Završimo.
„Nećemo ni Čekati da
svrši svojom pisanijom
proti slavo-srbskoj stran-
ci...., jer bi nam po
prilici trebalo Čekati do
31 prosinca god. 1889U.
Ovo su rieči „Narodnoga Lista",
što ih je u famoznom članku „Samo
dvio na odgovor" upravio na adresu
svojih čitatelja, odnosno na „K. D."
On je te rieči napisao dne 14
prosinca, dakle već pri koncu go-
dine, s toga nije mu baš trebalo o-
noga rpo prilici"; jer kad si jur
pri koncu godine, prorical ono što
se može dogodit pri koncu te iste
godine, to je odveć po proročku !
Nego „Narodni List" bio bi se
ipak prevario i u tako mučnom pro-
ročanstvu,, ali mi nijesmo htjeli, da
kad je onako nesretan u politici,
bude do kraja nesretan i u polemici.
Htjeli smo da baretn jednu pogodi,
i ako ne u čelo, ali barem „popri-
liciu, te smo najviše radi toga i na-
pisali ovaj članak.
Nu onda je ovaj Članak suvišan ?
Ne, jer u ovom članku, da ugo-
dimo „Narodnomu Listu", mi ćemo
zvat narodnu stranku „slavo-srb-
skom", što, i ako je novo za nas,
nije novo za fine oči narodnoga gla-
sila, koje je te slavosrbštine u nas
vidjevalo došle na sve strane!!
A sad zaključimo: Vidjeli smo,
kako je slavo-srbska stranka, ne u
šali, nego zazbilj u mnogo čem prema
svomu narodu uzkratila ono duševno
i postojano i odlučno vršenje svojih
dužnosti, na koje je bila izabrana i
pozvana; vidjeli smo kako ta ista
stranka šara da te Bog oslobodi, te
neznaš kamo putuje, ni za čim teži.
Vidjeli smo, kako nezadovoljnike —
narod — stala vika, ne iz nikakve
obiesti ili zlobe, ili protivšline, nego
iz obzira, da narodne pravice ne
('jinu, da se narodni interesi ne ta-
mane. Mi smo pri tom u ime neza-
dovoljna naroda čvrstih odapeli na
narodnu stranku, ali sve taksative,
kažujuć čisto i bistro što i komu
prigovaramo.
Slavo-srbsko glasilo što nam je
na sve to znalo odpovrnuti? T)e
more: nekoliko uvrjeda, koje sumu
se već u krilo vratile, i nekoliko
potvora, radi kojih se već zastidio.
Ta obrana slavo-srbske stranke,
najbolje je dokazala kako su neza-
dovoljnici imali pravo, kako su nji
hovi prikori bili i te kako umjestni
i nuždni, i kako dalje mučanje s naše
strane bilo bi kao navalit na se jedan
dio solidarnosti i učestvovanja u iz
dajstvu narodnih prava i njegovih pri—
znanih, starinskih, pače pradavnih, ali
nikad nezastarjelih svetinja.
Sada pitamo: kad je „Narodni
List" svojom obranom odao golotinju
svojih gospodaru in capite, kad je
svojim odgovorom priznao, da je
istina na strani nezadovoljnika, imamo
li se nadat preokretu u narodnoj
stranci ?
Bože daj ! To bi bila najljepša
nagrada neugodnomu položaju nas
tužilaca, na koje narodna stranka
kuku i motiku podiže; to bi bila
najljepša naslada svakomu rodolju-
bnomu srcu; u tom slučaja mi bismo
imali utjehu kazat, da smo najljepše
tekuću godinu završili, jer smo taj
preokret pospiešili.
Pokle mi priznajemo, k6 što iz
početka rekosmo, da u narodnoj
stranci nije sve gnjilo, nego da tu
ima i mnogo zdrave srčike, a i što
je bono, darie se često podpuno iz-
liečit; mi se nadamo, da ć'3 narodni
ljudi unapried drugćije predvodit
narod, da će mu sdušnije i srčenije
djedovinu branit, da će se neodvisit
od zaraznih upliva, i počam oblom
godinom 1890, oblu istinu u brk
dovikivat svakomu, koji unapried bude
hti'> da se zabavlja na krvavim žu-
Ijima i tisuće i tisuće puta okrva-
vljenim pravicam hrvatskoga naroda.
Bude li toga unapried u narodnoj
stranci, ona neće ne, u nam nać ni-
kakvih tobože sustavnih dušman-a,
nego iskrenih pristaša i revnih pod
pomagača.
Nu dotle mi ćemo, kd došle, M&,
i nezavisno i pravdoljubivo po istini
odpievat ono što je u zdravu tre-
nutku ko spasonosno pronašo i sam
„Nar. List", kad je uzkliknuo:
„Nek se čisti stranka1,1 Bude li se
čistila, doći će brzo čas, da će ne-
stat snieta; a ne bude li se ljulj
odstranjivalo, ljulj će zadušit pšenicu.
A onda što bi bilo od našega na-
roda? Što bi onda bilo, uz toliko
dušmana, od ovoga plemena, na koje
toliki lavovi žvala raztvaraju eda ga
progutaju; kamo bi se stonila ova
desna ruka slavenskoga juga; u što
bi pala hrvatska kraljevina, ova od
najstarijih i najslavnijih kraljevina,
koja je toliko bura sretno prošla,
toliko navala odbila, toliko zaprjeka
svladala, toliko u cielom kršćanstvu
zasluga stekla?
Bog i duša: promislite pa odgo-
vorite.
Sliepoj kokoši.
i.
Predjašnji članak bio je gotov, i
taman smo izpravljali prve štampar-
ske pogreške, kad primismo „Naro-
dni List" od prošle subote i u njem
članak proti „Katoličkoj Dalmaciji",
s naslovom Proti nebratskom rova-
renju !!
Smiešno! U članku „Samo dvie na
odgovor", „N, L." alalio se s „Ka-
toličkom Dalmacijom", a sad se op^t
vratio na pazar, da kupuje. .. batina!
činilo nam se čudno, ali natn je
čudo sasvim prestalo kad smo po
sadržaju članka uočili, da uredništvo
„Narodnoga Lista" ono no piše, nego
da ono piše neki avvocato non chia-
mato neki, po svoj prilici, pri-
lizavac.
Tko je taj novi delija, neznatno,
nit nam je stalo, jer nama je dosta
što, a osobe su za nas stvar uzgre-
dna; nego kad bismo imali o«načit
novoga komšiju, mi bismo ga okr-
stili stiepom kokoši, koja kljuva, ali
ne pogadja u zrno.
Da se dotičnik ne uvriedi radi toga
epiteta, bit ćemo tako slobodni, da
mu i dokažemo, zašlo ga sliepom
kokoši zovemo.
* * *
Na obranu nove „Početnice",
(Piše D. član odbora za priredjenje
knjiga za naše pučke učionice).
(v. br. 80).
Stopu za stopom, eto nas, hvala Bogu,
u priličnoj snazi s našim prigovarateljem
na razkrižju, da krenemo i u drugi dio
„Početnice*.
„Ovaj dio" — veli on, i pravo veli
„— donosi velika slova i odnosne vježbe.
„Naravno — nastavlja — ni ovdje nije
„se sliedio savjet našega pedagoga (Ba
„saričeka, bez ikakve sumnje) koji veli
„Kod velikih pismena valja najprije
„navesti ona, koja su nalik malim, a
„zatim ona, koja s'i od njih razlikuju".
Koliko je iskrena i nepristrana ocjena
prigovaratelja „Početnice" glede ovoga
poredanja, neka sudi pošteno općinstvo.
Prvo je veliko slovo u novoj „Početnici*
V pokraj u; drugo je U pokraj u; treće
0 pokaj o; četvrto, peto i šesto: C, Ć,
Č pokraj c, ć, č. Sad dolaze velika slova,
koja se u pismu nješto razlikuju od
malih, a ta su redom; G i g; E i e\
-« /^ima ona, koja se nješto više ra-
Sliepa kokoš predbacuje „Kato-
ičkoj Dalmaciji", da se u odgovoru
na Samo dvie „osvrće jedino na
neke nuzgredne izjave („Narodnoga
Lista"). Šliepa kokoš ne vidi čitat.
Da vidi čitat, ona bi bila uvidjela
1) da u „Narodnomu Listu" nije
ni bilo ništa nego taman skoro samo
uzgrednih stvari. Mi smo se pače
na to i potužili, jer to nije način
poštene polemike. Odgovara se točku
o točku, bez doskočica i uvrjeda,
ez sumnjičenja i potvora i bez pre-
skakivanja, dokazujuć a ne mlateć
praznu slamu.
2) Da sliepa kokoš vidi, Ona bi bila
pročitala« kako je „Katolička Dal-
macijaprošla in rassegna sve re-
dom, te u koliko nije bilo uzgrednih
stvari, ona je na sve odgovorila.
Nek nam sliepa kokoš nadje samo
jedno jedino zrno u obrani „Naro-
dnoga Lista", a da to nije smrvljeno
bilo. Ergo?
Sliepa kokoš nadodaje, da „Kato-
lička Dalmacija" komentira izjave
„Narodnoga Lista" „svojompoznatom
eksegezom". Ovdje je sliepa kokoš po-
godila. „Katolička Dalmacija" jest,
ima svoju „poznatu" eksegezu; a
sliepa kokoš rek bi da nemn ni po-
znate ni nepoznate.
Ta, mi smo na zloporabu rieči
veritatem facientes in charitate, do-
kazali, kako samo eksegeza sliepe
kokoši smije tumačit te rieči u smi-
slu : pusti vodu neka teče niz rieku.
Nema prave ljubavi, gdje ona ne
odvraća zabludjele od staze koja
k ponoru vodi. Nije li tako? Dakle?
„Marodni Lisl" je za tim u Samo
dvie uztvrdio, da „Katolička Daim."
„baš pri svršetku svake godine" na-
valjiva i t, d. Eksegeza „Katoličke
Dalmacije" rekla je da je to laž, jer
nijedne godini pri svršetku nije do-
šle „K. D." navaljivala, nego ili je,
k6 obično, uztrpljivo mučala i čekala
eda li se stranka opameti; ili ako je
kad što prigovarala, to je bilo preko
\
zilaze, kao što su: A i a\ N i n; M i
m; S i s; Š i š; L \ l; T i t; F i
/; P i p; B i b; R i r; napokon ona
koja se, uviek u pismu, najviše razilaze,
kao: D i d; I i i; J i j; H i h: K i
k. Ako se jedina : Z i z, i Z i z nalaze
na kraju, tu je drugi razlog odlučio,
što ga g. prigovaratelj ili nije shvatio,
ili ga je naumice zatajao: razlog gene-
tieni, koga su se držali sastavljači po-
četnice u poredanju velikih slova, nu
ne gubeći s vida ni njihovu sličnost sa
malim slovima. Rukopisni i, J, H. K,
započimlju s njekom krivuljom, kojom
započimlja i Z i Ž, pače svim ovim
slovima klica je u I, a Z i Z i zavr-
šuju s onom istom krivuljom, te prema
tomu nijesu mogla ova dva zadnja slova,
premda slična istoimenim malim, zauzeti
drugo mjesto do zadnjega, niti su se
mogla, poradi te sličnosti staviti odma
za slovom Č s kojim nemaju nikakve
genetične srodnosti. Da se paka u pi-
sanju velikih slova imao sliedtti gene
tični red, i zašto, to je stvar, koju znade
i najzadnji učiteljski pripravnik.
Hvala Bogu, napokon, da nam je naš
Ljubo i jednu barem pobegenišio, što
su sve vježbe ovoga diela sastavljene
od naro^pih izraza. Ali i ovdje: ako je
čemu smok, nije začina. On kaže „ da
ima izraza, navlastito zagonetaka, koje
nijesu jasne niti učitelju, a još manje
učeniku". — Na ovaku kategoričnu tvr
dnju, nijesmo htjeli vjerovati sami sebi,
i pošli smo zrno po zrno da proberemo
ono narodno blago, što se tiče izraza,
valja nam priznati, da nam se jedan
proturio, što ga neće biti, po svoj pri
lici, shvatio naš prigovaratelj, a to je :
„Prazan se klas u vis diže, a pun k ze-
mlji pada". No, da zaštedi sebi vremena
a nama dosade mogao bi se obratiti na
svoga prijatelja, onog crnog proroka
Justu, koji mu neće uzkratiti svoje po
mo6J da mu rečenicu razjasni, kad ne
bi naš prigovaratelj našao tumačenja
svoj rečenici u onoj drugoj na strani
95: „Tikva prazna ne može da pod vo
dom stoji".
Glede zagonetaka mogli smo slobodno
uzeti one iz Kobala, a mogli smo i one
našeg vriednog, a* sad umirovljenog ra-
vnajućeg učitelja, popa Petravića, da
nijesmo tražili one, koje su nikle i koje
žive u narodu. — Ali mu valja suha
zlata ona, da smo imali zagonetke tu
mačiti u istoj „Početnici". A tada čemu
zagonetke ?
G. učitelju Ljubibratiću, da se nijeste
godine, kad p^f^aJK/ialo kušnje,
onda naime kad bi se-toraa^dalo pof
voda. A kakđ smo drugčijflaMi %
izpravimo lažnu tvrdnju
Zar bi sliepa kokoš htjela da rečemo:
„ Slar. List" ima pravo, a kad ga
nema? Šio zar eksegeza uči rako je
tvoj protivnik lažac, budi i ti? Takvu
eksegezu prepuštamo sliepoj kokoši.
