
kuće. Ne ću da prosliedim ovim to-
nom, da mi se ne reče da pirim
strasti, - jer mi Hrvati uviek pi-
rimo strasti kad na se pogledavamo,
— van ću na prosto opet otvoriti
gdjekoje partite, što su ih doista
njeki naši po mudriji ljudi bili gotovo
izbrisali, ali koje su naša svojina, i
i bez kojih naš bilanac gubi mnogo
u aktivu. Napokon, da budu čisti
računi u narodnim poslovima, mora
svaki poštenjak zahtievati, kano što
se to zahtjeva svagdje u zadružnom
ljudskom životu. Da tražimo pak
svoje u svakom pravcu i smjeru,
sile nas ista naša braćo Srbi, koji
u nikako^u pitanju ne propi •laju ni
najtanje dlake, o koju mogu obje-
siti svoju hdividuftnost, uz koju
mogu ziuzlati kakovu protivnost braći
Hrvatima. Da b§z ičesova opaža tra-
žimo svoje, sili nas i dojakošnje is-
kustvo, koje nas je naučilo, da «u
sve žrtve i popuštanja uzalud,
da valja prije izravnati sve zahtjeve
s jedne i s drage strane, pak onda
na temelju moga i tvoga sagraditi
zajedničke hambare. Inače ne znamo
kolikv» će koji primati. Iznašajuć da-
kle redomice njeke hrvatske zahtjeve,
ja mislim da ću najpametnije raditi
za slogu jednokrvne braće Srb.i i
Hrvata, koja mi, i kano Hrvatu i
kano Slavenu, na srcu leži. Do sada
sam, ne žacam se priznati, na drugi
način nastojao da prinesem svoj ka-
menčić za riešenje ovoga za Srbe i
Hrvate životnoga pitanja; višegodi-
šnje me je postupanje Srba uvjerilo,
da se i mi Hrvati moramo latiti
njihova načina, da naime iztičemo
svoje gdje se god može iztaknuti,
ako hoćemo da očuvamo sebe i omo-
gućimo narodno jedinstvo, koje se
polLikom popuštanja ne bi postiglo
već onda, kad bi se od prvoga do
zadnjega pretopili U srbstVO. -A
to ne smije dopuštati narod, koji
može pokazati na preko hl jadu go-
dina shvne prošlosti, koji i danas
pt jjeduje sce us- >ve za razvitak,pro-
si jetu i osiljenje napredna naroda.
• * *
Mi smo Hrvati navikli, da ne di-
rano u osjetljivost braće Srba, sma-
trati Srbima sve sljedbenike pravosla-
vni, ili kako se kod nas kaže hrišćanske
vjere. Što odatle sliedi? Da njekiin
krajinam, koje spadaju medju naj-
slavnije u hrvatskoj poviesti, svoje-
voljno oduzimljemo u njima prosla-
vljeno hrvatsko ime. Da ne govorim
0 deugima, navest ću samo drevni
Knin i njegovu okolinu. Priestolnicu
hrvatskih kraljeva, junački grad, uza
koji su privezane uspomene prvih
hrvatskih knezova i velikaša: svetu
zemlju, na kojoj nas i danas waki
kamenčić sieća velike oaše prošlo-
sti - - mi bezobzirno žrtvujemo, da
se ne zamjerimo njekolicim zanese-
njaka, koji u hrvatskom imenu naziru
crnu avet svojih sjajnih sanja. A je
li i malo opravdano to naše postu-
panje ? Odgovara li ono i iz daleka
pravomu stanju stvari? Je li u su-
glasju s istinom ?
Nipošto, ni u jednom od tih pi-
tanja. Popuštanjem* kako prije na-
tuknuh, dražimo veće pohotu samo-
zvanih zanešenjaka, koji goropadeć
se za srbstvo, rade i protiva srbstvu
1 protiva hrvatsvu, jer svojom pre-
tjeranošću raztvaraju svedj veći jaz
medju nama. Sto se mi pokazujemo
skloniji prama toj vrsti ljudi, to se
oni veće odvraćaju od nas i potežu
svedj veće na svoju stranu, čekajuć
da mi sa svim napustimo svoi kraj.
Ne samo što radimo proti svojim
vlastitim interesima i odnemažemo
slogi medju Srbima i Hrvatima, kad
priznajemo Srbima sve pravoslavne,
vei očito lažemo i protivimo se
istini poznatoj. Neka zareda tko hoće
po pravoslavnim selištima gornje Da
macije, neka obadje Vrličku okolicu,
Petrovo i Kosovo polje, ravne Ko-
tare i svaki zakutak, gdje je prosti
pravoslavni seljak opieo svoj plot,
i ogradio svoju ševaretu, pak će se
uvjeriti da je sama ljeska mašta
mogla stvoriti Srbe od l ljudi, koji i
danas, uza sve -propog\»nuty
svoj jeziii hrvatskim. Pravoslavni u
gornjoj Dalmaciji Hrvati su, kano
što su Hrvati i katolici, s kojima
izpremiešani na istoj grudi zemlje
živu. Ne pomaže ni pozivati se na
to, da su se pravoslavni doselili u
Dalmaciju za turskih ratova il srb •
shh zemalja. Nipošto. Pravoslavni
koji su danas razasijani po gornjoj
Dalmaciji doselili su se doista iz Bo-
sne u Dalmaciju za vremena turskih
ratova, ali su se doselili iz zapadnih
krajeva Bosno, koji su od najstari-
jih doba pripadali Hrvatima, u kojima
je dapače bilo pravo sielo hrvatske
vlasti. S pravoslavnima su amo uje-
dno preselili i mnogi katolici, zašto
nam je živim svjedokom cetinska
k.ajina; a kojoj su narodnosti pri-
padali jedni, pripadali su bez dvojbe
i drugi, jer su češće bili i članovi
istoga bratstva. Do dana današnjega
nazivlju i pravoslavni i katolici, koji
su i £ Bosne u Dalmaciju prebjegli,
svoj jezik hrvatskim, kao sloga
nazivlje i cieli narod, što su ga oni
u ovim krajevima našli. Zemlja hr-
vatska, prvi njezini stanovnici Hr-
vati, drugi preseljeniui Hrvati, oda-
Me sada Srbi?"
Evo kako u intervallo lucido su-
dio o srbstvu srbsko-hrv. „Narod".
Bez dvojbe, ovakve nazore imao
je pred očima i zast. Bjankini, k?id
je u saboru izticao čisto hrvatsko
ime i čistu hrvatsku sviest
Reći će se: da je to činio na-
mjerom da se rehabilitira iz naro-
dnjaštva a hrvatstvo; nek bude; ali
to stoji, da je govorio pohvalno.
Njegovi govori bili su prve obae-
žnije ¡«jave u smislu našega pro-
grama glede „hrvatstva11 i „srbstva*
pa „sarenjaštva".
