| Veritatera facientes in charitate,
) crcscamus in illo per omnia, qui
<; est caput Christus.
\ (S. Paul. Eph. IV. 13.)
IzLh.odi -u. ^oned-jelnils: I u OetvrtaJs
——
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impjnsuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u p^iinsh. listu, 21 veljače 187.2 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.
Uvjeti pi-ed-brojber — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior, — Za inozemstvo 7 fior. i poštarsM troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se pred broj rukom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Bi. 8.
f
XI_ Hrvatska.
(Konac, v. br. 7). .
U nizu ovih, odnosno na važnost,
prekratkih članaka, u kojim smo po-
skorupili, i to samo neke, dokaze o
našem pravu na potpunu samostal-
nost u svim granam javnoga držav-
noga života; nijesmo činili nikakvih
komenata, ni prispodoba, nijesmo do-
našali kritika, ni opazaka — a mogii
smo svega toga — nijesmo se utje-
cali ni k ilustraeijam; — sasvim na
prosto, jednostavno, pače i naumice
suhoparno smo motali nit naše pro-
šlosti ; pa ipak svak uman, iz ono-
ga jedino što smo došle naveli, doći
će s nama zajedno do sliedećih zak-
ljučaka :
1. Da Hrvatskom vlada in pri-
miš Ustav, koji Hrvati pamte ne
od g. 1848, kad su se istom ostali, o-
sim Ugarske, austrijski narodi ustav-
nom vladavinom počeli ponositi; ne
ni od onda (1527) kad je Hrvatskom
zavladarila sadašnja slavna Habsburg-
ska dinastija; ne ni onda kad je (još
g. 1102) prvim putem Hrvatska ko
slobodna i nezavisna država stupila,
zajedinstvom vladara, u savez sa U-
g'arskom; nego ćak od onda odkad se
Kn a za Hrvatsku ko drža/vn, tako da
su već i domaći hrvatski vladari na
temelju toga Ustava vladali, dočim
su, ko na pr. slavni kralj Zvonimir
sami priznali da su postali kraljima,
jer ih je cio narod za takove izabrao.
2. Da je na temelju Ustava Hr-
vatskom zavladario kao Koloman g.
1102, tako i kralj Ferdinand g.
1527.
3. Da je hrvatski Ustav,) (premda
do g. 1848 nije bilo pučana ko za-
konodavaca i premda se je kroz viš-
kove i okolnosti mienjao), republi-
kanskoga duha, s tom samo razlikom,
Z^-ID-^^e, DPoaaedjelrLik: 11 TTeljstče 1884. Or-ocL- 1
da je vrhovna glava naše republike
svedj Urani kralj, te j država ipak
sustava monarhična.
4. Da je hrvatski ustav u svojim
temeljim nad samim vladarom i da
su ti temelji nepromjenjivi, jer u
viekovim i duši naroda usadjeni.
5. Da napokon poglaviti temelji
hrvatskoga Ustava zajamčuju njoj pod-
punu neodvisnost od svakoga, u ok-
viru zakona temeljenih na hrvutskom
Ustavu, i u svim atributim koji neza-
visnoj državi pripadaju.
Sada možemo izreći svoj sud o
„nagodbi" g. 1868 sklopljenoj u ime
Hrvatske, al ne od Hrvatske, sa Ma-
gjarima.
Ova nagodba neinože ni da bude
pravi zakon, jer uništuje hrvatski U-
stav, koji je nad svačijom voljom, koji
je neuništiv, a uništuje ga faktično i
pravno, dočim Hrvatsku ponizuje sa
stepena savezne države na područnu
državu, pače predaje tudjinu i same
uvjete hrv. života dočim predaje vr-
hovnu vlast, osobito pak u financi-
jalnim i zajedničkim pitanjim, Magja-
rima, uzvisiv njihovo ministarstvo nacl
onu čast koja nepripada ni samom vla-
daru, da može naime obustavit i hr-
vatski Ustav, kao što je učinio bio
lani ministar Tisza.
„"Nagodba" nemože pak da bude
pravim zakonom ni zato jer je sklo-
pljena bez sudjelovanja Krajine i Dal-
macije i Turske Hrvatske a, da-
kako, i bez sudjelovanja Bosne; a
tomu postupanju, barem glede Krajine,
protivi se jasan smisao zakona sta-
rijega i pravovaljanijega r) nego je
„zakon" nagodba.
Nu i da „nagodba" hrvatsko-ma-
gjarska i ima sve uvjete pravovalja-
') Gr. 1861 na 9 svibnja zakoniti hr-
vatrki kralj dao jo "hrvatskomu Sabora
odpis, koji je zakonito proglašen, a tu-
mači duh hrvatskoga ustava, dočim kaže
nosti, ona nebi imala već pravne ob-
veznosti za Hrvatsku, ed nepresta-
nih povrjeda same n?.0 ,-dbe od strane
Magjara, jer, poznato je, da ugovori
koji se prestanu vršit s jedne strane
gube zakonitu vriednost i za drugu
ugovarajuću stranu.
Ali što dakle da se u praksi u-
radi? Nagodba faktično ustanovljuje
sadašnji naš ustav, hoćeš nećeš; na-
stala bi anarkija, il naprosto i anar-
kija i buna, kad ju faktično Hrvatska
nebi dalje priznala. Nagodba je g. 1868
sklopljena, kašnje krpljena na čudno-
vat baš način, ko paragraf odnosno
11a Rieku 2), pa g. 1878 ponovljena
i produžena za 10 godina; što ćemo
u praksi s njom? Cienimo, ad vi-
tanda mala majora i da se narod
ne krvavi s ko zna kakvim poslje-
dicam, nagodba je za sada toleranda,
ali nipošto probanda. * Uz to, dužnost
je svih vjernih sinova Hrvatske, na-
stojati na svaku ruku, da se ta na-
godba što prije, po mogućnosti i ne-
čekajuć g. 1888 faktično, kao što je
već pravno uništi i da nastanu takve
po domovinu okolnosti, da se Hrvat-
ska osovi 11a svoje noge, da pod
svojim slavnim vladarom iz kuće Hab-
sburgovaca, 11a temelju starodavnoga
hrvatskoga ustava, dobije faktično onu
podpunu nezavisnost i samoupravu koja
ju po pravu i zakonu idje.
I ovim izerpismo kako rekosmo, u
kratko, .,Naš program", u koliko mu
se tiče temelja i letimičnih dokaza.
„da se državopravna pitanja (a i ta se,
i te tako, u nagodbi razpravljaju) ne-
mogu pravovaljano riešiti bez sudjelova-
nja vojničke krajine, spadajuće na cjelo-
vitost tih kraljevina" (Hrv. i Slav.J —
a tako, mi popunjamo, bez i sudjelova-
nja Dalmacije, Turske Hrvatske i Bosne,
koje takodjer spadaju cjelokupnosti hrvat-
skih zemalja.
Na ovaj paragraf nagodbe Magjari
su dali priliepit nov njima poću-
dniji!
U dojdućira, brojevima donieti ćemo ne-
koliko posebnih članaka 0 obsegu
naše domovine i pobliže 0 nje od-
noŠajitn, napram dinastiji, Magjarima,
ostalim Aostro-TJgarske carevine i dru-
gim van Austrije slavenskim i nesla-
venskim narodima; a sve to pod 0-
nim vidom koji dolikuje glasilu koje
prvo, uz obće odobrovanje, donie-
lo jasno i glasno i točno svoj pro-
gram, crpljen iz dna duše našega po
sreći većinom katoličkoga i hrvatsko-
ga naroda, program koji je željeti,
da svi radi boljka vjere i domovine
upišemo na svoj barjak i svim ga
svojim silama branimo, makar nas i
život stalo, program napokon koji se
vas sabire u dvie same rieči, nu dvie
svakomu katoliku i hrvatu svete, pre-
mile i sladke, zlatne rieči: B0Q i
Hrvatska.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(j. br. 6).
„Jedna bilježka koja se čuva u shrani
Vatikanske knjižnice (cod. B. 1. 19) čini
nam znati da stožernici odredjeni da nad-
gledaju obielodanjenje Biblije, mjeseca
listopada g. 1562 brižljivo tražiše naj-
starije rukopise Vulgate, po Rimu i iz-
van. Rima, da bi po uji ma izpravljali.
Kazat ću poznije koji su ti rukopisi koji
dodjoše izvana, jer mi je sad namjera
iztakmiti, da se nije još mislilo obielo-
daniti Bibliju, jer su se čekali rukopisi
koji su imali iz dalekih krajeva stignuti."
„Pokle g. 1563 bi dokončan Triden-
tinski Sabor, sv. Stolici samoj ostade,
da izvrši naredjeno obielodanjenje po sa-
boru. Prodjoše dvie godine a sv. Pij
V. potvrdi imenovanje izpravljača, koji
su imali Bibliju izpraviti i obielodaniti,
te imenova i pridruži im i druge nau-
čenjake, (vriedni su nadasve spomena
Emanuil Sa Isusovac i Ivan-Krstitelj Rossi)
te ugodi njihovoj prošnji, da bi se iz nova
sva radnja započela, jer su iz nova bili
stigli drevni neki rukopisi. Počam od sada
mnogobrojnija i svestranija su nam svje-
dočanstva, koja nam dokazuju kako je
radnja napredovala. U jednoj knjizi tajne
Vatikanske shrane nalazim imenik (cod.
M. 43. 1. 216) stožernika i savjetnika,
koji su sačinjavali kongregaciju iznova
imenovanu od Pija V. Medju ostalim
viestim, dodjoše mi u ruke neke bilježke
simo tamo razbacane u raznim rukopi-
sim, nešto u tajnoj shrani, nešto u Va-
tikanskoj knjižnici, koje spominju zaključ-
ke prihvaćene u dvadeset i šest sjednica
počam od 25 Travnja do 7 Prosinca
1569 0 izpravcim knjiga Genesis-a iExoda.
Te nam bilježke, koje su do nas dospje-
le, jasno dokazuju ne samo da je radnja
napredovala, nego i koliko je napredovala
Niti je čudit se da radnja nije tako brzo
napredovala kako su neki žudjeli (Vercello-
ne lb. 1014).
Dok se u Rimu Biblija izpravljala,
naklopili tiskari proseć da bi mogli obie-
lodaniti Bibliju neizpravljenu, a Rim zna-
juć da će još dosta vremena učenje po-
zobati, nekim baš i dopusti. Braća Giunta
iz MletaM, da ugode mnogobrojnim pro-
šnjam, promisle obielodanit Vulgatu, te
se zato obrate Meštru sv. Dvora, Tomu
Mauriquezu (koji ujedno bijaše i savjet-
nikom kongregacije za izpravljanje Bi-
blije) molbom da bi im dopušteno bilo
obielodanit Vulgatu; pitajuć istodobno
kojeg će se teksta držati. Tomo Mauri-
quez listom od 5. Travnja 1571, dopusti
Luki-Antunu Giunta, da iznova obielo-
dani tekst Anverske Biblije od g. 1569,
s naznačenim izpravcim: Deletis tamen
his guae notavimus delenda; ali pogod-
bom da će prestati dalje prodavati oti-
ske čim izpravljači rimski zgotove Bi-
bliju izpravljenu: Quousque ea guae cor-
riguntur in lucem exeant. Braća Giunta
g. 1571 obielodaniše s Biblijom i taj
list Mauriquez-a. Dio radnja stožernika
Sirleta obielodanjen je u Bibliji raznih
jezika u Anversi g. 15V1, a to bilježke
i razna čitanja vrhu psaltiera, (Ungarelli
lb. 1, 1324).
„Za Grgura XHI. odabranici začeše
izpravljati grčki prevod sedamdesetorice,
koji je imao dosta koristiti da se dobro
Vulgata izpravi. Stožernik Peretti prvi je
zagovarao tu radnju, t. j. da se grčka
Biblija najprije izpravi. (Peretti postade
Papom Sikstom V; a g. Milaš da se u-
kaže haran tomu velikanu, koji je nasto-
jao da se izpravi grčki prevod, kojim
možda se i Carigradska crkva služi, psuje
ga. Liepo!) Grgur XIII. odobri tu misao,
i preda nalog stožerniku Caraffi, kako nam
svjedoči Petar Morin, da ju izvrši: Anno
1578 author fuit Gregorio XIII cardi-
nalis Montaltus, postea Sixtus V. ut
Iznimno stanje u Beču.
U bečkoj zastupničkoj kući bila je
prošlog utorka razprava u pogledu od
redaba 0 iznimnom stanju, što jih je
vlada dala, da suzbije opasnu socijali-
stičku struju.
Ministar predsjednik grof Taaffe iznio
je uzroke tih naredaba, „Vlada je, reče
izmed ostaloga, podnoseć predlog u po-
gledu iznimnih mjera, koje su poprim-
Ijene na temelju zakona od 5. svibnja
1869., visokoj kući ujedno i priobćila,,
da se je našla pobudjenom. dati te iz-
nimne mjere usljed poznatih zločinskih
sgoda, koje su se posliednje vrieme sbile,
te obzirom na uvjek rastuće pogibelji,
pokreta naperena na prevrat državnoga
i družtvenoga reda, koji se navlastito
pojavljuje u sudbenim kotarima bečkom,
korneuburžkom i bečko novo mj«šćan-
skorn, i za koju, da se može svladati,
nedotječu više redovita sredstva, što vladi
i izvršujućoj oblasti stoje na razpolaga-
nje. Ujedno ie visokoj kući priobćila, da
je želeći obezbjediti nezavisne pravoroke,
obustavila za vrieme djelovanje porotnih
sudova u sudbenim kotarima bečkom i
korneuburžkom u pogledu označenih zlo-
čina. Mislim., da netrebam pobliže ozna-
Bibliis graecis scholam vnstitueretstatim
Gregorius dedit cardinali Carafae nego-
tium, ut scolasticos taliguot convocaret,
eorumgue coetum haberet (Epist. ad Sil-
vium Antonianum). Antun Agellio, koji
je pripadao kongregaciji Pija V. za iz-
pravljivanje Vulgate, sam veli da je iz
Napulja od Grgura XHT. pozvat bio, da
i on. pomogne izpravljati tekst Sedamde-
setorice : ffeapolim me transtuli: inde
Utteris illustrissimi Carafae, et Pontiji-
cis jussu revocatus, ut coeptum emenda-
tionis LXX interpr. laborem repeterem
(Vezzosi, spisatelji Teatinskog reda k.
1. 1. 10). Mihovil Ghisleri, kako veli isti
Vezzosi, izbraja ovim redom osobe koje
su pripadale toj kongregaciji: Stožernik
Autun Caraffa Predsjednik; D. Lelij nje-
gov bogoslovac pak biskup Narnia ; D.
Fulvij Orsini lateranenski kanonik; An-
tun Agellio kašnje biskup Acerno-a; 0.
Robert Bellarmino; Petar Morin ; Dok-
tor Valverde Španjolac; D. Vilelm Alan
Juglez ,* Antun od Aquina pak biskup
Sarno-a i nadbiskup Taranta. Po Petru
Morinu znamo da su istoj pripadali Prano
Turriano, Petar Ciaconio, i Petar Comi-
tolo. Svi ovi naučenjaci posve su vješti
bili grčkomu jeziku. Radeć skupa i pri-
noseći svaki svoju vještinu i znanje, naj-
pomnivije oni pregledaše i izpraviše gla-
soviti grčki Vatikanski rukopis. Papina
Čiti ziočinskih dogodjaja, koji su se sbili
u posliednje vrieme, te su pobudili naj-
veće uznemirenje; ti su čini predmetom
kazneno sudbenoga uredovanja. Samo mi
je iztaknuti, da je umorstvo dvaju redar-
stvenih službenika šliedilo neposredno iza
prietnja, kojim je anarhistična stranka
nastojala da ustraši sve državne službe-
nike, koji su joj nepoćudni postali. Već
od više godina ražturuju se medju' sta-
novite razrede pučanstva nutrnji i vanjski
tiskopisi u tisuće primjeraka^ koji ih hu-
škaju, da prevrnu državni i družtveni red.
U tim se tiskopisima pogrdjuju sve pravne
i ćudoredne podloge, spomenuti - slojevi
potiču na silovite korake, navlastito pak
na to, da unište one državne poslovače,
koji su zvani štititi javni red. Oblast si-
gurnosti vrši najvećom požrtvovnošću
svoju službu, nu sredstva, koja joj do-
sele bijahu na razpolaganje, nijesu do-
tjecala, da to zločinsko djelovanje prieći.
Ona ima da suzbija urote najtajnije vrsti
i strahovanje, koje od tih družtva potječe.
Ubitačna djela posliednjih dana mogla
su da drastično pruže dokaz, kako tu
neimamo posla sa kakovom umišljenom
ili pretjeranom pogibelju, već kako je
neumorno razdraživanje stanovitih slojeva
pučanstva sazorilo najžalostnijim plode-
vima, te što bismo imali očekivati, ako
se izvršujuća, oblast neopremi najvan-
rednijim sredstvima. Nemože nas da u-
miri, to, što imademo posla sa pojedinim
slučajevima, tle bo na daleko je podro-
vano; nemožemo se takodjer nadati, da
bi redovita kaznena pravda mogla, zlu
doskočiti. Bezvladne te težnje djelovale
su dotle, da se moramo bojati, da će se
i glede najllagrantnijih slučajeva izricati
pristrani pravoroci, jer se strahovanje u
tom pogledu pokazuje, te nije vrhovni
sud niti najmanje oklievao, da bezuvjetno
privoli uz privremenu obustavu porotnih
sudova. Tako stvari stoje; te sam jih po
istini i nacrtao."
Napokon je Taaffe izjavio da će upo-
raviti iznimne mjere jedino proti pre-
vratnicima, Govore još od ljevice Kopp
a od desnice Hohenwart, te skoro jedno-
glasno je primljen predlog d.ra Koppa
da se izabere odbor od 24 lica, koji će
uzeti u pretres dotične odredbe.
namjera nije bila, kako krivo neko veli,
prosto obielodaniti taj rukopis. Izprav-
ljačim nije se ni u snu snievalo da je
taj rukopis točni prepis teksta Sedamde-
setorice, dapače su oda svukud kupili
prepiše da ih sravne i da po njima iz-
pravljaju. Glasoviti rukopis služio je nji-
ma kako temelj, na kojem da osnuju iz-
pravke. To nam svjedoči Petar Morin,
koji piše: Meni je predat bio razdio Va-
tikanskih tumača Starog Zavjeta, koji se
Catenae nazivlju, da ih pročitam i pro-
učim, te da saberem razna čitanja, i u
opazke pokupim, koju sam radnju jur
započeo bio. Tu ogromnu radnju tolikog
štiva, u malo godina dovrših, gdje bi
drugi sublizu vas svcj život potrošio bio.
(Epist. od Silvium Antonianum)."
„Na Petrovu stolicu zasjede velik
Sikst V. 0 njem ovo piše Flamini No-
bilio: (Le Long Bibliotheca sacra tom I
1. 280 8ixtus Quintus ad optima etma-
xima quaequc a Deo factus, n&vem ab
hine annis cum cardinalatum gereret, pro
singulari sua sapientia, atgut assidua et
aečurata sacrorum librorum tractatione,
quanti haec res ponderis esset probe in-
telligens, Gregorio XIII. Pontijici reli-
gionis et publieae utilitatis studiosissimo
auctor fuit, ut hane Pontifiee dignissi-
| mam cogitationem susciperet, praečlarum-
! que hoć Ecclesiae ornamentum diutius
Z ap 1 j e nj eno
* * Na Silbi, gdje je do nedavna ave se
prikazivalo u jtudjinskom ruhu, sada,
kad se je pučanstvo malo otreslo nekih
svojih paša, izlazi na površinu hrvatski
duh, hrvatska miso i hrvatska rieč sve
to više. Radi se i o ustrojenju hrvatske
čitaonice.
* * *
Stekliš. Primamo: Sutra će izaći 4
broj „Stekliša*. Sadržaj mu je sliedeći:
Državno pravo Hrvata (nastavak). —
Položaj u Banovini (X.) — Pavlinović u
hrvatskom saboru (konac) — Slike iz
inteligencije II. (A. N.) — Niz Bisera
— Ipsilinovićevi potezi (Ipsilinovič). —
Kapljice — Što je nova ? — Svega po
malo — Svačije maslo i t. d. U pod-
listu nastavak životopisa Eugena Kva-
ternika. — List izlazi u Zadru i stoji
1 f. 50 n. na godinu. Novci se šalju na
adresu: L. P. Belja — Arbanasi kod
Zadra.
* * Sic
da puni svoje stupce, nego kopajući jamu
»Vili*? Samo nek pamti da „tko pod
drugim jamu kopa, sam sa u nju za-
kopa".
r Hrvatska Vila" zastupa čisto hrvatska
načela, koja i „Sloboda", za koja se i
Vi, obćeljubljeni gosp. Urednice, borite.
Svaki Hrvat neka predplati na nju, neka
Ju šhi, jer se s njom može pred svakim
podičit, toliko više što u njoj nema „ne-
dostojnih rubrika", koje su od neko doba
začestile u „Vieacu", i jer ona odgovara
programu književna lista: da pruži, nai-
me, narodu duševne piče kojom da ga
oplemeni, a ne da mu truje srdce pru-
žajuč mu za štivo „izraza" i „izreka",
kojimi bi se mogli okrstiti samo „oni",
koji su nam Hrvatsku dotjerali u sada-
nje klance. Nu, moglo bi mi se predba-
citi a zar je „Hrv. Vila" bez ikakve
mane ? Ne, to ja nekažem ; pače i sam
priznajem, da se i u „Hrv. Vili" gdjegdje
štogod podkrade, što objektivno sudeć
nije bez utruhe modernizma, kd na pr.
koja prekomjerna pohvala kojemu talijan-
skomu pisatelj u, što uz svoju darovitost
ima, osobito s uzvišenog vjerskog gledišta,
i čega da se stidi; ali ipak to stoji, da
je u obće pravac i „cilj" „Hrv. Vile"
veoma plemenit i pohvalan, te ju je svaki
imućniji rodoljub dužan podupriet, i tim
više čim joj rek bi netko uspieh zavidi.
„Hrvatska Vila" stoji za četvrt godine
samo f. 2.50
Mlad Stekliš.
# * *
Promjene u nadbiskupiji! Vrhbosanskoj.
Vel. o. Jakov Dujić, do sada župnik u
Travniku, ide kao takov u Dolac; veleč.
o. Ivo Gjebić-Marušić, do sada župnik
u Brajkovićim, ide kao takov u Travnik;
velee. o. Stjepan Marković, iz samostana
Gučje gore, imenovan je župnikom za
Brajkoviće.