Dalje: Nija li „Narodni List"
kazaoj d<i „K.D." zove narodnu sirao-
u slavo-srbskom i da tu „K. D." nije
izvorna, jer da je tu izreku pozaj-
mila u dra. Ante Starčevića. Mi
smo na to odvratili, da ,,K. D." do-
šle nije nikad narodnu stranku zvala
jdavo-srbskom, a po tom pada izvor-
nost i neizvornost; nestaje zajma i
nezajma. ^u ovakova se „eksegeza"
sliepoj kokoši ne svidja. Mi smo za
njezin liepi kljun imali reći: Istina
e, što kaže „Nar. List". Ali zašto
da rečemo: istina je, kad nije istina?
Dosta Sliepa kokoš kad ona ne
vidi, neka zamoli gospodaricu, da o-
stavi kuhinjske posle, pa neku joj ona
jročila i prigovor i odgovor, i premda
iažu, da u kokošijoj glavi nema
moždani, barem će svojim mozgom
moć shvatit, kad smo odgovorili
istinom u ruci, dn «o, ako nije 2a
iokošji, ali da je za ljudski sviet
dovoljno et amplius.
Kako vide čitatelji mi imamo posla
sa veoma finim glavama, koje će iz-
niet polemičnu zrelost „Narodnoga
Lista" uprav na svietski glas,
Ali, što je još ružnije i po „Na-
rodni List" sramotnije, on pušta, da
sliepa kokoš izvraća i podmeće. Nego
sliepa kokoš uezna, da ćemo joj iz-
gulit sve do zadnjega perca, neka
svak vidi kako je liepa kad je ope-
rušana? Ako li joj je to žao, onda
ne bijaše kljuval, kad ne vidf, nego
bijaše uć u kokošarnicu i ondje ćulit.
Ondje joj je mjesto.
Šupuk i Lapenna.
Krasna slika ! Šupuk uz Lapennu,
ali ne po onoj ,,gli estremi si toc-
cano", niti po onoj ,,i genii s" incon-
trano"; nego po onoj: Supuk je
sjeo na Lapenino mjesto.
* *
Neznamo: pamti li itko da je u
toliko godina zastupnikovanja g. Su-
puk (od šuti puk?) otvorio usta. Tim
je željnije svak očekivao da čuj«
kakav mu je barem glas. Pa eto
napokon doživjelo se i to. Tandem
aliquando!
S Šupuk je dakle govorio, ali nije
držao govor, nego čitao upit. Nu
bolje išta nego ništa; a moj neki
gimoazijalni profesur kazivao je, da
i trklje nečemu u vrtu služe; po tom
s vašom ocjenom toliko prenaglili, bilo
bi vam se manje krupnih izmaklo, a u
to biste bili valjda dobili i tumačenje
onih mnogih stvari, kojima kao da ni-
jeste dozreli, a nebiste se bili izložili,
da o vašoj glavi razgoneta sviet onu:
ljeti na polju bielim perjem vije, zimi
s junacima rujno vince pije, koja vam
je izmedju zagonetaka nejasnih.
O trećem dielu, veli prigovaratelj
„Početnice" da je najkraći. Sto tiem
hoće da reče ne znamo, a malo nam je
i stalo ! — Nego, što potanje „Početnici"
prigovara u ovome dielu, jest, da je
kuća — o kojoj mi rekosmo, da može
biti sagradjena od kamena, od opeka,
od pruća, od dasaka — da je ona od
pruća za miševe, a ne za ljude.
Mi ćemo g. prigovaratelj u samo ovo
odvratiti, da je ovaj, koji mu odgovara,
boravio nazad malo godina, za punih 8
dana, u kući jednog vojničkog četnika,
koja je kuća brojila četiri liepe i pro-
strane izbe i kuhinju, a bila je ogra-
djena i preošićena samo zamazanim plo-
tom. A da ne bi g. prigovaratelj pomi
slio, da je ovo bilo u kakvom regnum
murium, reći ćemo mu da je ovo bilo
u bieloj Petrinji, gradu od 4478 duša,
sa sjedištem kr, kotarskog suda i kr.
Iieprigovaramo dalje ovomu, kako hi
& Fontana nazvao: „ova gradjan
£da Šibenska JJ"; nego samo uz-
mimo njegov upit u ruke, da vidimo
kakav je taj prvi plod Šup«kova
rada l
Tko je stiliz'io upit? nećemo is-
traživat. To stoji da je upit dobrom
njemštinom napisan; a i misli su mu>
u redu; te s formalne strane ni Dr.
Klaić ne bi mogo upitu prigovarat.
Sadržaj pak upita odnosi se na
spomen ploču, što no ju u Šibeniku
željahu uzidal u kuću gdje se rodio
Toraazeo. IMapis je kratak i skoro
neznatan, te se čudimo zašto ga je
vlada zabranila. Svi imamo da bra-
nimo gradjansku slobodu donLe do-
kle je ona razložita, ie s toga ob-
zira ne samo ne zamieramo, nego
hv ilimo što je netko ustao na obrauu
te slobode povriedjene (?) u rodnom
gradu Šupukovu, ujedno rodnom gradu
slavnoga Tomazea i gospodina
Lipenne.
Dovle dakle sve je više manje «
redu. Ali dalje ići i ne snebivat se,-,
dalje ići i nekrstit se lievom i de- |
snom, nije moguće.
Pitamo najprije: znali gospodin
Šupuk i njogovi drugovi dalmatinski
narodni zastupnici: u kojem je
jeziku uklesan onaj napis?
čujuć, da narodni ljudi ustaju na
obranu one spomenploče, imamo pravo
zaključit, da je taj napisa«], namie-
njen hrvatskomu Šibeniku, hrvatski
i napisan Nasuprot mi znamo, da je
napis talijanski.
Ali je ne samo napis talijanski
napisan, te takav napis narodni Ijud'
nijesu smjeli zagovarat u Beču javn0
u carevinskom vieću, da se u Ši-
beniku namjesti; nego je taj napis
talijanaško maslo. Stoga svak je
očekivao, da će talijanaški zastupnik
Lapenna, ko što je bila njegova
dužnost, učinit on onaj upit na vladu.
Njega je to išlo; od njega se to
očekivalo, te pravom talijanaške no-
vine ljute se na Lapennu, što se on
nije za to zauzeo.
Po tom odveć je jasno, da je
Šupuk sa drugovima branio talija-
naški napis, talijanaškim duhom po-
taknut,- i da su narodni zastupnici
in corpore izmienili Lapennu. Na
čast im!
Da su barem učinili to s reservom,
izjavljujuć, ia uzimlju u obranu napis
jedino za obranu gradjanske slobode,
i mi bismo im tada begenišili, jer i
autonomaši, i ako dušmani našega
naroda, ali dok su ovdje, dok pla-
ćaju poreze i nose u obće sve terete
ko i ostali, nesmiju bit ko bezpravna
raja. To ne bi bilo ni kršćanski, nit
li dotle rodoljublje dopire.* Ali hez
') rieči izuštene u saboru u Zadru.
Preparandije, pak ćemo mu dodati i to
da je u tom gradu većina privatnih
stanova opletena i zamazana.
Ako smo spomenuli ovake kuće, spo-
menuli smo ih uprav zato, te dademo
učitelj« prilike, da, osobito u našem
zagorju, zagovara vrst kuća, koje bi
mogle izmieniti one slamnate staje, gdje
kukavi naš narod živi, k6 živinče. Svaka
ovaka stečevina, bila bi velik korak na
putu opće prosvjete.
Opaža nam dalje g. prigovaratelj, da
smo upotrebili rieč izba mješte soba
kako se ima u čistom jeziku; da se u
čistom jeziku ne kaže otok, već ostrvo,
ne knjaz nego knez, a da puk ne veli
rusmarin, nego ružmarin, ili bolje zimo-
rad. — Na strani 699 Vukova riečnika
kod rieči soba nalazi se zvjezdica, znak
da je tudja rieč (pl. gen. sobži = das .
zimmer, cubiie, conclave, itd.) cf.; izba
te na strani 213 kod rieči izba kaže da
se govori po Hercegovini, po Srbiji oko
Novog Pazara, a onda nadostavlja : vide
soba. Po tom ne ostaje nam da biramo
već izmedju tud je rieči soba, i
kako se kaže u Hercegovini i u Novom
pazaru. Neka nam g. prigovaratelj reče
sada koja je čistija?
Na str. 474 kod rieči ostrvo kaže Vukov
Biskup Strossmajer bio je o Gospi u
Sarajeva, u posjet« sarajevskomu nadbi-
skupu Dru. Stadleru.
Bio je sjajno dočekan od oielog bo-
sansko-hercegovaMog episkopata i od
mnoštva naroda. U večer je bila ras-
vjeta.
Ma banketu priredjenu u $aat Stros-
smajera nsdb. Dr. Stadler slavio je
Strossmajera kao apostola sloge i Iju-
bavi medju južnim Slavenima.
Na 11 tek. biskup se vratio u Dja-
kovo.
« *
Badeni je doio u Trst, da obadje u-
rede i svojima očima vidi kako je i Sto je.
• *
Njeg. V. naš kralj dao je 9.000 f.
sa mjesta oštećena od povodnja na
Braču. x
I gosp. namjestnik dao je 800 f.
* « *
Svečano ustoličenje presvj. tršćansko-
ga biskupa Andrije M. Šterka obavilo se
u utorak velikim sjajem, /Svetomu činu
prisustvovalo je veliko množtvo pobožna
' tilirtiđa i sve poglavice civilnih i voj-
ničkih oblasti.
Presvj. biskup slušao je najprije tihu
sv. misu u crkvi sv. Antuna staroga, o-
,dakle je kasnije krenuo ogroman ob-
hod u stolnu crkvu sv. Justa, gdje je
presv. g. biskup pontifikao uz mnogo-
brojnu asistenciju svećenstva.
Okolo dva sata poslie podne bijaše
u biskupskoj palači gospodski objed
komu su prisustvovali poglavari svih
većih oblasti grada Trsta,
* • *
„Corriere nacionale* javlja listićem
tiskanim u Istri, da će List odsle is-
lasit u Trstu.
« *
Ove godine vina kao vode. O oko-
lici već je počelo trganje, Vrst bj|i će
dobra.
* * •
Po viestim „N. L.u is Beča rek' bi,
da se makarauskom poglavaru g. Nar-
cisu BlesBichu približa đan umirovljenja.
* • «
Prva hrvatska Štedionica u Zagrebu
darovala je „Slavjanskoj Čitaonici" u
Aleksandriji 400 egipatskih groša.
* • *
„Pos. Hrv." od 5 tek. u uvodnom
članku toplo preporuča Evaternikovo
djelo „Hist. dipl. odnošaj" i hvali Ure-
dništvo „Hrv. Krune" što se je uz
onako jeftinu cienu pobrinulo da objelo-
dani ovo vrlo poučno djelo.
* * *
Majka ubijenog Ostermana podastrla
je molbu ministru predsjedniku Bade-
mu, da ubojicam njezina sina ne sudi
istarska porota.
* « «
Javljaju nam iz Vodica, da onamoš-
nje obćinsko vieće u svojoj sjednici 12
tek. izabralo sa-načelnika dosadašnjeg
donačelnika iliti prvog ptisjednika vr-
log starčevićanca gosp. Ivu MarkoSa
pok. V\ćka; a sa prvog prisjednj^a g.
Roka Lasan pok. It?«. Zvjeli I
*
Pomorac Antun Makijanić is sf. Ne-
dilje na Hvaru, vrativ se is Amerike
javlja i spravan je potvrdit zakletvom,
da u pokrajini Saftta Fe u mjestu gvanu
Galvis vidio nekog nesretnika koji je
bio izpalio pušku u Prapelo, pa se pro-
sio živ u zemlju, gdje se joi nahodi.
Niti jede niti pije, evo 6 mjeseca, i vas-
da stoji na istom mjestu. Kušali su ga
izvadit, ali nemoguće. Nikad negovori
nego samo kad ikad izusti: gorim, iz-
garam. „Hrvats&a Kruna" od 12 Jtek.
donosi o ovom strašnom činu potanki
opis. '
*
* •
Na li; tek. stigli su u Zadar fran-
cuski putnici. *
Bili su pozdravit ih na parobrbdu na-
mjest. podpredsj. pl. Pavić, nai. Trigari
i nekoliko drugih vidjenijih osoba.
Medju putuicim ima i svećenika i oe-
koliko gospodja i gospodjica.
Na obali sakupilo se na tisuće ljud-
stva, koje je napravilo špalier sve od
mora do ulice sv. Marije.
Metom su se putnici iskrcali glazba
je fasvirala francusku himnu, na što su
putnici udarili u usklike vive laFranos!
U pratnji pl. Pavića, nač. Trigaria i
drugih putnici su u 9 sata krenuli u
„caffć centrale" gdje su bili ponovno
pozdravljeni i pogošćeni.
Sutradan su razgledali gradske starine
i zanimivosti i kupovali narodnih pred-
meta.
Krenuli su dalje u 1 sat po podne.
* * *
„/Smotra" doznaje, da je nekoliko tran-
cuzkih putnika posietilo i preuzv. pra-
gosp. nadliskupa. On im je, na po-
klonstveni pozdrav u francuzkom jezi-
ku, odvratio takodjer francuski, a za tim
udielio sv. blagoslov.
