eda se drugi budu ugledali u njihov pri-
mjer, na korist prave vjere Isusove.
Supetar, ova gostoljubiva varoš, po smrti
oplakanoga župnika Tomića, dobi svoga
dičnoga zamjenika u osobi vrlog župničkog
upravitelja mn. pošt. D. Luke Pappafave.
Nakon pet godina neumornog rada i revna
župnikovanja, nas D. Luka stekao je bez
hvalisanja obće štovanje, iskrenu privrženost
i neizbrisivu ljubav kod svih srdaca; jer
nadaren ljepimi darovi uma i srdca. Bistrim
svojim razumom, pronicavim svojim okom,
i riedkom govorničkom vještinom, ne žaleć
truda i muke, božansku rieč Spasitelja bo-
goljubnomu puku propovjedako pravi apostol,
da mu se isti puk divi uz najiskreniju za-
hvalnost. Netraži druge naslade, neg onu,
koju mu pruža kriepost i pobožnost, dobro-
tvornost i milosrdje. Tu skoro najvećom
odvažnošću i pogibelj u svoga života pošao
je tješiti kužne umiruće bolestnike, koji
dragovoljno na smrtnoj postelji slušahu nje-
gove spasonosne opomene i uspješne rieči.
Toga radi želimo mu i nadalje svako Božje
blago. k. n.
Hrvatska Vila, kako s radošću doznajemo
iz najnovijih hrvatskih listova, nastavlja
svoj rad. Već je izišo prvi (u Zagrebu)
svezak.
Fran Folnegović, zastupnik stranke hrvat-
skoga prava stigo je u Dalmaciju i jučer
odputovao put Spljeta. Sretno putovao po
ovom dielu hrvatske kraljevine!
Članovi „Hrvatske" u Gracu. Čitamo u
„Slobodi": gg. pop Ivan Matešan, N. Matu-
lić i Luka Karaman, sva tri iz Dalmacije,
usposobljeni su tečajem zimskoga polugodi-
šta na sveučilištu u Gradcu pravimi učitelji,
i to prvi iz struke povjestničke, a druga
dva iz prirodoslovlja. G. Matešan već je na-
mješten za nasliednika Budmanieva u Du-
brovniku. Sva trojica odlikovali su se i kao
članovi gradačke „Hrvatske" čistim otacbe-
ničtvom i liepim značajem, te plemenitošću
svojih načela, tako da odaju preliepih nada
na polju praktičnoga rada u zvanju koje
su si odabrali.
Bili svagdje na čast rodu, i na korist na-
rodu i unesrećenoj našoj otačbini !!!
Plovidba Lloydovih parobroda. Primamo
od Ravnateljstva pošta, dakako u talijanskom
službenom jeziku, oglas da će se dojdućega
mjeseca travnja na plovitbi Hrvatska uzpo-
staviti sliedeći ljetni red plovitbe: Polazak
(od 6 travnja) sa Rieke svakoga petka 7
u j., sa Raba svake subote 3 u jut., sa Paga
svake sobote 8 u j.; — dolazi na Rab sva-
koga petka 4.45 pos. p., na Pag svake su-
bote 7.30 u j. u Zadar svake subote 2 pos.
p. — Povratak (od 10 travnja): Iz Zadra
svakog utorka 2 u j.? sa Paga 8. 30 u j.,
sa Raba 1.15 pos. p.; — dolazi na Pag
svakoga utorka 8 u j., na Rab svakog u-
torka 1 pos. p., na Rieku sv. ut. 11.15
pos. p.
Ploviiba Gruž-Metkovići i obratno. Odlazi
svakoga ponedjelnika, utorka i četvrtka: iz
Metkovića 7 u j., s Drača* 10 u j., iz
Maloga Stona 12 u p., iz Velikoga S. 1.10
pos. p., iz Šipanjske Luke 2.40, iz Slanoga
3.30, sa Lopuda 4.40, iz Trstenoga 5.10 pos.
p.7 — dolazi na Drače* 9.50 u j., u JMali Ston
11.50, u Veliki S. 1 pos. p., u Šipanjsku
Luku 2.30, u Slano 3.20, na Lopud 4.30,
u Trsteno 5, u Gruž, 5.50 pos. p. — Odlazi
u dneve kao gori: iz Gruža 7 u j., iz Tr-
stenoga 7.50, sa Lopuda 8.20, iz Slanoga
9.30, iz Šipanjske Luke 10.20, iz Velikoga
Stona 11.15, iz Maloga S. 1 pos. p., s Drača*
3.15; — dolazi u Trsteno 7.40 u j., na Lo-
pud 8.10, u Slano 9.20, u Šipanjsku Luku
10.10, u Veliki Ston 11.40, u Mali S. 12.50
pos. p., na Drače 3-5, na Metkoviće 6.35.
* Stovarište za Janjinu i Trstenik.
Biljegovina na listove. Prošlog utorka u
razpravi o proračunu ministarstva financa
pri stavci „biljegovina" digo se je ljevičar
Roser da govori u prilog ukinuća biljego-
govine za političke listove i napomenuo je
prošnje koje su svake godine u tom smislu
podastrte i predloge d.r Fuchsa i d.r Fan-
derlika, na koje je vlada uvjek odgova-
rala, da nemože biti bez dohodaka od li
stovne biljegovine. Govornik nasuprot misli,
da bi mogla. „Kod svih naprednih država,
zaključio je, od davna je bila ukinuta Ii-
stovna biljegovina, jedino u Austriji i Ru-
siji još obstoji. Austrija nebi imala ostati
po krmi drugim prosvjetljenim državama i
u tom bi sve stranke imale koristi, te bi
svakomu dobro došlo ukinuće listovne bilje-
govine". (Evala! evala! na ljevici) — Ko
mora dakako nije ništa odlučila; ali koliko
bi koristi to nanielo novinstvu i obćinstvu
vidjeti je iz toga, što se sedmi ili osmi dio
predplate troši za samu financnu biljegovinu,
neračunajuć dakako poštarsku biljegovinu.
Talijanski konsulati. Dandanas svi tali-
janski podkonsuli i poslovači u Dalmaciji
spadaju pod obći konsulat u Trstu, te sve
svoje spise valja da šalju kroz taj konsulat.
