Veritatem facienteg in eharitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auriliante Deo, in dies alaeriter operara Vestram irapensuros in tuenda salutari Eeclesiae Reli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito:
Si quis Catliedrae Fetri jungitur,
meus «»t.
(S. IIIKRONVM. EM«. XVI. AII DAH.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7fior" na godina. PO'OSTALOJ CABKVINI 8 fior. Tko zaostane s PRKDPLATOM plaća t fior. vis« — ZA INOZKMSTYO 7 tor. i poštanki troškovi. fredbrojba traje za •ieln godisu-
tko na »vrhu godišta ne odbije list smatra sa prodbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravi KATOIIIM DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. -
Br S4
•pas 91
Zadar, Četvrtak 29 Kolovoza 1889. God.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede svoje račune s na-'
som Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona.
Mi*
Teorija i praksa.
ii.
Vidjeli smo siranu pravicu „na-
rodnoga hrvatskoga kluba", ali nije-
smo svu.
Osim što je liepo i pohvalno kad
narodni hrvatski klub prestao biti
samo „narodni", osini što je prave-
dno uradio kad je spominjue sjedi-
njenje s Hrvatskom spomenuo i Bo-
snu; ima još nešto u čem je iskreno
pohvalit narodni hrvatski klub. On
naime nepriznaje d i ima osim Hrvala
(i „Srba". Bez ovih nema smoka!),
drugoga naroda u Dalmaciji. To je
sasvim u redu. I ako kasno, ali ča~
stno. U redu je i ono što nam „na-
rodni hrvatski klub" obećaje (to-
čka 3), da će nastojati svim zakoni-
tim načinim, da kriepi hrvatsku sviest;
ali odmah za tim nadodaje, da će
takodjer nastojat, da ponarodi sve
učiono i urede u zemlji. Evo i ov-
dje mala mixta bonis. Kriepit ee
hrvatsku sviest, a ponarodit će u-
ćione i urede! Kako se može krie-
pit čistu hrvatsku sviest uz pona-
rodjivanje, to znamo vrlo dobro iz-
kustvom. Ponarodili su se srednji
zavodi skoro u svoj Dalmaciji, pa
baš nam odatle ramsijano po cieloj
pokrajini toliko mladih srbčića. Po
narodili su se dobrahno i uredi, ali
tako, du je zvaniČni narodni jezik
prozvan, uz odobravanje narodne
stranke, srpsko-hrvatskim jezikom.
Misli li u tom smislu ić dalje na-
rodni hrvatski klub? Ako misli, a
misli bez dvojbe, nek zna, dn će mu
za takvo pouarodjenje učiona i u-
reda hrvatski narod bit veoma malo
haran. Narod vapije pohrvaćenje,
gospodo, a ne ponarodjivanje kojim
se ne kriepi nego ubija čista hrvat-
ska sviest. Tim se narodu s jedne
ruke dava, a s druge još više odu-
zimlje. Dava mu se onemogućivanje
triestak hiljada talijanskih pristaša,
a na mjesto toga ciela naša zemlja
postaje dvoličnom (srpsko-hrvatskom).
Ovo su težki griesi, gospodo, i to
su ubitačni uspiesi. Dižete s vrata
narodu trideset tisuća duša, a nato-
varujete ga su bliza 100 tisuća. To
je prefino rodoljublje. Nego, biti će
još o takvim podvigama govora, te da
nu vidimo što nam još obećava „na-
rodni hrvatski klub". Obećava nam
Još, da će nastojat nek se zemlja
rieši talijanštine i obrani od niem-
čmja.
Mi smo podcrtali one rieči „rieši44
i „oibraniOne bo dvie rieči tako su
•lo<|uentne, da ni Tacitov ćaća ne
bi bio mogo više stvari u manje
rieči izrazit. One su rieči takove, da
sva radost koja bi nas imala obuzet
kad nam narodni hrvatski kub obe-
ćara borba proti nieračenju, iv» pas
ta radost mimolazi, a zamjenjuje ju
gorka žalosti Evo zašto i kako.
Narodni hrvatski klub nastojati će
da se pokrajina rieši talijanštine, i
to je dobro, jer je dio hrvatskoga
života u Dalmaciji još sapet, još je
vezan u talijansku torbu. Kad nam
dakle narodni hrvatski klub obećava,
da će naslojal nek i taj dio javnoga ži-
vota napokon izviri iz talijanske torbe
na bio dan, obećaje nam nešto do-
bra, i evala mu. Ali narodni hrvatski
klub, neće to isto nastojat glede
niemštine. On neće nastojat da se
zemlja rieši i niemštine, oo će
samo nastojat da se obrani od
niemčenja, naime nastojati će da
njemačka poplava ne poraste, a u
koliko je uhvatila maha, to nek o-
stane. Znamo, da bi drugčije radec,
neki narodnjaci bili nedosljedni-, jer,
kako da sada nastoje nek se uništi
ono što su prije ili sami podupirali
ili barem su mučke i bez ikakve o-
porbe puštali, da se u našu zemlju
uvlači? Da, javno predbacujemo na-
rodnoj stranci, njezini su poglaviti
ljudi,exceptis exeipiendis,#foMwi krivci
što je sada u Dalmaciji njemačkih
fučiona i de facto njemačkoga dr-
žavnoga jezika. Ovo svečano pred
narodom narodnoj stranci predbacu-
jemo, a neka nas oprovrgne ako
može. Onda će nas istom čut.
S toga narodni hrvatski klub, je-
dnom kad je stranka pred narodom
se ogriešila u pogled niemštioe, imao
je uvrstit u programda će ne samo
nastojat, da se za buduće zemlja
obrani od niemštine, nego da će na-
stojat da se rieši i one niemštine
koja je već amo presadjena. Ali,
da, našo si! To se ntda, jer oni
„veći(?!) interesi", ona „visoka po-
litika" koja ne da adresi na bio
dan, prieči i pobijanje već obstojeće
niemštine. Mi dakle, valja da se spri-
jateljimo sa dozom germanizma koja;
je u naše slojeve prodrla! Tu nas
naime narodni hrvatski klub šalje
liepo na teoriju „dei fatti compiuti".
Klanjamo se do crne zemlje na to-
liko rodoljublje!!
Sto ima nova po svietu?
Magjarake službene novine objeloda-
nile su kralievo ručno pismo, kojim se
Imbro pl. Josipovich imenuju hrvatsko-
slavvnskim ministrom u Budimpešti. Ma-
gjarski Listovi radostno pozdravljaju
imenovanje Mirka pl. Josipovića za hr-
vatskoga ministra. On da je najdostoj-
niji nasliednik Bedekovićev. „Nemzet"
piše: „Josipovich spada medju one hr-
vatske patriote koji su i u težka vre-
mena muževno zasvjedočili svoju privr-
ženost ustavu i državnoj zajednici pod
Stjepanovom krunom", —• „Pester jLlo-
yda veli: „Josipovich spada medju one
turupoljske plemiće, koji su od pamti-
vieka sačuvali ćustvo zajedinstva prema
svojoj ugarskoj meterinskoj zemlji, te ga
u velike eiene njegovi jednomišljenici u
Hrvatskoj, kao i mjerodavni faktori a
ugarskoj metropoli • ,. On neće naći pri
nastupu svojih dužnosti nikakovih po-
težkoća niti na hrvatskoj niti na magjar
skoj sirani i biti će poatedjen od krizii,
koje au ogorčavale ćud njegova predša-
stnika. Nu još nisu odstranjene sve raz-
like medju ugarskom državom i nje-
zinim zemljam („Nebenl&nder") s onu
stran Drave; još uvjek imati će regal-
kolam« deputacija pun« ruke poiU sa
čitav niz godina, i još uvjek će po koju
tvrdu ljusku morati da pregrize patri-
otičko susretanje s obiju strana. Do nje-
ga će biti, da djelo ugarsko-hrvatske
nagodbe njeguje u onom duhu, što joj
ga je zadahnuo De&k, pa ako hrvatski
ministri u ugarskom ministarstvu budu
uvjek onako djelovali, kako je dje-
lovao Bedekovich, kojega će djelo
Josipovich za cielu nastaviti, onda
nas nije strah, da se nebi dosta učvrstile
veze iztnedju Ugarske i njezinih (!!!)
zemalja, onda će magjarska zastava u
Hrvatskoj biti uprav tako simpatično
pozdravljena, kao što je hrvatska zastava
u ugarskoj prestolnici vazda bila sim-
bolom osjećaja srdačnoga zajedinstva
s ovu i s onu stran Drave. „Bud. Hir
lap" izriče novome ministru priznanje,
što je „pouzdan prijatolj Ugarske", a
osim toga je „kavalir, ljubezan čovjek" ;
nu, da Ti je pozvan, da tjera „politiku
u veliko", o tom da će tek morati da
pruži dokaza. Bude li shvatio svoj poziv,
moći će velike usluge učiniti i Hrvat-
skoj i Ugarskoj.
„Neues W. Tgbt." javlja iz Berlina,
da je zakazani dolazak ruskoga cara
opet odgodjen.
„Berliner Tgbt.u primjećuje, da oni,
koji su cara Vilima u Strassburgu po-
zdravljali uzklicima „Hurra!u nisu ni-
pošto istovjetni sa biračima u Stras-
sburgu.
Čitamo u rimskim novinam, da je
rimsko redarstvo uhvatilo nekoga Primo
Frattini, rodom iz Orvieta, nastanjena
u Rimu, radnika, na kojega pada ve
lika sumnja, da je ono bacio butnbu u
oči rodjendana N. V. našega kralja,
pred polaćom austr ugarskoga poklitara
u Rimu.
Vlada Conga poriče viest francezkih
Listova, kao da je arapski poglavica
Tippo-Tip podigo ustanak proti Congo-
državi.
Dne 31. o. m. završit će se sjeditba
englezkoga parlamenta, koji je, malo ne
bezprekidno, zasjedao od 21 veljače o.
g. Ova sjeditba ostati će važna po tom
što je parlamenat glasovao 22 milijuna
sterlina za umnožanje englezkoga bro
dovija, zatim po tom, stoje za škotsku
ustrojio novu mjestnu upravu po primjera
mjestne uprave u Englezkoj. Irsko pi-
tanje, ta rak rana nutarnje englez.uprave,
nije u ovoj sjeditbi ni došlo na dnevni
red, nego je ono pridržano za jesensku
sjeditbu, koja se obično sastaje mjeseca
listopada.
Dogovori medju turskim vanrednim
izaslanikom Sakir pašom i kretskim kr
šćanim rek bi da povoljno napreduju.
Sakir paša već je u Carigrad odpremio
zahtieve kršćana, koji obuhvaćaju po-
dručje svekolike uprave, po čem se vi-
di, kako su kršćani pravo imali, što su
se digli na odpor proti turskoj vlasti.
Medju inim traže kršćani financijalnu
nezavisnost otoka, preustrojstvo oružni-
štva, razpis novih izbora za parlamenat,
odstup carinskoga prihoda i biljegovine
Kreti, ustrojenje ratarske banke, obću
amnestiju kršćanim, kazneni progon svih
turskih zlikovaca, primjerenu naknadu
za pljačkanja, štu su jih Turci počinili
u kršćanskim mjestim. Nadalje ištu kr-
šćani, da se o svim ovim njihovim sah-
tjevim vode dogovori u Kaneji, a ne u
Carigradu, kako to želi porta, pa da se
o svim zahtievim razpravlja ujedno a
ne posebice o svakom.
VAŠI DOPISI.
Iz Spljetsko Makarske Biskupije
25 kolovoza.
Na tolike i tolike obrazložene tužbe
potvrdjene nepobitnim dokazim, visoka
vlada nepoboljša ekonomično stanje iz
loženih nezavisnih kapelana, već je eto
tako tvrdim mukom umuknula svakomu
na čudo, a sebi na malu diku. O tomu
blaženomu poboljšanju svojski se je ba-
vila i neumorno zauzimala naša ,,K. D."
zapremajuč čestokrat svoj prostor nizom
članaka, dopisim i viestima, a da samo
udovolji pravici i istini, koje objeručke
grli i neumorno brani. Sa svim tim, uz
sva nadana i očekivana obećanja, još
se nerieši ovi zamršeni uzao! Bilo bi
suvišno, a ćastnomu čitateljstvu dosadno,
kad bi se napominjalo i ponavljalo, da
izloženi nezavisni kapelani vrše nezavi-
sno svoju dušobrižničku dužnost u svomu
djelokrugu isto ko i stalni župnici: drže
župnički ured, popunjaju knjige rodje-
nih, vjenčanih i umrlih, šalju tromjese-
čja Poglavarstvim, odgovaraju na dopise
crkovne i svietovne vlasti, izgovaraju
propisani broj sv. Misa za puk, oba-
vljaju nezavisno svetotajstva i sve ostalo,
što spada na župničku dužnost. Tako
isto crkovna i svietovna vlast u svakoj
potrebi obraća se upravno ovakovim du-
šobrižnicim i bez ikakove opazke pri-
maju odgovora, izvješća i t. d. uredovno
izručena, neprimjećujuć izručitelju, da
jih kroz nametnuti župnički ured pro
sljedjuje. Duša je blago, sami se j« je-
dan slučaj na zagorju desio, da je vi-
soka vlada zadarska opazila jednomu
izloženomu kapelanu, i to, pazite, pri-
godom izručenja mjestne fasije, pošto
je ova, po vladinoj finoj opazei, imala
biti pregledana i potvrdjena od utunu-
toga dotičnoga župnika. To je jedini
slučaj, a nebi ni on bio, da nije nado-
budan po visoku vladu, koja misli možda
umanjiti godišnji deficit umanjenjem
plaće kapelanim!! Naravno, dotični ka-
pelan, nije pristao na neosnovanu vla-
dinu opazku, nit je mogao, pa ni smio
vriedjati svoju nezavisnost, koju uživa
njegov ured od uvedenja uredovnih re-
dovitih spisa u carevini. Nu, na sve to,
visoka vlada osudi ga ipak zavisnim
ustanovljujuć u likvidaciji fasije nado-
platu, uračunav pobir redovine na svo-
ticu fior. 300 kao prostomu, zavisnomu
kapelanu, koji je na pripomoći svoga
župnika bez ikakove odgovornosti kod
Boga, naroda i vlade. Uz fior. 300 ka-
pelan neznam kako može izbjegnuti
ekonomičnoj nevolji, taman se najpro-
stije uzdržao. Svaki nezavisni kapelan
žive sam o sebi, sačinjava osobitu obi-
telj. Potrebit mu je momak, na više
mjesta i konj, pa na momka i konja
koliko mora godišnje potrošiti ? Nado-
daj tomu druge kućne potrebite potro-
šice, pa onda? Svak ruku na prsi, a
fior. 300 pred oči, eto na sriedu ostat-
ka, da nerečem nedostatka. Visoka se
vlada možda obazire na mali broj duša
u izloženim kapelanijam, te bi je sa
viest mučila, kad bi utaman novac pro-
sipala. To joj je grizodu&je ipak pobi
jeno u ,,K. D." kad no su izriečno na-
pomenute neke stalne župe, koje su
promašene žiteljim mnogih kapelanija.