* •
Umro je u Dubrovniku kapetan ru-
ske vojske dubrovčaniu August Pavo
JCaznaČić u 43 god. života.
Zadnje dvie godine života bio je še-
nuo pameću.
Pokojnik se rado bavio knjigom, ko
i pok. mu otac, ali najveće svoje djelo
rasparao je u ludilu kad bio u Petro-
gradu.
Zadušnioam prisustvovala je i du-
brovačka posada, odav propisanu po-
čast.
* • *
Gg. M. Car i J. Bersa (dva „srbina")
obieiodanili su brošuru: 8 mora i pri-
morja. Zapada 2 krune.
* « *
Dvorski savj. Truxa i namjest. taj-
nik .Brčić pošii su na Brač da razvide
štete nanešene cd povodnja.
* *
Kako moda mami! Nakon talianaca,
niemaca, francuza, i englezi su se po-
čeli svraćat četimice u Dalmaciju, da ju
vide.
Dalmatinci ne prećeruju, ali tkogod
dodje k nama, neće moć reć, da mu je
priroda kod kuće ljepša nego u nas.
A što srno glede ostaloga ostali dru-
gima po tragu, to nijesmo mi sami
krivi . . .
* * *
Čitamo u „N. L." : „Poznati naš knji-
ževnik g. Mato Ostojić preveo je na
hrvatski krasnu dramu portugizkog pi-
sca E. de Castra, iz piŠćevu dozvolu".
Predgovor će napisat uvažeoi naš kri-
tičar g. Marin jSabić.
* •
Iz Beča i opet tvrde, da će Stross-
majer obavit prekrštenje i vjenčanje
kneginje Jelene.
* * *
Primamo iz pokrajine; Vrlo nas se
je neugodno dojmio dopis iz Muća, ti-
skan u br. 61 cienjene „Katoličke Dal-
macije" u kojem bezimeni dopisnik ne-
liepo dira u privatno poštenje gosp.
Mućkog Načelnika.
Svakomu je poznato da je on osoba
poštena i ako je naš politički protivnik,
zato molimo Vas gosp. Uredniče, da u-
pozorite svoje dopisnike, da ne miešaju
privatnu stvar sa političkom, jer kle-
vetani nećemo nikada koristiti stvari
stranke prava.*)
Steklii,
• *
*) Jest, ima ih koji zlorabe Uredničku
susretljivost, pa idu i preko mejaša.
To vrlo žalimo, tim više što nas uvje-
ravaju odlični otačbenici, da goBp.
Mućki načelnik nije osoba kadra po-
činiti ona djela, koja mu se u dopisu
pripisuju. Molimo B toga gosp. dopi-
snika da *e unapried bavi samo nje-
govim političkim djelovanjem. Tu su
svakomu proste ruke, ali dalje se ne«
smije ić. Uredništvo.
U proš. sriedu prošo je ovuda po
prvi put krasni novi parobrod Panno-
nia1 vlastništvo hrv. ug. družtva na
Rieci. Odmiče 13 milja na uru, ali
do potrebe može i 16.
* * *
Pišu „Hrv. Kruni" is Obrovačke oko-
lice,pečetkom rujna. Na XI kolov. t. g,
lupeži u Medvidjoj kroz prozor udjoše u
župničku kuću (jer selo nema župnika)
te nadmjerniku ^.ddobbati-u i mjernič-
kim pomoćnicim posije negojim razba-
caše službene spise ,i pokuttvo, razbiše
kovčeg te odneaoše zlatni sat, lanac i
novce, i pobjegoše.
Stalno cienimo, da kad bi starija vlast
ondje baš u selu postavila žandarsku po-
staju, stanujućeg župnika i uvela školu,
da se nebi toliko nereda sbijalo. I za-
ista. U Medvidjoj ima preko hiljadu
duš& samih katolika, osim 300 hriš-
ćana, zove se župa, ima novu sagradjenu
župničku kuću od nekoliko godina
a onamo nasuprot nit župnika, nit uči-
telja, nit žandara u istom selu/ Baš
žalostno!
« »
Obznanjuju nas iz Vodica."
Dneva 14 kolovoza pri okruž-
nom Sudu u Zadru držala se prizivna
rasprava osude Biogradskog Suda 4 pro-
sinca 1895 br. 881 uloženog prisiva po
Enrik ^.ifireviću p. Mate is ovog va-
roša. Tužba bila političkog smjera, a
a podnieli ju c. k. oružnici i — nakon
30 dana ućiaa g. Ubert kne* Borelli
načelnik Biograda i zastupnik. Po pre-
navedenoj osudi Alfirević bio je kriv:
što je dneva 28 kolovosa 1895 u Pa-
k oštanih (odlomku Biogradske obdioe)
nazvao načelnika Biogradskog Uberta
knesa Borelli-a da je »talijanski spiun";
što je u istoj prigodi priobćio, da će
isti načelnik »prodati Vladi svoje ob
ćinare*. Tim se isti Alfirević ogrieiio o
prekršaj ex $ 491 K» Z. u savezu sa
trećom kiticom čl. V.og odluka zak. 17
prosinca 1862 D. Z. L. br. 8 god. 1863
a. k. b.} o prekršaj ei § 488 k. z. u
savezu sa trećom i prvom kitioooa čl.
V.og pomenutog zakona. I zato u smi-
slu § 493 k. s. uporabom §§ 261 i 266
k. s. osudilo ga se na triestičetiri forin-
ta globe promjenljivo u slučaju neis-
plate u 17 dana zatvora. Suviše, u smi-
slu §§ 881, 389 i 391 k. z na kplatu
paruičkih troškova i onih eventualno
skopčanih sa ovrhom osude. Razlozi po«
menutoj osudi bijahu: „ Dneva 38 ko-
lovoza 1895 sutradan iza isbora hivanih
biraia u Biogradu prigodom izbora aa
pokrajinski Sabor, obtuženik imao se
preko Pakoštana povratiti k svome do-
mu Vodice. Mate Raširi i Mijo Krpeta
bili su ga iz Pakoštana izveli ladjicom
na čekanje parobrodića, koji je onuda
imao proći put Vodica. Ali, pošto je o-
vaj bio već prošao, obtuženik povratio
se u Pakoštane, te sa onom dvojicom
vozača podje u krčma Mite BaČkova.
Tu je bilo i drugih budi, izmedju kojih
se navlastito spominje Sime Sambunjak
(glavar Pakoštana!) koji je i na raz-
pravu pristupio kao svjedok. Obtuže-
nik upita ove ljude u krčmi kako se
zove njihov načelnik, a kad mu oni
odvratiše, da je -to Uberto knez Barelii
stade psovati na knesove u obće, a na-
pokon reče, da je Biogradski načelnik
Uberto knez Borelli talijanski špijun,
da će on prodafi svoje obćinare Vladi.
U meritorno pitanje same osude ne
zalasimo, a niti možemo, jer prva osu-
da bi potvrdjena s raslikom da se prvu
promienilo u samu globu. Knez Ubert
Borelli tužio je Alfirevića nakon što je
bio biran tastupnikom , nakon — što je
obći glas — (birani birači njegove (Bio-
gradske) obćine) bio proti kompromisu
sa talijanaiima, da bude izabran us
kneza Uberta (inarodnjaka) i Dr. Gi-
ljanović (ta? ij a n a Jf).
Gosp. Alfirević je za istu stvar dobio
i osudu kotarske Političke Vlasti u Za-
dra n a for. 80 globe, eventualno 6 dana
zatvora Protiv ove jo* visi priziv na
Namjestništvo.
* * •
Pišu nam iz Mostara: Zadnji broj
brodske „Posavske Hrvatsko" u velike
nas iznenadio (broj 85 od 29 kolovoza).
Na dva se mjesta namjerismo u tomu
broju spomenutoga lista, koja ne mo-
žemo razumjeti, dok nam ih „Posavska
Hrvatska4' ne raztumači. Brodski list
naime piše, da je na „Davorovoj" slavi
bilo i odaslanstvo i* Mostara, a na dru-
gom mjestu jasnije se izrazuie, da je
to odaslanstvo fro — Marko SsšežjlŠto
ini znademo, iz Mostara nije nitko ni-
koga poslao niti na što ovlastio, al za
to su inostarci svakako učestvovali sla-
vi što israziše brzojavim. Samo nam je
sačudno, što „Posavska Hrvatska" nije
— kad je već sve — priobćila i brzo-
jav Jure Smoljana Ivanova u ime Bra-
tovštine. To bi nam bilo drago znati.
U isti čas naglasujemo, da bi bilo vrlo
liepo, kad bi „Posavska Hrvatska" is-
pravila, da u Brodu nije bilo nikakva
odaslanstva iz Mostara: „odaslanstvo"
bi bilo tek onda, kad bi netko nekoga
u svoje ime poslao nekuda. Mostarci pak
nisu nikoga nikamo poslali, a ako je tko
kuda išao radi svojih svrha ili bilo radi
oduševljenja ili dapače i patriotizma,—
na čaBt mu, to se nas ne tiče. Ako pak
„Posavska Hrvatska" Marka Sešelja
nazivlje „odaslanstvom" iz Mostara, on-
da ju molimo, da nam po imenu navede
sve one mostarce, koji su ga poslali i
koje je on zastupao.
*
* #
Pokrajinsko školsko Vieče imenovalo
je: opravljajućeg učitelja u Kanfanaru
u Istri, Petra Vallesa, učiteljem četve-
rorazredne mužke pučke učionice s na-
stavnim jezikom talijanskim u Zadru;
privremenog učitelja u Banjevcima,
Miha Počinu, učiteljem za jednorazrednu
pučku mješovitu učionicu u Mulatu; u-
čitelja u Silbi Petra Matulinu, uč teljem
za jednorazredni pučku mješovitu u-
čionicu u Istu; podučitelja kod čatvero-
raaredne pučke mužke učionice u Šibe-
niku, Vinka Belamarića, učiteljem pri
istoj učionici, učiteljicu u Tiesr.u, Auku
Paut, upravijajućom učiteljicom ondje-
Šnje drorazredne žvriske učionice; Mar-
ka Franića, upravljajućim učiteljem
dvorazr> dne mješovite pučke učionice u
Primošteou 5 Matu Bakolića Petrova, u-
čiteljem za trorazrednu mješovitu pučku
učionicu u Sućurcu ; stalnoga učitelja u
Kraju Jurja Tripala) upraviteljem ou-
dješnje trorazredne mješovite pučke u-
čionice; privremenu upravljajuću učite-
ljicu ženske trorazredne na Lučcu u
Spljetu, učiteljicu ženske četverorazre-
dne gradske učionice u Spljetu, Mariju
Dabbević, upravijajućom učiteljicom žen-
ske trorazredne učionice na Lučcu; pri-
vremenu učiteljicu ženske učionice na
LuČcu Burić Milicu, stalnom učiteljicom
pri istoj učionici; učitelja u Mravincima,
Andriju PerŠida, podučiteljem muike
četverorazredne pučke učionice na Lučcu
u Spljetu ; upravljajuću učiteljicu žen-
ske dvorazredne pučke učionice u Bolu,
Ragui Jelu, upravijajućom učiteljicom
ženske dvorazredne pučke učionice u
Imotskome ; privremenog učitelja muške
dvorazredne učionice u Imotskome An-
gjela Bitangu, stalnim učiteljem pri i~
stoj učionici; učiteljicu ženske dvoraz-
redne pučke učionice u Jelsi, Anticu
Bracunović- Gamulin, upravijajućom u -
čiteljicom iste učionice: privremenog
učitelja jednorazredne pučke mješovite
učionice u Svirčima, Josipa Miklauschit-
ta, stalnim učiteljem na istoj učionici;
podučitelja kod trorazredne pučke muŽ~
ke učionice 0 Komiži, Antuna Novaka,
učiteljem pri istoj učionici; učiteljicu,
dvorazredne pučke ženske učionice u
Z?latu, Cibilić Mariju, upravijajućom u-
čiteljicom iste učionice; privremenu u-
čiteljicu na trorazrednoj pučkoj mješo-
vitoj učionici u Stonu, Anku Rasica-
Bobora, stalnom učiteljicom pri istoj u-
čionici; privremenu učiteljicu pri dvo-
razrednoj pučkoj mješovitoj učionici na
Grudi, Stanislavu Balarin, stal om uči-
teljicom iste učionice: privremenog uči-
telja jednorazredne pučke mješovite u-
čionice u Pridvorju, Nikolu Ljubidraga,
stalnim učiteljem iate učionice; učiteljicu
dvorazredne pučke žensae učionice u
Kotoru, Jelu Krile-Radić, upravijajućom
učiteljicom iste učionice; učiteija u Ka-
itekstvi, Andriju Gjurida, učiteljem za
jednorazrednu mješovitu pučku učionicu
u Orahovcu.
* * *
Osim ovih, pokrajinsko je školsko
Vieće imenovalo dosadašnju privremenu
upravljajuću učiteljicu trorazredne žen-
ske učionice na Lučcu u Spljetu, Gjer-
inanu Ro$s\, stalnom upraviteljicom za
trorazrednu gradjansku žensku učionicu
u Spljetu.
* * »
Bili su imenovani kotarskim sudbe-
nim pristavima prislušnici Frano pl. Ru-
belli za Orebiće, Dinko Barbieri za
Biograd, a Ugo Aničić u obsegu zad.
suda.
