nije bio „nazadica". Dž, nije mala za-
sluga sadašnjega glavara, što će nam se,
do koji dan, početi napravljati cesta,
koja će nam od velike koristi biti; ali,
vjeruj mi, gospodine dopisnice, da nije
bilo Ante Eoce nikad Vodice ne vidješe
ceste. A zar je, za prijašnjega glavara,
selo bilo nečisto ili nazadovalo ? —
nije. Pod čijim glavarstvom popravila
se je luka, da je slične na daleko nije;
pod čijom upravom bijahu obješeni fe-
njeri po seoskim ulicam; pod čijim nad-
zorom bijahu ulice i „kanali* po selu
napravljeni i uredjeni? Da nije prijašnji
glavar znao upravljati i biti otcem mješ-
ćana, zar bi ga seljani bili godine 1877
po drugi put izabrali, te ga držali do
nazad dva mjeseca? Pače nebi ga bili
nit promienili, da se nije sam — rad
starosti — odrekao. Nije li ovo sve
ovako? Promisli, gospodine dopisnice,
pak — sudi i piši.
U ostalom neima se ništa prigovoriti
sadašnjemu glavaru, pače zaslužuje po-
hvale, što je okrenuo pravcem označenin
mu od Ante Eoce. I ja sam uza te,
dopisnice, da Stjepo Čorić će vrstno u-
pravljati i podići blagostanje našega sela,
budu li mu pri ruci — što seje nadati
da hoće — seljani i druge starešine. I
tako će naše selo procvasti i n svem i
svačem napredovati i moralno i materi-
jalno, a naše potomstvo počitanjem će
se siecati onih glavara, koji su prinieli
k sreći i blagostanju svoga sela.
Napokom, da je preporučeno sadaš-
njemu glavaru, a i pristavu, da nikada
ne smetnu s uma onu: sve što činiš,
radi za boljak, napredak i slobodu ne
samo svoga sela, nego cieloga hrvatskoga
naroda. — Mislim, da se neće nitko
naći uvriedjen u ovo malo mojih redaka.
„Hrvatske majke sin.*
Da, Velecienjenigosp. Uredniče, Ne-
rodoljubna spočitavania gosp. M. P. što
se naime bavite razpravljanjem hrv. prava,
obsega ujedinjene Hrvatske, što ne pu-
štate nikoga ni preko Soče ni preko
Drine, što nadzirete rad »Nar. L." i. t.
đ. i. t. d. to su, kažemo, sami biseri u
Vašem viencu, to je ono, što Vam je
pribavilo odobravanje onih muževa, ko-
jim je samo do poštenja i istine. A koji
su ti muževi :— stekliši znadu.
A šuplja ironija, mržnja, jal i kleveta
što se sve odsieva u spomenutom članku
,,N. L." to je samo izraz zlobe. Do ste-
kliša takova moralna padavica nedopire,
jer „viek se hrdja gvoždja drži." Za da-
nas dosta! — Dojdućeg ćemo puta pro-
sliedit jednom malom pripovjedčicom.....
Opetovano izjavljujuć dostojnim pre-
zira napisano u spom. članku ,,N. L.u
o "Kat. Dalm." izražujeffib Vam, vele-
cienjeni gosp. Uredniče, našu iskrenu pri-
vrženost. Zakljucujuć kličemo Vam na
pozdrav „Bog i Hrvati"! Živila stranka
prava.
Zadar, 6 travnja 1884.
Sliede podpisi od 32 zadarska
stektiša.
glavica do obala Adrije i Egcja, slobodne
i neovisne, sačinjavati jednu otačbinu.
Naš list — jedva polumjesečni — po-
stavio si je zadaćom naučati i zasadji-
vati vjeru ove narodne ideje iztočnim die-
lom Istrije, hrvatskim Primorjem sa Rie-
kom i kvarnerskimi otoci, prepuštajući
našim listovom veće važnosti, da budu
apoštoli te ideje u širjih krugovih.
Zrnce, koje mi sijemo, naći će, mi ne
dvojimo, toliko dobra tla, gdje će moći
proklicati: Niknuti će, i rasti će".
O dpi si „Kat. IDalm.-"
Platili:
do konca ožujka g. 1885: m. p. g.
D. Antun Lebedina;
do konca sječnja g. 1885 : č. Samostan
00. Franj. u Košljumu;
do konca g. 1884: m. p. 0. Bi. Ku-
lijer, 0. Petar Kordić, preč. D.r Antun
Orlić, si. „Sbor franj. mladeži" u Pe-
čuhu, m. p. D. Autun Bačić, si. Hrv.
Skup u Pučišćim. m. P. 0. Petar Miošić;
do konca rujna g. 1884: m. p. D. M.
Nekić, si. Slavj. Dom u Kotoru;
do konca lipnja g. 1884: m. p. D.
Mijo Doma, D. Jakov Gjeldum, D. Antun
Dežulović, preč. D. Miho Pavlinović, m.
p. g. D. V. Jur. Škarpa, D. Josip Bre-
žnjak, si. Družtvo „Bog i Otačbina" na
Silbi, si. Čitaonica u Makarskoj, m. p.
D. Mate Biočić;
dg konca travnja g. 1884: si. Družtvo
„Hrvatska";
do konca ožujka g. 1884: m. p. D.
Eaimund Maroević ;
na račun g. 1884: č. g. I. K. Novak
f. 4;
do konca g. 1883: m. p. D. Josip
Mrakovčić, D. Josip Delfin.
Č. g. D. Jos. Brežnjak — Promie-
njujemo u Topusko.
ČČ. gg. „Stekliši" — Zadar — Pri-
stasmo na Vašu želju, jer Vaš nepristran
glas, zavisan jedino ob oduševljenju za
ostvarenjem prevlade nesebične hrvatske
misli, vriedi mnogo, da se uvidi kako
neka nebratska podkapanja i sumnjičenja,
drže se kod zdravijega diela rodoljuba
za ono što su. Sve nek trpi, al nek
sveta istina i pravica ne trpi; nas nek
bi i kamenovali samo kad bi to imalo
urodit dobrom po katoličku vjeru i do-
movinu Hrvatsku. U svom bo kukavnom
ranu netražimo sebe nego sreću svoga
unesrećenog zavičaja. Branimo ga! na-
rodnje suze nek nas bodre, da uztrajemo
do pobjede. Živjeli!
SI. »Uč. Zadruga" — Šibenik —
I bez molaba i preporuka, po svom o-
svjedočenju vrlo se rado zauzimljemo;
k6 za naše zanemareno svećenstvo, tako
i za naše učitelje, jer su oba ova sta-
liša u nas u klancim jadikovcim. Po-
hvalno je uz to, što si do boljih dana
učitelji sami u čem mogu pripomažu.
Č. g. — Trogirska okolica — U ne-
prestane dokaze, da naš List podpuno
odgovara ćustvim ogromne većine dal-
matinskoga svećenstva, koje uprav brat-
skom ljubavi prati naš kukavni rad;
rado bilježimo i Vašu. Bog je i njegova
pomoć gdjegod su namjere čiste. Živjeli!
Zagreb, 2 travnja,
Kad sam već počeo, a ima baš nešto
malo materijalna, hajde da nastavim.
Vjerojatno je, prem nijesam siguran,
• da Vi magjarskih listova nečitate. Ne-
* znam, jeste linijeste li i tomu „kultur-
nomu" jeziku vješt. Prem neškodi ni
k njega znati; čujem da se može u njem
dobro psovati.
: No ako i nečitate magjarskih, bit ćete
ipak čuo štogod iz naših listova, kojimi
se sve imeni nenabacivahu Magjari na
naš sabor za posliednieg zasiedanja. Ja
sam neka zapamtio, ma neću jih ovdje
' navadjati. Možete li, predstavite si jih u
mašti, ako Vas ona ne visoko, nego du-
boko, u đubljin.i „ljubkih i voljkih, iz-
raza uznieti može. Jadni David5 Starčević,
kako je u njih „porađao"! Na rodoljubnu
: ii pravednu, ako i ličku njegovu viku za-
htievaše1 Magjari, neka se naš sabor umah
/ zatvori. A kako je Mojsija nekad Aronu,
tako naši magjarski sekundanti staviše
.rieči, što jih sami izgovoriti nemogoše,
. xt usta našeg junačine I).ra Marka, pak
t ^hajde s Davidom dva puta na polje, neka
- ,-Jv? ga nosi. Magjarom bi time podieljena bar
;*;jieka zadovoljština.
" Nego u peštanskom saboru dogodilo
~ - se ovih dana, baš na 1 aprila, nešto buj-
nijega, nego u nas. što smo mi prama
iMagjarom u psovanju i grdjenju! Sam
t David, taj »Vodja petroleraca", neka mi
' oprosti, rečem li, da je kukavica, kad se
usporedi s magjarskimi junaci! Davidovo
„psovanje" i „grdnja" tu izčezava.
. - . 'Dakle o čemu se radi? Evo što zna-
dem iz brzojava. Vi znadete, da se u
|^ brzojavci nemože svaka psost imenovati,
nego se sve skupa u kratko reče. Tako
i naš brzojav od 1 travnja. Zastupnik
er Szell prijavio se je u sjednici, da će go-
voriti. Petorica pako zastupnika, naime
Ugron, Herman, Hoitsj, Pronav i Hege-
izjaviše (dakle već unapried, a toga
gf David čini mi se nije činio) da će
fcapasti Szella u javnoj sjednici, kada
kde govorio. Toga radi (brzojavka veli:
i medjutim) Szell nije govorio,
r Kada je sjednica zaključena, te j* Szell
jL stupio iz dvorane u triem, dodje mu u
susret zastupnik Hoitsy, te mu reče: Vi
ffe ste hulja i kukavica \ j"e li mu još šta
|jj drugo rekao, toga brzojavka možda fkrat-
' koće radi nenavadja. Szell odvrati: (opet
|||.J pa brzojavci). To ste vi!
I/V , časak po tom dodje i baron (naš Da-
f- vid nije baron; Bog zna kada će biti?)
f? . G4vro Pronay, s kojim se Szell nije hotio
•j u dvoboju tući, te mu reče: (po brzo-
|| javci) Vi ste hulja i kukavica! Szell bi-
jtSe biesan, te je psujući i grdeći (te
kkafcke dvie rieči ima brzojavka) svoje
protivnike, ostavio triem.
RT' ? Pred vrati sgrade dostiže ga Ugron,
: ^f -1?11 zatuli: (opet po brzojavci) Vi ste
|L' hulja i kukavica. Szell, poče ga ružiti.
p.-C NoJUgrOn, koji je jaka tjelesna ustroja,
poče mahati rukama; na što Szell po-
b 3 u muzealni perivoj preko puta, i tu
*- mds{tć štampom, uze protivnike grditi.
P" Nekoliko zastupnika, motreći taj prizor,
^^ : smijahu se Szellu, koji je upravo biesnio.
% _ » Protivnici' napaše Szella, što je dvoboj
otklonio l Dvoboj, ma&jarska kultura, je
|f: u njih kruh svakdanji.
Pf' Ugron reče još Szellu: Uzmite, da ste
l^v kažnjen, jer ne budete li tako mislili,
;>: , čusnut ću vas pred čitavim svietom.
Druga brzojavka, od 2 travnja kaže
• ovo i Jučer sbila se je opet sahlazan. Dva
J suradnika Vrhovayeva lista ^Fiiggetlen-
% * seg* (ciljem, da to na hrvatski prevedeno,
t znaći »neodvisna zadnjica", budi dopu-
| šteno izreći), Clair i Szemnecz istjerana
su jučer posredovanjem zastupnika Otona
l Hermana iz zastupničke kuće. Poslie sjed-
* I niee napala su oba Heimana na ulici; pa
p- kad se je taj branio, izvadi Szemnec rt-
f* vofver. Medjutim priskočilo je više za-
• stapriika, na što je Szemnecz zatvoren.
I tu su, kako vidite, Magjari daleko
|r; • pred nami. Ni naši revolucijonarni ste-
||L ' kl§i nenose revolvera u sabor, a kamo
^ - li" dfugi. — Kako se naša »narodna*
f. garda povadja za Magjari, tko zna, da
Ia . se r u tom nepovede. A tad petrolerci:
^ s Bogom Vaša slava!
f " Svidja li Vam se, tiskajte. Inače u koš.
L (Ne u koš; jer imamo pravo iznašat vjer-
S r nu sliku družtvenog života naše »braće",
^ da svak uvidi, kako njihov zagrljaj nama
v„ ni s gledišta uljudnosti nemože bit na
fr ; oast. Uredništvo).
0 posjetu nadvojvode Stjepana u Puntu
na ot. Krku pišu »N. Slogi": Čim stignu
glas, da će nadvojvoda na Punat, dalo
se na noge malo i veliko, da ga dočeka
čim dostojnije. I zbilja već u rano jutro
bijaše okolo mora množtvo ljudi. Hrvat-
ska zastava vijala se na obćinskoj sgradi.
Mužari bili pripravljeni, da ga pozdrave
pri njegovom dolazku. Oko 9 sata prispio
je na konju sa petoricom od pratnje. Do-
čeka ga starešinstvo i svećenstvo. Gr. žu-
pnik pop Josip Mrakovčić pozdravi nad-
vojvodu čim je sjahao sa konja, hrvat-
skim pozdravom, na što mu takodjer on
odgovori hrvatski. Pozvan od g. župnika,
da razgleda naše selo, odputi se s njim
oko mora. U taj čas razpuknu se jedan
mužar te prebi nogu Petru Franoliću pok.
Nika, koji je mužare palio. Nadvojvoda
postade, te odasla odmah svog liečnika
bolestniku, da mu ponačini nogu. Čim
se odputio liečnik k bolestniku narod po-
čeo klicati: Živila njegova visost Stje-
pan ! Živio nas kralj Fran Josip I.! Ži-
vila Austrija! Zatim pohodi u pratnji sta-
rešine i svećenstva našu siromašnu crkvu.
Odatle prolazeć kroz selo, posjeti ranje-
nika. Pohodiv siromašnu kućicu bolestnika,
te podieliv mu liepu svotu novaca i na-
rediv, da ga krčki liečnik g. Fabianić
poliadja dok bude trajala bolest, podje
pozvan na zajutrak. Primiv dragovoljno
tu ponudu, odputi se prama kući Antona
Žica Klačića, gdje bijaše pripravljen liep
stol, obskrbljen od g. župnika i popa
Josipa Žica, Kao što je prolazeć kroz
selo razgovarao se većinom hrvatski, tako
bi i kod stola, popitkivajuć za stanje na-
šeg sela i naše luke. U kući ostao oko
tri četvrt sata. Zatim se uputi put mora,
gdje ga čekao liep čamac, prostrt sagovi,
da ga preveze na malen otočić Košljun,
gdje stanuju otci Franjevci. Vozeć se pra-
tilo ga množtvo drugih naših čamaca
dubkom punih ljudi, da izkažu ljubav,
koju goje prama njemu i habsburskoj
kući. Tu se zadržao debeli sat pregle-
davajuć samostan. Pohodi takodjer kapelu
gdje počivaju kosti Kate Frankopanke i
biblioteku, gdje se upisao u namienjenu
za to knjigu. Na poziv velečastnog 0.
Lenarda Matkovića guardijana samostana,
podje u refektorij, gdje mu bijaše tako-
djer pripravan mali obrok, po silah onih
siromašnih otaca. Svrativ se s Košljuna
na Punat oko 11 sata, odputova put
Baške.
Čitamo u „SI.* od 1 tek., da jepre-
svietli biskup Dubrovački krenuo koncem
ožujka put ercegovačkog Popovapolja u
kanoničke pohode.
Sloboda prima iz Zadra: »Jučer sam
primio 70. br. „Slobode" i u njem do-
pis iz Zadra od nekog vašega dopisnika,
koji mi je u ostalom nepoznat. Dopisnik
navadjajuć neki članak pisan prije godi-
ne dana u „K. D." koja je predvidjala
kako će se svršiti „velika borba", uvje-
rava vas, da su se ovih dana dalm. za-
stupnici pomirili sa austrijanskim gjene-
ralom. Vi ste u zaporci podvojili, da je
vaš dopisnik možda krivo obaviešten. Do-
pustite mi, gos. uredniče, da vam rečem,
da je sasvim dobro obaviešten. Vodja
„narodne" stranke g. Klaić i prisjednik
zemaljskoga odbora g. Vranković bili su
kod baruna Jovanovića i „nauživali su
se slasti pomirenja", kako je ono prije
godine dana rekla „K. D." Kakve su po-
godbe? — Za sve se pravo ne zna, nu
za izvjestno znam, da će bit zabačeno i-
menovanje dr. Ivanića praliečnikom, a na
mjesto njegovo, koje je već za Dr. Ivanića
bilo odredjeno, doći će narodnjak, inače po-
štenjak dr. Ergovac; ali ovo nije baš da se
pogodi dr.Ergovcu,već po onoj promoveatur
ut amoveatur sa mjesta u zadarskoj bol-
nici, jer.... tu ima doći dr. Emanujlo Lu-
xardo, koji se oženio sa kćerkom prvaka
dr. Klaića.
U ostalom pustimo te, a i još neke
stvari do druge sgođe, a pribilježimo či-
njenicu, da se »Stekliš" progoni u sav
mah, dok se narodni vodje rukuju s ba-
runom Jovanovićem".
DOMAĆE VIESTI
Dubrovački vlastelin Franjo bar. Gun-
dulić član gospodske kuće postao je dvo-
rjaninom N. V. Kralja.
Pravaš. Na 4 tek. izišo je 1 broj
mjesečnog Lista »Pravaš", koji se daje
predbroj ničim „Stekliša" na dar. Uredni-
kom je »Pravaša" urednik „Stekliša" g.
A. Dejan.
Zapljene. 1 1 broj „Pravaša" bio je
zapljenjen.
* *
N. Veličanstvo kralj darovao je crkvi
u Slanom f. 150, da se dovrši mrtvačka
bogomolja gdje su g. 1855 umrli ondje-
Šnji okuženici poginuli od kratelja.
Nijedan trgovac nešalje svoju robu kao
ja: bez pouzeća, carinjeno i franko, te
uzimljem sve na moj trošak natrag, što
nije za 50—100°10 jeftinije no drugdje.