Dakle? U ovom busu zec neleži. Visoka
vlada po tomu negleda broj duša, već
mjesto. Da je to uprav tako, svjedoče
nam kapetanije većebrojnije od stalnih
župa i franjevačke župe sa mirskim
svećenicim pokrite, jer ovi nijesu pri-
znati, pri nadopunitbi redovine. Imala
bi visoka vlada gledati ekonomično sta-
nje i uzdržanje dušobrižnika, bio ovi
pop ili fratar, služio na popovskoj ili
franjevačkoj župi, to je jednako, jere i
prvi i drugi mora jednako vršiti svoju
dužnost; bio ovdje ili oadje, nosi sobom
iste potreboće. Znam, viknuti de mi:
zakon je »amo za pepovske župe 1 Hvala
ti, prijatelju 1 Nu zakon je za poboljša-
nje mimika, dušobrižnika, uže popova,
| pa sakou, u Ukomu postupanja n«od-
govara svojoj svrsi glede izloženih ka-
pelana, a to je ona stožina okolo koje
vršem bobovu slamu, kad se neuzimlju
u obzir pravedne jadikovke izloženih
kapelana, kojim je ekonomično, uz o-
vaki zakon, crna duga godina, a zlosre-
tno mladoljeto pri trsenju dohodka i
troška. A što dalje? 11 tempo e galan
tuomo a vi, braćo kapelani, odkri-
vajte svoje boli, jer, kaže latinska po-
slovica: repetita juvant. Kapdan.
,
Domaće Viesti.
Pišu nam iz Spljeta, da je na 20 tek.
vlč. D. Niko Štuk rodom s Pelješca,
reko ondje sukromno mladu misu. Če-
stitamo !
* * *
Župničkoj crkvi u Čisti udieljeno je
100 f. za nabavu crkovnih oprava, ka
toličkoj župničkoj crkvi u Ercegnovomu
takodjer u istu svrhu i'. 1O0, a crkvi u
Mulu f. 60 za nabavu crkovnih orgulja.
*
* *
Na 27 tek. umro jet> nakon duga bo-
lovanja, vlč. D. Filip Županović pomoć,
kod zadarske stolne crkve, a nazad dana
vlč. D. Ivan Motušić nadžupnik u mi-
rovini. Bog im dao pokoj !
* * *
0. Celestin Medović negdašnji franje-
vac iz Dubrovnira, a sada usljed do-
zvole Svete Stolice svjetovni svećenik,
došao je u Monakovu, gdje se usavršuje
u slikarstvu, do takova glasa, da mu
profesori akademije poriću sjajnu bu-
dućnost. U natječaju za akademiju, od
200 kandidata, koji su se prijavili, samo
70 je bilo primljeno, a od ovih naš Me-
dović bio je prvi. Do mala biti će mu
opredieljen u akademiji poseban atelier,
odlikovanje, koje profesori podieljuju sa-
mo izvanrednim talentim. O.
* * *
Kao pendent gornjemu dopisu od druge
ruke primamo: Molim Vas gosp. Ured-
niče, ako već niste, da sad priobćite
ovu okružnicu il naredbu za nas stvo-
renu.
Br. 4603
520
M. P. D. B. S.
župniku
Izvolite dostaviti u rok od 15 dana
na uklopljenu tiskanicu svoju dojavu
dohodarine, eda se odmjeri porez II.
razreda za tek. god.
U tu svrhu ima biti dokazano:
а) svotu koju primate kao dopunidbu
na plaću kako dušobrižnik.
б) slučajnu plaću, koju primate za na-
stojanje vaše kao činovnik u službi
Države ili u kakovoj privatnoj službi;
c) slučajne nagrade koje primate za
podučavanje vjeronauka;
d) u obće svaki stalni dohodak vama
doznačen od državne blagajne, pri-
vatne il obćinske;
e) pristojbine štole (pctrahil);
f) dohodke koje slučajno primate od
zaostataka dobara crkovnih, ili od
podpora za svete mise (liturgjije) i
zaklada za službu božanstvenu ;
g) svi dohodci stalni koji nisu naznačeni
pod slovom d i napokon
h) svi dohodci koje slučajno primate za
vaše službe ili koji prikazuju jednu na-
gradu za kojumudrago Vaču službu.
Naznačite paka i slučajna dugovnosti,
koje težaju dohodke gorispomenutc, kako
na primjer dužnost nadoknaditi potre-
bam crkve, uzdržavanje duhovnog po-
moćnika i t. d.
Od Kotonkog Poglavarttva, i t. d.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per oniHia, qui
est caput Christus,
(S. Paul. EPU, IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak,
— Vos ipsos, auxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari EccleH^e doctcjna^rraisqu« in Eeli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papir,sk. listu, 21 vplmfie. 1872 msaiMm-- Katoi^k*- nu.Minn«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 t'ior. Tko zaostane s PREDPLATOI« plaća t tior. više
1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
ŽA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi.
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. IIlKRONVM. EPIS. XVI. AD DAM.
Predbrojba traje sa eielu fođtau;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco*
ništvo, — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
na Uf §4-
e r 59 ZEetdair, JPOiaocajollKilB: a3 JFi-taj 1888. Goa. xx
Odgovor čctverici.
i.
Četvera su nas se Uredništva do-
gzala, zadnjih dana da nam štošta
prigovaraju: „Oalmata" u Zadru,
LParlamentarff u Beču, „Narod* u
U
petovat. Te rieči, kojima tobože pri—
znasmo obstanak talijanske narodnosti
u Dalmaciji, glase: vu kolo naših
protivnika nije se moglo brojit nego
ono samo triestak tisuća duša koje
talijanski divane, te se (na ovo što
slicdi g. N. V, naslanja svoj po-
, Narodni List u Zadru, glaviti top proti nama: cannone da
)vaj zadnji, istina, nespominje nas
zriečno, jer to je njemu običaj i
nida kad ciele viesU iz našega Li-
la doslovce prenosi a ne kaže o-
laklt?1}-) ali ako nas ne spominje
iriečno, lito češće i postojanije na
as nišani, dakako iz bratske ljubavi
iz, težnje za bratskom slogom! Mi
pu u obće neodgovaratno, ali ovaj
ml ćemo mu od vratit dvie tri, jer
e načelno pitanje po sriedi, a gdje
e načela razpravljaju, tu se muk
cento tonneilale:) u toliko i tali-
janašim zvati mogu
G. N. V. najprije prevadja ove
naše rieči, pa pod viku je f Nod e
questo rieonoscimento ?" (nije li to
priznanje?)
1*0 mal >! Jest, bilo bi priznanje,
onda, ali samo onda, kad bi rieč ta-
lijanaš zazbilj značila ono što g.
M. V. misli da znači. On cieni da
talijanaš znači italiano, pa tako i
prevadja!! Ali (o ne ide. U hrvatskom
eraože opravdat. Nego pocrnimo re- jeziku talijanskoj rieči italiano od
om. Najprije našemu talijanskomu I govara rieč Talijan, talijanac; do-
solegi. j čim talijanaš znači ono što talijan-
# a sks italianuzante. A „italianizzante"
ne samo ne znači da je dotičnik ta
U broju 74 „Dalinata" zapremio UjanaC| neg0 sve protivno: znači da
e skoro cielu prvu siranu člankom
Uonfutazione. Rieč je napisana a ca~
\atteri di scattola, kao da su nas
ini red ci imali odmah odniet u Pu-
nu pod orah2), do čim borme ne u-
larilo s nama ni o drvo ni o kam,
;. ni o meku hartiju. U ostalom, što
ie liče načina u pisanju, članak je
dotičnik nije talijanac, nego da hoće
da bude, ili ti drugčije: nije tali-
janac, nego naginje na talijanstvo.
Sada, stalni smo, g. N. V. bit će
osvjedočen, da je istina što smo
rekli, naime, da mi talijanske na-
rodnosti nijesmo u Dalmaciji priznali
nigdje, nikad; kao što bismo je pri-
- P5s»n lim\sU: »M'eba raz- xnali 'da ob;iojj | ako u manjim,
|>£it, jer ako raz on ne pobjedjuju, a,. ob na ^ Islre j na
: J....^.,. .irl I » Ive je drugo uzalud
S takvim ljudima mi rado pole
niku vodimo, jer kreševo gdje se
aailoži, dava iskara blagodatnih. Po-
pmika koja lež;, da istini služi, to
p doisto vatra, ali koja .je namie
balam tršćanskoga primorja. Da u
nas ima talijanske narodnosti, mi,
pa sve da bi vas sviet zato na nas
grmio, ne bismo se bojali priznat
joj obstanak, ali kad je nema?
.Za obstanak koje narodnosti nije
ijena samo tomu, da se od zlata o- dostalno da i(na |judi koji rabe do-
lieli ono što zlato n.je, te da zlato je7jk j mj rabimo u privatnom
»stane čisto. Budu li naši poliUčk
jrolivnici svedj branili svoje s;ano-
rište tim načinom, doliltujućim ljudini
zobraženm, i budu li se kanili pi-
ianije a la salu; i medjusobni dru-
ttteni odnošaji, a i sami odnošaji
Uranaka neće izgledati onako ne-
»ratski i oštro kao što došle. Tiem
i rieč „pomirba" (conciliazione), u
obćenju, gdjegod je potreba, talijan-
ski jezik, mi ga iskreno ljubimo, a
cieniino da ga prilično i poznamo;
nu zar smo za to talijanci? Za ob-
stanak narodnosti treba mnogo toga,
a osobito treba da ima stanovičkih
skupina, a u nas gdje je toga bez
primjese? Uzmite dvie najtalijanaškijo
obćine: zadarsku i spljetska. Pobro-
Dnom što načela dopuštaju, dobit, će u cje,0j ob(:ini koliko ima hr-
kakav takav temelj. Inače govorit vaUkih s,ano,ičkih skupina, koliko
f „conciliazhne« a ono s prezirom la|ijaMa^ih m ako dele baš talijan-
^ uvrjedama govorit o elementu koji ^ pa ruku n, prsi. Tko će ikad
ie « većinu to je kao gradit s je- ^ loj!ko slolina hrvatskih obitelji
Jne a s druge podkopavat. Uakle: | u z>ldnJ { Sp,je.u nastanjenih, da su
talijanci ? Tko će brojit spljetske
varoše i ostalu spljetsku okolicu u
talijanstvo? Komu ikad palo na um
reći, da su stanovnici zadarske Ce-
rerie, Stana, Bokanjca, l>ikla, Ko-
zina, Crna, Murvice, Polesnika, i t
d. pa Prekoga, Kali, Kukljice, Suto-
mišcee i t. d. talijanci? A tko je
pravedan, št > ima po tom odatle da
zaključi ?
Nu što je istina to je, da u Dal-
maciji t bstoji trakova talijanske knji-
ge i kulture. To je nepobitno, i za
to prosio borit se onomu koji cieni,
da uri je dužnost u lo svoje sile
ulagat, ftego i ta borba valja da
bude pravedna. Zašto? Jer ogromna
većina pučanstva nije zad ijein tom
kulturom. Mi prisvajamo ovdje amo
vanje gospodina N. V. On vt 1', d;
oni koji se krste ta! jancim, naime
koji od djetinstva misle i govore ta
iijanski, te moramo smatrat talijancim
fortiter in re, suaviter in modo
Mi smo se svedj bolje nego itko
držali toga načela, a danas ćemo
tim više, jer g. N. V. valja da pri-
sustvuje razorenju ciele njegove kule
sagradjene u članku „Confutazioue".
a znamo, da to peče; nego mi ni-
jesmo krivi, Evo dokaza.
G. N. V. nazrio je u našem Lis'u
priznanje talijanske narodnosti u
Dalmaciji. Mi smo na to odvratili, da
toga u našem Listu nije bilo nigdje
nikad. Na to g. IV. V. triumfalno stade dn
donosi naše rieči. I mi ćemo ih o-
i) Za neke vieati, sto ili sve novino do
nose, to može proć, ali za one viesti
koje 8u iz ovoga ili onoga Liđta iz
vorno donesene, ne bi se imalo mimoć
ime izvora, Ali sva pravila za sva
koga ne vriede!
a) No bi rada da „Dalmaia" ovo zlo
• »hvati, te opažamo, da je ovo neka
narodna rečenica odnosno na neke
vilinske bajke.
E pa dobro. Nu u koju ćemo vrst
ljudi u brojit one koji od djetinstva
misle i govore hrvatski? A kojih je
više ? Zar ne ovih potonjih ? Ne zove
H puk svoj jezik arvacki, ervacki,
hrvački kako li vas volja, ali sva-
kako takvom rieči, da odaje svoje
hrvatstvo? Pa ipak priznaju li talija-
uaši, da su svi ti Hrvatima ? Ne uče
li ih pače zamjenjivat slavno inače po-
krajinsko ime „dalmatinci" sa ne ma-
nje slavnim narodnim imenom ? A je
li to u redu? Jo li u redu kad se
zahtieva preležnost talijanske kulture?
Je li u redu kad se blatom talijanaši
nabacuju na misao i jezik većine,
kad njezinu kulturu prieče i kad ma-
njina neće da uči jez k većine, pače
voli i tudje njemačko nego ovoze-
mno hrvatsko ? Ide se i dalje, i od-
riče ee većini pravo na skupni na-
rodni život; i t. d. i l. d.