* * *
Program velike državne gimnazije u
Kotoru za školsku godinu 1895-96, sa-
država razpravu dr. T. Simovića; „Gjal-
skijev Noturno i zadnji čovječji proble-
mi" i školske viesti od upravitelja. Iz
ov eh se razabire, da je bilo na knncu
godine 138 javnih učenika. Po vjeri je
bilo 90 rimo-katolika a 48 grčko-istoč-
njaka ; po stanu rodite)ja, 61 iž mjesta«
a 77 s dvora; po mjestu rodjenja 98
iz Buke, 88 iz ostale Dalmacije, 3 is
austrijkog primorja, 1 iz Crne Gore, I
iz Ugarske, 2 iz Afrike. Is javiše 132
da im je materinski jesik hrvatski, 6
talijanski.
• • • *
Dične Hrvatice — radnice knjigove-
žke kod gosp. Granitza u Zagrebu, bile
su prisiljene dati se na Štrajk. I po-
stigle su što fu željele. Mi im se radu-
jemo ali žalimo što u njihovu naporu
da im se odkroji pravica, smetali ih
pače preko štrajka i varali ih njihovi
suradnici socijalni demokrati. Eto kakvi
su ti stvorovi. I ovaj slučaj dokazuje
kako nije vjerovat onima koji hoće da
budu bez Boga i domovine S toga su
vrlo dobro učinile zagrebačke radnice
što su odbile novac ponudjen im od
socijalno demokratske blagajne, a kad
im je to bilo silom dostavljeno, one ga
namienile družtvu sv. Oirila i Metoda.
Živjele!
Odpisi „Kat. l>alm.u
Platili ;
do konca g. 1896: vlč. Samostan sv,
Križa u Trogiru, veleuč. Dr. Petar
Baturić, vlč. D. Tomo Trošić, č. gosp.
Filip Mulanovie, vlč. D. Ivan Žamić,
vlč. D. Jerko Franceschi, vlč. D. Pe-
tar Zlatar, vlč. D. Venceslav Batinić,
vlč. O. Onorat Miloš i vlč. D. Ivan
Buzdon;
do konca rujna g. iS96: veleuč. gosp.
Dr. Niko Veljačić;
do konca lipnja g. 1896: slavna Lič|ta
Vila u Gospiću, vlč. gosp. D. Petar
Zahija, slavna Kafana Zagreb i vlč.
gosp. D. Ši ne Matulina ;
na račun g. 1896; slavna hrvatska č.-
taonica u Stonu (osim f. 3) f. 1, vlč.
D. B. Gršković f. 3;
do konca rujna g. 1895: vlč. g. D. Ja-
kov Lad. ;
do konoa ožujka g. 1895 : vlč. D. N. G.
(Sliedi).
Predplate stigle u novije doba 0-
glasit će se u dojdućim brojevima.
č. g. O. L. — Gradac — Šaljemo od
1 tek., te Vam dostavljamo i br. 62-
64.
č. g. N. — Allegheny u Americi —
Prihvaćamo i šaljemo od 1 tek. uz
srd. bratske odposdrave 1
č, g. Dr. M. i drug. — Nerežišće —
Uvrstit ćemo dragovoljno, u prvom
dojd. bn>ju. Preporučamo Vam i ono
drugo. Živjeli!
č. g. D. T. - Dol kod Drvenika -
Naručeni izt, Kvaternikova djela od-
premljen Vam danas. Ciena n. 65.
č g. V. C. ~~ Beč —. Takodjer.
č. g. R. — Spliet — Liepa hvala, naš
vrli sokole ! Bit će uvršteno po mo-
gućnosti . u četvrtak. Onaj gosp. ne-
prima „ K. D.« Do vidjenja. Živjeli/
č. g Stekliš — Spljet - Rado vam i-
demo na ruku, ali da biste nam ši-
ljali i viesti, što mogu sve u obće či-
tatelje zanimat, pa i ne bile tko zna
koliko važne, bili bismo Tam još
vide zahvalni
UST0VNI PAPIR
I
Ot)VOll
Imamo razpoloživa ciela shra-
na izvrstnog bielog čvrstog, glad-
kog listovnog papira i svakovr-
stnih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira sa
200 obvoja, može se dobit az
cienu od sama 2 fiorina.
Tko želi samih obvoj4 sa ime-
nom župe, trgovačke tvrdke i t. d.,
može dobiti IOOO takvih obvoja
uz eiena od sama 4-5 f.
Poštarinu plaća naručitelj.
Uprava
nKat. hrv. tiskarneu
D, iro Prodan, vlaatoik udavatelj, i odgovorni urednik Bnotukom katoličke hrvatske Marna.
Ući na razna vanjska sveučilišta,
da se 11 stranom svietu naobrazi,
i da steče solidna znanja, ka/fo
bi danas sutra svojemu narodu
koristila. Tako i danas, i za to
kad se je god naša mladež, u za-
jednicu kupila i osnivala si dru-
štva u siranom svietu, poput mla-
deži ostalih narodnosti, da iz tih
društva crpi duševnu hranu, vaz-
da su to čestiti rodoljubi odo-
bravali i podpomagaii ta&ove nji-
hove sastanke i društva. JSo na
štetu, zna se dogoditi, da mladež
ovdje ondje ova&ova društva i
zloupotrebljava, što za stalno ne
služi na čast niti njoj niti domo-
vini. Mi smo ovih dana dobili
dopis iz Innsbrucka, u kam nam
prijatelj javlja, kako su tamošnje
hrvatsko društvo „Velebit", koje
je zasnovano pred dvije godine,
s veseljem poduprli a i sada po-
dupiru novčanim prinosima naši
biskupi a i drugi vriedni svjeto-
vnjaci,- pa ipak to društvo da ne
odgovaia onoj plemenitoj zadaći
kojoj bi imalo odgovarati. „Ono
je uvelo, &aže se u dopisu, g
) 894(5. obvezatnu vitežku zado-
voljštinu ; a da \e bi koji član,
pozvat na dvoboj, bio neuvježban,
uvelo se vježbanje. Potrebite sprave
bile su kupljene kod trgovca ,,Pe-
terlonga" za svotu od preko 200
fr. Toga radi istopiše iz društva
bolje misleći članovi, a rnedju
njima i nekoji svećenici. Da se
ovim posljednjima tobože osveti,
pisao im je predsjednik pismo,
u kojem naprosto svećenički sta-
lež naziva „zanatom.a — Osim
loga svima je poznato prijateljstvo
„ Velebitovo" sa Burschenschafti-
ma; VelebU^ši su češće posjeći-
vali „Mensure" njemačkih djaka;
a najljepše se to pokazalo u od-
govoru „ Velebitaa na nekakav
elanak, (ako se još dobro sjećam)
„Burshen heraus" u „Osi. Rund.a
— ftapokou društvo „Velebit" je
demonstrativno izostalo prigodom
jubileja med, fakulteta g. 1894|5.
od svečanosti, pošto je toj sudje-
lovalo katoličko djačtvo („ Austrija",
Helvetija", „Leo Verein" itd.) a
možda i zbog toga, što je sve-
čanost skopčana bila sa sv. mi-
som.44 Žalostno!
I nu ako /tomora naloži obuslovu
progon«, vlada će se njezinu za-
ključku pokoriti. Na to je Jour-
deovr predlog primljen sa 295
protiv 75 glasova.
Prizivno sudište u Aleksandriji
osudilo je egipatsku vladu na izplato
predujmova u iznosu od 500.000
sierlina dozvoljenih sa n>t Dongolu,
* * n
Glasovi o ugovoru izmedju Ru-
sije i Italije, br/ojavljaju i i Rima,
da su izmišljeni.
* • *
Vina k<S vode. Ia Pa rita brzoja-
vijaju na temelju statističkih poda-
taka, da je u Francuz U oj i Algiio
uneseno jeeenas u konobe 49 mili-
juna hektolitara vina, dakle skoro
18 milijuna više nego loni.
DOPISI
* • *
O bugarskim se izborim javlja
iz Sofije na 1 tek. da su ministri
bili izabrani. Radoslavov propao
je u svom rodnom gradu Lovči.
U Staroj Zagori, Trnovi i Saj-
menu prekinut je izborni čin. O-
pozicija dobila je dvedeset mjesla.
Ni jedan vod ja opozicije, koji su
se bili složili na zajedničku ak-
ciju, nije izabran. Opozicija će i-
inat u saboru tek peti dio za-
stupnika. Medju vladinoveim silno
je veselje radi tobožnjeg uspieha.
* * *
U francijzkoj komori stavio je
socialislički zastupnik Jourde pred-
log, po kojem komora zahlieva,
da se s mjesta pu ti na siobodu
zastupnik Coauvin koji je u Car-
tueau-u uapšen. Se radi se
ovdje o stranačkom pitanju već o
ugledu parlamenta. Ministar pra-
vosudja odgovorio je, da su o-
blasti odredile sudbeni progon, jer
da se radi o zločinu in flagranli,
iSoč, 27 studenoga').
(Sastanak olaslanikd ausirijskog sve'
Ćenstva). »tabui da će zauimaU i dalma-
unsko svećenstvo uspjeh ovog sastanka,
koji ste već bili naviestiii u vašem cie-
njenom listu, e^o me da vas izvieattm
o njegovu tečaju, jučer se je dakle u
hotelu „k zlatnoj patci" obdržavao na-
stanak du«obrižn:6kih odaslaoika izoie-
le Austrije, e da zauzmu zajedničko sta-
novište napram pitanju kongrue. Ovaj
sastanak — prvi ovake vrsti — bio je
mnogobrojno posjećen. Bile su zastupa-
ne mal ue sve biskupije i ia najdaljih
krajeva. Vaša Dalmacija — zemlja vječ-
nih iiuzetaka — i posestrima joj litra
nijesu poslale niti jednog odaslauika, nu
f ipak su obe bile na njeki način zastu-
1 pane, pošlo su sastanku prisustvovali
j zastupnici tfpinčić i JSiankini. i?ilo je tu
* i slovenskih i čeških i poljskih i nje-
aiačkib svećenika, pa i rusinskih grčko-
katoličkog obreda. Kazprave su se vo-
dilo na njemačkom jezika; mu govori-
lo se i drugim jezicima. Zžda su prisu-
tna još dva zastupnika na bečkom par-
lamentu Msgr. Dr. Scheicher i l)r. von
Fucha, višegodišnji izvjestitelj o držav-
nom proračun bogoštovja, temeljiti po-
znavalac avih pitanja o kongtui. I na o-
vom sastanku bio je on ij.beznim sa-
vjetnikom, te njegova vještačka razla-
ganja i dobrohotni savjeti stjkoše za-
služenu pohvalu i sveobce priznanje.
Njesto prije 3 s. po podne sastanak
je bio otvoren kratkom pozdravom be-
sjedom od župnika Vičeka iz Slezke,
koji ga je bio potakao. Vratislavski, O-
lomucki i Ljutomišljički biskupi izrječi-
to su odobrili sastanak.
Zatim je predsjednikom sastanka bio
izabran Leipki dekan (iz Češke) Fuchs,
podpredsjtdnieima župnik Viček i gr-
čko katolički župnik Družiuski : a biio
je imenovano i njekoliko perovodja. Po-
što su čifutski listovi iznašali krivih
viesti i misli o sastanku još prije nje-
gova saziva, s toga prije ue se je pre-
šlo na dnevni red, da se zaprieče krivi
izvještiji, proglasilo se razprave povjer-
ljivima i zabranilo se ulaz čifutako-libe-
ral iim n ovinarskim izvjestiteljima,
/Sazivač sastauka nusdorfski župnik
Eichhorn govorio je najprije, o dnev-
nom redu, te predmetima razprave o-
zn» Civ pitanje <> povišenju plaće dušo-
brižnika i o poboljšanju baš neprjitojne
min-vine iznemoglih svećenika. Ostane
li vremena, pošto svećenstvo imade do-
sta ruralnih nadarbioa i pošto se težač-
ko pitanje ima smatrati najglavnijim die-
|»rn družtvenog preustroja, želio bi,
da ae odaslanlci naknadno sporazume i
<> agrarnom pitanju.
SUdheno je dakle sUl>> na dnevnom
redu pitanje o plaći dušobrižnika i o
mirovini za iznemogle svećenike.
Podlogom ovim razpravama, koje su
trajale mnl ne 5 sati, predsjedničtvo je
aia-ilo peticiju o kongrui, sastavljenu od
svećenstva St. Polteaske biskupije, u
kojoj se iza obrazloženog uvoda nava
dja 29 točaka u stvarima kongrue. Ove
s i točke bile jedna za drugom pretre-
') Izostalo iz predj. broja
sane. Najprije se je na sastanku izrazi-
lo zahvalnost austrijskim bskup;raa za
njihovo dosadašnje nastojanje za pobolj-
šanje kongrue, nu isto doba dalo se iz-
raza uvjerenju, da zajednički postupak
austrijskih dušobrižnika, u niihovom svoj-
stvu državljana u ovom životnom pita-
nju, može zaista uspješno pripomoći na-
stojanju biskupa i dobro nvslečih za-
stupnika u parlamentu. Ovo je bila mi-
sao, » koje se drži sastanak, i iz nje je
proizteko predlog zajedničke peticije na
vladu i na carevinsko vieee.
Ovu se je peticijo točku po točku po-
tanko razpravljaio. Ne mogu vam ovdje
da priobćim sve potankosti. Temeljni nje-
zini zahtjevi jesu o^i; za neodvisne du-
šobrižnika (župni.itd.) minimalnu pla-
ću od fior. 1C /0 su 6 kvinkvenija od f.
