KATOLIČKA
Veritatem facientes in chariiate,
orescamus in illo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, aimliante Deo in dies aiacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Bcclesiae doctrina animisqae in
Religionis amore et in verae fidei professione roboraadis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostane s PRSDPLATOM plaća 1 !ior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin",
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predb roj nikom i za nasfcajuća godinu-. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 40 nove. redak. Objave, na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 21. Zaciar, Cetvrtali 23 Ožujka 1893. God. XXIV
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
IV.
Drugi primjer, što ga diplomat
pisac engleskog časopisa donosi kao
na doka«, da poliiika Lava XIII
žrtvuje tobože prava, čast i dobro-
staoje Crkve i domovine nizkim
ambicijam, jest o ponašanja Sv,
Stolice u poslu septenata, razjpra-
vljana u njemačkom Reichstagu po-
četkom g. 1887 sa protivljenjem
katoličkog Središta.
Ali baš ovaj čin, na koji se o
ime potvore pozivlje Bezimenjak, ne
bi li omrazio s narodom Svetu Sto-
licu, dokazuje pravičnost i svetost
njezinih odluka; te pada Bezime-
ujakova kleveta, a dokazuje se ja-
sno ono što u našem prošlom nizu
Članaka dokazasmo, biva, da do-
bro duša, zaštita religijoznih inte-
resa kod svih naroda, jer im je
svima Otcem i Pastirom, i spas da-
našnje zadruge, to je pravi i jedini
cilj Lavove politike.
Bezimenjak, da kakogod podkriepi
svoju tvrdnju, pozivlje se na bo-
drenja stožernika Jacobinia1). £to
pod tim bodrenjima razumieva, ne-
znamo. Po svoj prilici misli tim Be-
zimenjak na dva tajna pisma od 3
i 21 siečnja 1887, što ih je uzo-
riti Državni Tajnik, upravio bavar-
skomu Nunciju, o njemačkim po-
slima.
I mi ćemo se pozvat na ova i-
sta pisma, da i mi svoje tvrdnje
dokažemo.
Najprije opaziti nam je, da, nakon
što smo čitali i ponovno čitali dva
dragociena spisa u njihovu izvornom i
autentičnom tekstu, nije nam bilo
moguće pronać onu zapovjede pa
bila ona uljudna ili neuljudna, o ko-
joj bezimenjak dipli.*) U ovim spi-
sima stoženik Jacobini iztiče samo
želju Lava XIII., savjet, što Sv. 0,
Papa želi da bude priobćen kato-
ličkomu Središtu, za dobro Crkve,
za viersku slobodu onoga Carstva i
i za mir Europe. Savjet je neposredno
u gradjanskoj, stvari, istina, ali je
u savezu sa pomirbom Crkve i Dr-
žave.
„što je Sv. 0. Papa, rieči su u-
zor. Jacobinia*), u poslu septenata
cienio shodoim da izjavi Središtu
svoju zelju, to se ima pripisati okol-
nostima religijoznoga i moralnoga
reda koje se s onim poslom spliću".
Papa eto ne naredjaje, ne zapo-
vieda; nego samo izjavljuje želju,
ograničuje se na sam obrazložen
savjet.
I Geffcken ni on nije kader pro-
nać drugo u spomenatim pismima:
„Le cardinal Jacobini, piše Geff-
eken, dans deux lettres adđresshes
au nonce čt Munich, eccprime le
desir de voir voter le Centre en
faveur du Septennat."
U istom pismu od 21 aiečoja stož.
Drž. Tajnik, u ime Pape, hvali Sre-
dište, blagoslivlje mu vjeru i revnost,
priznaje mu zaaluge po Crkvu ste-
čene i bodri ga, da ostane u slozi i
«) Str. 461
9) St, 462
a) List na bavarskoga nuncija od 21
siečnja 1887.
«) peffcken, atr. 61.
nastavi djelo o zakonitoj obrani ka-
toličkih i Papinih prava. I aprav ob-
zirom da se sva ova prava okoriste,
Papa svjetuje, da idu na ruku car-
skoj vladi, potvrdjujuć svojim gla-
som zakon, što se vladi cink) - RU-
ždan i o prihvatu kojega htjela je
da zavisi pregledba svibanjskih za-
kona, zakona toli štetnih po Crkvu,
konačno uredjenje crkvenih posala
u Carstvu, kao takodjer uzdržanje
mira van carstva,
A da ova nada nije bila bez o-
ano\e, vidi se jasno iz brzojavke što
ju je knez B srnark upravio pruskomu
poklisaru u Rimu. Tu vrtljikavi Kan-
čelier, koji se već bio dao na put
u Kanosu, e da postigne svoj cilj,
napućivao je g, Schiotzera neka u-
vjeri Svetu Stolicu, da je pregled-
ba crkvenih zakona nedvojbena u
prvom dojdućem saborisanjn01.
Ova brzojavka nosi nadnevak 2
siečnja 1887. Sutra dan, 3 siečnja
1887, stoženik Jacobini pisao je
prvi svoj list bavarskomu nuncija,
mru. J), Pietro
Mješovito škole,
i.
Svrhom prošle i početkom tekuće
godine izašo je niz čianaka u „Ka-
toličkoj Dalmaciji" pod naslovom
„Učiteljsko pitanje n Dalmaciji*. Ti
članci dojmiše se slavnog obćinstva;
dočim uzrujaše vladine živce, te je
„Smotra" kušala dokazati* kako je
pokrajinsko učionsko vieće na visini
svog zvanja u pitanju disciplinarnih
iztraga, karnih osuda udarenih proti
nekim učiteljima, koji čisto hrvatski
ćute, misle, govore i djeluju!! I „Dal-
matu" gdjegdje zasrbilo, za uši po-
teglo; te se i on, sirotan, protiv
pučkih učitelja bio — uzvilašio!
čestiti bezimeni pisac razpravice
„Učiteljsko pitanje u Dalmaciji" do~
šo do konkretnog zaključka i za-
stupnicima — koji se nerado, ob-
zirno i kratkovidno bave učiteljskim
pitanjem u pokraj. Saboru — pred-
ložio devet, nazovimo ih, resolucij&
na proučavanje i razpravljanje. Budi
rečeno bez uvrjede; čestiti pisac nije
bio sretne ruke u svakoj točki uči-
teljskog pitanja: ovdje ondje ili bi
poskliznuo ili se površno dotako. A
to je bila posljedica, da je i u nje-
kojim svojim zakljućcim stranputi-
com krenuo. Nu ipak, to ne oma-
lovažuje suštinu same razprave. —
četvrti predlog bezimenog pisca
glasi: „Svim učiteljima dajte stanove
ili pristojnu stanarinu, a gdje su
mjesta te obstoji mužka i ženska
učionica pretvorite jih u mješovite".
Dok prvi dio odgovara pravici, drugi
dio — nepojmljiv je. I Uredničtvo
„K. D." 'shodno i umjestno opazilo
je: da ono ne bi zagovaralo „mje-
šovite školetf, jer — experientia
docet. Tako je I
Nit' sa ćudorednog, nit' sa stvar-
nog odgoja ne smje se preporuči-
vati, zagovarati mješovite škole. Tomu
se protivi i sami sadašnji školski
sustav. —
Poklon do crne zemlje i još du-
blji — uarodnjakom; ali za me: svi
su zakoni Ibis redibiskd i oni,
koji su ih — skalupljivali / Dok mi
Hrvati ne izvojštimo svoje stare pra-
se tome i sami školski zakoni pro-
tive; te kako je u pogibelji javni
moral. Ne pomoglo. Reklo mi se
vice; dok ne postanemo narod —I u Banovini (Hrvatskoj} je tako ! lT-
svoj u svome na svome, dotle i naj-1 hvatio sam se opravdane i razložite
jednostavniji, najneviniji, najprave- 8 zakučice. Predočim, kako su djeca
dniji zakon za nas razvlačiv je, štur j osobito u zagorskim krajevima —
je. Težke sirotčadi po skrbniku, a I potrebita kod kuće, u obitelji; idju
osobito kad ovaj za perčin drži! Iza stokom na pašu, Čuvaju tučad i
A što kažu školski §§ o mješo- 1 perad digne li se sirotanu seljaku
vitim škoiam? 1 u školu na jeduom i sina i kćer,
§ 4, pokraj, zak. 29 prosinca 5 morat će sam domaćin čuvati svoju
1871: „Na koiiko razpoloživa sred- I marvu, a zapostaviti poljsku radnju,
stva dopuštaju, ima se još, osobito | pošto finaucijalno stanje ne dopušta
u mjestima pučnijim, nastojati da se mu osobita čobančeta providiti. I
obstojeće mješovite učionice raz-
stave po spolu, te posebne ženske
učionice utemelji. Ova se rastava
ima izvršiti gdje god učitelja zako-
nom zahtjevanih (§ 11 carevinskog
zakona 14 svibnja 1869, preinačen
„Ućionskom novicom" 2 svibnja
18£3) ima više nego tri".
Pravo rekoše: zakon ne bi bio
zakonom, kad se ne bi mogao na
dvaestak načina tumačiti! I zbilja,
prvi dio prenaveđenog § neshvatljiv
je — bistar je kd kaljuža. Pokraj,
uč. vieće svojom okružnicom 11 li-
stopada 1878' br, 2990 tumači ga,
A evo kako: „Pokrajinski zakon
29 prosinca 1871 o ustanovljenju
pučkih učionica propisuje u § 4, da
razdielba pučkih učionica po spolu
bude po mogućnosti učinjena oso-
bito u napučenijim mjestima, ali ne
nameće kao dužnost nego u onim
mjestima, a kojim broj djece koja
pohadjaju iziskuje više oego tri u-
čitolja. U želji da se postupa sugla-
sno sa načelom sadržanim a prvom
dielu ovog §, c. k. pokrajinsko u-
čionsko Vieće, smatralo je do sada
kao mješovite učionice samo one,
koje su ustanovljene u učionskim
okolišima, u kojim ukupni broj ob-
vezanih na pohadjanje mužkih i žen-
skih ne prekoračuje osamdeset".
Prenavedeni § i okružnica nijesu li
predložim: nek se na Polači, Jago-
dnjoj i Kistanjam zavedu mješovite
škole? nu iste da budu razdieljene:
mužkići nek pohadjaju iz jutra, a
ženskice posije podne, ili obratno;
tako će se udovoljiti seljacima: za-
mjenično njihovi će sinovi —- iz
škole na pašu, a kćeri — s paše
na školu. Ovo moje razlaganje u-
svojiio kotarsko učionsko vieće, a
pokrajinsko uč. vieće poprimilo i
odobrilo, pa u tom smislu i dalo
dotičnu odluku.
Pavao Roca.
—^^JK^j^r^r-
Korners sjedinjenoj opoziciji.
(v. br. 20)
Fran Folnegović (burno pozdravljan po
obdinstvu). Gospodo! Mi slavimo danas
veliko slavlje. Plavimo triumf jedne ide-
je, pojma sloge, triumf ujedinjenja i neza-
visnosti otaČbiDe. To je momeuat neiz-
recive važnosti po nasu domovinu. To
je možda početak nove epoke, budemo
li si sviestni zadaće, koja nas čeka. To
je veieban dogodjaj u našem političkom
životu i za to au gospoda, koja su pri-
redila današnji sastanak zaključila, da
se danas u obće ne nazdravlja liSnostim,
već samo onoj velikoj težnji, onoj veli-
zamršeni — Gordički čvori ? Rek'bi, koJ ide^ k°ja nas je edružila. Ali mi
da ga ni samo pokraj, uč. vieće ne j po^jemo osjećaje i ćustva naroda, koji
_ „ „ ..--Ia^:!: f\« .. 'I I : HR flR ncrrjjnils;.liif» na ri b^aIo «?qo q niimi zna razriešiti. Ono, uakos zakona i
svoje okružnice, astraja mješovitu
peter or azrednu, učionicu na
Lučcu u Spljetu* akoprem zakon
nameće kao „dužnost" neuvadjanja
takvih učionica u mjestima", u ko-
jim broj djece koja pohadjaju izi-
skuje više nego tri učiteljau. Po-
krajinsko uč. vieće pretvara možko
učionicu Prvić —Luke u mješovitu,
koja ukupni broj obvezanih na po-
hadjanje mužkih i ženskih preko-
račuje osamdeset.
Nego, zaraza je obća u pretva-
ranju mužkih i ženskih učionica u
mješovite.
Za svog učiteljivanja na Stan-
kovcih imao sara čast zastupati u-
čiteljstvo benkovačkog kotara na ko-
tarskom učionskom vieću. Jednom
došlo na dnevni red sa pokraj, uč.
vieća: da se možke učionice Polače,
Jagodnje i Kistanja pretvore u mje-
šovite-, a mora se znati, da su iste
imale i da imaju propisani broj mu-
žkića za pohadjanje po propisu § 59
carevinskog zakona 14 svibnja 1869
i § 1 pokraj, zakona 29 prosinca
1871 njihov broj nadilazi 40; po
tom, sa ženskicam nadilazili bi o-
I samdeset Protiv takve odredbe ja
* sam se protivio, Navadjao sam, kako
se ne ograničuje uačela, već s njimi
spaja i osobe, nosioce tih ideja
Dva su iviena, koja visoko stoje u
časti našega naroda, na koje nač narod
u nijednoj prigodi no može zaboraviti,
kojih se svagda spominje, — za to su
učestniei ove slave mislili, da se ovim
muževom izreknu zdravice. Kad sam to
čuo, ja sam si izmolio dozvolu, da izre
knem zdravicu jednomu od njih, jer mi-
slim, da na to imadem pravo.
Sav moj dojakošnji politički rad od
osamnest godina ovamo, kako parlaraen
tami, tako i vanparlamentarni, ravnalo
je jedno naćelo, a to je: da svatko, tko
želi da bude sviestan i vjeran sin svoje
domovine, mora sve svoje sile staviti u
njezinu službu. Ovo načelo vodilo me u
svih fazah moga javnoga rada, težkoga
do duše, a u nekih momentih upravo i
tragičnoga. Ali u nijednom momentu nije
bilo uzdrmano moje uvjerenje, da ću
doživiti ovaj dan. (Burno odobravanje i
pljesak). Nisam nikad smetnuo s uma,
da je moja zadaća, da izgladjujem o-
štrine medju opozicijami, jer sam pred
vidjao, da će ih morati nestati. Svi, koj
me poznadu, i koji su u javnom životu
imali sa mnom posla, mogu mi posvje«
dočiti, da sam uviek nastojao, da ovu
zadaću pošteno i savieatno vršim. Ta je
' zadaća bila i u tome, da mužu, komu
namienjujem ovu zdravicu, izvojdtim
priznanje u narodu i u mojoj stranci,
priznanje za svu onu ljubav, koju je
dokazao prema narodu, promicajući
svaku poštenu i plemenitu namisao, po-
svetiv cieli svoj život sjaju, slavi i veli-
čini Hrvatske. Geolo „prosvjetom k slo-
bodi'?u svakomu je poznato. Tomu je
geslu najplemenitije, najuspješnije dosele
služio Josip Juraj Strossmajer! (Dugo-
trajno, neopisivo oduševljenje, gromoviti:
Živio &trossma\er 1 koji se neprestance
ponavlja. Oduševljenje traje više minuta.)
Kad se je ponešto slegla bura oduše-
vljenoga klicanja, nastavio je govornik:
Ne bi li bilo smiešno, da pitamo, ito
je narodu potrebitije: srdee ili glava ?