Tiem postupkom, manjina navlači
na se skrajnosti. Ako se hrvatski
din kimom tjera, Hrvati znadu, da se
talijanski klin klinom tjera. Odat e
rappresaglia, na koju se talijanaši tu
že, nesiečajuć se, da ju oni izazivlju
svojim nepravednim stanovištem. Da
se to ukloni, mi smo svjelovali tali«
anaše, da priznadu većii.u za veći-
nu, da, gojeć talijansku kulturu, ne
jrotive se hrvatskoj, i da priznadu kako
Dalmacija, ne buduć narod o sebi,
)otreba je da se primakne narodu
ostalomu, a taj koji da bude? Zar
ogromna hrvatska većina da vapi za
talijom ? Ne. Nu onda, nije li naravno
i posve pravedno, da i manjina pristane
uz hrvatsku državnu i narodnu mi-
sao? Ali toga nećemo, vele talijanaši,
jer ta misao izključuje talijansku kul-
turu To nije istina. Odporom proti
svemu što je hrvatsko, tim se iz-
ključuje talijanska kultura s ove oba-
le, jer se siluje većinu, da odstrani za-
prjeku en bloe. Kad bi se talijanaši
inače podnašali i priznali da su, makar
prava pravcata talijanska a ne tali-
janaška naselbina, ali da su na hrvat-
skom tlu, i kad bi priznavali da ova
zemlja, nemogav postat dvolična, ne-
može ostat u glavnom nege jedino
hrvatska; ne samo preko velebitski
nego i dalmatinski Hrvati nsaprebbero
far onore alla loro parola e man -
tenere lepromesse altre volte fatte')
Komu je dakte do liepe talijanske
knjige i liepog talijanskog jezika u
Dalmaciji, prvi mu je uvjet tomu da
prizna glavno, a sva ostala adjicientur.
Ko se pak bori prividno za talijan-
ski jezik i talijansku kulturu, dočim
u dnu srca ljubi talijansku državu i
vladavinu, laj radi da izgubi obe
dvie pravde. A scelta.
Me li se? A1 kuda?
IV.
Pustimo bana a zaputimo se malo u
njegov narod, u centrum, u bielu Peštu,
taj ideal svega dobra.
Ban hvalio se nekad, da će bili ba
norn sve dok ga bude htjela kruna,
Njegovo Veličanstvo. I to je posve u
reda; jer ako ga kralj ne bi hotjeo
imati, bez dvojbe bi pao. Kad ga pak
') Rieči „Daluiate".
kruna drži, ne će se dvojit, da je grof
Hedervari njoj i odan, vieran. Ne ee
se dvojit, da je odan i vieran kruni i
Tisza, glava bana Heđervaria, koji ga
prvi iza krune drži na našoj banskoj
stolici. Ne će se dvojit, ne li, da je uz
Tiszu i Heđervaria odan kruni i vieran
kralju onaj narod na koji se ban Ileder
vari svedj pozivlje, koji je model svega
dobra, po kojem Hedervari hoće da od
pete do glave prenaČini nas narod.
Mi, ko katoličko glasilo, smatramo,
da je najviernije pravilo viernosti i o-
danosti izraženo u onoj božanskoj izreci:
„Dajte Bogu božje a caru carevo". Ovo
je pravilo Crkva svedj upotrebljavala,
i po njem opominjala viernike na oda-
nost kralju i njegovim ljudima. Pače
Crkva je, držeć se uz ovo i onoga pra-
vila: „Nema vlasti a da nije od Boga",
ona je poticala i za li ti evala svedjer o
danost i kralju inoviereu, a kamo li ne
katoliku.
Mi, stojeć na tomu pravilu, u obće
držimo, da su katolici najbolji podanici
katoličkomu kralju. Oni to mogu biti,
oni to moraju biti i još u većoj mjeri,
dok kralj prava katoličke Crkve štuje.
Da govorimo posebno, u nas eu na
ročito zahtiesala i zuhtievaju tu odanost
dva prva i najveća u domovini gospo-
dina, jedan katolik, drugi protestanat:
Njeg. IJzoritost kardiuo Mihalović i
Njeg, Preuzvišenost ban Khuen-Heder-
vari. Ovo ja dakako sasma u redu, i
ogriesio bi se ne samo o državu nego
i o Crkvu, ko jih u tom ne bi slušao.
Dok se zahtieva viernost i odanost
kralju od prosta viernika, zahtievat će
se u puno većoj mjeri od svećenika i
redovnika. Ne li?
Pošto pak i po Mihalovieu i po He-
dervariu omne bornim de sursum, iz
Pešte, da vidimo kako je tamo s tim.
Pred nekoliko dana na 25 kolovoza
— kako viernost i odanost svome kralju
u Ungariji sve to više napreduje — pro-
slaviše u Pešti imendan, sto li, Luje Ko-
šuta, prvog kolovodje protuaustrijskog
rata g. 48.me.
Koliko je već u ovo novije vrieme
protu austrijskih demonstracija bilo u
Pešti, i to u lice samu Nj. Veličanstvu,
mi amo u svoje vrieme izviestili.
Danas dovodi se u tu demonstraciju
i kat. Crkva; a dovodi ju shioo sve-
ćenstvo.
wEgyetćrtesa, organ skrajne ljevice,
i „Pesti IIirlapu, slobodno zidarski List
ugarske vlade, donieii su ovih dana je-
dnako izvješće „odbora za Košutovu
svečanost". Izvješće glasi:
„Misa za Luju Košuta, Po Magyar-
Allamu (to je magjarski crkveni List)
ima u više ovdješnjih (poštanskih) grad-
skih Listova, da na 25 kolovoza nije
bila u franjevačkoj crkvi čitana misa
za Luju Košuta, već samo za nekoga
žii;ućeq Luju, Prema tomu javlja odbor
za Košutovu svečanost, da su otci Fra
njevci po odposlanstvu biii liprošeni, <U
odpjevaju misu za Luju Košuta Domo
Ijubni Hod ne aamo da se nije toj molbi
protivio, ntgo je od člana deputacije i
uobičajenu svotu za misu uzeo. Narav
ski da su franjevci odposlanstvu izjavili,
da u njisi ne može biti spomenuto ime
obi ti lji, već satno „vivus Ludovicus"
Na misu, koja bija*-e obdižana u ne
djelju (25, kolov.) na osam u jutro, do
dje predsjedničtvo odbora za Košutovu
svečanost i saborski zastupnici D. Pa
zmandi, Drag. Eotvoš, L. Hentaller i
Geza Polonyi, i od odbora do 150 čla-
nova; osim toga zastupnici osmero kor-
poracija".
Pa što ie u tom zla, pitat će se gdje
koji naš čitatelj? E ništa velika; jedno-
stavna mala beajedica : Košut je prote-
stanat, Luterove vjeroispoviesti.
Košut je g. 1848 pobjego iz Unga-
rije, vjerojatno da ne bude obješen, u
Italij u, i danas živi u Turinu, te je,
kako reče, prigrlio Italiju kfl drugu
svoju domovinu. On ne u domovinu ne
smije vratiti jer je bio kolovodja ustanka
1848. Pa ipak su Magjari tu ne
davno u Pešti vikali : Živio Košut, dolje
s Tiszom, i to su vikali u lice kralju,
koji se onda u Pašti desio. I osam sto-
tina Magjara, rnedju ovima osim odvje«
tnika i službena lica, putujuć na izložbu
u Pariz, svrnuli se u Turin, i tu na e-
iilatantno protuaustrijski način prosla-
vili Košuta.
Ali to je aamo osam stotina Magjara,
reći će se, dočim jih ima preko pat
milijuna čiste krvi! Mi ćemo na to uz-
vratiti opet samo jednom besjedicom:
A vlada? Ni mukaet! Ni mukaet prije,
ni mukaet poslie, Košut se »lavi i naj-
oduševljenije pozdravlja k6 promicatelj
„samostalne Ugarske", i tomu nema u
Pešti, pa-čudno ~~ ni u Beču prigovor«.
A s nama, koji smo bili prvi na bra-
niku, da 48.me spasimo Austriju, što se
čini danas s nama? Što čini Tisza, što
čini Mihalović, što čini Hedervari?!
Ne boli li to?!
Da još nešto dodamo, kako je u ža-
lostnu stanju Crkva katolička u Un-
gariji:
Bečki „Vaterland* je oštrim riefiima
žigosao peštanske Franjevce. Ovi se
medjutim u peštanskim Listovim naru
gaju „jadnome niemcu", da ne zna što
piše. Da je gvardijan doduše Čitao
misu nz 25 kolov. na dan a. Ludovici
za nekoga „živog Ludovika", ma što
da se ou brinuo, ko je taj. IJ crkvi pa,
da osim običnih ličnosti, nije bilo
nikoga, 1 to se kazalo javno, to je do-
nio nMagyar-Allam", hoteć u laž u-
ćerati „Vaterland".
Kad al uvriedjen „odbor za proslavu
Košutove svečanosti'' takovim izjavama,
objelodani gore rečeno izvješće.
Nije li to najpodlija zloporaba sv.
mise ?! I Franjevci poštanski se uiu-
djuju branit se neistinom!
A gdje je, po svemu sudeć, ta toli
slavljena magjarska odanost i viernost
kralju !
Bosansku franjevačku mladež trgoše
iz Djakova i odvedoše ju u Ungariju.
A zašto? Da ju odgoje poput poštanskih
franjevac^ ?!
Kako se pa slobodno zidarstvo med ju
magjarskim svećenstvom širi, o tom
ćemo za nad prešutjeti, jer je stvar
predelikatnu. Al bude li se napried išlo,
mi ćemo žigosat javno, bez milosrdja,
jer se i državno i crkvino hoče da u
vede niti ([jarak i duh u Hrvatsku.
VIada poziva u opoziciju.
Pod ovim naslovom ima „Obzor"
krasan Članak, koji indirektno za one
koji imaju oči i uši može bit puno po-
učan, naosob što se tiče Dalmacije, jer
svak zna u kojim su oduašaji naši za
k
Veritatem facientes in cliaritate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EI-H. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
-&oo§gooc
JVJETI PREDBROJBE: I
....Vos ipsos, aimliante Deo, in đies alaeriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari Ecfc%iae in Reli-
gionis amore et in verse fidei professione roboranđis.... {Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisttmm^E&sm*ačlTfc DALMACIJE.
U ZADRU, unapried^LFOLR^naGO^FIMITL^ S PREDPLATOM plaća T fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi_ge_ne vraćaju.
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlHRONVM. EPIS. XVI. AD I)AM.
Predbrojba traje za cielu godinu;
franco" na Ured-
Br 61
Badi obilnoga gradiva koji bi
zastario, ostavljamo dugi uvodni
članak za dojdući broj.
Raztrgaše crno-žuti barjak.
Da se je šta takova dogodilo u Za
grebu, što se eto dogodilo na dva mje-
sta u i'avooj Ungariji, u Monoru najme
i Ullo-u, koju graju, koju maniju bila
bi izazvala magjarska i magjaronska
gospoda!
0 Čemu se radi, čitatelji već znadu.
U Monoru, ne daleko od Budimpešte,
bijahu ovogodišnje vježbe magjarskog
domobranstva, te je na stanu domobran-
skog pukovnika bio iztaknut crnožuti
barjak, kad noćju na 21 rujna bude
barjak — po nekom kako vladin ,,Pe-
ster-Lloyd kaže, skitalici — skinut, raz-
trgan i u blatu zgažen, dočim je i
štap, na kom je bio barjak izvješen,
prelomljen. To se dogodilo i u Ulio u.
Mi se na ovo ne bismo osvrtali po-
sebnim člankom, kad to ne bi toli ekla-
tantno razsvietljivalo austro-ugarske o
dnošaje, u kojim hvala Bogu u najno-
vije vrieme divnim koracim kročimo.
1 u nas se vidievali toliko puta razni
barjaci, pa ni u Zadru, ni u Zagrebu
ni u kojem drugom hrvatskom gradu
nije nikomu palo na um, da u carski
crno-žuti barjak dira. Magjari ga danas
već ne štede.
Sto je barjak skinut, razderan i u
blatu pogažen, to bi još možda moglo
proć; jer to je napokon zbilja rnogo u-
činiti i koji skitalica. Ali da vlada tu
baš ni mukaet, da svi magjarski služ-
beni i poluslužbeni Listovi na tu af-
fairu Šute, dočim ju umjereno opozicijo-
nalni List kč žali, što se je morala do
goditi, a skrajno opozicijonalni List pače
i hvali, jer da je barjak protuzakonito
izvješen ; tad nas to sieća na dva čina
l.o na onaj, kad je bio magjarski ba-
rjak, u istinu zaboravismo u kojem
mjestu u Hrvatskoj iztaknut, i kad su
»vi magjarski Listovi jednakom vješti-
nom branili zakonitost izvješivanja ma-
gjarske trobojnice na hrvatskom ze-
mljištu i zahtievali neku zadovoljštinu
— prem je izvješenje bilo proti sva-
kom zakonu. 2.0 sieća nas nehotice na
grbove, izvješene na financijalnoj sgradi
u Zagrebu, koji su skinuti takodjer to-
liko prašine uzvitlali u magjarskom i
magjaronskom svietu.
Sad evo:
Kako je Magjarska u sebi svoja, tako
je po istom, od istoga kralja podpisa-
nom slovu zakona i Hrvatska u sebi
svoja. Kako je Ugarska sjedinjena s
Austrijom, a nije joj utjelovljena, tako
je i Hrvatska s Magjarskom sjedinjena
a nipošto utjelovljena. Magjari, kako
vidimo, brane svoju trobojnicu i brane
se proti austrijskoj, al ipak ne daju slično
pravo i Hrvatskoj, da se brani proti
magjarskoj.
Vidimo, kako duboko umije misliti
magjarsko domobransko ministarstvo, da
obrani uzpostavljenje crno žutog barjaka.