100, za pomoćnike (kapelane, koopera-
tore itd.) minimalnu plaću od f. 700 su
6 kvikvenija od f. 100, ža iznemogle sve-
ćenike po;-tepenu godišnj i n,iro\ini od
f. 600, dotično 500, ave do podpune
plaće za službu (Activit&tsgehalt) nakon
40 godina. Prelazim preko ostalih po-
tankosti, upoznat ćete ih kad se obielo-
lodani peticija. Po predlogu galičkih gr-
čko-katoličkih svećenika, koji su oženje-
ni, bilo je zaključeno, da se peticiji
stavi dodataK za priličnu pripomoć nji-
him udovicama i djeci.
Skupština je odabrala izurŠujući odbor,
e da odroab sastavi peticiju po gornjim
zaključcima, te ju izruči ministrima i
predsjednicima raznih zastupničkih klu-
bova, kojima se ima toplo preporučiti
zagovor uredjenja svećeničkih plaća.
Pošto nije ostalo vremena za raspra-
vljanje drugih pitanja, iza kako je tra-»
jao 5 sati, bio je zaključen ovaj prvi
sastanak austrijskih svećeničkih odasla-
nika. Nadam se za stalno, da njihov glas
ne će ostati gl»s vapijućega. P.
Domaće Viesti.
Lošinjski talijanaši našli su načina, da
sebi pripiš i dvostruk broj glasova pri
obćinskim izborima. Tko zna, da još
gdje ne podju tim tragom.,,,
* «
Obćina Kotorska dok bila pod upra-
vom t. zv. w8rba" imala je 12.000 f.
duga. &ad pod novom upravom ima
2000 f. pi etička u blagajni. Liepa pri-
spodoba.
Poznati pseudonim g. Ante Split o-
bieledanio je koledar s naslovom Živio
hrvatski Sriem ! Tečaj I. Mitrovica, ti-
sak i naklada hrvatsko dioničke tiskare
u Mitrovici. Ciena 26 novč.
Pohvalna je svrha, koju je ovaj ko-
ledar postavio, i ovim izdanjem žele
mitrovački Hrvati da učvrste i podupru
hrvatsku narodnu sviest u 6Yiemu. Že-
limo od srca najbolji uspieh, a rodolju-
bim i otaćbenicim stavljamo na srce
da ovaj koledar šire p > Sriemo. Ko-
ledaru je sadržaj ozbiljan, tu nema
traga kakovomu huckailju, već je sve
skroz namienjeno bratskoj ljubavi i u-
godnoj zabavi,
* * *
Središnje povjereništvo za umjetničke
i povjeaničke spomenike u Beba, na 13
pros. mj. pod predsjedanjem Nj. Preuz-
visenosti gospodina predsjednika Josipa
Aleksandra grofa plem. Helferta držalo
je sastanak, gdje je Ministarstvo bogo-
štovlja i nastave javilo da ne primi na
znanje izješta čuvara Eduar la Genscha
o zh
irci Marka Mitroviea u Dobrovniku
(Izvjestitelj vladin savjetnik Schaefier).
Isto Ministarstvo javlja o izvještaju
čuvara i£duarda Geiischa o njegovu po-
pravku nekih starih slika u Oalmaciji,
biva u samostanu i u crkvi Dominikanaca
u Dubrovniku, u crkvi Sv. Marije na
Lopudu i u samostanu i crkvi Franjevaca
u llvaru. (Isti izvjestitelj).
Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu
iznosi izvještaj Namjesniatva u Zadru o
izvođenju radnja na glavnom žrtveniku
u tVan,evnčkoj crkvi Svete Klare u Ko
toru; o kome rekbi da su osnovani
popravci dovršeni 8 podpunim zadovolj-
stvom (Izvjestitelj ; protesur Luntz).
Isto Ministarstvo douosi na znanje da
je uputilo Namjes-iištvo u Zatru, da,
kad bi to biio hitno, neka bez oklievanja
dade izvesti popravak crkve Svete Ma-
rije na J.'zeru, na otoku Mljetu, a pri-
torau nek bu le pros o utjecati dotičnom
čuvaru. (Izvjestitelj ; dvorski savjetnik
vitez pl, Rsiha).
isto ministarstvo javlja da, »obzirom
na po vjerničku i umjetničku znameni-
tost crkvice Sv. Barbare u Trogiru, u
načelu je sklono da se upusti u
pisanje popravljanja i čuvanja nje- 1
nog ; a medjulim za ritšenje njekih pri-
pravnih pitanja, da je dalo naputke po-
tre ite Naiojesnistvu u Zadru.
Isto Min'starstvo javlja da je, u pi-
tanju gradnje crkve kod dominikanskog
samostana u Starom Gradu, n ijprije u-
putilo Namjesnistvo u Zadru, uz saslu-
šaj dotičn g konzervatora da konstata,
<iali poručena crkva ima kakvu umje-
trii^ku vriednost, i jesu li se našli u njoj
kakvi predmeti, koji, s obzirom na nji-
hovu umjetničku ili arheologičau vried-
nost, zaslužuju da budu nzdržani, da
budu zgodno opet upotrebljeni, ili oso-
bito hranjeni i čuvani.
* * *
Čitamo u „Hrv. Kruni" :
U četvrtak su mjestni IIrvati držali
dogovor o oastajnim obćinskim izborim
n Zadru, lzpostavilo ae jasno, da su Hr-
vati u ogromnoj većini (skoro devet
diela) u trećem tielu, gdje će bit bor-
ba najžešća. Nade je da će se opošte-
nit i birači prvoga tieia. Bude li nepri-
stranosti ko sto se nadamo, Hrvati će
slavit jednu od naših najsjajnijih ustav-
nih i hrvatskih pobieda.
* * *
O Šipanu ustmovit će se tamburaški
sbor. Glavić koji se je povratio iz Ame-
rike nabavio je sve tamburice potrebite
za sbor, te kažu da će poslati na svoj
trošak i učitelja da ih poduči. Evala
gosp. Glaviću, a Šipanjskoj mladeži že-
limo dobar napredak, da goje hrvatske
tamburice što višom ljubavlju !
• * *
Čitamo u novinam :
Pražki sveučilištari misle obielodanji-
vati „Hrvatsku misao",
bez dogovora s ostalom hrvatskom o-
mladinom. Zgodne su rieči Zvonimi-
ra, koji kaže „da se pražkoj omladini
ne može oprostiri, jer je ostalu omladi
nu uvriedila cieueć j i nedostojnom da
ugovara za List, te nikako da hrvat, o-
miadina neče dopustiti, da njezine inte-
rese zagovara List bez pravca. Uz to još
nadodaje, da će bečka hrv. omladina,
izvan malena broja nepravaša, uviek o-
stati vjerna svomu nezaboravnomu vo-
dji«.
U Beču se štampava pod nadzorom
prof. Jagića evangjelje iz vremena sv.
Save, što ga nadjoše m maci na Atosu
te pokloniše srbakomu kralju. Od ove
knjige pokloniti će se po jedan komad
raznim knjižn cam i učenjacim, pa i hr-
vatskoj akademiji u Zagrebu.
* *
Na 8 tek. imala bi sa držat u Za-
grebu radnička skupština. Na 29. pr. >
mj. imali su hrvatski radnici u Beču u j
veliku broju sastanak, da odluke ima li (
bečki delegat za 8. o. mi. u Zagreb na !
sazvauu radničku skupštinu pooi, te su ;
velikom većinom prihvat li, da isti nema ;
u Zagreb ići, jer oni ne odobravaju j
Strančarske skupa-'ine, i bili su zaključili ]
i pozvali zagrebačke radnike, da sazo- [
vu za 26 i 27 o. mi. sveohdi radnički i
Arkeologično Družtvo izkopalo u An-
teni ovih zadnjih tlan& put, koji vodja-
še u Akademiju. Po povje stničaro Pau-
zaniji s jedne i s druge strane ovog pu-
ta zakopani su glasoviti grčki ljudi po-
Čam od Perikla pa dalje.
Arkeologični je sviet u veliku oče-
kivanju.
Wa aSuala.
Pri nenadnoj i neizrečenoj žalo-
sti, koja uas je zadesila gubitkom
naše mile i dobre majke Jake Ba-
čić, sinovska ljubav nas veže, da
oMauemo va^da pohvalni sviem
oniem, koji učestvovaše bilo lično
ili pismeuo našoj velikoj žalosti,
Osobito pak iirazujemo našu za-
hvalnost dekanu D.n Jozu Crnici,
D.n Ivu Marinoviću, D.n Antuna
Tvrdeiću, D.n Vici Radetiky-u, O.
Šimuuu Meugjušiću i Đ.o Vici Vo-
dopiču, koji ne štedeći ni truda ni
muke a navlastito ovaj potonji na-
stojaše ria svaki način, da ublaže
našu bol i da sprovod bude što
svečaniji.
Takodjer iiraiujemo vječnu za-
hvalnost častnim crkovnarima i gla-
varima sela Pločica, (rjuriniča, Mi-
kuliča, Po'jica, Paljebrda i Vodo-
valje, koji učestvovaše skupa sa
sviem seljanioia sprovodu pokouji-
ce, a nada sve dobriem i skladniem
PloČiČanima i njihovoj učiteljici Kati
Hozman.
Sviem od srca fala a od Boga
plata.
Pločice 1 prosinca 1896.
Ožalošćeni siuovi
Nikola, D.n Antun, Ivan, O. Ambros
za se i za ostalu svojtu.
0<lpi8i „Kat. I>alna-
platili :
do konca aieč. 1897 : alavoa narodna
čitaonica u Dubrovniku, vlč. g. D.
Marko /Sikirić ;
na račun g. 1897 ; vlč. Samostan OO.
Kapuciua na Rieci f. 4;
do konca god. 1896: slavna hrv. Čitao-
nica na Rieci, preČ. pragosp. D. Ma-
te Dvornik, vlč. gosp. D. Ivan Ru-
kavina, slavna kalana Zagreb, vlč,
D. Joso Mirković, vlč. D. Petar Za-
bija, vlč. D. Pave Košta, vlč. D. To-
mo Trošim, vlč. D. Autun Tvrdeić,
vlč. g. D. Petar Gahrić, vlć. g. D.
Petar Viđali, vlč. O. V>. D melli, ve-
leuč. g. [)r. Ante Milićević, vlč. O.
Fr. Jos. Jadrić, vlč. g. D. Ivan Zan-
ch;, vlč. gosp. D. Josip Matkovi<>,
vlč gosp. D. 7/an Seman, vlć. gosp.
D. Hinko firneiić, vlč. g. D. Miho
Rubić ;
sastanak, na koji bi se imalo pozvati i | do konca rujna g. 1896: vlć. gosp. D.
sve Hrvate radnike izvan domovine, da
pošalju svoje delegate u Zagreb. Na o-
vakovu skupštinu poslati će tada i oni
svoga delegata da posreduje na izmi-
renja radničtva te ako bude moguće iz-
posluju podpunu samostalnost njihovu.
*
* *
Na spomen-medalji, što preda Akade-
mija sv. Luke u Rimu Priestolonaslie-
dnicima talijanskim, nosi ovaj nadpis :
Victorio E. A. Sabaudae
Cum Helena Petrovich feliciter nubenti.
Tko zna latinski i aei će u ova
redka dvie slovničke pogreške.
dva
Različite viesti
,,Daily New8" donosi, da u Diarbekiru
<»pet poginulo pod krvničkom Turskom
ru om 500 ljudi.
Geografično Londonsko Družtvo slie-
dpii,i godine misli uložiti sve svoje sile,
da izmogne odpremiti koji brod na Juž-
ni Stožer. To putovanje bilo bi pod
vodstvom doktora Frithjoh N msen-a.
* * * i
Marko Božajić ;j
do konca kol v. 1896: slavna Čitaoni-
ca u Kraljevici ;
na račun g. 1896 : preč. g. D. Stjepan
Buljeta;
do konca lipnja g. 1896 : slavna hrv.
Čitaonica u Senju, vlč. g. D. Grg.
Tambača i
na račun : vlč. g. Toma Kraljić f. 4.
do konca ruj. g. 1895 : vlć. g. D. Rai-
ner Vičić;
do konca god, 1891: vlč. g. D. P. B,
ml.
č. g. D. P. B. — Blato — Što smo
primili g. 1893 zabilježeno je »ve sa-
mo za nK. D.u koja je tako bila u-
napried podmirčna sve do konca t.
g. S toga ovo t. 20 bi razdieljeno za
„Hrv.", da bude podmireno do istoga
roka, a f. 4 što pretiče ostaje na ra-
čun „K. D." za g. 1897 Kad bismo
mogli imati ovakvu točnost barem
u svakom drugom predbrojniku. Ži-
vjeli !
č. s ić. U z male izpravke tiskamo
Podlistak o autokefalnim Crkvama.
Nadamo se i nadalje iz vaših mladih
krugova. Ozbiljna nauka oplemenjuje
i pripravlja značaje u koriat Crkve i
Domovine,
č. g. D. A. B. — Kućište — Naručbo
hart. s obv. odpremljena Vam preko-
jučer. Zdravo !
\ g. D. I. S. i vama naručeni knjiga«
č, g a. Hvala vam na liepin član-
cima o vjerskom ćustou. Milo nam je,
što tako odlični svjetovnjak onako piše.
Preporučujemo se i za štogod lakšega,
da bude sa Sire obćinatvo.
Vericetem faoieoes ia oharitate,
orescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izbodi u Ponedjeltrik i u Četvrtak.
