Ilia, m. Elia.
Isaija, m. Isaia.
Isukerst, m. Gesii Cristo.
Isus, m. Gesii.
Ivan, m. Giovanni.
Ivana, f. Giovanna.
Ivanića, f. dim. di Ivana.
Ivica, m. dim. Giannino.
Ivka, f. Giovanna.
m. V. Ivan.Ivo.)
J
Jačini, m. Gioachino.
Jadre, m. V. Jandro.
Jadviga, f. Edvige.
Jaga, f. Agata.
Jagica, f. dim. di Jaga.
Jagoda, f.
Jakob,1
Jakov,) m. Giacomo, Giacobbe.
Jakša, i
Jana, f. Anna.
Jandro, m. Andrea.
Janja, f. Agnese.
Janko, m. V. Ivan.
Jeca, f. Elisabetta.
Jefimija, f. Eufemia.
Jefrcm, m. Efremo.
Jeftan, 1
Jcfto, [ m. Eutimo.
Jcpto, )
Jeka, f.
Jektor, m. Elttore.
Jcla, f. Elena.
Jelača, f.
Jelasin, m.
Jelica, f. dim. di Jela.
Jeliena. f. Elena.
ILI - 824 —
Jclisava, f. Elisabetta.
Jenko. m. Gennaro.
■J61?’ } m. Girolamo.Jerko,)
Jerka, f. Girolama.
Jerkuo, kula, m, Ercole.
Jerina, f. Irene.
Jernej, m. Bartolommeo.
Jerolim, m. Girolamo.
Jcrosim, m, Gerasimo.
Jcrosima, f. Gerasima.
Ješa, f.
Ješo, m. vezzeg. di Jefrem.
Jevrcm, m. V. Jefrcm,
Jezdimir, m.
Jczus, m. Gesii.
Job, m. Giobbe.
Josip, m. Giuseppe.
Josipa,) j. Giuseppina,
Joska,)
Josq, m. Giuseppe.
Jovan, m. presso i CattoliciX.
Ivan; presso i greci Orien
talin Giovanni Evangelista,
(Ivan, Giovanni Battista).
Jovana, f. V. Ivana.
Jovira, m. dim. X. J-Ivica.
Jovica, f. V. Ivana.
Jovka, f. V. J-Ivka.
Jovo, m, V. Jovan.
m> y. Juraj.Juko,)
Jula, )
Julčika, ) f. Giuliana, (Slava),
Juliana, ) Giulia.
Julka. )
Juraj,j
Jure, I m. Giorgio.
Juro,j
JUR
gđješto takova. .Ali ja sam opazio u ovoj visokoj j kršcenja bio sam ti lagan isto kao malašna ptica;
kući, da se i sa stolica naro.lnih zastupnika i sa I zadovoljan moje odluke promislio sam valjda u cieloj
stolica vladinih apelira na prodikaonice, da se u I Neretvanskoj okolici nema čovjeka danas sretnijega
obće apelira na djelovanje svećenstva glede nekojih ' od mene. Ozbiljno sam odlučio promjenuti svoj život,
prvih uvjeta svakomu napredku i blagostanju. I toj poboljšati se, okaniti se odsele one opačine na koju
mi je najboljim dokazom, de netrebam ići dokazi- u prva doba mog vieka opaki ljudi su me nagonili,
vati potrebu religije i svećenstva njezinoga u ovom | Sad ću raditi, življeti umjereno, i moliti Boga da
narodu. Dopustite ipak, gospodo, da spomenem, kako j mi dade milost misliti vavjek na njega i na svetu
n tom stojimo u Primorju. I.J ovoj strani Hrvatske, i katoličku vjeru koju radostvo sam prigrlio. Predjimo
ako igdje, svećenik i puk jesu zbilja jedno: Sveće- | na drugo.
nik je pravi prijatelj puka, a puk ljubi svoga sve- Ovih dana netom nam kobna viest javi da po-
ćenika. Gospodo, kada velikom stranom godine odu j častni naš sugradjanin gosp. Rudolf Alodi, c. k.
—' : ~~ — *— • ^ politički povjerenik jest preminuo, ovo Obćinsko
Upraviteljstvo odredilo je da mu se smrtne svečane
zadušnice učine u ovoj Crkvi, gdje su prisustvovali
svi c. k. Činovnici, obćinsko Upraviteljstvo, Častnici,
svi mužkarci od kuće, pa ostanu samo žene i djeca,
dajte mi kažite, što je ono, ' što čini, da mužkarac
toliko truda podnosi, da slabo jede, vodu pije, da
ono, što zasluži, nerazteplje, a s druge "strane kod
kuće, da žena drži čistoću i čast u kući, djeca da
su čedna, poštena, i valjana — molim vas, što je
ono,, sto to sve prouzrokuje? Ja sam osvjedočen, da
je to religija, koja je usadjena u srce onomu narodu.
A to onaj narod svakim mogućim načinom i jpoka-
zuje, pa i tim, da se svećenik smatra kao nekakav
javni hureau, preko kojega piše muž kući, a preko
kojega kuća, što ima mužu poručiti, javlja. Svećenik
je otac i majka i sve. Taj narod, kad bi imao no-
vaca, s ovakovim čustvom, koje ga nadahnjuje, ja,
gospodo ovdje nebih trebao stavljati nikakva zahtjeva
na budget zemlje; ja sam siguran, da bi ovaj narod
smogao ono, što je ; svećenstvu treba za njegovo
uzdržanje; ali ovako, kad je narodu zaslužba slaba,
a u najnovije vrieme skoro nikakva, gospodo moja,
kamo ćemo se uteći? U istinu mislim, da je i po
naravi i po zakonu, ako nemože pojedinac niti po-
jedini kraj pomoći, da pripomogne ciela zemlja.
Imade stretnih krajeva, koji mogu više smoći, pa
neka onamo dometnu, gdje si dotični kraj sdm po-
moći nemože.,,
Bez dvojbe čuliste i vi, kako je visoko c kr.
glavno zapovjedništvo u Zagrebu zabranilo u Vinkov-
cih skupštinu hrvatskih katolika za osnovanje kato-
ličke tiskare.
Ovaj korak c. kr. glavnoga zapovjedništva iz-
naša carevina uzidala i dospjela do te veličina,18 koje
ju zabludjeli duhovi u najnovije vrieme ocMasklfoaju.
Slobodno je u Krajini ustanoviti: Srbaka
društva, srbske čitaonice, srbske štedionice, srbške e-
skomptne banke, srbske balove, srbske besjede; po-
znato je i to, da naša braća sa srbstvom istovjetuju
samo svoju pravoslavnu (!) vjeru; poznato je da su
svagdje, gdjegod su i u najmanjoj manjini, baš tim
udruživanjem dočepali se sadanjega nadmoćja u ob-
ćinah i državnih službah; poznato je i to, da ih do-
sta omašan broj onako misli kano istom jučer na 5
godina odsudjeni njihov vodja: pa ipak se dozrolju-
je slobodno udruživanje tom nemirnom življu. Hr-
vatom, stupu ove monarkije uzkraćuje se tć! '— Mi
ćemo medjutim kano katolici našu dužnost činiti ter
neustrašivo nastavljati i u djelo privesti namilljenu
učeništvo i množ pučanstva* Alodi bio pošten čovjek, I osnovu. Da ćemo se u četvrtak (24 siečnja) i
i nije ovdje duše koja ga ne žali. Vječni ti pokoj i sastati u Vukovaru pa viećati o utemeljenju hrvat
vrli naš omiljeniče. ; i ske katoličke tiskarne, doznali ste telegrafom. Budi-
Dan po dan ovdje čekaju Preuzvišenog Biskupa 1 te zdravi. Do skora ću vam se javiti. — d —
Makarskog D r Kazimira Forlani-a koji ima poći u
Ercegovinu u osobito poslanstvo.
Medjutim da ste mi zdravo. Do vidjenja. N0TIZ1E VARÍE.
S dolnje Save, 21 siečnja.
Brzojavio sam vam, kako smo prošli mi kato-
lici u području hrvatske krajine. Skupština hrvatskih
katolika u Vinkovcih, premda ograničena na pozva-
ne osobe, i urečena u zatvorenih prostorijah nije vi-
sokomu vojnom Zapovjedništvu, kao gradjanskoj o-
blasti za Krajinu poćudna bila. Pitat ćete odista u
čudu, kako je to moglo se sbiti? Sva je krajina gle-
de svojih oblasti prieko % u ruku grčko-iztočne bra-
će. Eto vam odgonetke! Upitavši na uredu jednom
koji zakon vlada glede prava sabiranja, pokazaše
nam knjigu činovnikom krajiškim za rukovodjenje
propisanu i u »joj zakon od 1867 de dato 14/11,
koji zahtieva, da se takove skupštine uz naznačenje
mjesta, vremena i predmeta samo prijave. Ali kato-
lici slažu i razpolažu.
U Vinkovcih službuje kao okružni predstojnik
nenadio je ovdje u Zagrebu; nu medjutim skupština j »jeki još sa srbskoga kongresa vrlo poznati Buga-
obdržati će se ipak i to u Novom Vukovaru, na i rin, uvjek slobodouman čovjek, kadgod - kako vele
dan 24 siečnja t. g. Svoje obširno mnienje o toj stva- I ~ ovo mu naroćito zabranjeno nije. On je plemenit
ri, napose o" skupštini i njezinom podhvatu pridr- i 8 pridjevkom de Sokolplanina, kao lucus a non lucendo.
žajem si za onda, kad budem čuo i čitao zaključke i Primivši zakonito učinjenu prijavu, nehtjede ju , ili
skupštine. Na isti dan, kad bude ta skupština u Vu- j nesmjede ju sam riešiti. Uzrok znat će on bolje neg
kovaru, biti će ovdje u Zagrebu ovogodišnja glavna j mi; mi to možemo samo naslućivati. Mi samo zna-
skupština i ujedno desetgodišnjica družtva svetoje- imo, da smo svoju prijavu podnieli uredu prve mol-
ronimskoga. O toj skup&tini poslati ću v^m u svoje I be i dobili smo riešenje od oblasti najviše molbe,
doba obširni izvještaj. - i — f 0-kr. visoko vojno zapovjedništvo je telegrafično
j zabranilo skupštinu, jer prvo zakon, u koj smo svo-
. , 1Q . . ju molbu upirali, da nije u krieposti (nisu ga valjda Metković, iy siecoja. mogli naći u Archivu). <jrUg0. smjer, koji proviruje
Potla težke i preduge bolesti od koje, Bogu i ; iz pravila, koja bi se skupštini predložila, jest radi
Majci Božjoj hvala, sad sam se posve oporavio, eto svoga političnoga cilja nedopustiv. Smjer je pako:
i mene i ako kasno, da srčeno vam se radujem za u hrvatstvu učeličiti samosviest katoličku, kano što
dobro djelo što ste učinili, da poČamši od nove go- naša braća na očigled svih oblasti sa srbstvom (!) i
dine, naša preraila „Katolička Dalmacija" ima izlazit pravoslavljem (!!!) rade. Mi ovdje dvoje bilježimo
po dva puta na nedjelju. Ta odlučnost bi pohvaljena
i bi primjena radostno od svih onih koji upoznavaju
njezinu važnost. Da, glasilo Katoličko treba i puno
nam treba u ovoj našoj krasnoj zemlji. To će biti
utjeha i melem srcu onih koji žalibože vide svjetlost
u mraku. Ja mislim da svaki pravi katolik komu
kano znamenito za nas. Prvo je ovo: mi katolici u-
živamo osobitu zaštitu visokoga vojnoga zapovjedni-
štva. Dočim drugi dobivaju riešenje na podneske,
predane oblastim prve instancije, od istih ovih mk i
nepovoljne, ter im tada otvoren ostaje put, da ulože
utok proti odluci ove oblasti na oblast višu, nam
Crediamo di fare cosa grata ai nostri lettori
riportando, per intero e senza commento, ció' che
scrive il Costituùonale dei 27 corr. in risposta a
quello che si legge nel nostro numero precedente,
sotto il titolo „Veritas odium parit". Sarà questa
una bella prova di più délia lealtà e délia serietà
di certa gente spregiudicata anche a spese della lógica
e del prezioso senso comune. Ecco come il Costitu-
zionale colle sue rodomontate si prende trastullo dei
proprí lettori:
„Dopo la pubblicazione di un esoso articolo su
Vittorio Emanuele, la Dalmaüa Cattolica — accasciata
sotto il peso della generale indignazione che minac-
ciava di scffocarla — recita il suo secondo Confíteor,
senza scordarsi pero di condirlo con qualche villanía
tutta gesuitica al nostro indirizzo".
„Rinviando con mille ringraziamenti al foglio
cattolico le gemme del suo lurido vocabolario, delle
quali ebbe il caritate vole pensiero di regalarci, pren-
diamo atto de' suoi Confíteor, prevenendolo essere
nostra intenzione di fargliene biascicare parecchi
anche in avvenire".
Nello stesso numero il Costituzionalè, dopo di
avere richiamata la pubblica attenzione sul pericólo
a cui sta esposta la gioventù di Zara, a cagíone
delle persone pericolose che presero domicilio tra gli
andirivieni delle fortiftcazioni abb andón ate, adiachnti alia
spianata, con sussiego cattedratico cosí ci apostrofa:
„La D. C. intanto che dovrebbe essere lá sentinelfa avan-
za ta della moralitá tali cose non vede". — Bisogna
proprio dire che il Costitusionale sia fatalmente disgra-
ziato quando si mette a farci degli appunti. Preghiamo
intanto lo scrittore della Cronaca cittadina di rileggere
un po' più attentamente il nostro ultimo numero e
vedrà che la D. C., 4.a pag. 1.a colonna, con parole
poco dissimili dalle sue, lo prevenne segnalando lo
steâso disordine ed invocando al par di lui pronto
riparo. E poi dopo tutto questo il Costituzionale gri-
derà che noi esorbitiamo per aver detto che la pas-
sione lo accieca!
stoji živahno vjera u srcu, promisliti će koliko truda i katolikom se ide toliko na ruku, da oblasti prve
i koliko troška ima tu vama, ter će gledat, ma bud ! molbe o svojem negodovanju nas niti neubavieste,
kako mu drago, da pomogne to glasilo i da na ! već odmah naš podnesak upravljaju oblasti najviše
njega što prije se predbroji, jedali tako sveto veće i molbe na riešenje. Tim nam se doduše oduzima mo-
se raširi i s njime naša sveta katolička Apostolička
Rimska vjera okoristi se.
Na tri Kralja u ovoj parokjalnoj Crkvi pokršćena
bila dva Turčina iz susjedne Ercegovine. Oba
su mladići preko 25 godina. Jedan bi turski asker,
a drugi je sin nekoga Bega. Kumovali su najodli-
čniji Metkovskih žitelja. Svečanost bi velika a u
licu pokršćenih mladića štilo se je zadevoljstvo i
radost. Dva dana posije susreo sam sina begova, ter
mi kaže: kume, vjeru ti Božju dajem da potla
3000 dalmatinskih kraišnika, stade na boj spravno
pod zapovjedništvom izvanrednog mletačkog morskog
Providura Michieli-a, kojemu se i sam Valiero gla-
vom pridruži te krenu put Sinja".
„Za 7 dana dade ga šibati topovima, pod u-
pravom knezova Radoša i Rapete\ al ga ne okvari.
Mletački oganj bi posve lagan prama tvrdini grada,
na obranu koga i bosanski paša sveo bijaše s onu
stranu Cetine, pomoćnu vojsku od 10,000 Turaka.
Ali poradi sile Valiera gjenerala izginuše ovdje ju-
naci hrvatski! — ..."
„Novi Providur Jerolim Kornaro, željan časti
i odlikovanja, da osvietla pod Sinjem oskvrnutu mle-
tačku zastavu, na čelu 3000 uredjene pješadije, 3000
ljutih krajišnika, 600 hrvatskih konjanika i sa 14
bojnih lumbarada, primiv na Solinu blagosov Split-
skog Nadbiskupa, koncem rujna g. 1686, dieli se put
Sinja. 1 tako licem na Miholjdan usrnuše u grad, i
tursku vojsku na peče isjekoše. Na uspomenu toga
slavodobića crkvicu gradsku pokrsti se na čast S.
Mihovilu. Zaludu iznova sadje iz Livna Aflagid paša j
s vojskom od 15,000, Sinja neuz . Na Hanu kod mo- I
sta na Cetini Janković i Grčić Dom Ivan pogubile j
ih 2000." (Dovle ovako pripovjeda č. gos. Matas, u j
Izvješću c. k. Gimnazija u Sinju, god. 1873). j
gućnost braniti razloge svoje molbe, ali se ujedno
Erištedjuje dosta pisanja, vremena, novca i brige. To i samo trebalo još u obće za sve upravne i poli-
tičke stvari uvesti, pak se mogu ukinuti tada sve
niže i srednje oblasti, kano suvišne, Čim bi država
ne malo se koristila za namirenje onih lihvarskih
kamata, dužnih kojekakvim bankirskim velmožam na
bečkom Ringu. Drugo je da je opasno za državu bi
ti Hrvati i katolici i kao takovi se udruživati na po
budjenje ove značajne samosviesti, na kojoj se je sva
Bama u Bosni i Franovci.
Ramu i Franovce tamošnje opisuje isti učni
gospodin Matas, na istom mjestu:
„Tamo u gornjoj Bosni, gdje Draževo i Dra-
guša kitnimi brdinami duboko prodolje krune, kud
bistra Rama k mutnoj se Neretvi valja, uz prostra-
nu neku crkvicu u Šćitu, plemićka obitel Ramanović,
ili Radmanović (kojoj su zar potomci dan današnji
Radmani po Muću) sagradila biše, oko godine 1500,
bosanskim Franovcim divni samostan sv. Petra u
Rami".
„Ovi novi redovnički stan, kao oštar trn obo-
de udilj oko na kršćane tada posve kivnih Turaka,
zato što se apoštolski kralj Vladislav s njima preoti-
maše o Bosnu. Kivni, što Jajce osvojit im se neda,
u bezbožnom z6ru, kršćanske samostane po Bosni,
pak i Ramu težko progoniti stadoše. Nit tisuće du-
kata, što za gjuluze (globa za govorenje svetih misa)
i mita ubogi Redovnici po kršćanim proseć lako-
mim balijam za odkup glave i mira izbrajahu, nit
deranja ramske crkve, nit haranja samostanskih njiva,
pizmu tursku ugasit mogoše. Bies nekrsta biesnim
hodžarn podjaren uzkipi jednoć negdje izmedju god.
1500—1523, da cielu ovu obitel smakoše. „Martiro-
„logium seraphicae Religionis, undecimo Kalendas
Čekamo potanje isvješće o katoličkoj skupštini
u Vukovaru, uz toliko priobćujemo sliedeći Obtorov
brzojav:
Vukovar, 24 siečnja. Saučešće na skupštini hr
vatskih katolika mnogobrojno. Svi su slojevi pučan-
stva iz provinciala i krajine zastupani. Hrvatska ka-
tolička inteligencija u skupštini žitfo učešćuje. Službu
redatelja obavljaju tri zastupnika grada Vukovara
i jedan učitelj. Sabralo se preko dviesto osoba. Pred-
stavnik Antun Matić otvori skupštinu hrvatskih ka-
tolika srdačnim pozdravom, zahvaljujuć prisutnim na
mnogobrojnom odzivu. On upozoruje skupštinu na
važnost i težkoću zadaće, koja je skopčana s ovim
, ima ob ovom ovo: „Ramae in Bosnia argen-
„tinensi, Beatorum sex martyrum, ab efferatis Tnr-
„cis pro Xto ocei8oruur'. A ti mučenici bijahu, ka-
ko ih imenice pobraja učni, a sada, pokojni Frano-
vac O. Bakula: Fra Lnka iz Broćna, Fra Lavoslav
od Vrlike, Fra Luka od Duvna, Fra Marko od Ti-
ha ijine i Fra Petar od Rame. Toga vriemena Turci
zapališe Franovačke manastire: Konjic, Visoku, Su-
tisku, Fojnicu i Kreševo."
„Nut s ovim Racna neprodade. Iz krvi ovih mu-
čenika nikoše novi redovnici, što za 163 godine, uz
nepetrgnuto tursko progonstvo, Ramu otlržaše. Zalud
obiestna Turadija, Redovnike muči i smiče; zalud
O. Brnardina Galiaša, ramskog Guardiaoä god. 1663,
kroz puklotinu manastirskih vrata, na vjeri mačem
probada; zalud nevjerski oganj manastir s crkvom
godine 1523 i 1670, i god. 1682, u pepel obrati, Ra-
ma tri puta ii pepela niče, da se to stnionija k ne-
bu digne! Kad drugi put izgori Samostan, sažgasš
u njem bogato crkveno ruho: tri stotine samih pa-
ramenata, medju kojimi jedna sva od suha zlata
spletena, da kao skovana ostojke bi stala! Kad ga
četvrti, biše im udužili novca neki turski begovi,
koji dug kašnje Fojnica, kao baštinik pravä i po-
sjedovanja ramskih, morade izplatiti". (Sliedi.)
gennaio, e a quella luce risehiari le tenebre
che uigombrano la sua mente e piü il suo
cuore. (ü. C)
II litro dell'ex P. Curci.
(Cont. v. n. 6.)
Rilevate alcune. delle piú notevoli coutraddizio-
iii dell' ex P. Curci diremo pochissiuie cose intorno
ai libro, che ha meritato i fácil i plausf del Costitu-
ítona/e.