Da nebi to istinito bilo, morao bih ja
velike štete nositi.
Ceylon i Goldjava kava,
kilo po 1 fr. 45 nvČ.. nadalje: čaja, čo-
kolade i južnog voća uz vrlo jeftinu cienu.
Imadem jošte SREBRENIH REMON-
TOIE-SATOVA po 11 fr. 50 nvč. a bu-
dilica po 3 fr. 50 nvČ. na zalihi. —
Platež od jedan do uva mjeseca po
primitku.
Adolf Lambert,
Beč, 1 Eothenthurmstrasse, 19.
Primamo iz Gdinja, 31 ožujka: U
ovom selu netom se doču da se je N.
V. kralj udostojao udieliti iz svoje po-
sebne škrinjice svotu od f. 200. za
gradnju grobišta puk hotje izkazati od-
mah svoju harnost Veledušnom svojemu
Dobročinitelju. S toga dne 28 tek. pri-
sustvova svetčanoj Sv. Misi koja bi od-
čitana u ovoj župskoj Crkvi za našega
kralja. Poslia Mise uz Blagoslov s pres.
Svetotajstvom bi izpjevana obična Hva-
lopjevka »Tebe Boga" — Svetčano pak
zvonjenje zvona i pucanje iz pušaka
razveseljivalo je taj dan na neobičan
način.
* *
*
U Dubrovniku su kopajuć u jednoj
ulici našli nekoliko spržene pšenice.
»Slovinac" mnije, da će to bit spržio
oganj, koji je buknuo nakon strašne tre-
šnje 17.og vieka.
* *
Keteketa pri Spljetskoj gimnaziji vlč.
Jerolim Moškovita imenovan je poča-
stnim kanonikom.
Kosti Petra Zrinjskoga i Frana Krsta
Frankopana. ,P. L." piše „Smrtni ostanci
Zrinjskoga i Frankopana nadjeni su, kako
je poznato, prigodom popravka crkve u
Bečkom Novommjestu. Od tad pitali su
samo Hrvati za njih. Nu sad javlja neki
strukovnjak „Pesti Hirlapa", da su ostanci
još i sad u Bečkoga Novommjestu. Po-
menuti dopisnik popitao se je za njih,
nu od načelnika nije mogo dobiti oba-
viesti. Tražeći odulje vremena našao je
kosti u mrtvačnici na gradjanskom gro-
blju, smještene u nekakav sanduk. Luba-
nja i kosti, koje su, kad su se naše, bile
neoštećene, sad su izprebijane i razko-
madane, dapače manjka toliko kosti, da
bi se jedva jedan podpun kostur mogu
sastaviti. — Osim te škrinje još je jedna
u mrtvačnici, ali na dlaku slična onoj
prvoj, da bi ju osim grobara jedva tko
drugi mogo razpoznati." Žalostno da kosti
velikih rodoljuba ovako trunu daleko od
•isvoga plemena.
Srbi u Dubrovnik. Srbska se druŽtva
rado zalijeću u Dubrovnik, da podupru
Slovinčeve težnje. Tamo će do brzo Pro-
ti čeva teatralna družina.
Pišu nam s Lastova, dne 30 ožujka: 1
Ovaj pučki učitelj od 10 tek. pa sve
do dandanas drži zatvorenu učionu, i
uzprkos sviem naredbam mjestnoga škol-
skog vieća neće više da školuje. Djeca
dolaze u učionu, ali ih on Ijera kući,
te zdrav i čil šeta se po varoši. Radi
ovog skandala puk se uznemirio. Neznam
što će starija školska vlast!
Kod s. Artale u Zadru
Izišla le knjiga
po Rimskom Misalu i Časoslovu
S DODATKOM. Jutrnje na Božić,
Na tri kralja, Večernje, Jutrnje i Pohvala
za Mrtve, i Različitih pisama i molitava.
Četvrto popravljeno i napunjeno izdanja.
Ciena fiorin.
Imenovani su: Josip Slamnig višim po-
vjerenikom financne straže a Josip Devčić
financnim povjerenikom. Primamo i kao dokaz istine tiskamo. Velecienjeni gosp. Urednice! Izvolite u
sutrašnjem broju naše dične »K. D."
priobćiti sliedeću našu
IZJAVU.
Kada u jučerašnjem broju »Nar. Lista"
pročitasmo uvodni članak, podpisan ini-
cijali M. P., mi niže podpisani zadarski
stekliši, obuzeti ćustvom, koje može, prouz-
ročiti jedino ono (izpuštamo jer bi
g. M. P. reko da zagrizamo. Ur.) kle-
vetanje (isto. Ur.), ocrnjivanje, iz-
vraćanje plemenitih nastojanje i napadaj
na sve štoje sveta, požrtvovna, bezpri-
korna, ko što je sbilja učinio pisac spo-
menutog članka odnosno na »K. D." i
nas Vaš novinarski rad, Velecienjeni gosp.
Uredniče; kada sve to pročitasmo ogor-
čeni v dnu duše odlučismo izjaviti da,
su ona bulaznenja dostojna jodino pre-
zira,' kao svaka druga netemetjita, podla
i farizejska tvrdnja!
Plovitba. aust. ug. brodova.
ALEKSANDRIJA: odp. 12 ož. Ta-
ganrogi k. Radoničić, Trst. ANVERSA:
odp. 18 ož. Milan, k. Vukasović, Shan-
gai. CAGLIARI: dop. 14 ož. Aquilone;
— odp. 13 ož. Eber, k. Marčević, Elsi-
nore. BARBADOES: dop. 29 velj. Conte
Oscar L.; — odp. 13 velj. Ara, k. Su-
tora, Guadalupa. BARLETTA: odp. 6
ož. Esther, k. Car, Trst. B. AYRES:
odp. 8 velj. Ginia. BREMERHAVEN:
odp. 19 ož. Boritelj. CARDIFF: dop. 20
ož. Rachel; — odp. 16 ož. Reno, k.
Vlašić, Pulj; 19 Cibele, k. Kosulić,
Kingston.
URA SVETO PROVEDENA
pred
PRESVETIM SAKRAMENTOM
Drugo izdanje.
Šumarski upravitelj Gašpar Mirošević
bi imenovan pristavom šumarskoga nad-
zorništva u Dalmaciji.
Vodice, 3 travnja.
Čitamo u dopisu iz Vodica br. 25
,N. E.": Od kad je sadašnji naš glavar
(Stiepo Cprić), ovo mjesto mnogo je do
sada napredovalo u^ čistoći i u svakom
drugom pogledu". Čast dopisniku, čast
sadašnjemu glavaru, ali dopisu treba iz-
pravka; jer je — čini mi se — nau-
tnice tureno, da se zaniječu zasluge pri-
jašiap|a glavara Ante Roče. Istina, sa-
dašnjemu glavaru neima prigovora: klo-
bučar je (to nije po sebi nikakva izvrs-
tnost; Ur.) — gospodin je- (ni to. Ur.)
— poznaje se sa svakim; ali i prijašnji
Ciena novčića 10.
Pazi: Preprodavaoci uz poštansku Ul-
vratnicu dobivaju odbitka (sconto). Ko
unapred pošalje novac, dobiva knjige
„franco
Preprodavaoci.
Šibenik: V. Rossini. — ISpljet: V
Morpurgo i A. Carminatti. — Cavtat
G. Faggioni. — Dubrovnik: C. Pretner
— Kotor: G. Finzi. — Orebići: postier
ka. — Metkovići: A Nikolac. — Jesa
Braća Dobrović.
„Kvarner" u svom 3. broju izpravlja
ili bolje, popunjuje, usljed naše opazke
granice Hrvatske kažuć:
„Dakle Hrvatska slobodna i neodvisna
od Raše do Save — medje su ove rekla-
miram po hrvatskom saboru adresom na
svoga kralja od 1 svibnja 1861 — nije
konačni cilj naših težnja već je sa-
mo sredstvo za postignuti ga; a biti
će postignut samo onda, kada 6e sve zem-
lje od Marice do Soče, od Balkanskih j i.Pod dopismkovu odgovornost,
Skradin, 13 travnja.
Ove godine imadosmo kao korizmenog
propoviedaoca M. P. 0. Ivana Barbića
države Presvetog Odkupit.elja, a sada-
šnjeg lektora u Šibeniku.
Sto da rečemo o našem propoviedaocu?
Ništa drugo već samo ovo, da je on je-
dan od najvaljanijih koji su do sad ovdje
medju nami propoviedaii, u njega je u-
čenosti, ljepote u jeziku, prava sloga, od
svega do svega; tako daje on bio omilio
svakome bez razlike spola i vjere. Kad
bi on propoviedao svak bi ga rado slu-
šao, pa baš da bi trajao i dva sata.
Ne samo da je Barbić valjan propo-
viedalac, da pače on posjeduje neku riedku
učenost u glazbi, tako da je on uvidio
veliku potrebu da što ljepše izadje velika
nedjelja: dozva k sebi nekoliko valjanih
mladića te š njima izuči neko miserere
dosta trudno; koje pak bi tako liepo iz-
pjevano da se svak čudio, a kroz to
vrieme hvalio našega Barbića.
Danas se pak odieli od nas naš Bar-
bić izpraćen od prečastuoga Opata i nje-
gova pomoćnika, oćl crkovnarstva, od
mnogo druge Skradinske gospode, a na-
vlas njegovih pjevača, koji će ga harno
spominjati.
Vas Skradin mu čestita dug život,
dobro zdravlje da može radit u Isusovu
vingradu, a raduje se državi koja uzgaja
onako vriednieh ljudi.
ka?uje kakvi su Difezini pristaše: imaju
bit onakvi kakva je i ona. A kakva je
ona i nije li ona moralna poticateljica
na nerede, nek govore njezine rieči, koje
ona upravlja na šibensko pučanstvo. Što
su za „Difezu" Šibenčani? ,Giannizze-
ri, plebe aizsata, ubbriacata, esaltata".
kadra počinit „brutalitd terrorizzanlili.
Šibenčani su „Difezi* nciurmaglia c-roata,
orcla selvaggia, valanga di barbari, plebc
forsennata, malandrini*. Uz ovakovo ću-
stvovanje šake ljudi napram cieloj jednoj
zemlji žalit je, u velike žalit je, ali nije
se čudit ako se neredi događjaju. Onakve
članke imalo bi plienit Državno odvjetni-
štvo, jer siju nemoral u narodu.
nja slavnoj obćini, ako to prije nije
znala?!
* * *
* * *
*Agr. Tgbltt." bilježi pogovaranje, da
će g. dr. Franjo Spevec, redoviti javni
profesor na sveučilištu Franje Josipa, biti
doskora skinut s toga mjesta i imenovan
podžupanom županije zagrebačke na mje-
sto g. Adalberta Chlupa. „Tgblatt" mi-
sli, da je to u savezu sa poznatim Spev-
čevim predavanjim o kršćanskoj vjeri.
DOMAĆE VIESTI.
Jučer je osvanuo na Velebitu snieg.
Vrieme je, odnosno, dosta studno. Oče-
kivat je zlih glasova za bajame, lozu i
drugo nježnije plodovito bilje, osobito u
podgorskim predielim, pa na Rabu i Pa-
gu, gdje blažena bura skoro svake go-
dine odnese polovicu dohodka.
* * *
S radošću čujemo da je ravnatelj split-
ske gimnazije, veleuč. D. Fr. Bulić, ime-
novan tajnim komornikom Sv. 0, Pape.
* *
<N. P. g. namjestnik, obaš.iv Šibenik,
Spljet, Trogir, Skradin vratio se u su-
botu u Zadar.
* * *
Na 1 lipnja otvoriti će se drugo re-
dovito zasiodanje porotnoga suda u Zadru.
*
* *
Primamo iz Šibenika, 16 tek.: Ovdje
se opet ponoviše neredi. Nekoliko naših
kapičara prolazeć pjevajuć kroz grad biše
na više miesta izdajnički napadnuti ka-
menjem, pače čulo se pucat i revolver
iz ljekarne Dalle Fešte. To je strašno
razjarilo pučanstvo, koje je s toga ušlo
u dućan Vlahova i dućan Dalle Fešte i
nanielo kvara. Vlastnik dućana dalle Fe-
šte bio je uapšen. Jedva se postiglo, da
se preprieči veliko krvoproliće. Žalostni
su, kako vidite, naši odnošaji!
Na 2 tek. preminuo je u Gospodinu
'Ivan Fosko, posjednik i trgovac, brat
presv. biskupa. Želimo njegovoj duši vje-
čni pokoj!
* * *
„La Difesa" ima članak o neredim u
Šibeniku. Onaj nje članak najbolje do-
gospodin Jakov Blažiolović na let g.nih
1496 aprila 25 dan" — Iz ovih je bi-
lježaka jasno, da je ovu knjižicu napisao
neki pop Jakov Blažiolović i tako bismo
morali uvrstiti u broj hrvatskih spisate-
lja 15.toga stoljeća još jednoga do sad
nepoznatoga pisca. Poviše daje ovu knji-
žicu tiskao god. 1496 neki pop Blaž
Baramović iz Vrbnika, te tako pomnožili
jednim vrbničkiui umjetnikom i broj hr-
vatskih tiskara. Jer ja držim da je god.
1496. upisati dospitku tiskanj.1 a nipo-
što prevoda. Nego ako rieči — štampah
ovu spovid — ne naznačuju rukotvornoga
auktora već samo posrednoga, te se imaju
uzeti u smislu — dadoh, učinih štam-
pati —, onda nemožemo ino nego za-
ključiti, da ju je tiskao poznati Grgur
Senjanin, al još dok je radio kod tiskar-
nice Andrije de Thoresanis u Mletcih.
Jer ako stoji što kaže veleuč. Kukulje-
vić da je Grgur tekar god. 1507 bio
pozvan iz Mletaka u Senj da pečata gla-
golske crkveno-hrvatske knjige, onda ova
knjižica, koja je tiskana jedanaest godina
prije nije mogla bit pečatana ako ne u
Mletcih. Svakako tisak i slova pomenute
knjige ad unguetn su jednaka tisku i slo-
vima — Naručnika plebanuševa — i —
Fratra Ruberta Korizmenjaka —• od ti-
* * *
0. Jerolim Vladić bosanski franjevac
obielodanio je veoma zgodnu knjigu, nai-
me I. dio svoga „Katekizam ti Provje-
dih" ili nacrti za kateketičke propoviedi
obilatim dokazim svetoga pisma, svetih o-
taca i svietske poviesti za sve nedjelje i
glavnije blagdane u godini. Pobrao, pre-
veo i pomjestio 0. Jeronim Vladić iz Ha-
rne, franjevac bosanski. (S dozvolom preč.
nadbiskupsk. ordinarijata i redodržavui-
čkoga starješinstva). Svezak I. Ciena 1
fior. 50 novč. Sarajevo 1887. Tiskara
Spindler i Loschuer. Iznosi u ovećem
formatu str. VI. 248 a sadržaje tride-
set pet propoviedi, (Počam od prve ne-
djelje poslie uzkrsa uključno.)
* * *
Mlada misa. U crkvi s. Frane u Spljet u
rekao je u ponedjeljak mladu misu kon-
ventualac pošt. 0. Bone Šarić iz Ervaca.
Za mise pričeštio brata i majku, pa ču-
vara čitaonice, Gaspića, koji mu je pri
misi otcem bio. Otac šarić to je pravi
božji pozvanik — jer je postao fratrom
iza buma života, za kojega je — nek
mu to bude na čast — bio i financi-
jalnom stražom i slugom u Spljetskoj
čitaonici. Srdce ga je tiviek stezalo za
manastirom i njegove su bogoljubne že-
lje sada izpunjene. Rodoljubni i zaslužni
naši fratri liepim slavljem svetkovaše
sretni dan mlade mise 0. Bone Šarića!
N.
Primamo iz Benkovačke obćine, da su
tamo bajame rodile, da ne treba nego
tako, samo ako ne odpadnu. Nu sva je
prilika kad nijesu do sad da i neće (a ju-
čerašnja bura ? Ur.j
* * *
Pišu nam iz Lopara na Rabu, 12 tra-
vnja: Mjestni učitelj po svom dolazku
u Lopar, postavi u zidu na uglu svoga
stana, koji je na razkršeu puteva, svetu
sliku B. D. Marije, pred kojom je svake
subote i svakoga blagdana B. Gospoje
nagarao svietnjak. 0 uzkrsu na noć, do
sada nepoznati zlikovci nabaciše se ka-
menjem na tu svetu sliku, polupaše ca-
klo, porazbiše svietnjak, i oskvrnuše pre-
hvaljenu sliku, Toliko donosi se do zna-
ska, kojih posjeduje Glavotočki Samostan.
Treba nam još primietiti, da iz preostav-
šili komada goripomenute Radićeve sbirke
važnih za zadarsku poviest i starosloven-
sku književnost prisvojili su nešto p. n.
Josip Ferrari Cupilli, Ivan Brčić, Frau
Kurelac(l) i pl. Ivan Kukuljević Sak-
cinski(2).
(Pod dopisnikovu odgovornost):
Iz Bola, na Sr. Uskrsnuće: Nezabo-
ravni 0. Miskov, netom dodje k nam,
kao starešina Dominikanaca, godine osam-
deset i druge, želeći dobra dušam našim,
i da služba božja bude uspješnija u crkvi
božjoj, uvede u dogovoru sa braćom svog
reda, nekoliko molitava preko godine na
milozvučnom našem jeziku i od uvede-
nja do prošlog ljeta vaviek se je tako
pjevalo, vaviek mnogo puka u crkvi, dok
nedodje na žalost visitator reda, nepri-
jatelj našeg jezika, te zabrani da više
nemadu rabiti taj jezik, koga nije on
razumio; a pošto je kod fratara prva
zapovjed posluh, moradoše poslušati svog
starešinu; i radi toga ovu godinu jutr-
nje ke se pjevahu večerom, Velog Četvrtka,
Petka i Subote, nijesu se pjevale kao
ostalih godina, da svi kršćani koji su u
crkvi mogu razumjeti. Radi toga, veliko
bijaše mrmljanje u puku. Svak pako žali,
što nekoji podvrženici neumrlog Lava
XIII nesliede plemenite njegove misli.