Buduć da se pako sad razpravlja u Rimu od
posebnoga povjerenstva kako da se uredi rad
talijanskih konsulata u inozemstvu, Diritto,
vladino glasilo, prima dopis iz Dalmacije,
gdje se zagovara da, kao što je nedavno
riečki, tako sad i dalmatinski konsulati budu
odciepljeni od tršćanskoga, te da samostalno
obavljaju svoje posle i izravno obće sa ta-
lijanskom vladom.
Pomorske viesti. Iz Bejrutha brzojavljaju
da se je spasila momčad b. Alessandro B.
i lda, koji su se razbili kod Snedije (vidi
proš, br. „K. D".) — Pomorska vlada javlja
daje plutajući znak, koji je pokazivao greben
Šipar (u Istri), potonuo.
Trsćanska bursa. Napoleuni : 9.50 —
9.48 V9 ; london: 5.61 — 5.59 london : 119.90
— 1194,5; bankanote talij.: 47.40— 47.20;
dohodak aust. u papiru: 78.10— 78.20.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Beč, 22 ožujka Razprava proti
radnicima Josipu Engelu i 28
drugova, okrivljenih rad socijali-
zma, jer su dne 4 srpnja 1882
porobili čizmara Merstallingera
opiv ga kloroformijom da novac
upotrebe u socijalistične svrhe,
svršila je jučer. Svi su bili opro-
šteni, izim drvodjelaca Josipa
Engela rodom iz Ceske i Franja
Pflegera iz Pardubica, koji su bili
osudjeni na 15 godina tvrde ta-
mnice. Sukrivac Vilhelm Berndt
bi osudjen na 2 godine tamnice.
Carica odputovati će na 31 te-
kućega s nadvojvodkinjom Ya-
lerjom u Baden-baden, gdje će se
zaustavit do konca travnja.
London, 22 ožujka. Kraljica
izlazeć na šetnju pala je i ozledi-
la koljeno; tako da će bit prisi-
ljena stat prikovana uz postelju
za dosta vremena.
Piovilba ausl.-ug. brodova.
Ayr: odj. 13 ož. Rosa, Gersalja, Mletci.
Baltimora: odj. 2 ož. Fiume E., k. Val-
čić, Queeastown. Cette: odj. 12 ož. Elena,
k. Petranović, Trst; Kostrena, k. Pajkurić,
Rieka ; Velezid, k. Soić, Rieka. Carigrad:
odj. 7 ož. Nova Harnost ; Elena D. Fal-
mouth: doj. 14 ož. Mathusalem. Leith:
odj. 12 ož. Božana, k. Tomanović, Trst. N.
Orleans: doj. 25 velj. Lino. Rangoon;
doj. 13 velj. Francesca T. Samarang :
odj. 27 sj. Gehon, k. Kosulić, Sourabaya.
St. Elena: odj. 20 velj. Balthasar, k. Ta-
rabochia, N. Orleans. St. Vincent: odj. 22
velj, Lucia B., kap. Sbutega, N. Orleans.
Shields: odj. 13 ož. Maria D,, k. Negove-
tić, Rieka; Anna, k. Bušanić, Trst.
Ođpisi ,,K. D."
Č. g. Zanovetalo — pokrajina — Prije
svega još dvie rieči o „najvrućih" i ,,naj-
vrućije".
Izrazismo svoje „mnienje" da se u narodu
nečuje ovaj stepen radi smisla. Prijatelj,
koji pobliže pozna jažne krajeve, priobćuje
nam da se onamo čuje rabit u narodu i
stepen „najvrući". Nećemo poricat, jer tko
nam kaže, nelaže. Mi čusmo samo na pr.
„pren (il preveć) vruće", „sila vruće", „gore
(najgore, vise, najviše) vruće41, naime čusmo
gvoždje) ; al se nespominjemo izreka „vrući"
i „najvrući44. Nu, što mi i Vi nečusmo, čuše,
kako rekosmo, drugi, kojim je vjerovat. Po
tom naše „mnienje" ima proći u „sumnju",
a in dubiis libsrtas. 1 nek bude tako. Samo
na našu i Vašu obranu pripominjemo, da
ono „vruć, vruća, vruće" jamačno nije drugo
nego sadanji dionik (participio presente), a
tad drugi i treći stepen tu ima posla koliko
i u drugim takvim dionicim (sravni: trpeći,
trpeća, trpeće i t. d., odkle neznamo vadi
li itko stepene: „trpeeiji, trpeći ju trpećije"
i „najtrpećiji" i t. d.; jer u tom slučaju
moglo bi se stvarat drugi stepen i od dio-
nika: speci, speća, speće, et similia). Nu ovdje
bi se moglo opazit: a kako od sadanjeg
dionika „moguć" ima drugi stepen ,,mo-
gućniji"? Ima „mogućniji", al ne „mogućji",
naime dionik „mogući14 pretvoren je umetkom
n u pridjevak „mogućan44 i odatle stvoren
drugi stepen. Nu, uzprkos svemu ovomu,
pošto se u narodu čuje i forma „najvrući",
mi ostajemo pri tom da je naše „mnienje"
prešlo u sumnju; narod gospoduje nad slovni*
com; on ju i mienja, premda svedj u nekim
granicam. Vidite li dakle „najvrući" zatvo-
rite unapried jedno oko, dok, tko ima više
vremena i uma i sredstva nego mi, stvar bolje
prouči. Al svakako nastojmo uz to bit dosljedni
u načinu pisanja, te nek se ne mieša u eti-
mologiČkom pisanju „najvrući" sa „najvru-
ćijeu. Aut, aut. Evo zašto: Drugi se stepen
stvara od pozitiva nadodav osnovi pozitiva
(vruć) ji, ja, je; dakle vruć-ji, vruć ja,
vruć-je. U izgovoru ovo j po svoj prilici
izpada, al u etimologičkom pisanju mislimo
da ne bi imalo. Primjeri ljući, ljuća,
ljuće; draži, draža, draže; nijesu dostatni;
jer je u ovim riečim pozitiv „ljui",i „drag",
te ono t i g pretvara se u 6 i z jedino po-
moću onoga ; (ljut-ji; drag-ji), te ovdje j
treba da izčeme u pisanju. Nu ono c u
„vrućji" nije postalo pomoću onoga j, jer
već u pozitivu ima c; s toga, premda u
ovom c ima već virtualno slovo j (cir.
vreći, a odatle vruć), ipak red bi bilo uzdr-
žat znak drugog stepena, ne samo jer bi
inače opredieljeni pozitiv i drugi stepen bili
jednaci, nego i za to, jer nepoprimiv ovo
načelo, slovnica bi udarila za mnoge rieči
u velike nedosljednosti i iznimke. Dakle:
vruć-ji, tež-ji, al opet: viši (od visji) i ljući
(od Ijutji), x t. n.