L' a atore nella sua opera si é prefisso princi-
palmente un tine, e lo esprime colle seguenti paro-
le: ,,Ed io sarei ben contento della povera mia fa-
tica se per essa il nostro laicato coito si persuades-
se bene, che esso restando di mente e di cuore uni-
iissimo alia 'S. Chiesa, puo molto bene amare 1'Ita-
lia una ed indipendente, come Iddio parte 1' ha fat-
ta, parte 1'ha tasciaio fare; e puo eziandio amare le
liberta moderne, se non come cosa perfettissima, al-
meno come convenienze, dalle quali, posto che le vi
si ano e le vi debbano essere, o^nuno si deve studia-
re di trovare il maggior bene che si pué, per atte-
nuare i mali, di cui come tutte le cose umane, e
quelle liberta in peculiar guisa, sono per la comune
natía fragilitá pur troppo feconde" (pag. XI). A noi
pare che da questo concetto col quale si vuole con-
ciliare 1' inconciliabile sgorgano specialmente tutti gli
argomenti piú o meno artiñciosi, che si leggono nel-
le 240 pagine del libro. Restare di mente e di cuore
unitissimo alia Chiesa ed insieme poter rnolto bene
amat e 1' Italia una ed indipendente come Iddio par-
te F ha fal ta e parte 1' ha lasciata fare é qualche co-
sa che per diré il meno possibile, sa di assai strano,
giaeché o si deve ammettere che la chiesa docente
si a I' ex P. Curci, o se la Chiesa parla con divina
autoritk sol per la bocca del Pontefice e dell' Epi-
scopato, bisogna diré che l'autore voglia armonizzare
coseche sono l'una aU'altra contradditorie. I Vescovi
ed il Papa non hanno o¡ai cessato di detestare e
condartnare quel fatto, e di ripetere che si deve avere
ir. faccia a Dio come non avvenuto.
Né un cattolico, degno di questo norne, puo
amare le liberta moderne senza distinzione venina,
oome il Curci pretende; imperocehé fra le moderne
libertk ve ne hanno di contrarié alio spirito ed agli
insegnamenti della Chiesa. Che queste per necessita,
possano essere tollerate, va bene detto; ma che si
possano amare, giammai. Un cattolico piuttosto nu-
trirá il desiderio di vedersele tolte, le condannerá
sempre colla Chiesa, ed invece di chiamarle tímida
mente non perfettissime come fa il Curci, le dirá per-
nieiose non solo come tutte le, cose amane per la comu-
ne ñaña fragilitá, ma in sé stesse e per la loro inti-
ma natura.
II chiaro autore, )1 quale cómprese benissimo
che le sue idee son contrarié al sentimento comune
nella Chiesa, ha avuto bisogno di scagliarsi furiosa-
mente contro una certa córvente (e la nomina quasi
ad ogni pagina) misteriosa ed indefinibile, la quale
sarebbe la causa della perdita della fede e della ro-
vina delle anime per cié solo che tale corrente inter-
preta la necessita del potere temporale dei Papi (del-
la quale necessita, in mas sima, sembra persuaso an-
che il Curci) in un senso che non corrisponde alie
idee dello scrittore. E siccome questa corrente domi-
natrke nella Chiesa lo innonda da tutte le parti in
quel mirabile movimento cattolico che abbraccia tu.t-
to il mondo e che nel giornalismo, nelle associazi<»ni,
nei eongressi, nei parlamenti, ed in ogni pubbliea
nećeš, ciela poviest novog vieka prepletena je Čini
ovih slavnih'Redovnika!
Čaatni gosp, Matas navodi sabrane dolcaze, ko-
jim se potvrdjuje i najmanji čin Franovaca Ramskih,
te napominje kako mnogi Bošnjaci doseliše se u
Spljet gdje trgovaše i nove polače sagradiše. I da-
nas jedna gradska spljetska ulica nosi ime „Ulica
Bošnjaka". Po tomu se vidi da se je mnogo odlič-
nih Bošnjaka u Spljet naselilo, da tada biše bratimi
i Župani crkveni sami Bošnjaci.
Dalje opisuje Franovce učni gosp. Matas: „Do-
šavši Fratri u Cetinu, stadoše pod Sinjem na zele-
noj ledini, pod krovom vedroga neba; brz crkve,
bez manastira bez kuće i kućišta, ubozi piiki, po-
sried puka ubogoga s djedovine izagnanoga, u zem-
lju zapuštenu, vojskami poharanu; pravi sinovi Levo-
vi, posred šator ja Izraelskoga u pustinji!
Franovci u Cetini ž Klisu.
„U ovakom stanju nesmiedoše Redovnici pod
Sinjem čekati krute zime, već namjestiv jedan dio
Redovnika za župnike po Cetini, ostali na 26 listo-
pada padoše na Dugopolje pod Mosor, s namjerom
da se tu nastane, ili "bar prezime. Ali mučenicim ne-
bi ni tu pokoja! Ne prodje ni petnajst dana otoči se
za njima turska potjera i prisili ih, da se zaklone
u tvrdi Klis. Providur Jerolim Kornelij liepo ih primi,
potrebitimi stvari providi, pak se zauze, da im na-
dje stan u Spljetu. Arcibiskup i Obćina ustupiše im
opustielu benediktinsku opatiju pri Sustipanu, možda
negda veličanstvenu i znamenitu radi darovština hr-
vatskih kralja, i radi prebivanja u njoj kraljevića
kašnje kralja nabožnog Stiepana Držislavovića, po f
manifestazione reclama i diritti temporali della S. Se-
de, cosi egli non risparmia sofismi, motteggi e qual-
che cosa di peggio contro questa pretesa corrente,
che dopo tutto, lo sanno anche i bimbi, vive della
vita della Chiesa, e riceve giornalmente le approva-
zioni del suo Capo.
Noi non vogliamo entrare nelle intenzioni del-
l'ex P. Curci, ma 1' impressione che lascia il suo
; scritto, evidentemente dettato sotto l'influsso d'una
I passione che lo accieca, si è, che al fine prefissosi ha
j sacrifîcato la verità ; e lo stesso titolo dell' opera ce
j lo persuade. Noi non crediamo che esattamente par-
| lando, ci sia dissidio fra la Chiesa e F Italia, ma
¡ piuttosto fra la rivoluzione e la Chiesa, e ci fa rne-
I raviglia che il Curci, senza forse avvedersene, cada
| in errore si grossolano. La Chiesa é stata in Italia la
vittima della rivoluzione, e pretendere una concilia-
zione impossibile e sostenerla è lo stesso che aprirsi
la via a ragionamenti storpiati.
Il Curci di questi ragionamenti si serve con
j profusione, e nemico irreconciliabile della nota cor-
rente sostituisce ad ogni linea F io ed il me, in modo
da farci risovvenire ad ogni istante 1' aut Caesar, aut
nihil. Nella considerazione degli avvenimenti storici
dell'umanità sembra essere persuaso di vederci entro
e¿rli solo con occhio sicuro, per lo che lo si crede-
rebbe quasi incaricato dalP Alto del compito glorioso
di tessere la storia delle vie della Provvidenza nella
direzione del mondo morale. E questa maniera di
scrivere indispone non poco contro un uomo di men-
te dei resto elevata, e che in al tri tempi ha présta-
lo servigi non pochi alia Chiesa ; come difficilmente
gli si puo perdonare F eccessiva ed ingiusta benigni-
tà nel giudizio degli eventi, dai quali si originé il
presente ordine di cose in Europa e specialmente in
Italia, mentre d1 altro canto egli assoggetta ad una
continua e spietata fustigazione i sostenitori del di -
ritto concuicato.
Tutte queste idee che traspira no da ogni pa-
gina dell' opera fanno un singolare contrasto con una
pretesa devozione agli atti della Chiesa, della S. Sede
e del Romano Ponteíica, tre oggetti cosi cari, come
spesso s'sprime il Curci, al suo cuore. Egli parla del
Sillabo con spéciale riverenza, ed alto gridando con-
tro coloro i quali affermavano essersi tale documento
traforato nella Chiesa sicut fur in nocte, a pag. 112
scrive... „Nullaineno ! Vi é entrato a giorno chia-
ro, e si conosce la maniera legittimissima, e il posto
molto autorevole che vi tiene." E dopo avere espo-
sto che da varí Atti del presente Pontefice, lettere
apostoliche cioé indirizzate a tutta la Chiesa, Allocu- ;
zioni, Lettere ai Vescovi furono raccolte le 80 pro- S
posizioni in quello condannate siccome erronee, sog- |
giunge : „È manifestó che emanando tutti quegli atti !
dal Supremo Pastore della Chiesa uelF esercizio del !
suo ministero, a tutti deve un cattolico prestare os !
sequío ed obbedienza: tanto che cadrebbe in errore,
non senza qualche offesa della propria fede, se ade-
risse pertinacemente ad una di quelle proposizioni
proscritte." Benissimo detto: ma cosa dunque signi-
ficano peí Curci tutte quelle proposizioni del Sillabo
le quali condannano tante cosi dette liberta moder
ne, e che a seconda del chiaro autore, possono da
noi essere amate? E F ultima p. e. di queste pro-
posizioni, colla quale si nota 1' errore di coloro, che
affermant, potersi e doversi riconciliare il Romano
Pontefice col moderno liberalismo, come conciliaria
colle vedute del Curci? Ed è qui, se fosse prezzo
d'opera, che noi vurremmo umilmente chiedere il
parere riputatissimo del Costituzionale, che liberale
nel vero senso della parola, sarebbe difficilmente
mosso al plauso, diremo quasi riconoscente, pelF au-
tore dell' opera, in cui si legge un' apología molto
franca del Sillabo, cosi atrocemente odiato dal mo-
derno liberalismo. Ma 1' ex P. Curci non é il Costi-
tuzionale, e mentre le contraddizioni deplorevoli del-
1' uomo giá tanto stimato ci addolorano 1' anima, poa->
siamo rimanere affatto indifferenti agli spropositi di
chi ci ha mostrato di non conoscere nemmeno il ti-
tolo del libro, del quale ci occupiamo.
Dinnanzi al procedere del Curci, che dimentico
dei doveri assunti nell' Ordine non sa sottomettersi
alia voce di colui a cui ha giurato obbedienza, ed
escito dalla Regola nega al suo nuovo superiore
quanto le leggi della Chiesa gli imponevano di fare,
e che dopo questi atti assume uno stile non di rado
sconveniente ed agli amici della vigilia scaglia in-
vettive quali appena nella stampa liberalesca si scon-
trano, e che successivamente di viene paladino di prin-
cipi che non armonizzano affatto con quelli di cui
egli nelF opera stessa si mostra persuaso, dinnanzi a
questi fatti, diciamo, non ci resta che deplorare la
cieca passione nelF uomo i cui scritti numerosi tante
volte ammirammo, e le cui tendenze fino a non molto
tempo fa erano affatto diverse. E sembrerebbe che
lo stesso Curci senta tutto quanto il peso della nuova
condizione, nella quale si é messo, quando nel con-
siderare le conseguenze degli ultími avvenimenti, che
gli amareggiano la vita, a pag. 116 scrive di sé me-
desimo quanto segue:
„Mi sono lasciato recidere dall' albe¡ o ántico, e
come ramo imputridito rotolare nel fango .. . Mi sono
sciupata in un attimo quel poco di riputazione, che
col ministero della parola e co^li scritti m' era ac-
quistata nel mió paese, e che solo m' era cara peí
bene che ne poteva venire ai miei simili... Mi sono
trovato senza apparecchio, tutto ad un tratto, a tarda
etá, gettato sul lastrico, separato dai congiunti di
sangue per dovere religioso, rejetto dai congiunti di
spirito che non piü mi conoscono . .. senza amici,
che non ho mai avuti fuori del claustro, e solitario
in questo mondo, come se jeri vi fossi entrato la
prima volta. . . Mi sono divorata 1'inestimabile ver-
gogna di vedermi imbrancato inter apostatas et rejectos,
tenuto e trattato come uno sfratato qualunque .. .
esortato, quasi pubblico vitupero, a farmi dimenticare."
Sono parole che rivelano pur troppo lo stato di
spirito, in cui attualmente si trova 1' illustre autore.
Deh! possa egli cercare conforto nel Surgam ef ibo
ad Patrem meum ....
La scuola senza Dio.
Un protestante di buona fede il reverendo
Platt, rende omaggio alia missione della Chiesa cat-
tolica colle seguenti parole:
„La scuola laicale non é necessaria per lon-
tauare i protestanti dalla Chiesa cattolica, e certo
la scuola laicale converte i cattolici al protestantesimo;
al contrario, poiché la scuola laicale educa il fan-
ciullo senza alcuna religione, all' infuori di tutte le
Chiese, distrugge la Chiesa protestante, nota la Chiesa
romana. Questa Chiesa sa usare de'suoi vantaggi'e
mai abdica la sua missione. Quegli che ha letto la
storia di dieciotto secoli di cristianesimo, non vi ha
compreso nulla se puo credere che la Chiesa romana
potrá mai cadere nella follia della Chiesa protestante
e introdurre nel suo seno uu insegnamento infedele.
II protestantesimo pué, se lo vuole, affidare
Feducazione mentale e m<>rale dei suoi figli alio
Stato laico; ma il cattolicismo, con una saggezza,
maggiore, raccoglie i suoi figli nell'ovile della Chiesa
che da sé li conduce alia vita. Essa paga imposte,
sliednjeg kralja te porodice, a sada opatija trošna i
obrdana! Nakon dvomjesečnog boravljenja s vojni-
cim u kliskim kasarnam na 9 siečnja 1688 unidjoše
u ovi stan, to toliko, da u suho podtisnu glavu! U
Sustipanu živiše devet godina, ali se nesvikoše. Tro-
šnost opatijske sgrade, oskudica novca za popravit
ju, i pravedna želja da điele sreću i nesreću s pu-
kom što ga po Cetini i u Zagorje namjestili biše,
stegnu ih, da se godine 1696 pod Sinj vratiše. Pod
Sinjem smjestiše se pod ševare te pozemljušice, pru-
ćem opletene gnjilom uliepljene. Božanstvenu službu
ovršivaše pod vedrim nebom, dok uz zidine turske
džamije neprisloniše privremeni manastirić s crkvicom
sv. Frane, obe sgrade še varom pojkrivene. Med juto
jedan odiel obitelji stanovaše na čitluku u kuli be-
ga Sultanovića, što im još u studenom god. 1691 uz
zemlje Jusnt'bega Strmića, senat, darovao biše".
„Bilo je to pod jesen, kada sa Sinja puče top,
aber dajuć na okolo, da se turska Četa na Cetinu
sprema. Mustaj-paša Dal taban sa 30,000 Turaka raz-
biv kulu na mostu, pregazi Cetinu ter udari na Či-
tluk. Na Čitluku sa nekoliko Fratara sluči se i O.
Pavao Vučković. Kad Turci nasrnuše, ovi vitežki
Makabei nehtjedoše živi u nevjerničke ruke, već daj
da se brani prahom i olovom. Po nesreći vrci var-
nica u barut, a kula u lagum. Kroz oganj poletiše
na dvor; al na dvoru siloviti Turci. O. Stiepo Bu-
rić sa šest drugova pogibe, a O. Pavao zasužnjen bi",
lp" Zatim ostali Fratri, koji stanovahu u kukavnom
manastiriću pod gradom, zasnovaše na ledini pod
Kamickom (to je bila mala tvrdjica, kao zapleće gra-
du, gdje danas stoji obćinski s&t) novi Samostan.
Godine 1699 Providur mletački Mecenigo Sebastijan
najprvi temelj stavi današnjem Samostanu i krasnoj
crkvi. Kad Franovci ovaj Samostan zasnovaše, ispod
' bedema na iztok nije bilo nijedne kuće. Zatom pu-
nim pravom mogu se nazvati osnovatelji današnjeg
plemenitog i krasnog varoša Sinja.
Novi Samostan i Turska napađanja.
Bilo je dosta nesgode biednim Franovcim sa
svake strane od dušmana. Njihove su glave viaile
na kocih po bosanskih gradovih, što su branili mili
zavičaj. Kao sinovi i braća istog naroda hrvatskoga
u Bosni, nisu mogli srcu odoljeti, a da se ne stave
za branitelje svojih potlačenih i mrcvarenih rodija-
ka. Zato na nje vika od Turaka; za to su progo-
njeni; zato im prisjedao svaki zalogaj u strahu za-
ložen ; zato se iseliše amo, vodila ih Zviezda jutrenica}
čudotvorna Gospina slika, kao stup ognjeni Izraelce
po pustinji, dokle se nezakloniše i nenastaniše u
zemlji obećanja. Kako je stavljen prvi temelj novoj
Crkvi i novoj sgradji Samostana, kao Izraelci iza
sužanstva babilonskoga pod Nehemijom gradiše hram
božiji, oružjem u rukuh. Kako se vrati O. Pavao
Vučković iz sužanstva preuze nadgledanje radje no-
ve sgrade. Sagradiše Crkvu baš zidovi tvrdji slični-
mi, i duž nje na jednu vodu krilo Samostana. To
bilo dogotovljeno taman godine 1715, kad neoprezno
diete Lokma-Dedić upali sviećom uz pleterni zid o-
bješenom, samostančić gore kod sv. Frane, Smiesti-
še se svi Franovci u novo krilo Samostana kako tako
gladajuć, i čemerikom jada zalievajuć trudno djelo-
pastira duhovnih i vodja novo nadošloga puka.
(Sliedi.)
•y?
loro inteliigenza, non é in faccia all* uorao che di
| perché non ^jMituiscono tribunali per le
^>rftffltf e castij^hi non altrimenti che per
|t*a véritá oltraggiata si vendica col ridicolo.
assurdi per sostener un primo assurdo! Non
che tino espediente, negare affatto il libero
níy anindi ^a voloi#t che si esercita per mezzo di
\k facoltiffódel giuHiaio, la pereezione, insomma
r ñio. afaepi... Posteo (joncepir 1' uomo altri-
menti cííe come ente inórale, * arbitro delle proprie
azioni? Su questa nozione poggia tatto qaanto l'edi-
fizio sociale. Büchner-a pag. 31y. prosegue: „L'uomo,
„come esse're físico é intelligente, e opera delia na
J „tura, donde ne segue, che non soltanto il suo es-
f - „»ere, ma le stesse sue azionif i suoi pensiert, tutti i
, „sttoi sentimenti sono fatalmente soggetti alie leggi
regolatrici dell'Universo". (II fatalismo perfino nel
„mioipensiero!)". Non vi ha libero arbitrio, od atto
„yoloníjario ifjdipendente da quelle influenze che de-
„terminauo 1' nomo ad ogni istante, e che circoscri-
„vono la líberti. d' azione, anche al piü potente".
Chieggo a me stesso, se il Governo abbia mai pen-
sato ad essere logico, se egli ha dirito di condan-
nare un reo che é piü logico di lui, ha confórmate
le B-iie azioni a questi principi insegnatigli utíicial-
mentfe? Per mettere in accordo i, vostri codici, i vo-
stri trattati, chiudete i tribunali, spalancate le ear-
ceri, aprite invece ospitali e manicomí. Di piú ; a
che isti^uite scuole, per educare un automa, il quale,
privo 'ín voíontk quindi di libero arbitrio, non é
Capare di educazione, oltre quanto puó esserlo unaj
marmotta, una scimmia od un cañe sapiente ? Anzi
ljopisu, koji se može koristno upotrebiti na po-
punjenje byzanlirigkih pisaca, osobito glede Du-
klje i Rašije.
Sad palo pitamo Dalmatu, gdje je ta viest
o smrti kralja Zvonimira u Kronaki Popa Du-
kljanina, a kojoj, kako on veli. tu je viest cr-
pio ? Mi je n njoj nigdje nenadjosmo!
Po onom što smo rekli o, dvama dielima
ove Kronake, čitatelj će biti uvidio da ~o smrti
Zvonimirovoj nemože biti govori u Kronaki popa
Đukljanina. Ne h prvom diehi, - jer -u oVorose
pripoviedaju dogodjaji, koji se sbiše u bieloj
Hrvatskoj, i ovo do smrti ćaslava. Ne u dru-
gom, jer u ovom pisatelj ne nastavlja poviesii
biele Hrvalske, nego prelazi na Srbiju ili na cr-
venu Hrvatsku, kako on sam veli, a svršuje
sa knezovim Radošavom i Dešom.
Pa će DalniL i infati srdea reći, da je cr-
pio pripoviest o smrti Zvonimirovoj i iz Kronake
popa Đukljanina!
Mi znamo odakle ova pometnja u glavi Dal-
matova povjestničara. On negdje čitao da Kro-
naka Popa Dakljanskoga i Regum Dalmatiae et
Croatiae Gesta M. Marulića jesu jedna te ista
stvar samom razlikom jezika. To je istina no
samo donekle.