KO^OO«
....... Vos ipsos, auiiliaute Deo ia dies alacriter operam Vestrana- impeasuros in tu» nda salutari Ecclesiae doctrina animisqae in
Religionie amore et in verae fidei professione roborauđis.;... {Pio IX upapimk.listu, k veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si qnis Catheđrae Petri jangitur,
meus est.
(S. HiKBONVM. EPIS. XVI. BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 8 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 9 fior. Tko zaoslane s PBKDPLATOM plaća 1 ft®r.„ više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrtjba traje za oielu godina,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godiau. -— Predbrojbe I novac, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Uprava KATOLIČSE DALMACIJE U ZadruJTa dopisi „franoo" NA Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nisku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. J
Sr. 6 Zadar, Čet vrtak Si SiečrLla 1897. Goa. xxvni
y> U Pensiero Slavo"
i Giosuž Carducci.
11 Pensiero slavo opisujuć u svo-
jem zadnjem broju književni rad
pok. Crnčića i njegovo zauzimanje
sa svetojerolimski sa vod, izrazuje
želja da mu bude nasljednikom u
spomenutom zavodu velezaslužni kan.
Parčić, ili kad bi se ovaj uklonio
onoj časti, obćeštovani Dr. Franki.
Franki i Parčić, to su osobe Kat.
Dalmaciji drage, a hrvatskomu na-
roda mile; pa mi nemožemo nego
željeti do se izpuni ono, što mora
biti drago svakomu revnomu sve-
ćeniku i dobrom hrvatu.
Nego, ako odlučujući krugovi u
Rimu čitaju II Pensiero slavo, mi
ne bismo htjeli da uprav njegova
preporuka bude uzrokom, da nam
se ne izpuni želja.
Jer kako ćeš da revni svećenici
u Rimu uvaže glas Lista, koji u
onom samom broju, u kojem crta
zasluge dobru svećenika, ne utičući
nimalo njegove svećeničke vrline,
koje uvisk treba da u kat. popu
zauzimlja prvo mjesto, hvali u ve-
like Cjrduccia, te ga stavlja na čelo
svim današnjim talijanskim spisate-
ijim. „Giosuć Carducci & li soio
che oggi sappia parlare in quel modo:
poeta ispiralo e pensatore profondo"?
Grovor, što ga je na 7 tek. u Re-
gju prigodom stogošnjice talijanske
trobojuice držao Carducci dirnuo u
srce tršćanski »lavjanski List: ,,Leg~
gendo il diseorso dol granae poeta
italiano ci siamo senuti noi pure
commossiu.
I mi čitaj uć članak 11 centenario
della tricoiore italianau ostali izvan
sebe. Za uevolju čitamo nekoje no-
vine tršćanske na taltj. jeziku o ko-
jim se zna kojim su duhom nada-
hnute i kamo im smieraju težnje,
IZVADAK
iz govora kauouika D.ia Miillera
izrečena na svečanoj skupštini ka-
toličkog školskog dr uživa u beču.
JSakon kratka uvoda govornik hoće da
dokaže, od kolike je samašiLosti, da se
pusti cjelovitom i podpunum tii sćanstvu,
da djeluje na našu školsku miaaez. ta•
kodj^r u svrhu da se i suetjalao djeluje,
8 čega Će raivui njo&ui.*o umu, kujo
pok<i«Ujii p i, U.»U, O-UJrt ul lia.JJ -V U.S.-
•...vi-, ..u , u., oe c»Au twso<tua»vu uu-
a u oo.via.ioui području. Na doKaZ to-
u^Kjtfui'ujo ua n\eza pravog pučkog
biuguatauja sa Cjeiuvitiui i podpuuim kr-
kćauitvom, na ćudoredno propadanje
nade školske mladeži, koje se može sta-
tistikom dokazati, i ua njeke dogodjaje
posljednih mjeseci, koji osvjetljuju etićau
vriednoit ne malog diela današnjeg na-
šeg ućiteljBtva.
iJućko blagostanje, veli govornik, te a
toga i družtveni red predpostavljaju do-
ore, plemeuite ljude. Mu ondje je samo
naci takovih ljudi, ondje je samo nadi
(judoreduih kreposti, koje jednom na«
ali onakova hvalopisa još čitali ni-
smo.
Dosele smo mislili da spisatelje
Pensiera mogla oduševiti samo bi-
stra Neva i crne brade ruskih sve-
štenika, a sad doznajemo da na nje
mnogo uplivaju, ne samo talijanski
narodni ideali, nego i tople rieči je-
dnog talijanskog pjesnika.
Eh pa da je samo to, mi bismo
pustili u miru ljude okolo Pentiera
neka se dive narodu, s kojim nas
spajaju sveze susjedstva, kulture i
mnogih zajedničkih interesa, a navla-
stito jedinstvo vjere koja nam je
draža nego oči u glavi.
Ali kovati javno u zviezde i na-
zivati nadahnutim pjesnikom i u-
mnikorn čovjeka, koji je izpjevao
hvalopjevku sotoni, i s tog bogo-
psovnog imna ostao u Italiji i iz-
vau nje na zlosretnom glasu, ne-
može nitko, komu nisu lzčeznule iz
pameti najelementarije istine krš-
ćanske, a iz srca svaki uzdisaj lju-
bavi naprain crkvi koja ga je pre-
porodila i u svojim iijedrim odgojila«
Ako li Pensiero Slavo misli da
zastupa interese slavjanstva u Trstu,
uelia zaa da na čelu tim mteresim
stoji nepokolebiva vjera u Boga i
vjera jat udcelim kršćanstva. A la
n&ćeia Carducci izauijekava i sve-
togrdno gazi.
Pišemo pod uplivom neobične uz-
rujanosti; uli svak, kouuu je iole
do vjere, znat će opravdati uraze,
koji nisu nego slab odsjev naše o-
gorčenosti.
Znamo biti i velikodušni napram
nekim zaved^uicim, koji bi možda
bolji od nas bili, da ini je bio uz-
goj onim duhom nadahnut, kojim je
bio proniknut naš; ali bi nam se
velikodušnost činila izdajstvo kad
bismo ju rabili napram osobam, koje
bi trebalo, da imaju malo obzira
rodu zajamčuju gospodarstveno blago-
stanje i družtveni red, gdje je živa uioć
vjerskog uvjerenja. To su kreposti mar-
ljivosti i ustrajnosti u radu bez utonu-
ća u zemaijaiinu, sauio/iutaja i stediji-
vuat bez tvrdoće i pohlepe, poaiuh s
jedne, i zakonita uporaba vlasti s druge
sirane, ljubav i pravednost prama sva-
komu, JSu izčezava li vjers&i smisao, u
latoj se mjeri krši krepCiua za požrtvo-
vno vršenje ovih kreposti. S toga je
sucijaiuo pitanje u prvom redu piunje
o mogućnosti i o sredstvima, da se opet
živo pokršćani ljudsko družtvo. I^u vjeć-
n* nam muuroat pokazuje, da je veii-
ča.»it«\/ vj b fc>i«««*, tu jea vehcau-
i iju.^ou i ijjGjjOvrt ujol«, uaa.it5 iv,-
bertusivo u 9 v oj u j siavi, ondje vidjeti,
gdje ovo &'iovo spuno blagodati i istine"
bea. zapreke djeluje na ljudstvo.
Mi znademo veoma dobro, da je ću-
doredna statistika znaaosi, koja se na-
lazi stoprv u povojima, da se sa njezi-
nim posljedcima Una poatupali velikim
oprezom - - nu ova je znanost doka-
zala, da u ćudorednom pogledu mnogo
prednjače ostalim zemljama one zemlje,
u kojim vlada svježi vjeiski katolički
život.čkatistični podatci, što nam ih iz-
naša Oattiager, protestantski učenjak
čiji nazori a mnogo strana zaudaraju
e i na svoju pro-barem na čil
šiost f
Drhće nam rnfrod užasa, ali
nam saviest nalaže da sliedeću ki-
ticu navedemo iz Carduccieva himna:
Salute, o Satana, — o ribellione
O forza vindice — della radione!
Saeri a te salgano — gl'iaeensi e i voti
Bai viato i' Iehova — dei sacerdoti
Ovako pjeva il poeta ispirato e
pensator profondo.
S-id pitamo: smiju li oni „cap-
pellani, ako ih ima, studenti e ma-
estri delle scuole popolari", koji,
kako u br. 3 t. g. kaže administra-
cija Pensiero s/., izrasiše pismeno
ili ustmeno želji -ia im godišnja
predplata bude anižeua na i, 4, mirne
duše podupifa'v t/' -U koji bezobra-
zno u velike hvali jezbožnog pje-
snika, koga nije slid u katoličkoj
Italiji Sotoui radostno pjevati:
Hai viato 1' lehova — dei sacerdoti ?
A dan^š, kad nekoji ljudi ne idu
više a crkvu na propoviedt kršćan-
ska oam ljubav nameće dužnost,
kojoj se nemožemo nikako da se
otmemo, makar nas proglasiti jezui-
tima, da ih upozorimo na ove stra-
hovite rieči, koje bi morale učiniti
na spisatelja čiaaka II centenario
della tricoiore italiana nešto veći i
spasonosniji utisak nego sto mu ga
je učinio govor bezbožnog talijan-
skog pjesnika:
Memor esto onde excideris, et
age poenitentiain et prima opera
fac; sin autem, veniam tibi et rno~
vebo candelabrum tuum de loco suo,
nisi poeaitentiam egeris. (Apoc. 2, 5*)
p.
Bistrimo pojmove.
Da naši Talijaiiaši niesu potomci
starih naseonika rimskih, nego neka
mješanija dalmatinskih izroda, i ne-
kih talijanskih došljaka, to je već
ad exhuberantiam odavna dokazano.
A tako je i dokazano da u Dalma-
ciji nema talijanskog naroda. IJz-
prkos ovog histončkog i etnografi-
čuog fakta, naši Srbi podupiru Ta-
lijanaše kad priznavaju da oni (Ta-
iijanašij zastupaju dalmatince tali-
janske narodnosti i kad govore da
nema Hrvata u Dalmaciji, i da ona
oespada t. zv. trojednoj kraljevini, ni
da će ikad se s njome sjediniti, jer
da to neće dopustiti m oni, t. z.
pravoslavni srbi, ni ') aijanaši. Pro-
gram Narodnjaka nasuprot, kaže
daje Dalmacija hrvatska zemlja i da
je po naravskome i po državnome
pravu, cjeloviti dio naše Domo-
vine i da će oni nastojati, kako
bolje mogu i znadu, za da to danas
samo teorično pravo opet a djelo
bude izvedeno.
Staiao je dakle da su dva progra-
ma, srbski biva i narodnjački — u-
pf'ivo protivni, jer u političkom smi-
slu iuclusio unius est exciusio alte-
rius. Ali ništa nema nje, kaže se da
Narodnjačka stranka voli sklopiti
ugovor (kompromis) sa strankom
pravoslavnih nadrisrbaj Narodnjaci
vole dakle priznali srbstvo nego da
se druže sa onim pravim hrvatima
kojjj prianj^juć ozbiljno uz načelo
katoličko, ne sliede program koji je
— kao srbski — nijekanje naše
narodnosti, već teže za izvojstenjem
svih hrvatskih pravica, Ogromna je
većina naša, ima nas Hrvata 420.000
u Dalmaciji. Koja nam je dakle po-
treba prosjačiti pomoć od naših
glavnih neprijatelja ? A ne mislimo,
da bi vlada voljela nadrisrbe. Zašto
bi ona pomogla došljake sa štetu
autohtona ? Možda, e da srpstvo
napokon poplavi cielu Dalmaciju;
kad to bi uprav bila Crnogorska *)
a ne austrijska politika. Mi zato
ne možemo nikako razumjeti, kako
narodnjačka stranka (a s njome —
ako je istinito — i neki vladini
ljudi) kapitulira pred Nadrisrbim
i faktično, usprkos mudrolijastih cje-
pidlačenja, hoće da se odreče svojih
političkih načela. Jer ako se pri-
poznade da u Dalmaciji postoji po-
litički srbski narod, onda se mora
za isti razlog, pripoznati đa imade
i jedan talijanski narod. A na što to
vodi?
a.
liberalatvom, pokazuju, kako rajnska
pokrajina i Weatfalija pružaju relativno
siZuo ugodnu sliku odnosno na čsjdored-
nost, na broj sauaoabojđtva, na broj
prošnja za razriešenje braka, na broj
nezakonite djece. Ovo su iste one ze-
mlje, kojiai se južni medjaši nalaze on-
dje, gdje, sto no je rieć „Rajna poči-
mlje crno tećsa, gdje je slobodno cjelo-
vitom kršćanstvu, da djeluje na diete
juš u školi, gdje izkl{učivo katolički uz-
gajaju katoličku djecu, gdje diete u
škoii ne čuje i ne vidi ništa, što bi o-
baralo ili stavljalo u sumnju svećeni-
kovu ri č, gdje djeca mal ne kroz cielu
godiuu svaiu dan stupaju *v. Mi -u, »v -
Kug iiijOoOO>* ^li 1 Jidjli oV. iionl'AiuUuU
svojim učiteljima, gujo na stotine i muž-
kiih osoba učestvuje duhovnim vjež-
bama.