Priznajemo, nijesu oni govori bili
posve prociedjeni: bombastičnih fraza
na pretek, pjesničkoga nakita tako-
djer. Bilo je, istina, povrh togu i
izreka koje pokazuju političara što
još grieši u najelementarnijim poj-
movima, kao ono — da jedno samo
spomenemo — kad je on pristaša
stranke koja se drži „hrvatskoga dr-
žavnoga prava", on de facto podanik
Cizlitave a ne istodobno Trans-
litave, spominjao višekrat austro-
ugarsku državu, uza sv« to što zna
da ima jedno ministarstvo u Beču,
a drugo u Budimpešti, i da je svako
o sebi; uza sve to sto zna, da se
u kratko izrazimo: za faktični ob-
stanak dualizma, a pravni obstanak
federalizma. Ali, pored svega toga
što g. Bjankini mieša pojam monar-
kije sa pojmom države i t. d., ne-
pristranost i rodoljublje sili nas živo
zamjerit onomu kašljucanju koje bi
saborom odjekivalo kad bi Bjankini
počimao da govori, i onomu nehni-
stvu i nikakvu odobravanju kojim bi
prolazile i najrodoljubnije njegove
izreke. Ako ćemo pravo, Bjankini uza
svu svoju očito dosta površnu kul-
turu, više je — 3 rodoljubnog gledi-
šta — zasluživao, nego dr. Klaić, onaj
aplaus kojim je glavni govor ovoga
potonjega popraćen. Nego ako se
nije htjelo pozitivno pleskat mu i
odobravat mu, transeat: a tom nije
još tko zna kakav zločin, osobito
kad sp uzme u obzir, da je i sam
gjaskiaL-si-sifiiiil'.l
malu čast i diku, činima vlastite rieĆi
oprovrgavao i vlastito „osvjedoče-
nje" gazio; ali je počinjen pravi
politički zločin, kad ni one nedužne
rieči nijesu prošle bez moralne za-
ušnice, kad se naime moralo izjavit,
što je govorio Bjankini: jedino je u
svoje ime govorio, i kad se, osim
toga, sve one rodoljubnije izreke for-
malno desavouiralo.
Tim se pokazalo u saboru, da na-
rodnjaci još hoće da se kaljaju o-
nim koracima i postupcima koje je
„Narod" u gori donešenu članku ro-
doljubno žigosao. Pokazalo se, da
faza srbohrvatstoo, još stoji čitava.
Hrvati, kojima je do narodnoga
ponosa i budućnosti pamtit će dobro
toliku okorjelost u griehu, ako se
nepobitnim djelima i dokazima na
vrieme i odlučno tu okorjelost ne
okaje.
Mi medjutim živo želimo, u inte-
resu hrvatskoga naroda i radi časti
zanimanih zastupnika, da se no bude
imalo uzroka jednom doviknut ikomu:
Ferditio tua ex te,
Kratke uspomene talijanskim
katolicima.
(Po Osservatore Romano),
1. Onaj non ezpedit % a talijanske
katolike, da ne sudjeluju političkim
izborima, već odsle vriodi.
2. Ovaj non expedit jest točna i
baš stroga zabrana.
3. Ova je zabrana odredjena iz
razloga previsoka reda.
4. Kojigodj s kojeg mu dragog
uzroka ili pod kakvom mu dragom
izlikom ne podvrgava se ovoj za-
brani, činom nije više s Papom nego
je proti Papi.
5. U sadašnjim političkim i dru-
žtvenim okolnostima Italije, uzte-
gnuce za talijanske katolike ne samo
da je neukloniva dužnost moralna
i vierska, nego je čin razboritosti
političke, i družtvene kreposti.
6. Uztegriuće je Čin prosvjeda
proti krivim načelima i djelovanjima;
skrovita ali svečana osveta poga-
ženih prava crkve i Papstva; to je
podpuni rastanak katoličke i prave
Italije od krive i masoničke Italije.
7. Uztegnuće talijanskih katolika
odbija vladajućemu prevratu pomoć,
koja bi ih učvrstila u zaposjednu-
tim zemljam i obdarila bi ga novom
krepčinom, da uzmogne tištiti ka-
tolike i katoličanstvo.
8. Uztegnuće katolika uzdrži ne-
ozledjene žive snage i življe reda,
što imaju katolički talijanci radi či-
stoće svojih vierskih načela, radi
pravednosti političkih kriterija i radi
iskrenosti svojih narodnih i rodolju-
bnih težnja.
9. Uztegnuće jest pravo i uzmo-
žno djelovanje, pošto odbija snage
neprijateljima, uobičaje poslušnost i
stegu, ustraja katoličke snage, koje
su spravne za opiranje ter ih spra-
vlja za slogu u djelovanju.
10. Uztegnuće je spasonosan iz-
gled vierske i političke podložnosti
Papi, ter bralimskog i srčenog je-
dinstva medjtOajjja|tskim katolicima, •
Europe T cíeióga svieta.
0 ekonomičkom poboljšanju
našeg pučkog; učiteljstva.
u.
Zanajprvo da vidimo šta su svega
naći pučki učitelji i učiteljice pitali.
Po onoj : jedan za sve, a svi za je-
dnoga, oni na svojim zadnjim kotar-
skim skupštinam u pojedinim učion-
skim kotarima upraviše razne molbe,
koje sve skupa i svaka napo se za-
govarale, da se promieni njihovo mr-
šavo ekonomično slanje.
Povišenje plaće, bez razlike raz-
reda, pitali su učitelji benkovačkog,
korčulanskog, makarsko-metkovskog,
gpljetskog i zadarskog kotara. Da se
izjednači plaća učiteljica s onom u-
čitelja pitali su učitelji hvarskog ko-
tara ; dočim oni spljetskog zahtjevali
su sniženje razlike na 90°/0: pobolj-
šanje stajalo je u 10°/o. Sniženje
službe na 30 godina, sa 35, pitali
su učitelji hvarskog, isto i korču-
lanskog kotara. Učitelji sinjsko-imot-
skog kotara pitali su: da im se u-
računa u mirovinu služba po iupitu
zrelosti, a ne k6 do sad, nakon iz-
pita usposobljenja. Napokon, učitelji
benkovačkog kotara tražili su usljed
kukavne iin sadašnje plaće : bezplatno
primanjt u posebne sobice kod po-
krajinskih bolnica nemoćnih učiteljft,
učiteljica i članova njihovih obitelji.
U istinu mnogo pitanja; ali zato bili
pravedni zahtjevi.
Sve napomenute prošnje prispjele
sretno i na vrieme otvorenom Saboru,
koji ih po svojim pravilim izruči mol-
beničkom odboru. Molbenički odbor,
nakon što ih je svestrano (?) prou-
čio, sveo ih na pet točaka: I. Povi-
šenje plaće svim ućiteljim, ili barem
onim 3.eg razreda; II. Sniženje du-
žne ukupne službe na 30 godina; III.
Uraćunanje u mirovinu i službe o-
bavljene nakon izpita zrelosti; IV. Iz-
jednačenje plaće učiteljicam sa onom
učitelja, ili sniženje razlike na 90%;
V. Bezplatno primanje u posebne sobe
kod pokrajinskih bolnica nemoćnih
učitelja, učiteljica, i članova njihovih
obitelji. 1 ovaj svoj završaj molbe-
nički odbor, privolom Sabora, podao
ljudima zemaljskog odbora: da ga za
dogodišnje zasjedanje ovrše \ t. j. „da
prouče pitanje i sprave za novo sa-
borsko zasjedanje iscrpivo izvješće
o predmetu." Oslanjajuć se na rieči
zastupnika Buzolića: „zemaljski od-
bor uživa podpuno povjerenje svih
izkrenih rodoljuba," nadati se je, da
će on učiteljsko ekonomično stanje,
ne bude li nepogoda vremena, ure-
dili kako je pravo i Bogu drago;
te mi u duhu predvidjamo, da će
naši učitelji sa proparanim vrećam
bir pokupili!