Glas iz puha.
* * *
(.1) 0. Rimoslav Gršković kaže da je,
medju ostalimi rukopisi, poklonio pok.
Kurelcu kad je posietio Glavotočki
Samostan, debelu knjigu u rukopisu
historičkoga predmeta.
(2) U kujižuici. G. pl. Kukuljevića, koju
on pak poklonio hrvatskoj Akademiji,
nalaze se sliedeći glagolski rukopisi,
što je on dobio po naših Samostanih :
1. Rukopis na kožici u 8.ni sa 174
strana, različita nabožuoga predmeta
0. Šimuna Glavića. 2, Rukopis na
hartiji u 16.ni od 181 lista raznoga
i pobožnoga sadržaja od 0. Antuna
Depope god. 1625-30. 3 Konštitu-
cioni (Ustanove) fratar 3 Reda sv.
Frančiska u 4.ni od 27 listova od
0. Krisostoma Kršića. 4. Žunta (Pri-
log za govoriti oiicij i sv. Mise za
fratar 3 Reda sv. 0. Frančiska u 8.ni
' od 97 listova god. 1752 od 0. Do-
minika Zeca.
Primamo iz zadarske okolice: Neto-
čna je viest pokrajinskih Listova, da j.i
zadarsko poljodjelsko družtvo kupilo vrt
pokojnog savjetnika Bakotića, da ga u-
zorno uredi na pouku seljaka ove oko-
lice. Zadarsko poljodjelsko družtvo samo
je upravilo prošnju za novčanu pripomoć
na Ministarstvo, e da si može nabaviti
napomenuti vrt. Ali do sad ne dobilo
nikakva odgovora. A po sriedi su i dru-
ge zaprieke nepredvidjene, koje, rek1 bi,
da će osujetiti ovu namisao poljodjel-
skog družtva.
* *
Zahvala. Eto moja želj a izražena u
pismu dneva 29 pr. m. već nadje odziva
kod dobroćudnih činbenika, pa će se,
akobogda, i nadalje oživotvoriti. Za ple-
menitim činom prof. Roglića povelo se
i slavno uredničtvo „Narodnoga Lista",
koje je baš u sgodno vrieme poslalo na
dar ovoj učioni dva iztiska „Hrvatskoga
Bogoslužbenika\ — Slavnomu uredni-
čtvu „Narodnoga Lista" najsrdačnija hvala
i od mene i od ove nevine djece, koja
se uz to Bogu pomoli za dugi i sretni
njegov obstanak.
Lopar, na Veliki Četvrtak 1887.
M. Marki.
* * *
Ministar upravitelj ministarstva pravo-
sudja, imenovao je stražmeštra obćinskih
redara zadarskih Mateja Bomića, čuvarom
tamnica kod pokrajinskog Suda u Zadru.
* * *
Učionsko pokrajinsko vieće imenovalo
je pravoga učitelja pri pučkoj učionici
mužkoj u Ložišću, Vieka Domančića, pra-
vim učiteljem za pučku učionicu mješo-
vitu u Bobovišću.
Svećenstvo zagrebačke nadbiskupije. Ve-
leč. gosp. Andrija Košnjak župnik u Klo-
1 stru svećenik jubiralac postao je zač.
prisjednikom nadbiskup, duh. stola. G.
Ferdo Kraljević kapelan u Oriovcu ide
za upravitelja župe u Štivicu. Premješteni
su duh. pomoćnici: gg. Milan Strahinšćak
iz Vrbovca u Vel. Goricu; Franjo Jecrnan
iz Oštrca u Vrbovec. G. Petar Agjić do-
sadanji upravit, župe petrovoselske ide
za kapelana u Oriovac.
u svakom stoljeću poginulo do 20,000.000 I
ljudi. Dosada, poginulo je u vojnam, u 1
koliko se može približno izračunati, do
1200 milijuna ljudi.
11 R. P. Secondo Franco e V *Apo-
stolato dei Patimenti*. Crediamo far cosa
grata ai nestri lettori riproducendo la
seguente preziosissima lettera dell' illustre
R. P. Franco pubblicata nelP Unitá Cat-
tolica del 12 aprile, in mérito dell' áu-
reo libro dell' Apostolato dei Patimenti,
del R. P. Lyonard d. C. d. G.
* Til. Sig. Cav. Romano,
Che buona ispirazione fu mai la sua
di mandarmi alcune copie della cara o-
peretta del P. Lyonard sull1 Apostolato
dei Patimenti. Ella prevenne un mió de-
siderio, e rese un servigio non solo a
me, ma a tutti quelli a cui le taro leg-
gere. L1 argomento certo é molto a pro-
posito, perché non sono i patimenti quelli
che mancano in questo povero mondo:
e la consolazione che quel libro appresta
é veramente la sola che sia vorace o
sincera. II P. Lyonard la seppe derivare
dai tesori ammirabili della fede, e pose
in bella mostra i vantaggi che le soffe-
renze apportano alie anime, P abbondanza
della grazia con cui si accoppiano, la
sicurezza della salute che germinano, la
preziositá della corona cui fauno capo.
Che vuole di pin per disvelare al mondo
un tesoro che il mondo si poco conosce ?
Ma fece anche di piú: si mise di pro-
posito a consolare P umana debolezza, e
cogli esempi di Gesu Cristo fattosi nomo
dei doloii, e della Vergine Benedetta che
sta ai piedi della croce del suo Gesü,
viene ad espugnare tutte le ritrosie della
natura, tutte le ribellioni della nostra
j mferma volontá, Questa é, a mió credere,
la parte piú bella e piú fruttuosa di
questa operetta: perocché in essa pene-
tra cosí intimamente lo spirito, illumina
i' intclletto e innove il cuore si falta-
mente che la volontá se ne trova soave-
mente soggiogata.
Che pero io bramerei che questo li-
bro fosse ampiamente dift'uso e che per-
venisse sopratutto alie mani di quei tanti
che gemono nelle lagrime e nel dolore,
perché mi sembla che dovrebbe lenir
loro tutte le acerbitá della vita. Fu poi
singolar fortuna del libro che ponessa
opera a tradurlo una penna colta ed e-
legante, che tenendosi lontana dall' an-
damento tráncese, pur non uscisse punto
dalla semplicitá e naturalezza, che in
siffatti lavori é tanto desiderabile. In-
somma, signor cavaliere, ella ha fatto
un' opera veramente buona, ed io in
quella ohe la ringrazio caramente del
dono, me ne congratulo con lei sincera-
mente. Buone le sante feste a Leí ed alia
sua famiglia, e sono
Di V. S. 111.ma
Torino, Venerdi Santo 1887.
Devot.mo
Secondo Franco S. 1.
L1 Opera viene spedita dall" Editore
cav. L. Romano (Via Cario Alberto, N.
19, p. Io, Torino), contro vaglia póstale
di L. 3. — Chi acquisterá anche il Ma-
nuale Completo della Guardia d' Onore
al S. Cuore di Gesü, libro non meno
interessaute che utile, giá da noi rac-
comandato, e dello stesso prezzo, pagherá
solo L. 5,50, franco di posta.
Iž^aiziliaite viesti.
Rišćanska Crkvena obćina u Trebinju
obratila se je na družtvo sv. Bave u Beo-
gradu radi podpore za gradnju crkve i
škole. Spomenuto družtvo doznačilo je
podporu od 600 franaka i otvorilo je
preko toga još i subskripciju, kod koje
opozicijonalci demonstrativno sudjeluju.
* * *
Žrtve ratovanja. Francezki pisac Jules
Flammarion priobćuje u „Annales litté-
raires" o tom predmetu vrlo zanimivih
podataka. Čovječanstvo je medju sobom
u vjekovitu boju. U njemačko-francezkom
ratu god. 1870 i 1871 poginulo je 250.000
ljudi. U krimskoj vojni god. 1854—1855
palo je 785.000 ljuJi. U Italiji god. 1859
palo je 63.000 ljudi. U ratu „medju bra-
ćom" god. 1866 palo je 46.000' ljudi,
u ratovanju medju amerikanskim sjever-
nim i južnim državam god. 1863—1864
palo je 950.000 ljudi. U bojevim Napo-
leona I. poginulo je do 5.000.000 ljudi.
Ako skupa sbrojimo sve žrtve, koje su
pale na bojnim poljanam Europe i Sje-
dinjenih amerikanskih država, samo u o-
vom stoljeću, to nam se pokažuje ogro-
man broj — 19,840.900 ljudi. Poprieko je
35Ta.3xxo-v±je -viesti.
Journal des JDebats donosi izMasauaha
da su prednje straže Rus A.lule u Me-
shali, dva dana hoda od Monkula; kažu
da Ras Alula ima pod svojoj zapoviedi
25.000 abisinaca.
% *
Ideja balkanske konfederacije, kako pi-
šu iz Plovdiva, može se tek onda ozbilj-
no uzeti, kad uspije postići sporazumak
izmedju Srbije, Grčke i Bugarske glede
razdiobe Macedonije. sad Bugari samo
žele, da se sadanja kriza rieši. Bugari
su proti republici i žele stalnu vladu.
BRZOJAVNE VIESTI
„Katoličkoj Dalmaciji".
Carigrad, 18 travnja. Kod Porte
opaža se preokret u nje vanjskoj po-
litici: držeć se čvrsto prijateljstva sa
Rusijom šuruje i sa Njemačkom i
Auslro-Ugarskoin, smatrajuć njihovo
prijateljstvo naslonom u slučaju su-
koba,
Sofija, 18 travnja, llegencija traži
kako da produži svoj mandat, te iz-
bjegava skoro imenovanje kneza.
ZEPriofoceno- ^
Ćastnomu ;josp, vitezu Petru Tripalu
u Sinju.
Svršetkom siečnja o. g. vi ste mene
obtužili kao budiocu cetinskih župnika
proti mjestnoni upraviteljstvu obćine:
il pošto vam se prvo opanjkanje iz-
jalovilo s nedostatka dokaza, naperili
ste i drugo obrazloženo Imenicom
viećnika, mojom rukom napisanom, i
poslanom, prigodom obćinskih izbori!
P, 1). F. Jerkunici u Bitelić.
Mučno mi je i pomisliti, nekmoli
vjerovati, da je vas, gosp. viteže, o-
sobna mržnja i kivnost dognala do
tako sažaljiva bezumja, da nazriete
štogod proti obćini ili proti osobi u
mojoj Imenici u kojoj su predložena
vaša dva bruta za odsjeke sgolja se-
Ijanske. —
Suviše naslov pisma kojim se po-
služiste u obtužbi kakova ste mi vi
povidjeli, nije zaisto moje Imenice. —
Sila je dakle uvjerit se; da ona,
j već poznata hulja što no ukrala moje
pismo iz župničkog stana u Zasioku,
i vami se njim podlo udvorila, pre-
krojila je izvor i nakazila upljuvcim
svoga zlobna srdea. —- S toga Vas
ovim pozivam, kao čovjeka vitežkog
poštenja da iznesete na sriedu taj
corpus delicti, — nek mogu pozvati
zakonom na odgovornost nepoštenoga
kradivca i zlotvora.
Grab, u Cetini, 2 travnja 1887.
Pop F. M. Itimac r. s.
Za.lxv-a.lst.
In seguito alia consegua del terzo Ren-
diconto sulla gestione del lócale Asilo
delle Orfanelle pelP anuo 1880 fecero
pervenire al Comitato dirigente P Obolo
della loro Carita, anche Y 111.mo e Rev.mo
Monsignor Antonio Giuseppe Fosco Ve-
scovo di Bebeuico, e mediante S. E. Mon-
signor Arcivescovo Maupas, P 111.rao e
Rev.mo Monsiguor Stefauo Beuedetto Pa-
vlovich Lucich, Vescovo Ausiiiare di Spa-
lato e Macars a; i liev.mi Scaricb Don
Matteo, Arciprete di Neresi della Brazza
ed i Canonic di Zara Pulisié e Kerpetié;
i MM. RR. Orlié, Professore Don Mat-
teo ed il Párroco Militare di Zara; le
111.me Siguore A. de B. Cerroni, Efl'oudi,
Zamagna E. e Bertuzzi P; ed iuñne gPlll.mi
Signori Cansigliere Bernardi Cavaliere Bar-
tolomeo, Simeone Salghetti Drioli di Zara,
e Giovanni Autichievich da Postire della
Brazza.
Inoltre nella occasioue delle Sante Fe-
ste Pasquali, i Cittadini di Zara colla
sólita ben couosciuta loro Carita concor-
sero generosamente e con commestibili
d' ogui genert, e con denaro, a sowenire
il povero patrio istituto. Per cui il Comi-
tato dirigente assieme alie Orfanelle ri-
coverate si fauno debito di esternare ad
ogui singolo in particolare, ed a tutti i
benefattori iu generale, l1 esprossione della
loro piü sentita gratitudiue e riconosceuza,
implorando sopra di ognuno il ben me-
ritato guiderdone da Dio.
Zura, 17 aprile 1887.
* * *
Ruska vlada izjavila je Porti, da će se
i u buduće suzdržati svake akcije u bu-
garskom pitanju i stvar prepustiti samoj
sebi. Porta je s toga sklona s regencijom
dulje pregovarati, pa je s toga zaključeno,
da Riza-bev i nadalje ostane u Soliji.
Odpisi „Kat. Dalm."
Č. g. 0. F. It. — Lovreć — Primit
ćete od g. Artale, jer ih on razpačava,
te se na nj obratismo nazuačujuć mu
Vašu adresu. Zdravo !
C. g. 0. D. F. — Dubrovnik — Na-
značene brojeve o..premismo pod jeduim
kupom.
') Za pisma pod ovim naslovom tJredui;
štvo neuzimlje na se nikakve odgo-
vornosti.
njegova umirovljenja, zlatni krst za za
sluge R krunom.
* *
Jučer su bili izbori novoi
Opraviteljstva u Ninu. obćinskog
* * *
Šibenik, na Vodokršće:
U sriedu po podne zasuo snieg s mora
kao iz koša. 1 danas van ima traga i
po gradskim ulicuuj, pa i okolici.
* * *
U prosincu prošle godine imao je za-
grebački telefon 78 postaja, koje su bile
3611 pute spojene. Prošle godine otvo-
rilo se je 14 novih postaja. Na svim
postajam bilo je tečajem prošle godine
45.650 spojitaba. Ovoga mjeseca otvoriti
će se telefonska postaja na kolodvoru.
* * *
•a *
Na proslavljenje pravoslavno, nekomu
Sekuliću u Šibeniku, kad je puskarao,
razkine se kubura, te mu je odniela
četri prsta s desne ruke.
* * *
Dne 2, 3 i 4 obavljeni su u Novi-
gradu izbori tamošnjeg novog obćinskog
vieća.
* * *
Poglavaru Tončiću, šibenski narod-
njaci priredit će na odlazku sjajnu ve-
čeru l * * *
,,L' illustration'', jedan od najčuveni-
jih francezkih beletrisiičkih Listova, do-
noseći aforizme velikih umova, priobćuje
na odličnu mjestu ovu izreku vladike
Strossmayera: „Ni V komine, ni V ha-
manite ne peuvent esperer d'achever leur
oeuvre/4. (Niti čovjek niti se čovječan-
stvo može nadati, da će ikada dovršiti
svoje djelo.)
* * *
Na 4 tek. teretni vlak, koji je kre-
nuo iz Zagreba put Rieke, izmaknuo
se je iz tračnica, te se prevalio izmedju
postaja Plaše i Meja. Srušila ga je bura.
Od ljudi, koji su pratili taj vlak, trojica
su ostala mrtva.
* * *
O pok. Ivanu Musiću, koji je nazad
dana umro u Beogradu, »Glaa Herceg."
opaža:
Ciele Hercegovine stanovništvo dobro
siećati će se Ivanu Mušica, koji je za
ustanka hercegovačkog stekao naslov
vojvoda, naslov koji je svaki seoski gla-
var u ono doba »vini pravom mogao
štedi i kao takovim bvalisat se, jer
Hercegovina za ciele tri godine naime
od 25 srpnja i875 do ulazka c k. austro
ugarske vojske u Bosnu i Hercegovinu
bila je plodonosna takovim naslovim, te
ga je lasno mogao svak zadobiti, koji
je iole imao srca i naklonosti za do-
brobit svoje mile domovine. Tom pri-
godom i Musić je »tekao taj naslov,
ali na žalost nije se znao s njim oko-
ristiti, te je nesviestno ostavio svoju
milu domovinu i posegao za tudjim
savjetimf koji su ga u tudjinstvu do o-
čajnosti doveli, da je bio prisiljen za-
dovoljit se prostom činovničkom služ-
bom poštara biogradikog, gdje i dovrši
svoj žalostni život na 23. pr. m. u Bio-
gradu u žalosenoj kući prizrenske u-
lice br 15.
* * *
Došle se je dobar kamen za lito
grafiju nalazio samo u Solnhofenu u
Bavarskoj, odkle ga se svake g. razpošilje
na sve strane svieta za 4,000.000 ma-
raka. Manje valjana našlo se je nešto
u Englezkoj, Francezkoj i Italiji. Taj
skupocieni kamen našao je i u Hrvat
skoj g. Petar Dumičić, koji ga i pro-
daje. U Zagrebu rabi ga već odjel za
pravosudje, vojno zapovjedničtvo 13
sbora, oružničko zapovjedničtvo i die-
lom litografija g. Drag. Albrechta mladj.,
te su svi s njim skroz zadovoljni.
* * *
Primamo : »Smotra Dalmatinska"
svaki predlog ministarstva koji ono hoće
da prikaže zastupnicim na pretresanje,
ona ga već obrazloži i obćinstvu pri
kaže koristnim. Nu, toj se nečudimo:
valja vezat konja gdje gospodar hoće.
Alt se čudimo Smotri, što ona mnogo
puta baca pred obćinstvo neke stvari
stalne, a stalne nisu. Baveć se o faksi-
jam kat. dušobrižnika, „Smotra" nesmo-
treno tvrdi da u Dalmaciji biše dosad
riešene sve faksije kat. dušobrižnika.