Jedan od naših najvećih socijologa na
socijalnom teCaju, držanu u B&6u g. 1894
pripovidio je, da mu je njeki Francuz
jednom rekao; „Kad dodjem u Njemačku,
ua pr. u We3ttalsju ili u rajnsku po-
krajinu, stoprv tada shvaćam, što je ta
socijalna znamenitost crkve ; ondje ide
viastnik tvornice u nedjelju u i«tu cr-
k.u a koju i raduik, tu je jedan do
drugoga gospodar i sluga, težak i nao-
bražena osoba*4.
Katolička rajnska pokrajina, jer se
tiesno privila uz nauku i uz milost 1-
susovu, pokazuje oam na osobit način
silu, kojom katoličtvo odolieva socijalnoj
demokraciji. Feć sam na svečanoj skup-
štini god. 1894 napomenuo, što je Isu-
sovac Hammerstein dokazao, da je nai-
me pri izborima za brlmski parlamenat
protestanstvo dalo barem šest puta više
socijalnih demokrata nego li katoličtvo.
Ovdje govornik spominje njeke nje-
mačke gradove, u kojima ima malo
vjerskog života, te s toga broje veći
broj socijalnih demokrata, te zaključuje
ovaj dio govora riečima : Ondje dakie,
iš.:-t'.V<i Uittf K . I tu i 1 • li .ti i ijJrtti.e
djuiuv"«u na ljudska aiUc*, uuUj« jtJ veu i
broj neprijatelja obstojećeg uružUenog
reda.
Govornik pokazuje sada na socijalno
djelovanje kršćanstva na ljudska stea
po sv, poslanstvima i duhovnim vjež-
bama, koje nijesu drugo, doli jezgroviti
skup kršćanskih istina i kršćanskog o-
rudja milosti. Da razjasni svoju misao
pripovieda ovaj dogadjaj; U bavarskoj
višavi držaii su kapucini sv. poslan-
stvo. JSjekoliko mjeseci za tiui njeki
težak, veliki posjednik, pošo s dvae-
stak svojih sluga hodočastiti k njekom
avetištu, gdje se je nalazio jadan od
Dalmacija i iztok .
Katoličko sveučiliste Parižko svoj-
ski radi o odnošajima Rimske cr-
kve sa istočnima. Osim šio je pro-
šle godine pokrenulo krasni tromje-
sečnih „Revue de i' Orient Chce-
tienrf, i turilo u sviet omanjih raz-
prava, obdarilo nas je jošte dvama
djelima, koja za cielo bilježe i ua
znaustveuom po*ju zamašan korak«
Akademičar parižki pop L. Du-
chesne, kojega je i'rancuzha repu-
blika učinila ravnateljem jednog od
najgiavuijih svojih zuanstveiah Za-
voda, Oiva Fraricuzkog povjestnog
Zavoda u Rimu, turio je u sviet
prvi dio svoga djela „Autonomies
ecclosiasti^ues" pod naslovom
glices separees" preko Thorinove
knjižare. Duchesne, potla Mabillona
slovi kao najbrčniji kritični povje-
(*) Crnagora preuzimje od nekog doba
naslog; balkanski Fiemont.
misijonara. Ovoga najprije posjetio te-
žak-gospodar i rekao mu po prilici i
„Dragi častui otče, trista vam hvala na
poslanstvima; kad bi prije i malo oz-
biljniju rieč kazao kojem slugi, uviek
bi čuo odgovor: „Ta ja mogu i otići
ić službe", bad im mogu reći, što me
je volja, sve primaju dobrohotno". Malo
kašnje došli preda nj i sluge te mu o-
vako po prilici zahvalili: „0 dragi ot-
če, ne možemo vam izreći koliko je
dobar naš gospodar poalie poslanstva;
prije se je moralo psovati na svaki nje-
gov govor, nu sad nam je tako prija-
zan, kolik da smo mu djeca".
U ti.. 1 VJ-i 1 • Cii • i '• '» j. ; •
Lunioi uvjtn&uvaiV/ oo aaUjtuu \i\iuoo, U
i>voj su tamnici najveći zločinci iz Ga-
licije od petnaestogodišnjih dječaka sve
do staraca osidjelih u zločinstvu. U
nedjelju dolaze u crkvu praćeni od o-
boružane straže, kojoj zadaje dosta tru-
da držati ih u redu. Nu onih daua sv.
poslanstva, dakle u vrieme, kad se je
pustii" da Krstova nauka i ftLrstova
rieč krepčije djeluje na njih, straža
nije imala at a da radi; kažnjenici su
se ponašali toli mirno, te slušali toli
bez disaja, da je i s/raža mogla ujedno
s njima izvršiti duhovne vježbe. Iz sr-
daca; koja su dosele znala samo za
primjerima čakavskim: vijen, gospoja
i t. d; na mj. vidjen, gospodja, ko
što i po cieloj težnji jezika na smek-
šavanje. Odakle skrajnosti u herce-
govačkom govoru: Sćepan, gjete,
gjed, ako ne odatle što tu j upliva
na predjašnje slOvo t, d?
Dakle, ako je bilo uzroka stvaranju
siivenih slova, toga za Ij nije trebalo,
nego je pače potrebito, da se ono j
vidi u pismu, jer mu narod negdje
dava prvenstvo te voli izgubit ¿nego
i jer l nadmašaje j u drugim
slavenskim jezicim, a ne nipošto u
našem. Busi na pr. kazat ce ti ze-
mla, naime ondje gdje naš narod
veli, sve protivno, kažuć zemja, te
kako je u ruskomu karakteristika
da se voli tako je u nas karakte-
ristika, da se voli j A zar smije
itko uvadjat pravopis koji omalova-
žuje i same jezične karakteristike?
1 druga je. Mnogo puta naše l
nije no prosti umetak. Tako a ku-
pljen, rabljen, duplier (od talij. do-
piere) i t. d. gdje je došlo l ko
nezvani gost. Pri tom dakle kad
nzpideš po Daoičićevu l sa jegulji-
com, dogadja se da gost tjera doma-
ćina iz kuće. A jeli to znanstveno?!
Jeli to napredak? — Moderni,
valjda!
* *
Zaključimo. Došle vidjesmo, kako
je jotomanija prešla u joto/obiju i
k6 što je jotomanija zavladala ondje
gdje joj je najmanje mjesta, joto-
fobija i ona je—u ime napredkal —
zavladala ondje gdje joj je najmanje
mjesta. To se vidi glede Ij i nj. A
što da rečemo o dj'?
Ne samo što je Daničić izumio
za dj znak sui generis, ali nam se
ovaj pak čini od sva tri najnespret-
nijim. Na koncu konca Ij i nj pred-
stavljaju svedj isti glas, ali dj?
Angjeo, Gjuro vidjeti, djed sve to
imaš da napišes istim znakom, d!
Ovdje, nama se čini, da netreba
kritike. Ona je podpuno ovdje su-
višna, jer barem to nije po modernu
a ni po starinsku, da znak pred-
stavlja nešto što neznaš što je?
Kupi mačku u miehu!
Da su gospoda modernizatori te-
hice obzira imali na uspomenu djedova,
sve bi ove došle nanizane opazke i
refleksije od sebe pale i moderniza-
tori, kojim se ni staro zlato ne
svidja, samo zato jer se zove staro;
ne bi danas upadali u pravopisni la-
birint. I Ij i dj i nj u tolikim pače
u premnogim slučajevim bili bi sa-
svim suvišni, ko što su i u starini
bili, te su joj zato bili i nepoznati.
A naravno, jer ako samo pridržiš
jat, napisati ćeš: leto, nemština, videti,
a da ti ne treba ni jeguljastog ni
zarezanog ni prekriženog d. Tiem
i ovdje se vidi jednim mahom što
vriedio izum i veleum naših djedo-
vina. a što vriedi krpež i um nas
premudrih njihovih potomaka. Mi
smo postali kao voda, koja čim da-
lje od izvora tim mutnija. Vratimo
•e dakle k djedovim, ako ćemo da
budemo čisti k6 voda bistrica na
njezinu vrutku.
Proti lutanju „Narod. Lista".')
u.
„Obzor" se je najobširuije oba-
zreo na poruku „otmene ličnosti" iz
Beča. Pošto narodni krugovi u Za-
dru i umjerena „Obzorova" stranka
svedj su sa izticali ko suglasni, ova
ocjena s prijateljske strane biti će
valjda ugodnija zadarskoj narodnoj
gospodi, nego bi bila na pr. naša. A
evo što prijatelj „Narodnoga Lista"
odgovara na poruku;
„Narodni list" u Zadru priobćuje u
br. 8 od pr. m. dopis iz Beča pod na-
glovom „Cesko-njemačka nagodba i Hr-
vatska*, na koji uredničtvo upozoruje
„prekovelebitske oporbene novine, dr-
žeći da će „rodoljubi, koji sudjeluju u
političkom životu Hrvatske i zastupnici
neftavisno štampe naći u njem gradiva oz-
biljnom razmatranju o težkom položaju
Hrvatske i o nuždi, da složnim silam
uznastoje čim prije iz takova položaja
domovinu izvući".
Dopis je poznat.... pisan je u Beču, pod
utiskom nagode izmedju pouzdanika nje-
mačke i staročeske stranke u češkoj. U
tom dopisu crtaju se misli njeke „ot-
mene ličnosti, koja s pouzdanicima stoji
u uzkom odnošaju", a na koju se namjeri
dopisnik „Narodnoga lista".
I ako smo dopis doslovce priobćili,
ipak neće biti suvišno, da ovdje izcrpi-
mo niz misli ono „otmjene ličnosti".
Taj niz jest sliedeći:
U nedalekoj budućnosti predstoji „ra-
tni metež, usiied kojega pasti će kocka
udesa, Bog sna, na koje narode i drža-
ve". Taj „ratni metež" nesmije naći
habsburžku monarhiju unutra neure-
djecu i nesložnu. „Pri zamršenom evro-
pejskom položaju" Auatro-Ugarska može
najmanje dopustiti, „da se stavlja u
pitanje sadanje njezino utrojstvo"; jer
„dotakneš li se jednog od toliko naro-
dnostnih pitanja, vas se njezin ustroj
uzdrmava, te se njezina sila i ugled
napram vani slabi. Narodima s ove i s o-
ne strane Litave nameće se kao poli-
tička nužda, da rebus aic stantibus na-
stoje poboljšati 3voj nutarnji položaj u
okviru sadanjega ustroja carevine". „U-
stav Austrije — reče ministar Taaffe
Pleneru — može se preinačiti, jer
se već dva puta promienio; ali za sada
nipošto".
„Otmena ličnost" daje veliku važnost
Ceskoj i Hrvatskoj, „jer cieni, da ova
dva slavenska naroda na sjeveru i na
iztoku carevine, mogu biti po tomu, je-
su li unutra složna i zadovoljna, ili raz-
ciepkana i zlovoljna, elementi njezine
snage ili slabosti kod nedalekog euro-
pejskog ratnog meteža". Nu uprav zato,
jer je „otmenoj hčnosti" stalo do habs-
buržke monarkije i jer Oesko i Hrvat
skoi priznaje važnost za sudbinu mo-
narkije, želi, da nestane razmirica i ne-
zadovoljstvu u tim zemljam. Nu umiriti
se mogu samo u okviru dualističkom.
Česi su to razumjeli, pak su se s Niem-
ci nagodili odloživ svoje zahtjeve gle-
de uzpostave državnoga prava. Da
toga nisu učinili, već da su Staročesi
sliedili Mladočehe, nebi bilo došlo do
izmirenja izmedju Ceha i Niemaca s pro
stoga razloga, jer ovi potonji bili bi stu-
pili na kormilo vladavine u Austriji".
„Oni isti životni interesi carevine —
umuje dalje „otmena ličnost" — koji
svjetovaše na izmirenje Ceha i Niemaca
uz svu moguću ogradu interesa jednog
i drugog naroda, svjetuju takodjer, da se
kraju privede i borba izmedju Hrvata i
Magjara". Ali kako? Prije 3vega imala
bi se u Hrvatskoj stvoriti „jaka stran-
ka, koja bi u okviru današnjega ustava
hrvatskog i ustroja carevine tražila o-
stvarenj« svojih političkih prava i eko-
nomičkih svojih interesa" ; jer dotle, dok
neima „oporbene kompaktne stranke",
nemože se državniku i najvišemu čim-
beniku predočiti što hoće Hrvatska da
bude zadovoljna". „Odlomci i ostanci
starih hrvatskih stranaka neiztiču drugo
nego želju i težnju na političku promje-
nu, posljedice koje dopriniele bi prei-
naka u odnošajim Hrvatske s Ugarskom,
te bi dirale u sadanji ustroj države...
Dokle se tako jaka i kompaktna stranka
nestvori, zaludu je smišljati preokret u
Hrvatskoj... Boreći se za ideal sada
nedoštiživi, mjesto nastojati da zemlja
crpi iz sadanjega ustava sve moguće ko-
risti i da odstrani sve moguće neprilike,
kako čine Cesi i dalmatinski Hrvati,
dapače svi narodi carevine, oporba u
Hrvatskoj nehotiee kriepi sadanju vla
davinu u Hrvatskoj te ju čini neobhod
nom ... U Hrvatskoj preveć je preuzela
mah politika maštanije, koja neda viditi,
kako se obara kamen po kamen, sgra-
da, koja je stala 50 godina truda ... Do
promjene neće doći u Hrvatskoj bez
ova dva uvjeta: prvo, nesmi se dirati
kod današnjih konstelacija evropejskih
u nutarnji sustav carevine a u taj su
stav spada nagodba austro-ugarska i
nagodba ugarsko hrratska; drugo, treba
stvoriti patriotičku stranku na temeljn
toga sustava, koja bode u stanju preu-
zeti vladavinu i uz koju će pristati sva
zemlja".