Akoprem prisustvovasmosaborskim
sjednicani, da nam se ne prićiju pod«
mećanja i zagrizanja, držat ćemo
se i u ovom izvješća narodnog gla-
sila. Čuj mo molbeničkog izvjestitelja
Ljubića; a to sve, da nas se ne bi
ubrojili u pesimističke krugove. Lju-
bić veli: „Vidiv množtvo i zamaš-
Veritatem {acicates in charitate,
oreseemus in iilo per omnia, qui
est eaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.J
Izhodi u PonedfSlnik i n Cetvrtaü.
V os ipsos, auxiliante Deo, in dies aiaeriter operata Vestrarđ^mpensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
gionis ara ore et IN verse iidei proiessione roborandis— (Pio papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJU:.
DVJETS PR&DBTTOJBB: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko : losiane,-^KPPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi,
ino na svrhu godišta ne odbije list smutra yo predbrojulkoni i za nastajuću godiau.
ništvo. — Uvistbe po 10 uovč. redak. Objave na 4 straai uz veoma nizku cieru
Predbrojba traje za oielu godinu;
Prodbiojbe i KorfSe, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
Br. '75
P' ! •
Svaki bro, napose V^fišovčića. Rukopisi se ne vraćaju.
-MCi^x1. ČetvrtaM 4 Prosinca 1390,
Današnjamu broju prilažemo po-
Štarsku doznaku za sve inokupno
predbrojmke.
Rodoljubi i pravi prijatelji Lista,
koji su točni u predplaćivanju^ mogu
rabit post. doznaku za dojdućv,pred-
plahi. Nemarnicim pak poštar.ska
doznaka budi zadnjom opomenom
na vršenje dužnosti.
Kako je u ponedjelnik Blagdan,
broj će dojdući iuti u četvrtak toga
danas predjosmo u četvrtu siranu,
a tako ćemo jos (Ua, puta, kn Što
običavamo, na naknadu gg. pred-
brojnicim.
Godi.
kad drugi narodi digoše se proti svo-
mu vladaocu, a sam hrvatski ostade
mu vioran uz svoga Jelačea, premda
su mu bunitelji davali bieli list te je
mogao u ¡no burno doba zavladati
koji j > izkušafS*e*<>%>\) pučkog j^či v
ieija, mogao jo govorili. Ti. Koriaet
govorio je divno, govorio je iz duše
svih učitelj», tih vječitih patnika; i
svaki mu učitelj mora kapom u ruci.
Hrvatska prama Austriji,
i
Nikakvu europejskomu narodu sve
poviesti ljepšega svjedočonstva ne-
daju, šio hrvatskomu. ()u početka
njegova dolazka u ove krajeve, pak
do danas u njegovoj ćudi, ponašanju
sa susjednim narodim, ko što u do-
maćem življenju, nikad se nije opa-
lilo one surove sile, one grabežljive
pohlepe za sadiranjem, kao što u j
svim dragim neizobraženim i u ono
vrieme divljim narodim. Svi povje-
slničari svjedoče Hrvatu, da je go-
stoljubiv, miran, prijateljski prama su-
sjednim narodim: odan prama vla-
stim, držeći se čvrsto svog domaćeg
patriarhalnog življenja. Odmah u po-
četak svog dolazka, gdje je z»sjeo,
tu je ostao, što je pravo čudo; jer
svi drugi narodi europejski'), u ono
vrieme kad je vladao zakon: tko
jači da tabaci, skitali su se po cie-
loj Europi, tražeći plačkanja i bo-
ljeg položaja, te se miešal.i jedan
s drugim, ko bujica u pučini mor-
skoj; i to je ostalo lako, dok ih
je jača sila siopila u kraljestva i
slila u pojedine narode, ako i ne-
srodne. Nasuprot hrvatski narod na-
stanjen u sadašnjoj svojoj domovini,
ostao je tu, braneći se sa svih strana
proti bujici inostranih divljih čopora,
koji su ga posto poto htjeii izćerat
iz njegove domovine, ili ga podjar-
mit; što Ije nikad ne mogoše dosti-
gnuti, već se sve sile razbiše o nje-
gova junačka prsa. Nikad i nigdje
poviest ne kaže od dolazka Hrvata
do danas, da ikakav narod ili vla-
dalac mogao se poniet: ja sam Hr-
vate na maču dobio, ili ujarmio; što o
nijednomu dugomu europejskomu na-
rodu ne more se reći. Svedjer vladali
su domaći ljudi, ili ako inostrani, Hr-
vati su ih birali svojevoljno. A što
je najznačajnije, nikad kakve urote
ne kovali proti svome vladaocu, već
mu do krvi vierni 03tali Ako li se
što o tom u poviesti čita, ih istinu
nije do naroda bilo, već do kojeg
velikaša. Vjernijega naroda prama
svojoj dinastiji u svietu neimar lo-
mu najbolje svjedoči godina 1848
') Neizuzam i 8rbo, koji 12 početka
bili pop'i do ecrejskoga mora, a ka-
šoje se nastanili u Podunavlju.
po j
ne! i volio je darovat svomu na-
rodu 40 000 udovica, a krvlju dvo
jih junaku natopit poija i gudure,
nego ostavit u poviesti 0 svojoj do-
movini ime : ''idajico. I dobro je li-
čimo.
Takt junački narod, ne slomljen ni
turskom ¿.¡lom kroz 400 godina, koja
je mol da ne cielu Europu poplavila
bila i kroz mnoga i-raljestvu konj-
skim kopitom progaziia a samo se
kroz Zagreb ne provezla; obdaren
tako i'epim svojstvsm uma, srca i
mirne ćudi, koji ne traži ni ono što
bi ga po zašlugi hodilo, već samo da
mu puste u miru domaću kućicu i ylo-
bodicu, koju je uzdržao kroz 12 vje-
kova mačem u ruci, « stoput ju kupio
krvlju svojih sinova od Tatara, Ja-
njičara i drugih silnika; takav na-
rod, a još u ovakomu položaju, sva-
koj bi kruni alem kamen bio; a
svaki »usjedni narod veselio bi se,
imajuć uza se takova dobra, junačkog
komšiju, le bi se š njim u bratskom
zagrljaju cjelivao. Ovakom narodu®
ne samo nebi se imala krnjiti sta-
rinska prava koja je sačuvao i oku-
pao u riekam svoje vlastite krvi
kroz t like vjekove, dali ga obasi-
pa! svakim nuljem i nadarjem koii zi
prošaste zasluge toli za došasie nade.#
Ali, živi Bože, kako mu se odvraća?
i zašto? Zbilja ima donaa političara,
koji kore Hrvate što se rnjesu u
vrieme okoristili; jer kažu: pomo/i
se ti, pomoć će te i Bog — i na-
dostavljaju: tko nije znao sebi sleć
slobode, nek bude tudjinu sužanj. Ali
koji tako kažu, zaboravljaju, da u da-
našnjim osobit» okoinostim Austriji
nema obstanka bez Hrvatske. Ako zi
ravnovjes;e europejsko treba Austrije,
• sto zi ravnovjesje Austrije treba
Hrvatske; ali ne onake kakva je
sada osakaćena, r«ztrgnuia5 skučena
pad zapovied magjarsku, nego ......
cielokupnu, s Bosnom, Dalmacijom, i-
strom, Goricom i o:
Nu u današnjoj austro-magjarskoj
po'Uici, saiviem drugo mnenje viada
— za nje j« magjarizac ja i njem-
čenje. Nego pošto se tu radi o biti-
sanju monarkije, ko što i njezinih na-
roda, koji nijesu samo Niemc. i Ma-
gjari (njih je jedv« trećina); stoga
gg. državnici nek oproste ako jitn ka-
žemo, da nijesu oni zakupnici poli-
tike austrijauske i da nije ono do-
gma š 0 oni odrede, već nek dopu-
ste da i s druge strane čuju se gu-
sle : jer bolje vide četri oka nego dva.