Nije dobro obavieštena, jer ja znadem
da u prostoru od sama tri kilometara
još nisu rieaene faksije za dvie župe.
Ergo...
Kad bi Dalmatinskoj Smotri bila na
srcu dobrobit našeg dušobrižništva, i-
mala bi se obaviestit kod visokih vlasti,
da vidi kako nekim župnicim iz zaslu-
žene plaće od vise godina još nisu jim
rieaene predane imenice o dužnicim
poreštine, molbenice o konjarini, o naj-
mu kuća i ost., pak bi se osvjedočila
da joj često veoma dobro pristaje ona:
Si tacuisses...
* * *
Vranjic, tri siečnja: Na prvi godine
imali smo sreću uživati u društvu našeg
seljanina veleučenog don Frane Bulića,
koji je taj dan amo stigo, da ga spro-
vede medju svojom braćom, rodbinom
i prijateljim. Kod njega se je okupilo,
sve što bijaše odličnijeg u mjestu i na-
sladjivalo se je njegovu mudru govoru,
te u srce primalo njegove, ako i oštre,
opet mudre i koristne opomene. Bog
nam ga poživio, na korist Hrvatske, a
na ponos malog Vranjica.
Juče nas je pohodio strašan jug sa
»utegom, a danas oštri sjevernjak. JC
Duhovit Muhamedanac iz Sarajeva
priposlao je „Obzoru" sliedeći popis
rieči, koje je zaposjednuče donielo me-
dju pučanstvo Bosne i Hercegovine i
koje na žalost rabe i preko Velebita i
preko Drine: Situacija. Civilizacija.
Diplomacija. Korespondencija. Interven-
cija. Inteligencija. Konferencija. Kon-
vencija. Proklamacija. Okupacija. Sim-
patija. Dinastija. Amnestija, Deputacija.
Aristokracija. Instrukcija. Audijencija.
Interpelacija. Organizacija. Birokracija.
Procedura. Reforma. Protekcija. Konce
sija. Privilegija. Statut. Dekret. Prezi-
dent. šef. Ekselencija. Adlatus, Direk-
tor. Hofrat. Regirungsrat. Sekreter. Kon-
cept. Kanceiist. Koncepist. Diurnist. Dra-
gomanat. Agjutant. Kataster. Presidium.
Iiegistratura. Arhiva. Ekspedicija. Ad-
ministracija. Penzija. Financija. Garan-
cija. Kaucija. Ekonomija. Ekspropria-
cija. Limitacija. Likvidacija. Kolaudacija.
Kvita. Paušal. Culag. v Foršus. Profit.
Eksekucija. Konfuzija. Skandal. Mobili-
zacija. Intendancija. Licitacija. Lifera-
cija. Špekulacija. Komunikacija. Vadiuui.
Akcija. Kultura. Industrija. Literatura.
Akademija. Preparandija. Realka. Gi
mnazija, Knaben penzionat Stipendija.
Student. Profesor. Justicija. Kombinacija.
Apelacija. Debata. Auskultant. Intabu-
lacija. Advokat. Profil. Ekstra. Proku-
ratura. Provizorium. Specijalitet. Demo-
kracija. Magistrat. Inžinir. Architekt.
Central. Teritorium. Kanalizacija. Re-
miza. Tratuar. Vagun. Kondukter. Sta-
cija, Policija. Denuncija. Peršup. Filo
zofija. Fantazija. Fizikus. Analizacija.
Demoliranje. Konzistorium. Instalacija.
Ceremonija. Triumpf. Propaganda. Ger-
manizam. Magjarizam. Despotizam. Ap-
solutizam. Feudalizam. Turkofil. Karak-
ter. Ferdehter. Lojalitet. Material. Ori-
ginal. Definitivum. Transport. Transe
nal. Urlaub. Konzorcija. Restauracija.
Koncert. Tribuna. Tombola. Rezerva.
Revizija- Rekurirati. Režija. Deložirati
Fakelzug. Testzug. Arsenal. Artilenja,
Infanterija. Kavalerija. Asentirung. Že-
nija. Fortifikacija. Inspekcija. Adresa.
Element. Nihilist. Panslavizam. Socija-
list Komunist. Atentat. Dinamit. Bomba.
Idea. Konstitucija. Liberacija. Antono
mija. Monarhija. Anarkija. Elaborat.
Rezultat. Memorandum. Aneksija. Opo-
zicija. Demonštracija. Konferencija. Ul-
timatum. Agitacija. Revolucija. Natirhh.
Festzug. Rtikzug. Servus. Fertik. Et-
cetera. •—
Neke od ovih rieči i nam kadkad
šmignu pod pero, ali poznato je da smo
mi slične izreke višekrat osudili i da
ih u obće mi nerabimo. Sada pak pokle
ih je zagrebačko novinstvo donielo pod
naslovom novih rieči, nadamo se, da će
se redoljubno i izobraženo hrvatsko no-
vinstvo kanit već jednom sličnih novina.
Bože daj.
* * *
Zagrebačka nadbiskupija. Uzoriti go-
spodin kardino nadbiskup imenovao je
g. Gjuru Leskovara župnika u Selim
namjestnim podarcidjakonom kotara Tu-
heljskoga. G. Gjuro Novak dosadanji
upravitelj župe postao je župnikom u
Desiniću.
Dne 27 prosinca umro je Mato Kova
čević zač. prisj. duh. stola i župnik
pleternički.
Tečajem god. 1888 umrla su u za-
grebačkoj nadbiskupiji 23 i to većim
dielom mlada svećenika.
Književne viesti i ocjene,
Današnja naša poezija.
(Piše za ,,/C D « F. A. P.)
II.
Sad pitamo, pa sad i ne bile naše
većinom pjesme nepristojne i neče-
dne, što se postizava pjevanjem o
samoj isključivo ljubavi, kojim pre-
obiluje naša novija poezija. Možemo
li iz njih isto, pročitavši ih, naučit?
Za stalno neće nam nitko tko ih
čita, znat odgovorit, što je iz njih
naučio, samo jedino to može nam
reći, da u dotičnoj pjesmi vidi se
gladkoća, vsvježost, milina, loplota
ćustva mladog pjesnika. Što dalje?
Ništa! pročitaj pa ostavi! — He!
lako ti je pjevat o ljubavi; i nero-
djen pjesnik može o njoj stihove
praviti. Ta svi ljubavni listovi i nisu
drugo no neka vrst poezije u prozi,
koju upleti u stihove — eio ti pje-
sme! — Ništa dakle nije ni začudno
što naše pjesme, kojim je inače
produktivna naša književnost, nemadu
ozbiljne kritike. Naravski, tko da se
osvrne na pjesme u kojim nenalaziš
išta do ljubavnih ćustva. Mi takove
pjesnike možemo nazvati diletantima,
no pjesnicima nikad.
Nama se hoće, a to je naše o~
pravdano očekivanje, da nas pjesma
poduči, kori, svjetuje, dušom po-
tresa, veseli, uzbndjuje u nama
krepostna ćustva, ganjiva volj u. A
može li to sve proizvesti ljubavna
pjesma? Kakva je to, duševna hrana,
kad nas pjesma uljulja u sanke gu-
bavnog ćustvovanja? Na kakvo nas
duševno preganje oduševljiva sna-
trenje o razkošnoj ljubavi? Nek
zdrav razum sudi. Koliko napokon
trajnosti imadu takove pjesme? Za-
stalno ko i efemerički List, koji se
danas pojavio a sutra se na nj za-
boravilo ! A i sami pjesnik kakvih
misli može razviti u ljubavnoj pje-
smi? Može samo maštovat, svoja
ćustva u liepu izražaju izniet; o-
milit samo dragoj svojoj Ijubovei
nu to je malo pjesmi.
U obće mučno je ljubavnom pje-
smom štogod originalna izvest. Pje-
snik ako misli zapjevat i svomu i-
dealu — ljubovci, on nipošto ne
smije gubit se u ćustva jedino u
koliko se zanosi za svojim idealom,
koji se njemu prikazuje liep, u ko-
liko ga zatravljuje rad vanjske i
prividne ljepote, koja je časovita,
jer bi to bilo slično junaku koga
nam predstavlja kakav portrait, te
mu se mi divimo u koliko ima lie-
pe crne oči, rudastu kosu, u koliko
je bieioputan, dok mu se inače ne
bi divili s pobjeda što je izvojevao
i koje je kadar izvojevat, i u koliko
je svojoj domovini koristio. Pjesnik
dakle ne smije se no jedva nuzgredno
Osvrnut na vanjsku ljepotu. Njemu
je dakle u toliko zapjevat svojoj
ljubovci u koliko gleda pred sobom
buduću svoju vriednu Penelopu,
koja će mu odgojit hrvatskog Tele-
maka, i t. d. Takve pjesme odgo-
vorile bi svojoj, svrsi, a čitateljstvo
rado bi ih čitalo, kojem bi opet
bilo i na uhar. Što će pak cjelovi,
sjećanja kad ju je ogrlio....? Svak
će reći, a ima i pravo, što je meni
stalo za ljepotom tvoje drage, za
tvojim grlenjim, pozdravim i t. d.
Nu mladež neće tako, ona čita i ne
pazeć da je to i nepristojno, te se
lako za tim povadja. Mi se čudimo,
kako sn naši neki tobožnji pjesnici
imali srca navesti na čelo svojih
pjesama kao motto Stecchetti-ev
stih.... morir sul tuo petto! Nije li
to očevidno kvarit našu mladež.
Zar je to zaslužila pjesma, da bude
sredstvom najviših podlosti!? Pa to
nije jedan slučaj, tomu slična mi srno
više puta opazili. Da je pak takva
većim dielom naša novija pjesma, to
je svakomu poznato, to je svakoga,
koji zdravo misli, ozlogrstilo.
A1 evo nas da stvar obrazložimo,
protivno opovrgnemo i prilično do-
kažemo što zdravim razumom, što
izkustvom, a štošta primjerima.
vojvodkinjom Margaretom, drugom kće-
rju nadvojvode Josipa. Knezu Albertu
ima sada 21, vjerenici 18 godina. Knez
posjednje u našoj monarkiji silna ima-
nja, medju kojim i jedno od najvećih
u Hrvatskoj, Brod-Grobnik zvano, koje
zaprema ogromnu površinu od Kupe
do mora i koje tamošnjemu siromašno
mu hrvatskom pučanstvu pruža obilno
vrelo privrjede.
* *
Književni natječaji. „Matica Hrvatska"
kao upraviteljica zaklade grota Ivana
N. Draškovića za nagradjivanje valjanih
hrvatskih knjiga razpisuje ovim natje-
čaj, za nagradu god. 1889, koja će iz-
nositi preko 850 fior. a. vr.
U smislu oporuke zakladateljeve od
10 decembra godine 1885 točke C,
imade se kod dopitivanja nagrade oso-
bito na to paziti: „da se od natjecajućih
se rukopisa prednost dade onomu, koji
je kadar najviše doprinieti k pravoj
poduči puka o praktičnih prodmetih, te
time unaprediti njegovo duševno i ma-
terijalno stanje. Kod dopitivanja nagrade
neće se ipak gledati samo na absolutnu
vrstnoću spisa, nego se nagrada može
dopitati i onomu spisu, koji prema sa
dainjemu stanju hrvatske književnosti
zaslužuje u njoj odlično mjesto, i vrstan
ju je podići".
Ciela nagrada dopitati će se rukopisu
samo takovu, koji uz svoju absolutnu
vrstnoću iznaša bar petnaest tiskanih
araka; — ako iznosi manje, dopitat će
se razmjerno manja nagrada. Ako nebi
bilo valjana izvornika, tad će se i pre-
vodi vrstnih proizvoda stranih literatura
razmierno nagraditi.
Rukopisi imadu se najkašnje do 31
decembra god. 1889 podnieti „Matici
Hrvatskoj" na ruke njezina tajnika.
Piscu, komu bude nagrada dopitana,
neće se ona izplatiti u smislu oporuke
točke H. odmah, nego tekar onda, kad
djelo svoje „Matici Hrvatskoj" podastre
tiskano.
U Zagrebu, 1 januara 1889.
Odbor „Matice Hrvatske
„Matica Hrvatska" razpisuje u smislu
zakladnice iz zaklade Dušana Kotura
književnu nagradu za god. 1889, od
tristo (300) fior. a. vr. „za jednu izvornu
pripoviest (novelu ili roman), koja ob
siže barem deset tiskanih araka ili dra-
matski proizvod bez obzira na obseg".
Natječaj traje do konca mjeseca de-
cembra god. 1889, do kojega roka imadu
se rukopisi u običnoj formi podnieti
„Matici Hrvatskoj" na ruke njezina taj
nika.
Po odboru „Matice" nagradjeno djelo
postaje vlastničtvou „Matice Hrvatske",
koia ga je u smislu zakladnice dužna
tiskati tečajem godine dana, pošto je
nagrada dopitana.
U Zagrebu, 1 januara 1889.
Odbor nMalice Hrvatske
Najnovije viesti.
Po izkazu lista Wiener Abendpost
cjelokupna svota uložena u dobro-
tvorne svrhe prigodom četrdesete
godišnjice vladanja N. V. iznaša f.
HajsXloite> viesti.
Knez Albert Thurn i Taxis, nećak
Njezina Veličanstva naše kraljice Jeli
save, zaručiti će se, kako javlja
Fr. Preaae", sa Njezinom Visosti^ nad«
16,180.244.
*
*
Njemački ratni brod Olga izkrcao
je 120 momaka na otok Samoa, da
pomogne kralju Tomasese, koji (kako
javismo tu skoro) stoji pod pokro-
viteljstvom Njemačke; ali nezavisni
kralj Mataafa potuko je njemačku
četu, koja bi prisiljena uteć na brod.
Poginulo je 20 niemaca. a 30 je
ranjenih.
* * *
Na Panamskom prokopu danomice
je sve to manje radnja i bojati se
je da bi mogle sasvim prestati.
Kahvala.
Raztaženim srcem zahvaljujemo svim
onim prijateljima i znancima, koji su
na ikoji način učestvovali našoj ža-
losti pri smrti naše Ijubezne majke
Margarite.
Napose blagodatimo M. P. Kan.
i Dekanu Don Josipu Milinu, M. P.
župniku Bakiji, MM. PP. Redovnicima
Samostana Ugljanskog i Galovačkog,
eastnim gjendarima postaje Preške i
Pašmanske, velecienjenoj obitelji Braj-
ko vića. Naša hvala učenim učiteljima
Sulumištice i Preka, poštenim gla-
varima Sutumiškom i Poljanskom,
revnim fabricijerim i svemu bogo-
Ijubnomu pučanstvu ove župe.
Najviše biti nam je zahvalnim MM.
PP. župnicima Don Srećku Matušiću
i Don Josipu Dunatovu, koji su se
potrudili popratiti mrtvo tielo naše
mile pokojnice do Pašmana, da tu
sa svojim drugom čeka dan uzkr-
snuća.
Don Luka i Paško Krasić
sinovi — Petrica ud. To-
lić, Marija Molner, Jelina
ud. Vigato, Jakica ud. Sti-
panović kćeri.
Odpisi „Kat. Dalni."
Platili:
do konca g. 1891: vlč. g. D. Apolonij
Zanela;
na račun g. 1890: vlč. g. D. Franjo
Danko f. 3 ;
do konca g. 1889: presv. gosp. Josip
Fosco biskup, presv. gosp. Juraj Posi
lović biskup 5 vlč. gg.: D. IStjepan Kra-
tanić, D. Vicko Palunko, D. Antun Le-
bedina, D. Niko Skrivanić, D. Antun
Dobronić, D. V. Kraljić, D. Stjepan
Pavić i Dr. Franjo Jerkunica, č. gosp.
Mate Grgićević, vlč. Samostan OO. Kon
ventualaca u Spljetu, preč. biskupska
Kurija u Dubrovniku, vlč. Sjemenište u
Travniku, slavna Čitaonica u Vrbniku,
veleuč. Dr. Aurelij Zlatarović, slavna
hrv. Čitaonica u Omišlju;
do konca rujna g. 1889: vlč. g. D.
Franjo Ivanković;
do konca lipnja g. 1889: vlč. gg.:
D. Ivan Rukavina, D; Frane Gjurgjina,
D. Ivan Miletić, D. Šime Anzelinović,
D. Srećko Vulović, D. Vicko Juraj
Škarpa, D. Ivo Valetić, slavna Čitaonica
u Spljetu, vlč. gg.: D. Mate Ivanković,
D. Šime Semelić, D. Andro Lovrinčević,
D. Leodold Ivančić, D. Petar Studenac,
D. Niko Mekinić, D. Antun Petris, č.
gosp. Ive Marčelić, preč. D. Andrija
Matešan, preč. Gjuro Malachowski, sla-
vna Dvorana u Varaždinu, slavna Či-
taonica u Sen|u;
do konca ožujka g. 1889: vlč. gg.:
D. Dinko Hladaček, slavna Čitaonica u
Ogulinu, slavna knjižnica Algarotti na
Krku, vlč. g. D. August Ožegović;
na račun g. 1889: vlč. gg.: 0. Luka
Begić f. 5, D. Božo Macanović f. 1,
do konca g. 1888: vlč. fgg. : D. E-
dvard^ Jelosić, D. Toma Bogović, D.
Ivan Simunković, 0. Antun Pisturić, I).
Stjepan Viđali, D. Ivan Zanchi, D. Šime
Sorić, D. Ilija Ujević, 0. Jerolim Balić,
slavno Uredništvo „Vaterlanda" u Beču,
preč. D. Stjepan Vučetie, vlč. D. Lovro
Vidas;
do konca rujna g. 1888: post. g. M.
Stojić;
na račun g. 1888: vlč. D. Stjepan
Siminiati f. 7.
Pred stepenicam kraljskog dvora
u Madridu pukla je petarda i razbila
stakla na nekoliko prozora.
* *
Havas dobila je viest iz Kaira, da
su Misirci pretrpjeli od ustaša teških
gubitaka.
* * *
Srbski kralj je zadržao sebi pravo,
da kasnije primi ostavku gabineta,
i uzda se da će ministarstvo do tad
upravljati poslovima u nepristranu
dnhu kao i do sada.