Da Doimala bude zavirio u Gesta M. Ma-
rulića t. j. u Kroniku Hrvatsku XII vieka, pre-
vedenu od njega iz slavenskoga na latinski je-
zik, kako ćemo niže vidjeti, bio bi se uvjerio
da se ova Kronika slaže sa Kronakom Popa
io ponzolo chiederö a Büchner stesso, perehe ha
scritto il suo libro? Come spera che il popolo, tra
ein vorrelobe difhisi i suoi"principi, riesca a staccarsi
(lalld'fcilđelle delia Ctiiesa, per attaccarši alle sue,
dhpoiv^disbmedesimo, se i piii intimi suoi pensieri ,
edhaflfeiti dipendono da tutt' altro che dalla sua vo- | Đukljanina samo u libellus Gothorum, t. j. u pr-
lantjä? Se gli uomini e i{ loro destino non sono altro | vom dielu Kronake, do smrti Caslava, a da se
clie il rimUato di naturali rapporti, non importa kasnije razilaze. U kojem odnošaju stoje ove
agire'¿¿zitutt^ su ^e^ rapporti naturah d' onđe dvie Kronike, mi ćemo Dalmati sada kazati, samo pmfdößo ori&tne e oiralita le opere nostre? Se gli j , . ... . . j
uonÄöi <iorid^vmqueegualmente sottomessi alle leggi budejmao toliko ustrpljenja, da nas slio-
^«^ciM ije> subiseono questa stessa neeessitä rigida ed
ii\flf^sibi)e ^be dooqina ogni esistenza, pag. 85, non
importa anz^uljto vader modo di sottrarli a questa
férrea 'nécessité? Se le nosttè risoluzioni, pag. 325
oïiWario col'Sà'rômetrô) non bisognerebbe anzitutto pa
râàbgâtfèlë iorzé-esèernej Che'agisconO sul Barome-
tr^ igîaocbè jle. azíiohK dell' uómo più non sarebbero
cUe; ^f^etti ? Mét^t^sio aveva ragione di prendersela
cofle stalle, ti' uorpo di Büchner rassomiglia a quel
fattt|)céiO di éártóné, che posto a capo del Baromètro
abbàslàa o soleva il cajJúddfo 'secondo che domani
avremo Jíioggiá o bel tempô. jíon c'è male! Da ci6
riinlta} pho le dué j)îù. grandi menzogne sono le pa-
dom sliedi.
U Vatikanskoj Knjižnici u Rimu čuva se
pod br. 7019 rukopis, u kojem od str. XCVII
do CXVI Čita se Kronika na hrvatskom jeziku
a latinskim pismenima. Ona završuje ovako:
Gospodin dmine papalie najde ovoj pismo v krajni
v markomć v jedne knjige stare pisane hrvač-
kim pismom. Izpisa rečeni dmine rit po rić, a
ja Jerolim Kaletić ovoj pripisah iz rečenih knjig
na tisuća i pet sat i četardeset i šest na sedam
dan otubva miseca v omišu, Bogu hvala. Od
rolP-mM,e tfrfyhÀW cose più ingiuste premio | ovoga Kaletića dobi Kroniku slavni povjestnik
e castigo, la piu grande ipocrisia la storia, ohe .^a . j Lučić ,{oji • poni u Rim pr.igodom svo_ il corafferio di chiatnarsi mçestra della vita, su cui ! . 7. J J .r.
non puè agire, e si àrrbga dispensar biasimo e Iode ! ^ putovanja uz njezm latinski prevod i uzje-
ad esseri, il cui pensiero, le cui azioni, il cui de-I dan prepis Solinske poviestii Tome Arcidiakona.
stino altro non sono che il risultato di naturali | sa više bistorickih spisa. Pô njegovoj smrti svi
rapporùjygàràhiâii da necessifà rïgida edïnflesnbile, ovi rukopisi, ne izuzamši Kronike, dodjoše u che domina ogni esistenza; cacciamo via la storia se
non la abbíámo gia cacciata ! Quel buon diavolo di
Neroné non' váie riienfce meno di Marco Aurelio, S.
Vinpenzo niente meglio di Robespierre. Come Ella
bej» ve4eM;9®í0 anwco, la nozione dell'uomo è di-
strutita completamente nella teoria di Büchner, per-
ché, ripeto, io non posso concepir altrimenti 1'uomo,
ene copae essere dotato di liberta, di ragione, quindi
responsabile degli atti proprî. La società è distrutta,
perché se 1' uomo non è responsabile, la cosa più
assurda è la legge. Panteísmo cosi brutale a che
riçsce? Quali ne sarebbero innevitabilmente le con
seguenze, se dal campo scientifico si trasportassero
nel sociale? Procedano pure nell'opera altamente
civile, la compiano. Vedremo, come il conte di Revel
diceva un giorno in parlamento, chi allora governerà
e come si potrà governare. E la barbarie, che si
avvanza sotto lo stendardo della civiltâ e della
scienza, insomma è il socialismo. M
(Continua.)
—•¿'fáfrfC
Zvonimir kralj hrvatski
i „Dalmata" u svojem broja 7 ove godine.
(Piše pop F. Bulić.)
(Nastavak.)
Drugi dio Kronike popa Đukljanina, što no
ju sam pop sastavi, kako gori vidjesmo, po ust-
menim predajam i po pismenim bilježkam sta-
rijih, ograničuje se na pripoviedanje prošlo-
sti kneževine Zetške napose, a zahumske, i Tra-
vanjske, Podgorske u obće, isto tako županije
Raške, ti koliko ova bijaše u doticaju sa Zetom.
Za onovremenu poviest ovih zemalja imademo
autentičnih dokumenata svake vrsti. Prispodobi
li se Kronika š njima, lako se spozna, da ni
drigi dio njezin nema nikakve historićke vried-
nosti. Njegova vriednost sastoji jedino u zem-
Vatikanski* Knjižnicu.
Odavle sliedi, da je Vatikanski rukopis ove
Kronike od god. 1546, da polazi iz pera Jerolima
Kaletića, a da ju je isti Kaletić latinicom pre-
pisao iz knjige stare pisane hrvačkim pismom, na-
djene od kneza poljičkoga Dmine Papalica v Krajni
v Marković t. j. kako Crnčić (l. c. pag. III-VI)
dokazuje u spljetskim Poljicim.
Na prošnju Papalića ovu Hrvatsku Kroniku
prevede na latinski jezik Spljećanin Marko Ma-
rulić god. 1510, kao što sam govori u pred-
govoru k svomu prevodu, u kojem ujedno, i on
svjedoči, da je nadjen „v Krajni:" Marcns Ma-
ruius Dominico Papali Salutem. Commentariolum
a te in Craina nuper reperlum inter veslustis-
simas gentis illius Scripturas Dalmatiaeque idio-
mate compositum, tuo rogatu Iatinum feci, Croa-
tiae Dalmatiaeque Regum gesla continentem."
Ovaj prevod bi tiskan u knjizi Ivana Lučića (Lu-
cius) ,,de Regno Dalmatiae et Croatiae".
Kalelićev prepis nije drugo nego prepis
latinicom glagoljskoga izvornika, izpisana od
Papalica iz stare Knjige „riČ po rič." Maruli-
ćevo djelo dakle Regum Dalmatiae et Croatiae
Gesta nije drugo nego latinski prevod Papali-
ćeve, odnosno Kaletićeve Hrvatske Kronike. U
koliko se je Marulić držao izvornika prevodeć
ovu Kroniku, vidi se iz same njegove izjave
pri koncu prevoda: „Hucusque historiam ver-
náculo gentis nostrae ') sermone compositam
vidi, et quod potui diligenter fideliterque in la-
Željeli bi mimogred da Dalmata zapamti
ovaj izraz Marulióev „vernáculo gentis nostrae ser-
mone".
tinum transposui, nihil de senten^a dimittens,
lic«t aliqua de verbis, qiif»e supe^fcflt videban-
tur inutilans, ne ieetori oaeri es^^, po čemu
se dade zak lučiti da je Mi^ulićeC|fevod točan
samo u smisla, a ne nečim»; • da^^ nešto pri-
dodao i iz pravio Sto mu seoinjHe pogrješno u
hrvatskom izvorniku.
Trebalo nam je ovako visoko zasjeći, da
bude jasnije što sliedi.
Ako se prispodobi Papalićeva Kronika sa
Kronikom Popa Đukljanina, vidi se da se malne
od rieči do rieči slažu do smrti Časlava t. j.
u libellus Gothorum. Odavle unaprieda Kronike
se razilaze. Doćim se Dukljanska bavi, kako vi-
dismo, o Srbiji i svršuje sa knezovim Radoša-
vom i Dešom, Uroševim sinovima, Kronika Kra-
jinska (ili Papalićeva, ili Hrvatska) prelazi na
poviest čislo hrvatsku, te pripovieda o kralju
Radoslavu, o Kolomanu, o Krisimiru, o Zvoni-
miru, i sa smrću ovoga dospije.
Uzajemni odnošaj ovih dviju Kronika sada
je Jako uvidjeti. Piscu Kronike Papalićeve iliti
Hrvatske i popu Dukljaninu bijaše pred očima
jedan te isti izvor, t. j. ona knjiga, koju pop
Dukljanin zove libellum Gothorum, koja nam se
ovdje u latinskom prevodu sačuva, a u Krajin-
skoj Kronici u izvornom jeziku hrvatskom „(scla-
vonica liltera"), a ovo do. pogl. XXIII. Nasta-
vak pako ove gothsko-slavenske Kronike, toli u
Đukljanina koli u Papalića jest samostalno djelo
dvaju različitih pisaca.
Ostavivši na stranu pitanje tko je napisao
nastavak ove Kronike u hrvatskom jeziku; jue-
uzamši u obzir niti doba u kojoj bi bio pisan,
jer ovo ne zasieca. direktno u našu razpravu.
vidimo, koje je povjestničke vriednosti nastavak
Kronike Papalićeve, koja nam nosi poviest hr-
vatsku, pa i samu smrt kralja Zvonimira.
Što smo o vriednosti nastavka Kronike popa
Đukljanina rekli, to možemo opetovati po pri-
lici i ob ovom. Nego ovdje je mnogo gore. Ovdje
ima tako smiešnih anakronizma^ tako poreme-
ćenog nagomilanja imena, da bise čovjek morao
čudom čuditi, kako se je mogao tko podvrći
ovomu neharnomu trudu, bilježiti Ovako neistinite
i pomješane stvari, kada ne bi znao da se je
u ono vrieme sve onako pisalo, kako su starci
pripoviedali ili pjevali, pa da su ljudi onda tako
stvarali poviest, kao što dandanas naš narod
stvara narodne junačke pjesme.
Da samo neke netočnosti iztaknemo. Poz-
nato je da po smrti kralja Zvonimira stupio je
god. 1088-9 na fcivatsko priestolje Krešimirov
sin Stjepan II, zadnji kralj hrvatski iz narod-
ne dinastije, iza smrti kojega (1090) umješa se,
uslied strančarskih prepiraka, u poslove hrvatske
države ugarski kralj Ladislav (1095). Prvim kra-
ljem hrvatskim iz kuće Arpadovaca iza 7 godišnjeg
prepiranja bi sinovac Ladislav Koloman (1095-
1114). Ovo je zgoljna istina, crpljena iz listina,
povelja i vjerodostojnih povjestničara.
Nego što Hrvatska Kronika kaže?
Po njoj Koloman, Arpadovac, Ugarski kralj
bio je Hrvat, sin hrvatskog kralja Radoslava
(koga hrvatska poviest nepoznaje) dakle iz na-
rodne hrvatske dinastije; bio je otac hrvatskog
kralja Krešimira a djed kralja Zvonimira. Zvo-
nimir je uinro god. 1088-9, a Koloman god.
1114, pa Kronika ipak veli da je Koloman bio
Zvonimiru djed. Za Zvonimirom stupa po Kro-
n ci na hrvatsko priestolje Ugarski kralj Bela I.
Krupnijih pogrješaka u poviesii mi doduše
ne bi mogli pomisliti! Po Kroniki Bela I, koji
je vladao u Ugarskoj god. 1061-1063 dakle za
hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV Velikoga
(1050-1074,) a bijaše otcem sv. Ladislavu I,
bio bi, po smrti Zvonimirovoj, zauzeo hrvatsko
priestolje. Ona pripisuje otcu, što je tek pone-
što sin učinio!
Ako je ovako dopušteno piscu ove Kro-
nike grješiti, imena miešali,! kronologiju pore-,
mećivati, za stalno biti će miu još slobodnije i
jednortm i drugomu i trećemu kralju kojekakve
dogodjaje prišivatr, pa kititi na svoju ruku i smrt
kralju Zvonimira. A Dalmati biti će dopušteno
još više, naime ne samo sve ovo za zgoljnu
istinu držati, nego još i pridodavati pogrješaka.
„Plod prvi neka kod nas bude: „Bratovština
•molitveu, kakovu je sv. Otac Pio IX. Breveom od
12 svibnja 1852 odobrio, a kojoj je bratovštiui
svrha: moliti se Bogu za milost: neka se iztočna
crkva opet sjedini sa zapadnom.
Ovakova bratovština nemože se uvesti bez
znanja i privolje biskupa Ordinarija. Ja sam posve
uvjeren, da će kako Nj. Uzorilost stožernik i nad-
biskup naš tako i svi drugi visokočastni Ordinariji
povodom ove enciklike sv. otca radostnim srcem
privoliti, neka se ova bratovšiua u biskupijah Nji-
hovih uvede, bude-li samo kumino svećenstvo, ko
jemu bi uz mnoge druge dušobrižničke skrbi i po-
slove još i rukovodstvo ove nove bratovštine pri
palo, za uvedenje iste bratovštine zaprositi voljno.
Da nebude suvišne pisarije. mogli bi (tako
ja mislim) gg. podarcidjakoni okružnicom župnike
sukotarane svoje zapitati o tom, te prama odgovorom
dobivenim Ordinarijatu zamolbu podncsti.
Da pako gg. župnici razabrati mogu, kakove
su dužnosti Članova ove bratovštine, evo jim odgo-
vora: Svaki dan moliti 1 „Otče naš" i 1 „Zdravo
Marijo" i dodati uzdah: „sveta braćo Oirile i Me-
tode, molite za nas!"
Povrh ove jedine dužnosti (koja u ostalom ni-
koga pod nikakov grieh neveže) preporuka se ela-
novom: 1) da na blagdan sv. Cirila i Metodu (dne
5 srpnja) ili na jedan povoljan dan u oktavi na
namienu bratovštine sv. misi prisustvuju, (svećenici
sv. misu žrtvuju,) i sv. pričest nakon sv. izpovieđi
Bogu prikažu; 2) da prijateljem i znancem prepo-
ručuju, neka se u bratovštinu upišu.
Oprosti pako, koje je sv. otac Pio IX članovom
ove bratovštine udielio, jesu ovi:
I. Obilat oprost nakon valjane i dostojne sv.
ispovjedi i pričesti a) na dan kada se u bratovštinu
upiše, ako se u kojoj crkvi ili javnoj kapeli na na-
mienu sv. otca njeko vrieme moli; b) na čas smrti,
ako se presv. ime „Isus" barem u srcu zazove;
cj na sam blagdan ili na koj dan u oktavi sv.
Cirila i Metoda.
II. Neobilati oprosti: a) 7 godina i 7 kvadra-
gena (po 40 dana) na 4 kvaterne nedjelje; b) 60
dana za svako dobro djelo, Što se barem skru-
šenim srcem pobožno ovrši.
Molitva bratovštine samo preporučena jest
ova: „0 Bože, koj si nas po sv. braći Cirilu i
Metodu u jedinstvo vjere pozvao: sadruži opet našu
razlučenu braću i sestre sa svetom katoličkom
crkvom, da bude kako na nebu tako i na zemlji
jedan pastir i jedno stado; što Te molimo po za-
slugah Isusa Krista, po zagovoru Marije Bogorodice
i svetacd Cirila i Metoda te svih svetih. Amen."
Prama svemu tomu preuzeli bi Ordinarijati
dati naštampat sliku sv. Cirila i Metoda sa kratkom
pripomenom dužnosti članovi, oprosta, i molitvu,
pak ove slike župnikom prama zamolbi pošiljati;
župnici, pako imali bi 1) župljanom svrhu bratov-
štine itd. preporučiti, 2) članove i imenik upisati,
te jim slike darovati, upisavši jim ime i pridiev
na sliku (kako to n. pr. i kod bratovštine preči-
stoga srca B. Dj. Marije biva), koje se u ostalom
upisivanje najsgodnije u sakristiji posije sv. mise i
večernice obavlja; 3) dane za sv. izpovied i pričest
jednu nedjelju prije oglasiti te onda u izpovjedao-
nicu doći.
Valja sve to za braću u onom smislu, kako
sv. Paval I. Cor. 1, 10. piše, kako je Gospodin
(\Joan. 17. 21—22.) Otca nebeskoga molio; a pošto
je istina što sv. Jacob (5, 16.) veli, vriedno je či-
niti za braću, na što sv. Paval u poslanici I. Tim.
i 2. 1. opominje, a napokon ako i neznatno proraćuniti
vrieme (Actorum 1-7), znamo ipak moć molitve
: Joan. 10 24.) i blagoslov njezin (Jac. 5. 19—20.).
Josip Le]tpumer}
kanonik l'azui.
.... _. fl^v. -«Ć-O
X3 opisi.
Drniš, 17 prosinca.
•'" Imali smo žalostan prizor ovih dana: odličan
hrvatski rodoljub bio je izdajnički napadnut od jednog
srbina, jer mu katolička vjera i hrvatsko ime ne-
sretniku mrzko. Neću dalje, jer je stvar na sudu.
— Evo Vam imenik prinosnika i podpisanih svota
sakupljenih u ovoj hrvatskoj varoši za postradale
od potresa u milom našem Zagrebu.
Obćinsko vieće tor. 30, Marko Nakić načelnik
f. 10, Mihovil Čarć Plenković f. 20, Marko Živko-
vić Šupuk i. 10, Petar Skelia f. 2, Dr. Mate Gru-
bišić f. 2, Alek. Miović f. 2, P. Miović f. 2, Granić
c. k. Sudac for. 2, Ljubić c. k. pristav i. 1, Ivan
Radnić t. 2, Petković činovnik n. 50, Juras činovnik
n. 50, Nikola Dr. Katnić i'. 5, Ante Vukasović f. 5,
Dr. Buzolić liečnik £ 5, Frane Sare f. 2, Vlahov i'.
2, Dr. M. Difnic f. 5, Ernest Katić f. 10, Makauz
f. 1, Ivan Mili6 Štrkalj 1. 5, Paško Skelin f. 3, Ja
kovčev t'. 1, O. Bone Labor f. 3. 0. Jerolim Veža
f. 2, Mihovil Novak i. 2, Vinko Koštan f. 1, Mate
Kulušić f. 2, Makso Vukasović f. 1, Nikola Vežić
f. 2, Toma Adžija f. 1, Beroš f. 1, Pupini Ante f. 1,
0. Andrija Copić f. 2, 0. Marko Čačić f. 2, 0. Dane
Gdjirlić f. 2, Grgo Dželalija seljak novč. 50, Ante
Radnić f. 1, Petar Nakić f. 1.
Ukupna svota iznosi f. 152 n. 50- Ista je jur
odposlata velemožnom gospodinu načelniku Mati
Mrazoviću u Zagreb.
j Novigrad, svršetkom godine.
Da znadu u svietu da srao i mi živi, šaljemo
ovaj duboki glas iz pustinje zaboravljenja. Jur četiri
mjeseca morala je biti po zakonu naša učiona otvo-
rena, kada tamo nema ništa. Novigrad jedan izmedju
poglavitijih varoša kotara Zadarskoga već od 50
godina stekao je sreću da uživa učione. Starije
Vlasti skrbile su se brižljivo da šalju sposobne i
| izvrstne učitelje k nama. Mi smo njim za to bili
uvjek harni. Naša su se djeca neloše vježbala, učila
i napredovala. Ove godine pak mi nemamo učitelja.
A s čega? Neznatno. To jedno znamo da ga nemamo.
Poznato nam je kako se ovo mjestno školsko
Vieće skrbi da ga dobije, znamo i izpoviedamo na
čast istini da kotarsko Školsko Vieće svom snagom
udara da nam ga dobije, ali nam se čini da Pokra-
jinsko Školsko Vieće nemari.
Aj, ljudi božji Pokranjiskoga Vieća, probudite
se i za nas7 pošaljite nam učitelja. Zašto su zakoni?
čemu tolike naredbe? Nemojte da spomenemo u
ovom poslu ono: s glave riba smrdi. Naša su djeca
razpuštana po putima, zaboraviti će i ono malo što
su bili naučili; zlo po nje, gore po nas, a jaoh do-
movini koja goji sinove razpuštane. Dakle?
gnjev? Zato Antica nije znala, ona mucaše i uhvala
se je u Boga.
Kad se ona uredi, podje u posjednicu kod ro
ditelja, kamo i Fernand do malo udje, ali ne javiv
ko obično svoj povratak. On zagrli mater i sestru,
pak gledajući otca u lice reče mu turobnim glasom:
Težko je, otče, vidjeti svoje diete da umire.
— Zašto taj govor, zašto tako tužna stav?
nadostavi g. Borel; Antica je dobro, ja ne vidim da...
— Antica je dobro, otče moj, ali onaj koji ju
je spasio možebit da će platiti glavom svoje vele-
dušno požrtvovanje.
Mati i kći tužno se lecnuše, a stari liečnik obori
očima na tle; pak osovivši se reče:
— Kako ti to znaš?
— Jutros kad sam izašo, odgovori Fernand,
susreo sam mu slugu; njegovo lice zabunjeno pri-
straši me i upitam ga. Znao sam tada da Petar,
smrznut na povratku iz Creux de V Ours, na mukam
bi preko sve noći; a i sad nit mu je sana, nit po-
činka. Jedanak pozvaše liečnike od T. i od C. ; no
obojica bijahu pošli na daleko, odkud se još ne po-
vratiše. Uz to, nadostavi stari sluga, bol sve to više
napreduje, nit ima tko da ju obustavi.
— Potrudite se do gospodje Kernolan-ove, rekoh
mu ja, upitajte ju: bili meni bilo dozvoljeno da joj
pohodim sina?
, 21 prosinca.