Tim izcrpismo glavne misli „otmjene
ličnosti" u bečkom dopisu zadarskoga
lista. A sada ćemo ih popratiti svojimi
opazkami, koje će posvema otvoreno
odkriti naše mišljenje.
Da je danas položaj Europe pun po-
gibelji i da će habsburžka monarkija
već poradi trojnoga saveza, u koji je
stupila, biti povučena u „evropejski ra-
tni metež", to uvidja i priznaje svaki
političar, kamo li nebi priznala „otmje-
na ličnost, koja je igrala znatnu politi-
čku ulogu u carevini i bila je po tom
u prilici upoznati se sa vanjskim nje
zinim položajem i sa nutarnjim jedne i
druge pole." Nu kada se je „otmjena
ličnost" uzpela na stanovište visoke po-
litike i kada sa toga stanovišta prosu-
djuje i nutarnje odnošaje monarkije,
neće drzovitim smatrati, ako upitamo:
4to .¿e^SMMUH^E. 4 vSauio u taj opasan
položaj? Ništa drugo nego nutarnja
njezina politika t. j. njemačko-magjarski
dualizam. Priznati će nam, kako očeku-
jemu, sama „otmjena ličnost", da jedu
alistički stroj monarkije stvor dogodjaja
god. 1866 i da mu je pobuda, namjera
i svrha bila podieliti vlast monarkije
medju Nierace u jednoj i Magjare u
drugoj polovini. Dualistički sustav gle-
dao je zadovoljiti, samo ova dva naro-
da, nebrineći se za slovensku većinu, i
ne mareći za historijska prava Ceha i
Hrvata. Ako su u narodnostnom pogle-
du učinjeni ustupi Poljakom i Čehom,
ako se jeziku slovenskomu u Kranjskoj
i hrvatskom u Dalmaciji dopustilo do
nekle unići u škole i urede, nije to za
sluga sustava nego odpora i borbe tih
plemena. A kako je u Hrvatskoj došlo
god. 1868 do nagode radi dualističkoga
sustava, neka si „otmjena ličnost" dade
proiistati poviest borbe tadašnje naro-
dne stranke god. 1866—1868. Tada će
uvidjeti, da nagoda s Ugarskom nije ni-
šta manje nego izliev slobodne voije
hrvatskoga naroda. A kako je nutarnja
politika monarkije od god. 1867 vodjena
bez, pače proti Slavenima, tako je i vanj-
ska politika udežena po slovu i duhu
dualizma. Kada bi Slaveni monarkije
bili upitani i fea<£& pi imali toliko vlasti,
koliko dualizam daje Magjarima i Niem-
cima, tada nebi monarkija vezana bila
na države, s kojim je 1866 imala po-
sla kod Konigratza, Visa i Custozze, uz
poznate posljedice; nebi svoje interese
podredila ciljevom svojih saveznika, već
bi ostala slobodnih ruku imajući pred
očima samo probitke svoje i svih koli-
kih naroda svojih. Savez s Njemačkom
i vratolomna politika na iztoku, te usiied
toga napeti odnošaji s državom, koja
JDonarkiji nije ni jednoga pedlja zemlje
nikada otela već ju god. 1848 pomogla
spasiti — sve je to djelo ruku magjar-
skih i njemačkih državnika, kojima je
po dualističkom ustroju monarkije nje-
zina sudbina povjerena.
Pa ipak „otmjena ličnost" smatra po
litičkim „noli me tangere", umjesto da
tomu sustavu pripišejedan dio slabosti,
jer izvoru nutarnjega nezadovoljstva i
spoljašnjih odnošaja monarkije. Za ta-
kav „noli me tangere" smatrali su nje-
mački državnici obsolutističku i kašnje
ustavnu centralizaciju u oči dogodjaja
god 1859 i 1866, pa ipak su se ovi u
stavi pokazali očevidno nesposobni spa-
siti monarkiju od zadesivsih ju tada ka
tastrofa. Ili zar je našoj monarkiji su
djeno, da si^Jtavijogia^za volju ne predu-
sretue katastrofe, već da poslije kata-
strofa mienja sustave?
Nu predjimo sada na savjete, koje
„otmjena ličnost" dieli.
Reć bi da je češko njemačka nagoda
zaniela „otmjenu ličnost", te da od nje
očekuje izmirenje kraljevine Oeske. Nam
se pako čini, da je ova, radost i ova
nada bar prerana. Prije svega još se ne
zna, hoće li ova nagoda, ako i umiri
staroČesku stranku, umiriti i udovoljiti
Češki narod, jer će nam se dopustiti, da
staročeska stranka i češki narod nisu
dva istovjetna pojma. Na dalje ni smo
duboko uvjereni, da nagoda znači u
najboljem slučaju samo primirje a ne
mir; te da češki narod neće biti zado
voljan, dok se buduća nagodba izmedju
kraljevine češke i krune ne nadoveže
na načela s obiju strana god. 1870 pri
znana i ustanovljena.
čudnovata se
ponavlja. Netraže s<
jačega nego od slabij
koji se vlasti dočepao
kojega ta vlast tišti. I
od Slavena, da se mir
jezik gospoduje i koji
ban položaj stvorili, ne-
Niemaca, da se jedan pv,
reku svoje narodne i poliv
nije Niemci u Češkoj, prem
bore se rukama i nogama pro-.
da se samo jedan Niemac izvrgne ,
gibelji naučiti češki, pak u to ime tra-
že jamstva, koja se s jedinstvom kralje
vine Češke nedadu u sklad dovesti, a
od Čeha se zahtieva, da izravuo ili ne-
izravno priznaju >iezik njemački drža
vnim jezikom. Nisu li dakle Česi, i odi
većina zemlje, inferiornom rasom u sa-
moj Češkoj ? a niti jim se ne dozvoljava,
da se zauzmu proti germanizaciji za o
naj dio naroda, koji u Moravskoj i Slež-
koj stanuje. Tim bi se „vas ustroj" mo
narkije „uzdrmao".
Ele pustimo češko njemačku nagodu
braći Česima, prem ona zanima nemanje
i ostale Slavene monarkije obzirom na
položaj, koji češki narod zauzima u njoj;
te pristupimo na ocienjivanje savjeta,
koji „otmjena ličnost" daje nam Hrvatima,
') „Hrvatska" glasilo stranke prava u
broju od 14 tek. osvrće se na već do
neseno opravdanje „Narodnoga Lista"
stiedečim riečima:
„Iza kako je zadarski „Narodni
List" organ kluba većine u dalmatin
skom saboru, doživio sa svojom po-
rukom iz Beča podpuni fiasko, donosi
u ovom poslednjem listu očitovanje,
koje dolje niže priobćujemo. U tom
se očitovanju kaže, da niti dopisnik,
niti „Narodni List" nisu pristali na
mnenje onog austrijskog državnika što
će reći da dalmatinska „narodna"
stranka ne pristaje uz nagodbu. Mi
srao bili uvjereni, da Članci onakvoga
zamašaja ne ulaze u „Nar. List" bez
znanja kluba dalmatinske „narodne"
ztranke, pa pošto sve do danas nije
„Nar. List" o mnienju austrijanskoga
državnika svoju rekao, to smo uvje-
reni, da sada povlači roge, pošto se
je osramativ s porukom, da primimo
nagodu i da se na njezinom temelju
sjedinimo. Šeprtljanja ove vrsti odviše
smo dobro upoznali, pa im se smijemo
a s nama i svi triezni ljudi".
Orleanski vojvoda.
Sudbena razprava proti orlean-
skomu vojvodi zanima u velike ob-
ćiostvo, ne samo Pariza nego i ciele
Francezke. Pred sudbenom palačom
kad se je vodila razprava, bilo se je
sakupilo nebrojeno množtvo Parižana
koje je burno i dugotrajno klicalo:
Živio Orleans! Živio Ronlanger !
Dvorana za razpravu i ciela palača
bile su dubkom pune. Prisutno je
bilo cielo legilimistično plemstvo.
Vojvoda pred sudom izjavi da je
on došao u Francezku da služi kao
vojnik. Ou netjera politike, koja je
pitanje njegova otca. Znao je kojim
eventualnostima bi mogao poći u
susret, ali uzprkos tome, htio je
svojoj domovini služiti. On se ne-
brani, niti čeka pomilovanje. Državni
odvjetnik je izjavio da se zakon ima
uporaviti proti sinu grofa parižkoga
Princ sam priznaje da je povriedio
zakon; ima se dakle osuditi. Usiied
toga digla se je velika buka sluša-
laca, tako da je predsjednik zaprietio
da će dat izprazniti dvoranu. Brani-
telj princa Rousse uzveličao je dr-
žanje princa. Beče da je vojnički
zakon stavio van kreposti zakon o
izgonu. Po vojničkom zakonu svaki
je Francez obvezan na vojničku slu-
žbu. Sud je osudio princa na dvie
godine tamnice.
Za tim je sliedila burna demon-
stracija. Uzklici: Živio orleanski voj-
voda! Živila vojska ! ordi su se dvo-
ranom. Predsjednik je dao izpraznit
dvorana. Demonstracije su se na-
stavile na ulici.
Po zadnjim viestima novina, o
pomilovauju ne može biti govora.
Da bi se imao pomilovati to je bilo
prvo mnenje republikanaca; ali po-
što je sa monarhističnih krugova
koj
Ijevine,
velike podpore. a»«.
izražava zatim stalnu nadu, Q«
vlada smatrati dalje svojom zadaćom, ^
opravdane vjerske i narodnostne želje i
zahtjeve pojedinih narodnosti u ostalim
zemljama, poimence u pogledu Škole, iz-
puni i time da okruni djelo, koje je u
početku imalo sretan uspjeh.*
Česi, sveučilištni slušatelji u Pragu,
rodom iz Moravske obratili su se na sve
svoje kolege, da pomognu peticiji na
sabor, da ovaj odobri i ostvari Sesko
sveučilište u Brnu u Moravskoj. Tu mol-
bu podkrjepljuju time, što je Moravska
ekonomeki dovoljno bogata i da je tri
četvrtine češka. Iz Moravske ima sad
1300 djaka na sveučilištim, ne računa-
jući tu bogoslove u Olmucu. Kad se
uzme sve ovo u obzir, onda će svatko
uvidjeti da je ta molba usmjeatna i o-
pravdana.
Dne 11 veljače, kad je nakon pre-
daje englezkog ultimata minulo mjesec
dana, imali su svi trgovci u Lisbonu
polotvorene dudane, a razna privatna
družtva izvjesila su svoje zastave na pd
stiega.
Po brzojavci „Daily News" sve su se
velevlasti priiateljski obratile na Salis-
burya u prilog Portugalu', nu nisu se
potanje u samo pitanje upuštale.
Već je Njemačka poslala poziv En-
glezkoj, Francezkoj, Švedskoj i Belgiji
na medjunarodnu konferenciju, koja bi
imala urediti radničko pitanje.
Poluoficiozni berlinski list „Post" oba-
ra se žestoko na francezko novinstvo,
jer se ono neprijazno drži prama odpisim
njemačkoga cava o radničkom pitanju.
ŠI DOPISI
Hvar, 9 veljače
Naša starodavna Stolna crkva ako i
po sebi liepa, danas rek bi da se je
sasviem pomladila, pojačala te da pliva
u veselju, jer njeki njezini članovi bili
su svečano promaknuti na zaslužene
časti.
Ako s ponosom se može reći, da je
svećenstvo naše biskupije u obće učeno,
revno i svomu visokomu zvanju dušom
i tielom privrženo, valja i priznati da
se njeki pako u svećeničkim krepostim
osobito odlikuju. Zasluge u vršenju svo-
jih dužnosti stečene, ne gube se. Onaj
koji vrši svoje dužnosti, ćuti zadovolj-
stvo u svojem srcu i to mu je liepa
božja nagrada, ako je komu i do pro-
maknuća punim pravom može ga želiti,
a starešine koje budnim okom prate
rad svojih podložnika po mogućnosti
zadovoljit će.
Naš presvietli i prepoštovani Nadbi-
skup Biskup Carev svojski se zauzimlje
da uzdrži sjaj i ugled toli svoje crkve
koji ciele biskupije, što su dakako ra-
dili i njegovi dični predšastnici, a to na
sve to veću slavu božju i na spasenje
povjerenoga mu stada.
On je danas ukovao nove bisere u
krunu svoje Prvostolnice. On je naime
ustoličio naj prije za kapitolarnoga de-
kana prepoštovanoga kanonika nadpopa
Antu Marinkovića, zaslužnoga dosadaš-
njeg gradskoga župnika. Ova čast ga je
hodila i kao najstarijega kanonika i kao
nagrada za njegovo revno i izgledno
službovanje. A može se reći bez prigo-
vora, da je on vavjek svoje dužnosti vr-
šio tako točno, da njegov osobito ure-
dovni rad može služiti kao uzor ostalim
svećenicim.
Za stalnoga kanonika nadpopa žup-
nika ustoliči prepoštovanoga D. Jakova
Novaka dosadašnjeg koralnog vikara i
obredovnog učitelja. Tko nije čuo za
našega vriednoga D. Jaku? Za deset
cielih godina, prije nego nam amo do-
dj^e, bijaše župničkim upraviteljem sela
Sfirce na otoku Hvaru. Onda se j* već