* * *
Na osvjet prošlog utorka, pojavio se
je u jednoj kući kraj gradskih zidinS,
požar. Netom ga spaziše bi dat znak
novoustrojenomu vatrogasnomu družtvu,
koje nakon malo bilo je na okupu t®
mu je pošlo za rukom udušit oganj bez
velike štete. Dočim je vatrogasno družtvo,
baš liepim redom i velikom hitrinom
vršilo svoju, priskoča i sa bližnjeg paro-
broda sa svojom sisaljkom. Vatra se je
bila pojavila na mjestu gdje su kuće
koliko trošne toliko opet natrpane, te
je bilo boj at se da vatra na široko ne
zahvati. Sumnja se da je vlastnik kuće,
koja je bila osigurana, hotimice dao pri-
pralit oganj, te je, kako čujemo, bio
utamničen on i žena mu.
* * *
„ Tipografija ".Pod ovim naslovom počeo
je izlaziti u Zagrebu časopis (jedan put
na mjesec, uz f. 1:20 na godinu) za
interese tipografa na slavenskom jugu,
osobito u Hrvatskoj. „Tipografija" je u-
jedno glasilo hrvatskoga tipografičkoga
družtva. Izlazi pod uredništvom Ivana
Justića. I naši tipografi u Dalmaciji
dobro bi učinili kad bi se metli u odnošaj
sa „Tipografijom" u Zagrebu.
*
„Vienac" i „Hrvatska Vila". Posije
negv su gosp. urednici „Vienca" tražili
„Hrv. Vili" dlake u jajetu (kako to već
kaza u br. 7 „K. D." ono „nekoliko dal-
matinskih stekliša"), te posije nego su
uvrstili proti piscem „H. Vile":. . . li-
terarni proletarci, koji su, nemajući ni-
kakova solidna znanja, spremni pisati o
svem i svačem, da i dmko lagati, samo
ako im se par krajcara za redak plati.
— I to karakteriše dobu, u kojoj ži-
vemo ! (Vidi br. 2. „Vienca" t. g.) —
držah, velju, da će već jednom biti kraj,
ali se ljuto prevarih, jer i u zadnjem 6
br. „Vienca" pročitah o „H. Vili" nešto,
što neznam bi li podnielo dostojanstvo
kojegmudrago našeg Lista, da se od strane
urednictva dade tiskat. Čujte! „Vienac"
je ovog puta prišio „Vili" pridjevak „lu-
pežiee" ! Meni, gosp. Uredniče, i nehotice
na um pada pokojni „Avvenire", koji rek'
bi da je u oporuci ostavio nekoj gospodi
okolo „Vienca" onaj riečnik „naziva",
kojimi je on u neko divljačnije doba kr-
stio dalmatinske Hrvate. Nu, da će ga
u tom nasliediti plemeniti „Vienac", tomu
se nisam nadao. II „Vienac* nema čim
Prilog magjarizaciji. Pod ovim naslo-
vom piše „Sr. Hrvat" : Kako se Magja-
rom hoče da i jezik, a kroz njega i vlast
svcgu stranomu svietu dokažu, neka služi
primjerom sliedeća crtica. Pred neko
vrieme dobio je austro-magjarski konzul
u Liittichu ("Belgiji) čitavu brošura, sa-
državajuću potankosti o šumam u Magjar-
skoj, navlastito pak o šumah u Slavoniji.
Ltittich (francezki Liege) grad je u Bel-
giji, a u njem govori se lih francezki.
To u ostalom nije smetalo inagjarskcj
vladi da potankosti, naravno o prodati
se imajučih šuma, hrvatskih osobito, ne-
pošalje u magjarskorn jeziku, na najveće
udivljenje francezkih trgovaca, kojim je
konzul razposlao upitnu brošuru.
Kako se dakle vidi, Magjari, svud gdje
mogu, potiskuju svoj jezik napred med
strane narode i zemlje; u tom jeziku pri-
kazuju im bogatstvo naše domovine, i u
tom im jeziku naš imetak na prodaju
nudjaju!
I tu komentara netreba.
* * *
„Naša Sloga" primila je sliedeću riest
iz Kastva dne 6 febrara: Danas izmedju
10 i 12 sata prije podne posieti Njegova
carska Visost nadvojvoda Albreclit nas
Kastav grad. Službena dočeka nebijaše.
Ubaviešćeni naši prvaci, sprovedošo Njeg
Visost na povratku. N. Visost ostavi na-
še mjesto očarana prekrasnim položajem
i vidikom.
* * *
etruskički te egipatski muzej. Sveti otac
prati najvećom pozornošću i razvoj teo-
logičke akademije (Academica theologica).
Ta akademija sastoji iz samih doktora
bogoslovja, mudroslovja, te kanoničkoga
prava. Tečaj traje šest godina, a svakoga
tjedna bivaju dvije znanstvene disputa-
cije. Ta akademija može se nazvati ve-
likom rimskom praktičnom školom bo-
goslovja.
* * *
Tršćanski trg., 8 veljače. Stiglo je u
Trst iz Dubrovnika 114 bala buhača, iz
Makarske 17 koli ulja a 43 kož«; pro-
dalo se 10 bačava novog ulja „sopraf-
fino" po 88 fiorina 100 kilog. 0—9 vel-
jače. Prodalo se 300 300 centi dalm.
običnog ulja po 43—44 fior. cent. Šećer
je po f. 26 li2 a žesta po f. 22 3i4. Na-
poleuni 9.60—9.61. Cekini 5.65—5.66.
Sterline 12.07—12.09. Talijanske ban-
kanote 47.95—48.10. Dohodak austr. u
papiru 79.85—79.95; u srebru 80.50—
80.70; ugarski u zlatu 4 Oft) 90—90 112;
isti u papiru 5 OlO 87.65—87.85.
ZE^SLzlioite viesti.
Moniteur de Bome piše, da je osam
slušatelja Upsalskog sveučilišta prešlo u
katoličku crkvu. TJpsalski List Tyris po-
tvrdjuje viest.
* * * Brige sv. otca Lava XIII. Kako jav-
ljaju iz Rima, papa Lav XIII. vodi ve-
liku brigu o višim znanstvenim zavodim.
Na rimskom biskupskom sjemeništu sv.
Apolinara utemeljio je papa Lav XIII.
novi fakultet za semitske (hebrejski, ara-
mejski i arabski), te za staroindijske je-
zike, navlastito za sanskrit. Papa na-
mjerava, da iz mladih učenjaka, koji iz to
škole izlaze, izabere najvrstnije, te ih
pošalje dvije tri godine na iztok, da se
ondje uvježbaju u iztočnim jezicima. Ši-
roko polje otvoreno je praktičnim rad-
nicim najnovijim izkapanjem u području
Tigrisa i Eufrata, koje povjestnici i jezi-
koslovci prate najnapetije. Papa smjestio
je u vatikanskoj knjižnici asirsko-babi-
lonskih napisa, koji su samo početak a-
sirskomu muzeju, ustrojiti će takodjer
Officia votiva. Sv. Zbor obreda odobrio
je na 24 stud. pr. go<f: sliedeće odluke
glede „officia votiva":
DUBIA
quoad recitationem Ofjiciorum votivorum.
Sacrae Rituum Congregationi insequeu-
tia Dubia pro opportuna declaratione |
proposita fuere, nimirum:
Dubium I. Cum ex Decreto diei 5 iulii
1883 liberum sit, iis, qui nullo canonico
titulo ad chorum tenentur, recitare, q«i-
busdam feriis eiceptis, vel Officium vo-
tivum vel Officium feriale, huic feriae
respondens, quaeritur: utrum obligatio
adhuc maneat solum Officium votivum
recitandi, ubi istud Officium antea iam
fuerat speciali privilegio alicui dioecesi
concessum, i ta ut praefatis diebus feria-
libus non detur optio inter Officium fe-
riale et Officium votivum? Et quatenus
affirmative, an optio detur diebus con-
tentis in novo Indulto 5 iulii 1883, in
alio praecedenti eiceptis?
Dubium II. Teinpore paschali in Offi-
eio votivo Passionis est ne addendum
alleluia, et servanda eiusdem tempori«
propria ?
Dubium III. In Rubriea Officiis voti-
vis nuper indultis praemissa statuitur, ut
eadem Officia habeant tum commemora-
tionem, tum IX lectionem de Fešto sim-
plici occurrenti: quaeritur igitur, an prae-
dicta Officia votiva recitari possint, ne-
dum loco Officiorum ferialium, prout in
Decreto diei 5 iulii 1883, sed etiam loeo
Officii alicuius Fešti simplicis (v. g. S.
Agnetis secundo) quod unice ea die in
kalendario assignetur ?
Dubium IV. Ex eadem Rubriea, Ve-
sperae Officii votivi currentis ritus semi-
duplicis, si die praecedenti, vel sequenti,
occurrat Officium aliud quodcumquae IX
Lectionum, ordinandae sunt iuxta Rubri-
cam de concurrentia Officii. Cum autem
Officium votivum cum alio item votivo,
vel cum alio semiduplici concurreie pos-
sit; quaeritur utrum hoc in času Vespe-
rae, iuxta praefatam Rubricam generalem
Breviarii tit. XI n. 4, semper dicendae
sint a capitulo de sequenti, cum com-
memoratione praeced»nus, an vero ha-
benda sit ratio dignitatis unius Officii
votivi prae alio, iuita eiusdem Rubricae
n. 2 ? Et quid praesertim agendum sit,
cnm Officium votivum Sanctissimi Sa-
eramenti concurrit cum Officio de Pas-
sione D. N. I. G.?
Dubium V. Cum festum Sanctorum
Apostolorum Simonis et ludae die 28
Octobris incidit in feriam secundam, que-
nam in secundis Vesperis adhibenda est
Oratio pro Commemoratione Officii vo-
tivi de Apostolis, quod sequenti feria
tertia recitari contingat?
Dubium VI. Si in vigilia, feriis qua-
tuor Temporum, aliisque feriis propriam
missam habentibus, recitetur in ehoro
Officium votivum, sunt ne canendae duae
missae, altera de Officio votivo, altera
de vigilia, vel feria cum commemoratione
Officii votivi ?
Dubium VII. Quoties feria tertia re-
citatur Officium votivum omnium Sancto-
rum Apostolorum, omittine debet in suf-
fragiis ad Vesperas ac Laudes eomme-
moratio Apostolorum Petri et Pauli ?
His porro Dubiis ab infrascripto se-
cretario relatis, sacra eadem Congregatio,
post accuratum omnium examen, sic re-
scribere rata est:
Ad I. — Affirmative ad primam et
secundam partem.
Ad II. — Affirmative, et adhibeatur
color rubeus toto anni tempore.
Ad III. Provisum in Rubriea Offi-
ciorum.
Ad IV. — Quoad I. Ad primam par-
tem affirmative, ad secundam negative.
Quoad 2. Totum de praecedenti, nihil de
sequenti.
Ad V. — Sumatur Oratio pro aliqui-
bus locis die XXIX iunii scilicet: „Deus
qui nos Beatorum Apostolorum comme-
moratione laetificas; presta quaesumus;
ut quorum gaudemus meritis instruamur
exemplis. Per Dominum."
Ad VI. — Affirmative ad primam
partem, negative ad secundam.
Ad VII. — Negative. Atque ita de-
claravit ac rescripsit die 24 novembris
1883.
U Austriji 1 svećenik na 1216 katolika
„ Italiji 1 » * 277 „
„ Španiji 1 * * 419
„ Portugaliji 1 » » 455 „
„ Fraucezkoj 1 » » 822 „ „ Njemačkoj 1 » V 866 „
„ Englezkoj 1 * * 1076 „
„ Belgiji 1 8 » 1100 ,
„ Rusiji 1 » » 1416 .
Redovnici i redovnice podieljeni su
ovako:
U Austriji 1 redovnik na 9517 katolika
„ Belgiji 1 71 » 1507 „
„ Francezkoj 1 » » 1568 „ Švicarskoj 1 X fl 2650
„ Spaniji 1 n n 20950
„ Austriji 1 redovnica „ 1225 „
„ Belgiji 1 n n 291 „
„ Francezkoj 1 n » 324 „
„ Švicarskoj 1 W B 544 „
„ Španiji 1 » !) 1312 „
Ferdinand Lesseps i milosrdnice. Ne-
davno je zemljopisno družtvo u Lionu
svetkovalo desetgodišnjicu svog postanka.
Bio je na svečanosti i Lesseps, te je go-
vorio o Sueckom i Panamskom prokopu.
G-ovored o bolnicama koje je osnovao i
o milosrdnicama, koje s tim bolnicama
upravljaju, reče: »Kad sam začuo, da iu
milosrdnice bile protjerane iz Francuzke,
zamolio sam jih da dodju u Panama:
ima jih 60 i pokle iu one došle pomor
nije onako izvanredan kd otprije. Nepri-
padam nijednoj vladi, ali mi nijesu mili
republikanci i slobodnjaci, koji vode rat
proti vjeri".
Slovaci u Ameriki. Slaba ljetina, UZ
druge nevolje, bila je prisilila mnoge
slovačke obitelji, da su mprodav svoj
imetak ostavili prije tri godine svoju do-
movinu, te se preko Tatre iz sjeverne
Ugarske preselili u Ameriku. Magjarska
vlada nije stavljala zaprieka ovomu iz-
seljenju, u misli, da ne bi baš škodilo,
da se svi Slovaci izsele. Od tih izselje-
nika naselilo se najviše u Pensilvaniji,
ali siromasi ni tamo ne mogu imati mira,
jer kako se iz Škotske javlja, tajno ao-
cialističko družtvo „Krugteta of Labei"
počelo je proti njim raditi, te bi ti ame-
rikanski agitatori htjeli potisnuti odovud
Slovake, koji svojom trieznošću i radi-
nošću nadkriljuju liene socialiste. Dužnost
bi bila Austrije da se zauzme za svoje
državljane.
# * *
Srpska kraljica Natalija bila je osu-
djena od Kišenevskog sudišta da plati
26.000 rubalja nekim svojim vjerovni-
cima.
* * «
Katoličko svećenstvo u razmjeru brojet
s katoličkim pučanstvom. Učenjak Bra-
celli dao je lani vrlo znamenito statističko
djelo: „Die Staten von Europa". Po tom
djelo ima:
Pomorske viesti.
— Buenos Ayres, 2 veljače. Brik Bu-
ma, iz Newporta put Buenos Ayresa,
krcat ugljevlja, nasukao sj prama Ense-
nadi i pun je vode. Bojat se je da pro-
padne.
— N. York, 22 siečnja Bark Olga B.,
uzet je pod nav5 za Rieku sa 4.000 ba-
rila sirovog kamenogulja.
— Plymouth, 3 veljače Bark Tare,
k. Kopšić, koji je ovdje dojedrio iz Su-
line, pretrpio je uslied loših vremena;
jedra su mu razkinuta.
— Queenstown, 5 veljače. Dojedrio
je iz Fray Bantosa b. Marija Andrma,
k. Pravdica. Oprema mu je oštećena i
morao je baciti u more dio tereta.
— Cardiff, 9 velj. Danas je doplovio
iz Londona b. Dio FM.
— Tork. 26 siečnja. Dne 19 tek. za-
pustile na debelom moru b. Slavjanska
B., k. Soić, baš kad je tonuo. Parobrod
Rochdale spasio je mornare i izkrcao jih
dne 25 tek. u Boston.
— Pernambuco, 14 siečnja. Loger Tre
dugini, iz Natala (Brasila) put Liver-
poola, krcat šećera i pamuka, bio je za-
pušten dok je gorio teret dne 31 pro-
sinca 1883 na 150 milja od Rta S. Ro-
que.
— Plymouth, 9 veljače. Ujedrio je
ovdje jer oštećen b. John, k. Margan, iz
Trinidada put Breme.
— Portheven, 4 veljače. Spasilo se
od razbijenog b. Cviet, oko 300 tonelata
krvovine. Podkapetan je još ovdje čeka-
juć naputaka od vlastnika.
Bakran, k. Pravdica, Cardiff. CAGtlARI:
odp. 4 velj. Penelope, k. Campacci,
Trst. CARIGRAD : dop. 30 sieč. Amalia
D.; — odp. 29 sieč. Virgo, k. Gladulić,
Bathum. CETTE: dop. 5 relj. Minenra
V.; 6 Ati; — odp. 3 velj. Gn$ot
Gjačid, Algir. DEAL: odp. 2 velj. Dio
Fili, k. Zah, Cardiff. FALMOUTH ; dop.
2 velj. Ida S.; — pdp. 5 ve^j. 0ibele,
k. Kosulić, Dunkerque. HAVRE : dop. 7
velj. Šesti Dubrovački; — odp. 5\ velj.
Deseti Dubrovački, k. Marinović, Cardiff.
MALTA: dop. 31 sieč. Gerolanj<>> —
odp. 2 velj. T.eodosia T., k. Trojanović,
Barcellona. MARSILJA: dop. 5 velj.
Mate; — odp, 6 velj. Maria S., k. Ni-
koli č, Candin; Antal, k. Sarinić, Rieka.
NEWPORT: odp. 3 velj. Marino, Trst.
N. YORK: dop. 27 sieč. Artiere Gio-
vanni. N. ORLEANS: dop. 19 sieč.
Genitori Tarabocchia. PENSACOLA: dop.
21 sieč. Deveti Dubrovač i; 28 Vincenza.
PLYMOUTH: dop. 2 velj. Tare; — odp.
1 velj. Nilo, k. Marinović, Malpas.
POUILLIAC: dop. 4 velj. Lea. PIBEJ:
odp. 29 sieč. Vinka, k. Medanić, Solun.
RIO GRANDE DO SUI: dop. 8 sieč.
Ave. RIPOSTO: odp. 3. velj. Aquila, k.
Tičac, Rieka. SWANSEA: dop. 2 velj.
Esempio; — odp. 3. velj. Sem., k.
Bunćelić, Zeleni Rt SHIELDS: odp. 5
velj. Juno, k. Nikoli:^ Kof. TRUBO:
dop. 5 velj. Nilo. TRAPA NI: dop. i
velj. Ezio; — odp. 4 velj. Industrie, k.
Sodićti N. Tork. :JAKIN : dop. 8 telj.
Ascensione.
Zahvala,
Nella seia^ura di ttder c#lpito dal
morbo, ehe da mesi affliggera questa
citt4, anehe il nostro figlio Armando
Perišić ebbim^) la fortuna di avere
a niiedico eurante V egregio sig. Gu-
stavo d.r Ivanics, il quale colla ra-
lentia che lo distingue, persever6 con
inttresse e premura rare a combattere
la fatal malattia, fino a che ce lo
rese salvo. Col sentimentu della piCi
profonda gratitudine, adempiamo ad
un dovere rendendogli le piti vive e
pubbliche grazie.
Zara, 14 febbrajo 1884.
I genitori.
Plovitba aust. ug. brodova.
ALGIR: odp. 4 velj. Trino, k. Vidulić,
CagliarL BORDEAUI: odp. 2 velj.
OdLpisi „Klat- HDalro.."
Platili:
do konca g. 1884: m. p. D. A. Krin-
fokaj;
do konca lipnja g. 1884: m. p. D.
Hinko Hladaček, D. M. Mrakovčić ;
na račun g. 1884; preč. D. V. opat
Škarpa;
do konca g. 1883: m. p. D. J. Ma-
tušić, D. Zakarija Bosnić, D. Jotip
Luetič.
na račun g. 1883: m. p. D. L.
Krašić f. 6:50.
(Sliedi).
Č. g. D. I. B. — Hvar — Primismo
f. 1:50 za „Stekliš" i pređadosiao •!.
Upravi.
Č. g. D. M. Mrakovčić — Kornić —
Ubrajamo Vas od 1 tek. god. jer tie-
*imo da je te Vaša na eouponu izra-
žena želja. Poslati ćemo Vam eutra i
zaost. brojeve 1—8. Življeli!
SI. Nar. Čitaonica — Novi Vino-
dolski — Šaljemo Vam po Vašoj ielji
i zaostale brojeve ćd 1 tek. god. naime
1—8. Neposlasmo Vam odmah, jer nai-
masmo pri ruei, buduć bili prije r^spa*
čani nela brojevi, te nam «§ je bilo red
obratit rta neke prijatelje keji nedrže
kolekciju. Življela hrvatska uzajemnost,
koja toliko doprinaša jakosti i napredkn
naroda!
Č. g. Petar Soić — Mirilović —
Imotski — Primismo poslate nam bi-
ljeg ovke i predat ćemo ih u svoje vrieme
si. Kat. Družtvu. Vojujmo proti robstvu!
To nam je dužnost ne samo k& kato-
licim, čija je vjera robstvu naviestila
rječiti rat, nego i k6 Hrvatim, koji su
stotine hiljada rusih glava na polju o-
stavili u obrani slobode, osobito proti
nekdašnjoj izlamskoj poplavi.
Č. g. Ružić — Rieka — Poslasmo u
prošli utorak i zaostale brojeve 1—7, da
red bude podpun.
Č. g. D. J. Platnar — Isto.
Č. g. Mir. Kramarić — Isto.
SI. Nar. Čitaonica — Samac — Isto.
Č. g. Janko Glojnarič. —Križevac. —
Ubilježismo Vas po Vašoj želji od 1 tek.
mjeseca. Primit čete i zaost. br. 6-8.
Č. Ladanjski Kaptol. — Dobrinj. —
Isto.— Bog poživio prave rodoljube, koji
su uvjereni, da je „dužnost svakoga Hrvata
podupirati unapredjenje poštenih hrvatskih
listova".
De Mun spominje za tim osiromašenje
u Englezkoj; ono 160.000 bezposlemka
u Londonu; izreku H. George-a, . da u
Sjedinjenim Državama sve to oštrije po-
staju socijalne oprjeke; izvješće Lavelaye-a,
koji kaže da prije triest godina kaci je
počela civilizacija u Kaliforniji, u ban
Francisku bilo je obće blagostanje, tako
da, kako dobro opaža odlični ekonomi-
sta, „nagomiianje glavnice, koje je po
ekonomistima jedino sredstvo z'& pobolj-
šanje stanja zadničke ruke, relt'bi prouz-
rokuje nasuprot nevolju.'1 Slična vidimo
u svim evropejskim državama. Glasoviti
ekonomista Molinari kaže u svom djem
„Evolution economifjue du dix-neuvieme
sleele", da se uspjesi proizvoda gomilaju
u rukama manjine, dočim se množtvo
k6 i odprije nalazi u skrnjnoj biedi; i
da uz krugove, koji imaju svega pri ruci
da zadovolje svojim najprevejanim po-
trebama ; živu razni življi koji rek1 bi da
su osudjeni na nevolju i zločinstvo.
„Pa ako je istina da socijalno pitanje
označuje instinktivno nastojanje množtva,
da suzi svcju nevolju i da si olahkoti
rad; nepostaje li ovo pitanje najoštrije i
najpogibeljnije kad su ova nastojanja u
očitoj protivnosti sa ekonomičkim pravi-
lima država?"