WP. Lloyd" primio je od ministarstva
to umovanje, koje u sućnosti ovako
glasi:
Domobranski službeni reglemenat II
točka 21 propisuje, da toli prigodom
rata koli i prigodom ratnih viežba,
„stanovi viših zapovjednika budu ozna-
čeni cmo-žutim barjakom, pisama pako
Četvrtak 3 Listo1889. God.
dotičnim nadpisim, noćju pako svjetilj
kam". Po tom, kaže izvješće ministar-
sko, crno-žuti barjak nije bio izvješen
na stanu pukovnika u drugom smislu,
nego je plavo-crven na sgradi traina
municije i žut na sgradi provianture,
da označi dotični stan, kako i noćju
lampaš, koji se ima izvjesiti, da se voj
nik može ravnati, gdje su ta najvažnija
zapovjedništva.
Da se na taj ministarski izjveštaj
niemci ljute, lako se pojmi. Crno-žut
barjak je austrijski, ali ne samo austrji-
ski, on je i zajedničke vojske. Po §.
pak 11, 12 ugarskog zak. Članka od g.
1867 je crno žuti barjak uz magjarsku
trobojnicu i oznaka ugarskog domobran-
stva, u koliko ovo sačinja sveukupni
dio austro-ugarske vojske. A takav jest
za vrieme rata i ratnih viežba. Pa ipak
Magjari u svojem gnievu trgaju ga i
gaze, i proti tomu nije nit sama ugar-
ska vlada nit pisnula, dok nije Nj. Ve-
ličanstvo, sam kralj ukorio žestokim
riečima tu protuaustrijsku demonstra-
ciju, kad je u Monoru kot. predstojniku
u lice reko: Dokažite vašu odanost
napram Meni ne samo riečima, nego i
činom, i kad je kralj izrazio da želi,
da bude dotični, koji je barjak obez-
častio, pronadjen i po zakonu kažnjen.
U Zagrebu bi proglašeno obsadno
stanje, kad su ono bili 'protuzakoniti
magjarski grbovi izvjošeni. I Tisza je
volio pustiti da ban Pejačević odstupi
i da bude obustavljen ustav, nego da
na laj način, na koji je u Monoru pao
crno žut barjak, panu i grbovi, koji su
proti očitu slovu zakona, i to ne danju,
nego noćju kriomice bili izvješeni, Iie
dervari pak je svom žestinom svoga
govorništva na interpelaciju zastupnika
Amruša branio proti zakonu na hrvat-
skom teritoriju izvješen magjarski ba-
rjak.
Da nijesmo što jesmo, skoro bismo
se nekom ironijom danas niemcim na
smijali, pa da nije po sriedi carski ba
rjak, komu svaku čast. Al istina je,
da su onda niemci u Beču podupirali
magjare — prem u očitoj protuzakoni-
tosti — proti hrvatim. A danas su ma
gjari već bahatiji; danas već ne trebaju
niemaca. Tako i opet „hodie mihi eras
tihi", dok i magjar još ne dobije po
prstima.
U Magjarskoj se sbivaju dan na dan
protuaustrijske demonstracije, i tu se
nema obzira ne samo na drugu polu
monarkije, nego nit na samoga kralja;
pa ipak magjari potvaraju naše visoke
osobe s nelojalnosti, i onako jih pred-
stavljaju Nj. Veličanstvu, kako se ono
ne davno dogodilo. Magjari hoće da
nas uče viernost napram kralju!
Dao Bog, da uvide odlučujući kru-
govi pogibelj koja državi prieti, prije,
nego bude kasno.
Sviestno učiteljstvo.
Kako je jedna od najgorih mana
moderne šantave prosvjete, da je
preveć ohola i naduta, le u svojoj
nadutosti i Boga se zaboravlja ; tako
je jedna od najljepših vrlina kad ši-
rilelji prosvjete lieče tu manu, uzvi-
sujnć se nad pogreške svoga vieka
i žtujuć, ko svoju ozbiljnost, tako
istodobno i amenete najsvetije cie-
loga svieta, kao što su kroz sva
stoljeća bili i ostaju : amaneti vierski.
S toga vida sa živim zadovolj-
stvom i s opravdanim lo vierskim,
to pače i rodoljubnim ponosom gle-
damo, kako se hrvatsko učiteljstvo
drži, i sa vierske sirane, na neoka-
ljanoj visini svoga položaja. Istina
je, na žalost, da i u učiteljskoj pše-
nici ima ljulja, te smo sa zgražanjem
imali da zabilježimo nedavno poznatu
puslopašicu i lutanje zagrebačkog
„Napredka", kad je Rousseauovim
Emilom izašo da usreći (!!) naše uči-
teljstvo. Ali, koliko su ti znaci
kobni i crni, toliko su pak utješljivi
dokazi samosviesti što nam iz istoga
učiteljskoga stališa dopiru. D&, kako
su neki učitelji okO „Napredka" prvi
pogriešili, lako su opet bili prvi u-
čitelji, koji su tu ljagu stali da sa
domaćeg pragu peru. Naši će se
čitatelji siećat dotičnih liepih izjava.
Sada nam je u le pohvalne i uz-
visite čine ubrojit i postupak dal-
matinskog učiteljstva, koje takodjer
svugdje osudjuje postupak zagreba-
čkog „Napredka". Grehota što ovaj
inače dosta zaslužni časopis eto svo-
jim radom na odpor sili same svoje
prijatelje i pristaše. Mi se s toga
nadamo i želimo, u interesu i časti
našeg učiteljstva, da se slučaj nikad
ne ponovi. A da pak naši učitelji,
ipak priznavajuć zasluge „^apredka",
kude obielodanjenje Emila, krasan
nam je dokaz, uz ostale, ovogodišnja
zadarska skupština, koja je o stvari
primila sliedeću plemenitu resoluciju;
Dvanaesta učiteljska skupština ko-
tara zadarskoga preporučuje slavno -
mu pedagogičkomu kojiž. zboru u
Zagrebu neka pri izdavanju knjiga
uzme obzir jedino na one iz kojih
će se moći crpiti samo zdrave l. j.
krstjanske nauke, a neka se ne po-
novi slučaj da družlvo izdade knjigu
koja i najmanje vriedja vjerska ću-
stva našeg naroda.
Dočim hvalimo ovu plemenitu re-
soluciju, koja je na čast kršćanskoj
i zdravoj prosvjetnoj samosviesti na-
šeg učiteljstva, stalni smo, da će
zaslužni odbor „Napredka" unapried
pomnije pazit na vierska ćuslva
svoga naroda, kaniv se svega što
bi u tom pogledu moglo izazvat ne-
godovanje zdravih elemenata.
-— £ ><5X3^? 3"
00. Dominikanci u Prekove-
lebitskoj.
Čitamo u „Glasniku biskupije bosanske
i sriemske":
U našem Glasniku bijaše opetovano
spomena o apostolskom djelovanju tro-
jice častnih oo. Dominikanaca, koji su na
poziv našega biskupa iz posestrime Dal-
macije u Djakovo došli te tečajem mi-
nulih mjeseca lipnja i srpnja u sedam,
što gradskih što selskih župa naše bi
skupije sv. poslanstvo obavljali, pak si
svojom čestitošću a najpaće svojim žar
kim propoviedanjem milu i harnu uspo-
menu medju nami osjegurali. Njihovom
se ipak blagoslovnom uspjeha u našem
narodu nitko nije toliko radovao, koliko
sam začetnik tih misija, naš prevriedni
nađpastir. Pak dok je on smišljao, kako
i čim da se i č. otcem i njihovom sta-
rješinstvu dostojno zahvali na tom
narodu našem toli koristnom a nje-
govomu nadpastirskomu srdeu toli utje-
šljivom radu, stiže mu iz Rima od preč.
0. starešine i generala cjelokupnoga do-
minikanskoga reda krasno izpisana po-
velja, kojom se naš biskup uvrštava u
bratstvo sa predičnim redom sv. Domi-
nika i dionikom Čini svih duhovnih do
bara, što su u njegovom krilu sahranje
na. Koliko je duhovne radosti i utjehe
tim imenovanjem naš biskup oćutio, pri-
kazuje njegov zanosni odpis uzvraćen
preč. O. generalu. A mi smo sretni, što
oba spisa, naime, i odnosnu povelju i bi-
skupovu zahvalnicu našim čitateljem ad
aedificationem diljem priobćiti možemo,
uza svesrdnu želju, da se na slavu i u
har naše biskupije naum našega prebri-
žnoga nadpastira sretno izvede, ter, da
na godinu, kao na 40 godišnjicu dičnoga
biđkupovanja njegova, čaatne otce Do
minikance kao svoju ovobiskupijsku bra
ću stalno u Djakovu namještene pozdra-
viti uzmognemo. Faxit Deus!
In Dei Filio sibi Dilecto
Excellentissimo ac Illustrissimo necnon
Reverendissimo
Domino Domino
JOSEPHO GEORGIO STROSSMAYER
Dignissimo Episcopo Bosnien. etSirmien.
ejusque Consanguineis et Affinibus usque
ad 3. gradum inelusive.
Nos
Fr. JOSEPHUS MARIA LARROCA
Sačme Theologiae Professor ac totius
Ordinis Praedicatorum
Humilis Magister Generalis et Servus:
Salutom et perfeetam Sanctorum Com-
munionem.
Dum temporalia non licet, aeterna
quae possumus bona, Ordini nostro bene
affectis, Domino largiente referre, et mu-
tuae ac religiosae dileetionis fruetus li-
benter impertiri, christianae eharitatis et
gratitudinis lege tenemur: quatenus il-
lorum in Deum et Sanctos pietas, de no-
stro impensius augeatur, devotusque e-
orum in Nos et noster in eos affectus
vicaria gratiarum relatione plenius in-
notescat, et in Eo, qui Charitas est per-
petuo perseveret. — Vestrae igitur in
nos benevolentiae conscii, et memores
de immensa Dei Omnipotentis miseri-
cordia et inexhausta liberalitate confisi,
et SSmmae Virginis Mariae Genitricis
Dei et Dni nostri Jesu Christi, et San-
ctorum Dominici Patris nostri, Petri, Pii,
Antonini, Thomae, Vincentii, Hyacinthi,
Raymundi, Ludovici; Beatorum Ambro-
sii, utriusque Alberti, Gundisalvi, tripli-
cis Joannis de Colonia ; Liecii et de Sa
lerno, Augustini, Ceslai, triplicis Jacobi
Salomonii, de Mevania et de Voragine,
Dalmatii, Benedicti XI., Alvari, triplicis
Petri de Telmo, Hieremia et Tiferno, Mat
thaei, Aegidii, Marcolini, Sebastiani, Sa
doc cum quadraginta octo Sociis Mar-
tyribu8; Bartholomaei, Francisci Possa-
das, Antonii utriusque, Simonis, Andreae,
Constantii, Bernardi; atque Sanctarum
utriusque Catharinae Senensis et de Ric-
ciis, Rosae, Agnetis, simulque Beatorum
Osannae, triplicis Margarithae de Castello,
Sabaudiae et Hungariae, Luciae, utrius-
que Joannae, Columbae, Stephanae, Ben
venutae, alterius Catharinae, Mariae Bar
tholomeae, Villanae; caeterorumque San -
ctorum et Sanctarum pia intercessione
suffulti, omnium Divinovum Sacrificiorum
et Officiorum, orationum, praedicationum
studiorum, vigiliarum, jejuniorum, absti-
stinentiarum, disciplinarum, peregrinatio-
!!- J" i m
num, laborum, aliorunque bonorum ope-
rum, quae per Fratres et Sorores Ordi-
nis nostri Divina Bonitas fieri dederit
— universim, communionem et participa
tionam ultro Vobis concedimus, ed ea-
demque in vita pariter et in morte ro-
cipimus et admiltimus; ut sic rnaltiplici
meritorum fruetu et Sanctorum su dragi o
adjuti, hic gratiam ejusque augmentum,
ac in Coelis gloriae cumulum habeatis. In
Nomine Patris, et Filii, et Spiritus San-
cti. Amen.
In quorum fidem, his Officii nostri si-
gillo majori munitis, manu propria sub-
scripsimus.
Datis Romae in Conventu Nostro Mi
nervitano die 2. mensis Julii, anni Do-
mini 1889., assumptionis Nostrae anno 10.
Fr. Josephus Maria Larroca
Magister Generalis Ordinis.
(L- S.j Reg. pag. 25
Fr. Antonius Thir
Provincialis Scotiae et Socius.
^ Preuzv. Strossmayer ovako je krasnim
pismom odvratio:
Reverendissime Pater.
S. Praedicatorum Ordinis Praeposite ge-
neralis !
Gratias tibi, reverendissime Pater, ha-
beo quam maximas pro insigni eharitatis
et fraternae benevolentiae munere, quo"
me, membrum S. Praedicatorum Ordinis
constituendo in communionem voćare di-
gnatus sis omnium virtutum et bonorum
operum, omnium gratiarum et meritorum,
omnium preeum et suffragiorum, quae
praedicto S. Ordini innaerentia sunt. Post
ea veneranda sacrae comrnunionis etdi-
vinae participationis jura, quac in nos
omnes ex uno et indiviso sanetae Ec-
clesiae Dei corpore et divinia cjusdem
charisinatibus dimanant, nihil corto no-
bis antiquius, utilius nihil accidcre po
test, quam si efficaciter, et vita duranto
et morte instante in parteru vocernur ea-
rura multiplicium gratiarum et consola-
tionum, quae natura ct destinatione sua
diversis ordinibus religiosis propria ct
particularia sunt. Mihi idem imprimis
gratum acceptumque accidit eo, quodad
finem meum jamjam vergens, gratiae di-
vinae donis maximopere egeam, ut morte
justorum, quod munerum divinorum eu-
premum est, decedere merear.