Sad na drugu. O spljetskoj Gazetil
Upekoste ju ljuto Vašom opazkom: daje
već u naslovu pogriesena. Ej, Gazeta u na-
slovu pogiešenal S toga, premda priznaje,
da nije iz puke peckavosti došla Vaša opazka,
ona joj je bila tako težka, da je rado već
učinila i drugu veliku pogrešku, t. j. poga-
zila svoj „programma" (,,«e discenderemmo
alle lotte personali"), samo da se oglasi na
obranu svoje propadene kapice. Nu, nezbi-
jajmo šalu s listom koji je od srditosti sa
nepersonalnog Olimpa pao med „ciabattine44
(sic) !
Čim se Gazeta brani? Drugim Gazetam
(„Gazzettom di Venezia" i „Gazzettom d' I-
talia44): Kad ove dvie Gazete (cekini napram
meni) nemaju la, čemu bih ja? Govori
Gazeta spljetska. — Polako, Gazeto.
Najprije: zašto Gazeta spljetska, pregledav
dva rečena talijanska lista, nije zavirila u
naslove i ono ostalih 700, ako se nevaramo,
talij. časopisa? Je li moguće da se ne spo-
minje barem svoga predšastnika nV Avve-
nire" i neprima u zamjenu svoga zadarskoga
pobratima „11 Dalmata"? Pozivat se dakle
na primjere ne pomaže, jer ako ib je nać
pro, ima ih još više contra. Hoće se dakle
dokaza. Gazeta jih obećava; mi jih evo do-
našamo.
Bez spolnika la, po ćudi talijanskoga je-
zika, Gazeta je neopredieljen list Ono ndi
Spalato44 nasuprot čini Gazetu opredieljenom;
jer ono di Spalato neda ju na pr. uzet za
Gazzetta di Venezia il đ1 Italia. Dakle ne-
metnuv La imamo glede istog lista opredie-
Ijeno i neopredjeljeno u isto doba. To po
kojoj logici?— Nu da sama Gazeta spozna
koliko joj je „ridicolo" naslov, molimo ju
nek ga kuša sklanjat. Zar tu ovako: Gaz-
zetta di Spalato — di Gazzetta di Spalato
— a Gazzetta di Spalato! No tad i izreka
na pr. „ho letto in „Gazzetta di Spalato",
na mjesto „nelža Gazzetta di Spalato", bila
bi pravilna. Bila bi pravilna i rečenica:
„abbiamo confutato" „Gazzetta di Spalato"
col solo titolo di „Gazzetta di Spalato". Nije
dakle kud kamo: treba Gazeti da prizna
da je već u naslovu pogriešena.
Nu, kako je da talijani u Italiji grieše?
Nikakva čuda i Griešimo i mi hrvati u pi-
sanju svoga jezika, pa zar su sami talijani
preko mora prosti te pogrešivosti? Tk sam
im kralj u zadnjem prestolnom govoru znao,
po opazkam talijanskih listova, skoro u
svaki redak umetnut po jednu pogrešku!
Kamo li neće Gazeta. — Zaključimo dakle:
Onomadne Gazetu, prijateljski opomenusmo,
a sad prijateljski molimo, da za čast svoga
imena izpravi naslov kako treba, nek una-
pried nebudemo usilovani polemizirat s pjer-
kom i kanjcem, s neopredieljenim-opredie-
ljenim, polemizirat: con „Gazzetta di Spa-
lato" ; nego : co\la Gazzetta di Spalato.
/. „Izdati u nas znači dvie stvari: ono
što latinski „tradere" (Jal. tradire) i sto la-
tinski „edere". Trebalo bi dakle nešto drugo
iznać za izdavanje knjiga, naredaba i t. d.".
1 mi smo od Vaše, da izdati ne smije se
rabit za „izdavanje knjiga" i t. d. „Prvo
izdanje" od prilike znači što i „prvo izdaj-
stvo"! Bolje bi dakle bilo rabit rieč „obje-
lodaniti44, „obielodanjenje" ; i zato, jer „iz-
danje44 u smislu rieči „obielodanjenje" nije
no prevod njemačke rieči „Ausgabe". Za
naredbe pak može se rabit uz ostale i rieč
izdati, izbaciv ono neumjeBtno iz. Dakle
„dao je naredbu" a ne „izdao je naredbu";
„Branković je izdao Srbiju na Kosovu".
g. „Novina znači stvar, viest nova. Zašto
dakle ,,N. L." (i „Pozor", a i mnoge drugi
listovi. Ur.) uzimlju ovu rieč u smislu list,
časopis i t. d." ?
Zašto ? Mi neznamo. To stoji da neide.
„Novina" u visebroju znači jedan sami list.
„Narodne Novine" (Narodne viesti) znači
Narodni list, ne „Narodni listovi" (sravni
slov. izreku „Novice44). Odatle sliedi da je
pogreška reć na pr.: „Svaka hrvatska no-
vina", u smislu: „svaki hrvatski list". Po-
greška je takodjer kad se reče na pr. „Sve
hrvatske novine" u smislu: „Svi hrvatski
listovi" „Novine44 u visebroju značeć jedan
sami list, nemogu značit dva il više listova.
Za te slučaje treba rabit izreke „listovi",
„časopisi", „dnevnici", „novinstvo", a bolje
i „journali" il „periodici", nego „novine" u
smislu „listovi". Manje je zlo, jer tanja po-
greška".
h. „Talijansko „predicare" netko vidim
da prevadja „pripoviedati44 („Nar. L." više
puta; v. i br. 100 pr. g.), netko „propovie-
dati", pa čuje se uz to: pripovjed, propovjed,
prodika. Sto je najbolje?"