Sto ima nova po svietu.
Pišu iz Praga da je i češki klub raz-
pravljao pitanje o bogoslovnom fakultetu,
o kom smo izvjestili u predposljedujem
broju. Odlučilo se predati promemoriju
stožerniku Švarcenbergu, u kojoj se _ iz-
razuje želja, da se pitanje što prije rieši.
Za tim se moli nadbiskupa, da javi klubu,
na koji bi način htio da se rieši ovo pi-
tanje, da klub bude mogo postarati se
kod vlade u Beču.
Kako se vidi iz izvješća odbora bečke
zastupničke kuće za iznimne odredbe, sižu
»socijalno-revolucijonamo agitacije do go-
dine 1.879, kada je Most u Londonu obje-
lodanjivao svoj list „Freiheit", koji seje
razširio i po Austriji. Most širi u svojem
listu nauk, da radnici mogu samo onda
popraviti svoje stanje, ako silom unište
sve obstojeće državne i socijalne oduoša-
je, ako se ukine svaka razlika družtvenih
razreda i uništi svaki privatni imetak.
Ovaj se je nauk ukorienio i u Austriji.
Na hiljade prevratnih s'pisa bacilo se je
medju radnike, a uplivom revolucijonar-
nih emisara izvedena je tajna organiza-
cija socijalističkih radničkih klubova. G.
1881 počela je ^Freiheit" preporučivati
nauk lučbe, uporabu dinamita, razbojstvo
i umorstvo. Dne 4 prosinca g. 1881 ra-
njen je redarstveni povjerenik Kaldec u
skupštini radnika. Umjereniji radnici ni-
jesu mogli proti teroristima ništa učiniti.
G. 1882 učinjena je navala na Merstal-
lingera, koja je bila u savezu s anarhič-
nim pokretom. Od kada su obtuženici u
toj parnici pušteni na slobodu, izišle su
anarhističke knjižice, pa i list „Erste
Freie Presse Cisleitliamens", svi ti spisi
širili su se u veliku broju u austrijskim
zemljama. Ujedno izišle su češke knjižice
iz „prve tiskarne u Češkoj". Dne 10 ko-
lovoza 1883 sbio se je izkaz radnika pred
bečkom policajnom sgradom, a 25 istoga
mjeseca pisala je „Freiheit", da <5e Beč
biti još i drugim stvarima iznenadjen.
Dne 2 rujna zabranjena je skupština rad-
nika, a dne 6 i. m. ponovili su se iz-
kazi i izgredi. Policajni organi insultirani
su na raznim mjestim uz pjevanje revo-
lucijonarnih pjesama. Agitacije ravnao je
„ eksekutivni odbor", kako seje sam pod-
pisivao. Zatim su razaSiljani listovi, u
kojim se je i smrću grozilo nekojim oso-
bam. Zaključeno je, da se agitacija ima
nastaviti pojedinim terorističkim čmima.
U spisim izdanim mjeseca listopada g.
1883 u češkom i njemačkom jeziku po-
zivlje se na umorstvo policajnih organa.
Dne 20 i 27 listopada 1883 držana je u
Lano-enzersdorfu tajna skupština, kojoj su
prisustvovali i izaslanici drugih krunovina.
Dne 15 prosinca umoren je Hlubek, a
dne 14 siecnja Bloch.
Izseljivanje iz Ugarske, i to iz čisto
magjarskih krajeva, počelo je u poslednje
vrieme preotimati mah. „Narodme No-
viny* pripisuju taj žalostni pojav magja-
rizaciji. Magjarske sile, koje rade u slo-
vačkim, hrvatskim i srbskim predjelima
Ugarske na neplodnu polju iztrošuju se
posvema u čisto magjarskim krajevima.
Magjarizacija je pravi ubojica magjarskoga
naroda : jer ona prieči kulturni napredak
drugih narodnosti, ter izpija Magjarima
njihove najbolje sile.
Iz Carigrada pišu, da su se ondje pro-
nosili glasovi, da je kano kandidat za
mjesto gjeneralnoga guvernera u iztočnoj
Rumelji bio postavljen zet crnogorskoga
kneza, knez Karagjorgjević. Čini se da se
je medju Bugarima vrlo mnogo za nj
radil.j, jer se je govorilo, da crnogorski
knez živi u prijateljskom odnošaju sa
Sultanom, pa da njegov zet može u njega
sve izprositi što zahtievaju Bugari. Bu-
garska vladaj da se je radi toga takodjer
uznemirila: nu kandidatura da nije nikad
poprimila ozbiljna značaja.
U pruskom saboru pripravili su kon-
sorvativci i katolici ministru bogoštovja
Gossleru neočekivan poraz. Dvorski pro~
povjedalac Stocker predložio je, neka se
u produžnim školam (produžne škole sliče
našim nođjelnim školama) za službe božje
obustavi nedjeljna obuka. Gossler je u
načelu odobravao taj prcđlog, ali je oči-
tovao, da se nemože dati takova obće-
nita naredba, jer bi bila u obće za ne-
djeljne škole pogibeljna. Predlog slobod-
nih konservativaca, da se s obzirom na
očitovanje ministra bogoštovja predje na
dnevni red, zabačen je sa 191 proti 141
glasu. Većinu sačinjavali su središte i
konservatici.
Francezka komora izabrala je odbor
od četrdeset i četiri lica, koji ima prou-
čiti gospodarstvenu krizu i poduieti ko-
mori izvješće. Većina odbora sastavljena
je iz članova, koji su bili s vladom proti
tomu, da se izabere taj odbor, a osam-
naest ih je glasovalo za odbor. Za pred-
sjednika izabrao je odbor Spullora, a za
potpredsjednike Legranda i Floqueta. U
svojem govoru naznačio je Spuller uvjete,
pod kojim mora odbor preduzeti povje-
reno mu iztraživanje. Svakako će biti po
njegovu mnienju nuždno, da se stvar iz-
traži u socialistič'-rom duhu i bez ikakove
predsude. On se nada od toga iztraži-
vanja povoljnu uspjehu. Prije svega mi-
sli, da valja svratiti pozornost na parižku
krizu, a za tim na agrarne odnošaje. Od-
bor mora iztraživati takodjer socijalni
pokret u inozemstvu i proučiti obćenite
odnošaje rada. Komora neće da pređuzme
kakovo bezuspješno djelo. Oni, koji ni
su glasovali za ovo iztraživanje, nijesu
manje od ostalih članova odbora odlučili,
da se iztraga sretno dovede svojemu cilju.
«e obćinstvo više puta iztaknulo po-
trebu, da zastupnici podignu svoj
glas u Beču, da se jednom bude na
čistu.
Da KlaSć progovorio je prošlog
utorka u proračunskom odboru. Spo-
menuo je prije svega pitanje o ure-
dovnom jeziku kod dalmatinskih su-
dova. Iztaknuo je da se sudbene vlasti
u imutrnjem obćenju služe izključivo
taljanskim jezikom; sasviem da su hr-
vatski i talijanski ravnopravni zemalj-
ski jezici. Pita s toga ministra pravde,
da li bi bio voljan opomenuti dalma-
tinske sudbene vlasti glede jednake
uporabe obadvaju jezika. Za tim go-
vori o zapljenama raznih dalmatinskih
listova, osobito „Narodnog Lista",
koji da je često plienjen. Tuži se na
način kojim, se postupa pri zapljena-
ma; često za nekoliko mjeseca osta-
ne zapečaćen dotični sastavak; sud-
bene, se razprave na dugo odgadjaju
i . često nakon nekoliko mjeseca vrše ;
traži se da List naznači sat i skoro
čas kad ima iziti; pecati se cio ti-
škopis i t. d. Govornik s toga pita
ministra, jesu li mu poznate ove vek-
sacije i đali misli poprimiti mjera da
se u Dalmaciji bude postupalo kO po
drugim pokrajinama.
Ministar pravde Pražak odgovara,
da sudovi u obćenju sa autonomnim
vlastima imaju postupati kao u ob-
ćenju sa privatnicima. Što se tiče u-
nutrnjeg uredovnog jezika izpovjeda
da je ostalo sve na staru. U ostalom
da je dužnost sudbenih vlasti, dati
odsudu u jeziku, u kojem se razpra-
va vodila. Glede zapljena odgovara
da je sud potvrdio sve zapljene. Da
će se pako bolje obaviestiti o nave
denim činima.
Nećemo nadodati nikakva tumača,
jer nebi falila zapljena; ali mislimo
da bi Dr. Klaić mogo sakupiti toč-
nih podataka, pa jih iznieti i pred
zastupničku kuću. I posljednja zap-
ljena ,,K. D." i „Stekliša" mogla bi
mu služiti kao podatak. 1)
Zastupnička bečka komora.
U prošli utorak bečka zastupnička ko-
mora nastavila je svoje sjednice. Mini-
star predsjednik grof Taaffe poslao je
pismo, kojim javlja da je od potrebe po-
većati broj straža javne sigurnosti za
353 čovjeka, te s toga u ovogodišnjem
proračumu kod stavke „Javna sigurnost"
•bit će od potrebe 204.300 f. više. —
Čita se za tim izvješće imunitetnog od-
bora, koji traži da se dopusti da sud
postupa proti zast. Reschaueru, koji je
bio tužen rad uvrjede poštenja od lista
„Tiroler Stimmen". — Isti odbor pred-
iaže da zastupnička komora dopusti da
sud postupa proti žudijskomu rabinu Dr.
Blo'chu, kog je prof. Rohling tužio radi
uvrjede poštenja. Kako je poznato prigo-
dom famozne Tisza-Eszlarske iztrage, u-
*) Vriedno je zabilježiti što opaža neki
pražki list, da je lani broj zapljena dalm.
listova nadvisio broj lapljena svih opo-
zicijonalnih bečkih listova, izuzam da-
kako socijalistične listove.
ko bieđio, jer su nalog prekora-
čali,
„Benediktinci Monte-Cassino-a, kojim
sv. Stolica istu naredbu posla, učiniše
nešto i više za rimske izpravljače. U
njihovoj punim pravom glasovitoj knjiž-
nici sabraše 24 starih prepisa Vulgate,
te da ugode sv. 0. Papi i da crkvi ko-
riste, ne žaleć truda sravniše sve te ru-
kopise, a izpravke upisaše na sjajnu i
uprav kraljevsku Bibliju u tri knijge na
svem arku, koja bi obielodanjena u Lyon-u
od Grifi-a. Ta je radnja kalugjera Monte
Cassino-a i danas sublizu cielokupna, nu
izpremješana drugim rukopisnu u tajnoj
Vatikanskoj shrani. Uhvam (da bi se
crkvena kritika okoristila), da će biti o-
bielodanjena kadli tadli Neznani
dali je naredba njima poslata drugčije
glasila no ona đata Florentinskim kalu-
gjerim, ali ja stavno, da pokle su sve
te mnogobrojne rukopise sravnili, oni
suviše bilježe razna čitanja sravnjajuć
Vulgatu sa grčkim i židovskim ruko-
pisim".
„Kad su radnju započeli izpravljaei
dočuše da postoji riedki i prastari ru-
Čeni prof. Rohling bio je napisao neko-
liko razprava, i odkrio neke žudijske ne-
podobštine. S toga je on mnogo pretr-
pio, pa kad nijesu ga mogli pobiti znan-
stvenim dokazima, stadoše ga klevetati.
On je s toga podigo tužbu proti rabinu
Dr. Blocliu, jednomu od kivnijih napadača, >
pa je stvar došla pred zastupničku kuću,
jer sud nemože postupati proti kojemu
zastupniku bez dozvole zastup. komore.
Pokle je govorio Dr. Bloch i izvjestitelj
odbora, uže rieč veliko-niemac, al ujedno
antisemita Schonerer. „Nemože da izne-
nadi, ako se uzme u obzir običaj one
pasmine (žudijske), što je govornik upo-
trebio ovu prigodu, da na taj način iz-
reče svoje mnenje u stanovitim pitanjima;
ali svakako nije bilo pametno u da-
našnje doba na onaj način iznieti žudij-
sko pitanje. Ako je mali rabin velikog
žuđinstva (velik smieh) reko, da ova po-
kušana iztraga ima neko načelno zname-
novanje, tad on ima sasviem pravo
Držim da sam ovlašćen da u ime skoro
svih antisemita u Austriji izjavim, da,
ako je rabin Bloch ciljao na Tisza-Esz-
larski poso, tad je sasviem nepametno
postupao; jer ni on, ni ljudi veći od njega
nemogu nam 0*"' ""jerenja, da su žu-
dije krivi glede ovog umorštva". Napo-
minje za tim daje njemački učenjak u
Berlinu Duhring reko: „Žudijsko pitanje
u prvoj je redu narodno pitanje: plemen-
sko, ćudoredno i prosvjetno pitanje". —
Predlog je primljen.
Prelazi se za tim na drugo čitanje
zakonske osnove, podnešene od vlade, ti-
ćuće se odštete, koju je dati osobama
koje su bile osudjene i trpile tamnicu a
kasnje nevinim priznate. Povoda su dali
ovoj osnovi neki čini koji su se predlaui
dogodili u Galiciji i drugdje i o kojim
je bilo govora i u našem Listu u dopi-
sima iz Beča. Izvjestitelj Dr. Jaques na-
glasio je, da je Austrija prva država u
Europi, koja stvara ovaki zakon; pa je
za tim dokazao kako je pravedno da dr-
žava odšteti osobe koje su nevine čamile
u tamnici. — Zastup. Wiedersperg opaža
da ima neka praznina u zakonu, jer se
zakon neobzire i na one, koji su prave-
dni nekoliko vremena proveli u iztražnom
zatvoru, a i ti bi imali pravo na odštetu.
Vlada da se je protivila tomu, da ovaj
zakon obuhvati i osobe, koje su nevine
bile u iztražnom zatvoru, obzirom na
štednju; po njem ovdje je štednja neu-
mjestna. — I Dr. Roser nalazi da je za-
kon nedostatan; jer bi htio da nekakova
porota odlučuje koliko odštete da se dade;
sud da bi imao izreći kako se je dotič-
nomu nepravica dogodila i to da bi se
imalo tiskati u službenom listu. Govorilo
je i drugih govornika, te je zakonska
osnova bila jednoglasno primljena —
riedak slučaj u Bečkom parlamentu.
U četvrtak je započela razprava o iz-
nimnim mjerama, poprimljenim u Beču
i u okolici; i kako brzoj avljaju bio je
primljen vladin predlog. Pobliže u doj-
dućem broju.
Socijalno pitanje,
u.
„Kliziš, nastavljao de Mun, koja nas
sada tišti, nije francuzka, već medjuna-
rodna. Sadašnji su narodi boiestm a pre-
komjernost natjecanja (konkurencije) to
je ona kronička bolest, koja jih mori.
,,Ima stotinjak godina da su se raz-
prostranili novi gospodarstveni nauci, koji
nedospjetno uzmnažanje bogatstva posta-
vljaju najvišim ciljem čovječjeg častohle-
plja i koji, obzirne se jedino na mjeničnu
vriednost stvari, nepripoznaju narav rada,
te su ga snizili do proste trgovine, koja
se uz što jeftiniju cienu kupuje ili prodaje.
kopis u manastieru Cistersiensa Monte-
Amiata; te odmah ga pitaše u zajam.
Riet bi da su ti dobri redovnici oklie-
vali razkrstlt se s tim dragocienim ru-
kopisom, ali su usilovani poslušati, kad
im stigne izriečna naredba pape Siksta;
te ga opremiše u Rim. Oim ga izprav-
ljaei prime, uvide odmah da su pravo
blago stekli. Pokle ga pomnjivo sravniše
i svako i najmanie razno čitanje zabi-
lježiše, vratiše ga kalugjerim Monte-A-
miata, odakle prošlog vieka predje u Flo-
rentinsku knjižnicu Laurenziana, gdje je
i danas. Bez sumnje to je najbolji prepis
Vulgate u svem svietu. Tischendorf, koji
je g. 1850 obielodanio u Lipsiji Novi
Zavjet po tom rukopisu, veli da je taj
prepis zgotovlj :n sto godina, ili malo
više godina po smrti sv. Jerolima. Množ-
tvo ga spisatelja spominje i opisuje, kako
se lahko osvjedočiti može svatko proči-
tavši Tischendorfa, ali ga najbolje Ban-
dini opisuje. Cienim da pokle sam ja
dugotrajno i duboko sve te radnje prou-
čio, mogu slobodno, bez straha da se
prevarim, temeljiti, da šu izpravljaei Sik-
stovi najviše «e ovog rukopisa no bilo
Čovjek, živuće biće, koje sastoji iz tiela
i duše, morao je uzmaći pred računanjem
materijalnoga dobitka. Prezirane su druž-
tvene sveze i zamjenite dužnosti, isti
narodni interesi bili su podčinjeni varavoj
slici kozmopolitičnih interesa; plodono-
sno, zakonito natjecanje, koje potakniva
i razvija, koje je potrebit uvjet uspjehu,
bilo je iztisnuto od nekog nesmiljenog,
skoro biesnog natjecanja, koje uništuje
sve što je hićeno u borbu za obstanak.
,,U ovoj zdvojnoj borbi obaljenje pro-
izvodnih troškova glavno je nastojanje
producenta. Buduć da su obći troškovi
jednaki kod svakog obrtničkog poduzeća,
to se mora sveudilj povećavati proizvod
da se obale proizvodni "oškovi; a ovaj
prekomjerni proizvod, k e sa svih stra-
na unapredjen kroz razvoj novovjekog
obrta, kroz nove sile koje je čovjek oteo
naravi (para i munjevina), kroz pobolj-
šane strojeve, ovaj proizvod neposredno
je prouzrokovao, daje čovjek bio svladan
u radnji. Neću reći ništa pretjerana i ne-
pravedna, ali moram na osobiti način
naglasiti, jer je ovo glavniji uzrok da-
našnjemu položaju radnika: strašno se je
zlorabio rad i snaga čovječja,
. „Žurim je da nadovežem, kako fran-
cuzki obrtnici nijesu krivi svim ovim zlo-
porabama; to jim je na čast, ali je na
žalost i jedan od uzroka njihovog zao-
stajanja, Bih su čovječni i velikodušni;
ali su se njihovi bližnji natjecatelji opako
ponašali: oni su činili te i sad čine da se
radi četrnaest, šestnaest pa i osamnaest
sata.
,,Ali se je i u Francuzkoj pogriešilo,
što se žena a s njom i djeca predala
tvornici; a gdje se to dogodilo dvojben
je postao obstanak obitelji i podkopao
se kućni prag.
„Tako će stvari napredovati, clokjednog
dana proizvod neprekorači potrošak, tr-
govina nenapuni obskrbne magaze, a taj
će dan donieti propast obrtnika, koji ne-
nalazeć vise kupovalaca, neće moći iz-
plaćivati svoje mjenice. Obrtnička je krizis
tu, a radnik, kojemu svagdanji kruh visi
0 svim promjenama neomedjašene natje-
čajne borbe, prva je žrtva, Fali radnje,
biva: hiljade su ljudi osudjene na glad
1 nevolju.
„Jedan dio svieta trpi ovo zlo; Fran-
cuzka ga je stopro oćutila.u
Govornik za tim pita: Hoćete li pri-
mjera? „Bankroti u samom M'anehestmi
poskočili su od 64 u god. 1881 na 94
u god. 1883; 38 velikih peći za talenje
željeza zatvorilo se, liep broj radnika bez-
poslen je. U Glasgovvu se dogodio ban-
krot u iznosu od 300.000 sterlina. Dne
18 siecnja tvorničari. sirovog željeza u
Midlesburg-u odlučili su do ožujka za-
tvoriti osamnaest talionica. Uslied ovieh
odnošaja lani se iselilo 320.000 osoba;
dočim g. 1881 samo 243.000."
„U Sjedinjenim državama brojevi su
još strasniji: obustave izplaćivanja, iz-
nose milijuna dolara; god. 1883 došlo je
na dražbu gradivo osamnaest željezničkih
družtva, koja zastupaju 18 milijuna do-
lara u glavnici a 28 milijuna u obvezni-
cama. Prije nekoliko nedjelja bankrotiralo
je veliko družtvo North-Pacilic, koje je
posjedovalo 2000 engležkih milja želje-
znog puta, te je sobom povelo u propast
osamnaest manjih družtva sa 46 milijuna
dolara.
„Pa što vidimo za ovim brojevima?
Nevolju hiljada ljudi. Liberalna narodna
ekonomija učila je, da će sveudiljno po-
većanje proizvadjanja omogućiti radni-
čkomu življu prije ili poslie, da dostigne
poboljšanje svog materijalnoga položaja.
Sto se sbilo sa ovim snovama? Uprav
se protivno dogodilo. Osiromašenje raste
strahotnom brzinom svukud, u svim zem-
ljama."
kojeg držali, a to nam dokazuje kako su
uzvišeno svaku prosudili
»Ali izpravljaei nijesu bili zadovoljni
kad su te rukopise sabrali, oni posegoše
i dalje, gdjegod se je ćukalo da postoji
kakav izvrstan prepis Vulgate. Neću ni
spominjati Parižke rukopise, jer nijesu
novieh ni tražili,, jer su cienili da su
za njihove radnje dostatna učenja Ro-
berta Etienne-a, nadasve učenja objelo-
danjena g. 1540, koja su oni posjedo-
vali. Neću takodjer spominjati razna či-
tanja i sravnjivanja obielodanjena u Lou-
vainu, kojim su se okoristili. Ali neću
premučati a da ne spomenem list pisan
g. 1574 Grguru XIII. od Krsta Plantin-a,
koji nadjoh u Vatikanskoj knjižnici (2023)
— Onaj o nečem govori što je važno
da se obielodani. U tom listu Plantin
kaže, da umoljen nek bi iznova o-
bielodanio Vulgatu, on bijaše pisao U-
pravitelju sv. Palače, proseć da bi mu
odgovorili, izpravci koji su se u Rimu
zgotovljali hoće li biti brzo gotovi i o-
bielodanjeni, a u toliko bi li on smio
obielodanit Vulgatu da ugodi prositeljim:
pak sam nastavlja, da mu bi odgovoreno
da on može slobodno Vulgatu iznova o-
bielodaniti, jer pokle je stvar odviše
važna, u Rimu se neće tako brzo zgoto-
viti žudjeni izpravci; te veli da ga je ta
okolnost navela da i on koliko mogaše
pripomože trudnomu nalogu rimskih iz-
pravljača, dakle da je pokupio oko šes-
deset rukopisa iz Belgijskih knjižnica, da
je velikim troškom sve te rukopise dao
sravniti od naueenjaka, razna čitanja po-
bilježiti, te svrhom da on svu tu ogromnu
radnju po stožerniku Caraffi poklanja S.
0. Papi, nadom da će i to nešto kori-
stiti izpravljaeim po njemu odredjenim
(Codex Vatic. de la reine de Suede n.