Alio quoque nomine mihi faustus fe-
lixque hicce eventus speciale gratiae
divinae documentum, bonique imprimis o-
minis pignus est. Ego S. Praedicatorum
ordinem S. Dominioi summi facio, utpote
qui omni aevo, ne hocce nostro excepto,
clarissimoram,meritissimorum et eloquen-
tissimorum viroram, quos sinu suo
continuo progenuit, copia semper sem-
perque abundavit et Ecclesiam sanetam
in Dei gloriam et salutem animarum ae-
dificavit. Praeter sanctissimos Fundato-
res et initiatores suos, sufiicit inter in-
finitos alios meminisse splendidissimi si-
deris, Angelici Doctoris, S. Thomae A-
quinatis, qui omnes graecae et romanae
sapientiae thesauros, admirabili prorsus
modo, adeo cxhausit et in doctrinae di-
vinae adminicula adeo convertit, ut sy-
stema ejusdem, divinitus quodammodo
inspiratum, non uniua saltem alteriusve
aevi, sed omnium omnino saeculorum et
temporum indigentiis et necessitatibus
apprime respondere videretur, ut adeo
cum in seholis systema S. Thomae Aqu-
inatis vigeret et floreret, ipsa (juoque
veri nominis scientia, pietas et oloquen-
DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omtiia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
UVJETI PREDBROJBE:
.1 -Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
• • •« V os ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram irapensuios in tuenđa salutari Ecclesiae doetrina animisq#e hrl
gionis amore et in verse fldei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE P'^LMACIJK.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jangitnr,
meuB est.
(S. IIlRRONTH. EPIS. XVI. A.D DA*.
Br 68
tko na svrhu irodišta^ unaPried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATO« plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 fior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje xa cielu godina -
ništvo. — Uvi^tbe po^O 5 8J»atra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Uprava KATOLIČKE DALMACIJE U Zadra, a dopisi „franoo" na Ured-
uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Zadar, ČetvrtaU: 31 Listopada 1889. God. XX
Obzirom naprimičući se blagdan
Svih Svetih i susliedni mrtvi dan,
pa jer opet sliedi nedjelja, dojdući
broj iziti će u nastajni četvrtak.
Hrvatska pored Italije
i.
Podučimo ! Razbistrimo!
G. N. V., talijanaški zastupnik
na pokrajinskom saboru oborio se
opet na nas, u dva članka, kojima
je nadio ime „Polemica".
Pokie g. N. V. piše, rek bi ha-
rem, dobrom namjerom, i nije, rek' bi,
onako strastven kao što su obično
poturice, pače pokie g. N. V. kao
izobražen čovjek ljubi istinu, pa stala
ga ta i koje malo poniženje; na-
umili smo odvratit mu par redaka,
ali ne njemu sauio, nego i ostalim,
koji od prilike misle kao on. S toga
ćemo razvesti malo na šire; jer se
osvjedočujemo sve to više, da naši
protivnici, premda zastupaju naprednu
talijansku kulturu., dosta sn slabo
podučeni o našim stvarima, te sude
i govore lakoumno, a naravno onda se
nemože ni da sudi ni da govori
točno.
* * *
Prva stvar: reći nam je zašto smo
se usudili napisat u naslovu ono:
Hrvatska pored Italije. Glupi Hrvati
kako mogu stat uzpored preučenih
Talijana?
Nek se ne Iju e naši protivnici.
Nazad dana talijanaška „Istria" na-
pisala je sljedeće redke (čujte):
U piu bel giorno sara (per noi)
quello, „in cui vedremo le piume
dei bersaglieri italiani accanlo alie
legični croate pestare di santa ra-
gione i cosacchi, ed i tartari" itd.
Eto dakle i sami talijanaši ne bi
se stidili, bit, u nekom slučaju, ka-
merate hrvatske vojske. Dakle nije
ipak baš takav crimen lesae uzpo-
redit Hrvatsku sa Italijom, kad bi
sami talijanaši uzporedili rado tali-
janske borce sa hrvatskim.
To predpostaviv, da se naši pro-
tivnici ne naljute na naslov, prodjitno
sada na stvar.
* * *
G. N. V. bio je napisao članak
Confutaeione, gdje je glavna bila
ona: da i „K. D.a priznaje talijan-
sku narodnost u Dalmaciji. Mi smo
u odgovoru, uz ostalo, dokazali g,
N. V. da toga glavnoga u „K. D."
nema. Mi smo istodobno gospodinu
N. V. dokazali, kako se on prevario,
s neznanja, jer nije znao da talijanaš
(italianizzante) ne znači isto što i
talijanac (italiano).
Nakon toga/mimoišav sve ostalo,
g. N. V. podpuno je izgubio pravdu.
I doisto g. N. V, kno dobar od-
vjetnik, na tu se pravdu više i ne-
povraća, nego je ušo da obradjiva
drugo polje. Glavna mu je, da po-
diže talijanstvo, kujuć ga u nebesa,
a da ponizoje hrvatstvo, predstavlja-
juć naš narod kao primitivan, osobito '
u kulturi. Mi ćemo bit toli smioni.
gospodinu N. V. odvratit na to, u'
smislu naslova: da Hrvatska nema
zašto da se stidi ItaUje : hrvatski um!
ne zaostaje talijanskomu. Dakako, da
plodovi talijanskoga uma puno su
bogatiji, to odmah pripoznajemo, ali
gospodin N. V. zna, da je i talijan-
ski narod osmerostruko veći; a zna
i to, da je talijanska muza mirno i
spokojno pjevala, za vjekove i vje-
kove, dočim je hrvatska muza mo-
rala da za vjekove i vjekove za-
mieni „le arti di paceu sa naltre
vicendeu. A kako su bile krvave
ove „altre vicende" g. N. V., rodjen
u onim krajevim gdje se pomoliše i
Obri i Tatari i Turci, to dobro zna.
Uzam u obzir te okolnosti, ostaje
du vidimo, ceteris paribus, vriedi li
naime umno pojedin Hrvat ono što
pojedin talijanac i je li nije li hr-
vatski jezik takav da bude sposoban
koliko god talijanski, da postane
kulturnim jezikom, kakvim ga go-
spodin N. V. ne smatra; al smatrao
ga je i takvim ga je svečano na-
zvao uz ostale i sam pok. kraljević
Rudolf, o kojeui se zna, da je nešto
znao, te da je mogo po znanju
sudit kompetentno.
*
* *
G, N. V. uvadja se u svoju Po-
lemica ivrdeć, da smo se mi mučili
i znojili da mu odgovorimo. Mi ne-
znamo po čem gospodin N. V. uvidja
taj naš znoj i tu našu muku! To
stoji, da smo odgovorili odmah; do-
čim, što bismo imali mi da rečemo
o gosp. X. V., koji je istom nakon
mjesec dana našarao svoju Polemičari
* * *
G. N. V. neće da prizna, da je
talijanaški elemenat u manjini.
Pošto u Dalmaciji ima oko pd mili-
juna duša, to bi u nas bilo barem kojih
250.000 talijanaša. Nepojmljivo je ka-
ko toliko ljudi nema u cieloj Dalmaciji
nego jednu jedinu občinu po svom
srcu; kakonedava nego onako mršavih
književnih plodova, kako nema svoga
razmjernoga kontingenta ni medju
učiteljim, ni medju župnšcim, ni me-
dju profesorim, ni medju liečnicim,
ni medju odvjetnicim, a ni medju
činovnicim Ta, ako talijanaši mogu
pripisivat uplivu „vlade" (!) i „na-
rodne stranke" svoj trajni ne-
uspieh, u biranju tolikih obćinskih vie-
ća, tolikih zastupnika za sabor u Zadru
i za sabor u Beču; barem u biranju
učiteljskog, svećeničkog, profesor-
skog, Jiečničkog i odvjetničkog i
činovničkog stališa neulazi ga upliv
ni vlade ni stranke; niti vlada i
stranka mogu članovim tih stališa
da nametnu svoje nazore. Ele, dakle,
gospodine N. V., koliko se god na-
p i ral i vašim zbrajanjim, gdje u dal-
matinske autonomaše umećete a) ta-
lijance „di razza", b) lalijance „di
lingua" i c).... „slavi"!; — nemo-
žete izać na kraj da dokazete svoju
tvrdnju. Vi samo to mnijete, ali proti
vašemu mnenju stoji i zadnji popis
pučanstva, o kojem ima više dokaza,
da je mnogo hrvata ubrojeno po je-
ziku u talijance, nego dokaza, da
je talijanaca ubrojeno po jeziku u
' Hrvate. Pa taj popis što kaže? —
Da u Dalmaciji ima samo triestak tisuća
onih koji nanašaju na talijanstvo; i
ništa više.
U ostalom ne Ireba nam se mučit
ni znojit, pobijajuć mnenje gospodina
N. V. On sam, u broju 85 „Dal-
mate", u prvom stupcu prvog članka
Polemica, nekako se kruto oprovrgo
i poreko. čitamo crno po bielu:
nE quindi non possiamo ammettere
che il complessivo partito (razumij: au-
tonomo) sia in minoranza".
Ali malo niže, uprav 18 redaka
niže, Čitamo takodjer:
„Deve ammettere („K. D.u) che, se
anche non superiori, se anche non pari
agli avversart, stiamo loro di fronte in
una proporzione ben maggiore di quella
dei rispettivi deputati" i t. d.
Eto dakle, gospodin N. V. sam
na kraju zadovoljava se priznat tali-
janašku manjinu; uza sve to, što,
kako vidjesmo, on ubraja u talija-
naše i mnoge koji samo talijanski
divane, pače mnoge koji talijanskog
jezika nit ne rabe („slavi").
Hoće li ipak gospodin IN. V silit
se još, da dokaže svoje mnenje, da je
u Dalmaciji većina talijanaša? Ako
hoće: prudilo mu!
- *' -> —
Anglikanstvo i katoličanstvo
u Englezkoj.
Goolia, anglikanski List, žaleć silni
napredak katoličanstva u pokrajini Gal
les, uvidja da papiste, koji su se malo po
malo pomnožali po svim gradovima te po
krajine, da su oni anglikancima pravi uzor
kreposti i da zaslužuj u sveobće oponašanje.
„Riedko se kad dade slučaj, piše taj
List, da vidiš papistu pred sudom ili u
tamnici". Dalje izpovieda isti List, da
u mnogim gradovima protestantske škole
ne dobivaju nikakva uspieha, dočim ka
tolički zavod, jedini što poštene djevoj-
čice mogu pohadjati, napreduje, cvati i
sakuplja donapokon sinove poglavitih
metodista.
P. O. od Lac tvrdi da se kod viso-
kog klera u bližini Gantorberya opaža
neko poštovanje napram svemu što je
katoličko; a to je predidući znak zna
tnih obraćenja. I ne samo raste mah
obraćanjim, nego iste protestantske crkve
danomice sve se to više približuju ob-
redu rimo-katoličke crkve.
Zna se da ritualisti ne taje vise svoj ih
simpatija za katolički obred; njihovi
hramovi, jednoč tako goli i pusti, rese
se po malo ko što i naši; kip Majke
božje sada prima počast; izpovjed. je
dnom držana ko ruglo rimske crkve,
opet je u/postavljena kod nekih sekta.
Nu sto je za čudo, anglikanska crkva
ne nazire više papističke idolatrije u
poštovanju slika i kipova svetaca. Nije
vele, št'-t je hram sv. Pav)a u brightonu
bio ukrašen su dva liepa kipa, posve
ćena ne krvnicima nego mučenicima
reforme. Jedan predstavlja Joha Fischera
a drugi Tomasa Mora, oba žrtve angli-
kanstva, a oba slavljena od rimske
crkve.
Na žrtveniku u hramu sv. Pavla u
Londonu, diže se sada propelo, su dvie
svieće sa strane, sve po katoličkom ob-
redu. U istom hramu, nakon nekoliko
mjeseci, bi oficijozno postavljen Gospin
kip, koji je na krasnu spomeniku od
biela mramora, na tamnu dnu. Po vrh
njega stoji Gospa viencem ovjenčana, a
u naručju joj djetić Isus. Izpod leži
divna grupa: križ od biela mramora sa
Spasiteljem, a do njega s jedne strane
Djevica a s druge sv. Mandaliena.
Od štovanja BI. Djevice do štovanja
svetaca nema nego korak; a kad to
dodje, lašnje će se ustanoviti sličnost
izmedju protestantskog i katoličkog ob
reda. Neće drugo ostati van se Rimu
povratiti. Da bolje označimo napredak
katoličanstva u Englezkoj, vadimo iz
jedne statistike, tu skoro objelodanjene
u Londonu: da je N. Uzor. stožernik
Manning, kroz 40 godina, sagradio 1.200
što crkava što crkvica, ustanovio 362 ma-
nastira, 9 sjemeništa za klerike, 10 za-
voda, 2000 župnih škola, 30 trgovačkih
saveza i blizu 10 dobrotvornih ustanova.
To uzbudjenje vjere kaže nam, da
nismo vele daleko od onoga kraja vieka
prorečena od Josipa de Maistre, da će
se u hramu sv. Pavla u Londonu govo-
riti Misa.
U ostalom velika je za nas utjeha,
što možemo opaziti ovaj povratak put
katoličke crkve. ,,0. G\"
Odgovor Sv. Otca Pape
stozerniku Langenieuxt vodji franc. rad-
ničkoga hodočašća ("dne 21 oktobra):
11 y a deux an», dvie su godine od
kada mnogobrojna četa radnika, došavši
iz Francezke, okupila seje ovdje okolo
nas. S njima i pod najboljom zaštitom,
otvorila se je tada jubilarna godina, za
koju oni nam donieae primicije izkaza
katoličkoga svieta. Ovaj dan ostavlja u
našoj duši sladki i čvrsti utisak, da
vaša prisutnost, dragi sinovi, i plemenite
rieči, u vaše ime, upravljene nam od
prag. kardinala, koji predsieda ovomu
hodočašću, ne mogu nego neizbrisivo
uvriežiti se u našemu srcu. Dobrodošli.
Poklon sadašnji, kojega činite vrhovnoj
poglavici katoličke vjere, pokazuje vaše
najskrovitije misli. Vi ste razumjeli, a
ovo hvala vjeri, tko Vam je dao um i
srce, i da samo u vjeri Vi ćete naći
silu i utjehu usred vaših neprekidnih
muka i nevolja. Sama vjera u istinu o
tvorit će Vaše duhove na besmrtne na
de; ona sama oplemenit će vaš trud,
podižuć ga na visinu dostojanstva i ljud-
ske slobode. Povjeriv vašu sadašnju i
buduću sudbinu vjeri, vi ne možete u-
činiti ikakva čina više mudrosti. I s o-
voga gledišta mi smo sretni sto možemo
ovdje potvrditi rieči, koje smo izrekli u
drugim okolnostima, a Vi ste sada o-
petovali.