A moje je uvjerenje od vajkada bilo,
da je hrvatskomu narodu jedan Starče-
vih tako potreban, kao glava tielu, jedan
Strossmajer kao srdee u junačkih grudih.
Oduševljenje neopisivo: Klicanje'. Živio
Starce viči Živio Strossmajer /) Gledaju-
ći kod nas tu disharmoniju izmedju gla-
ve i srdea, imao sam često razloga da
proplačem. Danas jedna i druga od tih
sila složno žrtvuju svu svoju enagu, i
meni je velika utjeha, što vide gotovo
sve sile naroda sjedinjene ok6 sebe. Vi
ne znate, kojim ponosom ja danas na-
zdravljam J. J. Strossmajeru. Ja se ne
ustručavam reći, da je biskup Strossma-
jer danas jedini Hrvat, koga Čitavi ci-
viUzovani sviet poznaje i štuje! (Burno
odobravanje.) Možete si misliti, kolikim
ponosom izričem u Zagrebu, pred svie-
stnim njegovim gradjanstvom te pred
hrvatskom omladinom, da je Zagreb u
istinu kao kulturno srediste obćenito
poznat, — kako je to cienjeni moj pred-
govor nik dr. Frank jur rekao, — a to
se ima zahvaliti prije Bvega Strossma-
jeru, koji je u Zagrebu pribavio uvjet,
da bude kulturno i prosvjetne središte.
(Burno klicanje: Živio Strossmajer! Ži-
vio Zagreb!)
Ako sve ono, što je on zamislio, i ne
nosi onakvih plodova, kakve je on že-
lio, to sigurno ne biva njegovom voljom
(Tako je!), još manje njegovom kriv
njom. To je moje uvjerenje, a sigurno
i vaše (Istina je!) I za to mislim, da ne
možemo dostojnije proslaviti ovaj sve-
čani momenat, već da izreknemo smier-
nu molbu Svevišnjemu, neka nam još
dugo očuva dičnoga i plemenitoga star-
ca, koji je uviek imao na umu pleme-
nite misii i uzvišene ciljeve, plemenite
i velike, kako je i njegova duša pleme-
nita i velika. Živio Josip Juraj Stros-
majer!
Oduševljenje, koje je nastalo poalie
ove zdravice ne može se opisati. Glaaba
je svirala: „Ljubimo te naša diko*, ali
su njezini zvuči zaglušeoi uztrajnim,
uzhitnim, klicanjem : Živio Štrosma'jer!
govorniku su čestitali, — Kad se je
slegla bura klicanja i pleskanja uzeo je
rieč:
Dr. Milan Amruš. (Obćinstvo ga burno
pozdravlja). Braćo Hrvati ! Vrlo ae ra-
dujem, £to sam doživio današnji dan
sloge i sjedinjenja, a joif me više radu-
je, što je baš meni pala u dio častna
zadaća, da nazdravim mužu, koji mora
biti uzorom svojim neokaljanim, nese-
bičnim i Čistim značajem, svojom požr-
tvovnoŠću te nesebičnom, nepokolebivom
ljubavi i odanosti prema hrvatskoj do-
movini i njezinomu državnomu pravu
(Burno obradovanje.)
Odkuda snaga tomu mužu, da je mogao
2 svu hrvatsku mladež sakupiti okd atie«
Veritatem facientes in eharitate,
crescanius in illo per omnia, qni
est caput Christus.
(S. PAUL. Eru. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
I Vos ipsos, aiuitiante Dao in dies alaeriter operam Vestram impensuros i u tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisqne m
Religionis amore et in verae tidei professione roboraadis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis CaMiedrae Petri jungitur,
me us esl.
(S. HIKKONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PHEDBROJBE: — U ZADRU, utiapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVIKI 8 fior- Tko zaostane s PREDPLATOM plaća i lior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za eielu godin"
tko na svrhu godišta ne odbije iist smatra se predbrojiiikom i za nastajuću godinu. — Predbrojhe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cietni, Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
H3JT« 2» » • ^žSLdaur, Četvrtak 2o Travnja 1893,
Noy protivnik Sv. O. Pape.
XI.
Evo nas sada na Austro-Ugarsku
po Bezimenjakovu opisanu i orisaou,
a po našu opaz.kam protumačenu.
1. „Ovdje (veli Bezimenjak), i, j. u
Austro-Ugarskoj, Vlada, koja laska
svim strankama (to je dakle i ona dvo-
ličnim Janusom postala) niti u snu ne
pruža pokroviteljstva dušmanim Cr-
kveu (osim na pr. Židovima, kojima
pušta slobod, da u cielom svom uo-
vinstvu, u ovoj kugi Oesarstva, Crkvu
gaze, i truju mladež u 'školam koje
su pod njihovom upravom.
2. I Framasunstvo svih obreda
strogo je zabranjeno" (pa s toga u
Beču i Budimpešti i u svim strana-
ma sjedinjenih Monarkija, Fra ma su u i
svih obreda imaju mnogobrojnih loža,
koje cvate i dielom su raznih dika-
sterija vlade Eldorada *)«
3. Upliv katolika u zakonodav-
stvu, puno je veći nego bi se moglo
mislit po njihovu broju", (Vrhu ove
iočke upitali smo glasovita austrijskog
povjesničara, vrstna u ovim predme-
tima, profesora u jednom od austrij-
skih sveučilišta. Njegov lakonicki
odgovor ovako je glasio: „Propo-
zicija je lažna, Katolici nemaju ni
onoliko upliva koliko njihovu broju
odgovara"J.
4. »U svemu što Vlada čini ili
ne čini, ona se ravna po strogo
katoličkim načelima" (kao na pr.
u poslu dugotrajnog udovanja Za-
grebačke biskupije, unatoč opetovanim
zahtievim Svete Stoiice, ili u pozna-
toj vladinoj naredbi o obraćanju
raskolnika i nevjernika na katoličan-
stvo u bosanskim pokrajinam, na-
redba koju je Sv. Stolica morala
proglasit sasma nesnosnom; ili tako-
djer u politici što ju Austrija vodila
pod zloglasnim Beustovim ministar-
stvom).
5. Koji mu drago čin neštovanja
prema svetotajstvima vjerozakona ili
prema svećenicima kazni se odmah
po prekršaju(S toga se valjda
Bezimenjak, vriedajuć Vrhovnu gla-
vu Katoličke Crkve, sakrio pod ne-
poznanstvo? Oh da bi se zazbilj
kaznile sve uvrjede što ih vjeri
nanašaju framasunski i židovski Li-
stovi, koliko bi novina prestalo, a
kolika urednika u tamnicu zavirilo ?)
6. U ovom Eldoradu „ove godine,
na Tjelovo, neki čovjek, samo zato
što se nasmijao nekoj opazei svoga
druga, u času kad je prohodio ob-
hod, bio je osudjen na rabotu i pri-
siljen na postu> (Kamo sreće, da bi
u Austro-Ugarskoj bilo jednake stro-
gosti i proti onim koji uziuilju u
porugu Isusova Namjestnika i ludjake
zavaravaju svojim basnama).
7. Gradjanshi zakon (Eldorada)
4esto nije drugo, do njemački prevod
kanoničkoga prava", (Tako na pr. i
Josefinski zakoni, ili najnoviji zakoni
proti kojim je prosvjedovala i pro-
svjeduje Sveta Stolica, a osobito od-
luka ministra Csaki o djeci rodje-
noj iz mješovitih brakova, kojemu
HfjlM iH'jBgllMI
je namjera prekoračit granice prva-
šnje snošljivosti i strogo upotrebit
zakon od g. 1868).
8. Svećenici nemogu bit utamni-
čeni iti sudjeni od gradjanshih su-
dovaosim ako im ih Biskupsko
Naredbenišivo izruči'*, (Bezimenjak
bio bi mogo potvrdit svoju tvrdnju
najnovijim dogodjajem, odsudom kralj-
skog suda u Komornu, gdje je gra~
djausko sudište druge molbe osudilo
katoličkoga župnika Moloara, na gu-
bitak župe i mjesec dana zatvora,
y,ato što nije predao krstnicu nekog
djeteta rodjenu iz mješovita braka« l)
9. Neizmjerna su dobra katoličke
Crkve u Austro-Ugarskoj*, (S toga
1881 broj 7973 (M. N. L. br. 31)
u obće zabranjena poraba pisanaka
sa slikama, nalaže se tom c. k. ko-
II.
U okružnici 11 ožuika 1893 br.
tarskom školskom vieeu, da iz vidi, f 882 pokrajinsko učionsko vieće po-
CSrOC
| užoj Hrvatskoj bi dozvoljena oi kralj,
hrvatske vlade odjel za bogoštovlje i
nastavu dopisom od 16 pros. 1881
br. 7312; naslovim je „Pisanka za
bi praktični Židovi i framasuni rade strogo pazi da se budu rabile u u
zapodjesti borbu s Crkvom, i sliedeć
talijanske im saveznike, posvojit ona
dobra).
Bezimenjak formalno očituje *) da
„Ugarska (dio Eldorada) neće ni-
kad priznat pravo, da Papa može
da li se u koin* '-u? onnm^šnjeg t »»vije se na naredbu ministarstva
kotara rabe takve zabranjene pisanke, l bogoštovljn i nastave 27 svibnja 188 !
br. 7875. Na što „Smotra" udara
svoj službeni pecat: „opomenuta su
kotarska školska vieća, neka paxe
bolje na ministarstvenu naredbu 27
maja 1S82 (? 1881) godine, po ko-
joj se ne smiju dopustili pisanke sa
slikama na omotu."
Čujrao samu naredbu:
i. U obće se zabranjuje upotreba
pisanaka sa slikama naravoslovne
poviesti, zemljopisa, poviesti, osobito
sa predstavama, koje nisu u nika-
kvu neposrednom odnošaju sa škol-
učenike narodnih škola". To je sve :; . • .. ... ... J
te da u jestnom slučaju, odmah od-
redi shodno prama dotičnim skol-
skim upraviteljstvisna, koja će uputiti
na pomenutu ministarsku naredbu
s primjetbom, da će se dišiplinar-
nim putem postupati proti dotičnim
učiteljima, kojih bi učenici rabili
takove zabranjene pisanke. Naredit
će kotarskom školskom nadzorniku,
ds prigodom posjeta uciontca svrati
svoju pozornost na pisanke, e da
cionicam samo takove pisanke, koje
izim naslova i crta neimaju nika- skom naukom. Mogu se samo
kvog drugog teksta, ni druge slike,
ma kako bilo sastavljene, koje se
mogu upotrebljavali u školama bez
posebne dozvole, jer druge pisanke
ravnat politikom katoličkih poda> | moraju biti naročito odobrene od
7iika"it Ako se ove riečš uzmu u pokrajinske školske vlasti. Obodre-
smislu, da Ugarska neće nikad pri- djenom i uspjehu dotičnih odredaba
znat pravo Papi da se upliće u po- izviestit će to c. k. kotarsko škol-
iitiku katoličkih podanika, i sve da via^a an Uno« ni« t r?«
bi obstojao tomu religijozni uzrok, i
sve da se ne bi radilo Uh o politici,
rieći su na krivu temelju, i odpor
Ugarske u tom slučaja poricao bi
nepriepornu točku katoličke nauke.
Crkva ne otimlje političke posle,
i njezino se djelovanje vrši svedj,
ne na štetu, nego na uhar, ne na u-
ništenje, dali na utvrdjenje javne
vlasti, Tko bi zanijekao ovaj do-
brotvorni upliv Rimskog Pape, taj bi
pogazio poviest. I sama Austrija nije
nsogla zaboravit, da bez vierskog u-
piićanja Svete Stolice, bila bi od
više vjekova postala plienoin izlarn-
stva, te ne samo ne bi bila, da li ne bi se
ni zvat mogla, ko što to čini Bezime-
njak, Eldoradom katoličanstva.
1 s ovim svršujemo, što se tiče
pravog Eldorada po katoličanstvo.
A prodjimo sada na ono Jagnje,
kojemu, veli Bezimenjak, Sv. Stolica
donosi dosade svojim tricama i mu-
ci ga nemilosrdnošću i bestpameinošću.
!) Vidi vrhu ove točke izvrstnu radja
„Der Hamrner der Fraumaurerei am
Thron der Habsburgeru. Annuarius
Osaeg Apaberg 1875.
Grb „Trojeđnice" i „Greiner-
ove" pisanke,
(Piše: Paoao Roca.).
I
Pokrajinsko učionsko vieće ob-
darilo nas Uzkrsnom „pisanicom".
Na sva ravnateljstva pučkih učionica
u pokrajini, preko svojih kotarskih
vieća razaslalo okružnicu 11 ožujka
t. g. broj 882. Ali je i našarana
„pisanica"; „Došlo je do omošnjeg
znanja, da su se u nekim pučkim
učionicam rabile pisanke sa slikam,
od kojih neke imale su na prednjoj
strani grb kraljevine Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije. Pošto je nared-
bom visokog c. k. ministarstva za
bogoštovlje i nastavu dne 27 svibnja
') Vidi nLa Voće della Verita br, od
27-28 »tud.
*) Str. 476
1892.
sko viece do konca svi oj a .
Protiv ove okružnice ustao „Na-
rodni List". A protiv njega razko-
koćakalfi se službena „Smotra". Ve-
selje u Izraelu, sniela je —~ jaje,
pa i ako je hmudak! Po vladi-
noj „Smotri", za nas Hrvate prena-
vedena „pisanica" našarana je klin-
častim pismom ili slikovnim hjero-
glitima, pa nam je nerazumljiva!
„Narodni list" shvatio okružnicu:
suština joj — dolje s grbom
„Trojecnice" ! A „Smotra"? „Smo-
tra" nateže: „Greinerove su pi-
sanke tu ulazile, koliko lanjski
snieg"; te, napomenutoj okružnici
pokraj, uc. vieća: „nijesu dale po-
voda Greinerove pisanke^, nego:
neke druge pisanke, koje su se u-
potrebljivale u nekim učionicama,
pisanke no omotku kojih bijaše u
sredini utisnut nekakav grb, pod ne-
kakvom čudnovatom krunom, a u
tom grbu bijahu u sklopu grbovi
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i
Bosne. Na omotku bijahu jedino ti-
skane riječi Narodna pisanka, a da
nije naznačeno gdje su štampane ni
kod kojeg nakladnika/'
Takova šta tvrditi može samo o-
naj, koji kroz službene nadočnjake
gleda. U okružnici crno na bielu
stoji: „neke (pisanke) imale su na
prednjoj sćrani grb kraljevine Hr-
vatske, Slavonije i Dalmacije"; tu
ga ulazi Bosna i njezin grb k6 i —
lanjski snieg! Takav grb samo Grei-
nerove pisanke nose, potom jedino
prama njima naperena je okružnica
pokraj, vieća; odnosno, naperena je
protiv grbu „Trojednice".
Narodnjactvo i Slavosrbština za-
češe i rodiše „Trojednicu"; stranka
prava iztiče radi i žrtve doprinaša
za ujedinjenje svih pokrajina raz-
devetane Hrvatske, eda jednom ova
postane velika, samostalna, svoja.