2023 p. 273). Eto dakle opetmnožija. ruko-
pisa odkle su izpravljaei izpravke crpili."
„Izpravljači takodjer dobro i zgodno
sjetiše se, da se u poslanicam sv. Jero-
lima čita, da još za njegova života Lu-
cinij Betik biaše poslao šest vještaka da
prepišu sva njegova djela, te nijesu Špa-
nju mimošli a da nebi iztražili dali bi
se koji prepis našao. Zato pisaše a-
postolskomu poslaniku živom molbom,
da bi im on dobavio sravnjivanje dvaju
najboljih, kafco se obćenito govorilo, ru-
kopisa te zemlje, biva koje su posjedo-
vale Leon-ska i Toled-ska crkva. I baš
svi ti izpravci i razna čitanja biše pom-
njivo zabilježena do najmanje sitnice.
Izpravci i razna čitanja prvog rukopisa
i danas se čuvaja medju rukopisim Va-
tikanskim (br. 4859) a na prvom je listu
list biskupa Leon-skog stožerniku Antunu
Caraffi. On tanko po tanko opisuje ru-
kopis, navodi nadpis, koji nam opet svje-
doči da je taj prepis iz IX vieka. te da
je nešto stariji no Toledski (Cod. Vatic.
4859). Dok je Leon-ski rukopis ostao
do danas neobielodanjen, onaj je Toled-
ski glasovit, bilo jer mudri 0. Mariana
s njim se posluži u radnjam tumačenja
i u govoru o Vulgati; bilo jer Bianchini
našav medju ubielodanjenim knjigam Va-
tikanskim Bibliju u kojoj zabilježena su
razna čitanja tog rukopisa, Bibliju po-
slanu u Rim nadbiskupom Toledskim,
obielodani ta razna čitanja u Vinđiciae
JBibliorum."
(Sliedi).
Yeritatem facientes in charitate, j
cmcarauB in illo per omnia, qui i
est caput Christus. j
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
ALMACIJA
TzIclodi -U. JPoned-oelDaik: i vl ĆJetvrtals:
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram |gipensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. u^apinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
rEgo interim elamito: Si quis Catheđrae Petri jungitur, > meus est.
\ (S. Hieronym. Epi«. XVI. ad Dam
TJVje-ti pi-edbrojfco; — U Zadru, un&pried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje ta cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ufjfavu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. V .
Br. 13. Č2etvrta.k: 1.B Ožiijka. 1884. O-oćL. ZS2IT7-
Cislitavski proračun.
Prošle subote započela je u za-
stupničkoj komori u Beču razprava
o proračunu za tek. godinu. Prvi je
govorio ljevičar Carneri, koji evo
treća godina da zapocimlje razpravu
o proračunu. On misli da će se finan-
cijalni dio previš. prestolnog govora
oživotvoriti, ko što se oživotvorilo
izmirenje. Tuži se na tri stvari: na
neproduktivne željeznice, na tlačenje
njemačkoga elementa i na decentra-
lizaciju. 0 željeznicama neće govoriti,
jer se u te posls nerazumije; neće
ni o njemačkom duhu, jer je o tom
bilo govora u razpravi o njemačkom
državnom jeziku, kad se većina ogrie-
šila o austrijanski duh, koji je uvjek
bio njemački. Njemu je najžalije što
se radi od tiela Austrije, koje mora
da je cjelovito, da bude sposobno za
život; dočim se na svaku stranu kida
na komade. Govori o vojsci, koja je
odprije imala austrijanski značaj, a
sad će Poljaci ostati u Poljskoj, Slo-
venci u slovenskim predjelima pa kad
u buduće kojeg vojnika budeš upitao
za Austriju, odgovorit će ti: Nix
deutsch !
Zastupn. Adamek, od desnice, pri-
znaje financijalnu nevolju, koju od-
kriva ovogodišnji proračun; ali o-
zbiljnost položaja nije zatajao ni mi-
nistar financa, ni odbor i obći izvje-
stitelj. Državni dohodci od g. 1880
poskočili su za 13.7 °/0 i ministar
je financa računao da pritičak redo-
vitih dohodaka kad se podmire redo-
viti troškovi iznosi preko 15 milijuna.
Sasviem tim imamo sveukupni manjak
od 40 milijuna. Tu je najoštrija kri-
tika današnjeg našeg financijalnog po-
ložaja; a glavni uzrok svetiiu tomu
nalazi govornik u centralično-buro-
kratienom upravnom sustavu, koji je
u financijalnom obziru bio uvjek zlo-
koban. Govornik govori napokon o
izmirenju narodnosti i kaže da su
Česi s ovom lozinkom došli na poli-
tičko poprište, da će joj i unapried
biti vjerni, te će napokon pravica
pobjediti.
Dr. Schaup, ljevičar, govori proti
promcana, a zast. Hevera za- prora-
čun, i tim je sjednica zaključena.
IT ponedjelnik se razprava nastavila.
Pokle se ministar pravde Pražak izja-
vio glede one stavke njegovog go-
vora u razpravi o naredbama tičućim
se jezika u Češkoj i rad koje su neki
ljevičari iznieli upit, uze rieč ljevičar
Plener, a za njim desničar poljak
grof. Dzieduszpicki, koji je odbio tužbe
podignute proti Poljacima, te je po-
lemizirao proti Carneriu i Pleneru.
Govorio je napokon i ljevičar Menger.
Prekojučer se imala dovršiti obća
razprava o proračunu.
T. z. siMi klub
' Nikoga nije iznenadilo što su kra-
jiški zastupnici grčkoiztočne vjere stu-
pili u poseban klub pod imenom srp-
skim; jer taj živalj nikada nije bio,
niti jest, a Bog zna i hoćeli ikada
biti vjeran i odan ovoj zemlji, koja
ga je prognanika na svom ognjištu
udomaćila, a što rek bi niti nemože
^da bude vjeran i odan, to je valjda
jer kO da mu je u krvi i naravi u-
sadjena i urodjena prevrtljivost i
himbcnost. Nikoga nije ni to izne-
nadilo, prem je „Zastava"— prije sa-
zova sabora — pisala bila, da si ne-
može ni pomisliti da bi Srbi mogli
podupirati vlada magjara Hederva-
rija, što stupaju u savez sa t. z.
narodnom il bolje reći, magjarskom
strankom; — al što je svakoga u-»
pravo prešenetilo, jest ona skrajna
perfidija, kojom su se početkom sje-
čnja o. g. usudili pred banom kle-
vetnički denuncirati stranku prava:
„da jim prieti od nje vjeri i tobožnoj
narodnosti pogibelj". Pa za podkrjepu*
navadjaju Petrinju — odsudu najme
sudbenoga stola od 2. list. pr. g.:
„da u Hrvatskoj „Srba" ne ima.: —
Tomu kriva stranka prava! A zašto ?
Zato, što je pet odličnih njezinih
članova iz Kostajnice sud nevinimi
proglasio u obtužbi sa zlobne denun-
Crtice o prevodim i iz-
* pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br 12)
II.
Da je, g. MilaŠ sve ovo proučio i
promozgao nebi se čudio, niti lahkou-
mno predbacio Papam tobože namišlje-
mh pogrešaka, da im zaniječe nezabludi-
vost! Ta g. Profesore biti ćete vidjeli
sjajno obielodanjenje Gundulićevih Djeli
od Jugoslavenski Akademije. Glodajte,
dragi gospodine, koju strašnu hrpu raznih
čitanja sabere učeni profesor Pavić; a od
Gundulića uhvam da znate, da nas dva
vieka diele, pa ipak toliko se pogrešaka
i raznih čitanja uvuče; a matici i prvim
prepisim Biblije nezna se kraja, pak nije
U soaieino da Ti predbacujete Sikafeu i
Klimentu jer su se razišli, sudeć razli-
čito razna čitanja, i da u to uplićete Pa-
pinsku nezabludivost ? Sravnite g. Profe-
sore navedena razna čitanja za ono ad
cijacije skovane po Miloša Kneževiću,
sudb, pristavu „ Srbinu-' ličkome a
pod firmom prodane il ćete kupljene
duše fizično, moralno i materijalno
propaloga krojača A. Grgića, nota
bene i žalibože katolika, predane, a
braća se već veselila i očekivala, da
će jim konopac ogrliti vrat. — Od-
tud sav čemer i jad na stranku pra-
va. ! Rekoh perfidija! Pa -ni je li,
molim Vas, to skrajna bezobraznost
i perfidija: tužiti se bez razloga na
hrv. stranku i tražiti nekakovu zado-
voljštinu i zaštitu od bana, a biti uz-
rokom dielomice one krvi koja se je
prolila u banskom okružju ? — Kažu
na ime u Petrinji ljudi, koji mnogo
s narodom prostim obće: da se upravo
od onoga dana datira buna u ban-
skom okružju, kad no je t. z. Srbin
Niko Vujatović skinuo hrvatsku na-
stavu jedne kuće ujedno sa petrinj-
skim grčkim kapelanom 22. te ju u
gostioni posprdno obezčastio a onda
sa svojom nečisti ponesnažio. Pak
jer se je narod, uvriedjen budući na
najnezahvalniji način, dignuo te pro-
ćerao na uvjeke iz Petrinje ote iz
tabora „srbskoga" veleizdajice, tuže
se (čujte tko!) braća „Srbi" da joj
prieti narodnosti i vjeri pogibelj od
ljudi stranke prava, od Hrvata!! —
A ban se pripravnim ukazuje u po-
moć priteći patnicima, pa i spise
suda Petrinjskoga dao si — kako
reče — već predložiti! Ko da ne-
pohvali tu dičnu budnost, kojom bdije
nad pravom svietli ban stanovnika
ovoga kraljevstva? Ko da se ne divi
j pripravnosti kojom spješi krivde tomu
| pravu nanesene zakonito odmazdit?
| Pravo je to i liepo je to!
Al pitamo mi sad g. grofa: a hoće
li on istom pripravnosti upitati svoje
si. nadodvjetničtvo :- kakove je korake
poduzelo proti veleizdajicama Niki
Vujatoviću (koji je pobjegao, kako
vele li Beč, i do danas se. povratio
nije) i kapelanu grčkom R. za kog
se ni danas ne zna gdje je? —
Pitamo pravdoljubivoga bana, hoće
li on isto tako- i proti kraljevstva
hrvatskoga sudcu Milošu Kneževiću
dati dignut obtužbu radi veleizdajstva,
koji je u Kostajnici g. 1888. u o-
žujku na hrvatskom zemljištu pred g.
D. Rebićem i g. Rubelijem, što je i
sudbeno utvrdjeno, rekao: „i ovo je
Srbska zemlja"?
Mi ne samo da se nadamo, već
smo i čvrsto uvjereni, da hoće, pače
mora!
Je li sada čudo, da se je i ok6
Kostajnice puk hrvatski bunio, kad
je čuo, da ne otimlje samo magjar
već i „brat Srbin" zemljište od sta-
roga hrvatskoga kraljevstva, i to o-
naj brat, koji se je u Hrvatskoj liepo
odhranio i ugrijao na bratovljem
srcu ?! —
S tog smijem uztvrditi: da su ove
dvie uvrjede nanesene hrvatskomu na-
rodu od braće „Srba", ako i ne je-
dinim uzrokom, a ono svakako jakim
povodom bile buni u banskom o-
kružju.
Znadu to dobro „braća", pak zato
se i požuriš e lukavo do grofa bana,
da tuže hrv. janje, što jim vodu nji-
hove narodnosti i svete vjere muti!!—
Braća mudro snuju. Misle: udarimo
na srce naroda, a to je stranka prava,
uz koju se je okupio sav krajiški
narod bez razlike vjere — lahko će
nam biti sa trupom magjaronskim. A
ja pak mislim: da srce ovo narodnje
t. j. genij naroda hrvatskoga na koji
su toliko stoljeća navaljivali Osman-
lije po izbor junaci, da srce ovo velju,
kad onda nije smagnulo, ta baš da
ni sad ne će, kad navaljuju na nj
oni koji tim Osmanlijam pleća daše,
pa u Hrvatsku bjegat staše.
Hrvat Banovac.
eum, pak recite pravo što da učini tu
umrli čovjek? A kad tih raznih čitanja
ifea silesija? Morali st« dokazati da ka-
kav Sikstov ili Klimentov izpravak pro-
tivan je kojemu škljanu vjere ili ćudo-
redju, pak onda vam bilo prosto smijat
se Papi i nezabludivosti, ali tako kako
«to vi učinili, oprostite, postali ste vi sa-
mi smiešnim!
„Druga prieporna točka bila je, dali se
ima ostavit rieč filiis u redku: Benedixit
Jacob filiis Joieph (Genesis, XLYIII. 15)
slieđeć Louvainsko obielodanjenje, a prot
židovskom tekstu, i mnogobrojnim obie-
lodanjenjima. Papa odredi da ostane na
onom što je Sikst V. odlučio bio. Te
odredbe kažu nam koliko je Grgur XIV.
nepristrano sudio, te osudjuju one koji
kude obielodanjenje Sikstovo, kako da je
on Vulgatu izpravljao kako bi mu šunulo.
Trebalo je ne prenagliti se osudjenjem
djela velikog tog Pape, prije nego bi se
pomnjivo svaka razvidjela. Slične su rad-
nje trudne, zavise najviša od kritike, te
nije moguće da mnenja budu istovjetna.
Obielodanjenje Klimentovo i Sikstovo o-
snivala su se na različitim šuštavim, zato
je i jedno i drugo razložito i dostojno
pohvale, toli više kad su vjera i 6udo-
redje svakako neozledjena. — 11 aurait
fallu ne pas se hater de condamner l'oe-
uvre de ce grand Pape, avant de discu-
ter attentivement sa cause. Les affaires
de ce genre sont difficiles, et dependent
de la critique; il est impossible que les
sentiments soient les mćmes. L1 ćdition
de Clement' VIII. et celle de Siite V.
furent faites sur des mćthodes diverses,
dont ehacune est fondće eu raison et me-
rite des ćloges, d' autant plus que la foi
et les moeurs y sont egalement sauve-
gardees." —
„Svrnimo pogled na pravila koja pri-
hvati kongregacija od g. 1591. Prvo
bijaše, da se opet u tekst uvede ono što
je bilo izključeno: Ut ablata restituantur.
Rekosmo jur da je Sikst V. bio digao
prolegomene sv. Jerolima o knjigamJDa-
niela i Jestere, ali on ne bi prvi da to
učini: Louvainska Biblija, ispravljena g.
1571 u Rimu da ju obielodane braća
Giunta, takodjer ih nije imala. Isto treba
prisjetiti za židovske naslove koje Sikst
V. izostavi; u tom bo svaki obielodani-
telj i adio je kako ga je volja bila, kako
nam svjedoče Biblije poliglotske Anverse
Hj-u.lcaL^ra-g'o.
Iz kotara vinkovačkoga.
„Radujte se i veselite se,
približuje se Dušanovo
carstvo!" (Brus.)
Čitamo u „Sr. Hrv." sliedeći zanimivi
članak o srbstvu: *
Dobro promišljeno, sistematično, ps
stalnoj osnovi, posve javno, radi se u
Hrvatskoj za srbstvo. Srbin ima iztisnuti
i Alcale; baš zato kongregacija od god.
1591 odluči povratiti židovske naslove,
te izključi prevod istih, koji se nalazio u
običajnoj i Louvainskoj Bibliji. Drugo
pravilo bijaše, da se izostavi uvršteno:
ut adjeeta removecmtur. Sikst V., da se
ne iznevjeri svomu drugomu pravilu, ostavi
neke stavke, koje izpravljači htjeli su
dignuti. Na primjer u prvoj, knjizi kra-
ljeva, XXIV. 7, čita se: Vivit Dominus
do rieči in Christum Domini, koj« se
rieči opetuju u pog. XXVI, 10,11, ikoje
rieči nebi se imale čitati u prednjem po-
glavju, ali sublizu svako obielodanjenje
izvan Louvainskog tako ih navodi, kako
takodjer u pog. XXVIII, 3, rieči: Etin-
terfecit eos, qui Pgthones habebant in ven-
tre. Drugo, u koliko barem mi znamo,
Sikst V. nije nadometnuo Bibliji; riet bi
dakle da spomenuta dva pravila stezala
su [glavno pravilo Grgurovo revocanda
esse Biblia Sixtina ad ordinariae textum
et Lovaniensem praecipue; biva da se
izpravi po mudroj radnji Caraffine kon-
gregacije ; i uprav iz Sikstove -Biblije di-
goše izpravljači Grgurovi nekoliko sta-
vaka, koje su se nalazile i u običajnoj i
u Louvainskoj Bibliji; a opet; kako i
Hrvata iz Hrvatske, a Hrvatska ima se
priključiti budućemu Dušanovu carstvu (?)
Da se ta svrha poluči, imaju Srbi za-
sjesti sva uplivna mjesta u Hrvatskoj.
Tako bar umuju njihovi kolovodje.
Komu nije poznato, kako je plemeniti
barun Živković, ogrnjen plašten magjar-
ske lojalnosti, sistematično radio za srb-
stvo; on, naime barun, poznata tvrdica,
tisuće obećao je položiti na žrtvenik srb-
ski; svoje plemenito ime zabilježio je u
zlatnu omladinsku knjigu; brata htjeoje
postaviti na patrijaršesku stolicu; a sebe,
srušiv Pejačevića, na bansku stolicu. Ele,
izmaklo mu se!
Ali, padom Živkovića, nesmje pasti
srbstvo! Vrieme srbstvu danas je naj-
povoljnije. Ovo se mora upotriebiti za-
premanjem uplivnih mjesta.
Vi ste se u Vukovaru, eminentno kato-
ličkom mjestu, borili proti srbskoj pre-
vlasti, pa ste završili srbskim načelnikom.
Izvolite pobrojiti hrvatske i srbske činov-
nike u Vukovaru i vukovarskoj podžu-
paniji, pa ćete i nehotice priznati, da se'
»približuje Dušanovo carstvo."
Brodsko okružje, vinkovački kotar, Vin-
kovci : eminentno je katoličko. Ovomu
čisto katoličkomu pučanstvu znala je vis.
vlada poslati srbske činovnike; a tašto ?
To dragi Bog zna. Možebiti za tu malu
šačicu grčko-iztočnjaka, koji su isto tako
potomci Srba, kao što sam ja potomak
Arpada. Ili da ozlovolji Hrvate katolike ?
Neznam. Ali to znam, da kao što u Ze-
munu, Karlovcu, Mitrovici, Zagrebu tako
isto i u Vinkovcih, ma bila u njoj samo
tri grčko iztočnjaka, radi se za Dušanovo
carstvo. l)
Danas je borba u Vinkovcih: tko će
vladati s obćinom ? Hrvat ili Srbin ? Po-
moćju pijana odvjetnika, koji ima dosta
neprilika u vinkovačkih krčmah; pomo-
ćju mlitavosti Hrvata i nerodoljubja u-
plivnih Niemaca: zasjesti će Srbin, u
čisto katoličkom mjestu, načelničko mjesto.
Pa da su tim grčko-iztočnjaci zado-
voljni?! Nikako. Ove godine birati će
narod zastupnika za sabor, zato treba
sad već raditi za Srbina. Vinkovački ko-
tar i Srbin, bi li to moguće bilo ?! Bi,
Srbi su lukavago ; čujte !
Vami je poznato, da je vlada prepo-
ručila M. Ivića za saborskog zastupnika;
a šačica nazovi srba, pomoćju već po-
menutog pijanoga odvjetnika, nekoga ob-
^ Pod „Lušanovim carstvom" razumjevam ja
proširenje srbstva. „Zastava" u Novom Sadu i
„Srpski List" u Zadru, dok to proširenje zago-
varaju, rade na očit zator Hrvatske; pa odatle
rieč: da rade za Dušanovo carstvo. Opazka
pisca.
Sikst V, uvrstiše mnogo stavaka, nadasve
u knjige o Kraljevim i o Poslovicam,
koje su od davnine prešle iz prevoda Se-
damdesetorice u Vulgatu. Treće pravilo:
Ut immutata considerentur, vtl corrigan-
tur, kaže nam kojim su putem okrenuli
ispravljači g. 1591. Izpravljači mogli su
izabrati iz hrpe rukopisa, bilo im prosto
neke zavoljeti; izmedju raznih čitanja pro-
sto im bilo odabrati koja su vjerojatnija
cienili, sravniv matice, navode otaca, i
obielodanjenja. A kako kritične ustanove
neimadu uviek istu krepost, niti ih ivatko
shvaća na isti način, tako nije bilo mo-
guće da se svedj ono osamnaest izprav-
ljača aretu, ne računav tu dakako pri-
jašnju radnju, nit izpravke odobrene od
Caraffine kongregacije, ^niti Sikstovo obje-
lodanjenje. Četvrto' pravilo bijaše: Ut
puhctuationes perpenderentur. I uprav čud-
novato bi ponašanje Sikstovo u tom. Da
bi tekst što jasniji bio, on je kako i sam
yeli u bulli Aeternus ille, drugačije neke
stavke razdielio i Quae confusa, aut fa-
cile confundi posse videbantur, ca inter-
vallo scripturae, ac majoribus notis, et
interpunetione dištinximus. Kad bi stavka
dvie stvari kazala, on bi ju prepolovio ;
doveo je pred sv. Otca nekoliko Propa-
gandinih pitomaca češke narodnosti, ko-
jim je on bio ravnateljem n pražkom
sjemeništu.
— m. n. —
0 priepornom zemljištu Žunifaerku,
Poznato je kako nama Hrvatima hoće
da otmu poput Iiieke i Žumberak, s raz-
likom da prvu svojataju Magjari a drugu
bečka vlada. 0 stanju te razmirice či-
tamo sliedeće izvješće koje je predsjed-
nik ugarsko-hrvatskoga povjerenstva o
žumberačkom pitanju, grof Antun Szecsen,
podnio ugarskomu ministru-predsjedniku o
rezultatu razprava, koje su vodjene sa au-
strijskim povjerenstvom. Izvješće glasi po
osiečkom listu „Drauw ovako :
„Gospodine ministre predsjedniče ! U-
sljed odpisa Vaše preuzv. od 17 svibnja
g. 1883 izaslalo je ovo strano državno po-
vjerenstvo zaključkom prihvaćenim u sjed-
nici od 8 lipnja gg. Andriju Tarava i
dvorskoga savjetnika Nikolu Badovinca,
da postupaju zajednički sa austrjiskim pod-
odborom. Pododbor, [stigav 24 srpnja u
Metliku, obišao je sutradan zajedno sa
austrijskim pododborom obćinu Marindol
1 žumberačko okružje.