Svakako „pripoviedati44 i „pripovied"
neide; jer to odgovara talijanskomu „rac-
contare", „racconto". „Prodika" je talijansko
predica, te mislimo da je najbolje: „propo-
vjed" i „propoviedati",; „propoviedalac",
„propoviednik".
i. „Coppia reale" i „coppia imperiale"
prevadja se u nas obično „kraljski par",
„carski par". Ne godi mi radi onog „par".
Kako bi se moglo drugčije"?
Kralj i kraljica, car i carica. „Par44 se
upotrebljuje u južnom govoru samo gdje
talijanski „pajo" (par kokoši, par rukavica).
Za ljude samo kao pridjev, u smislu jednak,
na pr.: on nije tvoj par.
j: Odgovara li točno i jednako talijan-
skomu „non occorre" i„nonfa d'uopo„nije
treba?"
Jok „nije treba". Odgovara: „ne treba"
il „nije potreba". „Treba" to je od
glagola „trebati"; nemože se „dakle" reć
„nije treba" (u „Slovincu", br. 32 g. 82:
„nije trijeba") koliko se nemože reć na pr.
ni latinski: „non est opus est".
C. g. X. — Zadar — Najsrdačnija hvala ! Pri-
jateljsko bodrenje i priznanje liepa je utjeha i još
ljepša nagrada. Uz to mi sa zadovoljstvom opažamo
da se pod stieg katoličtva i hrvatstva okupila
skoro sva naša mladež, trieznija i rodoljubnija, «
njima uz bok „najugledniji muževi" i „pravi kre-
menjaci", „spravni da polete il u vatru il u vodu
za hrvatska i katolička sveta prava". Prava staza
i poštena sredstva pa „strašne nemani ništa neće
nauditi, ništa preoteti". „Iz mufcnoća probijaju
čudesa. A koja? Već su očevidna u Širenju načela
one jedine Btranke koja no će spasiti milu nam
domovinu44, probudjenju onoga jedinoga spaso-
nosnoga duha koji nas vodi po uzkom Krstovom
drumu. Nebojmo se mržnje pojedinaca, kojim je
najjači uzrok, kako rece T. Bucle, neznanje, jer
sad pripoznaju istinu al se ne dadu u šake, što
će jednoć biti sramotom svojom prisiljeni učiniti".
Tako sokolovi tvore i zbore. Življeli!
C. g. X. — Novigradska okolica — I po svje-
dočanstvu našeg vriadnog prijatelja i odličnog
rodoljuba D. J. S. imali bismo reć, da ste u Vašem
dopisu pristrano, pače strastveno nastojali bacit
sumnju i na neke ljude koji imaju podpuno pravo
da budu zaštedjeni, a zaslužuju i bit hvaljeni
radi njihova patriotizma i čeličnosti u hrvatskom
načelu. Očekujemo zato, da sada i napram listu i
napram obćinstvu, i radi Vas samih, poduzmete
što Vam nalaže ljubav istine.
ĆČ. gg. D. I. D. i O. 1. M. — Cienimo da nam
nećete zamjerit, što smo danas hotimično pretrgli
niz Vaših Podlist,, da nadjemo mjesta prigodnomu
podlistku „Vrt Getsemanski", zgodnu za ove sv.
dane kad sviet spomiuje smrt svoga Spasitelja.
Dojdućim brojem, nastojati ćemo da nadoknadimo.
Življeli!
C. g. dop. iz Zemunika. — U pismu ima težkih
osvada, za koje mi nemožemo uzet odgovornost.
Red bi dakle bilo il preinačit, il tiskat kao pri-
obćeno, u a obične uvjete. Molimo za odgovor.
Tiskarna Ivana Woditzke.
Med]a ostalim točkam dnevnog reda bi-
jaše i prošnja gdje pitaju odlomci Radonić
i Pokrovnik zajam od 500 forinta od ob-
ćinske blagajne, na teret njihovih odlo-
maka, obvezujući se tu svotu vratiti kroz
10 godina, budući jim tuča ove godine sve
otukla, ter da bi otom svotom mogli priba-
viti potrebite usjeve. Na to se gosp. Ciece
podiže i pita rieč; koja mu bi dozvoljena
od predsjednika sjednice gosp. Marka Živ-
kovića Šupuka. Vi hoćete, reče Ciece, da
jim se dade ta pomoć, jer su svi katolici,
jer toj molbi bijaše na glavi Otac Cačić.
Nećete da date Žitničanim jer su svi hri-
stjani1)?!! Pa napokon, reče, to je smra-
dai-ija. Zatim ode uz nedobravanje cielog
vieća.
Pitanje je sada: Kako se je moglo dati
i govoriti o Žitničanim, kad nijesu htjeli
pitati, a nit jim je potreba? Nespominje se
gosp. Ciece dvogodišnjeg tamnjičenja za
pok. popa Petra ?
što da rečem pak o ober-inženjeru mosta
Cecele: Berticioli ? Netreba vdrugo da re-
čem, nego poslovicu samu: Sto mačka koti,
sve mise lovi. I ober-inžinjer je hotio slie
diti stope „venerahilog" Otca; ter jednom
naskoči na našeg neumornog radišu za do-
bro naroda, gosp. Nikolu Vežića.
Čitaoci uvidjet će mržnju, koju je izka-
zao naš „venerabile" Ciece. Svaki dan nam
braća daju bolje prigode, da se s njima u-
poznamo i pročitamo njihove unutrnje želje.
RAZLIČITE VIESTI.
Čujemo da će se do koji dan razpisati
izbori za dalmatinski sabor; izbori imali bi
se obaviti koncem mjeseca svibnja.
Ej Čuda nevidjena! bit će uzklikli naši
čitaoci u pokrajini, videć da smo im za
broj od prošlog Četvrta poslali malo biele
hartije. Što ćete, braćo, zaplieniše. Samo
molimo Boga, da nam se ne povrati lanjski
prosinac, kad smo već usljed neprestanih
zapljena bili doprli do toga, da nijesmo znali
kako da pišemo.