Bog me uduvao braniti, zagova-
rati „Trojednicu" I Ja ću samo iz-
taknuti nedosljednost, protuslovlje po-
krajinskog vieća u poslu iztaknute
okružnice. Da se ukroti bika, mora
ga se za roge uhvatiti ; tako, ako
ćemo pobiti okružnicu, treba zakon
prolistali: klin se klinom tjera l
trebijavati još za rok od dvie go-
dine, to jest do konca školske go-
dine 1882 83 one pisanke, koje su
već bile dozvoljene.
2, Pisanke sa pregledalicama, pra-
vilima ili slikama o načinu kojim je
držati pero, osobito sa predstavama,
koje se tiču neposredno nauke, mogu
se upotrebljavati, ali treba da ih
dozvoli dolična školska pokrajinska
vlastt
3, Pisartke, koje izim naslova i
crta neimaju nijednog drugog teksta
ni droge slike ma kako bile sasta-
vljene, mogu se upotrebljivati u ško
lama bez posebne dozvole.
4, U upotrebi svakovrstnih pisa-
naka, učitelji i vlasti kojim je nad*
birati učionice, imaju osobito na to
paziti, da popir bude čvrst, gladak,
dobro cijepljen, i pristojne bjeloče
(§ 25 odluke 9 lipnja 1873 br.
4bl6), i da svaki trošak, od nauke
oštro ne zahtievan, bude odstranjen".
Još bih imao nahrciti pokraj, ač.
vieća okružnicu 21 listopada 1885
br. 2745 : „da ministarska naredba
23 srpnja 1885. br. 11853, kojom
je bila zabranjena upotreba u pu-
čkim učionicama kockasto nacrtanih
sprava, udje u krepost početkom škol-
ske godine 1886-87". Pa okružnicu
29 kolovoza za 1889 br. 3037,
kojom nalaže c. k. kotarskome vieću
da naredi neka se više ne upotre-
bljavaju po školama „pisanke od har-
Uje izertane na mrežu", jer ude o-
čima.
1 okružnica 22 prosinca 1874 br.
4028 odgovara duhu poznije mini-
starske naredbe 27 svibnja 1881
br. 7873; pa nadodaje: „Ova se je
mjera pokazala potrebitom s toga,
što, kako se je više puta pripo-
znalo, dadu se u ruke učenicima
pisanke i primjerci za krasopis, koji
su sa raznih gledišta štetonosni i po-
najviše su proizvod nizkog trgovanja.
c. k. kotarsko školsko vieće starat će
se za to, te kad bi opazilo zloupo-
trebu, postupat će u smisla poklonite
ministarske naredbe 7 ožujka 1874
br. 2775."
Bio bi i absurdum predpostaviti,
da su Greinerove pisanke „sa raznih
gledišta štetonosneu ili da su „proiz-
vod nizkog trgovanja". Napisao ih
je, sastavio ih je M. Greiner c. k.
dvorski krasopisac i bivši učitelj Nj.
c. visosti (pokojnog) nasljednika Ru-
dolfa\ tiskaju se kod c. k. dvorske
knjigotiskarne M. Greinerova nećaka
W, Herbeck~a; njihova uporaba u
na pročclnom listu. Ali, — na pro-
čelju uslikovana su Četiri grba : Hr-
vatske, Slavonije, Dalmacije i Istre;
« oz to ua lievo prs dnu otiskana
je neč „croaL", koja je, ko šaka u
oči, onima „narodnih škola". A to
su neoprostivi griesi i — — pereat
Greinerove pisanke!
Nasjeko sam ministarsku naredbu
7 ožujka 1874 br. 2775. Pa sto o-
va peli? Oria je aasviem u protu-
slovlju barem a jednoj točki sa o-
kružnicom 11 ožujka 1893 br, 882,
jer dok ova prieti: da se „disci-
p l i n a r n i m p u t e m postupa proti
dotičnim učiteljima, kojih bi učenici
rabili takove (sa slikam) pisanke";
ona glasi: „U sadnje vrieme opet
se je podšglo tužaba, da se troškovi
nauke za učenike uzaludno % na te-
gotni način povećaju radi nesta-
vnos i i u biranju i uvadjanju Škol-
skih knjiga i učila u javnim učioni-
cama. Osobito se kaže, da se često
bez potrebe, a kadkad kroz istu škol-
sku godinu, knjige promjenjuju, da
se učenicima ne dopušta upotreba
starijih izdanja, koja se težko razli-
kuju od novih, i da su ciene poje-
dinih školskih knjiga i učila previ-
soko udarene. Ove su tužbe povo-
dom, da upozorujući c. k. pokrajin-
ske školske vlasti na ministarsku na«
redbu 17 lipnja 1872 br. 10523,
glede postupanja u pripuštanju škol-
skih knjiga i učila u srednjim učio-
nicama, opet ih pozovem, da svoju
pomnju obrate putem pokrajinskih
školskih Nadzornika na pitanje škol-
skih knjiga u svim javnim i priva-
tnim učionicama njima podvrženim?
da strogo iztraže svaku tužbu, koja
bi od obćinstva došla do njihovog
zoaaja, i učine da prestane svaka
pronašasta zloupotreba ili dojave, e-
da ju se ukloniu.
Tako ministarska naredba 7 ožuj-
ka 1874 br. 2775, a pokraj, uč. vieća
okružnica 11 ožujka 1893 br. 882
naredjuje odmah, da se do konca svi-
bnja kroz tek. uČionsku godinu pi-
sanke sa grbom „Trojednice" (par-
don; „sa slikam", rekla bi „Smo-
tra") odstrane, a no naznačuje, koje
da se rabe, bez obzira da je to kroz
učionsku godinu; nemareć, da će se
time šteto vati roditeljima učenika,
posto će morati za druge trošiti; no
promišljajuć, da će usljed njihove o-
kružnice razne knjižare morati Grei-
nerove pisanke davati u bezeienu na
kilograme za omotavauje papra.
Još o ženskom liceju u Spijetu.
(v. br. 26)
G. profesor nabraja i 8 brda i iz do-
line o svačem, ali ne svestrano o samoj
stvari, ne o uzgoju religijoznog ćustva,
značaja i kreposti u tobožnjem liceju, a
bea ovoga uzgoj je manjkav, kriv. Ni
isti Rousseau nije amjeo, da mimoilazi
roligijozni uzgoj, Dego je o tom ovako
pisao u listu oa d'Alembert-a: „Ne ra-
zumijem kako može čeljade biti krepo«
* stno bez vjere: i ja sam se za
FATflTTPFJ MiUljlliLli
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per oinnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjeljak i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo in đies alacriter operam Vestraii|? irnpensuros ia tuenda salutari Eeclesiae doctrina an}rnisque 111
Religionis amore et in verae fidei proiessione roborandis (Pio l]tupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBUOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko aaostane s POPLATOM plaća i fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godili«
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikoin i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i no||c, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJK U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 lučića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, CetvrtaK Travnja 1893. GOC3L. XXIV
Danas napunjamo svu četvrtu
stranu, jer će dojducibroj iziti u
nastajni četvrtak sa prilogom.
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
XII.
Pisac nContemporary ReviewaiL
tuži Svetu Stolicu najprije radi o~
durna načina kojim ona očituje svoju
protivnost proti Austro-Ugarskoj, a I lai;jun8ke vlkde. „To bo, opaža be-
navlastito radi nekih kukavnih uvrje- j zjoieni diplomat, bila bi jedina pc-
„Nego, nastavlja Bezimenjak, ni-
jedna doskočica ove sumnjive diplo-
macije nije kadra pružit shodniji
pojam o podpunoj nestašici one do-
sjetljivosti, koja je zajedničkom
znakom tipu Ogniben talijanskih di-
plomata, kao odluka koju su Papini
savjetnici poduzeli prigodom smrii
mra. Agostinia, Palrijarke u Mlet-
cima*.l)
Cilj ove odluke bio bi bio, da
stavi u nepriliku austrijsku vladu i
da izazove prepirku izmedju oje i
da koje neuvjeravaju niti siluju, do-
čim muće i uzkašaju. „Poglavila me-
dju ovim uvrjedam, veli pisac, biše oni
nepromišljeni koraci, kojim se gledalo
riešit se grofa Revertere, austro-u-
garskoga poklisara u Rimukt, 1) Mi
smo u stanju, da možemo podpuno
oprovrći ovu tvrdnju; jer nam je iz
veoma vjerodostojnih izvora poznato,
da Sveta Stolica nije se nikad napi-
rala, da postigne od Austro-Ugarske
opoziv sadašnjeg Poklisara.
Ako li je u kojoj god prigodi
Sveta Stolica imala uzroka ne bit
zadovoljna, to je shvatljivo, samo
ako se uzme na um umjestna opazka
što ju baš Bezimenjak donosi, po dnu
str. 471, biva da i najbolji Pokli-
sari, i oni su podložni, da mogu
ogriešit se o onu veliku zapovied,
koja propisuje opreznost ili politički
takt. A to je istina svugdje, a nao-
sob za Čeljad koju zastupaju razne
vlade kod V7atikana. *)
Drugi Čin Svete Stolice, koji Be-
zimeni Diplomat kori kao „uzrok
dubokoj žalosti svim dobrim kato-
licima, jest nedaleka svrha diploma-
tičke kariere mra. Galimhertia, u-
slied njegova promaknuća na sveti
grimiz". Uzmimo, da i jest to slu-
čaj, ali nepojmimo kamo spada u-
kor. Što zar bi htio Bezimenjak,
da ga Sv. 0. Papa ne uzvisi rta
Stožerništvo ? Ne bili tad Bezimenjak
reko, da mu Sv. 0. Papa ne da sto-
žernički klobuk, da tim pljusne onaj
Trojui savez, kojemu je, po Bezi-
menjakovu mnenju, mr. Galimberti
poznat kao prijatelj ?
Dvornički slavospjev sto ga Be-
zimenjak upravlja mru. Gahnbertiu
bit će u velike ožalostio ovog odli-
čnog Dostojanstvenika, tim više što
Bezimenjak, hvaleć ga, stavlja ga u
oprjeku sa Svetim Otcem, jer htio bi
uvjerit čitatelje Reviewa, da, ako
sa odnošaji izmedju Svete Stolice i
Austro-Ugarske još snošljivi, to se
ima upisat u zaslugu jedino Nunciju
i njegovoj opreznosti i žilavosti, a
ne nipošto Papi, kojemu je Nuncij
zastupnikom, i vršiteljem svih na-
putaka. Da postigne svoj cilj Bezi-
menjak ne ustručava se pripisat krivo
mru. Nunciju i stvari, u koje ga on
nije nimalo ulazio.*)
') Str. 471.
») „The best of Atnbassadors ia liable
to cornmit an offeuce against the one
greatcouomandinent which eojoins taot.
This ia eapecially trne of a person
accredited to the Vatican at the pre-
Bent day."
*) Bit će ugodno našim čitateljima ako
im donesemo primjer ovoga slavo-
spjeva: „od kada je on (mr. Gallim-
berti) počeo upravljat poslima nun-
sljedica, kad bi bila austrijska vlada,
kako što se bilo zapitalo, upravila
Italiji formalnu izjavu, da je Oesar
onaj koji ima pravo predložiti Sve-
toj Stolici kandidata za praznu pa«
trijaršku stolicu".
Na ovo ćemo mi; da nam nije-
dna izmišljotina ovoga sumnjivoga
diplomate ue pokazuje njegovo ne-
šlovanje poviesti i istine • kao gor-
nja drzovita tvrdnja, jer tu tvr-
dnju, sa svom slalnošću možemo kr-
stit kao iažnu s vrha na dno.
-sal * 'jcc?*?. ja.
Grb „Trojednice" i „Greiuer-
ove" piša rike.
(Piše: Paoao Raca.)
IV.
Pokraj, uč. vieća okružnica 11
ožujka 1893 br. 882 naperena je
jedino protiv Greinerovih pisanaka,
jer na procelnom listu nosi grb „Tro-
jednice"; a ne smeta što ona izričito
to ne kaže. Očevidni nam dokaz
pokraj, vieća okružnica 27 siečnja
1893 br, 228, kojom svrnulo je
pažnju na Frangeša pisanke upra-
vnog (okomitog) pisma i dopuštalo
njihovu uporabu u pućkim učioni-
ca m.
Prenavedene okružnice ne bilo mi
moguće dočepati se. Obratio sam se
na razne znance i prijatelje. Na kule,
na vile; od ovud od onud upozoriše me:
zadarsko kotar. uc. vieće svojim do-
ći jature u #eču g. 1887, ovaj Dosto
janatvenik, čije je dobro razpoloženje
prema Trojnomu Savezu obće po
znato, očiuio je neizmiernih usluga
katoličkoj atvari u Austro Ugarskoj.
Ostavimo na stranu, sto je njegova
(Galimbertieva) zasluga, ako je Sv.
Otac bio imenovan obraničkim sud-
cem u sporu odnosno na Karolinške
otoke, on je bio onaj koji je bezpre
kidno držao u savezu Svetu Stolicu
sa katolici«) Auatro Ugarske; on je
bio onaj, koji je mnjatorskim načinom
ortkrio pogibelj koja BB krije pod pri-
vidno nevinoj želji o porabi slaven-
ske liturgije za katolike u Dalmaciji
i Hrvatakoj; on je bio onaj koji je
razbistrio mučnu zadaću Biskupima u
djecezama gdje su Slaveni pomiešeni
sa Niemcima, i gdje narodnoatne i
političke prepirke često priete, da bi
mogle razvrć zajednički vierski vez,
on je bio onaj čovjek čiji žilavi na-
pori za proširenje katoličanstva u Bu-
kovini i Galiciji biše, govoreć po sviet-
Bku, koristniji nogo bi bilo djelo
dvanaeaterice miaijonara. A sad treba,
da i on podje, neka se tako žešćom
pokaže ona osuda što ju Papa daje
Trojnomu Savezu."
') Str.' 471.
pisom 6 ožujka 1S93 br. 384; ši-
bensko kotor. uč. fiece dopisom 6
ožujka 1893 br. 1Š3 na podredjena
uftionska ravnateljstva priobćiia su
smisno okružnice flfde Frangešovih
pisanaka. U dopisu iaaarskog kotor.
vieća stoji: „Ako bude uditelja i u-
čiteljica voljnih, da poučavaju u
školi upravno pismo, trebat ce da
do konca svibnja o. g. obavieste pi~
suće, da ono obznani prodavaoca
školskih učila u Zadru, kako bi oni
nabavili za prodaju rečenih pisanaka,
zadacnica, pera i ostalo". Dopisom
šibenskog kotar vieća „dopušta seu
poraba Frangešovih pisanaka, te da
ih se može nabaviti kod knjižare I.
Rude u Šibeniku. Kako je u nasje-
čenim učionskim kotarima, tako će
biti i po ostalim u pokrajini.
Predamnom su Frangeša pisanke.
Ima ih i ćirilicom i latinicom. Na
pročelnom listu uz ostala stoji: „Pi-
sanke, priredio prof. Simon Fran-
geš, u Zagrebu, u vlastitoj naklo-
di," a u vrhu i „U smislu naredbe
vis. kr, zem. tlade, odjela za bo-
goštovlje i nastavu od 23 veljače
br. 1941 i po naputku od 17 ožujka
1892 br. 1761". A što je po sriedi?
Po sriedi je slika; predstavlja: dvie
djevojcice sjede za vodoravnom
klupom i pišu: jedna piše upravno,
a druga koso.