Po izvješću našega pododbora nisu se
oba odbora mogla složiti, da izrade osno-
vu o ure (ljenju granice, jer eislitavski od-
bor nije hotio da pristane na takovo u-
redjenje granice, kako ga je ugarsko-lirv.
pndodbor predlagao za žumberački kotar,
povrh-Metlike, premda je to u prvom redu
zahtjevao probitak kranjske uprave, naš
pako pododbor odklouioje zahtjev austrij-
skoga pododbora, da se žumberačko o-
kružje razkomada i marinclolska obćina
odstupi Kranjskoj.
Državno povjerenstvo mnije, da je pre-
dlog ug.-hrv. pododbora, da se medja
uredi povrh Metlike opravdan tako, kao
što je opravdano, što je pododbor od-
klonio, da se žumberačko okružje raz-
komada i marindolska obćina odstupi.
Pitanje o uredjonju granice ima se jedi-
no prosudjivati sa gledišta praktične po-
trebe i ribo dne uprave; ugarski pododbor
nebijaše ovlašten pristati da se marin-
dolska obćina odstupi i žumberačko okru-
žje razkomada, kako je to austrijski pod-
odbor, oslanjajući se na svoje tobožnje
pravo zahtjevao.
Pošto je austrjiski pododbor takovim
svojim vladanjem učinio nemogućim, da
se razprave o uređjenju granice nastave,
državno povjerenstvo misli, da mu je s
ovoga razloga vašoj preuzv. razložiti sta-
nje stvari, te zamoliti dalnjo naputke, da
može dalje raditi.
Ug. hrv. pododbor obilazeći spomenuti
predjel nije razgledao samo žumberačld
kotar već i onaj dio vojvodine Kranjske,
koji medjaši sa žumberačkim kotarom, te-
še je, razgledav taj dio zemlje, i proučiv
temeljito Valvasorovo djelo, koje je u
Kranjskoj na veliku glasu, uvjerio, da se
ovaj grad i gospoštija žumberačka koje
cislajtanska spomenica svojata nalazi u
vojvodini Kranjskoj, mi žumberački kotar
da je uvjek pripadao ugarskoj kruni, Što
se već odatle vidi, da su se odredbo u-
garskoga zakomirstva čitavo 17 stoljeće
do druge četvrti 18 stoljeća protezale na
taj kotar.
To me nuka, da činjenice, navedene u
5 i 7 odsjeku odborora izvješća prepo-
ručim na razsndbu vašoj preuzviše-
nosti, pa jer to činjenice državopravnimi
zahtjevi Kranjske toli potresaju, da bi u
slučaju, kad bi se priznale, pitanje o a-
redjenju granice od palo samo od sebe,
državno je povjerenstvo smatralo nuždnim,
da prije, nego što god zaključi, razloži
čitavu stvar vašoj preuzv., što mi je po
nalogu državnoga povjerenstva ovime čast
učiniti.
[zvješće pododbora sa svimi prilozi
podastrieti će 'perovodja povjrenstva A.
Taray.
A. grof. S-Jccscn.
očito daje jedna utrla put drugoj; i ono što
je o jednom ili posve trudno ili baš neinogu •
ćno bilo, postane lašnje ponavijajuć učenja.
Daizpravljači Carafmi nijesu započeli rad-
nju, da BikstV. nije bio obielodanio Bibliju,
možda 1 >i radnja pod Grgurom daleko
nesavršenija bila, toli više da nije slie-
dilo zadnje izpravljivauje pod Klimentom
VIII. Pametna glava nema osuditi to
djelo, ili ga svega strogo prosuditi, ako
cieni da je našla kakvu pogriešku, toli
više kad je ta bez ikakve važnosti za
vjeru i ćudoredje. -•- Qu' on examine la
correction de la Vulgate avec un esprit
impartial, et 1' on verra que les eongre-
gations qni se succederent, remplirent
tres-bien leur mission. On pourra desap-
prouver certaines ciioses uans les aetes
de la conu'regation Cara ta cornme aussi
les savani:-; roconnaisscnt (jue oeux de
la congr('g;ition givgorienne renferment
des defauts. Ce qni ost manifeste, c' est
Što ima nova po svietu.
U pogledu saziva hrvatskoga sabora
nije ništa definitivna zaključeno; sabor
će biti sazvan valjda početkom svibnja.
U Trstu je na 17 tek. uz jaku tutnjavu
prasnula petarda pred namjestničtvom.
Počinitelj nepoznat, redarstvo je raztje-
ralo svjetinu.
U Temišvaru imalo je na 19 o. m. do
dvie stotine opozicijonalnih Rumunja iz-
bornu konfereucu, kojoj je predsjedao
proto Dragić. Urednik rumunjskoga lista
„Luminatoriul" Rotari/i, predložio je, neka
temeško izborničtvo rumunjske narodno-
sti pristane uz program narodnjaka, pri-
hvaćen u sibinskoj skupštini i stvori odlu-
ku, u kojoj bi se naglasilo, da temeški
birači rumunjske narodnosti drže shodnim
stupiti u rad. Ovaj je predlog prihva-
ćen, te je odmah izabran središnji odbor
od pet lica. Konferencija je zatim za-
ključila, da rumunjski birači imaju gla-
sovati s umjerenom oporbom u svimko-
taiim, gdje su god u manjini.
Čelio-njemački zastupnici držali su kon-
fereucu, da se dogovore o pitanju admi-
nistrativnoga reda o po rabi jezika. Kon-
ferenca je ostala bez uspjeha. ,.Politički
razlozi" prinukali su konfereucu, da pre-
dje preko toga pitanja na dnevni red.
Većina konference nije sadanje vrieme
smatrala shodnim i'.a nagodbu medju
Česim i Niemcim. Dok su sadanja vlada
i sadanja većina na kormilu, misle za-
stupnici čosko-njemačkoga pučanstva, da
se to pitanje nemože uspješno riešiti.
Kada bi opozicijonalna ljevica bila na
kormilu, onda tek nebi ni pokušali, da
se to pitanje rieši."
D. Ztg., koja zastupa nepomirljivu frak-
ciju njemačke ljevice, piše : Njemački je-
zik neće se u Austriji priznati državnim
jezikom, dok je Taaffeovo ministarstvo na
kormilu i dok češki zastupnici sačinja-
vaju jedan dio većine zastupničke kuće.
Češka stranka drži se čvrsto i neuzko-
lebivo 3tako zvanoga" češkoga 'državno-
ga prava, te se daje ravnati težnjam ko-
jih se značaj, Niemcim neprijateljski, ne-
da zatajiti. Njemački živalj stoji proti
vladi, koja uživa njegovo podpuno nepo-
vjerenje. Načelo solidarnosti Niemaca u
Austriji ima kod ovakovili okolnosti još
vtiće znameuovanje za nienistvo u Au-
striji, nego li kakovo glavno političko
načelo. Dogovaranje medju Čehoniemeim
i Cesim moglo bi se u sadanjim politi-
čkim odnošajim provesti samo uz privolu
svili ostalih Niemaca u Austriji. Što se
ima u Oeskoj ugovoriti medju Niemcim 5
i Česim, djelovalo bi i na druge zemlje,
u kojim ima više narodnosti, kao na
btaj ersku, Kranjsku i Korušku. Pošto se
Čehoniemci osiećaju solidarni s ostalim
austrijskim Niemcim, mogu naravno je-
dino u podpunom sporazumku sa svim
austrijskim Niemcim pružiti ruku za na-
godu s Cesim. „D. Ztg." misli, da^ bi
se dao polučiti sporazumak kada bi Česi
izpuuili uvjete, medju kojim smatra se
glavnim taj, da bude njemački, kao dr-
žavni jezik nutrnjim službenim jezikom
kod uprave i sudstva u cieloj Češkoj!
,D. Ztg." javlja ujedno i to, da u sje-
vernoj Češkoj raste pokret za razdielje-
njem zemlje.
Konferencija rumunjskih zastupnika dr-
žana u Budimpešti, prihvatila je ovaj pro-
gram: Stranka stoji na temelju sadanje-
ga državnoga prava i zakonskoga ustava,
i učestvovati će Ifod saborskih izbora u
svim kotarim, u kojim živu Rumunji. Ra-
diti će da se u svakom pogledu savjest-
no izvede zakon o narednostim, osobito
što se tiče porabe rumunjskoga jezika u
uredim, upotrebljivanja rumunjske inte-
ligencije i pospješivanja rumunjskih kul-
turnih zavoda. Stranka će nastojati, da
se izborni zakon ugarski protegne i na
que Tune ouvrit le chemiu a l1 autre;
et ce qui etait ou tres difficile, ou
tout-a-fait impossible par un senl exa-
mendevint plus facile au moyen de ces
etude.s repetees. Si les correcteurs du
cardinal Carafa n1 eussent commence
1 "oeuvre, et si Pape Sixte V. n' eut pu-
blie sa Bible, peut-etre que le travail
fait sous Gregorire XIV aurait ete bien
plus imperfait, et le serait bien davan-
tage sans les observations dernieres qui
eurent licu sous Clement Vili. L1 esprit
sage doit se garder de coadamner, ou de
jnger saverement V oeuvre tout entiere
pour quelques defauts qu1 on croira y
remarquer, (V autant plus qu' ils sont sans
importanee pour la foi et les moeurs.
(Sliedi).
Erdelj, te će zagovarati ravnopravnost
svih u državi priznatih vjeroizp oviesti.
Uz to će raditi, da se ustav u liberalnu
smislu usavrši i da se ojačaju načela
slobode, jednakosti i bratinstva.
Moravski Niemci da pokažu svietu, da
je Moravska njemačka zemlja, sagraditi
će u Brnu veliku sgradu „Njemački dom",
koji će bez dvojbe imati i zadaću širiti
„blagonosnu" kulturu. U tu je svrhu već
podpisano 205.000 for.
Ministar predsjednik u Srbiji povjerio
je odboru od 14 lica, da udesi priprave
za svečani doček nasljednika priestola
kraljevića Rudolfa i kraljevne Stefanije.
Kraljica Viktorija ide dojdućega mje-
seca u Darmstadt, gdje će prisustvovati
svečanosti u liaheskom dvoru. Princ Wa-
les pozvao je kralja Alfonsa u pohod.
Osrnan Digma kako pišu iz Londre,
19 t. m., nije klonuo. Sprema se nova
bitka. Englezkoj prijazni šeici boje se
proglašenja svefega rata, a Ilewettov pro-
glas nazivlju nepolitičnim. Na Berber ne
može se krenuti dok ne stigne pomoć, a
dotle bi Europejci stradali od žege. Vlada
je naredila da se opozove Hewettov pro-
glas. Gordon učvršćuje svoj tabor na
modrom Nilu.
Vlada englezka primila je kobnih vic-
sti o Gordonu i Graliamn. Plemena s
onu stranu Berbera ustala su jednodušno
za Mahdija. Arabi uzduž čitavnoga Nila
spremaju se na žestok odbor. Englezim
presječana je svaka sveza.
Rek' bi da Francezi nisu zadovoljini
što im je zauzeće Bac-Ninha pošlo za
rukom bez potežkoća. „L" appetit vient
en mangeant", i sada tvrde, da se Bae-
Ninh ne može uzdržati, ne zaposjedne li
francezka vojska pogranične gradove Lang-
Son, Thai-Ngonyene, Kao-Bang i Lao-
Kai. Neka opravdanost ne da se poreći
tomu umovanju, koje mora dovesti do
podpuna osvojenja i utielovljenja čitavoga
Tonkina. 0 nekakvom „neutralnom po-
jasu" ne će htjeti znati u Parizu, gdje
teže za „znanstvenom granicom" (u En-
glezkoj).
Kako je u Tonkingu po zauzeću Bakninlia
donosi ,,Rep. Francaise" poduži članak,
u kojem medju inim piše: "Mi smo sada
gospodar delte Crvene rieke. Sada se
radi o tom, da osiguramo svoj posjed
proti svakoj vanjskoj navali. Moramo na-
stojati, da malim mobilnim četam i po-
maknutim stražam posjednemo ceste u
Kinu. Gradove, koji su na tim cestam
mora Francezka dobiti u svoje ruke. Kada
bi ostali izvan kruga rada l>ile bi naše
posade Delte izvržne neprestanim nava-
lam. U protivnom slučaju gospodari smo
cielo mreže cesta u sjevernom Tonkingu
i možemo učvrstiti naše gospodstvo u
srednjem i dolnjem području Crvene rieke'1.
Javljaju persijskomu listu „Sems" iz
Bokare, da se je obvezao kan Kokanda
ugovorom Rusiji, dozvoliti ruskoj vojsci
u svako vrieme slobodan prelaz preko
njegove zemlje, ter ne držati veće vojske,
nego što dozvoli petrogradski gabinet.
Sjednica od 10 tek. englezke dolnje
kuće bijaše vrlo buma. Resolucija La-
bouchere: da nije dokazana nužda veli-
kih, u Sudanu prouzročenih gubitaka
ljudstva, bi z-abačena većinom od 17 gla-
sova. Istodobno izjavi inackiz Hartiugton,
prem nije naumljeno da Graliam nastavi
svoj marš na Berber, ipak on ne može
odgovoriti na to pitanje, da li ne će to
uzsliediti ako se promjene obstojnosti.
Pošto su sveze sa Khartumom opet pre-
kinute te se je bojati za Gordona, na-
vala gjenerala Grahama iz Suakima proti
Berberu nije nego pitanje vremena. Skoro
svi londonski listovi za to su da se vojna
nastavi.
Madridski listovi javljaju, da su ondje
odkrili vojničku urotu republikanskoga
značaja. Utamničili su dva gjenerala, je-
dnoga častnika i više podčastnika. Druga
brzojavka iz Madrida popunjuje stvar o-
vako: Redarstvo je zaplienilo kod tajnika
zorilističkoga odbora g. Morana imenik
članova vojuičko-republikanskoga družtva,
ter' utamničilo oba generala Vellardea i
Villacampu, dva častnika i četiri pod-
častnika. „Globo" veli, da u istinu ob-
stoji prava vojnička urota, „Epoca" sma-
tra čitavu stvar nevažnim dogodjajem.
Nj^&T ido^ISI.
Korčula, 21 ožujka.
Dopisnik „Dalmate", kojeg već dobro
poznajem i kojemu nije nimalo na diku
što onakovim načinom, denuncijacijam
napada na našu Čitaonicu i na odlične
osobe, koje joj pripadaju, neće da svrši,
dok mu tko što neodčita — Broj „Dal-
mate" od 18 tek. donosi miin još jedan
dopis, koji nevriedi baš ništa, ali kojemu
treba da se štogod odgovori, jer bi^se
počelo govorkati da smo se prestrašili
,,per queir inneggiar a Starčević e per
il Pozor" (bagatelle!).
Buduć da se u ,,K. D." riedko kad vidi
dopisa iz Korčule 1) i buduć da na ovaj
najzadnji dopis .,Dalirate" mene se baš
ne tiče odgovarati, kad je on odposlan
dopisniku ,.N. L.4'; moj je cilj samo iz-
taknuti i pobiti neke točke, jer su isti-
nita, i jer ciljaju na to, da hrvatska
stranka'ne predobije u dojdućim izbo-
rima za zastupnika. Ali laž biti će vazda
takovom, a istina će se vazda iztaknuti.
Ja nemogu pojmiti, kako dopisnik može
išta reći proti dopisniku ,,N. L." proti
takovom čovjeku koji radi svojeg zna-
čaja, radi svojeg znanja a što je najviše
za čiste ideje njegove i za ljubav koju
nosi potištenomu našemu narodu, ne samo
je vriedan da ga se ne zlostavlja, već da
ga se hvali. Ali on je kako već znamo
'„trn u oku" zasljepljenoj našoj braći au-
tonomašem; dandanas kremenjaci i zna-
čajni ljudi ruže se i tište, ter zato ništa
se ne čudim na napadanja dopisnika ,,Dal-
mate" i na one rieei koje bi sam sebi
mogao prisvojiti: „falso e menzognero,
abborrito da ogni persona franca e leale,
che sente nel fondo del cuore quel vero
patriottismo, che č 1' idolo di ogni one-
sto cittadino (a ja pridodajem ,,croato"
e uon autonomo !) — Da su se učitelji
gradjanskieh učiona prestrašili vašieh bu-
dalaštieh dopisa, to je stvar koja bi ili
baš ponizila i na koju vam je dobro od-
govorio dopisnik ,,N. L/' u broju od
19 tek.
Propuštajuć sad sve ostale točke na
koje će vam, kako mislim, bolje odgovo-
riti dopisnik koga vriedjate, osvrnut ću
se još na četiri rečenice koje su stranom
bez smisla a stranom nizke, lažne kako
sve ostale.
Kad vam se reklo da ste pjevali i
nazdravljali Bajamonti-u, odgovara dopi-
snik Dalmate, che cio merita un degno
cittadino amator della patria, ili što
slična; a mi kad smo nazdravili Starče-
viću rekoste da nije vriedan i hotjaste
ga ocrniti oniem bezsmišljenim riečima
u jednom od prošlieh broja „Dalmate":
...... famigerato Croato Starčević per
la cui intemperanza venne ultimamente
sospesa la dieta di Zagabriau : nesrećni
dopisnik ..Dalmate" hoće da poruzi o-
uog kojeg je mal da ne ciela Europa
požrtvovnim i značajnim patriotom na-
zvala.
Druga rečenica pak nemože se razu-
mjet u kojem se smislu ima uzeti i zato
je ovdje donašam cielu: ,,ehi ha posto
le mani saerileghe nel patrimonio asso-
luto della sola citta di Curzola dividen-
dolo ed assegnandolo in proprieta a quelli
che non ne aveano alcun diritto, coH'u-
nico perlido seopo di farseli devoti ed
aderenti nell' elezioni comunali ? La
Čitaonica," Mislim pak mislim, ali ne-
i mogu nikako izaći iz toga kaosa; to-
liko je duboka ta filozofija. Ako bi pak
mporomi dopisnik liotio na taj skromni
način napadati na zaslužnu našu Obćinu,
koja je kako se svak može uvjeriti, baš
uresila Korčulu u malo doba, a što se
tiče narodnosti posve ju preokrenula,
nebi drugo uradit imao nego spomenut
zlostanje, nered i prevrnuće narodne i-
deje sredstvima, koja je davao isti narod
nekada" obstojećoj autonomaškoj obćini
(nekoliko redaka izpuštamo, jer smo rek
bi puno simpatični SI. Drž. Odvjetništvu,
pa bi rado uzelo prigodu da nas §§.
zagrli ! Ur.)
Da je Čitaonica uzrok što se je uki-
nula Gimnazija na Kurčuli, to je treći
„crimen". Oh! jadna Čitaonico, što će
već izumiti da te ruže? Čitaonica je
uzrok ukinuću Gimnazije !! Sad će se sve
ono što se nedraga i nepovoljna dogodi
na Korčuli pripisivati Čitaonici, a sve što
se bude ticalo našeg napredka morat
ćemo bit zaslužni templu Minerve ,,Ca-
sinu". — Čitaonica ne samo nije učinila
da se ukine ta blažena Gimnazija, već
nije tomu ni malo učestvovala, jer kako
svak znade, ali samo ne naš dopisnik
,.Dalmate", Ministarstvenom naredbom
bile su ukinute sve Gimnazije-Realke
niže, a nevjerujem da bi se toj obćoj
naredbi bila mogla oduzeti Korčula, do-
čim ni Šibenik tri puta veći nije to mo-
gao postići. Ali ja više znam zašto se
ti naši autonomaši svraćaju često na u-
kinuće te blažene gimnazije; jer joj je
naukovni jezik bio talijanski, a nasuprot
oni gradjanskih učiona je hrvatski, eto
enigme! A sad se razumije zašto se to-
Hko psuju jadni učitelji gradjanske u-
čione, zašto svaka suprotivština koja se
prikazuje autonomašem pripisuje se nji-
ma, zažto se često pita njihovo odale-
čenje iz Korčule.
„Sto jedan drugome pridaje lo je on
sam"; ova se rečenica često kod naš čujo
t) Baš je sramota (la naša Čitaonica, koja je
barem ovieh najzadnieh dana pokazala svoj ste-
kliSki duh, ne dieli svoje jadi i svoje radosti s
,,K. I).", s ovim najmilijim našim listom, koji
jedim (uz „SteMiša") kod nas ima onaj divni pro-
gram : „Bog i Hrvatska." 0. Dopisniku
opetovat a evo i meni ovdje divno služi.
Kaže nam se da ištemo propast Casinu,
dočim je baš Casin koji se izvanredno
sili eda mu podje za rukom izvraćanjem
fakata tako ocrniti Čitaonicu, da mogu
u najzadnje zaključiti i ,,la Čitaonica turba
T ordine pubblico e percio la si deve scio-
o-liere" ; evo sav cilj tolikieh dopisa koje
]q čuveni dopisnik dao uvrstiti u papir-
nom „Dalmati"! Tako je.
DOMA0E viesti.
Z SLiplj on.3 eno
Odlučilo se je zaplijeniti Br. 18 poli-
tičkog Lista „Katolička Dalmacija" od
20 t. m. koga izdaje tiskarnica katolička
krvatska i to za članak „Naša brižna
vlada" •('Vas članak sa 4 opazkam Ured-
ničtva i sa naslovom) naregjuje se c. k.
kot. Tajniku Nonkoviću da podje u po-
menutu tiskarnicu, da uz prisutnost upra-
vitelja iste ovrši zapljenu svijeh primje-
raka rečenog Lista, i da stavi pod zva-
nični pečat dotični tiskopisni sastavak,
te da prikaže pisućemu odnosni napisnik
i zaplijenjene primjerke lista.
U Zadru dne 30 ožujka 1884
C. K. Kotarski Poglavar
NASSO.
Častnom Gospodinu Don Ivu Prodanu
Uredniku Katoličke Dalmacije
Zadar.
* * *
,,N. L/' javlja, da do koji dan na-
mjestnik barun Jovanović ide u službene
pohode po Dalmaciji. Isti list donosi, da
je kotarski povjerenik u Zadru g. Calvi
zapitao mirovinu.
* * *
Nadvojvoda Stefan prolazeć prekojučer
mimo Silbu izkrcao se je za nekoliko
sata i posjetio novo ustrojeno družtvo
„Bog i otačbina".
* *
Primamo iz grada, 20 tek. mj.: Na-
zad dva tjedna učinila su ovdje tri mla-
dića izpite propisane ako će moć dobit
dozvolu da mogu postat dobrovoljcim u
vojničkoj službi. Povjerenstvo je bilo sa-
stavljeno od g. podpukovnika Slamecke,
od dva častnika Weberove pukovnije, i
od redovitih gimnazijalnih profesora Ri-
boli-a i de Pregla. Obzirom na ovakove
izpite jedan me prijatelj moli, da oba-
viestim dotičnike kroz Vaš puno čitani
list, što se zahtieva pri ovim izpitim,
jer da mnogi jedino s neznanja okolno-
sti udaraju na čudo i na mogućnost zla
uspieha. Hoće se naime, £da izpitanici
budu podučeni u smislu okružnice dal-
matinske vlade 16 lipnja g. 1877 Br.