Predsjednik prizivnog suda u Zadru, Letis,
ide u mirovinu.
Urednikom „Obj. Dalm." na mjesto J.
Tončića imenovan je g. Budisavljević kot.
pogl. u Kotoru.
U dva zaplienjena članka prošloga broja
bilo je istina mnogo toga, al po našem
mnienju nije se za ono mogo nitko živ u-
vrjedit, jer najviše je zlo bilo to : da smo
rekli svoju iskreno, ko što je naš običaj,
Vis. Vladi bečkoj, Vis. Vladi Dalmatinskoj,
naosob Nj. P. barunu Jovanoviću, pa ple-
miću Paviću i t. d. i t. d.
Pomorsko pelješko družtvo zaključilo je
liquidirati i to držeć za načelo obći interes,
kako je to očitovao u našem listu preč. D.
M. kanonik Štuk.
Od dva zaplienjena članka jedan je bio
prenešen iz „Pozora". Malo smo šta našega
nadodali, pače nijesmo ni sve „Pozorovo"
tiskali. Radovali smo se, dakako, gdje i
„Pozor" napokon pristao uz „Kat. Dalm."
glede vladavine bar. Rodica. Mi smo pak
uza nj glede vladavine bar. Jovanovića,
peleć zastupnicim da bi se više imalo izticat
u Beču: Hrvati smo, i da bi se više imalo
radit za sjedinjenje. Odobrili smo i što je
„Pozor" reko o civilnom guverneru kojeg
sama Dalmacija nema! I mi ne nahodimo
shodno da nam „sablja" vlada: volimo svoga
bana. Je li nas s ovoga zapljena stigla?
Spljećanin Galasso, koji se hitio kame-
nom na d.r Bulata, kad je ovaj u oči izbora
obćinskoga upraviteljstva polazio na obćinu,
bio je osudjen na četri mjeseca tvrde tamnice.
Presv. g. M. Vodopić biskup Dubrovački
imenovao je veleč. g. D. Fr. Danka, vojni-
čkog kapelana u Trebinju, začastnim pri-
sjednikom duhovnoga stola dubrovačke bi-
skupije.
x) Selo Žitnić po najnovijem popisa imadc 645
stanovnika, od kojih pripada 320 vjeri katoličkoj
a 325 vjeri grčko-iztoenoj.
•lesili razumio. Ciece ?
Na 7 dojd. svibnja t. g. otvorit će se
prvo ovogodišnje redovito zasiedanje poro
tnog suda u Dubrovniku.
N. Vis. nadvojvoda Albrecht darovao je
po 100 fior. zavodu sirota na Rieci i zavodu
sirota u Banjojluci.
Br. 24 Spljetske „Gazzetta" (čitaj „La
Gazzetta") bio je zaplienjen; jer nehote
posrnula u neke iredentistične izreke, pre-
niev ih iz nekog rimskog lista. U ostalom
„Gazzetta" velika je vladina prijateljica.
Ona pače hrani i selenje Niemaca u Dal-
maciju
Pišu nam iz Šibenika, na 30 pr. mj.: Ovdje
(bilo i u Z., a tako kako čujemo po svoj
pokrajini. Op. Ur.) vremena zimska. Bura,
nazad dana juga i kiše ko iz kabla, te ni-
jesmo imali ni obhod na Veliki Petak. —
Bolnička zgrada gotova je i iznutra. Došle
je došlo za umobolne 60 prošnja, a pošto
nema prostora nego za 70 osoba, rek bi da
će bit stiske kad se bolnica otvori i nadodj u
druge prošnje.
Pišu nam s Korčule, dne 26 pr. m. : — Pra-
vedno je, da i mi rečemo rieč o našemu
propoviedaocu O. Mihelangjelu Bunačiću iz
Dubrovnika! Baš liepo propoviedao, pa ga
blagosljivamo, jer zrnce rodilo stostrukiem
plodom; narod vrvi jatimice na pokoru. Na
odlazku mu velimo: Mihelangjele, Bog s to-
bom, dabogda se iztanova sastali na bolje
naše i crkve Krstove zaručnice. Dično je!
sveti Frane bdije nad svojiem sinovima, te
nam jih u Dalmaciji navlastito odgaja i
učenieh i bogoljubnieh, ugodnieh narodu.
Bog blagoslovio naše rodoljubne Franjevce!
X
N. Vis. nadvojvoda Albrecht darovao je
Družtvu kćeri božje ljubavi u Sarajevu f.
300 za sarajevske sirote.
Deutsche Küste. Jedan od najrazprostranje-
nijih njemačkih^književnili listova, die Garten-
laube, koji izlazi u trista hiljada iztisaka,
donosi u prvom ovogodišnjem broju novelu:
Gebannt und erlöst v. E. Werner, gdje od-
mah na prvom mjestu opisuje parobrod,
koji je kroz sat imao odploviti sa Piazzette
— biva iz Mletaka — nach der nahen deut-
schen Küste, biva u Trst. Trst dakle i
hrvatsko primorje „njemačka je obala". Tu
dakako ima njemačkoga bezobrazluka, ali
ima i nečije druge krivnje, biva onih koji
krče put sveniemstvu u ove naše hrvatske
zemlje.
Svi gradovi Italije, na čelu im Papinski
grad Rim proslavili su na 28 pr. mj. 400
godišnjicu slavnoga slikara Rafaela Sanzia.
Dne 27 proš. u večer doplovila je u Gruž
oklopnjača Ferdinando Massimiliano, a su-
tradan oklopnjače Lissa i Tegethof.
Pomorske viesti. Bordeaux, 14 ožujka. B.
Kraljevica, sa Rieke put N. Yorka, udario
je o bark General Brialmont; oba su malo
bila oštećena; - 20 ož. Kap. Radimiri,
barka Vesta, stigo je sa Rieke i javlja da
je uslied loša vremena morao mnoge stva-
ri bacit u more a da su mu valovi odnieli
nešto duga sa palube - St. Michael's, 13
ož, Bask Urano, koji je ovamo doplovio
oštećen još mjeseca studenoga proš. godine,
bio je jučer prodan na javnoj dražbi za
170.000 reis-a — Dojedrili su srtno u St.