Istina da okružnica 27 sieđnja
1893 br. 228 uporabu Frangešovih
pisanaka ne zagovara izričito; nu
svakako „dopuštau ih — njihovu u-
porabu stavlja na volju učiteljima,
mimoišav da na pročelnom listu nose
sliku. Kako to nategnuti sa okru-
žnicom 11 ožujka 1893 br. 882:
„Došlo je do amošnjeg znanja, da
se u nekim pudkim ucionicam rabe
pisanke sa slikam Pošlo je na-
redbom visokog c, k. ministarstva....
u obee zabranjena poraba pi-
sanaka sa slikam Naredit će ko-
tarskom »kolskom nadzorniku ... eda
strogo pazi, da se budu rabile u
učionićam samo takove pisanke, koje
izim naslova i crta ne ima ju ni-
kakvog drugog teksta..."? I još
„Smotra" drzovito sa svoje strane
opominje kotar, učionska vieća:
„neka paze bolje na ministarsku na-
redbu ... po kojoj se ne smiju do-
pustiti pisanke sa slikam na omotuu\
Greinorove pisanke, pisanke sa
grbom „Trojednice" zabranjuju se;
a Frangeša pisanke, pisanke na ko-
jima slike prikazuju jedino ženska
lica dopuštaju se uporabljivati i u
muzkim udionicam! Dosljednost!
Žalim, što se je L," dao po
„Smotri" na liepak uhvatiti. Nakon
zanimive i žive poleenike, koju je u
poslu Greinerovih pisanaka vodio,
zavežuje: „Drago nam je pak kon-
statovati, da se stanovita okružnica
pokrajinskog školskog vieća proti
hrvatskim pisankam za pučke škole
neodnosi na Greinerove poioate pi
sanke, ko što to „Smotra" tvrdi
Rado dakle priznajemo, da smo u
lom pogledu bili krivo obavie-
Šćeni, premda nismo ni mi sami
bili, koji smo mislili, da se rečena
okrunica pokrajinskog školskog vieća
proteže i na Greinerove pisanke".
Da „Smotro", pokraj, ud, vieća
okružnica 11 ožujka t g. br. 882
proteže se jedino na Greinerove pi-
sanke. Drugi je pak posao tvoja
zakucica: da joj „nijesu dale po-
voda Greinerove pisanke" ; koja tvr-
dnja opet ne osvjedočava Hrvate.
Ne osvjedočava ih, pa ma koliko ti
natezala i
pisankam sa grbom Dalmacije, Hr-
vatske, Slavonije i Bosne. U okru-
žnici nije ni spomenuta Bosna; u
njoj je govora samo o grbu „Tro-
jedniceu.
* * «
Poruka „Smotri." Ovih dana oba
šao sam razne ucionske okoliše.
Svugdje narod jadao se: da učitelji,
usljed primljenog naloga, njihovoj
djeci zabraniše u pisanju porabu
Greinerovih pisanaka. Misli li „Smo-
trak{ zbiljno predočiti narodu smisao
okružnice pokraj, vieća glede sa-
mme pisanakU sa slikam, tad nek
ne traži dlaku u jaju; nek se ne
livata kd utopljenik pjene, nego neka
Čisto i bistro u ime svojih gospodara
izjavi: Greinerove pisanke sa grbom
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i 1-
stre dopuštene su u pučkim u-
čionicam; na nje ne odnosi se
okružnica 11 ožujka 1893 br. 882.
Dok šta takova „Smotra" ne izjavi,
hrvatski narod u svom je pravu ži-
gosati prenavedenu okružnicu; tiroi
više u svom je pravu, pošto njegovi
pudki učitelji, usljed primljena nalo-
ga, moraju odstraniti, pa su već i
odstranili, iz svojih udionica — Grei-
nerove pisanke. Tim će i sami uči-
telji biti na čistu; ne će se plašiti
ko ovca noža — disciplinarnih iz-
traga.
Srbsko-magjaronska zloba.
i.
Kad ti netko, koga držiS da je pri
sebi, stane nijekati ono što je svakomu
jasno kao sunce, tad treba da misliš:
ovaj ili nezna stvar, ili se protivi istini
poznatoj. Ovim drugim svojstvom se od-
likuju i „Narodne Novine" u Zagrebu,,
koje nedavno u članku punu zlobe na?
Hrvate, niječu najslavniji dio naše pro-
šlosti, niječu — poviest. Mi se sličnim
stvarima ne čudimo, kada ih čitamo u
plaćeničkim Listovima t. »v. Srba, jer
smo im ae dosta privikli, pače se ne-
brojeno puta uvjerili, da su oni već svaki
svoj ugled pred naobraženim svietom
žrtvovali mržnji na Hrvate; nu kad smo
to čitali u glasilu, koje hrvatski narod,
i ako proti 3Vojoj volji, krvavo plaća,
da istinu kažemo, jnko nas je zazeblo.
Kad bi uztvrdili, daje taj članak tako-
djer izišao iz pera kakva poznata o-
kresivača hrvatskih nokata, možda se
ne bi prevarili; nu što bi i marili za to
pitati, kad se takvim svojstvima i pre-
više odlikuje sam urednik toga magjaro-
filskog glasila? Doista, imali smo hilja-
du prilika, da t. zv. Srbima na sličue
stvari odgovaramo; ali uvjereni da se
njihova vise pred svietom ne pile, kad
govore o Hrvatima, držali smo shodno
da mučimo. Sad već kad je i magjaron-
sko glasilo ta bolest uhvatila, naši „Srbi"
skaču od veselja, a mi tom prilikom ne
možemo, a da se ne pitamo; $to će još
ti skovani Srbi učiniti svojoj hrvatskoj
domovini? Mislimo^ da samo oni mogu
izmisliti ono, što već ne učiniše. U Za-
grebu osujetiše hrvatsku operu i tim se
ponose dok bi se i Cigani toga stidili;
u Dalmaciji druže se sa svojim i »aŠim
neprijatelj ma; u Istri nema ih nego
šak-a i gUsuitt ^ ialijan&ša proti Hrva«
tu; u Slavoniji čine koaliciju s Niemci-
ma, ma koliki oni bili neprijatelji /Sla-
vena, samo kad se tu radi proti Hrva-
tima; u Banovini uzdržavaju sustav, koji
radi na zator Hrvatske. Kad su već iz-
crpili sva sredstva, kojima rane zada-
vaju majci domovini, oa jedanput zapje-
vaše složno sgostovima bogate sofre grofa
Hedervarya? da Hrvate ne ide nika«
kva zasluga, što se je spasiia kultura
Europe proti silnoj otomanskoj sili, niti
da stekoše zasluga 2a monarkiju i dina-
stiju. Pače kad se hrvatski zastupnici u
borbi za svoja prava pozivaju na sla-
vnu poviest svojih djedova, to je njima
šovinizam, jer — kažu — da ne bude
bilo švabskih generala i magjarskih bi
rusa, Hrvatske bi bilo neBtalo a lica ze-
mlje. Uprav srbsko-magjaronska mudrost.!
$to takova ne donose ni humoristični
Listovi, a „Nar. Novinam" je šoviuista
tko takvu zlobu poviešću pobija. O Bože
bezsmri,nil A ne vide ti protivnici Hr-
vatske u svojoj mržnji, da se ni oni ue
bi vrtili okč bogatih stolova grofa He-
dervarya, da nebude bilo hrabrenih Hr-
vata, jer bi nas Turčin sve bio popla-
vio. Vide i te kako, ali u nadi, da će
im te blaženstvo mnogo duije potrajat,
ako budu priečili Hrvate u svojih pra-
vicah, napadaju na svoju slavnu poviest,
koju Hrvatima i sami tudjinci pri-
znavaju.
Zlo 11 Biogradu na moru.
(naša osobito izvješće)
Na ljutu ranu ljutu travu. Dogo-
djaji koji se zbivaju u Biogradu u
istini ne mogu biti ozbilnije naravi
nego li su, a posljedice, koje se jur
i prikazuju, grozne su, a osobito po
katolika i hrvata. Ovi nas žalostili
dogodjaji siluju, da se kanimo ob-
zira, koji ni do sad ne pomogoše,
te da udarimo žigom ljude koji lo
još davno zaslužiše, nek ih se u
buduće pravi katolici, poštenjaci i
pravi hrvati čuvaju i 9 njima pa-
metnije vladaju. Sve što se ovdje
zbiva plod je ne izobrazbe, i ne
uzgoja ljudi, koji buduć po gospod-
sku odjeveni, dodjoše u doticaj to-
božnjih liberajaca, kod kojih u si-
saše sva ona nadri liberalna načela
i idee, koje počeše radjati svojim
plodom. Takvim ljudima, dakako,
vjera i hrvatstvo jest deveti vol u
plugu, te njeki sviestno, njeki ne-
sviestno, upućuju i vođe dobri bio-
gradski puk na stranputice, da se
tim braća medju sobom zavade i u
biogradskoj obćini srbstvo stvori.
Ovo je I' ultimo fine srbakovica
Bilbije, koje, đe facto, u obćini vlada
i upravlja, a koji je, ko što i 0-
stali, jedino sa krinkom i izdajst-
vom mogao i ušao u obćinsko upra*
viteljstvo. Pogubnomu pokretu, očitoj
pobuni u onome selu, glavni su uz-
rok dva kašiera ondašnjih bratovština,
prisjednik Ante Pelicarić i Roko
is Peličarić; nadahnitelj je Tode Bil-
? feija, a vršitelj njihovih plemeniti^
Veritatem facientes ia charitale,
crescamus in illo per omnia, qui
esl eaput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
»oojg^CK«
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Pelri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYH. EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, atmiiante Deo iu dies alacriter operam Vestram impensuros ia tuenda salutari Eeclesiae doetrina animisque m
Religionis atpore et in verae fidei professione roborandiš (Pio lXup/#imk. lista, 21 veljače 1872 pisaočim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBKOJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 flor* Tko zaostane s PRKOPLATOS plaća \ iior. više -- ZA INOZEMSTVO fior. i po.štarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. —: Predhrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALBJACUE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. JRokopisi se ne vraćaju.
Br. 4.4 Zadar, Poneajelnik 26 Lipnja 1893. God. XXI V
:cv
IV 0 milo ime danas je u ustima milijuna Hrvata i drugih Slavena, danas kad še dubrovačkomu geniju odkriva spomenik
uz vanredno veselje i slavlje, na domaćoj grudi, pokraj oživljela ponosa i otačbeničke sviesti.
Odkad je prestala slavna i ako malena republika, odkad se u njoj ugasila luč stare slobode, za 12 dugih vjekova
sretno uzčuvane, pokraj uzburkanog mora koje joj je za sve to vrieme rušenjem i smrću prietilo: nikad nije Dubrovnik, glasnije
i dičnije odjekivao u svietu, nego što ovaj čas slavno mu ime odjekuje.
Ima i zašto. Jer je u svojem krilu odnjihao bezbroj umnika, da se u tom pogledu nijedan razmierno grad na svietu po-
nosit nemože.
Lovćenski pjesnik pjeva:
da samo u velikim narodima
geniju se gniezdo vije. To je
istina, ali Dubrovnik je doka-
zao, da za nj istina nije. On
je činom posvjedočio, da i opet,
ko nekad u Ateni, i malena
miesta mogu genije radjat i
svakim ^iekom su više njih
čovječanstvo obdarivat.
Ali kami slava i uspo-
mena, ako se potomci nezna-
du koristit primjerim djedova,
I Crkva diže oltare svo-
jim heroima, ali ne da se oko
njih samo a veselju i ponosu
uzdižemo, nego i da im stope
sliedimo, da svako dobro nji-
hovo u se prenašat svetim o~
ponašanjem nastojimo.
Do Gundulića doseć ko.
pjesnici, to je riedkim dano.
Ali Što možemo i moramo jest
da mu vrline kršćanstva, čovje-
čanstva, otačbeniŠtva sliedimo.
U Gunduliću imamo sunce koje
nas je kadro izvesti iz tmine to-
likih predsuda kojim robujemo.
Gle te ga! Zazire li Gun-
dulić od vjere? Nipošto! On
koji pravom, bas u ime vjere
proklinje:
A da je proklet tko cjee vjere
Na svojega reži brata
On u najvećem svom e-
posu prvu kiticu posvećuje u-
miljenosti, izvoru kreposti, a
namjenjuje prvu šibiku oho-
lasti, izvoru svake strasti:
Ah čiem si se zahvalila
Tašta ljudska oholosti,
Sve što više siereš krila
Sve ćeš paka niže pusti.
A na drugom mjestu:
U visoeieh gora vrhe
Najprije ognjeni tries udari.
A kojieb se boje množi
Strah od • množi eh i oni trpe.
Eto velikana! On pun
bogastva i časti, eto kako po-
nizno ćuti i govori.
Ali ne samo ćuti i go-
vori ponizno, da li i ponizno
djeluje. On prvi sin svoje uže
otačbine ne stidi se svake u
Boga godine, ko najniži gra-
djanin, u krug poniznih redo-
vnika, na osamljenu, malenu,
kamenu otočiću Daksi, daleko
od vreve i buke, mislit na
svoju dušu i na vječnost.
Koja razlika od onda-
šnjega katolika i otačbenika
do današnjih!
Danas se unatoč povie-
sti i zdravu razumu, koji nikako nemogu da odiele veličanstvo duha, plemenitost srca i otacbeničke vrline od ma kakva iskrena
vierskog osvjedočenja, danas se u borbi proti vjeri misli narodima nać onu tajnu koja ih u uevolji kriepi da ne zdvoje, onaj vrutak
na kojem piju vodu života i cavćenja.
Nesviestnici! Eno Gundulića. Da je bio bezbožac, bio bi umro u razkalašenosti, nit znan nit poznan, ili bi bio namro potomstvu
koju uspomenu poput Jude ili Erostrata. Pamtimo i učimo se.
Gundulić bio viernik, pa je uzvisivao borbu krsta prot nekrstu. A mi potomci cienimo, da smo dužni i imena se i pro-
šlosti i prava se odricat, da svoju subraću inovjernike u vjerskoj osjetljivosti ili fanatizmu ne uvriedimo, pa nakon svega steče-
na gorka izkustva, sad i opet bulaznimo: van s vjerom i popovima, jer će oni zaujest se sa hodžama.
Bedaci! Gundulić, kojemu spomenik digosmo, nije do te nesviesti spao. On je drugčije nmOvao. Dakako! jer je velikan bio a
nije se patuljak uzgojio i živio!
A gdje je poduka Što nam i opet svojim životom Gundulić pruža, ako smo u javnim službama ? Gle karaktera! On je činov-
nik. Običaj je, da se talijanski ureduje, Nek bude, veli. Ali ono sto je njegovo, to od njega porieklom talijanca ili talijanskog
gojenika ne očekuj da će bit drugo, do li hrvatsko. Sto je imalo da žive, to je imalo da bude vierno zemlji u kojoj si, i narodu za koji si.
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, aimliante Deo in dies alacriter operam Vestrara iriapasaros in tuenda salutari Ecclesiae đoctrina animisque m
Eeligionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX u p$pinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego intćrim clemito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIERONYM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTAIOJ CAREVJNI 8 fior- Tko zaostane s PRE»PUT#8 plaća 1 Jior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, nabolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACUE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 46-4.7 Zadar, Četvrtak S Srpnja 1893. <3rOC3L. XXIV
Novi politički odnošaji.
VIII.