5581, koju je isto namjestništvo poslalo
kotarskuim Poglavarstvima.
* *
Do malo mjeseca imala bi se počet
gradit nova pokrajinska bolnica u Arba-
nasim.
* *
Barem nešto. „Objavitelj Dalmatinski
ako i postidno, što nebi imao, jer je u
sgoljno hrvatskoj zemji, donosi u br. 24
službeni dio jedino u hrvatskom jeziku.
Ko nepristrani i hvalioci i kudioei s rado-
šću to bilježimo, očekujuć, da se cio
,,0. D." sasvim pohrvati. Ta vrieme bi
bilo.
* *
ZAPLJENJENO
Bivši urednik (rede „gerente") bivšeg
spljetskog „Avvenira,, A. Muljačić osu-
djenje (nejamčimo) rad uvrjede poštenja
lučkomu kapetanu Kovačeviću na tri mje-
seca tamnice.
*
Jlazpust i razpust. U Sućurcu razpu-
štena je obćina i razpuštena, od namje-
stništva, i „bratovština Presvetoga Sa-
kramenta". 1 ništa drugo.
*
G. Ivan Tomić rodom iz Podaca a
nastanjen u Kairu darovao je crkvi rod-
noga mu mjesta 250 f.
* % 5{r
Pjevačko Družtvo „Zvonimir" u Spljetu.
U Spljetu ustrojilo se je pjevačko družtvo
„Zvonimir". Svrha je družtvu gojiti pje-
vanjem narodnu glazbu. Isto družtvo ra-
zaslalo je sliedeći poziv:
su narodni zastupnici prekinuli prija-
teljske odnošaje, dok se nisu ovih dana
Opet pomirili. Dr. Klaie — tako cil-
jem — bio je na razgovoru sa bar.
Jovanovićem za tri debala sata. Što
se utanačilo još se ne zna, već se
govorka, da se došlo do pomirenja.
Ele dakle! Sad je barem nestalo o-
nog- nepouzdanja, koje je bilo zavla-
dalo izmedju predstavnika i naroda,
te je po ,,N. L." bilo krivo, da je
prošasta godina prošla neplodna i ža-
lostila za ovu izkušanu zemlju. Nestalo
je nepouzdanja koje je „lomilo krila
svakom plemenitom poletu u korist
napredka i blagostanja puka"; na-
dajmo se dakle... jer se već uvidja
prvi plod tomu pomirenju! Koji bi
to bio? Da će naime „narodnjak" dr.
Ergovac biti imenovan pralječnikom
mjesto dra. Ivanića srbo-talij anasa, za
koga je bilo to i odredjeno. Za druge
se promjene i imenovanja, o kojih go-
vori „N. L.'% ništa stalna ne zna.
Ali da bi se sve te koncesije izpu-
nile, ipak šta bi iz toga dobra na-
rodu? Njemu je malo stalo da li je či-
novnik, takav ih onakav; 011 zna da je či-
novnik uvjek Činovnik, al mu jedino stalo
da bude dobar, da mu poštuje jezik i na-
rodnost, da se kani strančarenja, da ne
baca jed mržnje i razkola u jedin-
stvenom narodu.... Narod ne pita ni
Petra ni Pavla, već pita da 11111 se
svukud poštuju prirodna i ćedna pra-
va narodnosti i jezika, a ne nameće
tudjinština; pita da mu se pohrvate
svi uredi, učione i učiteljišta, a ukloni
talijanština i niemština. Narod pita,
da se zakon vrši pravedno i jednako za
svakoga, a da nebude uvjek paučjom
mrežom u koju se male muhe hvataju,
velike ju pak lasno prodru. — On izče-
kiva „kakvoga zamašnog poduzeća u ko-
rist poljodjelstva i obrta", a ne za dovo-
ljava se onom poljodjelskom učionom
obećanom jedino u službenom listu, ni
onom okružnicom na trgovačke-obrtne
komore, kojom ih pozivlje na izvadak
osnove važnih odredaba potrebitih za
napredak trgovine i obrta u Dalma-
ciji. Narod prosi umanjenje neizmjer-
nih poreza, koje ne može izplatiti,
rad kojih skapava od gladi; da mu
ovrhovoditelji ne nose s postelje je-
dini pokrivač i ne gone iz tora
zadnje kravice. On pita in primiš et
ante omnici žudjeno sjedinjenje. Ne
pita dakle što izvanredna, već ono
što ga ide po pravu i zakonu, a što
zastupnici — u prijateljskoj svezi
s vladom lahko mogu izposlovati. Ali
da današnje izmirenje ne bude samo
gore o-d prvašnjega; ovo se izvrglo
na to da se bar. Jovanović „dočepao
debljega kraja batine" i njom se ma-
šio narodnih zastupnika, a što je
nama još zalije — cieloga naroda!
Oim će nam drugo uroditi ? Pazit nam
je na dogodjaje u Babiloniji.
Izkaz
dobrovoljnih prinesaka za dokončan je
gradnje rimo-katoličke crkve, u Tre-
binju ovome odboru priposlanih, za
kojih p. n. darovateljima odbor se
najidjudnije zahvaljuje.
Administracija lista „Ceha', iz Zlatnog
Praga f. 21.90, Zlamal Sebastian c. k.
izloženi povjerenik u Grabu f. 4, Belobrk
Sava c. k.jjcarinski protustavnik f. 1, Tef-
teđarović Muhamed Beg kajuiakan f. 10,
Gram Izidor c. k. kotarski kancelist f.
1.50, Keljez Jakov f. 5, Šelak Andrija
f. 5, Večević Kostantin f. 5, Alaga Josip
f. 15, Kukuljica Mara udovica f. 5, Ku-
kuljica Lucija f. 10, Jedan „čech" sa
gospojom suprugom f. 20, Cerović Sćepo
gradonačelnik f. 10, Srinčić Juraj f. 10,
Kišić Nikola f. 5, Petrušić Vitlo f. 2,
Zvokel Mato'f. 2, Tadić Marin f. 1, Ma-
kijanić ISikola f. 1, Bogdan Vlaho f. 2,
Sambrailo Nikola f. 10, Turović Mijo
f. 5, Kutschek Ivo f. 1, Teftedarović-
Jusuf podnačelnik f. 10, Zapolato Ivan
f. 1, Buconić Miho f. 1, Milller Ivan
f. 5, Lose Josef f. 3, Andrić Nikola f.
10, Jakobušić Luka f. 5, Kurtović Mu-
stafa f. 10, Jelavić Franjo f. 10, Popo-
vić Braća f. 3, Radonić Putar f. 10, Ko-
vačević Vid f. 2, Tesanović Stanko f. 1,
Perović Todor f. 5. Sarić Antun f. 1,
Kukavičić Luka f. 2, Petrušić Pavo f. 2,
Žeman Josef c. k. tinancijalni nadstražar
nov. 50, Slavić Mato f. 13, Perović Me-
lentije Arhimandrita for. 10, Salohović
Smail Effendi f. 5, Gerstle M. et comp.
f. 100, Michal Johan f. 2, Irra Martin
f. 1, Ćelović Tomo trgovac i posjednik
f. 100, Ilić Dr. Andrija Biskup Hvarski
f. 10, Vučić Andria f. 1, Kopesko Franz
nov. 10, Resulbegović Abduraman Beg
f. 2, Nitko f. 2.
Ukupno fiorina 478.
Trebinje dne 10 Marča 1884.
Predsjednik Odbora
Simun Domančić.
Antun Petrušić
član odbora.
Što ima nova po svietu.
Hrvatski zastupnici na zajedničkom sa-
boru odputili su se u Budimpeštu, da
prisustvuju razpravam 0 obrtnom zakonu,
zatim 0 zagorskoj željeznici,
Parižki rMonde" piše, da biva sve
vjerojatnija viest 0 odlasku pape u Rima.
Ova viest, veli, da nemože nikoga izne-
naditi nakon izkustva sa zakonom „delle
guarentigie41. Kada bi se i pošteno bio
taj zakon izveo, ipak se nebi bila spasila
prava suverenoga pape, koja su prava
svekolikoga katoličkoga svieta. Ali zakon
taj nije se izveo, kako bi moralo biti.
Papa se neprestano vriedja, proti papin-
stvu se navaljuje bez ikakove kazni. Mon-
deova međjutim odveć je važna a da bi
ju trebalo take uzet za sigurnu prije neg
se uredovni listovi 0 tom izjave. „0. R."
uz to govori jedino 0 „mogućnosti1' toga
koraka.
Iz Budimpešte, 26 ožujka: Jučer bila
je ovdje konfer^nca odličnih srbskih bi-
rača kojoj su medju ostalim prisustvo-
vali i zastupnici na hrvatskom saboru
Gjuro Krestić, dr. Medaković, dr. Dimi-
trijević, Mihajlo Rogulić, dr. Jovan Gju-
rić, Vaso Gjurgjević, Stevan Popović i
urednik „Srbskog glasa" dr. Gjorgjević.
Konferenca prihvatila je odluku u kojoj
se izriče, da će Srbi, „zadahnuti patrio-
ti čnim duhom" kao ugarski državljani,
raditi prama liberalnim načelim, da se
Ugarska država uspiešno razvija i jača,
da se ostvari ravnopravnost svih njezinih
narodnosti, da Srbi vrše crkvenu auto-
nomiju, koja jim je zakonom zajamčena
i da se izprave sve povriede njihovih crk-
venih prava. Zastupnik Gjurgjević govo-
reći u razpravi, rekao je u ime prisut-
nih zastupnika iz Hrvatske, da prihva-
ćaju odluku za to, jer se posve sudara
s onim što traže Srbi u kraljevini Hr-
vatskoj. Ugarski Srbi približili su se tim
programom Srbima u Hivatskoj. Pošto
Srbi, prihvativ taj program, neće više
biti samostalna narodna stranka, pridru-
žit će se ili vladinoj stranci ili umjere-
noj oporbi.
Pišu iz Rima, 27 ožujka : Novi gabinet
ustrojio se je. Osim dosadanjih ministara
stupili su od sriedišta Coppino, Brin i
Darni. „Moniteur", oprovrgava viest, da
papa namjerava iz Rima ođputovati.
Lord Derby u skupštini devinshirskoga
kluba očitovao je smiešnim viesti 0 od-
stupu ministra-predsjednika i razpustu
parlamenta. Sto se tiče egipatskoga pi-
tanje reče: Možda bi bolje bilo, da nismo
išli u Egipat ; ali pošto smo to već uči-
nili, dužnost nam je postaviti zemlju i
njezine stvari na zdrav temelj. Prije ne-
koga vremena očekivali smo, da će to
moći do skora biti; ali nije to moguće.
Dogadjaji jači su od ljudi. „Pali Mali
Gazete" smatra takodjer neosnovane sve
viesti, po kojim bi Gladstone imao odstu-
piti. Tomu da je kriva samo njegova bo-
ležljivost. Gladstone se je prehladio, te
nije mogao govoriti, a mini-stru-predsjed-
niku je glas tako potreban, kao i prvoj
pjevačici. S toga razloga nije mogao do-
ći u parlamenat, da očisti zrak: premda
je nuždno, da Gladstone učini svoju du-
žnost. Egipatsko se je pitanje za oštrilo,
te treba brza i energična posredovanja;
a to može biti, ako bude Granville, kao
ministar vanjskih posala očitovao, što
očitovati mora.
Rumunjski list „Romanul" naviestioje
objelodanjenje srbslco - bugarsko- rumunj-
skog federalističkog proglasa. Čitamo u
„Zastavi" 0 toj stvari: „Ova je viest
veoma uznemirila one političke krugove,
koji su u pogledu balkanskih naroda pri-
hvatili načelo : podieli pa vladaj. Ti kru-
govi plaše se balkanske konfederacije gore
nego li djeca bauka, dakle nije čuditi se,
da pri samom spomenu ove rieči padaju
u pravu trzavicu. Misao 0 konfederaciji
balkanskih država i naroda izticana je do
sada već u više prilika; zadnji put pisalo
se je 0 njoj prigodom londonsko podu-
navske konferencije, kad se je geslom:
„Dunaj podunajskim narodim!" moralo
kano snažnim oružjem ustati proti neza-
konitim zahtjevim Austrije-Magjarske na
dolnjem Dunaju. Bilježeći tu viest, au-
stro-magjarski listovi tako su od straha
zasliepili, da su se stali poput mahnita
čovjeka rukami i nogami razbacivati, ne
bi li samo kakogod tkogod povjerovao u
njihovo junačtvo. Kakve je naravi to ju-
načtvo vidi se najbolje iz ovoga očito-
vanja tih listova: Ako se doista namje-
rava, da se nanovo stavi na dnevni red
konferencija država na dolnjem Dunaju,
onda je lahko reći, gdje su pokretači te
manevre. Ali da li će taj manifest imati
uspjeha, to je pitanje. — Što se tiče
pitanja ob uspjehu ili neuspjehu mani-
festa 1 konfederacije, tu mogu austro-
magjarski listovi mirni biti, jer nastupe
li udesne prilike, konfederacija će se ostva-
riti bez pa i proti njihovu odobrenju i
dozvoli njihovih pokrovitelja."
B. Dn." donosi viest, daje usljed
raznih sukoba, koji su se sbivali na Drini
sbog neuredjenja granične linije izmedju
srbskih seljaka i austro-magjarske vojne
vlasti, odredjeno mješovito povjerenstvo
od strane srbske i austro-magjarske vlade,
koje će na licu mjesta opredieliti točnu
graničnu liniju od Zvornika pa do Rače ;
— utoka Drine na Savu. Ta progranična
neprilika, postala je po „N. B. Dn."
s toga, što je Drina od prilike prije tri
godine promienila svoje korito tako, da
je kod jednog srbskog sela veći dio njiva
i livada odciepljen i načinjen otok, koji
austrijska vlast smatra sada bosanskim
zemljištem. Nekoliko puta došlo je do
ozbiljnih sukoba medju srbskim seljačina
i austro-magjarskim vojnicim. Tako je
došlo izmedju obiju vlada do sporazum-
ka, da se radi konačnog riešenja toga
pitanja sastavi povjerenstvo. Tomu po-
vjerenstvu predsjedati će pukovnik Ore-
šković, koji zastupa srbsku vladu, jer je
on stariji od pukovnika Vilinskog, koji
predstavlja austro-magjarsku vladu. —
Novosadska „Zastava" primjećuje na to
sliedeće: „Mudra baprednjačka politika
došla je dakle poslie svega čuda i pokora
što ga u zemlji počini srećno već dotle,
da sa neprijateljskom svojom susjedkom
ustanovljuje granicu srbske kraljevine —
na Drini. (Da gdje? Ur. „K. D.") Gr-
dan uspjeh zaista, jer grdjega na svietu
ne ima."
UST-A-ŠI IDOIPISI.
Silba, 26 ožujka.
Jučer se svečano otvorilo naše družtvo
„Bog i Otačbina". U 7 :i/4 sata družinari
u redu se uputili s barjakom od družtve-
nih dvorana k župnoj crkvi, gdje je žup-
nički pomoćnik odčitao za družtvo sv.
Misu, a po tom u istom redu svi se
vratili u družtvenu dvoranu, gdje se dr-
žala prva redovita sjednica. Po prvoj
točki dnevnog reda odabralo se upravi-
telj.stvo, Predsjednik je kap. I. Bogdanić,
podpresjednik i blagajnik I). S. Matulina,
tajnik učitelj Allegretti: za tim se odlu-
čilo na koje će se listove družtvo pred-
brojiti. Nakon ciele sjednice vidjela se
na svakom licu neopisiva radost, gleda-
juć jedan drugoga svak se je veselio,
svak čestitao družtvu i družinarom. Oh
liepo se ri!oglo zapjevati sa sv. pismom:
Evo kako je dobro, i kako je ugodno,
da braća pribivaju ujedno ! jer tute Bog
spušta svoj blagoslov i život. U večer
Bili kriesovi i tombola, kojoj je učestvo-
valo do 90 osoba: vas dobitak bio je
predan ovdješnjem dobrotvornom zavodu.
Svim prisutnim pročitalo se knjige i br-
zojavke koje su ob dan stigle na družtvo:
osobito brzojavka „K. D." dopala se
svakomu, pa je tu bilo bezkonačnih živio.
N';ka Bog da i BI. Djevica, pod čiju se
zaštitu metnulo družtvo, da ovo bude
dugotrajno i iskra koja će razžeći do-
movinskom ljubavlju srdca svih silbjana.
Do sada družtvo broji 32 člana.
A što radi, pitat ćete, Marinić i com-
pagnia bella? Čudnovato je, no ipak i-
stinito, da što je sladko svakomu silblja-
ninu to je gorko ljudem našeg obćinskog
upraviteljstva. Dok su se silbjani veselili
i jedan drugomu čestitali prvi prisjednik
i jedan viećnik obliećali su po varoši
sa rogovima (vlastitimi dakako) i kad i
kad u nje trubili. U družtvenoj dvorani
sjedio sam do jednog malko gluhog starca,
koji nije imao sreće da čuje tu „banda
comunale", pa kad mu ja na uho za-
vikao, on me mirno pogledao i odvratio
mi: što ćete, svak daje ono što ima.
Ali to nije dosta. Malo dana nazad ob-
ćinsko upraviteljstvo dalo diplomu per
meritati servigi svojemu prvomu prisjed-
niku (ovdješnjemu mesaru) da može iz-
ložiti svoj grb, pa on to učinio baš ju-
čer kad se je svečano otvorilo naše
družtvo. Stavio na kuću malu kopljaču
na koju posadio glavu njeke živine (ni-
sam baš pogledao je li bila rogata) oz-
dol koje po vas dan vijao se stiežić (fiam-
mola) i austrijanska zastava, oko koje je
cieli dan puškarao jedan dječak. Držim
da je on bio gospodar izložiti svoj grb,
uli mi se čini da ono nije bilo mjesto
za austrijansku zastavu. Što kažu vlasti?
Makarska, 27 ožujka.
Dva triumfa u jedan par. Molim, g.
urednice, ustupite mi malo prostora u
dičnoj zastupnici katoličanstva i hrvatstva.
Onomadne držala se je u Zadru razpra-
vapredporotoičkim sudom prot Dr. Pa-
vlovićuiz Makarske i uredniku „Sr. Lista"
rad neki članaka tiskanih proti bivšemu
poglavaru Luiardu i činovniku Krateru.
Tužbu je podiglo državno odvjetništvo.
Razprava je svršila bez krvi t. j. nitko
nikomu ništa, što neki pripisuju broju
hrišćanskih porotnika. Ja se tim nebri-
nem, meni je dosta osvrnuti se na dal-
matinsko novinstvo, da čujem što ono
veli. ,K. D." nosi točan opis razprave,
u kom se sjaji nevinost Luxardova; „N.
L." paka zadovoljava se samo dojavlje-
njem razprave, isto i „Dalmata", koji
rek, bi, da je težko prikovan od vlade,
kad nepravi nikakvi selamaleka dr. Loli;
no što neće „Dalmata", hoće njegovo
kumče „Sr. List," koji veli, da se tu
razpravljala jedna strana poviesti cielog
naroda, crni list poviesti. Kojeg naroda?...
e, to nezna ni srpski mudrac, jer dr.
Lole pripada stranki bez ikakva političkog
; cilja, manjini, pa da je ta i kineske na-
: rodnosti; on je u stranki divljaka, koja
držim da je filijalna razgrebačke. *
Krupnu je izvalio dr. Lole, veleć 0 po-
povi, da su izvor svemu zlu (sreća da
to veli kolega Bakotića); dočim neki po-
povi s dr. Lolom ko nokat i meso, jer
don Andro mu je svjedok, don Uge de- 1
sno krilo i t. d., no Bog će dati, te će
i oni progledati; videć takovu harnost,
sa strane dr. Lola.
Dr. Lole bio je riešen obtužbe, kako
neki hoće po porotnici srpske ideje, kad
tamo on i njegovi pristaše slave triunf
veći od Cezarova; njegovi skutonoše idju
škrabicom po gradu te kupu milodare za
prah, te okupiv nekoliko novčića kupe
praha i šalju ga u Makar, sa nekoliko
povoja i tri četiri oke vina, da si ondje-
šnji seljaci grlo skvase. Vrieme je kra-
sno, na 14 t. m. bilo, kad se iza rta
pomolio Loydov parobrod. U tinji čas
zastave pokriše pustu maslinadu Makra,
da bi reko oblaci su, tutnjava pušaka
uši svietu gluši, a grmljavina zemljom
trese, svak se čudi, što je; neki se po-
bojali, da nijesu se pokazali tu gdje u
blizini ustaše, nu kašnje se je zagonetka
riešila, kad se je cvateće lice dr. Lole
iz kabine pomolilo.
Doček je bio veličanstven neopisiv; fa-
kini su se sukali kao dim iz kakve va-
trometne planine, svak ga ljubi i za slav-
lje pita.
Po podne idju i braća Rismondo, sa
svojim parobrodom „Salve" i oni prem
nebijahu no svjedoci Luxarda dolaze tri-
umfalno, jer na parobrodu zastave se
viju, a na kraju poštenjakovići radošću
im stiskuju poštenu desnu, to sve bez
parade i rukavica, jer ih je u gradu po-
nestalo, buduć ih neki čovuljak puno
troši.
Evo kako u jedan dan Makarska je
doživljela dva triumfa.
Na svrsi velim: sloga, mir; jer smut-
nja i prkosi za nesreću su. A vi popovi
pozor, dok je na vrieme.
Praraš nepravnik.
Sućuraj na Hvaru, na dan S. Jozipa.
Rek bi da je već došlo vrieme da se
od sna (probudimo, da se braća sjedine
i da u slogi napreduje i u našoj Obćini
duh hrvatski. Deder, nek sloge bude,
stavno će sve procvasti. Složni dakle bu-
dimo gledajući napredak obćeni, tad pre-
stati će tužbe a ljubav će se povećati.
— Danas uz veliko veselje, kojemu su
prisustovale sve odličnije osobe ovoga
mjesta sa mnogo pučanstva uz pucanje
pušaka i pjevanje naše mladeži „Živila
Hrvatska i njezina prava" i ost., na no-
vom občinskom uredu bi postavljen grb
sa nadpisom „Obćinski Ured Sućuraj"
Nad uredom bi podignut nov hrvatski
barjak, na kojem bi uslikovan Sveti Ju-
raj na konju. Radujemo se dakle, jel-
ovo je znak da je prestala već mržnja i
nenavidost braće jedne misli, da je jur
sjedinjenje upućeno, s kojim ako se u-
tvrdi, moći ćemo se dičiti, kad se na-
djemo i mi upisani u knjigah naše hr-
vatske braće kao uzkrsnuli, pokle bija-
smo zakopani od nekoliko godina.