"TT ^
rihei cielim Balkanom; ali on j Ali, ali - - onaj mršavi zaključak
iznenadjuje. Jer i g. Koriaet pri
koncu konca popustio onako kako
su pa*re3 patriae zaključili i o 'lu-
čili ; a to p odnipošt 0 nije imao.
Cujmo iia :
(Ommissis). „Mi imademo jednu
vrst radnika, koji, jer skromno oba-
vijaju svoj posao, njihov trud kao
da nam ne udara toliko u oči; mi
kao da im ne vjerujemo i nemamo
prama njima one sućuti, što bi ju
valjda prama drugim imali; radnika,
koji po meni us sveštenike obavljaju
najplemenitije zvanje, a ne-
maju od tud onoga priznanja, što bi
ga mogli očekivati i što ih u
istinu ide. Ti su vam radnici,
častna gospodo, pučki učitelji, kojih
se trud ne da prispodobiti Da, jer
nilnva muka nije kratkotrajna, a nije
ih -::a ovo zanimanje ni primamila
pohlepa za golemim dobitcim a
i nada da će bar svoju starost moć
udobno sprovesti; le im je
uztrpljivo snositi, ako što i pretrpe;
liilli s druge ¿1 a ne opet ¡¡nadu po-
sla poljem, koje mašklin n ekoti i
gdje se hoće samo iizične snage.
Kud je i kamo tvrdje njihovo polje!
Ošji bo imaju upitomiti onu nestašnu,
živahnu i čestokrat jogunastu dje-
čicu, imojn im korov, koji se je
više puta u srce uvriežio iz njeg
izčupati, pak ga oplemeniti; zapu-
štenu, nerazvijemu ili uspavanu pa-
met djeci ju imaju tražiti, da iz sna
trgnu, uglade i razviju; da im um
izoštre, a volju na dobro vrate;
rlečju, gledat imaju, da im povjerena
djeca postanu jednom ćudoredni i
bo^obojeći se ljudi, vriedui gradjani,
čelična i nepokolebiva značaja; vier-
ni podložnici, vrli i žarki rodo-
ljuba, pravi i dostojni članovi dru-
žtva ljudskoga. A da se svemu tome
doskoči, hoće se ne samo fizične,
već i moralne snage. Ali, koliko
kral jadan učitelj ne navidi i istoga
ratara, kad se sieti: kako se je on
vec odavna spokojno bacio u na-
ručje tiha sna, da se njim okrepljen,
svježiji lati sutra svog poljskog rada,
deč m je njemu još bditi, njpmu san
na oči ne će, kad pomisli, da mu
je za sutra pregledati i izpraviti
radnje od 50 i više učenik^, da mu
je druge pripraviti za više odsjeke;
da mu se je za predavanje spraviti,
ako ne će da luta, ako želi da mu
isto bude zanimivo, da ga učenici
rado slušaju i njegovom se naukom
okoriste, a dosta mu puta ne dadu
mira i druge ozbiljnije, za nj mnogo
ozbilinije misli! Pak nakon toga što
ga čeka? Sto ga čeka pokle je više
uri sproveo u onom zadušljivom i
pokvarenom zraku i iztrošio se lako,
da jedva govorit može? Čeka ga
kadkad to (90 puta 70), da mu
fali i ono što mu je potrebito za
uz držanje njegovo i nje
gove obitelji. Je li pravo da to
bude? Hoćemo li uzkratiti, da se
Čim ni pokriepit nema onaj, koji
najljepše doba svoga života posve-
ćuje njegi našeg najmilijeg blaga,
naše djeco? Smiemo lito dopustiti?
0 ekonomičkom poboljšanju
našeg pučkog učiteljstva.
IV.
Da naši učitelji budu imati pred
očima; kako ¿juvoii onaj koji je
njihoi) crv i kruh 0 k u s i 0, priobću -
jemo m a I ne u cjelini govor g. za-
stupnika Korlael'j. To ^n i za§lu-
žt^e U is< nu š'a U kova samo ooaj
- A|en¿ j^ie ovdje razpravljati što | slaviti, kad učitelj na pó natašte ^i
u ć mt «ž^ftž^ ^i7 žrvjetf
ni s punim fiorinom na dan, sve kad
bi i sam bio. 0 tom se je dosta
potanko 11 više prigodi govorilo,
pače i u listovima i nepobitno, cie-
nim, dokazalo (ako nije „K. D." 0
ekonomičnom stanju naših pučkih u-
čitelja napisala i izjadala, tad ni
more nije slano!) kako tom svotom
ne može da podmiri ni najnuždnije
potrebe života, a odakle da nabavi
odjeću i obuću, da kupi koju poučnu
knjigu za svoju dalju naobrazbu, da
se predbroji na koji pedagogički
List, te se usavršuje u svome zva-
nju i prati napredak što ga čine
drugi prosvietljeni narodi na polju
pedagogijskom, na polju prosvjete?
Odakle da zadje kadkad u družtvo?
Ili ćemo ga i zbilja udariti ostraci-
zmom, kao da on nije za družtvo
stvoren; kao da mu nije dosta $to
po više mjeseci samotuje, nemajuć
više krat s kim da se valjano pro-
razgovori? Što pak da se reče ako
ima obitelj, ako ga je Bog dječicom
obdario, ako ga nemoć posjeća, te
je u silo van i posljednji novčić u Ije—
kove ulagali, a o liečniku nije ni
govora? Sto da rečem 0 njegovu
unutrnjem stanju, kad mu jutro osvi-
ćat siane, a on ne samo zna da mu
je gledati djecu na pola golu i bosu,
već zna da će mu ručak tražiti, a
u njegov se koš — kako bi rekao
naš seljak — uvukla kukavica, u
shrabici ni zalogaja hlj eb a, a
u džepu n i nov či ć dočim se do
prvoga hoće još više dana! Primje-
tni će možda tkogod, da se što ta-
kova kod nas ne dogadja (na ža-
lost, to je učiteljski svagdanji kruh!),
da tomu primjera nema, da je to
moja maštanija. Kamo sreće, da bi
ovo bilo samo moja tlapnja! A1 vas
mogu uvjeriti, da sam sličnom pri-
zoru ?£tm nazočan bio, i kad sam
učitelju primietio: kako može držati
djecu tako na tolikom ledu, odvrati
mi glasom, koji bi bio svakog po-
tresao: „Ah, ne znate da mi srdee
paraju, ja bi im dušu svoju dao, al
što ću im! Ne berem već fiorina 21
i njekoliko novčića na mjesec —
bio je podučitelj — a imam petero
djece; do fiorina 16 trošim na kruh
i puru, 2 dajem ženi od prislužbe,
a ostalim kupujem : ulja ili koje
druge začine, drva, sladora i kave,
petrolja, manistre — njegove su rieči
— i nabavljam koju drugu kućnu uz-
trebicu, te mi više puta nepreostaje ni
toliko, da bih bar od svetca mogao
svariti i s djecom podieliti kilogram
mesa. Da mi nije darežljive ruke vi
težkoga vladara, komu se svake
godine obraćam prigodom njegova
krstnoga imena i koji me se uvjek
sieti, ne znam kud bih glavom
udario i što bi od mene bilo!a Sto
mislite, častna gospodo, kakvo je i
malo biti predavanje toga učitelja,
kad je takvim unutrnjim razpolože
njem u učionicu stupio ? Morete si
i sami predstaviti, a da vam ja toga
i ne napominjem. - - Nego, reći ćete
da ima ono pravilo koje kaže: ,,U-
čitelj kad prekorači prag svoje uči-
onice, treba da sve zaboravi, sve na
stranu baci i sieti se koga pred so-
bom ima i c m mu se je baviti". Ima
pravilo, istina, al se ne da u djelo
^fevftrt^ tr^ičrtifc« fai*
se no će da otrese misao, što će
danas objedovati, što li svojim za
objed dati. Hotio bi da se koji od
nas nadje u takovim prilikam, pak bi
idio koliko bi ma oa um padalo (i
ioju bi prašinu u Saboru podigao)
ono: pazi, da ti predavanje bude
zorno, živahno, zanimivo itd. U ko-
rist dakle predavanja, te dosljedno i
napredka moramo učiteljim pomoći.