Poganstvo, Vama je poznato, kako
je htjelo riešiti družtvenu problemu lišivši
njegovih prava slabi dio čovječanstva,
ugušiv njegove težnje, poniziv umne i
moralne njegove sposobnosti, dovedši
ga do podpuna nemogućtva. Ovo bijaše
robstvo. Kršćanstvo javi čovječanstvu
da smo svi bez razlike plemića i siro-
maha pozvati da sudjelujemo božjemu
baštinstvu,- ono je javilo da smo svi
sinovi nebeskoga Otca i istom cienom
odkupljeni; ono uči da trud na ovoj
zemlji bijaše glavni uvjet čovjeku, a
primiti ga bijaše čast i dokaz mudrosti.
Da utješi radnike i uboge, božanski
Utemeljitelj Kršćanstva udostojio se je
navesti primjer riečima: On nije imao
gdje glavu nasloniti, On je kušao okru
tnost glada i žedje; On je prošao javan
i privatan život u mukama, patDjama i
tegotama. Po njegovoj nauci bogat je
bio stvoren, kako kaže Tertulijan, da
bude blagajnik božji na zemlji; njemu
dao je propine o dobroj porabi vreme-
nitih dobara; proti njemu su Btrafine
Spasiteljeve prietnje ako zatvori avoje
srce pred nevoljnikom i siromahom.
Ali to nije bilo dosta. Moralo se je pri-
bližiti dva razreda, ustanoviti medju
njima religijoznu i nerazrješivu svezu.
Ovo bijaše uloga mudre ljubavi: ona
stvori družtvenu svezu i daje joj snagu
i sladkost do onda nepoznatu; ona iz-
nadje liek svim zlima, utjehu svim ža-
lostima, i ona je znala neizbrojnim svo-
jim ustanovama pobuditi za nevoljnike
plemenito takmenje, blagodarnost i sa-
mopriegor.
Ovo je bilo jedino riešenje u neizbje-
živoj nejednakosti ljudskih okolovitina.
Tekom viekova ovo riešenje bilo je od
svih obćenito primljeno; mi smo zaista
vidjeli čina preokreta i nepokornosti, ali
to ne bijaše nego dielomično i ograni-
čeno, vjera je imala dubokih korena
tako da obćenita pomrčina ne bijaše
moguća. Mi smo drugovdje rekli koje
su bile kobne nauke, koje su razpalile
družtvenu zgradu, koju je Crkva tako
trpljivo podigla. Što mi pitamo to je da
naprave ovu zgradu vrativši se nauci i
duhu Kršćanstva, oživljujuć one umjet-
nosti i zanate, koji providjaju religijo
znim i materijalnim potrebama radnika,
oluhkoćujuć im trud, braneći njihova
prava, a to sve u duhu brižne Majke
Crkve. Mi pitamo da iskrenim povra-
tkom na kršćanska načela opet se usta
novi harmonija medju gospodarima i
radnicima, medju glavnicom i trudom,
jer od ove harmonije odviše njihove
medjusobne koristi, mir javni i privatna
dobrobit.
Okolo vas, dragi sinovi, nahodi se
druga tisuća radnika, koji prevareni od
krivih nauka misle da će naći liek svo
jim nevoljama u uništenju onoga sto
sačinjava sućtvo političko-gradjanskoga
družtva: vlastništva. Puke prevare! Oni
će rinuti u nepromienljive zakone, oni
će okrvaviti puteve kuda će prolaziti
sijući neslogu i nered ; ali tim će pove-
ćati svoje nevolje i pritegnuti na se
proklestva poštenih osoba. Ne, liek ne
sastoji u krivim djelovanjima i nau-
kama, već u vjernomu izvršivanju du-
žnosti, koje se tiču članova družtva. Ove
istine i dužnosti Crkva ima zvanje pro-
glasivati i zagovarati.
Upravljajućim razredim treba srca
prama onima, koji dobivaju kruh zno-
jem svoga lica, mora se obuzdati njihove
hlepnje k bogastvu i nasladama.
Držateljima vlasti prije svega mora im
biti do toga da budu proniknuti ovom
istinom, da ni ljudski zakoni, ni sudčeva
tlačenja, ni vojničko oružje nije dostatno
da 8e odstrani pogibelj, koja prieti tlruž-
tvu; važno je to da oni puste Crkvi
slobodu oživjeti u dušam božje zapo-
viedi, i raširiti nje spasonosni upliv na
sve družtvene redove, a sredstvom mu-
drih i pravih pravila i mjera zajamČit
ćemo koristi radišnih redova, branit
ćemo mladež, zvanje i slaboću žena,
pravo i dužnost opočinka u nedjelje i
tako ćemo nastojati oko čistoće običaja
i oko navado kršćanskoga života. Javne
dobro, pravednost i naravno pravo za-
htieva da to bude tako.
/
vi 0 R U G 0 k ZDANJE
Veritatem faoientes in charitate,
ereseamus in ilio per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
lzhodi u Ponedjfluik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo ili dies alaeriter operam Vestern impeašuros in tuenda salutari Ecelesiae doetrinafanimisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pi4JX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Bg« iaUrim ciamit«:
Si quia Cathedra« Pitri jungitsr,
H10US ML.
(S. HIER»NYH. EPU. XVI. AD »AM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 lior. na godina. Po OSTAIOJ CAREVINI 8 fior- Tko mostune ^^EDPLATOJI plaća i fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i pošlarski troškovi. — Pređbrojba traje ta cielu godinu,
tke na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i^VAC, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose "10 novčića. Rukopisi se ne \raćaj<i.
Br. -7. 5Setc3L-^O Slečnja 1893. Goa. xxiv •gprnMH!
JRat ili soeializam 'i Sjed. države pretičak. Ali izmedju A-
merikanaca i europejsisih vlasti stoji
Svakogodišnje statistike, koje pred S prevelika razlika. Om se posvećuju
očim imamo, podaju nam tužnu sliku J radnji, obrtu, ekonomiji, znanosti i
o foćišajeiB za vojničke svia s mirnomu razvitku ; « europejske
u koji upadaju sve europejske vlasti i I viasti posvećuju sve svoje znanje,
koji nadmašuje zadnjih 10 ljeta 40 j kako da nametnu sve to veće terete
miliarda. Države u nemogućnosti, da
uzdržavaju silnu vojsku, upadaju u
sve to veće dugove; a nevoljni na-
rodi moraju podnašati terete. Potraje
li ovo nesretno natjecanje europej-
skih velevlasti u naoružavanju, ne-
izbježiva je sveobća katastrofa druž-
Iva. Ali da će na žalost potrajati,
neima nikakve dvojbe. Najbolji svje-
dok nam Njemačka. Naoružana u
najboljem redu, obskrbljena novini
puškam, ojačana najboljim tvrdja-
vatn, uvježbana i uredjena po najod-
ličnijim gjeneralim, tako da je pri-
likuju velikoj kasarni radi njezine
spremnosti na svaki eventualni rat,
sada se nalazi u nuždi da pita od
svog parlamenta umnoženje vojske
ili u niječnom slučaju produljenje
vojničke službe; a po tom i milijuna,
koji trebaju za odnosni trošak uz-
državanja. Njezin izgled ueće dakako
ostati osamljen; dapače jurve opa-
žamo zahtjev i prietnje sa strane
službenih i neslužbenih Listova Nje-
mačke, koji spočitavaju našoj mo-
narkiji, da uzdrži malo vojske prama
njoj i upiivišu na nju, da bi je u-
mnoEila.
Hoće li naša monarkija sliediti
primjer Njemačke, nije stalno, ali je
vjerojatno, Ili se odazvala ili ne;
Francuzka i Busija, koje paze na
svaki korak Njemačke, umuožit će
bez dvojbe svoju vojsku kao na
protuodgovor. Tako svaka godina
nosi za sobom sve to goru propast
za narode, koji nemogu više podno-
siti terete. Podpunim pravom reko
je zato, nedavno u javnom parla-
mentu, englezki državnik Salisbury,
da izmedju rata i svakogodišnjeg
oboružuvanja, bolje je izabrati rat.
Miljardi, koji se troše svake go-
dine u ratnu svrhu, u more su ba-
čeni. Mladež, najsposobnija za radnju,
za obradjivanje zemalja, za obrt i
za trgovinu, stoji neprestance na o-
ružju, bez ikakve koristi domovini.
Miljardi, koji bi se mogli uložit na
korist čovječanstva: za znanost, za
poljodjelstvo, za obrt, trgovinu, i-
drauliku i druge svrhe, troše se go-
dimice u izmišljanju i usavršivanju
novih načina za mrcvarenje ljudskog
družtva.
Takvo nesnosno stanje nije u i-
stinu dostojno prosvietljeniheuropej-
skih država. Na mjesto razvikanih
načela slobode, jednakosti i bratstva
nemamo nego sužanjstvo, nepravdu i
sebičnost. Europa mješte podati čo-
vječanstvu sliku prosvjete i pravde,
podaje sliku mračujaštva, divljaštva,
bratoubojstva. Koja razlika izmedju
ovog našeg starog sviela i novoga?
Neće proći mnogo vremena, da će
Amerikanci nadkriliti Europejce u
svim strukam znanja i u svira gra
nam života. U obrtu, u trgovini, u
brodarstvu, poljodjelstvu, Sjedinjene
države ne samo već stoje uzporedo
najprosvitljenijim državam u Europi,
dali počimlju ih i nadkriijivat. Mje-
šte prikazali svojim podanicim svako-
godišnji manjak u miljardim, prikazuju
na svoje podanike, kako da osigu-
raju što veći prihod za vojničke
svrhe. Medjutirn »siromaštvo i neza-
dovoljstvo raste oa sve sirane i o-
juhvaća sve slojeve. Niži stališi a
osobito radničln, koji nisu u stanju
zado.iti stalnu zasiužbu, pripravljaju
se na sve to žešću borbu, koja je
nastalo izmedju glavnice i proleta-
riata. U istinu nemože se zanijekati
da državna zastupništva svih kralje-
vina ne nastoje o poboljšanja svo-
ih naroda; te jih vidimo gdje stva-
raju mnoge obrtne zakone, o pri-
jomoćnim zadrugam, o zavodim, ra-
tarnicam; al'to sve malo pomaže
narodima, kad dotične vlade ne raz-
jolažu svotom, kojim bi jih mogli
unapriedit i razvit njihovo materi-
jalno stanje.
Do čena će doći Europa ovakvim
nesretnim sustavom? Kriza ja neiz-
bježiva. ili mora nastati sveobći
rat i promieniti sadanje stanje, ili u
niječnu slučaju zamienit će ga re-
volucija ukupnog europejskog so-
cializma i anarhizma. Nezadovoljstvo
naroda, koje prodire u sve grane
ljudskog života, koje se očituje pod
raznim imenim: anarhizmom u Fran-
cuskoj, socijalizmom u Njemačkoj,
nihilizmom u Busiji, zauzimlje sve
to više maha. Nezadovoljni razvra-
tni življi sakupljaju se i omjerivajo
svoju snagu, te ne čekaju nego
zgodan čas da poremete sadanje
stanje po svoj Europi, i da opetuju
zlodjela l'rancuzko revolucije proša-
stog vieka. Možda to nijesu u sla-
nju sada učiniti, a možda ni za više
godina; ali u skoroj budućnosti bit
će. Što je najglavnije njih ne dieii
ni narodnost. Oni sačinjavaju jedno
tielo, jednu miso : strovaliti u bez-
dno zaboravi sve sadanje ustanove
i otvoriti sveobći novi život, koji
bi stojao u jednakoj razdiobi do-
bara i vlasti i koji bi se temeljio
izkijučivo na zaslužbi radnje. Sam
socijalistički vodja u Njemačkoj Be-
/>el proglasio je tunedavno u Mar-
siljskoui kongresu, da on i njegova
stranka nepripoznaje nikakve naro-
dnosti i prosjedova pred prisutnim
Francuzim, prolivu bratoubojićkog
rata god. 1870, izjaviv, da za me-
djunarodni socializaui obstoji jedina
razlika izmedju vlastnika i proleta-
racu, t. j. izmedju onih koji uživaju
i onih koji pale.
Tu strašnu neman pred kojom
drhću prestolja i vlade, i protivu
kojih prisiljena su upotrebljavati naj-
iznimnije mjere, podpuno upozna-
vaju sve europejske vlasti; aiirek'bi
da mješte nastojat, izbjegnuti i
ratu i socijalizmu, pospješnju jedno
i drugo, na uštrb i propast čovje-
čanstva, šireći militarizam i bezbo-
štvo, dva najgora biča modernog
društva, koja vode k stalnomu raz-
sulu ovu našu truhlu Europu.
U.
• — -
t Čiteljsko pitanje U Dalmaciji. \ pohadjati tečaj Vinarstvu ili uljarstva, ili
j koje druge grane gospodarstva, a o svotu
-Ali. I nauka neka pak izviesti u učionskomu
| časopisu. da He^tiiko i drugi učitelji c<
rV.de smo ovako istakli samo neke s koriste. To bi doprinielo mnogo na raz-
jude pučkih učitelja, mislimo, ako su j vitak poijodjelstva u nagpj pokrajini.
nas dalmatinski zastupnici pratili, kao Tako bi g6 krog maIo gođina svj uči_
samozvana „Smotra-, da su mogli ra- . teiii PUBUmie|j u tu 8trukl5j te bj tim
zumjeti i sami kako bi mogli poboljšati pre8taia D0(reba putujućih učite|ja, za
učiteljsko etanje, a tim i zemlji dopri- koje v,ftda (ros1 do 4 00Q ^^ Qa gQ.
nieti velike blagodati, a da ne navale na | djuu
rju velikih tereta i žrtava.