Živio hrvatski napredak!
F.
DOMAĆE VIESTI.
Politik protivno prijašnjim viestima jav-
lja, da zakonska osnova 0 uredjenju kon-
grue neće doći na dnevni red prije Uskrsa.
Po viestima Nove Presse, desnica nije
složna glede ovog piianja. Dalmatinski
zastupnici da traže izjednačenje Dalma-
cije barem sa Galicijom i suviše da se
urede i plaće grčko-istočnoga svećenstva
u Dalmaciji. Hohenwartov klub da zago-
vara povišenje plaće kanonicima u Dal-
maciji i Istri, te bogoslovnim profesuri-
ma. Isti list kaže, da nije sigurno hoće
li prije Uskrsa bit primljen zakon, jer
će se možda radje iznieti pred zast. ko-
moru zakon 0 nametu na žestu, sasviem
da je bilo razdieljeno izvješće odbora za
uredjenje kongrue. Kad se stvar nebi rie-
šila prije Uskrsa, to će odmah po Uskrsu.
U razpravi 0 proračunu zahtjevao je
zastupnik dr. Bulat, da bude hrvatski
jezik kod oblasti u Dalmaciji ravnopravan
sa talijanskim jezikom. Zastupnik Mar-
gheri preporučao je, da se gradi želje-
znica iz Novog mjesta do riečko-karlo-
vačke pruge.
* *
Kongrua. Po privatnom listu, posla-
tom „Narodu", doznajemo da će po svoj
prilici pitanje 0 kongrui doći na dnevni
red u zastupničkoj kući, notom svrši raz-
prava 0 proračunu, dakle prije nego se
kuća odgodi za uskrsne praznike. Znamo
nadodaje „Narod", da su ;se naši zastup-
nici zauzeli i u klubu i privatno, da bi
za naše dušobrižnike postigli druga po-
boljšanja, negoli su ona predložena i da
će se još postarati nek se udovolji pra-
vednim željam i realnim potrebam našega
svećenstva". Se son rose fioriranno.
*
* *
Predlog 0 željeznici Mostar — Metko-
vići bi primljen u ugarskom, saboru. Ne-
ma dvojbe da će i Carevinsko Vieće.
Kao sve ostale tako i zapljena br. 18
našega lista bila je potvrdjena. Dotičnu
potvrdu molimo častno svećenstvo da uz-
me na znanje iz ,,Obj. Dalm.".
* * *
Pedeset ribara s otoka Hvara poslali,
su preko dra. Bulata ministru Irgovine
spomenicu 0 ribarenju u jadranskom moru.
*
* *
Piše „Narod" da su započele priprave
zemljišta za gradnju novog biskupskog
stana u Spljetu.
* * *
Predpošle nedjelje tri ćoiota, koja su
ribala u Spljetskom moru samo 250 me-
tara od kraja, bila su osudjena svaki na
50 f. globe.
*
* *
Politički povjerenik Nallini dolazi u
Zadar. Fekete de Belafalva ide u Spljet.
*
* *
Starine. Kopajuć pred vladinom pola-
čom ovdje u Zadru, osim već spomenutoga
nadpisa našlo se metar pod zemljom veo-
ma starinsku rimsku zgradu 0 kojoj se
misli, da je bila slavoluk. Ima od pri-
like 3 metra širine, 4 duljine. Na 4 kuta
liepo se sačuvalo podnožje četiriju stupa.
*
* *
Tipografičko zadarsko družtvo donosi
ujlanjskom proračunu: dohodaka f. 410:12,
trošaka 372:30. Aktivnih f. 1525:51. Na
26 birano je novo upraviteljstvo.
*
* *
Njegova visost nadvojvoda Stjepan po-
sjetio je na 25 t. mj. Punat na otoku
Krku. Na hrvatski pozdrav odpozdravi
hrvatski. Narod primio nadvojvodu odu-
ševljeno, klicajuć neprestano : živio ! Nad-
vojvoda razgovarao se većinom hrvatski.
Njegova visost posjetiv Košljun, odputova
prije podne put Baške.
* * *
Dr. Fran Volarić, kancelir biskupije
Krčke i vrli rodoljub, imenovan je ovih
dana kanonikom kapitula krčkoga.
* *
Primamo sa Silbe, 24 tek. mj.:
Dne 21 tek. mj. usidrio se ovdje ratni
parobrod Krka, na kojem zapovjeda N.
V. Nadvojvoda Dragutin Stefan. N. Vi-
sost poslie podne istog dana izkrcala se
da obadje varoš, pa je najprije posjetila
naše družtvo „Bog i Otačbina" i s nami
se sadržala sat i pet časa. Visoki gost
liepo se sa družinari razgovarao i htjeo
se obaviestiti 0 stanju ovdješnjih stanov-
nika ; pročitao njekoliko §§. družtvenog
pravilnika, pitao govorili se ovdje čisto
hrvatski ili ne, čitali se sv. misa na gla-
goljaškom ili latinskom jeziku itd. Ka se
je N. V. ukrcala prisutni su zaorili ur-
nebesnim živio !
* * *
Primamo iz Drniša, 15 tek. mj": JoŠ
od nazad dva mjeseca obavljeni su ovdje
u Drnišu obćinski izbori (i to prije na
njekoliko dana nego u Šibeniku, gdje je
već imenovano noTo upraviteljstvo) nu
uz to na štetu ove siromašne i zapuštene
obćine još nije naimenovano novo upra-
viteljstvo. Toga radi većina viećnika ob-
ćinskih skroz nezadovoljni s toli dugim
i nerazložnim otezanjem mole dotičau
stariju vlast neka1 izvoli što skorije ure-
ii 1
Veritatem facienies in charitate,
crescamus in illo per omnia, qai
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.) Vos ipsos, auiiliante Deo, in dies alacriter operam Yes'
Beligionis amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio
XJ-wjetl pxedljro3"be- — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior.
predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom dozi
4 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Eukopisi se ne vraćaju,
Bx. 23.
Xzliodi -u. I -CL cSefvrtals
impfensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina auimisque in
papinsk. Usta, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dan.
Za inozemsfld rf fior, i poštarski troškovi.
"" f -ao
• „ „ i •' - x A- r. j, "-i . -------- - ----- — —•--« * ruo««™ mw»w«. — Predbrojba traje za cielu godinu: tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se pred broj nikom i za nastajucu godinu. - Predbrojbe i novac, nabolje postarskom doznakom, šalju se M Upravu Katolifcke Ovacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. - Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave m nanos m navr-ifa R.nkrfnisi *p np vr»r>»ir> 1 " r
—ga
3^59.776 fior.
Mmtil^ifflloMmja^uređjenju kon-
grue, obećasmo da ćemo se još jednom
baviti ovim pitanjem, da vidimo kakva
je ta vladina milostinja. Htjedosmo
stvar brojevima dokazati, pa sad kad
imamo nekoliko podataka pri ruci,
\ to službenih, ev° na§ stvar.
Brije sve^a je pitanje: koliko će
više trošiti, ako bečka zastupnička
pomora primi predloge odbora o kon-
pui? Šfebeni nam podatci k^U, da
će se trošiti »a cielo cislitavsko du-
šobrižnićko svećenstvo 1,176.356 fio-
rina više, no se ja dosad trošilo. Ako
k tomu nadodademo trošak za povi-
šenje mirovine umirovljenim svećeni-
ca, koji iznosi samo 69,276 fior.,
to eemo ;imati 1,24 5.§3 2 fior. vise
troška no dosad.
Komu bi se ovaj trošak mogo či-
niti prevelik, pa upitati: kad toliko
iznaša višak troška, koliko će izna-
šati cio trošak ? — I za to imamo
službenih podataka. Evo nam prora-
čuna bogoštovja za tekuću godinu. Iz
proračuna doznajemo da trošak
za' vjersku zakladu iznosi 4,676.440
i|or..' te aW tomu dodademo 123.500
jjor. doprinosa za katoličke bogoa^vne
svr^e, dobivamo 4,676.44Q fior. Eto
to je što katolička crkva prima od
države, Pa nije li to Uepa svota; reći
će koji „prijatelj* svećenstva. Polako,
jer valja odbiti 3,844.156 fior., koje
država prima iz dohodaka vjerske
zaklade i 15.623 fior. koje država
prima iz zaklada i prinosaka za ka-
toličke hogoštovne svrhe, biva skupa
a tad ostaje na
državne hazne samo 9,40.16!
fior. Što znači taj, recimo oblo, mi-
lijun fiorina ? Znači da se u Cislitavi
pefrdši iu novčića za svećenstvo, jer
kaci dosadašnjom upravom vjerska za-
klade vlada troši samo milijun i to
ae podpun, da je zaklac|a bolje u-
pravljana, vlada ne sanio nehi trošila
novaca, već bi bilo i pretioka. N. pr.
U Dalmaciji po proračunu od prošle
godine vjerska zaklada nema no 34.7 30
ior. dohodka; a nebi ii ona možda
dala i preko sto hiljada fiorina kad
bi bolja bila uprava? U našem je
listu već jednom bilo spomenuto kako
n. pr. u Zadru neka. je kuća unaj-
mljena od uprave vjerozakonske za-
klade upravi n. pr. školskoj za 200-300
godišnjih fiorina, dočim da se iznajmi
privatnoj osobi dobilo bi se 1000-2000
godišnjih fiorina.
Ali mi ćemo biti velikodušni sa
upravom vjerozakonske zaklade, mi
ćemo ako ćete i pripustiti, da ta
^aklađa nemože dati ni novčića više
dohodka no što daje, ali tad ćemo
malo pobliže promotrit onaj sakati
milijun fiorina.
Računajmo, jer se brojevi nedaju
pobiti no brojevima a za to se ne-
bojimo, bud su nam brojevi iz služ-
benih podataka. Po popisu pučanstva
od g. 1881 ima u Cislitavi 20,230.000
katolika, biva 17,693.648 rimokato-
lika, 2,533.323 grčko-katolika i 2850
armenaca katolika. Razdielite 940.161
fior., što država troši za katoličku
crkvu, na dvadeset milijuna katolika
i vidit ćete da od ono milijun fio-
rina odpada na svakog katolika samo
4 novčića i po. Evangelista u Ci-
slitavi ima 399.530 duša, a država
za njihove bogoštovne potrebe troši
evangjelistu 20, novčića i pa —
biva odnosno država troši pet puta
više za evangjeliste, neg za kato-
like. Hajmo napred ! Za grčko-istočno
bogoštovje u Dalmaciji država troši
88.500 fiorina, biva fiorh\t i jeda-
nqes$ novčića za svakog grčko-istoč-
njaka, biva odnosno dvaestpet puta
više neg u obće za svakog cislitav-
sk#g katolika,
Da još bolje vidimo što je taj dr-.
žavni trošak za katoličko svećenstvo,
uzmimo državni proračun za tekuću
godinu, iz kojeg ćemo uvidjeti da od
trošaka za političku upravu odpada
na svakog stanovnika forint i novčić,
od trošaka za sudbenu upravi} 9|2
novčića, od onih za nastavu 51 nov-
čić, od trošaka za civilne mirovine
70 nov., a, od trošaka za vojsku 3-4
fiorina; dočim od trošaka za kato-
ličku crkvu samo četri novčića.
Brojevi dakle najbolje govore, ali
ćemo i mi još govoriti, da pitanje
bude sa svih strana raspravljeno.
Fiat lux!
V 1884.
T^GGGGGuMMMMSMMT • u1 J MuGC J JL >XX,U
dira L.u, diraparodnu stranku,
dira cio narod", predbacilo mu
napada, a „Ka-
toličkoj" je red braniti se, „Nesretna
ona bodulska ćud, odgovara Pavlino-
vić, al „Katolička"valja da ha^ s
toga muči, jer Jure neće pa neće"'.
Dakle ti „Katoličko?' imaš pravo, da
primaš udaraca s ofe strane, potvora,
opadanja i t. d., ali da nijesi ni pi-
snula, da se nijesi dotakla razkda-
§enog dečka, jer iniče tu je Pavli-
nović sa svojom toptizinom.
Topuzine dakako ^u ovo doba nijesu
najprikladnije za sudije, kakovim se
eto gradi Pavlinović; pa kao što je
odprije mogO bi i sad loše proći sa
svojom topužinom.
* *
- §jedi krivo, al sudi pravo!.
(A. D.) Kad se je prije nekoliko
godina Mihovio Pavlinović, prepiruć
se sa nekim sadašnjim spljetskim ro-
doljubom, spotako o „Obzorova;? u-
rednika, uzeo je lozinkom svomu
članku poslovicu, koja je naslovom
našemu. Ta nam poslovica pala na
um, kad smo, čitali posljednje njegove
članke u „Narodnom Listu ^, pa kad
dočitasmo četvrti članak bilo nam za-
ključiti, da Pavlinović ne samo kavo
sjedi, već da krivo i sudi.
^ Da Pavlinović, jedan od utemelji-
telja i glavnih dioničara „Narodnoga
I Lista" ćuti potrebu da od god do
'god razastro kabanicu svog preko
dvaestgodišnjeg rodoljubnog rada i
s njom ogrne svoje duševno čedo,
urednika L,*, pa naprti, kao
kakav „capro espiatorio", njegove pu-
ste novinarske griehe — mi to do-
nekle shvaćamo; pa nijesmo baš tako
zlobni da ćemo povjerovati pakostnim
ljudima, koji pripovjedaju da toPa,-
linović čini, da spasi vriednost „ dio-
nica", koje on u liepu broju posje-
duje. Ali da Pavlinović gladeć svoje
. lane, kao iz prkosa udara na „Kat.
Dalmacijurek' bi jedovan što i njoj
nije od potrebe njegove kabanice —
to nam se čini da se barem nesudara
' sa toli opjevanim Pavlinovićevim ro-
doljubljem,
Postupanje Pavlinovićevo sa „Na-
rod. Listom" sliči mnogo postupanju
matere sa svojim ljubimcem, koja ga
gdjegod nešto pokara samo da ga od-
mah za tim može što bolje pomilo-
vati i nahvaliti; dočim s „K^tol, Dal-^
macijom'' postupa poput skrbnika,
koji se sam nametnuo. Dakako da je
„K. D." nešto skrivila Pavlinoviću,
kad ga nije htjela primiti za skrbnika;
ali mu niko nedaje pravo da se on
takovim gradi, a još manje da se
postavlja krivim sudijom.
Tunedavno je Ijepretis izjavio u
talijanskoj komori, da tko dira Bac-
cellia (ministra nastave) dira njega;
Pavlinović već od davna opetuje; „ko
Pavlinović, promatrajuć dalmatinsko
novinstvo kroz svoje krive naočale,
vidi gdje svi ti listovi jedan za dru-
gim impakovani putuju u Beč, da
tamo dokažu, kako je u Dalmaciji
sve zadovoljno, dok se „Narodni List"
'muči na križu. U te listove spada i
'Katolička Dalmacija", eto i
jDon Ivina, piše Pavlinović. „Kato-
lička" impakuje se za Bec, da bude
tamo i ona svjedokom, kako kler i
katoličko pučanstvo, koje ona kaže da
prva zastupa, izreda je zadovoljno
promjenom i preokretom. Da, „Ka-
tolička" pomnjivo razpravlja o pravu,
0 nezavisnosti i obsegu velike Hr-
vatske, uz brk velikoj gospodi! To
se zna, ali je njoj znati da se na to
velika gospoda podsmjehavaju...." —
1 mi bismo se podsmjehavali na kriv a
Pavlinovićevo, pero, da nam nije radje
žaliti čovjeka, koji govori proti svo-
mu osvjedočenju, jer inače morali bi-
smo pomisliti da je godinama Pavli-
noviću oslabila pamet. Ne, Don Mijo,
u Beču se „velika gospoda" nepod-
smjehavaju razpravama ,,K. Dalma-
cije", oni radje šalju ozbiljne opo-
mene crkvenim glavarima u Dalma-
ciji, da rabe potrebita sredstva proti
toj „Katoličkoj, koja da je postala
ognjište nekih novili misli i težnja,
kojim da je nadahnula cielo dalma-
tinsko svećenstvo. „Kat. Dalmacija"
dakle se impakuje za Beč, ne da bude
tamo svjedokom da je u Dalmaciji
izreda zadovoljno sa „preokretom" o
kojem Pavlinović govori u svojim član-
cima, već da bude svjedokom kako
se malo po malo u nekim slojevima
pučanstva izvadja sbilja preokret, koji
nemože da bude no na korist našemu
riarodu. Za taj spasonosni preokret
„Katolička" (dakako Prodanova, jer
ju je Prodan svojim krvavim radom
iznio na današnji položaj) ima zaslu-
ga, a i u buduće 'tražit će da jih
steče, pa taman to neb,ilo po volji
Mihovilu Pavlinoviću,
„AH..,.., piše krivo pero Mihovila
Pavlinovića, baviti se perom o širini
i veličini Hrvatske, a neokrećati glave
na borbu koja se lomi ljuta i pogi-
beljna za poglavito pravo jezika; ali
zalićati se preko Drine i preko Bo-
jane, dok i ovu nam sto^u zemlje
koju čepljeii\Q, plima talijanštine i
njemštine hoće da potopi; ali počto
se ne saboru branila sloboda izbora,
branilo pravo hrvatskoga jezika iva-
pijala vladavina gradjanska, pisati
. članke Post festum, u kojim se to
svadja na osobnosti; ali, dok narod
snebiven se krsti odkud ojddnom to-
liko njemštine, da bi je noskora do-
teklo i za čauše njemačke; dok to
sve i još koješta biva, šutiti.."— Pav-
linović je u ovim riećima savio kitu
cvieća iz svog ježičnog repertoira,
pa ju opapriv podao „Katoličkoj":
na, dušice, povonjaj! — Ali se pre-
vario * Da ju je Pavlinović podao ko-
joj od onih „primadouna", koje su
se u nekoj dobi „velike borbe" „Na-
rodnog Lista" prtile i u uvodne
članke (Tad je Biankini bio na do-
pustu, što rado priznajemo), bila bi
sgodna; za „Katoličku" nije. Pavli-
nović b^aoravlja, da kad je on u ne-
koj čitaonici grmio na „podla ulagi-
vanja'4 nekog svog čeda, da je tad
„Katolička" darivala bielim stupcima
svoje čitaoce; Pavlinović neće da zna
kako šu se jednom „homines novi"
jagmili za „Katoličkom", za stavno
na da čitaju u njoj svoje slavospjeve;
pavlinović se nespominje kako su dva
od tih članaka bila pročitana na po-
rotni koj vazp avi proti Prodanu; —
i mi mu to praštamo, jer staru čo-
vjeku nemože pamet služiti kao mladu.
Ali ako mu mi oprostimo, neće mu
obćinstvo oprostiti, što navadjajuć
članke Post festum izvraća jim cilj i
Nije prvi put da se navadjaju ti
članci. Članci su pisani nakon lanj-
skoga sabora, i tada je „Katolička"
prestala voditi svagdanju i neprestanu-
borbu proti ljudima na zadarskom
namjestničtvu, ako i nije hitila koplje
u šikarje. U to doba već se je ni-
zala druga godina odkad su hrvatska
glasila u Dalmaciji vodila borbu proti
sadašnjoj dalmatinskoj vladi; ali dok
su se oni u Zadru borili u Beču su
zastupnici mučali, uzprkos tomu da
je ,,N. L." obećavao sad skoru a-
kciju, sad skori preokret, sad dona-
pokon pobjedu narodnih zastupnika.
Svaki je misaoni čovjek morao jednom
zapitati: dali sve to nije komedija?
Ili obstoje nepravednosti iztaknute od
hrvatskih liftova ili neobstoje. Ako
obstoje a tad zastupnici u Beču po-
stupaju nerodoljubno (rieč će biti
poznata Pavlinoviću); ili neobstoje,
a tad je to lov na službice. To je
bio položaj kad je „K. D." pisala
one članke. Pa što je rekla u onim
člancima? U prvom je naglasila, ob-
zirom na gori spomenute okolnosti,
da borba nema biti osobna već na-
čelna, pa je izmed ostaloga rekla:
„Mi nećemo nikad moć razumjeti da-
našnju viku nekih krugova na sustav
niemčenja, dok neki prvaci budu za-
govarali da se uvede njemački dr-
žavni jezik...." A u drugom? Pobi-
jala je nazore Narod. Lista,\ koji je
bio uztvrdio da „stranki prava kod
nas nema ni načelnog ni praktičnog
smisla" i ;,da je narodna stranka u
Dalmaciji žalila i da žali razdieljenje
narodne stranke hrvatske u skroz
vladinu i nezavisnu (dakle što se
Miškatović odciepi-) od Vojnovića.)...."
Trećeg članka „Katolička" nije na-
pisala, možda baš s toga što se krivo
tumačila njezina rodoljubna namjera.
A sad joj se eto predbacuju članci
Post festum. Nećemo se duže baviti
ob ovom pitanju, možda ćemo do
malo doživjeti štogod, a
navesti Pavlinoviću upra
Post festum. Ko zna hoće li mu biti
po ćudi! ?
Još jednu, pa smo gotovi, jer bi
bilo dugo na svaku se osvrć&ti. Ima
vremena • da Pavlinović predbacuje
„Kat. Daim." da pravi reelame sa
poslom o kongrui i sa plaćom uči-
telja ; ali javno eto stopro se sada
usudio predbaciti joj. Da seje Pav-
linović mnogokrat izjavio proti ure-
djenju svećeničke plaće;, da je bio
izmed posljednjih kad se o tom u
saboru od g. 1881 radilo; da Pa-
vlinović zna češće pripovjedati o
neodvisnosti župnika, koje da bi tad
nestalo; da je Pavlinović lani na
prijateljskom sastanku tražio da. „Ka-
toličkoj" u tom poslu stavi brnjicu —
to mnogi znadu, a da mi i nepripo-
vjedamo potanje. Ali nek nam Pav-
linović dopusti da ga upitamo: Kad
je povišenje plaće pogibeljno za sve-
ćenstvo, zašto je Don Mijo tražio i
prosio, da mu dadu mirovinu kao
nikomu drugomu u Dalmaciji? Pa
kad njegovoj nezavisnosti nije škodila
ta izvanredna mirovina i onaj „hvala"
što je izreko bar. Eodiću kad mu
ju podielio, zašto da škodi neodvi-,
snosti drugih župnika.? — Liepo je
pripoviedati o ^neodvisnostio „di-
čnom siromaštvu" i t. d.; ali prije
se valja zahvaliti na svojoj plaći,
pa onda drugomu pripovjedati, da
kogod nepredbaci: medice, cura te
ipsum!
Nećemo opetovati, što je već jednom
u ovom poslu bilo odgovoreno „N.