Mudri Falb držao je i kod nas predavanje o
svojoj potresnoj theoriji. Ja mu isto predavanje ni-
sam slušao, te mi je sada i milije, što nisam. Taj
dopisić pako nebi Vam g. Urednice ni šiljao, da
nije „Obzor" od 20 t. mj. medju drugim izneo i to,
čiuie je isti mudri još počastio naše hrvatsko sve-
ćenstvo; valjda mu je ta idea sunula poslie „hrvat-
ske gostoljubivosti" u glavu. Tu se veli, da nam
je na kraju, dakle za coronu svoje učenosti čestitao
radi prosviećenoga svećenstva, koje nije upotrebilo
nesreću u svrhe crkvene, predočujuć ju kao Božju
kazan, koju valja pokorami izmiriti. Sjeguran sam,
da će hrvatsko svećenstvo, kako je to javno izre-
čeno, u sabornici pred mnogobrojnim obćinstvom,
takovu čestitku i javno od sebe odbiti, i turiti ju u
koš Falbova mudrovanja. Vi pako izvolite Dalma-
tinskomu svećenstvu javiti, neka propovieda narodu:
stigne li ga, što dobri Bog nedao, ta nevolja, koja
je nas stigla, neka pozove samo Falba u Dalmaciju,
kako su ga i neka naša gospoda pozvala, pak će
potres prestati. Ta i onako Bog nepostoji; kad bi
postojao, bio bi onda, kad je Falb to izrekao, barem
stolcem pod njim potresao, i tako ga barem sjetio,
da bi ipak mogao postojati. U istinu, da mu je
theorija o potresu potresna. Sreća za nas, što ne-
plaća Bog svake subote.
Vaš prijatelj.
On na me baci živahan pogled harnosti, pohiti
u kuću i u tili čas se povrati.
Izvolite, gospodine, reče mi.
— Ja unidjoh; vidio sam Petra, i bojim se da
njegovoj bolesti nepomogne moja slaba znanost,
nemam ni izkustva, ni smionosti, ni uma kojeg izi-
skuje tako pogibeljan slučaj; trebat će da tko drugi
vještiji od mene odprati me do njegovog odra... tre
balo bi, u jednu rieč, namah liečničkog dogovornog
mnenja...
— Da, prihvati hladno g. Borel; naši sudrugovi
koji su u okolo oni su za to....
— A ne rekoh ti, otče, da kad jih potražiše,
oni odsutni bijahu ; do večer na njihovom povratku
bit će kasno...
— Dobro, a šta mogu ja?
— 0! otče moj, poviče Antica, zagrlivši ga
svojim rukama, nemoj tako! Ti možeš, ti imaš poći,
stajalo koliko stajalo tvojemu srdcu, tebi je tražiti
da spasiš onoga koji umire mene radi!
Gospodin Borel blied, za čas oklievaše, iztrgne
se napokon ljubezno iz kćerina naručaja; svrati
svoj pogled na nju neopisivom njegom, pak pristupi
Fernandu, rekavši mu:
— "Sliedim te".
Nakon malo udjoše obadvojiea u sobu k Petru.
Sa glavice nad Bolom, dne 16 prosinca.
Evo me da se malo odmorim, motreć morem
dugoprostirajuei se Hvarski otok, narešen varošima
jedan liepši od drugoga; pa da promjerim okom
obalu i razgledam pod sobom negdašnji od Neretvana
sagradjeni grad, a sad bieli varoš Bol, Saračenske
ruke ruševina. Zanese mi oko, i pozorno ga pazeć
uvidih gdje se je počeo micati, kao da će sad na
junački korak. Duša mi odahne a srce zavapi: Na
noge se mladi sudrugovi hrvati! vi nade otačbine
na noge! Vrieme je da za budućnost mislimo. Duž-
nost me je i prvo zvala, da se latim pera i štogod
javnosti iznesen ; ali quod differtur non aufertur. Evo
me danas, da gospodu čitatelje na stanje našega
domaćeg narodnog razvitka upozorim.
Svak je s oduševljenjem čuo imenovanje gosp.
Vužia za našeg načelnika, a osobito narodna stranka,
cieneć, da, stekav njega, stekla je pobjedu svega što
je narodu milo, sveto za hrvatska prava, pa da će
se jedan put postignuti u Bolu žudjeni cilj, i da
krasne ružice koje su do sad stale pokunjene odsle,
okriepljene hrvatskim duhom, procvasti će i kititi
naš Bol, naš mili došle zapušteni zavičaj. Pa koliko
čemeran ne bi bio jad domoljubim kad bi se u svom
mnenju prevarili? Slutimo; ali uhvamo u Boga da
ćemo se prevariti misleć da je Gosp: novi Načelnik
pohrlio za svojim predšastnikom. Sačuvaj ga Bože
toga. Ako Stara lija pope ga na tu čast, nadaj uć se
s njime razpolagati, tu se prevari; jere on kao iskren
narodnjak neće se na to puštiti. Nu imaju neki koji
tvrde da je Vužio protivan narodu. Mi ipak mi-
slimo o njem kako se može misliti o poštenjaku,
jere se posebna narodna svojstva u njem pokazuju,
te puštamo neke da slobodno o njem govore što im
drago možda i za nenavidost. Nego kad bi se obi-
stinilo što drugi govore, tada bismo napomenuli gosp.
Vužiu, da do 4 mjeseca dolaze novi izbori, u kojim
bismo poduzeli sve mjere potrebite da neizpade iza-
bran ni on, ni onaj kandidat protivne stranke, buduć
nam poznato da osoba koju protunarodna stranka
kani predstaviti jest protivna našem narodnom duhu,
buduć da nigda ju nečusmo materinskim jezikom
govoriti ni u njemu se izobraživati, a s druge strane
čovjek bez vjere. A mi svakako hoćemo imati čo-
OpaziviŠi ih gdje ulaze gospodin i gospodja Kerno-
lan, koji stajahu uz bonika, podigoše turobno svoja
lica ; Fernand izmieni s njima simpatičan pogled, dok
stari liečnik, noseći na bliedom svojemu čelu nepo-
mrsivi znak mržnje tek svladane, ušao je uprav
k uzglavniku bonikovu. On ga izvidi potanko; i
stade osluškivati teški odisaj; pridrža u svojim ru-
kama za mnogo vremena onu blagodarnu ruku koja
odtrgnu Anticu od smrti, i koja je onda gorila go-
rućom ognjicom. I kako se je on upuštao u izpiti-
vanja, njegove crte gubile su ledenu strogost; nje-
govo srce otvaralo se na sveta ganuća milosrdja i
grizodušja; neko čuvstvo nepoznato, plemenito i u
isto doba krotko, zaokupi ovu osvetljivu dušu.
Petar, čameć u duboku mrtvilu, nit što ču, nit
što vidi. Kad g. Borel dovrši svoje dugo izpitivanje,
podiže ga na uzglavnike s najnježnijom opreznostju;
pak osovivši se reče tihi jim drhtećim glasom:
— Upala je plućne opne i pluća...
I obrativši se k g. Kernolanu:
— Oprostite mi, reče mu.
- Krivi bijasmo obojica, odgovori sjetan ne-
veseo stari bilježnik — Oprostite i Vi meni !...
Cu se jecanje i ugušeni lelek; pak ove dvije
osobe, koje bijahu jedna drugoj protivnice od toli-
ko vremena, združi bratski cielov.
Izpuni se Antičin zavjet.
TV
ae na nasliednika svetoga Petra, kod koga je ne
samo zapad, nego i iztok vas dosele u svih svojih
^itanjih i nufcdah .odgovor, mir i utjehu božju tražio
i našao. Obraćaju se pako mirnom dušom i podpu-
nim povjerenjem, jer vode množinu učenika svojih,
da jih u Kimu posvetiti i službi božjoj ined Slaveni
opredjeliti dadu. Evo kakvim duhom i kakvom na
mjerom podjoše sveta braća naša Ciril i Metod u
Rim k papi Nikoli I.mu Na putu svom navratiše se
u dolnju Panonju, gdje ih panonski knez Kocel u
svom dvoru željno primi, da skupa s pukom svojim
is usta njihovih slovo spasenja čuje i da im njeko-
licinu mladih učenika pridoda, koji bi se u Rimu
redili i za svećeničko zvanje u Panoniji pripravili.
Ovaj put provede naše apostole i kroz gornju po-
savsku Hrvatsku, tako da smo i mi ko i svi ostali
južni i zapadni Slaveni glas naših apostola čuli i
nijhovim se nastojanjem u svetoj vjeri okriepili. Do-
spjeli su pako naši apostoli njegdje jeseni 867. u
Rim, ter se u istinu reći može, i svaki će, koji ne-
pristano suditi zna, odmah priznati, da ne samo
svaki korak naših Apostola u Rimu na jednu
svetu svrhu smiera, nego da i svi dogodjaji,
koje izvan moći ljudske suma božja volja tom
prilikom vrši, na jedno te isto smieraju, a to
je: da se dokaže, da naši apostoli o tom sveudil
rude, da narod slavenski svojoj brizi povjeren na
uvieke svetoj rimskoj stolici priljube i privežu. Pri-
spjevši naši apostoli u Rim ne nalaze doduše na ži-
votu više velikoga pape Nikole I. On je za vrieme
njihova putovanja preminuo, ali nalaze mjesto njega
starinu Adrijana II. koji je ne samo stolicom i moći,
nego ujedno i duhom i namjerom pravi nasliednik
i baštinile predšastnika svoga bio. Za to im se pri
samom dolazku u vječiti grad izvanredna čast iz-
kazuje tim, što im u susret ide neizmjerno množtvo
puka iz svih razreda pučanstva samim papom na
čelu. Sav je sviet u Rimu proniknut osvjedočenjem,
da su naši apostoli izvanredni ljudi, da njihovoj ne-
vinosti, pobožnosti, učenosti zaslugama ne ima pri-
govora, da njihov dolazak u Rim na višje božje
svrhe sluti, da se radi o prevažnom djelu posredo-
vanja izmed svete rimske stolice i cieloga Slaven
stva, da su oni Bygom opredjeljeni vječiti zatočnici
i odvjetnici slavenskoga svieta u crkvi božjoj. Što
u obćoj radosti još osobito i papi i puku rimskomu
godi jest: da su naši apoštoli sobom nosili tielo sv.
Klementa, koga su u Rimu i kano papu-muče-
nika i kano Rimljanina osobito častili i za
zivali. Tom prilikom bude tielo sv. Klementa
velikim slavljem postavljeno u prastaru crkvu
sv. Klemente, koja još i dan danas stoji i ime sv.
Klemente nosi. Samo se pako po sebi razumije, da
su u takovih okolnostih naši apoštoli u Ritnu sve
postigli za čira su težili. (Sliedi)
8 druga još pripravljaju na rat. Grčka vojska
ima za sada spravnih 82.077 mom. glavno
zapovjedništvo ima ministar rata pukovnik Ma-
vromichalis; podzapovjednin su generali princ
Sul/,o, Pelme/.as i Sapuntzakis. 1 Turska se
pripravlja, a glavni zapovjednik turskoj vojsci
je Derviš-paša.
Na 14 birali su u Car. Vieću predsjednika
Bje izabran dosadašnji podpredsjednik poljak
Smolka su 184 glasa na 339 fflasova. Protu-
kandidalom d)io je predšastnik Coruniniev Dr.
Reechbauer. Zi nj je bilo 146 glasova. Prvim
podpredsjedoikom bi izabran su 163 glasa Čeh
kn. iiobković.
Predsjednik zastupničke kuće care vinskog a
vieća, grof Coronini, odrekao se o predsjednič-
ke časti i položio svoj zastupnički mandat. Po-
vod toj nenadnoj odluci jesu skandali, što su
ih proizveli u najnovije vriemo ustavovjerci u
zastupničkoj kući. Kuća primiv s velikim i du-
gotrajnim nemirom njegov dopis, u kojem saob-
ćuje svoju odluku, izrazila jo svoje duboko sa
žaljenja nad ovim težkim gubitkom.
Na razprave za trgovački ugovor izmedju
Auslro-Ugarsko i Njemačke, austro-ugaisko mi-
nistarstvo vanjskih posala šalje za svoje dele-
gate grofa Wolkensteina i odsječnoga savjetni-
ka b»runa pl. Glanza ; austrijsko ministarstvo tr-
govine dvorskoga savjetnika Bazanta sa pero-
vodnim činovnikom drom. Stibraliem; ugarsko
ministarstvo trgovine državnoga tajnika dr.a Ma-
tlekovića i odsječnoga savjetnika Mihalovicha.
Razprave su imale počet u ponedjeljak 14. o.
mjeseca.
Med ju generalom Woodom i Boerima uta-
načen je vec, kako se glasn, preliminarni mir,
koji u bitnosti zadovoljuje zahtjevim Transvaala,
Posrednikom je predsjednik republike Oranje,
Brandt, koji se na 7. t. inj. odptiiio u Laings-
Nek, da se sporazumnije s Joubertom. Boeri
zalitievaju podpunu samostalnost i nmnistiju svih,
koji s« o ratu sudjelovali Usuprot tomu zahtie-
vaju Englezi nadzor nad urodjenicim — zah-
tjev, koji će jedva prijati Boericn, jer su se
iz ovoga utiranja razvila ona prijašnja trvenja
medju Boerim i oblastim na Capu, i kojim je
napokon bila posljedica aneksija.
Iz Carigrada nije još nikakve viesli, koja
bi konačno i cjelovito razjasnila sadanje stanje
grčko-turskoga pitanja. Sultan dao je izraditi
tri predloga na temelju najviših, srednjih i naj-
nižih ustupaka. Još je malo nade da bi se ta
pivar rieSila mirnim putem, jer se i sjedne i
SLOVENSgA LITURGIJA
(Piše 0. S. Uillnović)
Glava 11.
Stanje Glagoljice u spljetskoj biskupiji
gol 1879.
Uzporedimo li sadašnji broj hrvatskih sveće-
nika (glagoljaša) spljetske samo biskupije, što su po
župah uloženi, upaznati ćemo da kroz sami dvaestak
godina za čudo im se je broj smanjio, te budeli to-
liko nazadovati, do malo godina neiraa im više traga.
Znamo da mile uspomene biskup Pini i sadašnji ro-
doljubni biskup Marko Kalogera, ni'cakva klerika
nisu odbili da su glagoljicom željeli liturgisati!
Vrieme je da se tomu doskoči.
U nadžupništvu Imotskomu bilo, god. 1857, na
župah 8 glagoljaša, a sada 3: na Svibu, Dobranjih i
Grabovu.
U Omiškom 14, a sada 1 u Pogradju. U Ma-
karskom prije pak i sada 3: u Drašnicah, Igranih i
župnički pomoćnik u Podgori.
U Sinjskom nadžupništvu prije 19, a sada 6: u
Rudi, Gali, Koprivnu. Dicmu Gornjem, Vojnicu-Gar-
dunu i pripomoćnik u odsjeku Otočke župe u Udo-
vičićih.
U Trogirskom nadžupništvu prije 1, sada ni-
jedan.
U Vrgorskomu, i nestoji prije u Izvješću, sada
nijedan. <
U Ner<Hvanskotrf*])r\]e 6, i sada 6.
U Spljetskom nadžupništvu prije 10, a sada
mienja se te neznam.
Vrlo bi shodno bilo da presvietla NaredniŠtva,
u običnom godišnjem njihovom „Sematizruu", donesu
imena svećenika glagoljaša; onda bismo im pravi
broj znali.
Kada se slovensko pismo "Glagoljicom"
prozva.
Od kako je sv. Konstantin slovensku azbuku
izumio, kroz mnoge vjekove kod Slavena Grka i
Latina nazivala se slovenskim pismom. Tomu ima
mnogo dokaza. Solnogradski neimenovani pisac od
god. 873 pismena slovenska zove: litteras sclavicas '):
papa Hadrijan II, pak Ivan VLU, god. 880, u pismu
na Svatopluka: litteras sclavicas; Ivan exarch bu-
garski pop (888-917): pismena slovenskih knig *);
crnorizac Hrabar, češće govori: slovenska pisma 3);
sv. Klement Velički biskup učenik i životopisac sv.
Konstantina, spominje samo: pismena slovenskoga je-
zika-, tako i Garazd učenik i nasliednik sv. Methoda
kaže: slovenski knig; poznata italska, a tako i sve
ostale Legende fžitja) spominju jedino: Slavorum
litteras; ruski ljetopisac Nestor (1066 1146): sloven-
ski knig; na pop Dukljanin (1150 1200), knjigu
hrvatsku 4); potonji časoslovi po knjižarnicah raztu-
reni: knjigi slovinski; ramo hraditanski monah XII.
vieka veli: Bulgarorum litterae 5). Svih vjekova biva
dakle obći naziv: slovensko pismo, slovenske bukvy,
slovenske knjigi.
Papa Inocenc IV. god. 1248, zove ga: littera
specialis a s. Hieronymo inventa; retnsko evangelje
14. vieka kaže se: slovenskim jezikom pisano; Daviš
opat Brenovski (1360 66): Alphabetum Skavorum.
Kod Hrvata od 13. vieka bio kadikad običaj Glago-
ljicu zvati: hrvačko pismo, litterae croaticae; staro-
slovenski jezik takodjer: haroackim jezikom. Isto bilo
i 16. vieka mnogi zvali sada glagoljsko sada hrvačko
pismo. Tako i feime Kozičić (1531) svomu glagolj-
skomu Misalu dao naslov: Misal hrvački, a slova
nazivala se: Alyhabetum ilhjricum.
Ištom 16. vieka kada protestantizam nastojao i
u naše strane podrieti, privlačeći k sebi vrlo učne
ljude Ivana Ugnjara, Slovenca Trubera, Stjepana
Konzula Istranina, Antuna Dalmatinca sa cielom po-
vorkom učenjaka, zanešenjem reformatorskim nasto-
jali narodnu književnost probuditi, razašiljajući sta-
roslovenske knjige po narodu, nazivljući jih: Gla-
goljske ili harvacke knjige; glagoljska slova, glagolj-
sko pismo, Glagoljica, Glagoljaš, glagoljska, misa,
glagolita.
Zašto i odkuda tada ovi naziv postao, nezna se
čisto. Neki ciene od imena četvrtoga pismena az-
bukve: Glagoli, ili od značenja pismena: Glagol,
višebroj Glagoli, predavnik, Glagolski. Možda do-
šlo i od pridjevka što rad čestoga opetovanja glagola
puk svojim svećenikom dade, kao što često u Evan-
gelju dohodi: U ono vrieme glagola Isus, 2) po tom
naravno Glagoljaš i Glagol'ta, kao i Glagoljica.
Ovako 16. vieka: slovensko pismo, slovenska knjiga,
izmjenjuje se sa nazivom: glagoljsko pismo, glagolj-
ska knjiga, glagoljska Bukvica.
Glagoljska slova zvahu se takodjer: Buky i
Bukvi/, a pismo glagoljsko Bukvica, što kašnje prešlo
i na latinska slova. Pitaš li dječaka je li slova nau-
čio, običaje se reći: Jesi li Bukvicu naučio"! po
tomu knjižica za glagoljska pismena zvala se: Bu-
kvar i Bukvica, Bukov nj ak i Azbukividniak, kao što
ga Levaković god. 1629 nazivlje.
Nazivi glagoljskog pisma kroz razne vjekove
stali su ovako: pismo slovensko-biigarsko-hrvacko-sve-
tojerolimsko pak onda: glagoljsko, ilirsko i bukvica.
Naziv: slooinsko i slovensko, bugarsko, harvacko, ilir-
sko bio narodopisan, Jerolimsko, ili sv,'tojerolimsko
jer se smatrao s. Jerolim izumiteljem istog, Bukvica
od prekršćanskih doba dohodi, a Glagoljica, ocl
Glagol ili Glagoli značilo pismo glasno naprotiv ii-
gurationom.3) (Sliedi)
') Kopitar. Glagolita Clozianus. p. 75.
2) Izdao Kalajdović. Moskva 1824. st. 129.
3) Indao Šafarik. st. 91.
*) Arkiv. Knj. 1. st. 14.
Bački. Slovensko pismo. s. 63.
Smrt Aleksandra Nikolajevića
Ob ovom groznom dogadjaju žica donaša slie-
deće viesti:
Petrograd, 13 ožujka posije podne. „Agence
Russe" javlja: Nekoliko časa iza kako je car osta-
vio jašionicu bačena je pod careva kola jedna pra-
skavica, koja je razorila kola. Car osta neozledjen,
ali ga pogodi druga praskavica, koja mu odnese
obeclvie noge, tako da se je car morao prenieti u
svoj kabinet, gdje je izdahnuo.
Pttrograd, 13 ožujka. Atentant počinjen je tik
palače velike knjeginje Katarine. Više osoba, privi-
dno radnici, odgrtajuć snieg, bacilo je iz najbliže
blizine dvie praskavice pod careva kola, koje se
ondje razprkaŠe. Car smrtno ranjen u noge bi odne-
Šen onesviešćen u palaču, gdje preminu okolo 3'/^
Od careve pratnje ubijeno jo i ranjeno više Kozaka.
Dva zločinca su uhvaćena.
Opet: Petrograd, 13 ožujka. Atentat dogodio
se u 1% sata na Katarinskom kanalu, kod perivoja
Mihajlove palače. Car, praćen eskortom i pomoćni-
kom predsjednika policije, vrati se u zimsku palaču.