Vaši su C. g. D.r A. — Z. Šibenik
računi podpuno u redu.
SI. čitaonica u Omišlju — I prave
dno je bilo da ni ta rodoljubna čitao-
nica ne izostane u podpori svoga vier-
skoga i hrvatskoga glasila. Šaljemo
Vam i br. 1-2 pa unapried redovito.
Č. g. x. — Vranjic — U velike nam
je žao što je dopis o preuzv. Carevu
stigo kasno za današnji broj. Da je
kraći, bili bismo mu nastojali naći mje-
sta, ali je odulji, te red je ostavit ga
za dojdući broj. Da Vam je preporučeno
vršit i nadalje rodoljubno djelo.
Č. g. x. — Hvar — Moguće jedino
kao priobćeno, jer u mjestne stvari gdje
je prepirke a nije čisto načelna ili je nam
nejasna borba, u to se mi rado neupli-
ćemo.
Č. g. Hrvat - OmiS — U dojdućem
broju.
# * *
Ias Beč« pišu da nije istina, da
se je nadvojvoda Karl Ludvig odre-
kao prava nasljedstva.
* * *
Rumenjskoj komori je predložio
Kogolnicoano molbu pokrajine Do-
brudže, da se ona u upravi izravna
s ostalom Rumunjskom. Poslije utje-
lovljenja od g. 1878 ona je imala
posebnu upravu.
•i: * *
Dogodila se je užasna nesreća na
željeznici Bruselj-Namurskoj. Medju
postajama Boitsl'ort-Lakulpe izašao
je vlak s tračnica. Zaglavilo je na
mjestu 14 osoba, a 40 ih je težko
ranjenih.
Odpifti „Kat. Dalm."
Platili:
do koncu god. 1889: preuzv. gosp.
O. Simuni Milinović nadbiskup, preč. g.
D. Josip Milin, vlč. gg. D. Eug. M. Vusio,
I). Baro Fantela, L). Bartuo Antićević,
vlć. Samostan. 00. Franjevaca na Otoku,
preč. D. Niko Krpetić, vlć. Samostan
sv. Mihovila u Zadru, preč. D. Fausto
Smoljan, slavni Zemaljski odbor u Za-
dru, i preč. D. Jerolim Moskovita;
do konca lipnja g. 1889: vlč. 0. Ši-
raun Bušelić, slavna nar. Čitaonica u
Zadru, vlč. gg. D, Vicko Stipetić, O.
Ant« Mlinar, JL). Antun Tvrdeić, veleuč.
L). Stiepo Buzolić, č. obitelj Luxardo;
na račun g. 1889: vlč. g. D. Petar
Jadroiić f. 5, vlč. g. D. Jerko Mir-
četa f, 5;
do konca god. 1888; vlč. gg.: D.
Franjo Žic, O. Krsto Maretie;
do konca listopada g. 1888: vlč. D.
Stjepan Pekić;
do konca ožujka god. 1888: vlč. gg.:
D. Krato Vukić, D. Antun Tvrdeić ml.
na račun g. 1888: vlč. g. D. M. Mi-
tnica f. 5.
0. g. D. S. M. — lat — Priraismo.
0. g. M. M. — Novalja — I vaše.
0. g. X. — Nin — Pismo je odveć
osobno naravi, te ga neobielodanjujemo
ni kao Priobćeno, tim više jer ne po-
znamo odgovara li prezime rukopisu.
i LISTOVNI PAPIR 5
* i jk
J ODVOll ^
m Imamo razpoloživu cielu shra- Jj^
JU na izvrstnog uielog čvrstog, glaci-
J^kog iistovnog papira i avakovr-w
JU atoih velikih oLivoja.
w 200 araka Iistovnog papira su ^
^200 obvoja, uiože se Uuuit
^ cieoa od sama 2 fiorina. J^
^ Tko želi samih obvoja sa ime-JWL
nom župe, trgovačke tvrdke 11. d., ^
jjfmože dobiti lOOO takvih obvoja ^
jgr nz cieou od sama 4-6 f. jg*
^ Poštarinu plaća naručitelj. ^
Uprava
X .Kat. hrv. tis/carne
u u
D' aversi presso F. (Jned, Zara,
Aljioović, Spalato. <
Depositi principali: Giuseppe Sklenars,
Pola; Francesco Fechel, Fiume.
Katoliška Bukvama y Ljubljani.
L i t u r g i c a!
Benedictionale, — Breviarium, — Caeremoniale Episco-
porum, — Canon missae, — Graduale, — Horae Ditirnae,
Memoriale Rituum, Missae pro Defunctis, — Missale, —
Octavarium, — Officium hebdomadae sanetae, — Ponti-
ficale, Rituale, — Ritus consecrationis Ecclesiae, etc.
Katholische Buchhanđlimg In Laibach.
Najpovoljniji izvor kupovine za zimsko doba
i za Božić
J. et S. Kessler u Brnu
Ferdinandsgassc N. <, — M.
šalje se uz pouzeće:
10 Met. Winterlodeu za gospojinsko odjelo dvostruka širina for. 5.50
10 j? VaUerie-FlaneH za gospojinsko odjelo, najnoviji uzorak . u 4.—
10 51 Kalmuk, lzvrstne vrsti, najnoviji uzorak . . . . . . n 2.70
10 !) Barchent za haljine, izvrstne vrsti, najnoviji uzorak . . n 3.—
10 n tkanine ze kućne kapute, karirane, najnoviji uzorak n 2.50
29 elena l'rosnicer Barchenta, modro-nacrn f. 5. —, bieto crven . . n 6.—
3.10 Met. platna za mužko zimsko odjelo l.a f. 5.50, 11. . . . « 3.75
2,10 j) tkanine za kućne zimske kapute, moderno, I. f. 10. 11. . ;> U,—
2.10 i) tkanine za ogrtače, moderno ;; li.—
(3 kom. Pliisch-kapa za gospodu i djecu u 1.50
1 J5 zimskog pokrivača iz Houga, podpun n d.
1 n konjskih pokrivača, dug 190 cm., širok 130 cm ., 1. žut
f. 2.50, li. smedj ii 1.50
l ft Augora-zastor za zimu 10-1, i. f. 6. —, 11. . . n 2.80
1 » gospojinskih košulja ovčije vune, (Jerscy) sve modne boje I. f. 3. II. ii 1.50
3 n haljina od pusta, bogato tamburirano, crveno, sivo, smedje . n 3.-
6 para zimskih bječava, pletene, svih boja, prutaste . . . . » 1.50
1 kom. podave, 2 metra dugačke bez šava n 1.50
10 M. saga, tvrde vrsti n 3.50
1 komad mužke košulje, biela i s bojam 1. f. 1.80, 11. . . . . » 1.20
3 17 radničkih košulja, od tvrda Oksforda !) 2.—
3 para gaćica, od Barchenta, tkanina l. f. 2.50, II. }> 1.80
G ii zimskih čarapa, pletene, svih boja r> 1.10
6 » gospojinskih košulja, od tvrde tkanine i Chiffona, I. f. 5, 11. » 3.25
3 komada noćnih korseta, od Chiffona, vezenih J. f. 4, 11 » 1.8 U
1 zastora od jute, turski uzorak, I. f. 3.50, li. . 51 2.30
1 Garnitura 1 stolnjak i 2 pokrivača za krevete od iiipsa f. 4.50 od Jute !? 3.50
i 9 el«nu domaćega platna, tvrde vrsti, 5-4 f. 5.50, 4-4 . . . r> 4.20
29 » Oksforda, najnoviji uzorak . . . n 4.50
29 » Kanafas, najnoviji uzorak, najbolja vrst . 55 6.-
3 komada 55 1.™
Uzorci mnkte i franko
le
od
1
Glavno skladište
prve i najveće
tvornice
ko nj sli i li pcifcrivaea
šalje svoje vanredno
solidno i trajno izmijene, težke, masivne pokrivače uftslic-
deee za čudo jeftine ciene:
Prve ^ vrsti
POKRIVAČI ZA KONJE
190 em. duo-ački 130 cm. široki sa sivim dnom i živim bordiram, debeli i topli,
komad samo for. 1-50.
Isti, 2 metra dugački 1 i po široki, za komad samo for. 1.80.
Elegantni žuti
FIAKEBSKI POKRIVAČI
sa četverostrukim, crno-ervenim ili modro-crvenim bordiram, od prilike 2 metra
dugački i 1 i p6 metar široki za komad samo tor. 2.o0.
° Sjajni, zlatnožutni, gospoštinski
Doufole-potarivaći
koji se mogu upotrobiti kao sjajili ćilimi, za komad samo for.|3.50
STOTINE PRIZNANICI.
„Izvolite odpremiti za skradronu najvećom brzinom drugih 10 komada žuto na
žveplo pokrivača po f. 2.50"
0. K. ulanska pukovnija br. 4, Car. Franjo Josip I. Sk.
Hl Šalje se na sve strane poštom, željeznicom ili brodom uz pouzeće ili uz
predhodno priposlanje iznosa.
Adresa: Tvorničko Skladište konjskih pokrivača
lili A. (*ans. Beč, 1Y. Seidelgassa 4.
SIR SVEDESE
Liquore Stomacale Corroborante
Questo Elisire di semplice ed inocua composizione, costituito soltanto
di sostanze vegetabili viene da lung-hi anni ušato con ottimo successo, ed
acquisto per le sue virtii salutari celebrita nella medicina popolare.
Esso e raccomandato da celebrita mediche ed e ušato come leggero pur-
g-ante e depurativo del sang-ue, quale rimedio efficacissimo negli incomodi
moiToidali e quale antimiasmatico vennifug'o ed antifebbrile. /
Questo Elisire trovasi vendibile nella Farmacia BERCIC in bottiglie
portanti 1' istruzione del modo di usarlo al prezzo di soldi 80 la bottiglia.
IB m
m
m
m
as
m m
mt,
m
mu
$ m
as
ir-^rri»i^f|i>«wrr iriHrt« nttpmrmMfttvmrrr^tmrii ttumrf—
rgovina umjetno-obrtnih tvorina
FltAM
(prije Kočonđa i Nikolić)
Preradovićeva ulica G — u %agrcl>ll — Siebonscliein-ova kuća
nudja p. n. obćinstvu svoje veliko skladište
uljenim tiskom pomnožanih wlika9 liepih
okvira, zrcala,
flllP ura za zid, amerikanskih budilica, sre-
brenih i zlatnih ura aa gospodu i gospodje,
i šivaćih strojeva.
Jeftino i saviestno poslužuje. Mjesečno odplaeivanje
dozvoljuje.
m Cienike šalje na zalitjev badava i franko. i
mssmmMS^^^SMmm^^^ mm
u
La časa (U spcdkione di ma
mi<jHori qualita di cafFe a prezzi i
sdaziata verso rivalsa.
Afr. Mocca Perla, forlissimo
Santos, verde delicato
Cuba, verde forte
Ceylon. finissimo delicato
Java aureo, giallo distinto
CafTc perla, verde aromatieo
Portorico, verde scuro
Mocca arab. distintissimo
Java Preanger, nobilissimo
Moca arab. genuino, il piii lino
Per mescolare col calfe.
Surrogato Java 4 K. f.
Surrogato Mocca „ ,,
Ingrediente caffe Siiichraih 4 deka
gono aggiunti gratis a 5 Ko. di
1 K. f.
Nuorissima raceulta di Th6
C-ongo, fortissimo t K. f.
Souchong, dolca aromatieo ,, „
NUOVE
iiuoii mercalo-
ci amburghcsi di Stiickrath ik Co. ha le
}riu bas si. Spedizione franca di porto non
5 K. f. 5.30
55 ?) 5.G0
55 i) 6.20
n 55 6.60
55 6.60
7.— » 11
55 » 7.20
V 55 6.90
» n 9.20
caffe ., 55 9,20
2.20
2.50
ven-
ca tre
2.50
2.50
3.50
Peccesonchong, mitissimo 1 K.
Fiori di Pecco, finissimo mile „
The di caravane, forte tiniss. „
Melange imperiale, forte distinto „
la Sardine russe cron. 5 K. lJott. „
la Aringhe marinate J? „
la Aringhe mar. Pickles „ „
Astice, finissimo 8 scatole
Salmone, distinto „ „
Salami appettit. molto pic. 18 „ „
Sardine aH'olio, buonis. „ „
Sardine alTolio, distinto ' 77 n
la Sardele di Brabante 2. K. Bott.
Caviaro finissimo 1888
» 11 r, 2 K.
Riso buonissimo 5. K f. 145
Sago, delle Indie orient. 5. K
v
1 K.
f. 4.70
„ 5.80
„ 8.30
„ 4.90
„ 1.70
„2.10
„ 2.55
4.15
4.40
4.80
5.60
7.=
4.55
4.—
Pesci di seoglio 47* K.
75
J?
n
il
n »
n
„ 7.—
e 1.95
f. 1.85
;; 2.45
Ko. Bott. 30
„ 25
20-22
pezzi f. 2.30
„ „ 2.55
„ 3.10
ARINGHE MATJES «„. „ ,«.,»„ , ,.»5
Ganio di storionc, aifumicata tiniss. deiicatezza per 1 Ko. „ 2.50
II prezzo generale eolle tariffe del dazio gratis e franco.
Stiickrath Co., Spedizione di merci amburghesi, Amburgo,
Opatovi n a 24
preporuca se za sve
•i
; : r-.--
W graditelj žrtvenika i t. đ.
^ Za svaku takvu radnju prireiljuje i nacrte. —
Hezbarije slika i ornamenta svake vrsti izradjuje
^ takodjer te preuzimije sve u slikarstvo zasiecajuće
radje i pozlalarske poslove uz jamstvo za solidno
!V izvedenje.
B. IVo Bradan vlastnik, izdavatelj i odgovorni uredaik,
Brzotiskom katoličke hrvatske tiskarm
pojma o historiji, a ipak ee usudjuju u
predgovoru napisati kao g. episkop: nda
pišu iitoriju po svome shvaćanju i du-
bokom uvjerenju, držeći se logike i isto
rijskih dogadjaja« Ne pojmim te logike
g. episkopa, mora da je te logika sa-
sma nove vrsti, jer pred takovim povje«
stničarom, kao sto je g episkop, koji je
nesta napisao, samo da napiše, izleža-
vaju i Solovjev i Bjelovski i Rambaud
i Bersenovi Gindely i Rački i Smičiklas.
Po g. piscu pđpiste su razkolnici:
dakle izobćeni. Tako g. episkop. Ali
biskupe moj, zar nije Bog rekao Petru:
„Ti si Petar i na toj pećini (petra) sa-
gradit ću crkvu svoju (Mat. 19. 18.J?"
Zar nije Isus rekao Apostolima; „Tko
mene sluša, Vas sluša, tko mene prezi-
re, Va9 prezire (Luc. 10. 16.) ?u A ja
mislim, da Apuštoli nijesu bili Srbi, prem
je u svom dielu na str. 99. g. episkop
tako daleko zašao da je napito „Srp
Bki Boga.Isus je ustanovio primat, te
dostavio crkvi vrhovnu glavu — Papu.
Pa z r vi neznate g. episkope, da je
njekoć i grčko istočna crkva priznavala
Papu ? (Jujte te si zapamtite, šć > re-
koše biskupi na floreutinskom saboru:
„Definimus š. Apostolicam Sedem et Ro-
rnanum Pontificem in uniners'um orbem
tenere Primatum etipsum Pontificem Rom.
sticcessorem esse b. Petri Principis Apo-
stoloram etverum Christi vicarium, to-
tiusque Ecclesiae caput et omnium Chri-
stianorom Pat mm et Doctorem existere.a
(Sees. 26. Def. in Alansi Col. (Jote) A
Bog je rekao: Neka bude jedan ovčar i
jedna ovčumica!
Dakle : il- rnorače prizuati, g. episko*
pe, svetu istinu, ili ćroapodma Boga tje-
rati u laž. Tertium non da\ur. -•
Po ovom dakle oni Hrvali, koji izpo-
viedaju kat. vjeru nijesu nikako fana-
tici, još manje razkolnici. Razkolnik je
onaj koji niječe od Boga d*nu istinu,
a to je ciela grčko-utočna crkva, to je
i sam g. episkop Jest, Hrvati se upra-
vo mogu ponosili eto su sinovi kat. crk-
ve, Što su podanici namjestnika Isuso
va, od koga su primili svete i medene
nauke. Ja osobito preporučam g. epi-
skopu znamenito djelo Rusa Sjiovjeva:
La Russie et V Eglise Uaicer.selle (Pariš.
II. El. 1889.) i Markoviću: Bizantizam
i Cezarizam — pa će on valjda kao „hi-
storik" uvidjeti, što je srpska Kat' exo
chen' crkva.
Opazku pako o kat. hrvatskom sve-
ćenstvu mogao si je g. episkop zadrža-
ti. On ne poznaje poviest prijašnjih vie-
koVa osobito 16. i 17. vieka. Ako se
itko, može potužiti na svećenstvo grćko-
iztoĆne crkve, to se prvi moraju petu
žiti Hrvati sa svojim svećenstvom Po-
viestna je istina, da su t. zv. pravosla-
vni svećenici bili uviek grdni neprija-
teljivhrvatskim svećenicima, koji su ne
samo za narod hrvatski, nego dosta pu
ta i Za narod grčko iztočne vjere podnie
li velike žrtve. Čujte g. episkope, reći
ću Vam koju iz poviesti 16. i 17. vie
ka. Kada je polumjesec gazio biednu
raju, jedini joj tješitelj bijaše katoličk
pop ili "fratar, ali uz Turčina eto i pra
voslavnih" vladika i popova, te i oni
udaraju, ma da su /Zrvatima krvna bra
ća, na popove i fratre, (Ricaut; Histoi
rtt de V Emphe Ottoman liv. I. str. 231
232.) l'ako nam veli poviest, da se
je packi patriarka združio s lurćima
i prisilio katolika na plaianje ljutoga
danjka. VrieJui povjestaičari franje-
vaca M.ttatinić i S. Zlatović gorkim sr-
cem slikaju progone srpskih vladika,
gdje združeni s Turcima dave fratre i
katolički puk. „Mi imamo u njima -
veli o. L»'i r.ć — ljućih dušmana nego
U isti Turci nikada neprestaju o tom
raditi, da nas pod svoju vlast spraveu
(Farlaui: lllyr. Sacr. IV. str. 87.; Fa
na kam doveo je tako daleko srpske
patriarke i vladike, da su iskali od ka-
tolika, da prime fratri i puk „srpsku
vjeruu i obred Tako je god.