)anas se, gospodo, od pučkog uči-
telja zahtjeva mnogo stvari, a ne će
da nitko upita: je li učitelj zbilja u
takovu položaju, da svim zahtjevima
zadovoljit može. Stavimo ga, dakle,
u takov položaj, pak ćemo imat pra-
vo predbacivat mu, ako njegovo vla-
danje ne bude u svakom obziru od-
govaralo njegovu uzvišenu zvanju.
)a se od toliko godinft nije uradilo
njeito za učitelje, ne mogu tajiti; a
to nije dosta, treba ih i nadalje pod-
upirati, koliko radi toga da ih
irabrimo u njihovu rade, toliko
opet da im osladimo njihov dosta
gorki krušac Ugledajmo se što u tom
poslu čino drugi napredniji narodi,
pak sliedimo njihov primjer, i ne
ćemo se pokajali. — Ne ću da ov-
dje tražim izabranih rieči, kojim bih
vas nagovorio, da budete skloni pra-
ma pučkim učiteljima, jer sam sta-
lan, da vi isto ćulite (?) ko i jd;
ne ću da nadalje dokazujem: kako
je potrebito, da se poboljša ekono-
mično njihovo stanje, jer ste svi (!)
sa mnom podpuno uvjereni. Menije
samo još spomenuti, da si predsta-
vimo, da su sada ovdje pred nama
ti učitelji (pa da im se dogodi kao
onomu učitelju kod prvaka K., kad se
je ono na nj otresao: „više si mi
došao do gaća a !), te nam vele: „Je-
ste li uvjereni da je naš trud zbi-
lja težak? Ako jeste (što nijesu niti
će ikad biti), a vi nam ga pristojno
nagradite. Mislite li da je naše zva-
nje plemenito, uzvišeno (haja, brate,
to neki niti p^jme!)? Ako mislite, a
vi nas uzdignito i ohrabrite, stavite
nas na najniži stupanj državnih či-
novnika, na stupanj jednoga listono-
še; ne pustile da se ponizujemo, ima-
juć potrebu od puno nižih od sebe;
ne dajte, da smo kadkada usilovani
zamienit ovaj stališ s onim fiuanci-
jalnih stražara, jer ako to Činimo, ne
činimo od obiusti već od prieke nufc-
de: pogledajte okd sebe tolike druge,
koji pobiraju plaću i dva i tri puta veću
nego što ju mi pobiremo, pak ih u-
pitajte koliko su puta prisiljeni obra-
ćati se lihvarima. Njima nije dosta-
tna njihova plaća, a htjeli bi, da mi
našom kukavnom čudesa pravimof
da njom svemu doskoćit možemo,
kao da i mi nijesmo ljudi i nemamo
onih istih potreba, što ih i drugi i->
madu". — Predstavimo se, da ovdje
gledimo i njihovu djecu, koja pra-
ma nami pružaju svoje ručice i vape:
„Smilujte nam se, ne mojte da naru
se rugaju ista seljačka djeca, jer
nemamo nit onoga što njima ne fali :
ne mojte da zlopatimo!" Gospodo,
ako bi tko imao srca, nek odvrati
od njih glavu, nek ih odrine od se-
be; ja ne bih mogao (ej ne bi ti,
dočim bi im se njeki nasmijali u
brk!). — Sad bi imao u pretres u-»
zeli plaću sirotft učiteljica i vidjeti
Družtvu sv. Vinka u Zadru poslao
je i« Bača neki „austrijanae" (podpisan
j« tuko) anatnu svotu «d BOO f.
*
* *
U Njemačkoj ustrojio se je odbor za
Uložbu njemačkih vina na svietskoj bu-
dućoj izložbi u Cikagu u Sjevernoj A
merici.
Pošto nam se crna pije glede vina,
ne bi li se moglo što slična .pokušat i
za vina i« Dalmacije, Istre, Prekovele-
bitske? Ta, ako njemačka voda i kva-
sina može na izložbu, onda bi naše vino
steklo velika glasa, ptt tjt0 zna ne b;
to m«glo ublažit udarac što nad nama
viV?
* * #•
Doznajemo, da je vlč. O. Kosto Kra-
lja, Franovac Države Presv. Odkupite-
lja u Dalmaciji, a sada Nadžupnik u
Drnišu sastavio i priredio z» tisak Du-
hovna Vježbanja za svećenike i redov-
nike, kojim će istodobno obradovati du-
šu redovničkog i mirskog klera. Bog dragi
blagosovio mu trud i svetu- namjeru
kojom će popuniti oskudicu takove vr-
sti knjige u našemu milomu hrvatskomu
jeziku I Evala mu!
* * #
Primamo iz Zadra, dne 29 pros.: Si-
noć, oko T'/j sati, jedan ,,'srbsko pra-
voslavni" bogoslov lutao je po ulicam
grada, pijan, mašući štapom u ruci, kad
na jednom, tako mašući, izpane mu ko-
mad štapa, a ostade mu u ruci go bo
dež. Da se tu straže nebudu našle, koje
ga odma u zatvor odpeljaše, bilo bi go-
leme nesreće.
* * *
Barun Gondola osudjen'je radi po-
znate uvrjede nanesene svećeniku i rodo-
ljubu sugradj'aninu vlš D. Vici Mediniu,
na 50 f. globe, ili 3 dana zatvora.
Tužitelja zastupao je. Dr. Oingrija, a
tuženika Dr. Marotti, koji je uložio pri-
ziv.
* * *
1 svećenstvo kotara bakarskoga pod-
nielo je biskupu Posiloviću predstavku,
iz Kukuljanova, dne 6. prosinca.t. g.
kojom mole I iskupa, da zaštiti pravo o
porabi slavenske, odnosno hrvatske li-
turgija- i očekuje, biskupski pravoriek,
koji će odgovarati našim pravicaoo, za-
priečiti daljnje napadaje sa strane sebi-
čnjaka i narodnih izdajica, a ujedno od
bija od sebe uvrjede koje je Bedini na-
nio hrvatskom narodu, biskupu i sve-
ćenstv u.
* * *
Od nove godine podpisuje zagreb.
„Hrvatsku" gosp. Martin Lovrenčević,
dočim g. V. Fleišer," koji je sam ž_elio_,
da ne bude odgovorim urednikom, i svi
ostali člauovi uredničtva, ostaju u istom
svojstvu kod Lista kao i do sada.