Za njim dodje veliki knez Mihail, vraćajuć se ta-
kodjer sa smotre u jašionici. Prva bomba rani 2
Crkeza; car sidje s kola. da pregleda njihovo stanje,
premda mu je kočijaš kazao da hoće, da ga vozi u
palaču. Kad je car siso, razprsnu se pred njim druga
bomba i razmrska mu obe noge. Eksplozija razbila
je prozore na sgradam s one strane kanala. Veliki
knez Mihalj i pomoćnik predsjednika policije Dvor-
šecky, kojega razprskana bomba na 45 mjesta ra-
nila, priskočiše k caru i odvezoše ga na saonam
Dvoršeckoga u zimsku polaču. Zločinac, koji je
prvu bombu bacio, bude uhvaćen, drugi izčeznu
medju svietinom.
Car onesviestio se na stubam uslied gubitka
krvi i nije više došo k sebi, te preminu primiv u 3
sata 35 časa sv. pričest. Vanredno izdanje „Vla-
dinoga Viestnika" objavilo je grozan dogodjaj narodu.
Bezbrojne množine iz svih razreda grnuše
k zimskoj palači, izkazujuć svoju tugu. Prestolona
sljednilc, izlazeć iz palače, dočekan je klicanjem na-
roda. Po svim crkvam drže se molitve- Ćete položile
su već prestolo-nasljedniku zakletvu u vojarnam.
Sutra biti će u zimskoj palači svečano poklonstvo
prestolonasljedniku i civilne oblasti položiti će pri-
segu, a zatim će početi žalobne svečanosti. Zimska
palača obkoljena je vojskom. Od carske pratnje po-
ginula su i težko ranjena deseterica a više lako
ranjenih.
Stigoše takodjer odnosno na atentat sliedeće
dalje viesti:
11 im, 14 ožujka. Veliki knezovi Sergij i Pavao od-
putovali su u Rusiju. Listovi izrazuju duboko saža-
ljenje i govore o zaslugam carevim za Rusiju.
Kralj i ministri poslali su u Petrograd brzo-
javna sažaljenja.
London, 14 ožujka. Vojvoda, vojvodkinja edin-
buržka i veliki knez Aleksis odputovali su sinoć u
8 i po u Petrograd.
Beč, 14 ožujka. Pošto su več jučer na večer
glavni pobočnik barun Beek, nadvojvode Salvator,
Reiner, Vilim, vojvoda nasovski, princ Reusz, knez
Hohenlohe, grof Bray i druge političke ličnosti ru-
skomu poklisarstvu očitavale svoju sućut, izraziše
danas Haymerle, Robilant, i Vanutelli poklisaru Ou-
*) Dobrows!<y. Glagolitica. pag. 40
9) Safarik. Gescliichte der slav. Sprache. p. 241,
3) Dobrowsky. Op. Cit. p. 40.
cienif da je oprav protivno očinskim brigam sv.
Rimske Stolice.
Hi živerao u vieku vjerske trpljivosli, mi-
sli Slotinac5 u kojoj se vjeri tko rodio, nek
mirno i umre; prave vjere božanstvene možda
itako nije; katolike latinskoga obreda i grčkoga
nije udobno sada smetati, nek tamo misle, da
sn na istini; u pravoslavne dirati moglo bi i-
zazvati parbd, svadjđ i osvetđ; to bi protivno
bilo Evangjelskoj ljubavi, i blagočastivim apo-
stolskim predajam, toga se je čuvati više nego
jame paklene. Dočim daklo po obraznici Iiova-
ćica a-il koristno bi bilo po Srbski narod, da
nebude sadašnjieh Uriijatd, i da se onieni bla-
giern načinom, kako nedavno znadose Rusi,
popravoslavne5 po Slovinčevoj obraznici A-B tti
je samo pravedni zahtiev, da se nepokuša u na-
pred unijaćenje Srba,-jer što Srbskom narodu
i vjeri odmaže, to katoličanstvu nepomaže. Slo-
vinac ovdje bjeločano sestru kara, nevi prigo-
varcti napućuje to jest Kovačica, i Srbe na
svoje pomiriteljne nazore, a opominje Kat. Dalm
da mir srbski neruši. Slovinac je mudar učitelj
u Srbskom Izraelu, i njegove nauke sam Srpski
List, uz nešto mladenačke previjanosti, dubokiein
počitovanjem prima. Kumovi se razumievaju.
Za sad je (šapće Slovinac) opreze potreb-
no. Vremena nisu još dozrela. Ima ih, pobro,
koji sumnjivo na nas paze; a nisu svi sve-
štenici Stojanićeve savršenosti; mogle bi se
naše poštene osnove težko pomrsiti. Dosta je
za sad, ako se slovinska gušćad uvjeri, da je
Kotor i Dubrovnik srbsko otečestvo. Pas trop
de zele, moj dragi Srbine; opašimo se lukavom
umjerenošću. Ugledaj se na me, gdje napokon
branim, post festum, i papinu svjetovnu vlast,
i nek sq nagle naravi, umirit će se po malo
Scribae et Pharisei „Kat. Dalmkoji nas kao
djeca podkidajo.
To je i nada Hrvatovića.
Na 26 prošloga ožujka Taafe je imao in-
direktno pouzdanicu od dvisti i trideset zastup-
nika, jer ih je toliko glasovalo, da se s ob-
eeg prodje na posebnu razpravu 0 novom su-
stavu zemljarine. Samo je devedeset i četiri
zastupnika glasovalo proti. Ovo je prvi put,
da se je 230 zastupnika u Carevinskom Vieću
0 važnu predmetu našlo jednoga mnienja. Mi-
nistarstvu dakle vjetra u krmu koliko ti duši
drago! Avveniru i Doimati biti će žao, jer
„povera Austrija« ne pokazuje još da se mi-
sli razpasti, na uliar Njemačkoj, Rusiji, Italiji
1 Srbiji, kako bi to oni rada, što smo to-
liko puta vidjeli, a svagdano nam pružaju no-
vih dokaza, koliko da im ih mi pitamo; a mi
ih nit pitamo, nit trebamo.
0 utjelovljenju krajine još uredovni listovi
šuteć, nastavljamo bilježitšto se 0 tom po osta-
lom novinstvu govori. „N. F. Presse" pod 27
pr. mj. doniela je: „Bau povratiti će se sutra iz
Pešte. On je i ovaj put boravio u Pešti radi
utjelovljenja krajine. Govori se, da je grof
Pejačevic iz petnih žila nastojao, da dotične
ugarske ministre skloni, dä što prije prouče
predloge 0 krajini. Sjednice ministarskoga vieća,
a kojim se ima ova stvar svršiti, biti će uzpr-
kos tomu po svoj prilici tek tečajem uskrsnih
praznika ugarskoga sabora. Pozitivno se uvje-
rava, da će carski proglas na krajišnike izaći
koncem travnja i da će u išlo vrieme grof
Pejačević biti imenovan kraljevskim povjere-
nikom." Ova bi dakle „Pressina" bila radostnija
po narod od viesti donesene dan prije u Wiener
AU. Z. (v. „K. D." br. 25).
Brzojavljaju iz Rima, da su na 30 pro-
šloga mjeseca stigla onamo javljena dva iz-
vanredna ruska odaslanika za dogovore sa
Svetom Stolicom.
Novi ruski Car Aleksandro III, najbrže
pod utiskom okolnosti, ne prihvaća vršenje
svojih nazora iz necarskog doba. Njegova protiv-
vština na njemački elemenat nije već onako oštra.
0 njem se kaže, da jednom, nalazeć se s Bis-
markom na sobetu, 11a grofov upit: je li mu
drago vino s Rena, odvrati: najvolim Bor-
deaux; a opet drugom prigodom, kad je Bis-
marka imao kao otčeva gosta, nije htio poć
u kazalište gdje je bio Bismark pozvan, nego
ode gdje se je u ono isto doba prikazivalo
francuski. Sada takova šta nebi Caru došlo ni
na pamet. 0 promjeni u njegovom mišljenju,
barem dok traju sadašnje okolnosti, govori
nam i jedna Londonska brzojavka, kažuć : Car
ovih dana, razgo\7arajuć se sjednim engle-
skim diplomatom, reče mu: Francuska je jaka,
al ipak uje pobjeda u slučaju nova rata s
Njemačkom, nebi bila sigurna.
Saveznici pak Francuske platili bi troškove
francuskih gubitaka, osim što bi Francuska
dočekala i drugu komunu. Rusija ima i pre-
čega posla nego ulievat ulja u tu vatru.
Rumunjska je jur priznana kao kraljevina
od Belgija, susjedne Srbije, Turske i Italije.
Iz Simle proslali su na 30 ožujka po
žici u Londru, da je Ajub Kan obsjednut u
Heratu od buntovnika okružja Hervatskoga,
Kandaharskoga i Aimakskoga. RieČ je, da je
jur pao u ruke buntovničkim Četama.
N. V. naša Cesarica bila je na 28 prošl.
mj. u Londri, gdje, posjetiv kraljicu-caricu Vik-
toriju, ode u Pariz, pa iz Pariza u Monakov
n Bavarsku.
Odlučeno je da se Carević Rudolf ima
vjenčat na 10 dojdućeg svibnja,
Lord Beaconsfield veoma je loša zdrav-
lja. Boje se da nemoć ne postane smrtna.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. S. Milinović)
Glava 11.
Ćirilica.
Dan današnji vas učeniji sviet prednost starine
Glagoliiei daje, kao onoj koju da je sv. Konstantin
izumio. K tomu mnenju već i učniji Srbi pristupaju
kao Daničić i Novaković. 1 r .. .
I Ćirilica zvala se prije: pismo slovensko, pismo
bugarsko, a kašnje: pismo srbsko (alphabetum ser-
vianum), pismo rusko, & najkasni e: cirüsko, ćirilica,
kirüica, ¿urilica. 2 Kada se je druga azbuka stala
nazivati Glagoljicom, onda ova Ćirilicom. Kao što
se je prija scienilo da je, izumiteljem Glagoljice s.
Jerolim, tako Ćirilice s. Ciril. 3 Luterovi sljedbenici
kako, razprostirući med ju rimokatolike Hrvate gla
goljske knjige, nazivahu jih „glagoljskimi" kažući
jih od s. Jerolima; tako medju,grčkoistočnjake,Srbe
šireć ćirilske knjige, zvali jih Ćirilicom od sv. Ćirila,
da oba naroda pod imenom tih velikih svetaca na
svoju svrhu primame i draže iste knjige budu čitane.
Od crkovne Ćirilice razlikuje se gradjanska
ljepšimi i ravnijimi slovi sastavljena. Ima i treća
vrsta Ćirilice, nazvana „Bosančica", drugčije „bo-
sanska Bukvica", što nije drugo već iskrivljena Ći-
rilica. Nezna se ovoj početak, ali joj prilično u vrieme
bogomilskoga razkolništva. Bosančicom najviše po-
služivali se rimokatolici a nada sve Franjevci u
Bosni i Dalmaciji i u Poljicih. Poljičani su ju na-
zivali hrvatsko ili glagoljsko pismo. Tako ju i sada
zovu, jer se njom još gdjekoji stari Glagoljaš služi,
a Franjevci su ju do nazad malo godina rabili.
Učenjaci u obće drže da je Ćirilicu složio sv.
Klement učenik sv. Metoda, biskup Velički u Bu-
garskoj, i kao nadzornik učiona, za vrieme Velikoga
cara Simeona, promicatelj vjere i prosvjete. Upoznav
strašni odpor Grka, Latina, i Niemaca proti Gla-
goljici i slovenskim glagoljskim liturgičnira knjigam,
oštroumni Klement, da sačuva slovensko bogoslužje,
izumi vrlo podoban način.
Grčka slova jur su za 10 viekova u porabi
kod Bugara bila, sto je grčkom narodnom ponosu
hasnilo. Klement dakle jur rabljenu azbuku uzdrža,
preinačivši ju naprama potrebi slovenskoga jezika;
1 Historija srbske književnosti Beograd 1871 st. 31.
2 Dobrovsky Glagolilica s. 13.
3 Op. cit.
te nebudući u grčkoj dovoljnih slova za izražaje
slovenskih zvukova, on to uze iz Glagoljice. Tako
je postalo grčko-slovensko pismo, koje bi se najbolje
nazvalo Kiementica. Klement tim načinom spasi slo-
vensko bogoslužje. Ovo pismo ištom 16. vieka na-
vadno se Ćirilicom zove.
Je li s. Jerolim izumitelj Glagoljice?
Liepa i prastara predaja, da je sv. Jerolim
stvorio Glagoljicu za svoj narod, uznosila je narodni
ponos svih Hrvata, a neprijatelji pred velikim uči-
teljem umučali bi. S. Jerolim buduć u zemlji sada
slovenskoj rodjen i njega su Sloveuom smatrali, jer
i stari Iliri mislilo se u obće da su Sloveni. Sa ovom
ugodnom predajom spajali se zbilja i neki izrazi s.
Jerolima, osobito u poslanici na Sophronija: olim
meae linguae hominibus dederim; iz čega seje za-
ključivalo da on sebe Ilira (Slovena) i ilirski od
latinskog jezika razlučiva. Svakako pitanje: je su li
Iliri Sloveni bili, nije još riešeno. Nu obćenitije je
mnienje, da, ako nisu svi Iliri, to su stavno barem
neka plemena u velikoj Iliriji slovenska bila, kao
što pleme Veneta u današnjoj mletačkoj. Sophronio
zamoli Jerolima da bi iz žudinskoga izvornika preveo
psaltir; on to učini: « svoj jezik, marljivo izpravivŠi
prvaŠnji prievod, davši ga u ruke svojim suplemeni-
kom. Pak nu ti! prievod ovoga psaltira Glagoljicom
pisan da je i naš Tomko Marnjavić bosanski biskup
u rukuh imao, i tri godine kašnje (1631), nego je
svoj Misal Levaković izdao, na ogled mu ga dao.
»Što je o tom Levaković govorio, koliko li ga za-
nielo, kaže nam ne manje uzhićeni naš Karaman. 1
Taj divni spomenik, što ga nestalo, god. 1222, pre-
pisao pop Nikola iz Raba iz izvornika što ga je
solinski biskup Theodor dao najprije prepisati iz
Jerolimskoga izvornika. 2
Predaja, da je s. Jerolim obretnik Glagoljice,
svakako je prastara, a neosniva se možda na praznoj
izmišljotini; ona ima u čem god makar koliko istine.
Rački veli, 3 da je predaja potekla iz toga što je
Glagoljica u savezu sa starimi runami, iz kojih je
možda Glagoljica uzeta. Ove poganske rune, kršćan-
stvom preokrenuše se u narodnu azbuku, koju narod
pomisli da ju je s. Jerko sastavio.
I druga još čudnovatija misao nadošla je, da
je neki otajstveni filosof Ethik izumio Glagoljicu.
Ovu viest vrlo zanimivu zabilježi njemački učenjak
Hraban Mavro rodjen u Maincu g. 776 (umro 856.)
Mavro Hraban povieda, da je filosof Ethik rodom
Skita (Sloven) plemenita roda i vrlo učan bio; nje-
govu Cosmographiu preveo sv. Jerolim, u modroslovje
istoga zaljubljen. Ovo djelo dakle od s. Jerka pre-
vedeno, srednjega vieka mnogo je razprostranjeno i
čitano bilo. Mavro broji 23 slova što da jih Ethik
izumio bio. Veliki poznavalac sve što se Glagoljice
tiče neumrli Kopitar, izpitivajući svtar potanje 0
Ethiku i o pismenih po njemu tobože iznašastih,
osta neodlučan te neizreče nikakav sud; 4 a Miklošić
takodjer zove ga „otajstvenim". U naša vremena,
posije nego poznatiji učenjaci domaći i strani: Ko-
pitar, J. Grimm, Haupt, Duuimler, Miklošić, Rački
i drugi, sa mnogimi razlozi dokazaše da je Glagoljicu
sv. Konstantin ili Ćiril izumio, evo ustade njemački
učenjak Karlo Pertz bez ikakva oklievanja jednim
mahom obarajući dokaze prvih, i odlučno tvrdeći da
je cosmagraph filosof Ethik us rodom Sloven iz Istre, 5
koji početkom četvrtog vieka obrete Glagoljicu, ili
pismena što jih Hraban Mavro spominje. Sv. Jerolim
bio prevodilac njegove Cosmographie, koja je svuda
raznašatia, po tom da je nastalo mnienje i predaja
kod Hrvata da je Glagoljicu isti s. Jerolim izumio.
Viest što ju Hraban Mavro donese svakako je tavna.
Neki od današnjih učenika njemačkih tvrde da je
Ethik filosof Grk bio i 6. oli 7. vieka živio. 6 Nami
je svakako začudno kako se je predaja 0 Glagoljici
Ethika sa s. Jerolimom istovjetila.
Kroz svu žestoku borbu od 9. do 12. vieka,
što ju je Glagoljica podnositi za obstanak morala,
nigdje zatočnici iste nespomenuše, da bi s. Jerolim
njezin izumitelj bio. Spomenuo bi bio 0 tom Hadrijan
11., Ivan VLII., ili Grgur Ninski. U čestih spljetskih
saborih, nigda spomena da bi s. Jerko Glagoljicu i
slovensko bogoslužje izumio. Nu, istina, 10. i 11. vieka
kod Latina i Hrvata vladalo neznanstvo, te su Slo-
vene za Gothe, slovensko bogoslužje za Arijansko
uzimali, a slovenske Apoštole krivovjerci nazivali.
Kada su koncem 10. vieka Mletčani Dalmacijom
zavladali, došli su u doticaj sa Hrvati. Opaziv kod
ovih Glagoljieu i slovensko bogoslužje, neznadući
odkuda je, pomisliše gothtsko da je, jer jim se ne-
koliko po pameti vrzala gothska poviest, a znali su
da su ovi bili pristaše krivovjerstva Ariieva. Što se
gonetalo o Gothih i Ariju, prešlo na Hrvate i Met-
hoda, 7 a prihvatili to krivo mnienje i isti grčki
učenjaci: Theophilakt, Simocatta, Photij i drugi;
tako mislio i papa Nikola II., i Aleksander ; to
scienili i sabori Spljetski 10. i 11. vieka, pak i isti
1 Assem. Kal. IV. p. 443. Considerazioni di Caratnan.
" Dobrovski. Glagolit. s. 16.
3 Slovenso pismo s. 36.
4 Glagolita CIozianus. p. XI.
5 De Cosmographia Ethini, p. 150-53.
6 Mayer, s Lexikon. I. Ethicus.
7 Assem. Kal. IV. p. 385,
sjednici od 31 pros. birani su
? predsjednik i prvi-podpredsjednik, po-
. što su se gg. predsjednik Krestić i
oba pođpredsjedn;!a Mirko Hrvat i
Šram bili zahvaliBirani su izno-
va ista dvojica.
Poslie toga popunjeni su razni sa-
borski; odbori: odbor za pravosudje,
za trgovinu, obrt, komunikacije i jav-
ne radnje; odbor za ;;emljištne po-
slove; odbor zarazsud' a računa; pe-
ticionalni i veriflkaeioi.alni odbor i
odbor imunitetni.
Tu je bio na redu i poznati Vam
Pilepićev predlog o imenovanju bana i
njegovoj "prisegi. Pošto ¡0 Pilepić is-
ključen iz osam sjednici, ustane Fol-
negović da obrazloži pj ešnost pred-
loga. Ipak je prešnost nabačena, te
će predlog doći na svoj dnevni red.
Pošto Sam 0 prevažn m predlogu
Vojnovićevem više toga pLao, evo
Vam imena one gg. koji su izabrani
u taj odbor: - Badovinac. Bartolović,
Kušević Svetozar, Josip j vić Imbro,
Folnegović, Miškatović, Gjurgjević,
Vojnović, Šram, Vukotinović. Živ-
ković.
Jedna opet od najznamenitijih sje-
dnica jest današnja, pošto se čitalo
prev. kraljevsko pismo na bana, ko-
jim se povjereničtvo za krajinu ko-
načno ukida.
Pismo glasi:
Dragi grofe Khuen-Heclervarj!
liastavši vrieme, da se u smislu
§ 2. naredbe Moje od 15. srpnja 1S81.
\ dokine poslovanje kr. povjerenika za
- nekadašnju vojnu Krajinu, sjedinjenu
iste godine s kraljevinami Hrvatskom
i Slavonijom, dižem Vas ovim na pred-
log Moga ugarskoga ministra-pred-
sjeđnika sa časti kr. povjerenika.
Glede kotara žumberačkoga i ob-
ćine marindolske ostaje i nadalje u
kreposti privremena naredba, sadrža-
na u §. 26'. gore pomenute Moje na-
redbe.
Dano 11 Beču, dne 25. prosinca 1383.
Franjo Josip s. r.
Koloman T i s z a s. r.
Čitanje pisma popratilo se burnim
klicanjem.
U budućoj sjednici raditi će se ob
osnoyi zakona 0 indemnitetu, pa tu
ćemo se vjerojatno malko dulje za-
držati.
Što ima nova po svietu.
Na 28 pr. mj. bio je primljen od Sv.
Otca u privatnu audienciju kavdino Hay-
nald, nadbiskup Koloe-V u Ugarskoj.
Na 27 pr: mj. bio je na poklone Sv.
Otcu Papi Nj. Vis. knez Ludvig Willi elm
Badenski. Pratio ga je ruski poklisar
Schlôzer.
IZ-Ortice 0 prevodim i
pravcini Biblije. *)
(A. Licpopili).