1632 patriarka Ciril tolikom silom, zdru
ien s Turcima, progonio naše fratre, da
podpunim pravom veli o. Fermedžin:
„Veći progon nebijaše ni onaj u prvo
doba kršćanstva (^4cta Bosnae ecclesias
tica 1635.) Sam pako učeni akademik
Ruvarac Srbili u svom djelu o pećkim
patriarcima veli : „Takov postupak na-
vladika i patriaraka nikako «e prav-
dati nedau (str. 79.) „Koje onda čudo
siše $mičiklas — da se franjevci pri-
kazuju kao najoštriji protivnici svijero-
djene braće u svojim opisima, koja ču-
do da ih u tolikim svoj'm pobožnim
opisima, koliko je meni poznato, nikada
niti braćom u Kristu us z >vu, već uviek
gotovo porugljivo šizmatici."
Što će reći na ovu poviestna fakta g.
3reosvešteni pisac? Ta fakta zaboravio
je on metnuti u svoju poviest. Dakako
on je samo nazvao hrvatske popove fa-
naticima, a hrvatski narod neznalicom.
Ali ja mislim, da jedan hrvatski Stros-
majer, Rački, Pavlinović, Rugjer Boš-
ković više vriede, nego svi srpski po-
povi, mislim, da su ovo velikani sviet-
skoga glasa, ućenjac, kojima se divi
cieli naobraženi sviet. Kao „historiku"
bit će i g. episkopu svakako (?) ova
imena poznata. Historićki je fakat g.
episkope, da je hrvatski narod od parnti-
vieka štovao, ljubio svoj katolički sve-
ćenički stalež i njegove vjerske ideje,
za koje se je tekom stoljeća mnoga ka-
p jica kivi prol.la. Taj svećenički sta-
lež vazda je stajao uz hrvatski narod,
poticao ga i tješio u teškim kušnjama,
bio mu rasadnikom narodnih idejala, bio
narodu oleetu. Piegledajte g. episkope,
našu hrvatsku poviest, pa ćete se o
tome uvjeriti, budete li nepristrano su-
dili. Kako dakle da ne štujemo naše
uzore i burioce za sveia prava! Kako
da ne poštivaino nasljednik-} onih mu-
ževa, koji su nas kroz stoljeća kriepili
svetom vjerom i milom riećju, koji su
još i danas preugledni predstavnici na-
rednih težnja i prava! Zaista hrvatsko
svećenstvo uviek je više doprinielo kul-
turi i narodnjeuiu napredku, nego srp-
sko. A ako 3u svi srpski svešienici ta-
ko naobraženi kao g. episkop — onda
su jako zaostalima prosvjetom 19 vieka.
U ostalom čiui se, daje g. piscem, kada
je pisao svoju knjigu više vladao duh
mržnje i prezira, uego duh ljubavi. Bi
skupe, biskupe, gdje ti je ljubav 1? Knji-
ga ova doći će u ruke i prostome-puku,
pa što će siroti puk, kada ga njegovi
pastiri zavadjaju, kada ga truju otrov-
nom hranom, stavljaju mu na srce
golu neistinu!
Svećenici, koji bi morali gojiti u pr-
vom redu kršćansku ljubav, šire medju
narodom razdor, te pod krinkom vjere
rabe sva sredstva, samo da pokažu pre-
moć sipBtva nad hrvatstvom i katolici-
zmom. Nije samo takav g. episkop „sa
svojom istonjom-' već su takovi rek'bi
svi „pravoslavni" popovi, ki ji kai o da
se natječu, kako bi osteutativnije izta-
knuli srpsku veličajnost i siavu, propo-
viedajuć u crkvi — kući Božjoj — na-
rodu o svesilnom srpstvu, o Dušanovom
carstvu, o papislima, o šokcima, mjesto
0 sv. ljubavi, slogi i bratinstvu. Nava-
djam ovo ue možda samo onako iz gla-
ve, nego mogu svoje rieći potvrditi o-
nima činjenicama, koje su se dogodile,
a i sada se dogadjaju u Hrvatskoj. Švaki
pošteni čovjek, a napose svaki hrvatski
rodoljub, mora se upravo zgražati, ka-
da čuje, što su sve boljeli uvesti uško
lu u Grubišnom polju grčko-iztočni po-
povi. (Vidi „Obzor*4 br. god. 1893.)
Imali bismo još puno koješta reći o
„epokaliiom djelu" g. Ružičića, ali pre-
puštamo druge mnoge pogrješke vrstni
jeuuu peru, da ih iznesu na javu i eie-
njeniiu čitaocima prikaže. Što reko-
smo s naše straue cieninio, da je dosta.
Zavirujemo pako naše redk« riećima
g. Jurja Tomljenovića, ko,i a 21 br.„Vien-
ca,u kritičnom učen jšću osudiv ndje
lou g episkopa, veoma zgodno zavrsu-
je : Gotovo je nemoguće da to može na-
pisati čovjek zdrave pameti. Savjetuje
mo p scu, da jednom za svagda pusti
iz ruke to nesrećno ptr-i, neka ostavi
knjgu i akademiju. Njegova „ist rija srp
ske crkve" jest nemar i bacanje diplo
matskih svjedočanstva — dakako, on i
nezna što je to; — jest iakrivljivanje
činjenici, svojevoljno stavljanje premio
1 n. ravski: lafcjo izvadjanje posljedica
i zaključaka; čitovanje nečesa, česa
nema u nikakvom izvoru pod nebom. . .
. . . Njegova je „istorija" zloba, drakost
prostota i ogledalo ne baš liepe duše bez
naobrazbe. Nastavi li i dalje <im putem
slave, pa poda narodu srpskome još o
bećane knjige, niguruo će ga dovesti
nprosoetom svesti — svešću slobodiu —
kako zavreuje tu črčkariju".
Braćo Hrvati! sudite zdravo i recite po
duši imali u g. episkopu ma samo iskra
bratske ljubavi, kada se ne baš liepo naba-
cuje na Hrvate i na hrvatsku poviest ?
Zaista nema! Gospodin episkop, ako je
značajan kn')iževnik i ako mu je stalo do
istine opozvat tc svoja k'iva mnienja.
Svakoga pako Hrvata bila bi sveta du-
žnost, da se lati pera, pa da odbije ta-
kove neistine, pogrde, i klevete na hr-
vatski narod. Djelo ga karakterizuje,
moramo reći da g. episkop nezna, što
je literarni stid, kada je iznio na javu
„istoriju" koja je zvsta za njega monu-
mentum aere perenniusBilo mu na
čast! ! (Dilber-Pisnik u Braniku.)
Različite vlestl
Veliku sablazan pobudila je u Osten-
du u Belgiji ova zgoda : ušlo se je u
trag da se je tamošnji bataljonski zapo-
vjednik u pješačkoj pukovniji, neki ma-
j tr uvlačio u kupališine kabine i ondje
krao listnice s novcem M ijor je zatvo-
ren i kralj obaviešten o vanrednoj zgodi.
*
» #
U Italiji pokrenulo se proslavu sto-
godišnjici} odkad je uvedena talijan-
ska trobojnica. Gud. 1795 prvi su ju
put rabili u Boloni|i prigodom bune po-
dignute proti Papinskoj vlasti, u slozi
sa francezkim buntovnicim.
Trobojnici je osnova bolonjska za-
stava : bielo i crno, čemu je nadodato
zeleno, u znak nade.
Osmrtnica.
t
Poslie kratke ali ležke bolesti,
preminu u Gospodinu vriedni i za-
služni franjevac Države Sv. Jerolirna
Otac Jerolim Maroević,
Rodjen god. 1841 dne 11 Ožujka u Sta-
romu. gradu na Hvaru; u petnaestoj
godini stupi u franjevački red i na
11 listopada 1860 svečano se za-
vjete va. Već s početka zrelo se je
u njemu pošteno, pravedno i čelik
značajno srce, te s toga bi izabran
definitorom a i druge manje službe
pohvalno vršio. Godine 1882 bi i-
zabran državnikom. Jedino mu je
lebdila misao kako da azdigne i o-
životvori r.apredak Države i usavrši
nauke, s toga bi mnogo obljubljen
od sve mladeži, koja je i on svu iz
dnu srca ljubio. Itnajuć Čvrst temelj
u mnogim naukovnim strukam dubo
ko je mislio, a uz to svedj savie-
stno radio i u nuždi i pogibelji oso-
bitom vještinom znao je pravu stazu
pokazali. Sa svim ovim duševnim
vrlinam b la je skopčana i izgledna
dobrota. Udaljen od bučnog svieta,
najmiliju bila mu je samoća i muk
u kojoj je cvjetala i skrajna poni-
žnost, koja mu je na čast služila;
s toga kad bi pozvan da bude gene-
ralnim definitorom u Rimu, mirno za
hvali se na toj Časii. U zadnje vrie-
me jedino pod poslušnost privoli da
bude Visitatorom u Dubrovačkoj
Državi; gdje se oda njegova pro-
nicavost ter iskrena ljubav, ostaviv
najugodniju uspomenu. Vrativ se u
svoju Državu napadne ga posije
malo vremena kruta bolest i u kra-
tko vrieme shrvan preminu u Gospo-
dinu. Težak je ovo udarac za Dr-
žavu Sv. Jerolirna jer u njemu Dr-
žava izgubila Otca, savjetnika i pra-
vu svoju diku. Od njega je još mnogo
dobra Država očekivala i u istinu
bio bi se i bio odazvao njezinu o-
čekivanju, jer u dobi od 52 godine
mogao je mnogo još šta dobra iz-
poslovati. Tvoja spomen, o Jerolime,
ostat će neizbrisiva u franjevačkom
redu jer si je zaslužio. Duša ti se
raja nauživala, mili pokojniče!
Za hvala.
Bolnim srcem zbog nenadane i
nedoknt»dive smrti
Mnogo Post. 0. J. Maroevića
bivšeg redodržavnika, generalnog
Vizitatora, te čuvara Samostana
svete Klare u Kotoru
niže podpisaai na ime redovničke
Obitelji i ciele Redodržave javno za-
hvaljuje Presvictlom i Preuzvišenom
Gospodinu Dr. Josipu Marceliću A-
poštolskom Upravitelju Kotora za
ljubav izkazanu milom pokojniku za
njegove bolesti i za potonju počast.
Takodjer zahvaljujem Preć. Kaptolu
i cieloin injestnom i okoličnom sve-
ćenstvu, kao «io i braći redovnicim
obližih samostana, što se potrudiše za
njegov sprovod. Osobita hvala na po-
čast koju izkazaše mjestne vlasti tom
žalostnom prigodom cielom Redu, koji
je Pokojnik dičio, i svim dobrim i
bogoljubnim dušam, koje su se kroz
bolest za njega zauzimali, pa kašnje
nastojali, da mu izkažu svoju ljubav.
Nu nada sve harnim srcem ovom
prigodom spominjem ime apostolskog
siudika sv. Klare G. Iva Gjunia,
koji je kao zastupnik Samostana,
kao brat i prijatelj pokojniku i za
bolesti i posije smrti uložio svoju
poznatu požrtvovnu djelatnost, hero-
ičnu ljubav i brigu da svaka bude
u redu i na diku samostana kojeg
prestavlja. Cieli red će mu za to ostali
haran.
Zadar. Samostan S. Frane 14|8 1893.
0. Serafin Ivasović
Redodržavnika
Sutra je Blagdan, prekosutra sma-
tra se ovdje takodjer Blagdan. S to-
ga će nastajni broj iziti sa arkom
i p6 u dojdući ponedjelnik.
Tada ćemo doniet i odpise pred-
platd od ovog zadnjeg mjeseca.
m ji
Odpisi „Kat. II;
0. g. „Grom." Igrane — I ako je ,,gro-
mopucateljno" može, kad je pod Vašu
odgovornost, ali neraože, radi sadr-
žaja medju dopise, nege idje medju
uvrstbe. A onda trošak. Sto da ura-
dimo ?
0. g. O. S. S — Assisi — Primismo
ugodno pisamce, koje onako zanosno
prati naš nevoljni rad i ona*<o
vatreno za domovinu kuca. Stigo i mili
Vaš darak. Ubrojismo vas na List
prvim i šaljemo redovito. Šaljemo, i
naručeni ialisak „Obračuna". Živjeli!
0. g. J. B. — Pokrajina — „Mlade si-
le nada svieta", ćustvuju svaki dan to
više za sue svoje domaće svetinje, što je
vrlo radostan pojav. Vi ste uz to svo-
jim umuim rad m nov prinos k zla-
tnomu lancu, koji im* da spaja sre-
ću i budućnost naroda. Napried!
ć. g. x. y. — Baš<a — Evo odmah.
Uztrajte na započetoj s'azi !
Č. g. M. P. — Dubrovnik - Stiglo ra-
vnih 9.600 zabljenih biljeg. Srdačan
pozdrav !
Č. g. M. S. - Grobnik — Naručeni
glag. „Canon Missae" odpremljen
u četvrtak.
(j. g. J. K. pokrajina — Ovako
liepi članci neće ostat bez uapieha.
Već ih je liepa kita, koji se sličnim
predmetima bave. I unapried. „Bog i
Hrvati"!
Č. g. D. M. I. — ErveniU — Naručbu
odpremismo na 11 tek Žvjeli!
Č. g. D. J. C. — Pag — Naručene ti-
skanje odpremljerie jučer
Primismo u redu za knj. bilj. sv.
Misa i preteklo i. 2:80) za rK. I)«.
Mnienje i botrenje u poslu novih
polit, oduošaja, dokazuje, kako dobro
8^me ne pada na na neplodno čle.
^ Zivjel !
Č g. Branimir — Knin — Z?it će nam
ugodan obećani opis, samo molimo
točno i navremno. Zdravo!
0 g. I). J. G. — Rab - Naručba od
premljena danas. Živjeli!
0. g. T. — Hrvatska preko V. Smatramo
osobitom čašću što Vas u vidimo u
kolu naših čestitih predbrojnika. Živjeli!
* • •
Preporučamo gg. predbrojničim,
koji nijesu još uredili svoje račune
s Upravom, da ne otežu.
OBHACUN
iu Srba i Hrvata
napisao
D. IVO PRODAN
Urednik „Katoličke Dalmacije"
U Zadru
Brzotiskom „Kat. hrv. tisk.4-
Preostaje nam još nekoliko iztisaka
ove knjige, o kojoj je naš urednik pri-
mio sa sijaset strana najlaskavija mne-
nja, i koje se je s toga već u prva dva
mjeseca raznielo po narodu punu tisuću
iztisaka.
Cienimo, da je knjiga dobrodošla za
bistrenje našega književnoga i politi-
čkoga položaja, te ju toplo preporuču-
jemo hrvatskomu obćinstvu. Ciena »a
knjizi novć. 60. Tko nabavi dva iztiska
ujedno, prima ih franko na kuću uz sam
l tiorin.
Sadržaj je knjizi sliedeći :
Gdje je što?
Pristup — Srbski prigovori (Bosna,
jezik i pravopis) — Srbija Toskanom?
Beograd Fiorencom? (ni to, ni to). —•
Ima i Hrvata štokavaca — Pritvrda —-
O rieči „ča" (i Srbi su čakavci) —- I
čakavština dokazuje da su svi ikavci
Hrvati — Srbsko je nariečje ekavštma
— Naški nije srbski 1. — Naški nije
srbski II. — Naški nije srbski 111, —
Naški nije srbski IV.— Naški nije srb-
ski V. — Granice triju naših uarječjd
(Pomoravlje, Podrinje, Posavina) —
Javno mnenje prošlih vjekova protivno
srbstvu Bosne — Stvaranje umjetnih
Srba — Starinska pisma dokazuju hr-
vatstvo Bosne — O pravopisu 1. — O
pravopisu II.— Prilog A. granice hrvatske
' države — Prilog. B. — Prilog C.
SLAVOLJUB WAGMEISTER
pozlatar, restaurater crkva i tvorničar
crkvenih paramenta
ZAGREB, Duga ulica 12
preporuča se prečastnomu svećenstvu za izvedbu
Crkvenih radnja i popravaka
te gradjenje
novih žrtvenika
preporuča ujedno svoje bogato skladište .
crkvenog odjela
od najjednostavnije i najjeftinije vrsti do najbogatije zlatom izvezene,
vlastita tvoriva, te
svilenih tkanina iz prvih francezkih tvornica
uz najjeftinije ciene.
Izvanjskim naručbatn dostavlja se ciela sbirka naručenih stvari na
izbor franko. Za maogobrojne ntrućbe m )li SlaVOljUb Wagmelster.
ČUKA 7JTC-
Veritatem í acicates in charitate,
creseamus in lllo per omnia, qui
est oaput Christus.
(S. PATO. EPH. IV. 13.)
Izkodi u Ponedjeinik i u Cetvrtaü.
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies aiacriter operam Vestram ínipeiisuros in tuendasaiutari Ecclesiae doctrina anitnisque inReli-
gionis amore et in verse fidei proíessione roborandis.... io IX. u papmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIIERONYM. EPIS. XVI. AD DAB.
UVJETI PHEDMOJBE: — U ZADRU, uuapried 7 hor^ na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s FREDPIATOM plaća 1 lior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarslii troškovi. Predbrojba traje za oielu godinu;
IKO na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikoin i za nastajuću godinu. — fredbrojbe I novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ttištvo. — Uvrstbe po 1Q novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. liukopisi se ne vraćaju. _
Br 32 Zaaar, PoneajeirtiiisL i Lipnja 1331. Goa. XXII
Opet giagolica na sriedu.
XXVIII.
Osim u proš. broju spomenutih
naziva za slovensko pismo, ima i
po koji drugi naziv, ali novijega
doba. Na čelu svth tih naziva stoji
Ćirilica, jer nas sieća na velikoga
našega vjerovjestuika. Ali to je
siećanje pogreška, jer sv. Ćiril nije
ono pismo izumio, koliko ni sv.