Pierre (Martinica) iz Marsilje barci Cavalure
i Josef; iz Philippeville ođplovio je b.
Sansone put Dunkerque, krcat ječma.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.48'/a;
dukati: 5.61 — 5.59 ; sterline: 11.93 — 11.90;
london: 119.70 — 119.20; bankanote talij.:
47.40 — 47.20; dohodak austrij. u papiru :
78.40 — 78.60 ; u srebru : 78.70.
O O
trgovački vlak. Mnogo Štete, al
ne poginula nijedna osoba.
Beograd, 2 travnja. Ruski pu-
kovnik Despotovic bio je protie-
ran iz Srbije od policije radi sple-
taka u prilog bivšemu mitropoliti
Mihajlu. Za srbskog mitropolitu
bio je izabran arhimandrit Teo-
dozij Mraovic.
Carigrad, 2 travnja Oglašeno
je.imenovanje katoličkog arbana-
Škog (miriditskog) kneza Prenk
Bib Dode kao Libanskog guver-
nera. Poklisari austrijski, francuzki,
njemački i talijanski odobrili su
ovo imenovanje, docim Rusija i
Englezka uzeli su ga samo na
znanje.
Brzojavke „Katoličkoj Ikilmaciji,,
Budimpest, 2 travnja. Pronašlo
se da je neki Pavao Sponga u-
pravljao ubojstvom Maylatha, al
ga policija nemože nikako da na-
dje. — Jučer kod Monora (?) užego
se je petroljeskom sviećom jedan
Plovilha ausl.-ug. brodova.
Aberdeen: doj. 21 ož. Trojednica; 25
Achille F. /Ugir: odj. 22 ož. Columbus, k.
Gjurgjević, Trst. Anversa: odj. 21 ož.
Attivo, k. Kosović, Cardiff. /Ivana: odj. 6
ož. Olga, Delaware. Bordeaux: odj. 20 ož.
Vesta; 22 Adria. Buenos Ayres: odj. 6
ož. Triton, Moričić, Pensacola. Cagliari:
odj. 22 ož. Sansone, k. Capponi, Dunkerque.
Cardiff: doj. 22 ož. Esau; — odj. 22 ož.
Regolo, k. Polić, Gruž; 21 Gjurko, Petriće
vić, Kotor. Carigrad: odj. 19 ož. Fratelli
F., k. Ferenza, Sulina; 20 Nova Harnost, k.
Poković, Taganrog; Elena D., k. Klaćević,
Taganrog. Cartagena: odj. 10 ož. Temi, k.
Tomašić,N. York. Cette: doj. 22 ož. Urin; —
odj. 21 ož. Sušak, k. Randić, Memel; 22 Grob
nik, k. Blažević, Rieka. Cuxhaven: odj. 22 ož.
Solerte, Corsario, Buenos Ayres. Filadelfija:
doj. ož. Nestor. Fort de France: odj. 21
ož. Argos, k. Costantini, Gjenova. Frema-
tle: doj. 14. velj. Honor. Goole: doj. 24
ož. Margarita. Jamaika: doj. 26 ož, Mel-
chiore Vidulié. Marsilja: doj. Tonina II.;
26 Adler; Etra; — odj. 22. Bice, k. Mar-
tinolić, Kronstadt; 24 Alessandro T., kap.
Dobrilović, Cette; 27 Tartaro, k. Pesely,
Rieka.Mesina: doj. 19 ož. Galatea. Mon-
tevideo : odj. 21 ož. Padre, k. Velušig, N.
York. Newport-Mon: doj. 26 ož. Marietta
V.; — odj, 22 ož. Adrastea, k. Tomašić,
Smirne. Newry: odj. 22. Zvonimir, k. Bie-
lovučić, Hampton Road. N. Orleans: doj.
20 ož. Emilia T. N. York: doj. 13 ož.
Pelješac; — odj. 12 ož. Phison, k, Kosulić,
Anjer. Pensacola: odj. 6. ož. Triton, k.
Maričić, Buenos Ayres; — doj. 8 ož. Ma-
ratona. Point a-Pitre: doj. 8 ož. Ida P.
Port Eads: odj. 10 ož. Blandina P., k.
Soić, Reval; Agostino C., kap. Premuda,
Kronstadt. Queenstown: doj. 26 ožujka
Franky. Roches Point: doj. 26 ož. Ame-
rica; Mathusalem. Rufisque: odj. 28 ož.
Vjeran, k. Randić, Nantes. Philippeville:
doj. 19 ož, Teodosia T.
SLJúOi
Odpisi „K D."
Č. g. Zauovetalo — pokrajina — Još dvie
rieči o Vašem mornarskom listu, o rieči
„karik".
Držali ste se, istina, vjerno našeg načela,
onomadne iztaknuta pod br. a, t. j.; da tudje
rieči najbolje pisat i izgovarat tako da budu
što bliže izvoru, ali u mornarskom listu imali
ste rabit pučku formu karag.
Hitamo sada pak ovu prigodu, da prispo-
dobom dvaju oblika karik i karag odgovo-
rimo na Vaš upit:
m. Kako se po filologiji može sastavit povie-
stnica naroda i za ono doba iz kojega nemamo
nikakve ni pismene ni predajne nspomene.
Jedna je rieč premalo za vjerodostojnost,
al i jedna sama rieč može bit kadra, da
mnogo stvari dokaže.
Uzmimo na pr. ovu rieč karag. Metuimo,
da se pretrgnu sve poviestne uspomene o
Hrvatim u Dalmaciji ovih zadnjih viekova
i da naši potomci, makar nakon hiljada go-
dina, nadju zabilježeno samo to: da seje
XIX. vieka u svoj Dalmaciji Hrvatim na-
pučenoj rabila talij. rieč karik u obliku
karag. Odatle moglo bi se proizvesti barem
ovo a) da su XIX. vieka il još prije Hrvati
i Talijani medjusobno i to često obćili i b)
da se je talijanski jezik na dalmatinskim
obalam namećao hrvatskomu i to za dulje
vrieme. Prvo se je proizvadja iz toga što
su dalmatinski hrvati primili od talijana
talijansku rieč „carico", a drugo jer se rieč
„carico" imala kad priliepit uzduž ciele dal-
matinske obale i ponarodit se.