Listu", već ćemo se poštenom rieči
obvezati, da K. Dalm. neće više do-
sadjivati Mihovilu Pavlinoviću sa pi-
tanjem o uredjenju kongrue, kad u
obće dalmat. svećenici budu primali
iz državne blagajne godišnjih petsto
fiorina u novcu, ko što jih prima
Mihovio Pavlinović. — Dakako da
uz današnje okolnosti, valjat će da
Pavlinović još nekoliko vremena čeka
— ali: strpljen, spašen.
Malo opazaka.
Istinu gudi, pa makar
te gudalom po prstima
tukli.
Na gornjem mjestu donosimo članak
koji gvozdenom logikom fakata uništuje
papirni udarac naporni ^d „nestrastve-
nog" i „nepristranog" rodoljuba M. P.
u br. 26 „Nar. Lista" proti' ,,K. D."
Da čitatelji još bolje uzmognu shvatit
kako i „veliki" ljudi znadu kadkad ma-
leno sudit, prenašamo ovdje taj članak
— u koliko se nas tiče.
Pokle jo g. M. P. napisao samih 7
redaka o „Slovincu", toj nevinoj golu-
bici, a 6 o „Dalmati" tomu negrešniku
i nešto malo više o „Srpskom Listu",
tomu neopasniku — prelazi na prave pro-
tivnike vjere i naroda, na ,,Steklišau, „Na-
rod" i „Katoličku Dalmaciju", da naosob
na nju izaspe svoje rodoljubne punim
pregrštima.
Za „malog Stekliša" g. M. P. , jedva
razabire"; njim se dakle i nebavi nego
u koliko mu finom ljubavlju predbacuje
da je voljan, „da ga izmjeni vrstnik mu,
Splitski „Narod".
Mi nećemo branit ni „Stekliša", ni „Na-
rod". Osobito „Stekliš" koji i u prezi-
ranom imenu pronaša uprav „zlatno
runo hrvatskoga prava" odveć je rodo-
ljuban, a d« bi mu i prvi rodoljubi ma
uzporedjivanjem mogli naniet ta-
požrtvovnih i plemenitih
IPrilogr Xjist-UL DALMACIJA
Veritatem facientes in charitate,
crescanras in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
tjl ^oned-jelELils: i ul Oet^rrtsils:
... Yos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tnenda salutari Ecclesiae doctrina ammisque in
Keligioms amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Pio. IX, u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije),
Ego interim elam-fo:
Si quis Catheđrae Petri jcugitur,
meU8
(S. Hleronym. Epls. XVI. ad Dam.
TTvje-fci predbrojbe- — U Zadru, un apried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku cienu' Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Sr. 27 Z^TDa^ozieajelriik: 28 Traganja, 1884.
Naši častili čitatelji bit će nam
zamjerili ne primiv „Kat. Dalm."
poštom od prošlog petka. Na o-
pravdahje reći nam je, da je
uzrokom bila jedino zapljena koja
je ovaj put ovršena na čudan
način: pečati bili su dignuti istom
nakon odlazka parobroda, skoro
20 sata po uzaptu. Nije nam bilo
dozvoljeno metnut po bielu rieč
zapljenjeno, ko što svedj običaj,
nego smo morali napunit zaplje-
njeni prostor novim člancima, što
smo mi učinili poštovanom na-
red J om c. k. kot. Poglavarstva.
Ovo je uzrok, ako nam, i usljed
vanredne dangube pri zapljeni,
danas izlazi list sam« na pola.
VENERABILIBVS FRATRIBV S
PATRIARCHIS PRIMATIBVS
ARCHIEPISCOPIS ET EPISCOP1S
CATHOLICI ORBIS VNIVERSIS GRATIAM ET
COMMVNIONEM CVM APOSTOLICA SEDE
HABENTIBVS
Leo PP.' XIII.
VENERABILES FRATRES
SALUTEM ET APOSTOLICAM
BENEDICTIONEM.
(produženje, vidi br. 27).
His de caussiš, ubi primum ad Ec-
clesiae gubernacula accessimus, vidimus
planeque sensimus huic tanto malo resi-
stere oppositu auctoritatis Nostrae, quoad
fieri posset, oportere. — Sane opportu-
nam saepius occasionem nacti, parsecuti
sumus praecipua quaedam doctrinarum
capita, in quas Massonicarum opinionum
influiisse masime perversitas videbatur.
Ita Litteris Nostris Encjclicis ,,Qaod A-
postdlici muneriš" aggressi sumus Socia-
libtarum et Communistarum portenta con-
vincere: aliis deinceps „Arcanum" veram
germanamque notionem societatis dome-
sticae, cuius est in matrimonio fons et
origo, tuendam et explicandasn curavi-
mus: iis insuper, quarum initium est
„Diuturnum", potestatis politicae formam
ad principia christianae sapientiae expres-
sam proposuimus, ciim ipsa rerum na-
tura, cum populorum principumque sa-
lute mirifice . cohaerentem. Nunc autem,
Decessorum Nostrorum esemplo, in Mas-
sonicam ipsam societatem, in doctrinam
eius universam, et consilia, et sentiendi
consuetudinem et agendi, animum recta
intendere decrevimus, quo vis illius ma-
lefica magis magisque illustretur, idque
valeat ad funestae pestis prohibenda con-
tagia;
Variae sunt hominum sectae, quae quam-
quam nomine, ritu, forma, origine diffe-
rentes, cum tamen communione quadam
propositi suinmarumq:ie sententiarum si-
militudine inter se contineantur, re con-
gruunt cum secta Massonum, quae cu-
iusdam est instai centri unde abeunt et
quo redeunt nniversae, Quae quamvis
nunc nolle admodum videantur latere in
tenebris, et suos agant coetus in luce
ocuKsque čivram, et suas edant epheme-
ridas, nihilominus tamen, re penitus per-
specta, genus societatum clandestinarum
moremque retinent. Plura quippe in iis
sunt arcanis similia, quae non exteraos
solum, sed gregales etiam bene multos
exquisitissima diligentia celari lex est:
cuiusmodi sunt intima atque ultima con-
silia, summi factionum principes, occulta
quaedam et intestina conventicula: item
decreta, et qua via, quibus ausiliis per-
ficienda. Huc sane facit multiplex illud
inter socios discrimen et iuris et officii
et muneris: huc rata ordinum gradum-
que distinctio, et illa, qua reguntur, še-
ve titas disciplinae. Initiales spondere, im-
mo praecipuo sacramento iurare ut plu-
rimum iubentur, nemini se ulio unquam
tempora ullove modo socios, notas, do-
ctrinas indicaturos. Sic ementita specie
eodemc^ue semper tenore simulationis
quam maxime Massones, ut olim Mani-
chaei, laborant abdere sese, nullosque,
praeter suos, liabere testes. Latebras com-
modum quaerunt, sumpta sibi litterato-
rum sophorumve persona, eruditionis caus-
sa sociatorum ; liabent in liugua promptum
cultioris urbani tatis studium, tenuioris
plebis caritatem: unice volle se meliores
res multitudini quaerere, et quae haben-
tur in civili societate commoda cum quam-
plurimus communicare. Quae quidem con-
silia quamvis vera essent, nequaquam ta-
men in istis omnia. Praeterea qui coop-
tati sunt, promittant ac recipiant necesse
est, ducibus ac magistris se dicto audien-
tes futnros cum obsequio fideque maxi-
ma: ad quemlibet eorum nutum signifi-
cationemque paratos, imperata facturos:
si secus fecerint, tum dira omnia ac mortem
ipsam non recusare. Revera si quiprodi-
disse disciplinam, vel mandatis restitisse
iudicentur, supplicium de iis non raro su-
mitur, audacia quidem ac dexteritate tanta,
ut speculatricem ac vindicem scelarum iu-
stitiam sicarius persaepe fallat. — Atqui
simulare, et velle in occulto latere; obli-
gare sibi homines, tamquam mancipia,
tenacissimo nexu, nec satis declarata
caussa: alieno addictos arbitrio ad omne
facinus adhibere : armare ad caedem dex-
tras, quaesita impunitate peccandi, im-
manitas quaedam est, quam rerum na-
tura non patitur. Quapropter societatem,
de qua loquimur, cum iustitia et natu-
rali honestate pugnare, ratio et veritas
ipsa convincit.
Eo vel magis, quod ipsius naturam ab
honestate dissidentem alia quoque argu-
menta eademque illustria redarguunt. Ut
enim magna sit in hominibus astutia ce-
landi consuetudoque mentiendi, fieri ta-
men non potest ut unaquaeque caussa ex
iis rebus, quarum caussa est, qualis in
se sit non aliqua ratione appareat. ,,Non
potest arbor bona malos fructus facere:
neque arbor mala bonos fructus facere." ')
Fructus autem secta Massonum peruicio-
sos gignit maximaque acerbitate per-
mixtos. Nam ex certissimis indiciis, quae
supra commemoravimus, erumpit illud,
quod est consiliorum suorum ultimum,
scilicet evertere funditus omnem eam,
quam instituta christiana pepererunt, di-
sciplinam religionis reique publicae, no-
vamque ad ingenium suum extruere, du-
ctis e medio Naturalismo fundamentis et
legibus.
Haec, que diximus aut dicturi sumns,
de secta Massonica intelligi oportet spe-
ctata in genere suo, et quatenus sibi co-
gnatas foederatasque compleetitur socie-
tates: non autem de sectatoribus earum
singulis. In quorum numero utique pos-
sunt esse, nec pauci, qui quamvis culpa
non careant quod sese istius modi im-
plicuerint societatibus, tamen nec sini
flagitiose factorum per seipsi participes,
se illud ultimum ignorent quod illae ni-
tuntur adipisci. Similiter ex consociatio-
nibus ipsis nonnullae fortasse nequaquam
probant conclusiones quasdam extremas,
quas, cum ex principiis communibus ne-
cessario consequantur, consentaneum es-
set amplexari, nisi per se foeditate sua
turpitudo ipsa deterreret. Item nonnullas
locorum temporumve ratio suadet minora
conari, quam aut ipsae vellent aut cete-
rae solent: non idcirco tamen alienae a
Massonico foedere putandae, quia Mas-
sonicum foedus non tam est ab aotis
perfectisque rebus, quam a sententiarum
summa iudicandum.
Iamvero Naturalistarum caput est, quod
nomine ipso satis deelarant, huma nam
naturam humanamque rationem cunctis
in rebus magistram esse et principem
oportere. Quo constituto, officia erga
Deum vel minus curant, vel opinionibus
pervertunt errantibus et vagis. Negant
enim quicquam esse Deo auctore tradi-
tum: nullum probant de religiono dog-
ma, nihil veri, quod non hominum in-
telligentia comprehendat, nullum magi-
stram, cui propter auctoritatem officii sit
iure credendum. Quoniam autem manus
est Ecclesiae catholicae singulare subique
i) Matth. VII, 18.
unice proprium doctrinas divinitus acce-
ptas auctoritatemque magisterii cum ce-
teris ad salutem caelestibus adiumentis
plene complecti et meorrupta integritate
tueri, idcirco in ipsam maxima est ini-
micorum iracundia impetusque conversus.
— Nunc vero in iis rebus, quae religio-
nem attingunt, spectetur quid agat, prae-
sertim ubi est ad agendi licentiam libe-
rior, secta Massonum: omninoque iudi-
cetur, nonne plane re exequi Naturali«
staram decreta velle videatur. Longo sane
pertinacique labore in id datur opera,
nihil ut Eeclesiae magisterium nihil au-
ctoritas in civitate possit: ob eamque
caussam vulgo praedicant et pugnant,
rem sacram remque civilem esse penitus
distrahendas. Quo facto saluberrimam re-
ligionis catholicae virtutem a legibus, ab
administratione reipublicae excludunt: il-
ludque est consequens, ut praeter insti-
tuta ac praecepta Ecclesiae totas consti-
tuendas putent civitates. — Nec vero
non curare Ecclesiam, optimam ducem,
satis habent, nisi hostiliter faciendo lae-
serint. Et sane fundamenta ipsa religio-
nis catholicae adoriri fando scribendo,
docendo, impune licet: non iuribus Ec-
clesiae parcitur, non munera, quibus est
divinitus aucta, salva sunt. Agendarum
rerum facultas quam minima illi relin-
quitur, idque legibus specie quidem non
nimis vim inferentibus, re vera natis ap-
tis ad impediendam libertatem. Item im-
positas Clero videmus leges singulares
et graves, multum ut ei de numero, mul-
tum de rebus necessariis in dies decedat:
reliquias bonorum Ecclesiae maximis ad-
strictas vinculis, potestati et arbitrio ad~
ministratorum reipublicae permissas: so-
dalitates ordinum religiosorum sublatas,
dissipatas. — At vero in Sedem Aposto-
licam Romanumque Ponteficem longe est
inimicorum incitata contentio. Is quidem
primum fictis de caussis deturbatus est
propugnaculo libertatis iurisque sui, prin-
cipatu civili: mox in statum compulsus
iniquum simul et obiectis undique diffi-
cultatibus intolerabilem: donec ad haec
tempora perventum est, quibus sectarum
fautores, quod abscondite secum agita-
rant diu, aperte denunciant, sacram tol-
lendam Pontificum potestatem, ipsumque
divino iure institutum lunditus delendum
Pontiticatum. Quam rem, si cetera dees-
sent, satis indicat hominum qui conscii
sunt testimonium, quorum plerique cum
saepe alias, tum recenti memoria rursus
hoc Massonum verum esse declararunt,
velle eos maxime exercere catholicum
nomen implacabilibus inimicitiis, nec ante
quieturos, quam excisa omnia viderint,
quaecumque summi Pontifices religionis
caussa instituissent. — Quod si, qui ad-
scribuntur in numerum, nequaquam eiu-
rare conceptis verbis instituta catholica
iubentur, id sane tantum abest, ut con-
siliis Massonum repugnet, ut potius ad-
serviat. Primum enim simplices et incau-
tos facile decipiunt hac via, multoque
pluribus invitamenta praebent. Tum vero
obviis quibuslibet ex quovis religionis ritu
accipiendis, hoc assequuntur, ut re ipsa
suadeant magnum illum huius temporis
errorem, religionis curam reliqui oportere
in mediis, nec ullum esse inter genera
discrimen. Quae quidem ratio comparata
ad interitum est religionum omnium, no-
minatim ad catholicae, quae cum una ex
omnibus vera sit, exaequari cum ceteris
sine iniuria summa non potest.
(Sliedi),
Po glas ovim iz pokrajine.
Kažu neki, a dakako od šale, da
su listovi zanimiviji, kad se biju. To
je s nekog gledišta istina. Koji put
pak je taj boj i potrebit. Je li bio
i ovaj put od potrebe, neka sude
oni, koji ga izazvaše. Te nam kažu,
da se ovo nekoliko dana željno izče-
kuje i ,,N. L." i „K. D.« Svak
hoće da čim prije čiije što će jedan
drugomu reći i hoće li i „K. D."
odapeti.
Hvala Bogu ,,N. Listu" nije težko,
on ima toli umjestnih prosvjeda i
pouzdanica pun koš, pa nekih baš
masnih i ,,N. Listu" pristojnih. Mi
pak kukavni ostavljeni na oseki „si*
rak tužni bez igdje ikoga!" Jakost
im je velika, uspieh sjajan, jer će po-
stić barem to, da nas „pogane" krste,
da se poslie uzmognemo gdjekojoj
kršćanskoj gospodi smierno približiti
i celivati im kršćansku ruku.
Poručio nam jedan baš vrli pri-
jatelj a još vrliji Hrvat ovo:
D." imala je pravo branit se,
pošto bijaše napadnuta. U obrambi
r§kla je istinu, koju nije niti napa-
dač oprovrgao, a od prosvjeditelja,
pouzdaničara i upravljača brzojavnih
pošiljaka nitko niti dirnuo, ni opro-
vrgao je. Ali forma bijaše zlo oda-
brana, loša. ,,N. L.u, kaže nam pri-
jatelj, dobiste u nedjelju, a u pone-
djeljnik već su izašla tri članka proti
Bon Mihi. Dakle ti članci bijahu
napisani u hitnji, u ljutini, kako na-
pisani, tako bačeni pod štampu, pa
eto ti buke i graje po cieloj zemlji.
Dobro. Mi se tu donekle slaže-
mo s prijateljem. Tri članka naša
napisaše tri razne osobe, trojica koji
se ponose svakako tiem, što jim hr-
vatska krv u žilam teče. Ako li ta
krv uzavrije, krivac je svakako na
prvom mjestu onaj, koji ju je po-
dražio.
Ma hajde, ta žestina svakako po-
pušta kod jednoga, a kod drugoga
možda i raste. Kako bijaše u nas,
neka sude koji čitaju. A kako je u
onim, koji su eto proti nama, možemo
sudit i mi.
Nama se predbacuje, da smo uda-
rili podlim klevetama, podmećivanjim,
napadajim. Ipak nijedna brzojavka,
nijedna pouzdanica, nijedan prosvjed
nije te ,,klevete", ,?podmećivanja" i
„napadaje" iznio, da jih obori. Ču-
dno da se toliki slažu u formi, pošto
više manje svi jednako iztiču napa-
daje i ništa drugo, ko da nijesu ni
čitali onoga, što je preč. Pavlinović u
svojim člancima napisao. Recite, jesmo
li mi rekli istinu ili laž ?! Odbijaju
napadaje? Hajde neka jih. Pače ka-
ko smo više prosvjeditelja, a naročito
i iz prekovelebitske Hrvatske rado
izticali i slavili kao čelične ne samo
Hrvate, nego i katolike; kako smo
jih rado stavljali kao primjer i izgled
dragima i nama samim: tako ćemo
činit i u buduće, dok god budemo
vidjeli u njima pravog hrvatstva i ka-
toličanstva. Mi nijesmo ovdje, da samo
napadamo. Ma kad je treba branit se,
branit ćemo se, pa bilo od koga. Ako
pak u obrani koji put i malo dublje
zasječemo, je li nam po moralistim
grieh, što mjesto da samo kožu pre-
sječemo neka bi se krv vidjela, dodje
oštrac i do kosti? eh, gospodo! Ho-
ćete li mira od vas toli propovieda-
noga a tolikrat rušenoga, baš kO iz
obiesti, pomislite, da smo stekliši, pa
prilično i mladi, il „zeleni", kako bi
netko reko. Dobar politik imao bi to
predvidjeti, tim više, onaj, koji seje
već ovdje jednom izplatio.
Oroči.
I<r_A_SX DOPISL
Gradac, 20 travnja.l)
Kad je ono tu nedavno daroviti vaš
suradnik Milivoj Milivojić uzeo da une-
koliko kritičnih članaka žigoše nizki pra-
vac suvremene novinarske književnosti
kod nas Hrvati, i strogom svojom logi-
kom izložio gnjevu čitateljstva gnjusni
verizam nekih suradnika „Hrvatske Vile",
koji se iz petnih žila napiru da u našu
literaturu presade mirisavo cvjeće iz Zo-
lina i Stecchettieva perivoja, kog je g.
Milivojić, velim, podigao ljutit svoj bič
na prekovelebitske gnjusarpjesnike, zabo-
ravio je u svom rodoljubnom djelu od-
kuženja jedan pobliži nam pojav, zabo-
ravio pjesnike „Čežnje" i Bukovčeve „Ve-
like Ize" u dubrovačhomu „Slovincu".
Šta su realistični izleti „Vilinih" suradni-
ka prama ovim zločinačkim plodovima
nove slovi uske Muze? Pjesnička putenost
postiže ondje svoj vrhunac, i urednik
Zore, koji se tu skoro tužio da mu u
rodnomu gradu ne imade javnog bludi-
lišta, može sada mirno spavati, pokle je
evo taj zavod u svom listu osnovao. Šta
su Stecclietti i D1 Annunzio, u pogledu
pornografije, spram g. C.? On bo hoće
da se takrni sa Aretinom i sa Castiem!
Tu je novu školu „vriedni suradnik" Slo-
vinca inaugurirao sa poznatim romanom
„Gospodja s Kamelijami", prevodu ko-
jega ne bi, u istinu, znao čovjek naći
drugog uzroka, već jedino da se njim
počme i kod nas uvlačiti, po što po to,
književna nećudorednost. Nisam, Bog zna,
kojekakav moralista d tout prix, ali pi-
tam: jeli baš nužda bila presadjivati u
našu književnost to esotiĆno bilje, koje
kod nas (srećom!) nemože nikako da
uspieva? Pokraj divnih ženskih tipova,
što je kod nas stvorila mašta narodna,
kao Mejrimu i Kosovku djevojku, pokraj
ženskih ideala što su nam darovali naj-
bolji naši pjesnici, šta de nama te tudje
eterijc, ti galički vampiri, koji štiocu truju
svaki osjećaj moralnosti i pojam o žen-
skoj čistoći i idealnosti? Neću da oti-
djem tako daleko, da uztvrdim da se u
biranju djela za prevadjanje treba izklju-
čivo osvrtati na geslo: Bog i Hrvati;
ali bih se usudio zahtjevati od mladog
naraštaja, da se u prevadjanju ili naslje-
dovanju drži velikana, pa baš i ne pri-
padali obitelji pisacS. kršćanskih u pra-
vom smislu rieči. Neka g. C. probere
sve klasične spisatelje starinske, a od
novijih Gothea, Byrona, pa i samoga
Carduccia, i uvidjeti će lako da i ako
su se klanjali istini i prirodi, nisu nikad
do takove nizkosti spali. Književnost,
kako ju neka suvremena mladjarija shva-
ća, nebi bila drugo već apologija razblude,
glorifikacija grieha i sablazni. A od ta-
kove kuge treba domaću knjigu brižljivo
čuvati, i ja mislim da me neće niko na-
tražnjakom2) nazvati, reknem li, da tko
takovu vilu dvori, Čini prosto opaku stvar,
nepoštenu stvar, te bi na nj trebalo bezob-
zirnom kritikom udarati, kad na žalost
kazneni zakonik 3) ne predvidja nikakovu
pedepsu za pornografične listove i nji-
hove suradnike. A pošto mi se čini da
Milivoj Milivojić vješto kritičnom Šibom
vlada, stavljam mu 11a dušu i konkretni
slučaj, uvjeren da se neke rane samo
usijanim gvoždjem izliečiti mogu. Fer-
rum sanat!
Jatagan.
*) Ovu smo kritiku primili od mlada sreufili*
štara, ali koji evo zrelo sudi. Bog nas učuvao
nemoralne književnosti; ona je uzrok i ovo-
zemnog propadanja narodima.
Op. Ur. K. D.
2) Pravi je natražnjak onaj koji đrugčije misli,
jer bez vjere i bez morala pukni al naprodka,
ti nema. Ur. K. D.
Bilo bi, daje boljih tumača; našlo bi se, da
je dobre volje, jer javnu nemoralnost ne do-
puštaju ni turski zakoni.
Ur. K. D.