Jerolim glagolicu.
Pošto su iz crkvene ćirilice nikla
gradjanska pismena, rabljena sada
osobito kod grčko-iztočnjaka, da nu
vidimo štogod i o njoj, u odnošaju
napram našoj giagolioi.
Prvo pitanje što se nameće jest:
što je starije i slavenskije: Glago-
lica ili ćirilica ? Glede prvoga diela,
zavladalo je mnenje kod učenjaka
da je giagolica od ćirilice starija.
Na čelu toga mnenja stoji veliki
slavista Miklošić ') i naš Rački2)
sa mnogim drugim. Oni svoje na-
zore oslanjaju, kako ih sabire veleuč.
0. Miiinovtćna sliedeće glavne
razloge: a) Giagolica kao izvorno
pismo neurednija je od ćirilice i
puno zanovetnija, jer je prva sa-
monikla, dočim druga po grčkomu
alfabetu sastavljena; b) u glagolici
ima slova, koja su po izločuomu
starodavnomu običaju sa desna na
lievo rek' bi pisana, što se kod
Ćirilice nikako ne može reći, c)
Ćirilica je sastavljena većim dielom
od grčke azbuke, kakva se je ra-
bila 9. i 10. vieka, dočim druga čest
slova uzajmljena je očito iz glagolice ;
po čemu je suditi da u sastavljanju
ciriiice grčki i glagolski alfabet
Panonije u susjednu Bugarsku i
JIrvatsku, donesoše sa sobom gla-
golska pismena. Zato nahodi se gla-
golskih spomenika u Bugarskoj i
Hrvatskoj, što svjedoči, da je i tu
bila rabljena. U Bugarskoj su slova
obla, a u Hrvatskoj uglata; prvim
su pisani bugarski, drugim hrvatski
spomenici. Što u uglatoj hrvatskoj
ima manje slova, uzrok je jer su
nosne samoglase izbacivali, neimajući
jih u nariečjim; slovensko-bugarsko
nariečje imalo jih je, zato jih je
pridržalo. Hrvatski spomenici pridr-
žali su jedan poluglas, kao što su
imali i u nariečju. Obojemu pismu
jedan je izvor, ako i je u obliku
nešto različit; to svjedoči okolnost,
što i u Hrvatskoj nahodi se oble
glagolice. U Hrvatskoj nakon svih
nepogoda i borba ostade uviek gia-
golica do danas, i očekiva, da joj
opet providnost povrati staru slavu,
dočim u Bugarskoj preokrenu se
giagolica u ćirilicu, koja najviše
s toga procvjeta, jer moguća slo-
venska plemena, u doticaju sa mo-
gućom Bugarskom, ovdole, uz vjeru,
i pismena primiše, te se je po istim
velika književnost kroz vjekove
stvarala. ')
# *
Had svega loga dan današnji vas
učeniji sviet prednost starine daje
glagolici, kao onoj koju da je sv.
Konstantin izumio. K tomu mnenju
već i učniji Srbi pristupiše, kao Da-
ničić i Novaković.
1 ćirilica zvala se prije: pismo
slovensko, pismo bugarsko, a kasnje :
pismo srbsko (alphabetum serviauum),
Metoda, biskup Velički u Bugarskoj,
i kao nadzornik učiona, za vrieme
Velikoga cara Simeona, promicatelj
vjere i prosvjete. Upoznav strašni
odpor Grka, Latina i iSiemaca proti
glagolici i slovenskim glagolskim
liturgičnim knjigarn, oštroumni Kle-
ment, da sačuva slovensko bogo-
služje, izumi vrlo podoban način.
lirčka slova jur su za 10 viekova
u porabi kod Bugara bila, što je
grčkom narodnom ponosu hasnilo.
Klemeut daide jur rabljenu azbuku
uzdrža, preinačivši ju naprama po-
trebi slovenskoga jezika; te nebu-
dući u grčkoj dovoljnih slova za
izražaje slovenskih zvukova, on to
uze iz glagolice. Tako je postalo
grćko-slovensko pismo, koje bi se
najbolje nazvalo Klementica. Kle-
ment tim načinom spasi slovensko
bogoslužje.
0 stanju radnika.
Pod ovim naslovom Sv. 0. Papa
obielodanio je svoju željne po svem
svietu očekivanu okružnicu. Obće je
mnenje, da je ova okružnica naj-
svestraniji i najljepši dokumenat o
načinu kako treba nešut socijalno
pitanje, i« ne i^m^Jmolicko nego-i
bezviersko novinstvo cieloga izobra-
ženoga svieta s udivljenjem pfiob-
ćuje, tko izvadak, tko ulomaka, a
mnogi i po cielo. Mi ju donosimo u
hrvatskom provodu iz latinskog iz-
vornika.
za uzor bio ; d) ima više rukopisa | pismo rusko, a najkašnje : cirilsko,
glagolskih i golemih odlomaka iz I ćirilica, kirilica, ćurilica. 3J Kada
10. ili 11. vieka, koji nam bjelodano I se je druga azbuka stala nazivati
svjedoče, da su barem toliko stari glagolicom, onda ova ćirilicom. Kao
koliko i najstariji došle poznati ći- i što se je prije cienilo da je izutni-
rilski spomenici; ej što se sadržaja | teljem glagolice sv. Jerolim, tako
i jezika tiče, taj je isti te isti kod I ćirilice s. Ciril.4) Luterovi sljedbe-
glagolice kao i kod ćirilice, što I nici kako, razprostirući medju ri-
pokaziva da je prepis iz glagolice I mokatolike Hrvate glagolske knjige,
u ćirilicu prenesen, f) Ima nekih nazivahu jih ,,glagolskim", kažući
glagolskih samotvorina u riečim i jih od sv. Jerolima; tako medju,
oblicim, iz kojih je opaziti da neki I grčko-iztočnjake, Srbe šireć ćirilske
ćirilski spomenici iz 11. vieka iz I knjige, zvali jih ćirilicom od sv.
glagolskih su prepisani, jer su neka I ćirila, da oba naroda pod imenom
glagolska slova uzimana, dočim u tih velikih svetaca na svoju svrhu
glagolskim nisu ćirilska uzajmljiva- I primame i draže iste knjige budu
na. g) Može se lasno poznati, da I čitane.
su neke rieči na glagolskim ruko- Od crkovne ćirilice razlikuje se
pisim strugane i po vrhu ćirilicom gradjanska ljepšim i ravnijim slovim
pisane, h) Kao što ima ćirilskih tako sastavljena. Ima i treća vrsta ćiri-
isto ima i glagolskih spomenika I lice, nazvana „Bosančica", drugčije
svuda po Europi, i) U Hrvatsku i „bosanska Bukvica", šio nije drugo
Dalmaciju znade se da su slovenska već izkrivljena Ćirilica. Nezna se
pismena sa slovenskom liturgijom | ovoj početak, ali joj prilično u vrie-
još u vrieme slovenskih apoštola I me bogomilskoga razkolništva. Bo-
unešena, a to glagolskim slovim, | sančicom najviše posluživali se ri-
jer sva žestoka i strastvena borba
10, 11, 12 vieka, vodila se je za
uzdržanje glagolice, za koju su
Hrvati najoduševljenije zauzeti bili
i aviek ju neprekidno rabili. Knji-
mokatolici a nada sve Franjevci u
Bosni' i Dalmaciji i u Poljicim. Po-
ljičani su ju nazivali hrvatsko ili
glagolsko pismo. Tako ju i sada
zovu, jer se njom još gdjekoji stari
ževnost glagolska u 10. vieku evala I glagolaš služi, a Franjevci su ju
je koliko i ćirilska.
Kada učenici sv. Metoda, od pro-
gonstva njemačkoga i nasilja ma-
gjarskoga pribjegoše iz Moravije i
') Altslov. Formenlehre etc.
a) Slovensko pismo.
„Crtice« str. 124,
do nazad malo godina rabili.
Učenjaci u obće drže da je Ći-
rilicu složio sv. Klemeut učenik sv.
„Crtice" str. 125.
2) Historija srbske književnosti. Beograc
1871 st. 31.
3) Dobrovakj Glagolitica s. 13.
*) Op. Cit.
Poštovanoj braći Patrijarkim, Pri-
matim, Nadbiskupim i svim Bisku-
pim katoličkoga svieta, koji su u
milosti i zajednici s Apostolskom
stolicom.
Lav P. r. XIII.
Poštovana Braćo
Pozdrav Vam i Apostolski Blagoslov.
Žestoka želja za novotarijama, koja
već od davna uzdrmava narode, morala
je preći naravno s političkoga reda na
srodnu gospodarstvenu struku. — Zbi-
lja novi obrtni prirasti, i umjetnosti
koje novim putevima udaraju: promie-
njeni medjusobni odnošaji gospodara i
radnika: obilno bogatstvo u najmanjem
broju, nevolja i siromaštvo u množtvu:
s jedne strane sve to veće pouzdanje
radnika u samoga sebe, s druge strane
medjusobna sve to tiesnija sveza, a uz
to pogoršani način življenja uradiše to-
liko da je prodrla borOa. U kojoj ko-
liko je znamenitosti, jasno je s toga što
ona duhove ostavlja neodlučne pri ja-
komu iščekivanju: i ona ista zadaje
posla umovim učenjaka, sastancima mu-
draca, narodnim skupštinam, oatroumlju
zakonodavatelja, fiećanju vUdalaca tako,
da već ne obstoji ijedno pitanje, koje
bi jaće obuzimalo čovječje nastojanje
— Zato, postaviv pred Naše oći pitanje
Crkve i obćeoiti spas, što amo- i dru-
gda obično radili, Poštovana Braćo, u
pravivši Vam pisma o državničkoj vla
sti, o čovječjoj slobodi, o kršćanskom
ustavu država, i ostala Pisma slične
vrste, što su nam se sgodnim činila da
pobijemo krive nazore, s istih razloga
cienili smo da nam treba sada uraditi
i o stanja radnika. — Već višekrat
prigodom dotakli smo »e^s^ vrsti
predmeta, ipak sviest apostolske du-
žnosti potiče Naš da se u ovom pismu
bavimo naumice i obširno o svemu
pitanju, da tim provire načela, pomoću
kojih, kako istina i pravica zahtievaju,
rvanje će prestati. Pitanje je težko rie-
šiti, niti je bez pogibelji. Mučno je bo
odmjeriti prava j dužnosti, u kojim
treba da se drže medjusobno bogataši
i siromasi, oni, koji raduju povjeravaju
i oni, koji ju trudom vrše. U istinu o
pasno je rvanje, posto ga na daleko i
na široko izvadjaju l|udi nemirni i pre-
vijani, da unište sud istine i da bun-
tovno uzbune mijožtvo. Kako mu drago
bilo, posve dobro razabiremo ono, na
što svi pri&faju, na ime, da se mora
čim prije i^zgodno doskočiti ljudima
najuižega reda, pođto njih veći dio vrti
se nedosiojno u nevoljnoj i biednoj
sudbini. Jerbo, ukinuvši prošlog vieka
radnička družtva i ne postavivši mje
sto njih nikakve pomoći, te pošto su
sami zavodi i javni zakoni, zabacili dje-
dovinsku vjeru, zbilo se je malo po
malo da je vrieme ostavilo radnike o-
samljene i neobranjene proti oečovje-
čnoati gospodara i ra^uzdauoj strasti
natjecatelja. — Zlo je pak i pomuožiia
proždrljiva lihvarštma, koju, premda ju je
Urkva ne jedan put osudila, ipak ju
pod drugiui likom tjeraju lakomi ljudi
i za novcem pohlepni: amo idu ¡sakupi
proizvoda i trgovine,*'po čem šaka pre-
komiernih bogataša nametnula skoro
robaki jaram na neizbrojno množtvo
ubožara.
Za liečenje ove zaraze Socialiste,
pobadivši nenavidnost ubožara proti
bogatašima, zahtievaju da se uuište
vlastništva pojedinaca a učine se zaje-
dničkim za svekolike, pripomagajuči
im ljudi koji su na čelu grada ili upra-
vljaju cielom državom. Ovakovim pre-
našanjem i pretvaranjem dobara iz pri-
vatnih u zajednička ciene oni da mogn
lieeiti sadašnju biedu, stvari i koristi
medju gradjane na jednaku mjeru raz-
dieljujući. Ali taj njihov način jest
tako nespretan za ukiauće borbe da se
s njim oštećuje prejako isti radnički
rod: a isti je uz to i preveć neprave-
dan, jerbo donaša nasilje zakonitim
vlastnicima, uništuje dužnosti države,
i sasvim muti cieli društveni red.
(¡Sliedi.)
Prva je vjera, pa narodnost.
(Piše Fra Viee Ivanac).
Iz navedenih rieči u Br. 28 mogli
smo se podpuno uvjeriti, kako bez
ljubavi božje nemože obstojati lju-
bav domovine. Vidjeli smo, da moć
poticali na žrtve ima sama vjera,
dakle bez vjere nema žrtava, a bez
žrtava nema nijednoj domovini spasa.
Sad ćemo se osvrnuti na rieči o-
nik, koji kažu, da je narodnost
prva, nego li je vjera.
Najprije pitam one, koji ovako
govore, što misle, za što oni drže
vjeru? Cienite li vi, aa je vjera
prosto obećanje, koje smo zadali čo-
vjeku, pak ga moramo izvršiti? Ili
cienite, da je vjera kakva stvar za-
visna, ili podredjena drugoj ? Eh
l) Vidi i onomaduji članak Uredništva
o sličnu predmetu.
kad bi to bila vjera, onda aferim,
braćo, i svim takovim jednomišlje-
niciui čast i prštovanje; ali, braćo,
vjera je nešto uzvišenijeg, nešto
znamenitijeg; da joj jednostavnu o-
znaku dadem: vjera je vez s Bogom,
Vjera, to je naše mišljenje, želja i
hotjenje, narodnost pako jest jedan
izmedju drugih predmeta, na koje
moramo misliti, obazirati se i po-
štovati jih.
Kao n. pr: sinu je dužnost pošto-
vati svoga otca i majku, učeniku
učitelja iid. Narodnost dakle nesmije
se uzporedjivati s vjerom, niti se
može po gotovu predpostaviti vjeri,
jer kada bi se učinilo jedno, ili drugo
moralo bi se reći svakomu, koji o-
vako govori, da on nema prave
vjere. Vjera je dakle podloga, na
kojoj se osniva ciela zgradja? vjera
je početak i svršetak čovječeg mi--
šljenja i djelovanja. < .
Da vidimo što ob ovomu govori
Dr. Lampe „Ako bi ovakovi: po-
tanko promislili, što je vjera, odveć
bi drugčije sudili. Svaki čovjek može
lasno uvidjeli, što smo dužni vjeri,
što li narodnosti. [Vletnimo, da bi na-
redjivala druga vjera, da nemamo
r ikakove brige prama svojim ota-
čbeniciin, svaki neka se brine je-
dino za se ...., dali ¡uehi ova vjera
odstranila narodnost u kut? Dali
ovdje nebi bila prva vjera, nego li
narodnost? Ako bi se primilo na-
čelo takovih mahnilaša te bi rekli:
„Za vjeru se nije potrebno brinuti,
nego samo za narodnost", što bi
ovaj nauk bio drugo, nego li ne-
iakav vjerski (bolje nevjerski) na-
uk, pripadajuć medju vjerske, ne
pako narodnostne stvari. Za Bogu I
pitam ja vas sve ovakove narodnjake
(a ja stekliše), koji ovako govorite:
Ali nevidile, da je tako misliti ne-
pametno! Vjera se mora po svojoj
naravi staviti u prvi red, ne pako
iza narodnosti, a to s toga, jer smo
ljudi. Ako tko reče: Je necienim
vjeru ništa, ali narodnost mnogo
cienim, onda on drugo nebi kazao,
nego da ima krivo mišljenje. Krš-
ćanin n. pr. zna, da mu njegova
vjera naredjuje svoj narod ljubiti i
ljubit ga zaradi Boga. Što pako na-
rodnost naredjuje i uči ? Pa recimo,
da i narodnost uči ljubiti narod i
njegovo pravo. Onda mora Turčin
ljubiti muhamedansku vjeru, Daho-
mejac duhomejsku, Laponac la-
ponsku i svi drugi krivovjerci svoje
vjere, nipošto zato, jer je prva, ili
druga prava, nego jer je narodna.
1 ova zloća, te sva vriednost kakva
naroda, morala bi se ljubiti, jer je
narodno vlaštništvo. Dali je ovo
dosljedno? Abaolutna narodnost ne-
poznaje niti istine, niti pravice, po-
znaje jedino samu sebe i ovo (ne-
stvorenje), da bude obćenito i prvo
načelo za naše mišljenje i djelo-
vanje !! Šio dakle vjera može, a što
narodnost? Možemo li mi cieniti više
narodnost nego vjeru?
Kako je ludo govorenje onih, koji
kažu: ja sam prije rodjen, pak kr-
šten, dakle prije sam Hrvat, pak
kršćaniu. Ovo bi se moglo reći, kad
aebi bio govor o čovjeku, dali o
čem drugom. Ali o čovjeku slici
božjoj, netom rodjeuu, ovo tvrditi,
jest pravi absurdunu Oai koji tako
U bečkoj zastupničkoj kući počela
se raspravljati novela zakona o obrtni
čkom pravilniku. |
Ruski ministar za posle s inozem-
stvom g. de Giers, koji se sada na-
hođi u Rimu, bio je na 6 tek. kod
sv. 0. Pape, a na 7 tek. posjetio je
Vatikanske muzeje i galerije.
Kud se ide put Berlina?
Kad nam je onomadne s naslovom „Sla-
vensko hodočašće u Berlin" bio red ustat
proti novoj središnjaskoj politici o državnom
jezika -njemačkom, branjenoj na žalost u
„Nar. Listu", u glasovitim dvama člancima
č. g. M.; mišljasmo da nara neće bit veće nužda
povratit se ikad na obranu hrvatskoga na-
rodnoga i zakonitoga prava ; a to proti po-
zvanom branitelju toga prava. Nu uzalud.