Učeć ovako i prispodabljajuć, filolozi su
došli do nekih pravila a ova su im kao
ključ koji otvara ulaz u inače nepsistupna
poviestna vremena, i ne samo ulaz u po-
viestnicu nego i ulaz u druge znanosti. Na
pr.: našo se njemački filolog koji je, prou-
čavanjem glasova i rieči, dokazao da univer-
salnost pojmova obstoji jedino u ljudskom
slovu, te pošto su rieč i idea u uzkom sa-
vezu, dokazao je jaz što postoji izmedju
naše duše i živinske pare; a po tom opet,
kako je O. Secchi fizikom tako je on filo-
logijom pobio Darvinove i u obće materija-
listične teorije i doprimio nov znanstveni
vienac slavi i sjaju katoličkih istina. — Nu,
kako se stvaraju filologička pravila? Evo. Dr-
žimo se rieči karag I samo odavle mogu se
nazriet dva pravila: a) da se, tražeć korjen
rieči, u obće nema pazit na samoglase (vo-
kale) nego kao na uzgrednu stvar, jer se
vrlo iako samoglasi mienjaju (ovdje talij. i
prešlo u naše a. Sravni franc. langue i ta-
lij. h'ngua. I u jednom te istom jeziku ima
takovih promjena izobila, od a u i pa ob-
ratno. Cir. lat. rapere i enpere; hrv. dah i
uz-dis-ati. Drugo b) pravilo, da se suglasi
najradje i najobičnije mnienjaju u istoj vr-
sti, dakle grleni u grlcne, te tal. k postalo
naše g. — Nu na ovo vriedno će bit još se
osvrnut.
ć. g. P. K. — Boka Kot. — Primismo cienj.
pisma. Nastojati ćemo da bude u dojdućem broju.
C. g. X. — Dubrovnik. — Rada bismo znat:
tko ? One obaviesti o talijomaniji dobro su nam
došle: znali ćemo vršit svoju, nu Adelantes Pe-
dro; treba prije nudjat mir, pa kad bi se tomu
na odgovor poklisaru glavu odsjeklo onda će bit
što treba. O Filipici neznamo ništa, nit ju čuli ni
vidjeli !
C. g. D« P. — Gata. — Primismo, Što prije.
C. g. Dolačanin. — Šibenik. — Prikratili smo
malo. Inače, radi preobilnosti materijala bilo bi
trebalo, da ostavimo za dojdući broj. Nezaboravite
nas. Življeli !
C. g. X. — Šibenik. — Žalostno je do se u
gradu gdje je katolički duh toli budan predsta-
vljalo i na sam Uskrs. Vaš dopis za to svake je
hvale vriedan, ali, molimo, razvidite prije dobro do
koga je, jer smo amo čuli za neko hvalisanje ko-
medijanatá još prije neg su srećom odavle odpu-
tovali.
CC. gg. dopisnici iz Trogirske obćine i sa Senja
— Dragovoljno u dojdućem broju.
Ć. g. 0. Jer. BaSić — Danilo kod Šib. - Evala!
Namireno do konca lipnja. Šaljemo Vam list po
naputku.
C. g. D. P. — Zadar — 1 Vi se povadjate za
tužnim primjerom potvore i sumnjičenja! Prosio
Vam kad nabodite da Vam dolikuje i da Vam tim
raste ugled listu, samo barem nastojte lagat malo
lukavije, jer ozbiljno obćinstvo ne zadovoljava se
sa „nevriedi osvrćali se" a još manje prekukavnom
doskočicom: „škodi" i „slaže se". Ta Vas sviet
zna, da Vas je „Kat. Dalmacija" nauUla
sibat ono niemstvo, koje ste Vi tu skoro u
uvodnim člancima branili.
SI. Ravn. nadi), Sj. — Travnik •— Odposlasmo
u subotu naručenu sliku sv. Ćir. i Met. i ujedno
obaviest glede slike sv. O. Pape.
C. g. X. — Trogir — Bude li moguće, odmah
u dojdućem broju. Srdačan odpozdrav!
ČČ. gg. dopisnici : iz Spljeta, Ciste — Nasto-
jali smo i bijasmo predali tiskarni; ali je red bilo
izpustil zadnji čas i ostavit za dojdući broj. Mo-
limo, uztrpite se-, nama je bez dvojbe žalijo nego
Vama.
C. g. Az. — Dicmo Donje — Cienj. dop. o
zast. Pavlin, i Folneg. uvrstit ćemo u dojd. br.,
jer danas nikako uemogosmo. Zdravo nam!
CČ. gg.: M. P. i I. G. — Rab — Po svom
sadržaju Vaše pismo imali bismo uvrstit ko Pri-
obćeno. Molimo za obaviest.
C. g. X. — Sinj — Evo odmah. Hvala na prij.
riečima. Bog Vas poživio!
U Ivo Prolan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke,
MOLI
Veritatem facientes in charitate, '
crescamus in illo per omnia, qui <;
est caput Christus.
(S. Paul. Ei»h. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in
Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : <|
Si quis Cathedrae Petri jungilur, s
meus est. jj
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ?
Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV
Crni Glasovi.
„Tko svojom hoće da propada,
bio vriednik i zaslužnih koji
hoćeš, prava neirn i da sobom
povlači narod".
Pavlinović.
Nije ni puna nedjelja dana da smo na
uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama
koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na
neke krupnije pogrieške i mane, nebi li
jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali
»ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj
lieka.
Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo-
ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne
svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u
narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i
mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati
da je onako, kako smo mi pisali.
O tom su bili uvjereni, još prije neg smo
mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša
nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i
to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan
čas, oe da ga slabimo, da tobože klone
duhom za nastujaću borbu, već da mu iz-
nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba,
nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se
jpripravio na nove borbe, koje će biti teže
u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja,
mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u
velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o
čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola
istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u
Dalmaciji; istina i sama istina moći će
učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne
samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim
neprijateljima.
Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina,
i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno
biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu
svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne
korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba,
koje je narod nadario svojim povjerenjem,
već korist kojoj zrake odsievaju na cio
narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju
obzira u koliko njihov rad koristi narodu;
onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu
narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje
pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće
svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik
koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači
narod".