G. Mikodim Arhimandrit Milaš kad je
ustao braniti istinu pravoslavja, koju ipak,
budi mimogred rečeno, nije niti mogao
niti znao da obrani, pobijajuć žestoko
nezabludivost S. 0. Pape, piše i sliede-
će: (Slavenski Apostoli Kiril i Metodije
1. 136. op. 1.) „Koliko ima smisla Perone
pozivati se i ovdje na autoritet nepogrje-
šivih, najbolje se vidi iz toga, što je u
prvom izdanju Biblije god 1590, koju je
naročitom bulom Sikst V. odobrio i pre-
dao anatemi svakoga, koji ma i jednu
rječ h njoj promjeni, u tom izdanju našlo
SÍ jo ništa manje, nego 2000. slovom,
dvjc hiljade pogrješaka, i to uzrokom
samog pape — nepogrješivoga! Kliment
VIU, povjerio je Belarminu popravku i
1592 izišlo je drugo izdarye, pale opet
puno pogrješaka — isto su tako bila
puna pogrjcšcJca i izdanja 1598 i 1602.
Vidi 0 ovome „Voti nella causa della
beatificazione del eard. Bellarmino. Fer-
rara, 1762... U Bibliji eto pape su po-
giješivi, a gdje su nepogrješivi, ako su
zbilja nepogrješivi, s'il vous plait?"
Dobro i zgodno na to opaža veleučeni
prof. Franki. „Nepogrešivost papinska,
koju g. Milaš dašto žestoko pobija, imala
Pišu iz Chilia listu Osservatorc lio-
mano: Nove pogibelji priete katoličkoj
crkvi u ovoj Republici. Njezini neprija-
telji na novo su uzeli osnovu da sekula-
riziraju grobišta, osnovu koju su g. 1882
morali silom zapustiti. Sacl hoće da se-
kvestriraju katolička grobišta. Nekoliko
guvernera već je počeio oživotvarati ovo
poduzeće. U nekom kotaru guverner je
zauzeo put župskih grobišta bez ikakvog
sudbenog spisa i protjerao je župnike.
U drugim pokrajinam guverneri su po-
stupali kao sudei, i tražili su od dušo-
brižnika, da iznesu spise kojim da do-
kažu svoje vlastničko pravo, kao da je
od potrebe pismenih dokaza neprekidno-
mu i mirnomu posjedu. Ovu gospodu
smatraju brku bićem, koje nema nikakva
prava, i dopuštena jim je svaka uvrjeda
proti istoj. Ipak zakou osigurava bez raz-
like svako vlastuičtvo, bilo posebno ili
obće. U Valparaizu nepoštena djela od
strano guvernera prouzrokovala, su silno
komešauje izmed dobrih katolika. Dva-
deset hiljada stanovnika podpisaše pred-
stavku na predsjednika republike prosvje-
dujuć proti zapremi katoličkog grobišta
i tražeć da bi barem imali ista prava
kao i inostranski razkolnici, biva nešto
zemlje, da u njoj pokopaju mrtve po cr-
kvenom obredu. Predsjednik. Dominik
Santa Maria, primio je prezirom depu-
taciju Valparaiskog puka, ali bi to moglo
u velike koristiti dobroj stvari, jer ne
samo u Valparaisu već svukud pučanstvo
se ćutilo uvriedjenim, te silna uzrujanost
vlada u republici, pa se snuju družtva,
da brane prava katoličkog pučanstva.
New-Yorski nadbiskup, stožernik Mac-
Closkey, svetkovati će dne 12 siečnja t.
g. petdesetgodišnjicu svoje prve mise.
Svećenstvo > katolici Sjedinjenih Država
priredit će preliopu svečanost obljublje-
nomu svomu pastiru.
Katolički prefekt u Dauskoj, presv.
Ermann Gruder, umro je prošlih dana
pokle je za punili triest godina radio 0
razprostranjenju lcatoličtva u onim zem-
ljama.
Pišu iz Pariza du • 20 prosinca: Gosp.
Raspail iz nova je napravio „tiasco" sa
predlogom koji svake godin0 iznaša, da
se ukine poklisaratvo kod Vatikana. Ipak
nešto' se povećao broj njegovih pristaša:
od 159 poskokli su 11a 171. Ali ura ne-
nagodljivosti sveudilj se kreće. Oportu-
nizam, koji čuti „psihologični momena"
nelupa-stakla, jer se boji da jili nebud.'
morao platiti. Uzdrži dakle poklisara kod
Vatikana, sasviem da su njegova načela
tomu protivna, obzirom na jaki položaj,
koji su njegovi protivnici .izvojevali —
biva rad političke opreznosti i rad bo-
jazni pogibelji koje bi prietilo i republici
i republikancima. Koristno je spomenuti
se argumenata i i^povjesti g. Spullera,
potvrdjene od komore i vlade. Republika
priznaje vjerski položaj katoličke Fran-
cuzke: priznaje moralnu moć Crkve i Pap-
stva, u jednu rieč priznaje da je neolj-
liodno potrebno uzdržati diplomatičke
oduošaje sa Papom, i kad bi se odpovje-
dio konkordat. I većina povladjuje go-
vorenje g. Spuller^ kog pri koncu tu-
žiše da je klerikalac.
ZESIrciskl listo"vi.
Piim, 27 prosinca.
(Posjet njemačkoga careviću leod Pape
i novinstvo, — Oberdank i Vilim.)
Kad je sadašnji Papa zasjeo stolicu
sv. Petra posla prvu svoju okružnicu dne
21 travnja g. 1S78. Izmed ostaloga stalo
je u toj okružnici: „Obraćamo se kuezo-
virna i vrhovnim vladarima naroda, za-
klinjuć jili presvetim božjim imenom da
se ne odreknu, 11 tako pogibeljno doba,
pedpore, koju jitL „"ruža crkva". Neki
su se tad smijali ovim riečima ; ali dan-
danas, nakon pet punih godina, vidimo
da se vladari ne samo neodriču, već da
uprav traže tu podporu, koju jim nu-
dja katolička crkva. Prije pet godina nije
se ni sanjalo u Rusiji 0 toj podpori, sad
eto ruski car, Aleksander III.-, izjavljuje
da želi učvrstiti odnosaje sa Rimom ; tako
isto kažu 11 Englezkoj i u drugim dr-
žavama. Napoleuu I., koji je jednom pro-
ganjao Papu i Papstvo, nije mogo a da
kašnje ne izpovjedi. što čitamo u Tliier-
sovoj knjizi : Le consulat et I' Empire :
,Od potrebe mi je Pape; od potrebe mi
je pravog Pape, katoličkog, apoštolskog
i rimskog, onog što stanuje u Vatikanu*.
— „11 me faut un Pape ; il me faut le vrai
Pape catholique, apostolique et romain, ce-
lui qui siège au Vatikan". —Nije se dakle
čuditi da su i u Berlinu uvidili kako je
prijateljstvo sa Vatikanom ' u veliko od
potrebe njemačkomu caïstvu i da je Bi-
smark od nedavno zajedrio pomirljivim
vodama, kojim ako i neće stignuti ma-
terijalno to će barem moralno u Kanesu.
0 putovanju Carevića Fridrika Vilima
mnogo se toga napisalo po listovima, a
vi čete bit štogod preuieli u lista, ne-
treba dakle da vam ovdje nabrajani sva
novinarska klapanja; reć ću samo da je
njegovo putovanje imalo ciljem ne samo
talijanski dvor već možda zanajviše Va-
tikan. U tom obziru važan jo dopis oz-
biljne milanežke Persevcranza iz Berlina,
napisan po svoj prilici od kojega tamo-
šnjega talijanskoga diplomata. I ivo vam
glavnog sadržaja :
,0 pohodu kog je Carević učinio u
Vatikanu danas se razbistrilo, te jo u
podpunoin protuslovlju sa viestima, koje
su dosad iznieli službom i uredovni li-
stovi. Neima više nikakve dvojbe da se
je u Bismarkovoj pimeti porodila miso
pohoda kod Lava XIII. Kad se je knez
*) Premda se je već 8 više strana i s raznih
gledišta stjeralo u l«it g. arhini. Milaša, neće
»it, «ionimo, nioro suvišno. Što više to bolje. Ur.
bi kako on pojimlje katoličku nauku, o-
braniti i od tiskarskih pogreša'ra knjige,
koje se po papinu nalogu štampaju". Pak
pita: „Zar je ovo znanstveno? Zar je
ovo razbor učenja katoličke crkve?" (Sla-
venski Apostoli Kiril i Metodije i istina
Pravoslavja 1. 7). To bi vriedilo kad bi
baš sve bilo kako g. Milaš kaže; ali nije
tako, a da je g. Milaš bolje stvar prou-
čio, priznao bi i on da su velike zasluge
00. Papa, koji su toliko nastojali da se
S. Pismo izpravi i svake netočnosti pro-
čisti. To je bo jedna od glavnih slava
neumrlog Siksta V i Klimenta VIII. Da
to đokažem nacrtat ću u kratko povjest
raznih prevoda i izpravaka Biblije do
Klimenta VIII; a to da čitaoci sami vide
kako lahkoumno g. Milaš sudi, i da sa-
znadu koliko su Pape tome slavnomu
djelu doprinitli. Ovome nacrtu podlogom
biti će mi učena iztraživanja spoznanih
u tome naučenjaka 00. Ungarelli-a- i
Vercellona, koja je obiclodanilo važno i
učeno djelo: Analecta Juriš Pontiticii.,
Dakako mudrim i veleučenim g. Franki-u
i 0. Markoviću čast i slava, kako su
prvu rieč zametnuli, uhvam da će i ko-
načnu, meni budi prosto i ako mali ka-
mićak toj velebnoj zgradi nađostaviti.
I.
Iz Rimskih katakomba, iz špilja i za-
kloništa na jasnoću sunca tek crkva sveta
izidje, tek su prestale dugotrajne borbe,
nečovječna mučenja, sviriepo progonstvo ;
krv tisuća i tisuća mučenika pronikne u
dobar obilatau plod, kad veliki Kostantin
otajnim vidjenjem na pravu vjera prive-
den proglasi da je slobodna vjera i crkva
Isusova, te ova zasjede sjajno prestolje,
zavlada iztrošenim Rimskim carstvom uz
Jelinu križaricu i Nikejski sabor. Ali
kako propetomu Spasitelju na bi sudjeno
da uživa mir i ugodnost svi.'ta, tako niti
bi niti će biti sudjeno miloj Njegovoj za-
ručnici (te jo i to jedan biljeg po kojem
pravu spoznati možeš) da se mira do-
mogne ; burni talasi bo neprestano će
Petrovu ladjicu uznemirivati, dok Spasi-
telj svieta, kako iza sna ne zaviče : Stante
vjetrovi! A to će biti konac vieka. Snagu
i progonstvo silnih rimskih careva slo-
mila mirna skupština, careva se kruna
poklonila ruglu svieta Isusovu križu, iz-
vršila se rieč okrunjenog proroka: Svi
narodi koje si stvorio, doći će i poklonit
ćo se pred tobom, Gospodine, i slaviti će
ime tvoje (Psal. 85. 9); ali ipak i gore
progonstvo Spasiteljem ljubu snadje; a
to razdori, razkoli i svadja medju vjer-
nicim. Nadošlo doba zablude i provjere,
što je opet pogibelnije no isto očito pro •
gonstvo: ovo bo kali i utvrdjiva duhove,
ono slabi i razđražuje. Kako pri iskonu
oholi angjeli tako i onda ugledni mu-
draci, dapače poglavice raznih crkava
sunovrataše, i mješte pastvu na pitke
pašnjake navoditi, nagonili ju u kužno
baretine, da od metilja zle nauke strada.
Dok je zapad k jedinstvu spiešio, dok su
svetci jedan za drugim sjedali na Petro-
voj stolici: jztok odkle je Sunce, Spas#i
Istina prosjala, iztok koji je toliko mu-
čenika, toli nepokolebivih spobornika pro-
gonjenoj crkvi darovao, iztok je silno
stradao, i postao kotilo slavohlepnih hu-
dih nametnika, koji goneć jogunastu ćud
i svrsebito srdee, nastojaše razkomadati
cielokupnu Isusovu haljinu. Prvi Arij,
pak Carigradski vladike i njihovi pristašo
nahodio u .Španjolskoj, Bismark je opazio
Cara da bi bilo shodnrt za državu, u
položaju u kom se stranke nahode u Par-
lamentu, da' knez pohodi Papu. — Car
pri ovom predlogu u velike se zamislio,
a i knez se začudio kad mu pnjaviše.
Ali N. C. V. prihvati Bismarkovu miso,
jer nije htio da preuzme odgovorno**
odbijajuć odluku vodje ministarstva iz-
vanjskih posala Dok je Carević u-
lazio u Vatikan, crkveni knez, štožeruik
Hohenlohe ulazio je u stan protestant-
skoga njemačkoga Cara! Evo dva fakta,
koja obćinstvo na prvi mali nožna pro-
tumačiti. Stožernik je bio primljen od
N. V. sa svim počastima, koje pri-
stoje njegovom visokom položaju; a svak
pita dali je on izišd pred Cara kao pri-
jateljski poslanik Pape, ili motu proprio:
pitanje na koje dosad niko nije znao od-
govoriti, sasviem da se radjo pristaje na
prvi upit. . .."
U ostalom talijanski radikalci nijesu
zadovoljni Fridrikovim posjetom. „Knez
Vilim, piše Capitale,, imao je ne samo
zapustiti Kviriual, dali i kočije i konje
talijanskoga kralja i ući u unajmljenu
kočiju, ako je htio izaći pred Papu".
List II fascio della Jkmocrazia bavio se
prošlih dana o dvama U ni b crti ma i dvama
Vilimima. A znate koja su ta dva Vi-
lima? — Njemački Car i Oberdank, o-
bješen lani u Trstu rad pokušaja umor-
stva proti austro-ugarskomu Caru. Edoanlo
Pantano, pisac toga članka, zaključuje
da gospoda kraljestva „štuju svog Vilima
(njemačkoga Cara);a mi štujemo našega".
I zbilja prošlih dana, dne 20 tek.,
godišnjica smrti Vilima Oberdanka —
pardon Oberdana, kažu taljanci, jer ono,
,k" zaudara njemštinom — bilo je iz-
kaza po svoj Italiji.
Ovdje u Rimu osim dragih izkaza,
bilo jih je i u samom parlamentu, a to
iz tribuna za obćinstvo. Neki Oldrini iz
Sassoferrato, mladić od kojekakvih 17
god., nalazeći se u tribuni za obćinstvo
oko dva sata posl. podne stade iz svega
grla vikati: Živio Oberdank! hitajuć u
dvoranu muožiju crvenih papirića na kojim
je bila Oberdaukova apologija; malo ka-
šnje neki Rumpini, rimski slagar, pono-
vio je igru, hitajuć zelenih papirića. Bili
su odmah uapšeni, pa rek' bi da se preplašio
onaj, koji je imao hititi bielih papirića, ko
što je bio glas, jer se igra nije nastavila.
Istog dana oko pet sata posl. pod. došo
je da vidi sabor njemački Carević; da
su malo zakasnili izkazuici, bio bi se nau-
živao liepog prizora.
„Fascio della Democrazia" bio je za-
pljeu, jer donio Oberdankovu sliku sa
apologijom; tako isto holonjski „Don
Chisciotte", koji je donio sliku sa član-
cima iz pera sveučilištnog profesura Car-
duccia, Saftia, Stecchettia, i epigram od-
vjet. Barbantia, podpisan od 300 sveu-
čilistnih đjaka, od obćega radničkoga
društva i od dvanaest drugih družtva.
Ovdje u Rimu tršćani položiše na Jaui-
kolu, na grob žrtava g. 1849 (izmed
kojih je i neki tršćanin) vienac, pa i po-
sebni vienac na čast Oberdanku. U Na-
pulju su zapljenili list I tali a degli Ita-
Uani, a u Novari Avvenirc, jer je donio
apologiju političkog razbojništva i t. d.,
i t. d. -»»,».-
zamautrani obranom i uaklonošću okru-
njenUi vlastodržaca i prijazuošću razka-
lašeuih dvoranika sijali zlo sjeme, kukolj
u pšenici. Nestorij, Eutikes i Akacij za-
metnuli opako kolo koje je imalo do
razkola dospjeti. Iztok to većma malaksao
i dok su Atanasij. Ciril, Flavijan, Zla-
tousti zlovidjeni i progonjeni, budi Kri-
safij i biesni Barsuma, onaj vojnicim o-
vaj kalugjerim oružanim dotle doprieše
da ustraviše stotine saborećih biskupa i
pod moraš navedoše ih da pišu štogod
su oni htjeli, da bace anatemu na Lava
Velikog na „glavu pravoslavnija Crkve
Hristovi, na oko blagočestija, propovje-
dnika istini starješinu vrliovnago sobora
čestnago,na piavilo učenij izvjestuo", kako
o njemu pjeva grčko-iztočna crkva. Za-
ludu je sv. Flavijan smrlimice izmlaćen
prosvjedovao,-zaludu je sv. Petar Kri-
solog pisao Eutikes-u: „Svjetujemo te
pako, veleštovani brate, da poslušno
vršiš ono što je pisano od pre-
blaženog Papo rimskog grada; jer bla-
ženi Petar, koji u svojoj stolici žive i
predsjeda, žudećim pruža istinu vjere."
(Migne P. G. kn. LIV, st. 741). Iztok
dakle malaksavao svaki dan to više, jer
Carevi sami stali crkvi propisivati na-
redbe, a samovoljni vladike ljubili im
skuta i koljena. Silno je crkva stradala
od tih zlokobnih prevjeri i zabluda, a
kako su se ti nesretnici hitali i drva i
kamena da bi obranili kriva svoja mne-
nja. nijesu se nimalo žacali potvarati i
isto pismo sveto. Evo tomu dokaza: Eu-
sebij Cesariensis svjedoči:
„Odatle proizlazi da (sliedbenici Ar-
temonovi) smiono božanstveno pismo po-
kvariše, veleć da su ga izpravili. A da
UST-A-SI IDOIPISI.
Izpod Velebita, koncem prosinca.
Po zadanoj rieči šaljem Vam drugo
pismo, što primili od moga pobratima
s Paga. Pag, na sv. Tomu 1883.
Zdravo fetturu! Vaviek sc tužiš, dati
je nujau život pod planinom; jer si sam.
Tješi se, brajne moj, barem tamo uživaš
ziatnu slobodu i bujno zdravlje. Daleko
si od himbenoga svieta, pa to je dosti.
Nemoj se za to zapuštati, nego što više
možeš obljubi knjigu. Jaoli i pomagaj ako
se zapustiš; gotovo ćeš podivljali, pak
najposlje prionuti na zlo.
Da se netužiš, rado posvećivani sat
vremena tebi. Zadnji put pisao sam ti o
mjostnoj politici recte ob osobnim pre-
pirkam, a danas nastaviti ću govor o paž-
koj čistoći. Pomljivo sam čitao podlistak
naše „K. D." „kako da poštaneš — velik
čovjek, Vriedni pisac, častili gosp. R..., iz-
medju ostaloga u zadnjem svom članku
kaže „l'odjite u zadnju hrvatski gradić,
pa gledajte, hoćete li naći onog smrada,
koji se vije po Napulju i drugih talijan-
skih gradovih." Nijesam imao niti imam
novaca, da proputujem Italiju a da i
imam, prvo putovanje svakoga sviostnoga
hrvata mora da bude u hrvatsku metro-
polu; tamo mora preći „krvavi most."
Vjerujem častnomu piscu R., ali neka mi
nenpiše u grieh, ako sc usudjujem opa-
ziti, da nopozna Pag i da za Pag
mora činiti iznimku. Ako se dobro spo-
minjem, ti si jednom bio u Ruićevom
zavičaju (Pag). Plan grada je tako liepo
reguliran, da ćeš mu mučno naći premca
u Dalmaciji. Ulice su poduge, upravne,
te se križaju na pravi kut. Staneš li na
trg, s njega vidiš cio grad i baš ti do-
dje volja, da ga obadješ, ali malo je
koji iuostranac to učinio. Dodješ li s Ko-
šljuna, pa staneš na most eto pred to-
bom . . . zahod. Spuštaš li se niz most
na obalu, svako deset koračaja naći ćeš
— potok smradne vode, a onako vili ima
ako ćeš dosetak. Baš tunedavno zapita
me prijatelj, iuostran Pagu: koji je iz-
vor vode van grada, te se po njemu raz-
granjuju ovi potočići? A ne vidiš, čoče
božji, odvratim mu ja, da je ovo smra-
dna voda, što svaka kuće gazdarica baca
s prozora, pa malo s ove, malo s one
kuće sabere se do obala pravi potok,
samo što nije bistar. Ljeti, kad sunce
zapari, sjedni pod večer • u hlad; pa ćeš
čuti baš ugodan (!) miris, to ti neće
biti potreba tražiti skupocienih parfumeu-
ra. To je na obali, po kojoj šetaju pažka
gospoda a i krasni spol, a da te Bog sa-
čuva od ulica. Osim jedne tobožnje „Calle
larga" (griehota što ju nenazvaše "Corso")
sve ostale su li pravi zahodi. Ja ipak
nijesam pošao najzabitnijimi, ali ih su-
dim po onomu, što mi se dogodi u je-
jim ja to krivično ne predbacam, lahko
je svakomu se uvjeriti. Jer da kogod o-
dasvud sakupljene njihove iztisko (pre-
piše) sravni, naći će da se oni u rnno-
goeem razilaze". (Opp. pars. I. P. G.
Migne kn. XX. 1. 515 i 518).