Takli smo se istom prvog uzroka
umjerenoj našoj radosti radi posti-
gnute sloge preko-velebitskih opor-
benih sila,
Medjutim dogodjaji brzaju da nam
daju pravo, i tako naglo brzaju, da
bismo već mogli promienit i kajdu,
te na mjesto govorit o umjerenoj ra-
dosti, počet govorit o pravoj žalosti
stoje do ove sloge došlo, onakva ka-
kva je.
Nek se nitko ne ježi, nek se ni-
tko ne srdi na ove naše rieči. Mi
ćemo, po našem običaju, i dokazat
svoje tvrdnje, a za protudokaze o-
tvorena je ciela stotina hrvatskih.
Listova. Ima se dakle gdje na nas
sipat striele. Mi ih firmo pede če-
kamo, s narodom i budućnosti, jer
ova će sve razgalit.
Nego zatvorimo za čas oči pred
dogodjajiui koji sa se jur počeli
(na žalost!) nama na obranu nizat,
a rekapitulajmo što bi u zadnjem
članku kazano.
Rekli smo, da je prvi uzrok umje-
renoj našoj radosti, a sad već ža-
losti, radi onakve sloge prekovele-
bitskih oporbenih elemenata, najprije:
u uspomeni predhodnih koraka.
1 zbilja.Htjela se rukabožjadaae do
sloge dodje. A onda nastajao dilemma:
ili je sloga dobro po narod, a tad kr-
zmanje malo časti otačbeništvo onih
koji se slozi jedva pod silu pokori-
še; ili sloga, kakvu se sklapalo, nije
dobro po narod, a onda ju se za živu
glavu nije smjelo ostvarit. Jedini iz-
lazak i opravdanje bilo bi nezna-
nje, ali to se nemože predpostavit u
ljadim koji oarod predvode,
Dalje: slogu se sklopilo, ne podpi-
sompuro e semplice programa stranke
prava, nego na osnovi, koja se zove
pravaška, a nije.
Ta je osnova nama bila javlje-
na odmah. Sadrži četiri točke. Do-
niesmo ih '). Pogledajmo ih danas iz
bližega.
Četiri su u rieči, a jedna je u
stvari. Jer druga kad govori o ujedinje-
nju ^nezavisnosti svih hrvatskih zemalja
mogla je bit izpuštena, bud ostva-
renje hrvatskoga državnoga prava*)
(„narodnoga" je izčezio — kako bilo
naglašeno lani na Rieci) nosi sobom
i ujedinjenje i nezavisnost svih hr-
vatskih zemalja. I treća je točka
mogla izostat: („uvedenje parlamen-
tarnih liberalnih institucija"). Jer
Hrvatska svoja u svomu nemože
ne imat parlamentarnih i u pravom
i zdravom smislu liberalnih institu-
cija. I četvrta je točka („izključivo
gospodstvo hrvatskoga jezika") mo-
gla bit izpuštena, ko suvigna. Zar bi
Hrvatska svoja u svomu mogla do-
pustit da koji drugi jezik u njoj po-
kraj hrvatskoga gospoduje? Ne bi
tada bila više narodno neodvisna.
Pa nu ti! Sve ove točke, premda su-
višno dodate i vas ovaj luksus tumača
nije ipak do kraja razjasnio ono što
narod želi: novu mienu, uzroke joj i
ciljeve joj*
Vidi i broj 43.
*) Ovo je u prvoj točfet
Evo §est mjeseca i još je narod
u priličnoj tami. Tako da, osim
tumača davana na raznim komer-
sim, još se ćuti potrebu, da se tu-
mači. „Naroda od 27 pr. mj., onaj
„Narod*4, koji je takodjer počeo pri-
stajat na novu mienu, eda kaos bude
podpuniji, „Narod11 koji ima tiesnih
odnošaja s Obzorašima, kao Sto ovi
sada s pravašima, „Narod" prima iz
Zagreba, hvaleć i on korak Strossma-
yerova i Starčevićeva zbliženja, slie-
dece lieči po žici:
„Sve se više jzfcičo temeljna točka sje-
dinjenja (oporbenih sild); složno odkla-
njanje magjarakih pretenzija, koje (same?
njemačke već ne priote?!) jednakom o-
pasrosti priete i drugim narodnostima,
čuvanje historičkoga odnošaja Hrvatske
u monarhiji" i t. d.\)
Očito je dakle, da program sje-
dinjene opozicije nije još čist? ili
nije još čitav. Svaki dan koja nova
krpa, ili koja nova glossa.
A je li istinito jest, da, kad si
jednom niz brdo počeo, sve se brže
valjaš/
Pa bilo se obećalo izniet zapisnik
o sklopljenoj slozi; a tko ga je
vidio? A zašto ga se ne objeloda-
nilo? Smije li bit u programim tajne?
Je li u redu, da narod za koji
radimo, narod, sam narod, za te
tajne nesmije ništa znat?
Dakle svakako je nešto nova na-
stupilo.
Izvelo se činom, ODO što se lani
u „Hrvatskoj" pisalo riečju, biva,
da u stranci prava ima mjesta za
svakojake političke nuance.
Eto dakle zašto, dočim se pri do-
bru sloge, pri dobru što se pušta u
miru Strossmajera, pri dobru što se
bez potrebe ne dira u druge iza-
branije i prokušanije obzoraše (Ba-
čki, Amruš, Smičiklas, Brešćenski,
Vojnović i t* d.): pri tom se do-
bru radujemo-, i eto zašto se pak
na pogled strane opatice žalostimo.
Da, žalostimo se. Jer je sloga,
nastala na šarenu temelju, te ako bude
pravi patriotizam svoju riec još
imao u našem narodu, ili će trebat,
da sloga novu osnovu poprimi, ili da
sloge opet nestane. Trebat će, da je
nestane, jer je sloga dobra ili zla
prema sredstvima, okolnostima, te
melju i cilju. Ona je augjeo sva
koga blagoslova kod ujedinjuje do-
bre ljude, na dobru temelju, u do-
bru svrhu ; inače ona je postostru-
čena zloća, poštostručena pogibio
Ovakve sloge treba da nestane, u
natoč tvrdoj odluci koju čitasmo u
nekom uvodnom članku Hrvatske: *)
„Stvar (koja ?) domovine naše, njezina
sreća i veličina učinila nas je jednom
dušom, jednim jedinstvenim organismom,
koga više neće nikakva sila razbiti.a
Velju, trebat će da sloge nestane,
ako ovakova potraje, baš zato, što je-
dino korist, čast i budućnost domovine,
njezina sreća i veličina ima bit
mjerodavna* Salus reipublicae su-
prema lex esto»
Trebat će da šarene i sumnjive
sloge ne stane, unatoč osvjedočenju
') V. „Narod" od 27 lipnja, na trećoj
strani,
r2) „Hrvatska*! 12 svibnja t. g,
g. Folnegovića izraženu u Brodu')
da: 1
„Naš sporazumak i našli sloga ne-
može se više razbiti".
To bi bila velika nesret }ae£nveno
)i bilo, kad bi se sloga, i najvidje-
nijih sinova, stavljala nad narod sam
i njegovu korist, jer i „od najve-
ćega svojega sina narod je veći".*)
Sloga sama u sebi nije nikada cilj,
ona je uvjet, te vriedi koliko vriedi i
uvjet: nastaje i nestaje kako kona-
čni ciljevi zahtievaju.
I sastanak preuzv. prag. biskupa
Strossmajera sa veieuč. Drum An-
tom Starčevićem nemože i nesmije
do potrebd rasulo sloge prepriečit,
ili ju barem ne smije spasit od
preinake,, ako to narodna korist i
budućnost zahtieva.
Podpuu mir izmedju dva najpo-
znatija i najslavljenija hrvatska sina,
doisto radost je nad svaka inu, jer
se na njihovu neslogu, nesloga cie-
loga naroda stvarala, radost je nad
svaku inu jer su oba dokazala, da
sve zaboravljaju i praštaju na oltaru
domovine. To je dika po obojicu*
Ali baš jer dva glasovita hrvat-
ska sina sve znadu na oltaru ota-
čbeničke ljubavi žrtvovat, mi imamo
jamstvo, da je njima više no ikomu
prava sloga na duši, te je sva nada
u njima, bilo ako se ima sloga u
dobru ukriepit i učvrstit, bilo ako
se slogu na rdjavoj osnovi osno-
vanu, ima popravit i promienit.
S naše strane mi predpostavljamo,
da je u politici jedina prava i va-
ljana i zdrava osnova, osnova onih
političkih djelšt i nazora koje je gojio
i zagovarao Dr« Ante StarČević.
S naše strane mi ne vidimo nigdje za
slogu boljeg temelja, do onoga što ga je
iz narodne duše crpila stranka prava,
temelj s kojim se u prošlosti, doisto,
nije preuzv. prag, biskup Strossmayer
svedj podpuno slagao; ali koji nje-
gova plemenita i zanosna duša od
godina i godina vierno grli i sliedi.
Dokaz nam najprije u odstupu iz jav-
nog političkoga života, pa javnoj po-
kudi pregledane nagodbe, kroz sami
sveti pastirski list svečano iztaknutoj,
dokaz nam u višekrat opetovanim tvr-
dnjama zast. Folnegovića, koji nepo-
kolebivo uvjerava, da preuzv. Stros-
smaver od mnogo godina nezna bo-
lje stranke do stranke prava, dokaz
napokon u Činu, što je preuzv. Stros-
smayerpm grančicu mira u Starče-
vićev stan odnio,
Da nije Strossmayer u svojoj duši
podpun pravaš, da nije tvrdo uvje
ren, kako nema narodu spasa nego
na čistoj pravaškoj osnovi, ne bismo
stalno bili doživjeli radostni Kra-
pinski sastanak dvaju najodličnijih
hrvatskih muževa.
Nu, pred posta vi v to i uzam u ob
zir osnovu na kojoj je sjedinjenje
opozicija*), u koliko je ta osnova
J) V. „Hrvatsku" od 26 travnja ta g.
*) Rieči Dra. Ante Starčevića u nHrv»"
od 27 lip> t. g.
a) Neanamo, da Ti imamo govorit „sjedi-
njenje opozicije", ili „sliedinjenje o-
pozicija". I u tom je već nastao kaosi
netko vidi još dvte, a netko još aamo
jednu opoziciju* a netko napokon sad
jednu sad opet dvije, kako ćemo vi-
djet u svoje vriema.
poznata, nama se čini, da već se o-
pozicije ne drže nit svedjernoga
Starčevića, nit današnjega Strossma
yera. Njihov glas kao da je nadja-
čan, zagušen besprimjernim, nikad
došle ne viđjenhn ovacijam; njihov
upliv kao da je kroz slavlje u-
mirovljen.
Mi na taj zaključak dolazimo gle-
daj uć na Starčevićeva djela i pisma
i pak na ono što se sada dogadja.
Kao da su Starčević i Strossmayer ma-
knuti s puta! Okrunilo ih se ćak kra-
ljevima, što došle nije bilo, ali kra-
ljevima poput onih u Sparti, koji su
takodjer bivali svedj po dva, ali ne
nosili vlasti, nego same časti. Efori
su vladali za nje, ovi su bili pravi
kraljevi naslovnih kraljeva, dakle
vierno po onoj (smatranoj modernoj,
ali eto dosta staroj) istini, biva. da
ima kraljeva kojim pristaje čast, ali
ne pripada vlast: nil re regna, ma
non governau.
Da je zazbilj tako, prvi dokaz i-
mamo u osnovi na kojoj su se opo-
zicije sjedinile, a za tim u svem o-
nom što je za sjedinjenjem sliedilo,
čitajte sadašnju osnovu sjedinjene
opozicije. Glasi (kako nam je bila
dojavljena, a bila nam je dojavljena
s najvjerodostojnije strane) :!)
„Poglavito točke ove su: Prvo; O-
stvarenje hrvatskaga državnoga prava u
habsburškoj monarhiji. Drugo: ujedinje-
nje, nezavisnost svih hrvatskih zemalja.
Treće: uvedenje parlamentarnih i libe-
ralnih institucija. Četvrto isključivo go-
spodstvo hrvatskoga jezika
Kako smo dva krat spomenuli (a
ovdje je slučaj: repetita juvant.) zadnje
su tri točke suvišne. Osobito su su-
višne pravašu. Zašlo ih se dakle
dodalo? Svaka stvar pametnu čovjc
ka ima svoj uzrok (quare). Na od-
govor, čitajte pomno ovo što sliedi:
^Početkom ove godine ponudismo
„stranki prava" konvenciju, po kojoj
se i ona neodvisna narodna stranka obve
zuju *
L Da će zajednički raditi za proširenje
državne autonomije kraljevine Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije.
2. Da će zajednički raditi oko uve>
nja parlamentarnih i liberalnih uredaba
u državni život iste kraljevine,
3. Da će zajednički raditi u svim po-
slovima, koji se odnose na uporaba hr-
vatskoga jezika} u svim granama jav-
noga života. (Ova stavka uzazivlje na-
stojanje, da se izključivo sinovi ove
zemlje ponamjeste u službi toli autono-
mnoj, kuli zajedničkih ureda na hrvat-
skomu teritoriju).
4. Da će zajednički raditi oko sjedi>
njenja Dalmacije i reiakorporiranja
Rieke,
5. Da će zajednički postupati^ kada
god nastane potreba zajedničkogn rada,
proti drugim strankama u zemlji iii u
monarhiji.
6> Da će s ini mi Slaveni u monarkiji
solidarno postupati, te ih po mogućno
Bti podpomagati u poslovima, koji se
podnose na njihovu autonomiju i gospo
darsku nezavisnosti
7. Da pojedinci, bez privole na to
ovlaštenih organa po poslovniku koali
ranih stranaka, neće o predmetima, koji
se na ovu konvenciju odnose, budi s vla-
dama ili s vladinim povjerenicama u
zemlji ili u monarhiji ni dogovarati ni
ma što zaključivati ili odlučivati. — Ova
konvencija, da bi imala pred bježao tri-
jati pet godina, to jest, za trajanja bu-
dućega saborskoga perioda."
Tko ima sama dva zrna soli u
glavi, vidi jasno ko sunce, da su
gornje točke i ove zadnje točke ne
samo u glavnom jednake, nego po-
nešto i uprav doslovne. Da ništa:
ono zajedničko parlamentarno i li-
beralno i ono zajedničko o hrvat-
skom jeziku, što smiera očito jedino
na Magjare (a na Niemce ne), baš
kao što je „Narodu* onomadne brzo-
javljeno, a od nas bi gori priobćenoc
A sad (dulcis in fundo) pita
se: čije su ove druge točke?
Odgovor je jedna sama rieč:
Obzor ove.
I doisto. Ove druge točke nijesu
nego ona poruka, ili ti bolje nagodba
konvencija11) izmedj?4 Obzoraša i
pravaša, koja bi predložena od Ob-
zoraša god. 1891, a od pravaša kao
sumnjiva, kao nepravaška, odbivena.
To je dakle jasno, da sloga nije
nastala na pravom i Čistom, na tra-
dicionalnom temelju Starcevićanstva,
nego na obzoraškoj osnovi.
Ako li je to tako, tko će nas
pokudit što (i ako sami) nijesmo
s uzhitom novu mienu pozdravili?
Radeć po osvjedočenju nemožemo,
nesmijemo bit arundo vento agitata.
Nova miena čudna je dakle miena,
kadera je doniet narodu kiše, suza.
Bože daj, da se prevarimo.