. Uredničtvo nalazi se od 1. siečnja u
'Preradovićevoj ulici, u kući.g. Heinaela
II. kat. *
* *
„Pučki List1 u v17.om broju nosi, slie-
deći sadržaj: 1. Čestitka puku — J.
K.ipić. — 2. Tomislav kralj hrvatski —
Hrvatski zgodopisac. — 3. Ko je s Bo-
gom i Bog je š njime - 5. Dragom,
— 4. Pučka Koleda" iz Donjih Poljica.
— 5. Odredjeno Dalmaciji za godinu
1892 — 6. O Trgovačkom Ugovoru
e Italijom. — 7. Uz Badnjake —
•Raagovor. — 9. Što je nova po svitu -
našim stranam — u Splitu. — 10. Sva-
šta po malo. - 11. Žale. — 12. Zago-
netke, Poruke—Odgovori.
*
* *
Došle su iz Spljetskog izborno« ko-
tara priobćene proti novom trg. ugovoru
peticije obćine Hvarske, Viške, Trogir-
ske, goltanske, Postirske, Bolske, cari-
gradske, Jolšanske, Pučiške, Kliske,
Mlinarske, Selačke, Nerežiške, Supetar-
ske, Sućuračke i ¿omiške.
*
* «
Pišu nam 8 Lastova: Od 7 do .1«?
pros. bili kod nas poznati 00. Isu8»vcl
Jeramac i Bontempo, da vrše sv. P0'
»Unja. Veliku požrtvovnost iztaknul1 u
tumačenju rieči Božje i dioljenju sV'
otajstva. Buduć veoma učeni, znali
»kromno & istodobno i krjepko vid8,11
rane, te bodriti duh na pobožo08
Neumorni za &vih osam dana bili-
komu na ruku. Zaslužili svaćije\ k divlje-
nje i harnost, te- s toga neizbri«iVa U"
spomena ostaje u ercu LastovacV1' **
•vaki muževi imaju pravo na prizlp®"10
i pohvalu. v
*
T •
y
Silvestrova: Dne 27
®ka"VOmJe8ftno ^vatsko družtvo „Zora-
Zth ^ 1 *iedBicu- I^edju o-
•talih točaka koJe su bile došle na pre-
tresanje bi . 0na gl8de Listov l j
da h družtvo imas#dbit kQji 0'd L .
»tova kojima b,1aše predbrojJo, ili pred-
brojit se na koji novi. Tada jedan od
družinara diže Be> pita rieč j J dlaž da najprije bude iztjeran „Cittadino",
jer sramotne suainjičlj potvara ; Q8vadja
nasu bracu Istrane. Drugi nadoda: i jer
nije nije pravedno ni dostojno, da mi
neprijatelju davamo prah da puc'a u na-
šeg brata. Svi ostali jednoglasno eda-
zvaše se na predlog..Ali tu nije sve.
Ista sudbina dopade i „Obzor". I on bi
odalečen iz poštane hr'vatske naše dvo-
rane kao nepatrioiičan List; kao List
koji osobito u zadnje doba mržnjom
kipi na sve ono što je čista, zdrava i
poštena u našoj hrvatskoj domovini, te
podržavajuć takav časopis, oštrih bismo
mač koji će neprijatelji majci u sried
srca urinut, a tada moglo bi nam se
doviknut; perditio tua....
Bojim se da će ista sudbina zateć još
koji naš pokrajinski List, ako ne svuče
svoju vučj u kožu, ako ne bude koracao
iskrenim putem, putem pravicH i istine
i ne ostavi obrana nezakonitu naših
krvopija i političkih ubojica. Levi cui
toeca.... X.
* * *
* *
Ako je ovako, onda Rudini treba da
šuti kad ga Imbriani poteže za jezik u
ovom poslu, . ,
*
* *
„Matica Hrvatska" razpisuje za te-
kliću godinu dva književna natječaja,
od kojih upozorujemo naše pripovjedače
osobito na književni natječaj iz Veber-
Tkalčevićeve zaklade. Želeći' „Matica
Hrvatska" ponukati naše pisce na o-
bradjivanje historijskog romana, ogla-
suje kod razpisivanja ovogodišnje na-
grade iz Veber-Tkalčevićeve zaklade,
da će kod nagradjivaoja iz ovezaklade
dati prednost valjanoj pr.ipoviesti iz hr-
vatske poviesti, te ju je voljna — ako
obseže i samo deset tiskanih araka —
izim zakladne nagrade od 300 for., na
graditi joste i posebnom nagradom iz
svojeg tekućeg duhodka.
* «
Dojdući broj radi sutrašnjeg
Blagdana iziti će na p6 arka, ali
svejedno u četvrtak.
Zemaljska vlada za Bosnu i Herce-
govinu obielodanila je knjigu koja za
učenjake predhistoričkih doba, osobito
što se tiče naše domovine, ima puno
veliku znamenitost. Nosi naslov, koji i-
stodobno pokazuje sadržaj: pPreliisto-
rička nalazišta kako se pretražuju i
kako se snagjenim predmetima postupa
a osobitim obzirom na Bosnu Herce-
govinu i one krajeve u Austro-Ugarskoj
monarhiji gdje ima prehistoričkih o-
stanaka. Napisao V. Radimsky rudarski
satnik". Knjiga je napisana velikom po-
mnjom. Donosi jednu tabelu i 337 slika.
Ova je knjiga na čast bosanskoj vladi.
mlade v#e: Primi, rod« moj ove moj«
prve glasove pod svoje okrilja — budi
im blagim sudcem. Ako sam možda po-
griešio, što sam objelodanio ovaj „Po-
zdrav" to mi oprosti, jer sam pogriešio
samo iz sinovske ljubavi." Eto „Vie-
nac" upotrebljuje fino pjesnikov pred-
govor, da mu kaže: — dk ti si po-
griešio, dočim ja velim, da je bio pre-
čedan, jer su njegove pjesme za. nje-
gove mlade dane') vrlo liep dar hrvat
skom rodu. „Vienac" završuje reeensiju
ovako. — Liepo-je i plemenito, što je
polovinu čistog prihoda natoienio bra-
tovštini hrvatskih ljudi u Istri, pa nema
sumnje, da će već to mnoge ponukati,
da nabave te pjesme. S moje strane ja ih
ne preporučam samo zato svima, već
jer će čitatelj s njima • proći mnogi
liep časak, naći u njima' i po koje
„biserno zrna", a ¿Viencu" preporu-
čam, da ne ptše već tako lahkom ru-
kom recensije o našoj književnosti; .jer
u njega nija Salamunova glava.
. Dixi.
Prigodom prve sv. Mise
, Ylc. 0. Blaža A. Cengića
u Rimu, čestitka od br. J. P.Mć.a
Prije malo dva tri časa,
" Dogadjaj se liep zgodi;
Kada trena presretnoga
Put oltara Brat Blaž hodi,
Prvi put nam sa Visine
Spas propati da odsine.
A u tomu svetom hramu
Svieta kleči" nebrojeno
Neprestane pak dolaze
Noseć cvieće odgojeno,
Da svečanost povećajo,
Tebe, Blaže, oroslavljaju.
Tisi nami sad snizio
Svemogućeg Boga doli,
Njega za se a i za nas
Neprestance Blaže moli,
Svoju milost da s visina "
Bog pošalje do nizina.