,A tomu (Marčionu piše S. Irenej)
jer je prvi očito smio klaštriti Pismo, i
bezobrazno,kako došle nitko,psovati Boga,
na svaku odgovorit ćemo, pobijajuć ga
njegovim pismim". (Contra haereses kn.
I. Migne P. G. kn. VII. 1. 689).
„Ali (Eunomij, piše sv. Vasilija V.)
nikako neće moći ako li neće sliedeć iz-
gled hudog Marčiona, nešto iz Pisma di-
zati, a nešto lažno nađostaviti" (Adversus
Eunomium kuj. 11.1.587. P. G. kn.XXIX.)
,A pokle (piše sv. Jerolim) smo spo-
menuli Marčiona, neka od njega nauče
da je baš Pavlova poslanica Filemonu.
On bo koji druge poslanice iU ne prima,
ili je u njima nešto izinienio i pokvario,
ovu samu netaknutu ostavi, jer mu krat-
ćina nje drugčije učinit zaprieči". (Ad
Philemouem Prologus. Migne P. G. kn.
XXVI 1. 602. st. II).
^ „Jer ovaj (Marčion piše S. Epifanij)
Evangjelje sv. Luke samo prima, ali mu
diže početak . . . Niti početak samo, nego
još u prvim poglavjim i u srednjim mnogu
istinu diže, a drugo mješte njih pristav-
lja" (Adversus haereses k. I., haer. XL1I.
P. G. kn. XLI. 1. 707).
„Niti se je čuditi (piša Diouisij, kako
svjedoči Euscbij Cesariensis) da su pre-
sveto Pismo neki smjeli potvarati, kad
je dokazano da su to radili i od silu
manje važnih spisa „iHist. Eccles. kn.
IV. pag. XXIII. P. G. knj. XX. 1. 390.
(Slicdi),
JDrTJig'o jjzd-s.33.je.
KATOLIČKA DALMACIJA S Ih V
Veritatem facientes in charitate, \
crescamus in illo per omnia, qni ;
est caput Christus, \
(S. Paul. Eph. IV, 13.)
: ^ f •
Izb.odi -u. 3Poned.jeliiIls: i -u. Oet^rrta-ls
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operain Vestram impensuros in tuenda salntari Ecclesise doctrina ammisque in
Religionis araore et in verae fidei professione roborandis,... (Pio IX. p papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
\ Ego interira clamito:
1 Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> mens est.
\ (S. Hieronym. Epis. XYI. ad Dam
TJ-vjeti pred."bxoj"bez — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo?7 fior. i poštarslđ troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na llpravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objav«
4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. i
Bi. 19. ^oab-ed-jelzijJk; Ožrmjkia. 1834.
^UtUUUULt,UJi JWUJWA^JU J U U' L
Nastava i bogoštovje u
bečkoj zastupničkoj
komori.
Ima godina, da se nije razpravljao
na dugo i široko proračun ministar-
stva bogoštovja i nastave ko što ove
godine. Noviča školskomu zakonu, do-
godjaji na bečkom i pražkom sveu-
čilištu, okorjelost dotičnog ministra,
koji neće da ponarodi učione u sla-
venskim pokrajinama; — sve je to
dalo prigode podužoj razpravi. Ali
ipak stvar bi se bila mirnije razvila,
da nije segodišta progovorio poznati
tiroljski zastupnik, presv. Greuter,
jedan od boljih govornika desnice,
koji je mučao u ovo posljednje doba,
odkad je na vladi „pomirljivo" mi-
nistarstvo. Njegov govor izazvao je
ljevicu, koja je turila u razpravu svoje
bolje govornike.
Razprava je započela dne 17 tek.
Kod Stavke „središnja uprava" go-
vorio je prvi proti zast. Tilser, mla-
dočeh. Spomenuo je kako je od naj-
veće važnosti naukovni jezik, i kako
se taj zanemaruje. Za tim govori u
obće o školskoj upravi, te napokon
predlaže zaključak o uredjenju obrtne
poduke putem pokrajinskog zakono-
davstva. Predlog je poduprt.
Zast. Ozarkievics iznaša neke tužbe
rusinskog pučanstva, u Galiciji, te
spominje izmed ostaloga, kako se nov-
čanom globom ili tamnicom kazne
grčko-katolički župnici, ako u svojim
spisima na državne vlasti rabe rusin-
ski jezik; dočim je župnicima bilo
priobćeno od ordinarijata, da se u
obćenju sa vlastima mogu rabiti polj-
ski, rusinski ili njemački jezik.
Na predlog zast. Oe.'za razprava
je zatvorena. Zastupnici desnice (Greu-
ter, Tonner, Kathrem i Dr. Vitezić)
biraju zast. Greutera obćim govorni-
kom ; oni ljevice Dr. Weitlofa. Tim
je i sjednica zatvorena.
Sutradan se razprava nastavila.
Crtice o prevodim i iz-
pravcim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 18).
Da sravnimo Sikstovo obielodanjenje
s Klimentovim. Naslov isti je: Biblia
Sacra Vulgata eđitionis Sixti V. Ponti-
ficis Maximi jussu recognita atque edita.
Bomae ex typographia Vaticana. Kli-
mentovo se ime ne spominje u nijednom
obielodanjenju Rimskom, neizključiv niti
Bibliju koju Propaganda obielodani g.
1768. Ko je dakle od tiskara prvi pri-
stavio naslovu ime Klimenta VIII ? Riet
bi da je Antun Laurent uLyonskomj o-
bielodanjenju g. 1675. Ali i Parižka jedna
Biblija od g. 1641 nosi u naslovu: Au-
đoritate [Sixti V. et Clementis VIII.
Mješte bulle Aeternus Me, koja je u po-
četku Sikstove Biblije, Klimentovo obie-
lodanjenje ima apostolsku bullu, koja po-
čimlje riečim: Cum Sacrorum Bibliorum
od dana 9. studenog 1592. Tu je i pro-
slov štiocu, u kom kaž« se koliko se je
trudilo oko izpravljivanja Biblije, te priča
kako je postalo to novo obielodanjenje.
Obći govornik ljevice IVeitlof odgo-
vara prije svega Tilseru. Za tim se
bavi u obće o učionama, o školskoj
novici i i d.
Obći govornik desnice, Greuter:
„Ako sam nakon dužeg mucanja
ovom prigodom zaprosio rieč, moja
gospodo, možete biti uvjereni, da to
nijesam učinio, da i s moje strane
kušam akustiku ove no\e sabornice,
(veselost), već sam to učinio iz va-
žnijeg uzroka; učinio sam uvjerenjem,
da tim samo izpunjam dužnost, koju
sam obećao izpunjati kad sam se pri-
mio zastupničku časti".
Govornik će prije učiniti nekoliko
opazaka, da označi svoje stanovište.
On će odobriti svotu, koju je pred-
ložio financijalni odbor, i to rad raz-
loga, koje je on već jednom iznio
proti bezuvjetnomu nijekanju prora-
čuna. On opeta drži da je to vrlo
pogibeljno oružje, sa dvostrukim o-
štracein; niko'nemože odlučiti, koja je
strana oštrija. Kod njega s druge
strane neodlučuje ono načelo, koje se
obično iznaša od konservativaca, biva:
„neodobravamo novac pojedinim mi-
nistrima, nego državi". Kod njega je
uvjek bilo glavno pitanje: Hoće li se
sbilja ova svota upotrebiti u svrhe,
koji bi se unapređili i učuvali inte-
resi države ? Hoće li se ovim novcem,
koji nam je odobriti, ojačati oni te-
meljni stupovi države, koji su se u-
vjek cienili kod naroda, koji imaju
ma bilo kakvu povjestnicu, ina i samo
neko ime? — Govornik se obraća
ministarstvu nastave i pita: Dali se
onim novcem traže unaprediti ona
načela, kojim se jača autoritet i što-
vanje prava.
„Vi poznate, nastavlja govornik,
izreku poznatoga Bacona cle Verula-
mio, koju je u svoje vrime državni
ministar Schmerling prilagodio svomu
sustavu: Znanje je moć, a ova je te-
melj autoritetu. Sad da vidimo pojave
naše dobi. U ministarstu nastave po-
-•^j&iijgk
trebe svake godine rastu, ove godine
za dva milijuna " A kad tamo,
kaže govornik, sve to više pada u-
glecl vlasti. Odkle to? To je s toga
jer svako znanje nema u sebi moć,
koja gradi i uzdrži državu. Ima i
neka druga vrst znanja, koja unosi
u družtveni život otrov i klicu rušenja;
a taj otrov po malo, ali tim odlučnije
djeluje. On zahvaljuje vladi što je u-
potrebila državnu moć, da se opre
radu prevratničke stranke, što njezini
poslovači provlače se u zločinska skro-
višta, da pronadju ubojito oružje, koje
je odredjeno za uništenje čovječjeg ži-
vota. Ali tamo dole naći će vlada
jedino one, koji stavljaju bombama
miću, ali ti ljudi nijesu j;h napunili.
A ko jih je napunio? — Oni koji u
ime slobodne znanosti sa katedra pla-
ćenih znojem pučanstva, iznašaju I
nauka, koje popularizirane i razpro- j
stranjene u raznim razredima pučan- j
stva, postaju prave bombe, i haraju
med masom pučanstva. — Govornik
ne.'adja nekoliko primjera.
(Sliedi).
lEEIr^iskl UstOTTl-
Rim, 17 ožujka.
(.Propaganda i Bonghi — Sv. Otac i
liepe umjetnosti — Imenovanja u doj.
1 koncistorijumu — Iz Vatikana.)
! I Bonghi je progovorio S Ali kad on
J negovori V Kakvo je to pitanje da Bonghi
I neumoči svoje pero, da ne reče svoju,
pa taman nebilo toga mnenja sve tali-
jansko „slobodnjaeko" novinstvo, komu
on pripada? I ovog se puta Bonghi našo
skoro na osami, govoreć o Propagandi.
Imao sam doduše prije javiti, ali drugi
mi predmeti oteli prostor, pa bolje ikad
nego nikad.
Članak je Bonghiev izišo u rimskoj
Nuova Antologia, u kojoj najradje piše
bivši ministar kad razpravlja državnička
pitanja veće znamenitosti. Važno je što
kaže o zakonu „delle guarentigie", jer
je on bio izvjestiteljem kad se u talijan-
skoj komori stvarao taj zakon. Spominje
Eto u čem se još razilaze oba obielo-
danjenja. Do lista 449 istovjetne su u
broju listova: tu u Sikstovoj Bibliji ne
nalaze se opazke S. Jerolima izmedju 3 i 4
stavke desetog poglavja Jestere. U Siksto-
vom obielodanjenju Jobova knjiga dospieva
listom 479, i tu se čita: Finiš primi tomi;
pa odmah dolazi naslov druge knjige s kaza-
lom knjiga, koje ona sadrži biva počam od
psalama do knjige Makabejaca; u Klimento-
vom knjiga Jobova dopire do lista 480; te
odmah sliede Psalmi. Na strani 636 Sik-
stove Biblije čita se: Liber Isaiae pro-
phetae; a Klimencove : Propheta Isaia, na
strani 899, sama rieč Finiš; dok u Sik-
stovoj Bibliji stoji; Finiš secundi tomi
et Veteris Testamenti, na strani 901 jest
naslov treće knjige i kazalo knjiga No-
vog Zavjeta. Takodjer na strani 807, u
Sikstovoj Bibliji izmedju XII i XIII po-
glavja Daniela nema ništa zabilježena,
dok u Klimentovoj tu je bilježka sv. Je-
rolima. U Sikstovoj Bibliji počam od li-
sta 1113 pogriešen jo broj listova, jer
bi tu hodilo da bude broj 1103, a ta
pogreška traje do lista 1141, gdje se
čita: Finiš tertii Tomi, ac Novi Testa-
mentii ništa drugo; u Klimentovoj po-
čam od lista 1131 slova su nešto manja,
te sliedi novi način brojenja, jer su tu
obielodanjena Oratio Manasse Regis Juda,
et Liber Esdra III et IV. Bilježka koja
pristavljena je od Augjela Roeea-e, te se
matica te bilježke i danas čuva kod Au-
gustinaca, s ovim dodatkom: SS.mus
Dominus Noster Clemens VIIIprobavit."
„Digni te različitosti oba obieloda-
njenja istovjetna su u naslovu, po izvanj-
skom obliku i po slovima tako, da bi
oko posvs ne vješto lahko jedno s dru-
gim zamjenilo. Polde Klimentovo obielo-
danjenje niti nosi nit spominje Sikstovu
bullu Aeternus ille, lasno je" dohvatiti da
je ona tim svaku vriednost izgubila; (pak
baš čudio se g. Milaš do mile volje;
koji tako liepo prouči katoličku nauku o
Papinskoj nezabljudinosti, da nezna da
Sikstova anatema nije mogla na Pape
smjerati, niti je smjerala; nego je nape-
rena bila prot neizkusnim, smjelim, svo-
jevoljnim izpravljačim. Ta dragi gospo-
dine, znate i sami koliko su točaka sv.
pisma razjasnili obreteni Asirijski nad-
pisi, pak zar da Papam nije dopuštano
okoristiti se tim obretima da izprave sv.
Pismo, jer je Sikst V ili koji drugi Papa
zaprietio anatemom ako bi se što izmje-
nilo ? Ta stvar bila bi odviše smiešna!)
te ju već ne navodi ni Rimski Bulla-
rium — La constitution Aeternus ille
etant supprimee dans 1' edition de Cle-
ment VIII, il etait facile de comprendre
que des - lors elle perdait toute autorite;
se i danas čita prije Manasine Molbe
je talijanski ministar izvanj-
skih posala napisao u svojoj noti, biva:
„Neshodno bi neki htjeli uplesti zakon
„delle guarentigie", koji dakako spominje
u čl. 4 crkvene kongregacije, ali tim izra-
zom neobuhvaća za stavno kongregaciju
de Propaganda Fide, koja ima svoju imo-
vinu, i nije jedna od onieh, za koje, po
namjeri zakonodavaca, izraženoj u spo-
menutom članku, imala seje skrbiti sv. Sto-
lica sa godišnjom obskrbom od 3,225.000
lira." — Bonghi na ovo prihvaća: „To
nam se ne čini točno. Svota od 3,225.000
lira odgovara onoj od 627 hiljada škoda,
koja je bila uvrštena pod prvim naslovom
papinskog proračuna za sv. apostolske
Palače, za Jcarmerlengat i za druge tro-
škove Njeg. Svetosti. Ali prvi paragraf
onoga naslova glasi uprav ovako : Za-
klada za doznaka sv. Otcu, sv. stožer-
nićkomu Sboru, za podporu i doznaku
sboru Propagande. Dakle, ne samo je
Propaganda uvrštena u kongregacije, već
je izriečito rečeno, da bude uvrštena; ne
samo članak 4 postavlja ju izmed kon-
gregacija, koje se mislilo obskrbiti onom
svotom, ali sasviem da ju neimenuje, jer
mu se čini suvišnim, priznaje ju jedniem
od onieh poslovača (ministeri) sveobće
Crkve, kojoj je dionicom potrebite uprave
iste. Može k tomu imati i svoju imovinu,
jer je dobila ostavština, i na svoje jih je
ime upisala; ali to može učiniti svaka
druga kongregacija, i ništa nebi branilo,
da svaka bude vlastnicom, ili daje zbilja
takova." — Bonghi zaključuje svoja raz-
matranja sliedećim riečima: ,,To je istina,
da Propaganda u upravi svojih dobara
neće biti sasviem slobodna; da uslied
sadašnjih zakona, vlada nepravedno se
upliće u njezinu upravu: i da, postupa-
juć na taj način, ona protuslovi najhi-
tnijoj strani njezine crkvene politike. Od-
sle ko bude htio, bio on taljanac ili ino-
stranac, ostaviti od svoga Propagandi,
ustavit će joj u novcu, a ona neće taj
novac uložiti u Italiji. I malo po malo
tražiti će da alienira javni dohodak, koji
sad mora kupiti, i naći će, ako bude od
potrebe, uplivnih zastupnika, koji će svr-
nuti ministra, da joj dopusti. Tako da
kroz malo godina Propagandi će poći za
rukom, da nebude odvisila o sreći tali-
janske vlade, koja rek1 bi da je toliko
nestalna, i bit ćemo postigli samo ono,
što će stož. Jakobini imati prigode, da
nam javno reče.'f — Muk ,,slobodnja-
čkih" listova na dugi i učeni Bonghiev
članak, najbolje nam svjedoči, da je Bon-
elle a ete omise dans le Bullairu ro-
main. — (Molim vas, g. Milaše. ne
zaboravite da je ovo jur pisano bilo g.
1755, kad nezabljudivost Papinska nije
još proglašena bila. Vidite kako katolič-
koj nauki. prigovora nema, jer su nau-
čenjaci stvar prosudjivali kako ju pro-
sudjuju i naučenjaci sad kad je neza-
bljudivost proglašena). Kad je Kliment
obielodanio Vulgatu, tad odmah nastoja
iz petnih žila odasvud pokupiti iztiske
Sikstovog obielodanjenja. Take naredbe
spremi u Mletke i u Njemačku i dru-
gamo poslanicim, da bi oni na troškove
apoštolske blagajne pokupovali sve iztiske
Sikstove biblije. Dapače g. 1594 saznavši
po katalogu da se prodaje u Frakfurtu
iztisak te Biblije naredi da ga se kupi
pošto po to. I tako bi moguće pokupiti
sve iztiske koji su se nalazili kod privat-
nih osoba, ali oni koji su bili poslani na
dar mogućnicim ili su pripadali velikim
knjižnicam ostadoše. U samomu se Rimu
nalazi više od deset iztisaka. A to opet
svjedoči da je istinito što smo gori pri-
mjetili. Sikst V htio je obielodanit Vul-
gatu i bio je zadovoljan radnjom izprav-
ljača, jer drugčije kako da se tumači
veliki broj iztisaka obielodanjenih, ako
on nije cienio da je radnja savršena?"
„Konačni zaklju^ii^^f^rD!^^'.^
smo nabrojili j^^^rtko"iema se
ghi istinu govorio, koja dakako nije draga
grešnicima.
Sv. Otac sve to više pokažuje, koliko
ljubi liepe umjetnosti: Prošlih dana na-
redio je umjetniku Ludvigu Seitzu, po-
znatu i hrvatskomu obćinstvu radi radnja
obavljenih u Djakovačkoj katedrali, da
izvede nekoliko „affreschi" u Vatikanu.
Šest će slika naslikati u takozvanoj „Cor-
sia dei Candelabri", i to: Svetog Tomu
d' Aquino, koji svoja djela poklanja Isu-
sovoj zaručnici, sv. Crkvi; sv. Tomu Akvin-
slcog, koji mudrošću svojih djela pobija i
predobiva krive mudrozaanee i razkolni-
ke ; znanost i vjeru, koje su medjusobno
divno sporazumne u katoličkim učiona-
ma; kršćansku umjetnost, koja proučava
staru pogansku umjetnost i plemenitijim
idejama i ćustvima nadvisuje ju; moć
milosti u proizvadjanju svakovrstne sve-
tosti, koja u kanonizanim svetcima po-
kazuje se izgledom zabludjenomu i opa-
komu svietu ; moć molitve u družt*enim
i ljudskim dogodjajima, a osobito mo-
litve sv. Rozarija, koja je već jednom
bila toliko krepka proti Turcima. U nekoj
drugoj dvorani Vatikana, na zidu, koji je
isti Seitz odabrao, bit će naslikano sla-
vensko hodočašće pred Lavom XIII I po
taj način, bit će ovjekovječen i ovaj ve-
liki dogodjaj u vjerskom životu slaven-
skih katolika.
Uslied smrti stožernika Di Pietro, Bilia
i De Luca i uslied odreke njemačkog
kneza stožernika Hohenlohe na Albansku
biskupsku stolicu, od potrebe je obskr-
biti skoro sve suburbikarne rimske sto-
lice. Ovih ima šest, a za te stolice ime-
novani su stožernici-biskupi, te imaju
svoje posebne dohodke. Stožernik Sac-
coni, poddekan sv. stožerničkog sbora, i
dosad biskupom biskupije Porto e S. Ru-
tina. postat će biskupom na stolici Ostia
e Velletri i dekanom sv. Sbora; na nje-
govo mjesto dolazi stožernik Pitra, koji
je prije bio u Frascati-u; stožernik Mo-
naco La Valletta dobiti će stolicu Al-
bansku; u Palestrinu poći će stožernik
Oreglia; a za stolicu Sabina bit će pre-
konizan Martinelli. Sve to dakako u dojd.
koncistorijumu, koji će biti na 24 tek.
Iz Vatikana. Jutros je sv. Otac pri-
mio u posebnoj audienciji pres. Napulj-
skoga nadbiskupa Sanfelice, koji je jučer
stigo u Rim, da učestvuje koncistoriju-
mu, u kojem će bit imenovan stožernikom.
— Malo kašnje izišo je pred sv. Otca
presv. Franjo Schonborn, Budjejovički
(Budweis) biskup, u Češkoj. Presv. biskup
smjeliti prosuditi sravnjene radnje kongro-
gacija Sikstove i Grgurove, niti pravila
kojih su se držali Sveti Otci Sikst V.,
Grgur XIV i Kliment VIII. Jer bi se to
zvalo nespozuati što kritični zakoni u tim
radnjam iziskuju. — La conclusione fi-
nale de tout co qui precede, c1 est que
personne ne doit se permettre de juger
ler travaux eompare deš congregations
Sixtine et Gregorienne, ni les methodes
que suivirent les Souverains Pontites
Sixte V, Gregoire XIV et Clement VIII.