Nego, moglo bi se pribost na o-
pravdanje: slučajno je ono što se
točke i točke sudaraju. 1 moglo bi
se nadodat: da svakako one točke
podpuno su suglasne sa starim do-
sadašnjim programom stranke prava
Mi toga ne vidimo. Da je te sugla-
snosti, pravaši bi već onda (g. 1891)
bili tu osnovu prigrlili, jer kud veće
radosti za nje, nego dobivat novih
suboraca na nepatvorenu vlastitu pro-
gramu. Ali pravaši g.1891 predloženu
osnovu prigrlili nijesu, jer zu znali,
da ona osnova nije bila pravaška
ne samo ne po porieklu, dali ni to
po slovu i duhu.
Najbolji nam dokaz u jadu koji
je na „Obzoru" nastao, kad se na-
godba nije na meku nasadila, kad se
s pravaške strane nije odobrila. Ob-
zortf je onda pisao:1)
„Na nasu ponudu stranka prava ili
točnije organ dra. Ante Starčevića, prem-
da, je odgovorio, stvarno nije /,nao nižta
prigovoriti. Bilo mu je dokazati odgo-
varajući na našu ponudu, da navedene
stavke nesodrfavaju ništa, što bi obim
strankama bilo zajedničko. Bilo mu je
navesti razloge, s kojih nesmatra za
narod naš koristnu zajedničku borbu
svih opozicija u zemlji. Od svega toga
ni&ta.
Sto se paće opazilo što se dogodilo
iza naČih posve mirnih i objektivnih
razmatranja o programu koalicije? U-
redniČtvo „Hrvatske4 zaoštrilo je svoje
pero da udari sve jače i jače proti nQb*
') V. „Katoliku Dalmaciju6 br, 1 t. g, | 0 Vidi „Obzor^ od 10 travnja
digli kaku i motiku proti sebi, na-
zori izraženi preventivno i u jez-
gri kroz one glasovite bečke pun-
ktacije, koje je u svoje vrieme branila
kod nas „otmena ličnost" „Narodnoga
Lista", nu koje je cielo ostalo hr-
vatsko novinstvo kudilo, neizuzam
ni „Hrvatsku", ni „Obzor".
Ali je potreba bilo nać unapried
izpriku radi gornjega poziva za slo-
gu bielih i crnih u Dalmaciji. Ta je
izprika bila, treba priznat, vješto u-
dešena, jer se je nadoda valo:')
Za ovaj momenat nužđno je, da ro-
doljubi u Dalmaciji budu ozbiljno pri-
pravljeni. Već danas je nuždno, da se
osbiljao pazi i radi. Otašbenici Dalma-
cije treba da se sporazume. Sav bo hr-
vatski narod, kako u Dalmaciji tak) i
u Istri; a uza-nj i braća Sldvenc', treba
da sačinjavaju kompaktnu cjelinu
kako bi što prije uzmogli s Mladočesi
skloniti kakav savez, da oživotvoren\e
češkoga državnoga prava ne bi poslie-
dilo posebice, već istodobno s ozivotvo
renjem hrvatskoga državnoga prava te sje-
dinjenja Hrvatske.
Mi smo se smijali ovim riećima,
jer smo znali, da će brže nadoć raz-
očaranje nego ožujak mine. 1 tako
je i bilo. Bio je ballon cT essai.
Nu medjutim, ballon d'essai uspio
je u svojem cilju. Velika kompaktna
stranka, već je tu, da joj se narod
divi, kako je liepa, kako je ... .
šarena!
I u broju od 29 ožujka „Hrvat-
ska" je u ove iste žice gudila, kad
je, hvaleć zast. Bjankinia, „videći
njegovu živu radinost, požrtvovnu
borbu", Zalila, što uz njega ne stoje
(da ga brojem nadvećaju?) ,,složno
i ostali zastupnici Dalmacijeu (na
pr. zast. Šupuk, koji nezna hrvatski
nego slavjanski i voli talijanski!)
Vriedno je zapamtit što je tada „Hr-
vatska" nadodala. Rekla je: <J
„Oni bi (ostali zastupnici Dulmacije)
napokon morali uviditi, da se valja po-
koriti volji naroda, jer bi ih inače bujica
narodnoga gnjeva lahko mogla pot snuti
s javnoga polja u zaborav, izaešavši na
površinu političke borbe svježe ali odlu-
čne sileu.
Dakle hrže bolje k -Šjankiniu, ne iz
osvjedočenja, nego da narodni gnjev
ne odpuhne narodnjake u zaborav i ne
zamiene ih „svježe ali odlučne sile"4
Padaju nam ovdje na pamet one
jspomenite „Obzorove" rieči, kad je
u slavlju u Makarskoj uvidjao triumf
pravaške misli4) i vneki proces ra-
sula" (narodne stranke,?, pa svjeto-
vao svoje (pozor !) :
Tom procesu treba stati na kraj. Za-
datak nove struje nemože i ne^mije
biti taj da u stranku uvede razdor: to
bi bila prava nesreća. Nova struja mo-
ra da u stranci samoj preotme mah, pa
joj dade odlučniju, svježu, aktivniju in-
tonaciju. Prvaci narodne stranke prije
svega su patriotični ljudi, te su sami
za stalno uvidjeli, da narod u svojoj ma-
si, da mladi naraštaj hoće življu, odlu-
čniju akciju. Baz te akcije razdor mo-
že biti gotov; a razdora nesmije da
bude.
S tflga mi ćienimo, da će jedan od
najljepših, od najblagoslovljenijih rezul-
tata slavlja biti taj, što će nova struja
biti uvidila, da joj je raditi ne proti
stranci, već u samoj stranci; a stranka
opet će se ćutiti po nešto elektizovanom
i biti će uvjerena, da na barjaku treba
bez svakoga ok< liganja napisati rieč :
sjedinjenje, i za sjedinjenje raditi u ob-
ćinama, u saboru, u parlament^, u de-
legacijama, po čitaonicama, u sastancima,
u novinama itd.
') „Hrvatska"., 1. c.
») V. i 8 ti broj od 29 ož. t. g. ,
„) I u broju od 5 srpnja ije&tp se hr-
vatska" previjala pred dalmat. nar.
serankom, -osobito pred Drom. Bula-
toui koji je B»a ci«-lo uvažena ličnost
U Dalmaciji". . s
A) „Sasvim da velika većina izletnika
pripada pravaSkdj stranci, hkrem pri-
znajemo, je njihovo putovanje po
Dalmaciji bilo pravi triumf" f^Obzor"
od 10 rujna, g. 1890. V. „Katoličku
Palm.* od 26 rujna 1890).
Sličnih veoma karakterističnih rie
či mi bismo mogli navesti iz više
brojeva „Obzora", ali ne treba, jer
c\n\ dokazuju, da se je ovaj Obzor
rov svjet od davna poprimio i da
ga se pomno i revno izvadja.
Najprva koja se „velikoj kompa-
ktnoj stranci" odazvala bila je „Crvena
Hrvatska". Ona je poznavala svoje
ljude, pa ja već od lani zemljište
pripravljala. Imola pravo, jer u „ve-
likoj kompaktnoj stranci" na neiz-
vjestnoj osnovi „hrvatstva" i „hr-
vatskoga državnoga prava" ima mje-
sta za sce političke nuance, ima mje-
sta i za narodnjake.
Za „Crvenom Hrvatskom" pomalo
se sad šulja iza plota i „Narodni
List", a sve kao da neće ; pa eto
i nNarodu za njim, terzo fra co-
tanto senno.
1 tako se želja „Hrvatske^ i „Obzo-
ra" dovoljno izpumla, nema nego nešto
malo Cassaanaca'), koji se nedadu
nasamarit. Žestoka je ova izreka; aP,
molim, gospodo, čujte malo, nije li
ona opravdana.
Vi govorite, da je „hrvatsko dr-
žavno pravo" naš temelj. A zar se
ne siećate tko jeo tom temelju naj-
ljepšu knjigu napisao?2) Ne siećate
li se, da je to bio onaj Dr. Plive-
rić, proti kojemu ste ipak (kao mi
sada proti vama) podpuniin pravom
ustali? Uzalud je Pliverićcva knji-
ga lako važi.a i liepa, da je i pa-
žnju vanjskoga svieta na se privu-
kla 3), Uzalud je za Hrvate lako
povoljna, da se je na nju, kao na
neki zadnji pravoriek, pozvao zast.
Bjarikini pred cieliin cesar. viećem
u Beču; uzalud! Pliverić, za sve da
se nije izriečno odreko svojeg o
svjedočenja, grakli smo svi na nj
kao na izdajicu i magjarona jer je
djelom osvjedočenje pogazio, kad no
je k onoj stranci pristupio koja mu
djelo djelima poriče.
Nu sad; gdje nam je dosljednost, kad
se amo hoćemo da rukujemo s oni-
ma koji su stopiti gori od Pliveriea ?
Pliverić, lio i Crnković svedj su,
pa i danas Hrvali, i oni se ne stide
pred cieiim svietom kazat, da su
Hrvali.
A koliko takvih Hrvala nabodite u
onoj stranci s kojom nas mirite?
Nepoznate, braćo, ljude i okolnosti.
Lako je ižlanut rieč slogu, ali pro-
mišlja li se, što znači i na što dovodi
sloga sa dalmatinskim narodnjacima?
Sto biste vi rekli, kad bismo mi
dalmatinski pravaši predložili i zago-
varali slogu vas prekovelebitskih
pravaša sa Crnkovičimaf
Mi nije da u vjetar tvrdimo, mi smo
\ dokazali, da su dalmatinski narod-
njaci, uz pohvalne iznimke, samo
pod silu, da im se jasle ne izma-
knu, Hrvatima, i da su magjaroni,
jednaki, a često i gori, nego preko-
velebitski.
Sloga sa narodnjacima? Ma tb su
oni isti ljudi proti kojim jeDr. Trutn-
bić u „Hrvatskoj", a „Katolička Dal-
macija" u svojim stupcima po istim
toliko pisala, i proti kojim je narod
ustajao kad god. je prigode imao?
Sloga sa narodnjacima? A zar
to nijesu oni isti ljudi, koje i nji-
hov „Obzor" toliko krat pokudio i
0 kojim je „Hrvatska" na pr. ovako
pisala:
nTa je shanka po svom programu
najbliža našim umjerenjakom, dakle
skroz i skroz oportunistička, te
se i previše klanja b eckoj vi adiu
1 t. d. (v. Hrp.« apud WK. D.». od 18
rujna 1890).
Sloga sa narodnjacima! A zđbo-
ravisle li gospodo, da smo mi znali
nabrojit četrdeset velikih polit, grje-
Šelina toj gospodi, a da se ni glede
jednoga nijesu Ofjsrali. A.sve je to još
u njima. Pa ako četrdeset gr te ha
ne prieči, da & njima složno radimo,
•) iiieč BCrv,.Hrvli.u br od29 Jula t. g.
„Der kroatisćhe Staat^.
Kao dra. K&sporeka u Rrakovu, prof.
Palme o Italiji, pok. prof. Biderqj«n-
na u GfiHCu, prof. Haoela u Kievu,
i t. d.
kako jedan Pliverićev grieh može
Vas od njega otudjit?
Pomirit se sa narodnjacima, zna-
či podupirat ljude koji dvore vladu;
znači podupirat !jude koji goje srb-
stvo i vole i razdor u stranci, nego
kanit ga se; znači podupirat Ijudo
koji lalijančare i na putu i u kući,
bez potrebe; koji su nam niem^linu
darovali i volju narodu omlitavili. Ta
to su oni isti ljudi koji su dopu-
štali, da se u odlučnu Času, kad o
o dlaci da nije bio u Beču zakonom
prihvaćen njemački jezik kao drža-
vni, pristajali na tu misao, ljudi
koji su krvavo stečenim narodnim
novcem njemačke učionico iz pokra-
jinske zaklade podupirali, sve dok
nije više toga trebalo. A šta nijesu
činili proti svomu narodu? Nijesu li
unatoč zlatnu programu (I. točka)
oni s prezirom, do nazad malo,
o Hrvatim govorili i radi sjedinje-
nja proklesivo na djecu bacali?
Na dugo bi išlo kad bismo sve
htjeli napomenut; jpa i suvišno je,
jer je sve i tako svakomu dobro
poznato.
Nego reći ćete, ali dušmanin je
jedan, budimo i mi jedni i složni,
da mu se laglje opremo.
Nebojte se! dalmatinskim prava-
šim, kad bude o vanjskoj sili govora,
neće trebat preporuke, da se u pri-
godi slože. Oni će, ko i došle, svoje-
voljno i rado vrstat se u prve bojne
redove proli neprijatelju. Tko će o
neslozi radit i tada bit će, kd svedj,
narodnjaci. Experientia docet. Oni,
kad god je imalo da bude zajedni-
čkog juriša, prva im je briga bila:
goniti u kut pravaše, hoćeš u ob-
ćinskim, hoćeš u pokrajinskim, hoćeš
u bečkim izborima. To će oni i una-
pried radit, jer vuk mienja dlaku,
ali ćudi nikada, a nastavljat će svoj
poso u ime one „sloge", koju vi u
pomoć zazivljele, a kojoj se oni —
kadgod im prud/i — odaziv Iju. I ciela
ova sadašnja operacija nije
drugo do pop ara pravašima.
Svaki put u oči izbora u slogarsku
se trublju puhalo, baš ovako kao sa-
da, Znamo mi naše ljude!
Pa stavimo, da smo pristali na
savjet i složili se. Pitamo: je li
sjedinjena opozic'ja pomislila na po-
što bi i odatle izvirale po
narod f Prva posljedica bila bi, da
bi narodnjaci postali još gori nego
su. Bez nadzora i prigovora omlia-
tavili bi i lutali bi i više no prije.
A prvi i naravni zaključak, koji bi
izveo narod svojom bistrom glavom
i neodoljivom logikom bio bi u di-
lemmi i upitu-.
Ako je ova sloga, koja vodi na
program od trideset godina natrag,
dobra i spasonosna, raztumačite m;,
kako je toliko tisuća olačbenika, sa
Drom. A. Starćevićem na celu, pi-
salo, govorilo i radilo proti tomu i
nehtjelo onaj pravac, koji se sada
uzposlavl|R, jer da je sramotan i
po nnrod poguban? Ili je to bilo
istina, ili nije. Ako nije, što da
drži narod, do naše pameti, i otačbe-
ništva; ako li jest, a da jest, i babe
u zapećku znedu, zašto se sada
nakon toliko godina truda i muke,
nakon toliko uvrjeda i omraza, na-
kon toliko napadaja i osveta vra-
ćamo na prvašnje stanje?
Drugo: a da novi pokušaj no
uspije; to jest sve da se pjerke i
kanjci slože, i slože se baš u dobru (po-
kle su se složili otačbenici i gre-
šnici), da ovi zadnji dobiju u skupu
prevagu; čim biste sebe opravdali,
kojim biste obrazom pred narod i-
zišli, kad biste morati predlagat da
vas narod za dmgih kakvih tride-
set godma sliedi na stazi ponovne
oporbe ?
A što bi ipak bilo od naroda,
kad bi ponovna oporba bila zazbilj
sveta, nušdna, kd i prvašnja, a
kad si, nje izmoren, razočaran, raz
kvaren narod ne bi htio, ili već nie
bi mogo, da prihvati?