Daj' moguće da Te vide
Roditelji sad nevoljni,
Mili znanci, prijatelji,
1 rodjaci mnogobrojni:
Prevelika radost tvoja .
Našla bi se 8red pokoja.
Nek se ipak srce tvoje .
Svrhu toga ne žalosti;
Bog zna svaka rad šta čini,
Njemu hvala na milosti,
Namjestnikom jar je Tebe
Postavio mjesto Sebe.
i * *
U Vatikanskom „L'Osservatore Ro-
mano" od 29 pr. mj. čitamo kratak do-
nLić iz Beča, od osobe koja ima po-
Lavat točno neke uredovne tajne. Đo-
ni, se odnosi na Pelagruzu.
P OoDisnik veli, kako Austrija, prije
i„ nodiqla svjetionik na.Pelagruži,
"Cif fe višekrat („replieate volte«,
U^-rVu vladu, da li ima što proti
ta"J Toliko ministar Lanza,- koliko'
tomU-. r Minghetti dali su ovaj tek-
ml i odgovor; „Italija nema da iz-
8tUa^ \akav naslov vlastniŠtva ili. po-
neS6i "/.a niti podiže ikakav zahtiev sjednistti ,^ ^ ^^ svjetionik. on.
na bit nego na korist plooitbi po nemoze
Adriatiku." >
rr . Kunskom izvorniku kaže se do-
') U nvaki): nL' Italia «0» ha a
?i0VCVe akun tilolo di pvoprietd o
farV' <Zo ne solleva alcuna • pretesa
8U11- ,sola . vi che di van-
il qUalea5a uavigaziona nell' Adria-
taggio
tico," .
Književne 'viesti i ocjene,
Dvie tri „TiencuV)
„Vienac" javlja u 51 broju, da su.
izašle pjesme g. Rikarda Katalinića Je-
r.etova. On hvali ukusnu opremu knji-
žice, te kaže, da imade u zbirci liep
broj lirskih pjesama: prigodnih, ljuba-_
vnih, rodoljubnih i sitnih; pa'nastavi ja:
Ako se ove potonje i ljubavne ne odli-
kuju umnim i izvornim mislima, pak
gladkim i pravilnim stihom, u rodolju-
bnim i prigodnim pjesmama odsieva se
1 gdjegdje (?) iskreno ćustvo "i žarka lju-
bav prema otačbini Hrvatskoj. Eto
„Vienae" je na fin, farizejski način
htjeo osuditi te-pjesme su par rieči,
,Vienac" kaže, da nijesu stihovi gladki;
dočim se upravo pjesme g. Katalinić-
Jeretova lahko čitaju bez ikak'va
napinjanja. Sto se tiče umnih i izvor-
nih misli, to je dan danas težko izpje-
vati što izvorna; ,al kod g. Katalinića
imade i liepih misli i izvorne' poe-
zije. Tkd se želi o tome uvjeriti nek
pročita pjesme „Mletačkom lavu". A
kakvim zanosom pjeva samo pjesnik o
pokojnoj majci, beletristički List) kao
„Vienac" morao je zamjetili taj zanos,.
tu sinovsku ljubav. On upravo ganu-
tljivo završuje pjesmicu „Mrtvoj majci
u proljeće"
Sve se novi na tom svietu, .
Avaj puste sreće,
Samo moja mila majka
Iz svog groba neće.
Kad bi mogla moja pjesma
Do gr.obnih dubina,
I ti bi so opet našla
Pokraj svoga sina!
A zar nijesu umne, liepe i zanosne
pjesme „Odlazećim lastavicam", „Majci
na utjehu", „Sirotanom", gdje završuje
ovako ć'ustveno:
Otac može ljubu naći
Uz aav čemer, uz svu tugu,
Ali djeca, jadna djeca
Nikad više majku drugu! '
Što se tiče rodoljubnih pjesama tamo
se ne odsieva samo gdje gdje iskreno
ćustvo i žarka ljubav prema domovini,
već u svakom stihu, u svakom redku
bukti plamen rodoljublja (jest, upravo
po pravašku. Op. Ur.) Zar nije liepa,
rodoljubna i žarka pjesma „Istri" u
pjesmi „Pozdrav istarskog Hrvata" kako
oduševljeno pozdravlja svoj narod:
Zdravo rode! zlatni dome
Srcu mome:
Prvu ljubav, prva nada,
Za te bije, za te žije
0 teb' snije
Moje'srce — duša. mlada!
Tu nije zanos gdjegdje. 1 prigodnih
pjesama imade liepih ko što je ona Dru
Anti Stareeviću, a upravo je izvoran
sonet Eugenu Kutfiićiću. „Vienac" za-
vršuje ovako svoju malu obćenitu re-
eensiju: — Svake je hvale vriedna će
dnost mladoga pjesnika kad s nekom
bojazni šalje narodu prvi pozdrav svoje
') Izostalo iz, predjašnjega broja. Ur.
I M Ovo „Vienac" uije uzeo na um, prem-
da, ga je sam naslov nekih, pjeaama
na to up»<5ivao> Urt
Odpisi „Kat. Dalm.«
Platili:
dojsonca god: 1892: slavna hrvatska
Čitaonica u Staromgradu, prefest. g.
D. Ivan kan. Vidović, vlč. Samostan
00. Franjevaca na Otoku kod Kor-
čule, č. gosp. Marko Bojanić, vlč.
Samostan 00. Franjevaca na Orebi-
ćim, vlć. gg.: D. Antun Matijaca, O.
Angjeo Cvitanović, D. Vicko Palunko,
D. Nikola Milićević, vlč. Samostan
00 Propoviedalaca na Bolu;
do konca rujna g. 1892: vlč. g'. D. Iva^i
Miličić i vlč. gosp. D. Franjo Jerku-
nica;
do konca lipnja g. 1892: slavna hrvat-
ska Čitaonica u Makarskoj, slavna
Čitaonica u Spljetu, preč. gosp, D.
Andrija Matešan, slavni Hrvatski Sa-
stanak u Selcim, -č. gosp. Damjan Ka-
talinić, vlč. Samostan 00. Franjevaca
u Karinu, vlč. g. D. Juraj Braičip
jun., vlč. g. D. Josip Berchet, vlč. g.
D. Angjeo Buzolić i vlč. g. D. Sime
Semelić;
do konca ožujka g. 1892:-Slavni Sbor
dohovne mladeži u Senju i slavna či-
taonica u Brodu na Savi;
do konca gori. 1891: preuzv. preBV.
prag. Jos. Jur. |>isk. S.trossmayer, preč.
g. D. i inko Gvozdenović, slavna.hrv.
Čitaonica u Vodicam, slavna hrv. či-
taonica na Rieci, č. gosp. Ivan Bakija
trgovac, slavno družtvo Gursalon na
Hvarli, vlč. g. D. Bariša Allegretti,
vlć. g. D. Valentin Kraljić, vlč. g. D.
Šp. Jelinić Novak, vlč. g. D. Mate
Čović i vlč. g. D. Grgo Lukas;
do _ konca studenoga g. 1891: slavna
Čitaonica u Kraljevici;
do konca rujna g. 1891: slavni Hvarski
Napredak;
do konca srpnja g. 1881: vlč., g. D.
Pavo Matijević;
na račun g. 1890: vlč. g.' D. Š. St. f. 1 ;
na račun duga: si. Čit. u Dr. f. 4.
G. g. Istina — Omiška okolica — Tro-
ška nema u naš nikakva za dopise.