Da je branjenje njemačkoga jezika ko
jezika državnoga, politika preopasna i veoma
nepatriotiČna, da je to politika koju brane
centraliste a ne federaliste, da je to smrto-
nosna politika za nas Hrvate, da je to pače
i nesmisao i velika nepravica i grdna nedo-
sljednost za „Nar. List", dokazali smo ne
samo svojim razlozima nego i nepobitnim i
sjajnim razlozima iz „Nar. Lista".
Netreba nam dakle danas povraćat se na
dokaze o stvari o kojoj je u ostalom sva
Hrvatska uvjerena i o kojoj je bio do na-
zad malo čvrsto uvjeren i sam „Nar. List".
Ali, pošto se prohtjelo g. M. opet zavrć
dva slova u obranu blagodati, koje bi nam
prosuo u kuću i predkućje državni jezik
njemački, red nam je podviknut tom ču-
dnom shvaćanju hrvatske sviesti: Stan'! —
Svom novom članku, (v. br. 96 „N. L".)
g. M. nadjeo ime veoma,slično onomadnjem
našemu, jer premda kaže „Ne u Berlina
nadostavlja „no u Beč«, kao da nam je
htio tim spomenut put koji Berlinu vodi,
da je taj naime preko Beča. To je u ostalom
od svakoga Slavena priznano i to je toliko
istina da je federalista Hohenvart, samo zato
jer je za svoga ministarstva pokušao pre-
sjeć taj put, bio uplivom. Berlina svrgnut!
Nego i sam članak g. M. na ponovnu o-
branu državnoga jezika njemačkoga, najbolje
nara svjedoči koliko je ta politika po nas
štetna i (zovimo stvar svojim imenom) sra-
motna.
1 baš evo vam čim se brani g. M.
On najprije brani urednika kažuć već
pobitu stvar, da naime za članke sa siglom
„urednik lista neodgovara (ništa?) za sa-
držaj". Komodna načela! Metni dakle znak
pod tvoje članke pa piši što te volja: ure-
dnik neodgovara! Nu čemu tada priobćena
po listovim, da nikakav drugi razlog nespo-
menemo, il čemu trudit se dokazivat: urednik
ne odgovara, ako su čiste vaše namjere i
dobra po narod vaša germanizacija ?! ')
Sto zatim gosp. pisac spominje o „nekom
piscu* u „Katoličkoj Dalmaciji*', o čudu
„nikada" nevidjeuu (jer smo iztakli ećlatan-
tna protuslovja u „Nar. Listu" videć gdje
sada viče evge stvari kojoj je sve dotle vi-
kao pereat) to je sve tako šaliive naravi
da mi volimo rad ,,N. L." i g- M. premučat
opazke koje bi na to išle. S toga osvrnut
ćemo se samo na ostale tvrdnje.
G. pisac veli da „Politik" i "Tribune" ne
vide germanizaciju u njegovim predložim.
Nevidjet germanizaciju, to je odveć in nube.
Pa neka i to! Zar rekoše da tiviđjese sla-
vizaciju ? il kroatizaciju f Hic salta ! I to je
uzet u obzir: da je „Tribune" ministerijalno,
a i „Pol." i „Trib." njemački pisane; i da
Česi kaeli bi bili bit samo ravnopravni s
Niemcima; nu nas Hrvata drugi je položaj
napram Niemcima : mi s njima nemamo nego
savez carstva i krune: mi s njima nijesmo po-
miešani ko česi. I Zagrebačka „Agramerica"
mogla bi podviknut: evala! al to bi dokazalo
samo da č.g.M. ima krivo. Pa što? treba li
tražit češke i n jemačke novine da nas Hrvate
uče što je hrvatsko državno pravo, za kojim
Česi samo uzdišu, jer ga nemaju? (Jemu se
nepozvat radje na članke prijašnjega „Nar.
Lista", članke pisane ne „Bog zna od koga"
nego očito od uredništva (bud nemaju ni-
kakve sigle) il za uredništvo od preč. pr
vaka D. M. Pavlinovića (sudeć po jedrim mi-
slima, punim hrvatske čiste sviesti). Pa čemu
se nepozvat na „Slobodu" na „Pozor11 i t. d.
domaće hrvatske novine nego na niemčeće
tudje ? Svakako to stoji da državni položaj
češkoga i drž. položaj našega naroda posve,
je različit; Česi nemaju priznana državnog
prava ko mi. Mi smo država n državi. Pa
uzet je u obzir i to da Česi imaju 3 mili-
juna Niemaoa kod kuće i da bez njegovanja
njemačkoga jezika nemogu se proć nikako.
Al u nas gdje su ti niemci ? S toga htjet
nas uvesti državni jezik njemački, to je ko
htjet na pr. uvesti državni jezik francuzki.
Uredništvo „N. L." priobćujuć, kako ono
kaže, „rado'-'- članak g. M„ čini mu opazku, i
govori: „Priobćujuć članak, po sebi se razumi da
mi ipak ostajemo na našem hrvatskom gledištu."
Nije li to ko reći: ovaj članak nije sa „hrvat-
skog gledišta11? (pa ga ipak „rado" priobćujete!).
Uredništvo opaža nadalje da se ovdje radi o tom:
„da idjemo koji korak napred" (kad je uvadjanje
njemačkoga jezika ko državnoga — na mjesto
jedinoga državnoga hrvatskoga - „ko-
rak napred", najbolje bi dakle bilo poniemčit i
škole i sve ; onda bismo bili dva i tri i više
koraka napried. Ele dakle: predložite i to!). Go-
vori takodjer -da predlogom g. M. „nebismo ništa
izgubili", da se po tome „njemština nebi ništa
razširila (a zar je malo širenje, podignut jezik
njemački na ugled jezika državnoga i to i ondje
gdje jedino hrvatsko pravo vlada?!
mogli ustanoviti; jer niti što može biti sve-
zano, ni razrieŠeno, nego ono Što sveti Petar
razrieši, oli sveze. Nije dosta. Za Petra oso-
bito Gospodin moli, da neprestane vjera
njegova, i hoće da stavnost u vjeri što je
od njega Petar dobio, tu ostali Apoštoli od
Petra prime ^ jer on, koji je od pogla-
varom ciele crkve postavljen, mora da utvr-
djuje braću svoju. — Zar nije ovim i- ne~
pogrješivost u vjerskom učenju Petrovih
nagtupriika bistro označena; pokle — sve
što se oblasti?« tiče' -- Leo identificira na-
stupnike Petrove s Petrom?
CSliedi).
II passaggio di Venere sul sole.
vi.
Le đifficoltk inaspettate.
Quando il 3 giugno dell' anno 1679 cento
e quarantanove tra matematici e astronomi,
distribuiti a gruppi in ottantuna stazioni,
osservarono la prima volta il passaggio di
Venere secondo il metodo di Halley, tutti,
qual pili qual meno, restarono sorpresi da
grandi e imprevedute difficoltk. Dovendo
essi misurare il tempo che il centro di Vej-!
nere impiega a traversare il disco del sole,
doveano notare precfgamente 1' istante dei
contatti interni ed esterni, che il disco di
„Ali taj zakon neće samo za Dalmaciju
služiti, nego i za sve pokrajine i kraljevine
austrijske", nadodaje g. -pisac. Mi smo mu
harni na ovom razlogu, jer je sasma nama
u prilog. Baš zato što njemački jezik ima
postat obći, državni, baš zato Slaveni mu
se imaju tom većom dosljednosti i žilavosti
opirat, jer je pogibelj veća.
I razlog g. M., da mi „nemožemo što i-
znimnoga tražiti" čudan je. Mi netražimo
ništa iznimna, nego to traži on, koji predlaže
Šta došle nije bilo. Mi netražimo ništa i-
znimna nego samo da nam se nekrnji već nam
priznano, tnapram drugim slaven skim po-
krajinam iznimno državno pravo hrvatsko.
Što da rečemo pak o točkam gdje pisac
poriče Hrvatskoj pravo na samostalnost,
i gdje se o sjedinjenju izrazu je: „Ako
igda budemo sjedinjeni sa Hrvatskom"
(razumij preko Velebita)! šta da rečemo
kad čujemo: „Ako je sramotan moj pre-
dlog, zašto puštati da zastupnici na carevin-
skom vieću i u delegaciji govore njemački
(kao da se tko ikad tomu radovao)!? „Zašto
nepsujete kad naši djaci polažu u Gradcu,
Beču i Pragu njemački izpite" (kao da ne-
zna da se baš radi toga najviše, a ne iz
slavohleplja, ustrojilo hrvatsko sveučilište
u Zagrebu, te se baš zato peli našim: u
Zagreb) i t. d.; sve razlozi i navodi koji
dokazuju nepristojnost i opasnost daljeg Si-
renja njemačkoga jezika, stvarajuć ga i dr-
žavnim, da nam, kalio sada u Carev, vieću
i delegacijam, i t. d., tako još i bliže stupi !
Ala je divno ovakovo shvaćanje slavenske, a
naosob hrvatske sviesti, i ovakovo tumačenje
hrvatskoga uzakonjenoga državnoga prava.
Nego, dulcis in fundo, pod konac, g. pisac
podvikuje nam: „Zaludu je ustati proti nje-
mačkomu jeziku, jer se ovaj širi". Vrlo
liepo ! Dakle kad se već sam širi, pomozimo
mu i mi, podignimo ga na čast državnoga
jezika neka, kako nas je za četiri sto go-
dina dojila talijanka, sad nas stane dojit
njemkinja ! Cemu tida borbe ? Uzmimo svoj
sak i pak pa oslobodiv se talijanskoga po-
djimo, na mjesto u Zagreb, preko Beča ra-
vno u Berlinski tor. Drang nach Osten bit će
tada uspiešniji i onaj Varcinski starac koji
je, i bez državnoga jezika njemačkoga u
Cislitavi, znao razaslat svoje pionire u Ca-
rigrad, ko i u F'ttrograd., u Persiju, pa i u
daleku Kinu (fakta) bit će tim laglje s nama
gotov. — Osviestimo se dakle a ne vodimo
narod etranputicam na strmoglav pod jirmom
centralističnog rodol jubija.
Bje li sv. Petar u Rimu?
(v. br. 95)
Spomenuh kako otci stavljaju dolazak sv.
Petra u Rim o 42. godini p. Isusu. Godine
Venere avrebbe fatto
col disco solare. Per
maggiore intelligenza
rappresenti HK il disco
del sole, AB un tratto
dell" orbita di Venere;
passando il pianeta sul disco solare, succe-
dera un primo contatto esterno in t,, un
secondo contatto interno in t2, un terzo con-
tatto interno in t3, un quarto contatto esterno
in t4. E chiaro, che 1' istante preciso in cui
ilj centro di Venere si trova sull' orio del
sole, sar& dato dalla media degli istanti in
cui Venere stara col sole in contatto interno
ed esterno. Ma, a precisare 1' istante dei
contatti quegli astronomi trovarono difficoltk
insormontabili. Essi intanto, lungi da poter
discernere coi loro telescopi il primo con-
tatto esterno di Venere col sole, non pote-
rono vedere il pianeta, se non quando avea
gik intaccato il disco solare notevolmente.
Peggio poi, quando osservarono il primo
contatto interno; videro allora Venere cir-
condata da una corona luminosa, la quale
senz' altro rendeva incerto 1' istante, in cui
ella si staccava dal lembo interno del sole;
e' come questo non bastasse, videro ancora,
che si traeva dietro una striscia nera, come
uba goccia d' inchiostro viscoso, dalla quale
poi si staccava bruscamente, quand' era en-
t^ata ben innanzi nel disco solare. E queste
apparenze si rinnovarono in senso inverso,
e con dimensioni variate della goccia nera,
40. Petar bi oslobodjen od Angjela iz ta-
mnice, u koju bi od Iruda bačen, i pošto
se braci prikaza u kući matere Ivana Ma^j
ka, izašavši podje u drugo .mjesto — et? Itel
pov toirov — veli s. Luka. Budući da Djela
apostolska još za više od 20 godina poviesi
zahvaćahu, jamačno sv. Luka je znao zato
drugo mjesto, kad je. toliko vremena kašnje
pisao nego je Petar otišao iz Jerusolima:
zašto dakle nije izriečno mjesto označio?
odgovor je Iahak. Poslanica Petrova bila je
poznata Luki, jer pisana iste godine ili naj-
zad sliedeće od kako je Petar prispio u
Rim, koga je on Vavilonom spomenuo. Nije
dakle Luka potrebovao da spominje ime
mjesta, kad je obćinam bilo poznato isto.
Da je Petar u to doba pisao rečeni list, da
se i iz toga zaključiti što u njem saobćuje
pozdrav Markov i što ga šalje po Silvanu;
jer Marko malo zatiem napisao je svoje E-•
vangjelje i bi od Petra poslat preko Ogleja
u Aleksandriju, odkle iza glada četvrte go-
dine Klaudijeva vladanja počeo seje starati
za svete u Jeruzolimu, šaljući jim milostinju,
kako Josip EMavio svjedoči ob istoj; a da
je to sv. Marko, a ne tko drugi, učinio svje-
doči s. Jerolim koji kaže o sv. Marku, da
je on najprvi u Aleksandriji Isusa naviestio.
Silvana, koji obranim izruči Petrovu posla-
nicu, po saboru Jesuzolimskom nalazimo
s Pavlom pod ime Sile, pa u Poslanicam ;
II. Kor., I. i II. Tes., opet pod imenom Sil-
vana. Jamačno je da je to jedna te ista o-
soba; i da je njega Petar poveo sa sobom
za druga, pa kao prvaka i proroka opet po
vratio na Istok da tješi obrane. Silvan ostao
je s Pavlom do smrti Markove: dakle jasno
je da je Petar svoju poslanicu pisao prie
sabora Jer., ili Marko nije nikda bio u A-
leksandriji, ni Silvan s Pavlom. A zašto
Petar nazivlje Rim Vavilonom ? Zato, zašto
i u II. Poslanici nazivlje Thabor brdom sve-
tim. Zato, da duhom proročanskim obaviesti
obrane, da će jun poganski Rim biti oi^o,
što Evrejem Vavilon. Zato i sv. I Van u Q-
čit. vidje ženu — veliki grad — veliki Va-
vilon, opijenu krvlju svetaca i mučenika I-
susovih. Koliko se je u Rimu to sgodilo
Prudencij kaže:
Non contentus humum celsae intra moenia Bomae
Tingere justorum caedibus assiduis:
Jaaieulum cum jnm madidum, foru, rostra, Suburram
Cerneret eluvie sanguinis effluere.
Dalje: ako Petar tako rano bi u Rimu,
kako se on nadje na saboru Jeruzolimskom ?
Nu slučaja! Petar da nije ni mislio za ži-
vota ostaviti Rim, morao je to učiniti, jer
nešto prie sabora Klaudij izagnao je Evreje
iz Rima; tako da u svom putovanju po sa-
boru Pavao našao je u Korintu Akvila i
ženu mu Prišilu, iz Rima prognane.
(Sliedi).
quando il pianeta era per uscire dal disco,
onde avvenne, che parecchi osservatori, i
quali si trovavano nella stessa stazione,
quando vollero confrontare 1'istante dei con-
tatti, si trovarono tra loro discordi per diffe-
renze di 20 sino a 25 minuti secondi. Qual
poteva essere la causa di quelle strane ap-
parenze? Lalande, che fu uno degli osser-
vatori del passaggio del 1769, giudico che
la corona luminosa e la goccia nera fossero
un effetto dell' irradiazione prođotta nell' oc-
chio dalla forte luce del sole, ma gli astro-
aomi che si prepararono ali' osservazione
del passaggio del 1874 scoprirono invece,
che il fenomeno della goccia e della corona
era originato dali' aberrazione di sfericitk
che la luce prova traversando 1' oggettivo
dei telescopi, e da una speciale diffrazione
che soffrono sempre i raggi luminosi nel foco
dei telescopi che ingrandiscono almeno sino
a 200 volte, per la quale 1' imagine degli
astri vedesi circondata di anelli alternativa-
mente neri e lucidi. Essi imitarono artifi-
cialmente il passaggio di Venere sul sole,
disponendo i loro esperimenti in guisa, che
un disco nero movendosi lentamente alla
distanza di 1300 metri dagli osservatori, pas
sasse davanti a un cerchio luminoso, e dopo
molte e diligentissime prove conchiusero,
che un occhio esercitato, adoperando a cielo
puro e ad aria tranquilla un oggettivo di
20 centimetri, pu6 notare 1' istante dei con-
tatti interni coll' approssimazione di due de-
cimi di minuto secondo, ma se 1' aria sia
ondoleggiante ll errore puo arrivare at 4 o 5
secondi. Usando queste cautele, gli astronomi
inglesi che osservarono il passaggio del 1874
videro felicemente in tre delle loro stazioni
i contatti interni del pianeta col sole senza
essere turbati dalla corona e dalla goccia
nera. Ma come ottenere 1'osservazione netta
e precisa dei contatti esterni? Qui la difp-
colta pare ancor maggiore,' stanteche'il pia-
neta non coinparisce nei telescopi ;se non
quando ha gia intaccato il disco del sole.
Anche questa difficoltk č stata vinta coll'in-
gegnosa applicazione dello spettrosc#pio.v?E
noto, che il nucleo del sole č circondato
dalla fotosfera, che e la parte splendida del
sole che noi vediamo, e che la fotosfera e
circondata dalla cromosfera, i cioč da uno
strato continuo di materia rosea incande-.
scente, che nella massima parte & idrogene,
L'esistenza della cromosfera ci e stata ri-
velata dallo spettroscopio, non essendo post,
sibile di vederla cogli ordinari telescopi ia
causa dei raggi luminosi del sole. Volgepdo.
infatti lo spettroscopio verso gli orli deL
disco solare, si ottiene uno spettro composto,
quasi tutto di righe brillanti, che apparten*
gono ali' idrogene. Figuriamoci ora, che lo
spettroscopio sia volto verso quel punto deL
1' orio del sole, dove, secondo il calcolo, ili
nero disco di Venere dee venire in contatto,
esterno col disco solare. Finche il pianeta
fuori della cromosfera, si vedono nel campo