Prvi put bio je dostatan jedan je-
dini StarČević, da vas . narod raz-
budi! oduševi, u misli i težpji složi,
al drugi put, da bi ih u svakom
selu po deset niklo, bojim se, bi li
im se itko odazvao, jer bi svak,
punim pravom, govorio: sad me hu-
škate na oporbu, pričale, da je i-
slina i pravica s vama, a ako vas
i uzsliedim, tko mi jamči, da mi
nećete nakon trideset godina doć
kazival liOVU stazu, a kojom ne bih
učinio drugo do vratit se taman
onamo odkle sam počeo ?
Jest, gospodo, najnoviji preokret
zadnja je kocka bačena u budućnost.
A tko može reć: bit će ta kocka na
spas f
Kud dakle naravnije, nego ,ostat
na poznatoj, od cieloga naroda o-
dobrenoj stazi ? Kud naravnije nego
gojit slogu sa strankom prava na
čelu? Tko je otačbenik, valja, da
na nju pristane, jer je toliko naro-
dnih plebiscita podiglo tu stranku
na prvo mjesto. Tri točke: Makar-
skaZagreb, Dubrovnik govore ja-
j»no. 1 protivnici priznaju,
Da nije bilo stranke prava, zar
bi se bila hrvatska sviest tako raz-
mahala u Dalmaciji, da je eto i u
tudjoj stranci (medju narodnjacim)
činila niknut i bujat ćisli hrvat-ki
pravac?
Da nije bilo stranke prava, s kim
bi se obzoraši bili mogli družit
proli sustavu?
Da nije bilo stranke pravo, koja
i Istru i Bo^nu s Hercegovinom u
svom programu vidi, bismo li uži-
vali krasne primjere onamošnje o-
tačbeničke radinosti?
Da nije bilo stranke prava u
Dalmaciji, Bog sam zn.i, kamo bi
na« izdajstvo i mlitavosl narodnjaka
bilo došle dovelo /
Pa i samo ime stranke prava o-
mne tulitpunetum. To je ime jedno-
stavno, jasno, uspiešno, odgojno,
moralno. To j'* samo ime ciela pro-
po^ied, cieli olačbenički govor. Ja-
mni pred njim abstraktna riec pBje-
dinjenje" i talijanska „opozicija".
Oporba nije onako svietla lica u
očima naroda, kao stranka prava,
koju on pravom u pravu stranku
mienja. Oporba, na žalost, nuždna
je, da, ali izgleda po imenu k6 i-
nad, osveta i buna. Nije, ali se
pričinja. A i pričinjanje štetuje.
Cemu dakle tražit selu novoga
kneza dok stari živi?
čemu? Možda, da nas burfe više?
To je Ona fata morgana, koja
čini i narodnoj stranci, da vrat lomi
Tko se ne sieća ili tko nije čuo
pripoviedal divne, junačke početke
ove stranke? Onakovih junaštva je-
dva, da je i slranka prava počinja-
la. Nož pod grlom vazda. Pa kad im
se prohtjelo broja, dogodilo im se po
onoj: mdliplicasii gentem, sed non
magnijUcasti laehtiam. U prvine golo-
ruki i malobrojni prkosili silno u-
vrieženoj talijanšt'ni i svemogućoj
birokraciji. Gonili se sa Zadrom i
sa Bečom skupa, pa ipak, daj danas,
daj su!ra, uza sve svoje siromaštvo,
doso čas, da nadjačali: narod oleo
obćine, obćine dale sabor, Sabor
stvorio Zem. Odbor: na pola neod-
visni.
Nu medjutim ulazilo ih, ne samo
Kroz vrata, nego i kroz prozor. Samo
neka nas je više, a kakvi bili da
bili. Znamo u glavu mnoge, koji
puzajuć pred Klaićem peli se visoko
- - a ne bili Hrvati, a (ako i onih,
koji, možda uz lakomost Uredništva,
predbrojbom na List obliepili bi ure-
dnika, kao da su mu najbolji privr-
ženici, a bili odmetnici. Pa što se
dogodilo? kad sve prividno narodna
slranka poda še smotala, sve popla-
vila, našla se u manjini i trebalo
joj, da ju vlada podupire i brani!
Eto što je multiplicasti gentem
donielo!
Dobro je o broju primietio neda-
vno badeuski veliki Duka'), kad se
') Po „L'Osa. Rom." od 21 svib. Vriedi
zapamtit rieči:
„Non inolti (solda'i) ma buoni. Colla
bontk si raggiunge assai di piu, siva
molto piu in che col numero."
izticaio novi vojnički predlog za u-
množenje njem. vojske:
„Ne marim ja, reče, da mi dadete
mnogo, nego dobrih vojnika Valjanosću
pa o se više uradi, i mnogo se dalje
dopro nego brojem.
Istina živa, jer valjanost i dobrotu
i Bog blagosivlje. Pogledajte stoje
učinio jedan sam Kvaternik i jedan
Starćević!
Nu možda će nam tko predbaciti
aIi,N zar možemo odbijat onoga tko
hoće k nama?
Odbijat ne. Ali i nedopuštat, da
se na pravaškim ledjima proti na-
rodu koče. Odbijat ne, ali i tko slugu
uzimlje, obaviesti se kakav je, da se
uzmogne bolje s nj'm vladat. Vojuici
imaju novaštvo, ko i redovnici ; a
što oni čine, tu je plod izkustva kroz
duge vjekove stečeoa. Zašto ne bi
ta opreznost dobro došla i strankama?
Mi cienimo, da bi dakle trebalo
malo bolje otvarat oči pri biranju, a
ne vjerovat riečima bez djela.
Komu se može vjerovat i bez ku-
šnje, to je mladež. Jer ona je bez ukora,
nevina, iskrena, ćustvena; ne sluša
posljedak kojekakvih računa, nego
kucaje svoga vatrenoga plemenitog
srca.
I starcu vjeruj, ako se nije nikad
okaljao.
Ali, vjerovat StarČeviću, koji je
cieh svoj život narodu posvetio, tako
da u njegovu životu dojučerašnji
protivnici mu Amruš i Politeo ') na«
hode najviše motiva da ga kao uzor
Šuiju : jednako, velju, vjerovat StarČe-
viću, kao ovomu ili onomu preprede-
nomu obzorašu, li dalmatinskomu
narodnjaku, koji je cieli svoj politički
život sebi posvetio ; koji je bio upozo-
rivan neprestano na pogreške, a ipak
ih je činio i s njima se bezočno i
bezdušno banio i ponosio, koji je
dakle hotimice narodnu čast i prava
prodavao ; to mi se čini takav až>-
surd u ljudskom životu, da ga van
Hrvatske ne bi našo nego u Srbiji!
Bado se povadjamo danas za pri-
mjerom drugih naroda. Čemu da ih
i u tom ne sliedimo? Ta, Bogu
hvala, nije ono bilo prošloga vieka,
kad je slavljeni vodja junačkoga
irskoga naroda počinio ne političku
pogrešku, a buduć na onako odličnu
mjestu, narod nije mario za sve
njegove prošle velike zasluge, nego
mu je odmah doviknuo: doli nedo-
stojni. I jedna glavnija pogreška
pokojnoga LjubiŠe dovela je do sli-
čna prizora u dalmat. saboru.
Po eno vam, braćo, Češke. Ta
oni su naobražeu narod. Kod njih
ima pameti i za darovat.
Siedi vodja stranke Dr. Rieger
koji je uzkrisio Češki narod, te u
kojega se gledalo ko u zvieždu sje-
vernicu, koji je i mladočesima pr-
vakovao, koji nije se nikad u idem
omrčio; samo zato što je pristao, nago-
vore n, da se iznese na pretres (da-
kle ostajalo je vremena i prigode,
da se prihvati ili odbaci) nesretne
bečke punktacije; eno ti ga odje-
dnom, njega i njegove za tiviek sa
stolca oborena.
•Ja neću reći, da mi budemo tako »
strogi: blagoćudrii smo u svemu, bu-
dimo i u tomu, ali do neke mjere.
Inače i najgori uarodni zlotvori,
koji su narod sisali, gulili, sramotili^
Šio su ikad više mogli, su malo
deklamacija i malo klanjanja prva-
cima postaju čisti kd zlato!
Ne, gos( odo, nego na oprez! Jer
ako na pr. Crr ković može su dva
tri radikalna govora proti Ma^ja-
rima bit dostojan, nakon toliko go-
dina zabluda, da postane priesnl
prijatelj prrtvašima, onda Je odzvo-
nilo narodu i karakterima. Onda smo
mi u očima naroda i sviela dostojni,
ko prava pol.tička djeca, svakoga
prezira, a ne pouzdanje, batini, a
ne poklisarstva.
Ako su doslfe toliki otvarali jeđržK
svakomu vjetru, volili udobno nit
vodu, nego uz vodu i prodavali sć
') Vidi govore na komerslma, osobita
one na Starč. imendan, ,
ili poput Wernera, takodjer ukorena
od prijatelja književnika »bog pro-
mjene vjerozakona: „Bašza to sam
ja prezreo Lutera, jer je on pre-
vrnuo vjerom". Nego sve nam se
čini da je indiferentizam vjerski o-
bazeo i Muhamedance, biva učenije
stališe, te se baš sa to ne bi imali
preko mjere oduživati na kojekakve
umišljene uvrjede sa katoličke strane.
— Bezobrazno je pak što g. do-
pisnik piše ovom prigodom o mo-
ralu Muhamedovaca i kršćana, te ona
ovome predstavlja; i kaže da bi kr-
šćaoi (pojedinci Ili sve ukupni kr-
šćani?) mogli mnogo toga naučiti
od Muhamedovaca. Ja na ovo neću
da odgovaram, jer kad bih htio
raspravljati o Muhamedanskome ino
ralu, trebalo bi mi pogriešiti proti
deiikantnosti. Nu da ne ostanem du-
žan ovoj veoma smjeloj i uvredlji-
voj tvrdnji, mogao bih spomenuti g
dopisniku, ako inu se katolici čine
pristrani, Voltaira, Bayie-a, pa i sa-
mogu muhamedanskoga filosofa A-
veroes-a, da vidi Sto ovi govore o
muhamedanskomu moralu. Ci ta rije su
do potrebe kod rnene.
Pobiti sve što je g. dopisnik str-
pao u tri stupca ,,C. Hr." trebalo
bi još mnogo pistnja, što mi nije u
namjeri. Razlog je tome, što ja i
svi katolici držimo još do sloge iz
med ju na«, te nam se nije milo
klati. Ako sam u ova dva dopisa
rekao ih gorkih možda po Muhame-
dance, neka ovi promisle da ih je
gorkih rekao i njihov prijatelj iz
Zagreba. Mi se nikad nijesmo pro-
tivili slozi sa Muhamedancima; mi
ćemo koliko god i „Crv. Hrv".
vazda ju zagovarati, nn u nekim
granicama, a le su granice da se
vjere ostave s mirom, i da se ne
dira u ničija vjerska ćustva.
„Neka bude uvjerena „C. Hr." i
njezini pisaoei, da ne smeta ništa
što katolici drže se čvrsto svoje
vjere i slavo svečanosti, bez uvrjede
ma komu, jer će oni svejedno vaz-
da se naći spravni da se u naro-
dnim pitanjima združe s onima, koji
se drže Čistih i^ pravih ideja, ma
koje vjere bili Želim da ovi redci
doprinesu k bistrenju na koje sam
jedino smierao.
_ J, _
0 katoličkoj štampi.
„Katol. Dalmacija" u br. 34 ove
g. donie pohvalnu izjavu Weker-
lovu o novinstvu u obće. Sad pak
cienimo, da ne će biti neumjestno,
Neodvisnost katoličke Crkvo.
II.
Ako se one razlikuju, onda duhovna
od civilno vlasti ne ovisi, I doista ne
ovisi jer:
i ako je ekzistencija jedine i prave
božanstvene vjere istina spojena tiesno
sa ljudskom naravi, a onda je družtvo
stvoreno za vjeru, a ne vjera za druž-
tvo. Ako je Bog stvorio čovjeka članom
druživa, nije mu mogao podielit vjeru,
a da ne bude prati!a njegovu položaju,
nu u ovomu položaju učinio ga je pod-
ložna onoj religiji za koju se brinuo
pravi i najveći interes čovjeka Kad je
ljudsko drugovanje stenjalo pod najža-
losnijim jarmom, Bog je čovjeku odre-
dio i pokazao vlast pod čijom obranom
i upravom jedino mogao je iz mrtvih
ustati i dostići svoje savršenstvo. Oea
preporodna vlast nije potekla od kakve
druge vlasti, i po tomu duhovna od ci-
vilne ni ovisi.
II Neovisi, jer od Boga potiče.
Politička vlast može biti udfeljena
neposredno od Boga, kao n. p. Moj-
siji> Saulu, i Davidu kralju, nu može još
i po ljudskim faktima, n. p. po pravu
nasljedstva, zakonitu predobiću, temelj-
nim zakonita naroda itd. Ali crkva pri-
priobćimo li njekoliko rieči o kato-
ličkoj štampi i novinstvu napose, po
riečima otca Fayollata. Sliedeći u-
lomak je izvadjen iz knjige „L' a
postolat de la Presse", na koji se
slučajno namjerih, a vrlo bi se
koristno mogle i na nas ove rieči
uporabiti.
Svagdanji upliv štampe, ovako po
prilici glasi laj ulomak, svojim o-
petovanjem i svojim trajanjem je
skoro neodoljiv. To je udarac mlata,
koji malo po malo zabije čavao; to
je voda, koja padajući kap po kap,
izjede napokon i najlvrdji kamen,
te probuši granit. Tko je toliko Čvrst
a da ne primi ili da izbjegne utisku
novinstva koje danomice čita?....
Da koji puk prosvietlimo i nau-
čimo na ćudorednost, što je baš će-
stokrat potrebito? Dosta je dati mu
nek Čita dobro novinstvo. Tko hoće
da puk izgubi vjeru i da ga pokvari,
dosta je da mu dade čitati zlo no-
vinstvo,
čujmo ovdje što nam dovikuje
kardinal Nadbiskup Poitierski: „No-
vinstvo, kako je dan današnji raz-
vijeno i izuzev riedke iznimke, jest
umu ono što su tielu moderne ra-
tne sprave, t. j. usavršeno orudje
da ubijamo duše.... Štampa ubija
duše pokvarenošeu, koju sije u sve
slojeve družtva, skepticizmom, što
ga poradjn u pameti, nenavidošću i
mržnjom što no ulievn u srce ra-
dnika. Treba li odatle zaključiti da
štampane čini nego zla? Nestalno.
Kao što Krupov top, kartače i tor
pedaJe mogu služiti u obranu i koje
svete stvari, da se suzbiju nepra-
vedne navale; isto tako može i no-
vinstvo biti orudjtrn dobrim, upo-
trebi li se na obranu istine, protiv
laži i zabluda. 1 kao što vojnik,
koji se bori za pravicu, može i
mora se služiti najsavršenijim oru-
žjem, isto tako je i kršćaninu duž-
nost domoći se štampe, da bolje
crkvu i družtvo obrani".