Ili ih ne uvršćujemo, ili ih uvršću-
jemo mukte; osim dakako,' ako su
pod stavkom „priobćena". Sto odpo-
adraval
Č. g. B. pl. M. — Pag — Tiskanice
točno podmirene.
0. g. A. M. — Mulat Takodjer.
č. g. J. P. — Sinj — I Vaša radja.
Hvala! Živjeli 1
č. upr. Napredka — Hvar — Od ovo
f. 8. odbismo f. 2. za podmiru 1890.
Upozorujemo vas na uvjete pred-
brojbe na čelu Lista. Ostaje dakle
f. 6 za g. 1891. Molimo da uzmete
ovo na znanje, da se kašnje ae do-
godi' nesporazum, jer smo vas i lani
na zaostatak upozorili.
ČO. gg. D. D. G. - Korčula; T. .D.
na Braću ;-Sb d. ml; — Senj; D. Š.
J. N. u Biteliću; .D. J. B. u Sutivanu;
D. A. M. u Grohoti; D. J. J. • u d
Muću; D. V. P.. u Dubrovniku; D
I. M. u Desnam. Bratska hvala.'Zi--
vjeli!
č. Sam. — Bol — • U podpunu redu
sve do konca t. g.
č. g. B. — Biograd — Dopis u dojd.
broju. Srdačno zahvaljujemo'! svako
dobro želimo!
č. g. A. J. — Biograd — I Vam. Radu-
jemo se na boljem'zdravlju. Živjeli!
č. g. B. — Korientes — Hvala na pi-
smu preko prij. Upotrebismo ga. l)a
ste nam zdravo i veselo u tom „no-
vom svietu"!
č. g. Q. B. S. — Pašman — Primiamo
oboje, kako. u oienj. pismu od 30 pr.
mj, Namiru dademo prei, l.;
na Bvem, a naoaob na brat. čest. i
rodolj. ženama. Bog Vas poživio!
č. g. Ž, — Crnagora — Svedj Vam je-
dnako duša misli i srce bije. I u tihu
krugu. To podvostručava u nama što-
vanje a po tom i harnost' za brz. čest.,
jer stalnost pokazuje muževnost duha
i čvrstinu osvjedočenja. Bratska V-am
hvala! Srdačan živjeli ci'eloj prij'at.
okolici, viencu našeg odabrara cvieća,
gniezdu' naših sokolova! •
č. g. . . a . . , Slavonija — Na liepi
niz misli u cienj. piemu, 29 pr. mj.,
nije nam mogu'će odgovorit potanko.
Ali u neku i netreba kad Vam u
kratko možemo reć, da se podpuno
slažemo. Radujemo se šio se i u onom
dičnom skupu nalazi samo živih je-i
dnomišljenika. To pokazuje ogroman
napredak zdravih ideja i ćustva. A i
blizina takva karaktera dopriniet će,,
znamo, silno, da se suncu istine i pra-
vice još bolje razgale tmuSe ¡^otjeraju
oblaci što bis'tar vid zatiru. Živjeli!
čč. gg. D. M. V. Š. s Orebića, D. P B.
s Orebića; D. I. J. iz Dubrave; I. M.
u Zadru, D. Š. M, u Kukljici, V. 0.
"P. u Beču, O. A. G. u Kozici; D.
C. G. u Slunju: A. N. 'Komiža; O.
V. I. u Vrhpolju; A. D. i D. B. A.
s Lastova. Sa harnošću najživlje za-
haljujemo i svako dobro želimo.
6. g. „Pravaš" — S otoka Visa — Nije,'
brate, za dopis. Najviše bi moglo kao
priobćeno, ali ne bismo Vas evjeto
vali trošit u one ciljeve. Zdravo nam
bili i veselili se!
č. g. dop. Dixi — Evo dragovolino.
Čč. gg. S. M.; N. V.; B. V.; I. V.; A.
0.; G. J. L.j I. M. B.; A. P.; V.
G.; J. M.; A. B.; N. V'.; I. K'.; I.
• B-.; B.; B K.; N. T. T.: R K.;" I.
' B.; A. J.; M. R. S.; M. J.; S. P.;
B. B.;, I. P. M.; H. L. i M. L. izmed
Nina i Biograda. — Neznamo čime i
kako bismo se mogli odužit na ono-
likoj ljubezljivosti i. bratskoj susre-
tljivosti, koja mune rado oprašta, a
više želje nego djela gleda, jer akp
su one uzvišene, ova su s ljudske ne-
dostatnosti i slabosti odveć mršava i
čedna. Ali ako vam nemožemo dostoj-
no zahvalit; možemo i moramo se vese-
lit, Što. se pripravljaju na izmjenu
nove i bolje čete koje će na svakom-
pčlju dodat ruku pomoćnicu; raduje nas
što se u vam 'odgajaju drugi vrie-
dniji sokolići, kojima krila već rastu, te
koji će obletit svu unakrat domovinu,
da popune već poslujuća jata te raz-
gledaju jade i čemere, da privijaj u rane
i na krilim vjere i dobrih djela, od
Boga spas,.sreću, i slobodu zavičaju
prose. U to ime zdravo' živjeli i ve-
selili se ! ,
č. g. B. — Djakovo ~ Ugodno nam
je što Vam možemo slati naš List.
Dotično prijavno pismo zobali smo
ko sladak šećer, radi obilja ugodnih
viesti u njem priobćenih.
Odpremom počimljemo danas, ali
za Vas spravni smo, ako želite, do-
stavit Vam i nekoliko brojeva m.inu-
log mjeseca.
Zdravo, miljaue. Živio i veselio
se!
Č, g. D. A B. — Barban —- UbrojismO
Vas kako na couponu. Predpla-
ćeno u redu.
Č. g. F. E. — Benkovac — I Vas, ali
ova svota nedopire. Molimo vata
još samo 50 nvč.
6. upr. čit. —' Grižane —' I Vas, uz
istu opazku.
ć. B. Kane. — Djakovo — Ubilježismo
vas prvim današnjim brojem.
čč. gg. F. M. na Braču, D. V. K u
Šibeniku. Liepa hvala I Bog vas po-
živio I
I č.g. 0. K. — ViBOvac — Diko sa
Krke ! Uredjeno, odpremljeno i VQĆ
i podmireno, običnom uzornom fra-
njevačkom točnošću.
Ono glede Lista baš bilo onako
osnovano, ali djavo koji ne ore ni
kopa »vakoj . plemenitoj podvigi za-
prjeke stvara. Nego ipak će, jednako
u stvari ali drugčije u načinu.
0 p^ijanu, ne vjerujemo, da će
ga milost onako lako. posvi^tlit. Mi
želimo više nego itko, jer nepoznamo
osoba gdje s® o dobru pregnuću radi.
Stoga i gledamo polojit. Ali on,-mu-
drac, u najbolji čas po se, običava vas
loj nožem ostrugat. Eto, .da vidimo,
što će doniet budućnost u krilu..Bože
daj dobra.
Rada bismo zgodnim nizom čla-
naka obodrit na to veću sućut i pod
• poru velezaslužnoga Kninskoga sta-
rinarskoga družtva, da i muklo ka-
menje stane govorit i korit omlo-
havljenepotomke i zaklinjatihpepelom
otaca, da -se ne bacaju blatom na
divnu i slavnu djedovinu,-nego da' IU
grle i cjelivaju. Ali mi nedopiremo.
Ne, bili mogo koji. od tolikih soko
lova na peru iz vašeg kruga?
Živjeli nara zdravo i veselo !