Co serait meconnaitre ce qu1 imposent
les lois de la critiuue eu ces sorter d' at-
l'aires. — Htjeti sravniti Vulgatu sa ži-
dovskim tekstom, to bi bilo puko neznanje,
jer je glavno pitanje kako je sv. Jerolim
polatinio židovsku Bibliju. A to se ne-
može saznati ne prebravši stare rukopise
tog prevoda. Tu opet treba razpitati koji
rukopisi da budu mimo ostale odabrani,
niti valja zapuštati ostala pomoćna sred-
stva, koja da nas pravomu prevodu Sv.
Jerolima što većma približe. No dakle,
neka se nepristranim duhom prosude iz-
pravci Vulgate, te će se vidjeti, da su
kongregacije koje su jedna za drugom
radile, valjano nalog izvršile. Moći će se
neodobriti neke stvari u djelovanju Ca-
raffine kongregacije, kako takodjer sami
mudraci pripoznaju da nije prosta po-
griešaka Grgurova kongregacija. Ali je
> VcrLtatem facicntes in cha.rit.ato,
> creseamus in illo per omnia, qm
> est capnt Ohristus.
i (S. Paul. Eph. IV. !3.)
-u. i -u. CŽJet*vrta.3s r
Voft ipsop, auxiiianie Boo. in <lies nlneritor operam Vestram iihpensuros in tnenda sahitari Kcclosia? doctrina ammisque in
lleligionis amoro ct in verao fidei jroiVssione robornudis (Pio IX. u 'gpjmvsk. listu, 21 veljače. 1872 pisaocim Katoličko Dalmacije).
Kgo interim clamito:
Si quis Catbeih-ae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hicrony«n. Epi«. XVI. ad Dtm.
TJ-v-je-fci p3?ed"bn?ojber — U Zadru. r,nni>no<l 7 fior. na srodinn. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstva 7 fto*. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu gmlinu: tko na svrlm godišta ne odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbo. i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 »ove. redak. Objave
•1 strani uz veoma nizkn cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne \ra.-ajn, v
^Poz^edjeliaik 31 Ožrugkia. 1884:-
'Pomorstvo
u bečkoj zastupničkoj komori.
Dne 21 tek. u bečkoj zastupničkoj
komori nastavila se razprava o pro-
računu ministarstva financija, te so
je razpravljalo i o troškovima za po-
morstvo. Izvjestiteljem je bio dr. Klaić;
a govorili su v. Kiibeek proti, a dr.
Bulat i dr. Vitezić u prilog
V. Kiibeek govori o pomorskom
razvitku u austrijskoj državi; jer on
drži da je od velike znamenitosti za
moć i ugled države u inostranstvu,
ako se podigne važnost domaćoj mor-
narici, te on u bitci kod Visa, koja
se dobila od naj vještije mornarice
(Hrvati su bili. Ured.) ovoga svieta
uvidjam početak našeg spasa iz po-
ložaja koji je tada bio mnogo pogi-
beljan ; jer tim što nam se spasila
naša obala bila je i za buduće učvr-
šten za Austriju položaj velike dr-
žave (Nek zahvali Hrvatima. Ur.)
Za stavno narav nije vele obdarila
naše primorske krajeve; minima'nije
njihov poljodjelski proizvod. Sasviem
tim nama je dužnost i potreba, da
nezapustimo njihove interese, već da
jih štitimo, Radostna je činjenica, da
Primorje sa Trstom na polju trgovine
spada4-u. aktivne zemlje .... Š toga
se nesmiju ove zemlje ubrajati u
pasivne, pa i ako Dalmacija nepoka-
zuje uprav probitačnih odnošaja, ipak
su interesi koje nam nudja ova po-
krajina, od najveće važnosti. Možda
je to/što Dalmacija još nije sclru-
žena sa središtem carstva, jedan od
uzroka, da se nerazvija u Dalmaciji
tako brzo trgovina ko što u Trstu.
Govornik tvrdi, da mornarica skoro
u svim evropejskini državama naza-
duje; a to je sasviem razumljivo, kad
so promisli na preobrat od drvenih i
jedrenjača u gvozdene parnjače. Ali
su sa o toiii Francuska i Italija lo-
vile, i poprimile shodnih mjera, do-
cini se kod nas ništa neradi. Htio
bi da vlada ovo pitanje prouči i po-
dastre dotično pretlloge komori.
Dr. Bulat dao se upisati kao go-
vornik da govori o predloženom trošku
od 0 1.900 fior. za lučke gradnje u
Dalmaciji. Nije se upisao s toga, ko
da mu se čini potrebitim da bolje
obrazloži taj trošak, već samo da
svrati pozornost visoke vlade na neob-
liodnu potrebu, da uzme u obzir i
druge radnje, kojih nema u ovogo-
dišnjem proračunu. Priznaje da je
nakana ministra trgovino, da predloži
većih gradnja u Dalmaciji, nagraisala
na neke potežkoće izvan njegovog
neposrednog djelokruga ; jer je go-
vorniku poznato, da ministar sasviem
dobro pozna okolnosti dalmatinske
obale, a osobito spijetske luke. Mi-
; nistar zna da Ja ova luka na udarcu
vjetra „krivca" i Jugo-zapadujaka'%
pa da se ti vjetrovi lome o mostove
i o obalu, koja je prikladna da joj
j se prislone veliki brodovi i da napo-
j kon fali strojeva da se olahkoti ukr-
! čuvanje i izkrravanje trgovine. Bez
dvojbe zloshvaćena prištednja bila je
uzrokom da su se troškovi za nove
gradnje u Dalmaciji smanjili i prama
i predlozima prošle godine. Kad se
| radi o lučkim gradnjama, novac u to
G-od..
upotrebi]en na korist je cielomu dr-
žavnomu gospodarstvu. Gosp. pied-
govornik naglasio je znamenitost po-
morskih interesa za cielo carstvo. On
će poć dalje i misli da ako je au-
strijska carevina velevlast, zanajvišo
je s toga, jer posjeduje istočnu obalu
jadranskoga mora, i ako je njoj su-
djeno, da upliva u istoku, to je ie-
dino s toga, što posjeduje Dalmaciju
njezino moro, te bi s toga bila
velika politička pogreška kad bi za-
nemarila pomorske interese. Sve su
velevlasti uvjek radile o tom, da uz-
drže vlast nad morem i da osjeguraju
svoje luke. Za to nam daje izgled
Rusija, koja je ova dva posljednja
viska priniela neizmjernih žrtava, da
si osigura vlast nad obalom. Na iz-
gled nam je skrb, kojom se Fran-
cuska, Italija i Englezka trude, da
olahkote okrajno brodarenje, kao i
pristajanje u njihovim lukam, pa iz-
krcavanje i ukrcavanje trgovine. Naj-
ljepši nam je puko izgled Njemačka.
Neće nabrajati troškove koje preu-
zinilje Njemačka. da osigura svoje
luke, već će samo spomenuti, da u :
Njemačkoj ima manjih luka no što
je spljerska. koje imaju raznih stro-
jeva za ukrcavanje i izkivavanje, o-
sobito što se tiče kamenogulja, pa još
k tomu posebnih skladišta. Tamo u-
slied o\ih sredstva svaki veliki brod
ukrca i izkrca kroz sama tri dana,
Uočim je kod nas od potrebe čotri.
nedjelje.
Ali bi ovo bilo jedno od manjih
zala. Kod nas donapokon fali obala
i mostova za pristajanje brodo.a i
mnogo krat smo primorani ukrcavati
vino na način, da se bačve bace u
more, oclkle jih parobrodi, koji jih
m u'aju ponioti u Bordeaux, llavre,
Hamburg i u druge inostranske luke,
hvataju ko da smo u kojoj divljoj
luci Afrike. *
Prošlo je deset godina daje vlada
priznala znamenitost spijetske luke
obzirom na njezin geografični položaj
i na to što je odredjena kao buduće
ishodište željeznice. 8 toga se god.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(v. br. 20;.
III.
Dragi g. Nikodime, kad ste tako preu-
Ijudno napali na Pape i na latinska o-
biel.odanjenja Biblije, bili li mogao za-
moliti da nara kažete, što je za to uči-
nila grčka crkva i Vusclenski Patrijarha
carigradski? što li Sinoda ruska? »Što li
„pravoslavna" srbska crkva? Znam da
vi uzvisujete Daničićev i Vukov prevod,
dapače ga navodite kako nepobitno svje-
dočanstvo (Kiril i Metodije 1. 136). Niti
ste u tom sam i inokosan ; isto tako
govori i g. Ognjeslav Utješenović — 0-
strožinski, koji p se: ali je samo prevod
Daničića u pogledu staroga, a Vuka Ka-
radžića u pogledu Novoga Zavjeta, rad
izvrstan i kadar da podnese kritiku u
obziru stvari i jezika po zahtjevima na-
šega doba". (Psalmi Davidovi u Beču
1868 1. 270). Jeli baš tako? Riet bi
da nije, jer isti g. Ognjeslav u predgo-
voru znade nam kazati (lb. VI): ,1. Dr-
žati ću se strogo stvarnoga smisla psa-
lama, radeći na temelju prevoda glasnoga
našega jezikoslovca Gj. Daničića, ali uz
nastavljen obzir na prevod staroslavenski,
te na prevode i tumačenja psalama strogo
znanstvena smjeraDakle g. Ognjeslav
cieni da Daničićev prevod nije strogo
znanstvena smjera, kad naročito to o dru-
gim prevodim temelji. Pa ipak za nas
je točniji Daničićev prevod; te na pri-
mjer U drugom psalmu draža nam je
1872 odlučilo sagraditi nasip od rta
sv. Stjepan. Sad je od potrebe iz
nova učvrstiti nasip, te se od ono
61.900 f. ovog paragrafa računa za
ovu stvar 5.000 f., što se uprav ima
smatrati kao nekakav trošak za uz-
državanje 'nasipa, a ne za nove rad-
nje. Ostalo bi dakle za nove radnje
u Dalmaciji 56.900 f. a za Spljet
3.000 f. Ovi brojevi ni izdaleka ne-
inogu odgovarati pravim potrebama i
okolnostima pokrajine, koja ima tako
prostranu obalu sa 68 luka otvore-
nih prometu, i koja je g. 1881 i-
mala 6,813.000 tonelata pomorskog
prometa.
U prončunu seje izostavilo mnogo
radnja za male luke Dalmacije, koje
su se sasviem dobro mogle uklopiti,
jer se ne radi o velikim troškovima
a potreba istih bila je već priznata
i tehnički nacrti već su spravni. Od-
nosno na ove radnje preporuča mi-
nistru trgovine, da jih uzme u obzir
u proračunu dojduće godine. Govor-
nik se za tim bavi obširno o spljet-
skoj luci. Govori ob obali kod že-
ljezničke postaje, koja je privremeno
bila sgradjena; ako se konačno neu-
redi prva oluja mogla bi ju svu raz-
nieti. Traži i drugih potrebitih grad-
nja za spljetsku luku; n. p. da se
uzpostavi mandrač sv. Franje, da se
produži nasip, da se sagradi ,,sco-
gliera" sa zapadne strane, pa zaklju-
čuje: „Ako so radnie spijetske luke
neizvedu u kratko vrieme, to će poć
izgubljen novac koji se dosad potro-
šio, naša će trgovina sasviem pro-
pasti na štetu obćih državnih interesa
i našeg poljodjelstva, koje sada crpi
•glavnu pomoć od izvadjanja vina preko
mora. Dok dakle odabravam svote
predložene za nove gradnje u Dal-
maciji, d-žim se dužnim, pozvati vi-
soku vladu da uzme u obzir daljtie
potrebe luka u Dalmaciji, osobito
spijetske luke (Dobro i živio!" —
na desnici).
Govore još dr. Vitezić (vidi posij,
broj „K. D/) i izvjestitelj dr. Klaić,
a za tim je naslov primljen.
izreka Dan.: bune se naredi, no Utje.s.:
mute se narodi; draža Dan. : plemena
zamišljaju zaludne stvari, no Utjoš.: rod
čovječiji ništavo pomišlja; draža nam
Dan.: Gospod se njima smije, i podatni~ i
jeva. no Utješ.: Ali Gospod njima se
podsmjeva: itd. itd.
Pitamo još, jeli g. Milaš TJtjeSonovićeve
misli, da se naime baci pod noge prevod
Sedamdesetorice, kad piše: „Izmegju svijeh
prevoda nije dvaiu koji bi suglasni bili
megju sobom (I to nam je drago saznati,
barem od latinskih neuroze se to rieti!)
prema matici svojoj, jer svaki prevagjač
shvaća maticu po svom znanju i prema
sredstvima, koja ma radi lagljegu. ra-
zumljiva uja na meti stoje. Kod sve za-
nimivosti, važnosti i dos ojnosti svakoga j
štovanja starinskijeh prevoda sv. pisma,
(ta znamo starežine su za mu*/'je!) nije
moguće dan danas da se ne priznaje, da
su noviji prevodi dal. ko izvrstniji i toč-
niji od prvijeh, i da idu vavjek uz po red
s napredkom znanosti, koje zasjecaju u
ovu struku duhovnoga rada čovjecijega.
Gdje je bila umjetnost tumačenja (ekse-
geza) za vremena kad je učinjen prvi
prevod grčki, a gdje je sada! —• Da tu
valja napredovati s vremenom i prema
koraku znanosti, to se uvigja već posvu-
da, i zvalo bi se djetinjiti, tko bi tvrdio,
da je ono savršeno, što su ljudi radili
prije 2000 godina." (Ib. 1. 270).
I baš se je napredovalo s napredkom
znanosti, dotle da ... . isti g. Ognjeslav
veli da nije moguće naći dva prevoda
koja bi suglasna bila, i da svaki preva-
gjač shvaća maticu posve drugovačije no
drugi! Taj gospodin smetnuo je u koš
stare prevode, i divne tumačitelje sv.
Naučitelje, njemu su glavni Naučitelji
Delić i Hitcig !
Pitamo i još dalje g. Milaša: Daničić
i Karadžić prevadjali su Bibliju za Bri-
tanska, dakle protestanska društva, a dali
nije to dostatno da budu ti prevodi
sumnjivi Pravoslavnoj Srb-ik<\j crkvi?
Što se jezika tiče sam izpovjedam da
su Daničić i Vuk izvrstno Bibliju preveli,
ali što se smisla tiče dali im nije pri-
govora? Molili bismo g. Milaša da nam
on na ovo odgovori. Ja n ;ćii sigurno to
na dugo i široko obrazložiti, meni je
dostatno samo dvije ili tri nahrciti, da
dokažem da tu ima mjesta prigovorim.
U prvoj knjizi Mojsijevoj g. Daničić u
pogl, VILI. stav. 7: prevadja: „1 ispusti
(Noe) gavrana, koji jednako odlijetaše i
dolijetaše, dokle ne presalmu voda na
zemlji.u A Vulgata veli: „Qui (eorvns)
egrediebatur et non revertehatur. donec
siccarentUr aquae snper terram."
Dakle jedan veli da gavran dolietaše,
u drugi prevod da se već nije povratio.
Komu dakle da vjerujemo? (Jtijmo kako
stari naučitelji taj tekst navode:
8. Ambrozij veli: „Considerandum e-
tiam quare non regressum dixerit cor-
vum". (Migne P. L. Dom. XIV — Tom.
I. pars prior — (le Noe et Arca cap,
XVII p. 391).
S. Jerolim: „Statimque columba S.us
S.cti expulso alite teterrimo, ita ad Noe
quasi ad Christum in Jordane devolat".
(Kpist. Migne: P. L. XXII Tom. p. 660.
Epistola LX1X).
S. Augustin: „Merito de arca missus
est corvus, et non est reversus. (Migne.
P. L. In Joannis Evangelium — Tract.
VI. c. 1. Tom. XXXV p. 1426).
S. Ivan Zlatousti: „Et egressus, in
quit, non rediit donec siccaretur aqua a
terra." (Migne P. 0. In Cap. VIII. Ge-
nes. Homilia XXVI. Tom. LIII. p. 234).
8. Isidor: „Quod post dies quadra-
ginta emissus corvus non est reversus.
(Migne. Quaestiones in Vet. Test. Tom.
XXXIII. p. 233).
Dakle ako se imamo držati ovih ne-
pobitnih svjedočanstva sv. Otaca, Vulgata
Mirna dvojica, mirno sve;
Sloboda prima iz Zadra : WN, L."
je novom godinom stupio pod starom
hrv. lozinkom, koje se imademo svi
jako držati, ako li mislimo dočepati
se našega cilja. Ta je lozinka: borba,
za pravo, za slobodu, borba za ob-
stanak svoj 1 Ali da upitamo, kako
se on odužio ovoj lozinci ? Pogledamo
li na ovaj njegov tromjesečni rad —
slabo. ,,N. L." ne će da razumije
ono što nm je „Sloboda* hiljadu puta
opetovala; on se volio baviti osobami
i na osobe napadati, neg li promie-
niti taktiku svoga djelovanja. Ali to
lično napadanje, pravom je rekla
,,K. 1).", može goditi velikomu ob-
ćinstvu, može gdjegod biti kao ne-
kakva zadovoljština za ljude, koji su
kroz te osobe, ali ne od tih osoba,,
već od današnjega sustava, primili u-
daraca — nu to napadanje samo jo
uzgredna stvar i slični mnogo rimskoj
„panem et circenses", što je moglo
dakako zadovoljiti rimski puk, ali
nije moglo spasiti rimske države. Ona
napadanja mogla bi se sjutra izvrnuti
u napadanja zaljubljenika, koji se
gdjegod samo s toga poriečkaju, da
se kašnje naužiju slasti pomirenja.
Ove su rieči ciljale na tadašnje po-
mirenje d.ra Klaića sa bar. Jovano-
vićem. Ali u mali po tom činu opet
ovdje ima pravo, a g. Dauičić preveo je
protivno onome što izbrani prevodi i sv.
Otci temelje. A da se prouči sav stari
Zavjet s kraja na kraj koliko se sličnih
pogrešaka nebi našlo ? A kamo li da je
Daničićev prevod pravi auktoritet, kako
g. Milaš htio bi dat razumjet? Još g.
Dauičić prevadja rieč adorare: pokloniti
se; a dali ta rieč po#ve izražava smisao
rieči adorare neka sam g. Milaš prosudi.
Ele protestanti baš uvedoše taj prevod,
da bi tobože «>kudili poklonstvo pravo-
vjernika svetcima.
Da li je bolji i točniji prevod g. Vuka
Karadžića? Od prve odgovaramo da ne,
jer u znanju Vuk je mnogo slabiji nego
g. Daničić.
8. Pavo u prvoj poslanici Timoteju
pag. IV. str. 14 veli: Noli negligere
gratiam, quae in te est, quae data est
ti bi per prophetiam cun impositione ma-
nuum presbyterii. — Tako Vulgata.
A Grčka Biblija: Me amelei ton en
soi barismatos o edothe soi dia prophe-
teias mota epitheseos ton heirou to u
presbyteriu.
Diodati (Londra 1873): Non trascu-
rare il dono che e in te, il quale ti e
stato dato per profezia, con l1 imposi-
zion delle mani del collegio dogi1 an-
ziani.
A g. Vuko (LT Budim Pešti. 1874):
Ne pusti u nemar dar u sebi, koji ti je
dan po proroštvu. metnuvši stariešine
ruke na tebe.
Po ovom cienim da smo našli ključ
da saznamo ko je rukovodio g. Vuka
kad je prevadjao Novi Zavjet sv. Pisma.
Još ću samo ova dva navoda pristaviti,
8. Petar u prvoj poslanici pog. V.
stav. 3. veli:
Neque ut dominantes in eleris; po
Vulgati.
Grčka Biblija: katakvrieuontes ton
kleron.
Vuko Karadžić: kao da vladate na-
rodom.
Sv. Pavo u drugoj Poslanici Solunja-
nom u pag. II. stav. 15, veli: Itaque
i'ratres, state et tenete traditioues qua$
didicistis — tako Vulgata.
GrčKa Biblija: ,Ara oun, adulphoi,
stekete, kai krateite taa paradoseis.
Diodati: Percid, i'ratelli, state saldi «
ritenete gl' iusegnamenti.
Karadžić: Tako dikle, braćo, atojte i
držite uredbe.
Ovu istu rieč paradosis Karadžić u
Evang. po Mateju u pag. XV. stav. 2
prevadja kako običaje.
Mi imamo Škarićevu Bibliju u hrvat-
skom prevodu, koja i ako prosta slovni-
čkih pogrešaka, nije ni sluga prevodim
Daničića i Karadžića što se blagogla^ja
jezika tiče, ali je svakako vjernija i točnija,
a po vrhu ima liepa tumačenja.
8vakako nije na diku Pravoslavnoj
crkvi, da Srbsko svešteustvo nije se nešto
pobrinulo, da barem 8rbska crkva ima
jedan prevod komu nebi prigovora bile ;
nije joj na diku da su svjetovnjaci pre-
vod zgotovili; a sgotovili ga, ne da se
„pravoslavni* Srbi njim posluže, nego
uz mastue nagrade dali ga u ruke pro-
testantima da siju razdor, i da uuište i
ono malo dobra što nam je od otaca
preostalo. To je sve imao promisliti g.
Milaš, kako takodjer imao je spomenuti
da po nastojanju Klimenta VIII. bi o-
bielodanjen Poljski prevod 8. Pisma, pak
prošla bi ga bila volja prigovarati Pa-
pam kao da nijesu ništa učinili da iz-
prave Bibliju, ili kao da su ju i goro
poštetili.