„Smotra" se javila u svom br. 3, te
po tijek i način kaže, da će se i ona o-
svrouti na to ozbiljno pitanje. Mi ju rado
čekamo i želimo joj bolju sreću, nego
ovoga puta. U spomenutom broju stala
braniti svoje gospodare i ne promišlja-
jući, da njezina obrana, dokazala je isti-
nitost naših navoda. Krivci se samo
brane! Osica toga kazala je, da je ona
onaj nesmiljeni glas, koji tvrdi, da su
pučki učitelji ni viŠ6 ni manje ntgo ja-
vni činovnici, nu samo što se s njima ne
postupa kao s javnim činovnicima, izu-
zam kame iztrage. I još „Smotra" ho-
će, da daje vjerskih lekeija nK. D.", za-
boravljajući da je ona već svoje vjersko
ćustvo pokazala u octenjivanju Renana
i entrefiletom o Butlemskoj zviezdi. „Tu-
dje nevraćeno, griesi ne oprošteni, „Smo
trice" draga. Mi ne ćemo, da se s njom
prepiremoj jer ne zaslužuje, nego smo
samo ovo konstatali, a kazat ćemo joj
unapried: ne niči, gdje te ne siju!
Znajući da se naši zastupnici nerado
bave učiteljskim pitanjem, prikupit ćemo
im u kratko ono sto bi morali uraditi.
L Učiteljima je potreba povisiti plaće,
bez razlike reda, najmanje 50 tiorina
godišnjih. To je za zemlju ništa. Sta-
vimo da ima 400 učitelja, to bi bilo
20.000 fiorina na godinu. Ukiaite zato
podpore što se davaju učiteljima, pa će-
te nješto zaštediti. Ukinite skupštine,
pa eto i tu novaca.
11. Uračunajte svim učiteljima i uči-
teljicama, koji su položili izpit usposo-
bi jenja kroz propisani rok? godine pri-
vremene službe, jer to zahtieva pravica
a zakoni i naredbe priznaju.
Ili. Strogo obvežite obćine da učite-
ljima dadu školske vrtove, jer bi se tu
ne samo djeea; nego puk naučio umno-
mu gospodarstvu, voćarstvu itd., jer bez
toga nema poljodjelske obuke.
IV. 6'virn učiteljima dajte stanove ili
pristojnu stanarinu, a gdje su mjesta te
obstoji mužka i ženska učioniea pretvo-
rite jih u mješovite. (Ovo nebismo za-
govarali. Experientia docct. Ur.)
V. Porazdielite učiteljska mjesta na
redove, tako da neko ustanovljeno doba
mogu doći na viši red i ako niesu na
takovu mjestu, tako da uzmognu ići u
mirovinu s najvećim stepenom« Tako se
neće umirovljivati mladi učitelji.
VI. Oni učitelji koji se odlikuju u
svomu radu i na pedagogičko-didakti-
čnomu polju, neka se imenuju kotarskim
nadzornicima, učiteljim vježbaonica i uči-
teljišta.
VII. U svakoj obćini neka je samo
jedno mjestno školsko vieće, a učitelj
u glavnomu mjestu neka je mjestni Škol-
ski nadzornik.
Mi smo ovoliko kazali kao nestruko-
vnjaci, a pučki učitelji bi ee imali ogla-
siti, koji se u to razumiju obširnije i
praktičnije.
Glas iz naroda,
—->t37k® 'VaT^C*" 'J •—
Hrvatski sabor u Zagrebu.
Saborska sjednica od 20. siecnja.
Zast. dr. Frank u nastavku svog go-
vora reče, kako u njegovu izbornom ko-
taru, Sisku, on i prijatelji proputovali
razna sela, a nigdje ne pala tvrda rieč.
U Žažini je sreo ovrhovoditelja i dva
oružnika, koji zatvorile dva seljaka, koji
su s njime sjedili. Oo je pitao zašto to,
ali ne odgovoriše, već seljake svezaše
lancim veoma iako, a žandar reče je-
dnome, koji se je tužio da boli: „Mora
te boliti; ja sam danas tvoj sv. Petar,
ako se maknes, ubiti ću te!" Gdje je
stid, gdje je moral? On je odmah uči-
nio podnesak na bana, koji je tražio raz-
jašnjenje, ali seljaci nisu odmah pu-
šteni. Pita bana.* kakovu zadovoljštinu
dobije seljaci, ustavnost, sabor? To je
prost zločin Iztraga je povedena — ali
proti njegovim — Frankovim — prati-
oci m.
Slični slučaj je bio prigodom, kad se
je predstavio izbornicim u Sv. Križu.
Ako ae tako postupa, nije čudo? što
nas je malo; a to znači, da se proti na-
ma ziočinaiveno postupa. Samo jedan
ovakav čin žigose sustav, te se može
kazati, da ne vlada aloboda nego nasilje.
Tko glasuje proti vladi, proganja se,
odpušta se. Priznaje da je ban dao na
redbu, ali da se činovnici nijesu toga
držali, pa pita bana: šta će s tim lju-
dim, koji rade proti njegovoj intenciji?
Najveće je nasilje u izbornom zako-
nu. Tu je kontumaciran veći dio naro-
da: od preko 2 milij. imaju glas samo
njih 49.000. Od tih je y8 službenih gla-
sova, druga !/3 o tih ovisna, a treća '/3
slobodna ali pritisnuta. Pa kako se mo-
gu hvaliti, da većina t«ko izabrana, za-
stupa pravu volju naroda? Zar to povi-
suje ugled i dostojanstvo sabora, zar je
sabor zbilja zastupstvo naroda? Može li
se misliti, da će onda narod prigrliti u-
govore, Sto ih sabor takov stvara sa
viastodržeim drugoga naroda? Ako se
točno pozna izborni red, na postupanja
narod ne će pristati. Opozieija želi i-
skreno, da sabor bude pravi represen-
tant narodne volje s toga može zahtie-
vati promjenu izbornog reda, kojim se
zajamčuje sloboda.
Gosp. Spevee je nama predočio tri
VIII. Zemaljskom podporom dajte u- $ puta razliku izmedju mase i naroda, kad
strojiti pedagogićno didaktični časopis, A nam je predbacio, da tražimo obće pra
u komu bi učitelji izticali svoje nazore vo glasa. (Čita Spevčeve rieči). Tak<
i rasprave na uzgojnom i učbenom poljn.
IX. Mjesto kotarskih i pokrajinskih
skupština razpisito natječaje, svaki od
50 fiorina, za one učitelje, koji bi hotili
Tako
govori član liberalne vaše stranke. Nu
ipak vise stanovište kulture i napredka
osudjuje takovo dieljenje, u masu i ca
rodu jer svaki, ima pravo na pravo u
javnom životu, tko prinaisa za državu.
Klasa nad klasom ne smije da gospoduje
niti da se prezire volja naroda, kao što
bi to htio gosp. dr. Spevec, koji se pro-
daje za slobodoumnoga čovjeka.
U Magiarskoj je sasma drugačije, jer
Magjari hoće da čuvaju svoju slobodu.
Naša većina neće da brani slobodu na-
šega naroda, ali mi se nadamo, da će-
mo uspjeti u našemu nastojanju za slo-
bodu naroda i da će ovo biti jednom
sabor dostojan prave vdje i težnja na-
roda {Živio! od ljevice i galerije).
Predsj. Hrvat kaže, da ne će dozvo-
liti, da se više osvrće na izrečene go-
vore.
Crnković kaže, da je predsjednik po-
kazao slobodoumje, što je dao rieč dru.
Franku. Popraćuje izjavu dra. Franka,
da je uviek radio na temelju stranke
prava, nu da je on bio u centrumu (dr.
Frank: Nisam!). Hoće, da kazuje kako
je htio da karakterizuje ženijalne ljude.
Tisza je sa eielom strankom prešao k
viadi, stojeći na državopravnom temelju.
On nije nikada govorio o osobnim pro-
biteim, jer je — kaže — uvjeren, da
je svaki član uvjerenja, da koristi samo
domovini. Izjavljuje, da će narodna stran-
ka i nadalje ići uz bana, ma da ima
svaki član narodne stranke Blobodnu vo-
lju. Izborni mu je red dobar.
Grof Khuen-Hedervary kaže, da na-
godba ne smeta da narod i sabor su-
djeluju u svim poslovim. Susretljivost
predsjednika ovisi o ponašanju i držauju
opozicije. Kaže, da je iz govora dra.
Franka razabrao, da je onda stranka
prava promienita svoje nazore. Dr. Frank
je dobar prijatelj, ali da je on — „ban"
— sa svoje strane zadovoljan i s manjim
prijateljstvom (Ban pogleda na desnicu,
i trojica se nasmijase). Govori o raču-
nanju dra. Franka te kaže da ne će
izpravljati, što g. zastupnik g. dr. Frank
govori. (Svedj gleda na desnicu, a nitko
se vise ne smije). Dr. Frank kaže da je
izvoz pao, te po tome da je industrija
pala. N u da promet može promieniti i
svoj pravac, čas k ovoj k onoj granici.
Prije se je dosta uvažalo u Zžosnu, a
ako sada mauje, to je dubar znak po-
voljnijega tamošnjega stanja. Njemu na
prosto ne vriede oni podatci, koje je
citirao dr. Frank! — Poslovnik nije
mjerilo liberalizma Ima sabora koji
irnadu strožije ustanove od našega, pak
su ipak liberalni. On je za to, da se
prilagodi način razpravljanja a ne da se
poslovnik promieni, do Čega da neće
doći. Onvrće se na tvrdnju, da većina
čini što ban hoće. Jednostavno niječe.
Vlada i većina podpomažu se. — Njemu
je nemoguća stvar, da vrhovna vlast
ima biti u saboru i narodu.
Kažo da se ne dadu opravdati nas i-
Ija pri izborim, ali kad ih ima, onda oni
škode dotičnoj strane , pa valjda upravo
usljed tik nasilja da je dr. Frank iza-
bran.
• • •
Sjednica od 21. sieinja
Bira se odbor ad hoc o pravu lova
i zaštiti ptiea.
Uzimlje za tim rieč Dr. Spevec. On
se nije nadao da ćb se dr. Frank sjetiti
njegovih rieči, kojim se je pozvao na
sud nekih državnika o obćem pravu
glasa. U njegovu sadu nazire dr. Frank
pomanjkanje kulture i napredka. Nu dr
KATOLIČE
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
»OO^OO-J
—.".' Yos iPS0S' auziliante Deo ili dies alacriter operam Vestra® impensuros io. tuenda salutari Ecelesiae doctrina anirnisqtie m
Eeligionis araore et in verae fldei professione roboraudis {Pio XXupapinsk.listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
Ego interim ci a mito :
Si quis Cafhedrae Petri jungitur,
meus esir.
(S. HIERONVM. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko zaostaae s PJ?EDPLATOJI plaća i lior. više, — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbroiba traje za oielu godin",
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću gbdinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove, redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 fljjvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
JL9* Zadar, četvrtak IO O^siajj&iEL 1B93. Goa. xxiv i •iar*anauicjmamttPtam
Nov protivnik Sv. 0. Pape.
li.
Počnimo s Irskom. — Što se nje
tiče, stare naše poznanstvu, glasoviti
bezimenjak podpuno je osvjedočen
da Sv. Stolica, to toliko da dobije
prijateljskih odnošaja sa engleskom
vladom, požurila se (g. 1883), da obie-
lodani list „De ?arnelliolist. boji,veli
bezimenjak,„počiva na načelu,da Sve-
ta Stolica ima pravo i dužnost popra-
vljati mnenja i upravljat djelovanjem
katolika u svim političkim pitanjima,
koja se odnose na dobrobit Crkve,
bilo to izravno ili neizravno".1) Ovo
načelo, nadodaje bezimenjak, nije ni-
kad bilo priznato od Iraca, te ne-
koliko „Nadbiskupa i Biskupa u Ir-
skoj očitovaše g. 1825, pod za-
kletvu, pred nekim povjerenstvom
Zastupničke kuće u Englezkoj, da
nauka, koja je nijekalu ono načelo,
bijaše mnenje cielog svieta".*)
Prema tomu, kako nastavlja be-
zimenjak, i bez dvojbe u istu svrhu,
Sveta Stolica (travnja g. 1888) o~
sudila je porabu plana of campaign
i Boycutting-a, to jest sredstva na
koja su Irce napućivali njihovi poli-
tički vodje kao uzluk proti veksa-
cijam lordova, koji su gospodari ir-
skih zemalja.
U ovom ponašanju Sv. Stolice,
bezimeni diplomat vidi očito one
dvie mane rad kojih politika Lava
XIII postaje tobože štetna po inte-
rese Crkve, 1) biva kad on, veli be-
zimenjak, smatra katolike kao da su
jedino članovi Crkve, bez obzira na
okolnost, da su oni takodjer gra-
djani države, sa neodpustivim pra-
vima i neizbježivim dužnostima ;
2) kad u Irskoj podvrgava tobože in-
terese Crkve i slabih irskih katolika
političkomu interesu, kao što je pri-
jateljstvo sa jakom Englezkom.
Posljedica takva ponašauja, govori
bezimenjak, bilo je grdno razočara-
nje Lava XIII i udarac ugledu Sv.
Stolice, koji svaki katolik ima na-
stojat da brani 8). 1 zazbilj evo što
se dogodilo. Irci, sumnjeć da Papa
žrtvuje njihovu narodnu stvar na
oltaru protestantske proganjateljice
Englezke, nijesu htjeli prihvatit na-
liku Vatikana, nego toliko puk ko-
liko svećenstvo izjaviše, da Irci koji
su ostali katolici proti volji En-
glezke, odlučili su ostat i Ircima u
brk Papi.4)
* * «
Ali ove bezimenjakove tvrdnje
hramlju, jer su nešto neosnovane, a
nešto prećerane, ili sasvim neistinite.
Cilj, veli bezimenjak, što ga je
Papa imao pred očima u poslu Irske
bio je politički cilj, to jest „ne bi li
dobio rapprochement, zbliženje iz-
V Str. 461.
*) „ 464. Geffekeo, na utr. 67 svoje
knjižice prenasa ovaj komad „Contem-
porary Revieio. Evo Geffckenovih rieči:
„Les e*6ques irlandaia, lors de 1' e-
mancipation de's catholique9 en Angle-
terre en 1825, deelar&rent 8ur leur
serment devant le Comi?6 de la Cham-
bre dea Communes etre (nauka sadr-
žana u onom načelu) une calomnie
protestante*.