Razumije se po tome, i kako je
prest ielli Ketteler mogao bez pretje-
ranosti, i ne neopravdano reći ove
rieči... „Da bi se sv. Pavao povra-
tio postao bi novinarom." Kako bi
veliki ovaj Apostol, koji glasno go-
voraše „Dužnikom sam i učenih i
neukih... Jaoh si ga meni ne bu-
dem li navieštao Evangjelje", kako
bi on propustio toli moćno sredstvo,
te koje djeluje tako zamjernim u-
plivom na moderno družtvo? Lav
XIII, koji poznaje vrlo dobro uzroke
naših zala i uztuke proti njima, do-
bro je shvatio i ovu moć svagda-
nje štampe, te se ne boji izustiti
ove rieči odabrane za naslov ove
ma neposredno uvjek vlast svoju od
Boga, osobito pak tiče li se vrhovne
vlasti. Bazumu se dakle protivi ako re-
čemo da vlast nebeska mora da bude
podredjena zemaljskoj.
III NeovisI, jer crkvi pravo pripada
da upravlja ljudskim družtvom. Da ovo
pi stigne svrhu neumrlu, treba da rabi-ona
sredstva koja pamet prosvjetljuju a srce
kreću i da podredi iste svoje naravne
interese plemenitomu cilju što ga vjera
objavlja. Rasta nesmije biti vezana ili
smet n i od druge vlasti, jer bi se onda
nje djelovat je uništilo.
Neovni u jednu rieč jer jo postavlje-
na da upravlja i ravna kraljestvom bo-
žijim na zemlji, kraljestvom koje obir/i-
mlje cielo kršćanstvo, pred kojom siću-
šno je svako zemaljsko svjetovno kra-
Ijestvo, jer kao što duša nadma&uje
tielo, tako i nebesko nadmaftuje ze-
maljsko.
III.
Ove su istine tako jasne da su ih od
jostanka crkve širili ne samo njezini
prijatelji dali i neprijatelji. Mogao bih
testi mnogo dokaza, nu radi kratko-
izcstavljam; ipak neke je zgodno
navesti, osobito one koji bjehu i/.taknuti
o riformi od ljudi pametnih, al nipošto
urijalista, dapače protivnika katolič.n
stvu. Glasovita je odluka bogoslovnog
fakulteta u L< vaniju 17 v. glede odno-
šaja crkve prama kralj e vina in. Tu ae
knjige: „Ja smatram katoličko no«
vinstvo kao vjednu misiju u mojoj
biskupiji".
Mi se ne ćemo tome čuditi, sje-
timo li se da koji svagdanji List
ima 100 tisuća, milijun čitalac* i
još više; da takav dnevnik obu-
hvaća po prilici sve što je učena i
pametna obćinstva u dva svieta,
kakva li je dakle moć periodične
štampe.1 Ona sastavlja nje kakvu vrst
četvrtog stališa, a većina katolika
jedva da ima o njoj prav a pojma!
U ovoj velikoj borbi medju blu-
dnjom i istinom, živo lotu i smrću,
još jednom velimo, je ii moguće
zanemariti ovo moćno oružje? Ne
htjeti se služiti njim, okoristiti se
ovim „topom misli" kako reče Abd-
el-Kader, ne bi ii to n ličilo voj-
niku, koji bi htio nu silu da rabi
pušku kreme nj a Ču i na šibu, doČhn
neprijatelj rabi strašnu pušku Le-
belovu, i zavojite topove. Obrtnik
koji se ne bi poslužio popravcima
i iznašašćima, J< oj a su se na pred -
kom stekla, bio bMprisiljen doskora
kaniti se ulakmfee, !e odpušliti svoje
radnike. Tako ćemo reci s nekim
vojnikom štampe, koji je najbolje
znao baralali s ovim modernim o-
ružjem: „Pravo oružje, sigurno o-
ružje, jesu novine, i\o\ine se ne-
posredno čitaju od tisuća pristaša i
protivnika. One vebraju jedne, a
sbunjuju druge, i sile ih da skinu
obrazinu. Njom možemo na njeki
način poučili naivnost neukih," (Vj,
Veuillot.)
Najuspješnija revnost i nastojanje,
najshodnije za sadašnje doba, jest
raditi da posvud prodre dobro no-
vinstvo, osobito u mjestim, gdje je
najveća potreba da se uporabi uztnk
proti otrovu: u radionicatn, t vorni -
cam, i ako je moguće u krem;.
U njekom velikom gradu, pošte-
njak, plemenit kršćana, pitaše se
jednog dana: „Bi li mogle prodrieti
u krčme, bi li mogle bili i tu pri-
mijene, te činiti dobra novine sa
slikom Našeg Gospodina?"' U tom
gradu ima 2.400 krčarna, prodavao-
nica i kafana. Da pokuša, učini go-
lemih žrtava; 4.000 t.ovina (izlisakaj
dolazaše r.a dan, nosioci h odnesoše
dviema tisućama i četirim stotinama
krča ma i kafana. Sve primiše osim
četiriju. Ostalo razproda vikae. Na
prvi pogled primatelji odbijahu List,
bojahu se; žalim bi se vidjelo kako
oni koji ga bijahu odbili, opet se
na nj navraćaju, te pomnjivo čitaju.
Pokušaj trajaše v>še mjeseci, valjalo
ga je prekinuti s nedoslalka novca;
ali pokušaj bješe učinjen i bijaše
povoljan. Nemojmo dakle držali za
veli da izvanjska juriš likeija u zakono-
davnoj crkvenoj vlasti pripada bisku-
pima, da vlasst rimskog p«pe niti ovisi
o potvrdi svjetovn h vladara, niti je o
graničena na same razprave crkver.e na-
ravi, već proteže se i na mješoviti sud;
očita je bludnja veli, da crkvena vlast
mora da bude pregledana o 1 polit:čke
vlasti, dapače ova radi svrhe ovisi o
crkveni«) zakonima, i crkva ime pravo
udariti eensuru na one civilne vlast',
koja se od "svrhe zadnje odaleči vaj u.
Bossuet kaže: „Kraljevi, puci pastiri i
stada podložni su papi kao crkve po
glavici (!>escur. sur Punite de 1' eglise).
Fleury nado laje: „crkvena v)ašt treba
da bude neovisna od civilne, i svjetovni
vladar u koliko je vladar ne može imati
ovu vlast jer potiče ona iz vrhunara-
vnoga reda".
Fenol on kaže r Narodi pokoravajući
sa crkvi ne imaju prava svojatati nje
vlast. Vladar drži mač pred crkvenim
Vratima, al ne smtje unići, kad je brani
istodobno je i sluša, on prima nje odlu-
te al ih njoj ne pod a je. Ako je brani-
telj nje slobode, neuia pravo cslabiti je,
jer kad bi on htio crkvom vladati, onda
njegova obrana ne bi se zvala pom ć
eć jaram (Disc. poor le sacre de 1' ele
cteur de Cologne) Berthier podučavaše
Vjekoelava XVI govoreći: Kraljeva vlast
u crkvi nalikuje sinovskoj pr ma ma- |
teri t. j. mora da bude vlast dobroho
nemoguće, da činimo prodrieti i u
krčma dobre novine. U njima no-
vinar vlada kao gospodar, nameće
svoje misli, čovjek pučanin, osobito
težak, vjeruje rieči novinarovoj kao
rieči prijatelj u Oo pače ne može ni
pomiriti* da se može lagati. Zašto
ne bismo i mi nastojali da prodre
onamo dobar List, da suprotstavimo
novine novinama? Barem bismo se
mogli nadali da ćemo poučiti na-
ivnost neukih".
Tako nije dosta da se odstrane
opake novine a da se dobre uvedu
u obitelj. Ne. Onaj, koji ima apo-
stolsko srce, okoriđtit će se svojim
položajem, svojim odnošajima, svo-
jim poslovima, da ih (novine) raz-
širi u gradu, gdje stanuje, u svom
kraju, u svom okružju. Ili barem,
neće se pred broj iti sam za se, i'ro-
čitav svoje novine, ou će ih užaj-
miti, darovati, proći svojim okoluji-
ina, le činiti da dodje u susjeda,
koji mu je na brizi, Onaj List« što
ga bacate u kul, može još prosvie-
llili, obveselili seljaka u njegovoj
kolibici, utješiti siromašnog bolestnika,
tužna i samotna na njegovu krevetu
bob, može prodrieti u koju k-'fanu,
u koju radionicu, da čeka čitavu
hrpu radnika. Veli se: lo je tegotno
OhS da bi ljubav šuštala pred noj
manjom tegoćom i najnezuatnijom
žrtvom, kad bi nas dakle ona silila?
Pa kakva je lo velika žrlva, u istinu,
žrtva jednog Lista papira, koji naj-
više vriedi da se napali vatra ili o-
b a vije omot? Kakva Si je to velika
tegcca, tražiti ckolo sebe koju kuću
u kojoj bi se novine čitale sa na-
sladom, le još i dobra učinile!
Govoreći o onim liepim govorima
sakupljenim i predanim obeinshu;
O. Lacordare govoraše u svom pje
sničkom jezik u: „Kad, koje jesenske
večeri, lišće (»pade, te leži na ze-
ntlji, više od jednog pogleda i \ iše
od j^'dne ruke ga lraži; i budo ii
ostavljeno od sv h, vjetar ga može
uanieli i pripraviti od njega ležište
siromahu kojega se Providnost s ne-
beske visine sieća." IVI i ćemo ove
liepe rieči namieniti štampanim Li -
slovima: i oni mogu donieli tako
radosti i utjehu kojoj zapuštenoj du-
ši, koje se Providnost 8 nebeskih
vis na sieća.
Pčelac.
»'V
Crkvene viesti.
U Moravskoj pod pokrovitelj-
stvom olomučkog nadbiskupa Dra.
Kobna i brnskog biskupa Dra. Ba-
tna i obrana, nipošto gospodarenje (0
Euvres de Prnyart t. 2). Barruel pise:
nitko ne može pi isv<>j11i svećeničku vlast.
Crkvi su podložni i sami vladari (De
pape et de ses droiis ie!šgieux 1808 t.
2 p. 431). — Boemer veli: „Ako se ze-
maljski vladar približi reiigijowomu
družtvu, ne promjenjuje se za to
rel gijozn^ narav družtva, niti pove-
ćaje vlast vladara. Oo je član crkve,
nipošto vihovui glavar (Jus can. univer.
lib. 2 e 5) Moaheim kaže.- „Vladarevo
pravo u cikveiiiu stvarima pravo je
negativne naravi". (Jus can,). Voli do-
daje: „&biurdnost je protiviti se, da
pravo u crkvenim stvarima odjel)eno j«
od vremenita posjeda (Jui natur. c. 4).
Jurista Bteuning veli: „crkva i vlade
dvie su različ te zadruge; kao što ona
nema vlasti opredjelivati civilne stvari,
t iko ni vlada nema prava zalaz;ti u cr-
kveno područje (Primae lineae juriš ec-
cles. §. 5).
Ako se svjedočanstva i uvjerenja uče-
njaka a to iju uvažiti, i ovim nadodati
kao nedvjben dokaz uvjerenja ostalih,
d(8tntno je sjomenuti, da druge izosta-
vimo^ imena cara Gracijana (coj. Theod.
lib. 7), Va'ent nijana starijega (Sozom.
List. lib. 6 c 7), Te^doz'.ja miadjega
(Episf. sin >d. ephea), Va^lija, liosta lti-
na Velikoga i Karla Velikoga. Ovi izja-
više svečano da oni ne imaju prava
zalaziti u crkveno kolo, posto nijeeu o-
uera snuje se katolička stranka. Po-
kle u Moravskoj ima u* Cehe do-
bar broj (skoro trećina) Niemaca,
držali će se sastanak Ceha i Nie-
maca, da se utanači stanovište ka-
tolicima prema raznim strankama u
zemlji.
# *
Nekoliko hrvatskih Listova do-
nielo je vieat amerikanskih novina
„New- York Heralda" o sadržaju bu-
duće Papine enciklike. Viest je iz-
mišljena. 0 budućoj enciklici ne-
može se još znat sadržaj.
* * *
IJ proš. broju javili smo kako je
belgjski Senat prihvatio zakon kojtm
se kazni dvoboj. Danas ćemo reći
juš koju po „Katholische Kircheii-
zeitung" koja donosi sliedeci izva-
dak iz izvještaja:
Pravom — veli se ovdje — drže
naučilelji kaznenoga zakona, da se
smaknuće čovjeka u dvoboju imade
smatrati više ubojstvom, nego li u~
morstvom. Kod dvoboja jest naime,
isto lako kao kod ubojslva, promišlje-
na, zla volja čovjeka. Jedina je razli-
ka izmedju prostoga ubojice i duelanta
ta, što onaj svoj zločin izvede po-
tajice, te je s toga svemu svietn na
vječitu stravu, dočim je ovaj pogi-
beljan tek jednome čovjeku, kojima
se j.odaje; osim tuga duelant ne kri-
je svoj zločin, dapače se njima
diči I
Lišiti života, je.sl doista najodur«
niji od svih zločina, te ga za to i
zakon najoštrije kazni. Samo prieka
nužda može takav čin pozakoniti. Ta-
ko pojedinac u slučaju nuždne obra-
ne, država u sili da brani družtvo,
i mudu pravo, dapače ova posljednja
i dužnost, nekoga ubili. Dvobojnik
se pako nikada ne nalazi u tako-
voj potrebi, \jeinu je samo do toga,
da svoga protivnika kazni. Nu u ko-
ga je pravo, da smije kazniti dru-
goga? Možebit u uvriedjena, ili u
njegovih rodjaka, kako u onim ze-
mljama, gdje jošte vlada krvna o-
sveta ?
U našem naobraženu društva ima-
de mudrih zakona u obranu svačijeg
prava i svih interesa. Najsitnije u-
vrede mogu se odmah zakonitim pu-
tem kazniti.
Veli se doduše, za čast, eda se
očuva ili uzpostavi. ne ima zakona.
To je istina, ako se pod „čašću"
razumieva dostojanstvo ljudske nara-
vi; jer ta „čast" već je sama po
sebi znkon. Nu što si duelant pod
„čašću* misli, nije za pravo drugo,
punovlašćeni. Upoznaše da treba častiti
onu religiju koju su od puka tražili i
promišljahu da kad bi vjera bila pre-
zrena i skučena pod njihovu vlast, da
bi se dogodilo ono što se je dogodilo od
pokvarenih Filipovih orakula, t. j da
ppk njima nije više vjerovao jer su po
Filipa zborili.
Neki vele: Premda se te dvie vlasti
razlikuju, ipik vršenje odnosne vlasti
može biti usredotočeno u jednu osobu.'
U jednu rieč i da civilnoj vlasti može
se opaz;ti duhovna eto primjera u papi:
On spajaduhovnu sa vremenitim posjedom.
Ovo uzporedjivanje ne vriedi. Vreme-
niti posjed u rukama crkvenih osoba
može obitojati jer ovo je posljedica do-
gadjaja i obćih okolnosti. Ovaj posjed
može se postignuti darivanjem/ pogod--
bam, dopustom i razpustom društva, jer
tada uništeni su predhodni vezovi.
Nedvojbeno je to da je Providnost
pripravila poglavici vremenit posjed da
ga osobno učini neovisna, da može slo-
bodnije vršiti svoju duhovnu vlast i da
postavi vjeru u tjesniji odnoiaj sa ze,
maljskim vladarima. Glede pak duhovne
vlasti ova ne ovisi o ljudskim okolno-
stima ili dogodjajima, jer ona kako. re-
koh potiče neposredno od Boga. Što bi
se moglo reći bilo bi to, tUcivilna vlast
može u sebi uključiti i crkvenu po Bo-
žijemu pravu, uli se ovo ne da dokazati
niti će se ikada dokazati.
kdi dodatak)*,