*) Str. 461.
) n n
medjn Vatikana i englezke vlade." ')
A tko je reko piscu, da je to tako?
Gdje su dokazi? Ti su dokazi tim
nuždniji, što na gornjoj tvrdnji stoji
obća bezimenjakova teza, to jest da
je „cilj politike Sv. Otca politički
uspieh". Da podkriepi ovu neosno-
vanu tezu, bezimenjak upotrebljuje
neosnovanu tvrdnju.
Nu uzmimo da je Sv. Stolica, u
svojem ponašanju prema Irskoj, i-
mala takodjer i cilj „ne bi li dobila
prijateljskih odnošaja sa englezkom
vladom®, o kojoj faktično Irska ovisi,
Što za to bezimenjaku? U ovom
Činu bezimenjak bi imao nazriet nov
dokaz ljubavi, mudrosti i opreznosti
Sv. Otca, koji, da zaštiti vierske in-
terese u Englezkoj, a osobito u Ir-
skoj, „potaknut apostolskom ljuba-
vlju, obraća se i na one koji nijesu
s njim združeni vezom katoličke
vjere, željan da i njihovi podanici
oćute blagotvorni upliv Crkve".9)
Podpuno smo sa bezimenjakom,
da ni za svrhu najsvetiju nije nikad
dopušteno poduzet stvar u sebi o-
paku. Ali ne mislim da je bezime-
njak uvjeren, da je u to upala Sv.
Stolica, kad je okružnicom od 11
svibnja g. 1883, upravljenom od
stožernika prefekta Propagande ir-
skim biskupima, očitovala da nemože
odobrit prošnju za g. Parnelia i kad
je to zabranila svećenstvu. Zar je
osude vriedna odluka Svetog Ureda
od travnja g. 1888, kojom se pro-
glasivala kao nedopuštena poljska
osnova i družtveni interdikt, poznat
pod imenom boy mitinga?
Bezimenjak bi imao znat, da g.
1883, kad je narodni pokret u Irskoj
bio vatra živa, razni i težki uzroci
davali su povoda uvjerenju, kako
zaklada u čast Parneilu, nije bila
svjedočanstvo ljubavi, nego je imala
služit u neke druge svrhe, koje ni-
jesu u suglasju sa obćim dobrom i
obćim poredkom, i da ona dva sred-
stva koja je Sv. Stolica označila kao
nedopuštena, kudjena su bila od svih
razboritijih članova narodne stranke,
tako da, po svjedočanstvu biskupa u
Limericku, Dra. 0. Dwyera „ta sred-
stva nijesu nikad bila prihvaćena od
National Organisation, a bila su od-
bivena i od sama Parnelia, kolovo-
dje narodne stranke, i od sama Glad-
stonea". 3)
Lažno je pak, da je okružnica
stožernika Simeonia, ili odpis Svetog
Ureda osnovao na „načelu, da Sv.
Stolica ima pravo i dužuost uplićat
u sva politička pitanja". Krepost onih
spisa izvire iz višega i obćenitijega
načela i koje je Lav XIII. jasno o-
značio u s\ojoj okružnici Sapientiae
Christianae 10 siečnia 1890.
Načelo je sliedeće: „Sto se ima
vjerovet i kako djelovat, to Crkva
uči i Papa, i to se po božanstvenu
pravu odredjuje. S toga Papa, u
krepost svoje vlasti, ima pravo su-
dit, koje se stvari sadrže u Božjoj
rieči. boje se nauke s njom slažu,
i ') Str. 461.
] 9) Pismo Lava XIII. stožerniku Nina,
| dne 27 kolovoza 1878,
| 3) Letter from the Bishop of Limerick
l u Dublinskom rThe Freeraan s Jour
r na!" od 25 svibnja 1888.
a koje ne, i u isto doba ima pravo
kazat što je pošteno, a što ružno,
i Što se ima Činit i čega se imamo
kanit, ako ćemo pšstić vječno spa-
senje: inače ?apa niti bi bio čo-
vjeku sigurnim tumačem božje rieči,
niti vodjom za dobro življenjeu.
SpSjetska Makarska Biskupija
Sv. 0. Papi.
Adresa, koja bi upravljena Sv.
0. Papi u ime spljetsko-makarske bi-
skupije prigodom Papina jubileja,glasi:
Sveti Otče! Pet je godina odkad sviet
zadivljen stajaše na pogled prizora
prije nevidjena: katolici naime s iz-
toka i sa zapada, od svakog naro-
da j jezika, jednom mišlju, jednim
ćustvom udruženi, natjecahu se tko
da podastre življe izraze ljubavi ob-
ćenitom Otcu Svete Vjere. Tom ve-
selom zgodom iz neizbrojnih srdaca
uzdizahu se k Nebu vruće molitve,
koje sastavjene u tisuću različitih je-
zika, jednu su samu želju izrazivale.
One molitve bijahu uslišane: želja će
se eto izpuniti. Riedki dogadjaj, oso
biti dar Božje Providnosti, već je
pozdravljen najveselijim uzhitom po
vasionome svietu, kojemu je po dru-
gi put dato da se divi veličanstve-
nom prizoru jedinstva misli i ćustva
vjere i ljubavi kod katolika razlr-
kanih po cielorn zemaljskom okolišu :
jedinstva, kojim se jasno odlikuje
prava Ivrstova Crkva, kojoj si Ti,
Sveti Otče, Vrhovna vidljiva Glava.
Poradi toga Tvoj Biskupski Ju-
bilej biti će na slavu Boga, na ra-
dost neba i zemlje.
Pedeset godina Biskupovanja ! Isto
je ko reći: pedeset godino mudrog
i svetog Apošlolskog djelovanja, pu-
na preobilnih zasluga. Tko da u krat-
kim potezima prikupi, Sveti Otče,
koli mnogoatručnu djelatnost Tvoga
dugog i trudnog apostolskog rada,
toli neizbrojne blagodati koje od to-
ga za Vjeru i Prosvjetu potekoše /
Da ih pamet kako upozna, dosta je
baciti pogled na svietske i crkvene
okolnosti od godine 43 do 63 na-
šega devetnaestog vieka, te nbazrieti
se na različite uzvisite službe, koje
si uzorno obavljao, sve do previsoke
službe Isusova Namjestnika.
Suvremeni spisatelji, štogod ih pi-
salo o Tebi, svi Te jednim glasom
proglasiše: Slavom Prelata, Alem-
kamenom Sv. Zbora< Velikanom u Pa-
pinstvul Tvoj obsežni, uzvisili nauk
obsjenjiva učenjake; besjeda Tvoja
rječita i živa nadahnjiva vjernike,
jača slabodušne, obara oholost pako-
stnika; Tvoje uzorite krjeposti pri-
vlače srca da sliede Božanskog Pa-
stira, te poput Apostola, i Ti, Sveti
Otče, moreš svima reći: „Sliedbe-
nici moji budite, kao Što sam ja
Krstov.u
Punim pravom dakle svi narodi
novim zanosom ljubavi spremaju se
da najsvečanijim načinom proslave
Pedesetgodišnjicu Tvog Biskupo-
vanja,
A u sveobćem veselom slavlju,
neće za ndiim da izostane ova Bi-
skupija Spljetsko Makarska, jednoč
Solinska, kojoj je na ponos da je
primila Kršćansku Vjeru od Sv. Duj-
tna, učenika Poglavice Apostolskoga.
Ova Biskupija, koja je s Božjom po-
moću, kroz sve vjekove neporočno
uzdržala Petrovu Vjeru, i koja po-
dade Crkvi Papu Sv. Kaja ; ova Bi-
skupija, najstarija u Dalmaciji, —
koja ujedno sa ostalim drilgam časti
se da je dala na sviet Velikog Nau-
čitelja Sv. Jerolima, — danas želi
da se bliže prikuči Petrovoj Stolici
na kojoj sjediš Ti, Diko i Slavo Pa-
pinstva. Oh, da Ti je znati, Sveti,
Oiče, kakova želja steže srca svih
sinova ove Biskupije, da se ničem
poklone danas Isusovu Namjestniku,
da poljube najnježnijim i odanijim
ćostvom noge Tvoje, Tebi koji za
više od polovice vieka navješćivaš
mir, blagoslov pravi puku !
Ali pošto im to nije moguće, svi
vjernici ove Biskupije ujedno sa svo-
jim Biskupom, ovim Ti načinom po-
zdrav upravljaju: Vidljiva Glavo Cr-
kve, Vrhovni Pastiru duša, nepogrje-
šivi Učitelju istine, Petrov Naslje-
dniče, Isusov Namjestniče! Te, pre-
sretnom prigodom Tvog Biskupskog
Jubileja, ponavljaju Ti izkaze nepoko-
lebive odanosti, najdubljega štova-
nja, neograničene pokornosti i sinov-
ske ljubavi. Oskudni imanjem, a!
ne vjerom, veseli su, Sveti Otče, da
ti mogu pokloniti ćustva svojih ne-
prestanih molitava, svojih gorućih že-
lja; te, svom dušom osudjujuć ne-
pravicu svetogrdne otimačine, poči-
njeue Ti od paklene sile, ćule naj-
miliju slast kada mogu sa svojim
obljubljenim Otcem dio]iti hljebac ti-
ho zna kruha.
U starodavnoj našoj Stolnoj Crkvi,
gdje za prvi put bi proslavljen Pa-
pa Sv. Martin I; u ovom drevnom
hramu, najsjanijem spomeniku pobjede
Krstove nad Belialom, na presretni
dan 19 dojd. Veljače, uzdignut će-
mo naše molbe, naše vapaje Bogu
Mogućemu, Bogu Svetomu, Bogu
Vjekovitomu za Te, Sveti OtČe, A
Ti, Apostolskom Tvojom ljubavlju
primi naše sinovske poklone, i če-
dne darove; te blagoslovi Biskupa,
Svećenstvo i vjernike ove od<>»ie Ti
biskupije, koji jednodušno iz dna srca
veselo kliču :
Živio Leon XIII!
•>•-'<>•*'> -»> »
Brzojavke Sr. O. Papi
Osim brzojavaka, jur spomenutih ili
priobćenih pri ruci BU nam i sliedeće,
sve iz hrvatskih zemalja:
Presvietli Šibenski biskup brzojavio
je Sv. O. Papi medju prvima:
Stamane con solenne pontificale ii
Vescovo, il Glero, le autoritk civili e
militari, e molto popolo di Sebenico
implorarano da Dio a Voštra Santitk
prospera conservazione. Beoediteci.
Ant. Fosco, Vescovo.
h Trogira brzoj a vlj eno j« Sv. O.
Papi:
II Capitolo, il Clero, e il popolo fe-
deie depongono oggi eaultanti ai Vostri
piedi l' omaggio della loro venerazione
e del loro amore
V Arciprete
Iz Bola:
Beatissimo Padre! Quale tributo di
inalterabiie attaccamento accogliete !ie-
tiđsime rinstre felicitazioni per la ricor-
reDza del Vostro Giubileo.
Parroco, Clero, Fabbriceria;
Confraternita.
Evo brzojavke što je poslala obćina
na Orebićim:
II Comuoe di Orebirt festeggiando il
fausto giorno del Giubileo Episcopale
di Sua Santita, colio spirito unito u tutti
i cattolici, esterna a Sua Santitk i sen-
timenti di attaccamento iiliale alla San-
ta Sede, ed implora le celesti grazie a
Sua Sautitk perehć continui ad essere
il contorto di tutto il Cattolicismo; ed
implorando la paterna .Benedizione so-
pra tutto questo Comune eselama: Viva
il glorioso Pontefice Leone XIII.
II Comune di Orebić in Dalmazia.
Iz Postira:
Iz bac fausta die propter Tuum Iu*
bilaeum magno gaudio Fabrica, Con-
fraternitas, populusque huius ecclesiae
parochialis Harni Dul insulae Brachiae
exultant speciatim.
Humillimns Parochus Thoroaa
Carević.
Iz LoŽisća :
Parroco, fabbriceria, confraternite Bo-
bovišće esultanti odierno tausto anni
versario, proatrati devotaraento Sacro
Piede innalzano Vostra Santitk vivissime
felicitazioni implorando Apostolica Be-
nedizione.
Iz Imotskoga:
Decanatus parochialis in districtu iroo-
tensi Dalmatiae numerana 24 paroecias
cum 30,000 fidelium, gratulatur, Beatis-
sime Pater, apud Deum tanta gratia va-
lere, et necasiorie capta mente et, corde
se adiungit Tuae menti, auimo, consiliis
votis et decretis, ad cmifirmandaro suatn
plenara adhaesionem, flagitans Tuam Br~
uedictionem quae addat anirnum in ex-
colmida mystica Vinea Domini.
Uaniel Bilić, Vice-Decanus.
Iz Makarske, osim obćinake:
Laetos ferimus plausus, grandia vota
promimus ob Sanctitatis Vestrae Epi-
scopale Jubilaeum uuspicati^simum. Oh
felix! Oh incolumis esto! Oh salve, sau-
clissime l)ux noster, infallibilis Ma-
gister, Lumen in coeh». Beredic no-
bis iiliis amore ficieque gaudentibas,
conclamantibus : Ad multoa annoB, San-
cte Pater, pro gloria Ecclesiaeque bon<»
et periclitantis humanae uocietatis sala-
te. Salve 1
Capitulum et Clerus ConcHthe-
dralis Macarskensis (Dal-
matia).
Iz Dubrovnika:
Vere magno cstholicorum operario-
rum instauratori /Sodalitas sutorum pe-
i rantiqua Si>. Crispioi ot Crispiniani in
i Ragusa, plnusus et gloriam in hac per-
rara Tua solemnitate consecrat, bene-
dictionemque precatur Tuam.
Bartholomeus, Broilli, Capel-
lanus I. Tezilacic, Mode-
rator.
Iz Silbe:
Benedic, Beatissime Pater, magistros
discipulo8que huius scholae popularia
masculinae, qui solemni hac die precea
et vota ferventissime ollerunt.
Director Scholae Silbae (Dal-
matia).