S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio
članak pisan iz Dalmacije u posljednjem
broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to
nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi,
koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela,
niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi
koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga
neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo-
ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba.
Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta
o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili
narodne ljude na neke nepodobštine koje
je ukloniti, neće li da jih narod odmah u
prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis
o si'-kanju i diganju u narodnim društvima,
zadarski nam novinarski drug doviknuo:
les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak
u Slobodi mi možemo opetovati istu fran
cuzku rečenicu.
nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše
Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji
se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo
djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat
svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista"
proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj,
kojega je osobnost izniela na javu, da za-
varava javno mnenje.
,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da
prikrivam misli koprenom neprozračnom ?
Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše
pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja.
„Pojavi koji su se od g. 1861 do danas
pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču
i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj
koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih
u sgodno vrieme zaplete, isti je amo
„Banovina s crnim slovima bilježi mnoge
učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni-
nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini
sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se
za pladanj leće.
„Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane
zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke
suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih
je izniela sreća da neizkusni vode domaću
politiku.
„1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje-
seca srpnja stotine i stotine srdaca slale
svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal-
macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat-
stva, od onamo, jadna mu majka! prohode
kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo
izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim
dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao
zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao
pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji.
„Majko domovino, zapuštena siroto, otvori
se one nesretnike, koji ti otvaraju nove
rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo
kao Uspomena jim se spominjala kao
Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi-
vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo,
kao !
„Kako neki drže Agramericu u Zagrebu,
da je podpomagana hrvatskom vladom, da
piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno-
vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di
Spalato od početka do kraja talijanska,
podpomagana i nadahnuta (narodnim
ljudima), uredjivana od korifeja narodne
stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo
u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini.
„Koje srce nebi proplakalo, koje se oči
neovlažile, kad pročitaju što se pogansko
pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije
duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još
kada? »)
„U isti dan, sami sat prvo neg se ima-
doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da
viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na-
proti vladi, da se predusretnu u
pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa
da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po-
znali smo vas na sastankul Dok ste na
vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne-
uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo:
^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago,
i bili obožavani po komu vas volja. Pozna-
dosmo vas, otci domovine, makar da ste za
čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da
ne razdvojite nesretnu narodnu stranku
„Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka!
Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo
ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi,
gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do
katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je
ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad
poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim
djelim će im moći doviknuti: daleko vam
od nas kuća."
Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a
ne načela, kaže pri koncu Sloboda.
Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da
je kakov pendant onomu, što smo mi prije
nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je
tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako
pomutili pojmovi, da se imenovao poča-
stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje-
mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža-
lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se
nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i
još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na-
rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede;
mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i
samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo
dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no
što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji
se pronose kroz stupce bečkoga novinstva,
pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak
ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo
bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz-
nešenim, nama je dužnost da i ove crne
glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom
listu, predamo narodu, da bude obaviešten
što se sbiva u nekojim krugovima.
Mi bismo želili da se ovi crni glasovi
neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su
dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje
postupanje pred narodom, bude li spljetska
Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo-
de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude,
koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje,
a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala
ta Pirrova pobjeda.
„Tko svojim hoće da propada, bio vrie-
dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima
da sobom povlači narod".
običaj imao bi stignuti u Moskvu u
večer pokle se ovrši crkveni obred
krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu
obredu.
Na Rieci magjaroni sbivaju komedije.
Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte
riečki guverner Szapary, o kom se bio
prosuo glas da će se odreći časti.
Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih
nikad ne fali pri „domoljubnim" izka-
zima, priredila je bakljadu guverneru,
a načelnik na Čelu obćinskoga zastup-
stva podje da mu zahvali na desetgo-
dišnjem radu i da izrazi želju da će
i na dalje ostati guvernerom. Guverner
zahvali obećajuć da se neće odreći,
dokle mu magjarska vlada nenadje
prikladna zamjenika.
Imenovanje miriditskoga kneza Prenk
Rih-Dode Libanskim vladaocem još
nije konačno ustanovljeno, jer se još
Englezka pa i Austrija opiru.
Dnevne viesti.
Iz Rima javljaju da će presv. sto-
žernik Vanutelli zastupati Papu pri
kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je
') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele-
bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke
spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što
je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra-
jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik
kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po-
primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da
izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list
(čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko
buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog
nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva,
jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal
macije a to tim više što niemci nedolaze
u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim
stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte,
budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili
Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da
se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste,
šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul)
ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe,
kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion
odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim
pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~
siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako
namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše
njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo,
ili koju odluku na kotarske poglavare
jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to
jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro
sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko
se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi
vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi
gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni
smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina
pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav-
lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz-
danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i
od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu
mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\
Ur. „K. D."
Nakon pune dvie nedjelje, bio je
prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti
ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga
je bio stigo u Požun brzim vlakom u
četvrtak u večer; ali je odmah bio
pripoznat, te dva stražara javne si-
gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu
Sponga je imao dovoljno vremena da
povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne-
koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u
krvi na zemlju a redarstvene ga straže
digoše i povedoše u županijsku bol-
nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be
je malo za tim osviestio. Sudbeno po-
vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga
izpita, a on je izpoviedio da se zove
Pavao Sponga i da je učestvovao uboj-
stvu Jurja Majlata.
Zastupnička bečka Komora primila
je prošlih dana zakonsku osnovu o po-
priečnoj česko-moravskoj željeznici; u
petak započela je razprava o tiovici
školskomu zakonu.
Dalmatinski zastupnici stigli su u
Beč i učestvuju parlamentarnom radu.
Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo
se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim
prvakom.
Hrv. prekovelebitski sabor, po naj-
novijim viestima, rek' bi da će se
otvoriti istom dojd. listopada; uzrok
je tomu što vlada nije pripravila ni-
kakvoga materijala za saborsko pre-
tresanje, jer ugarska vlada neće da
pristane uz osnovu preustroja uprave,
pripravljenu od hrvatske vlada. To da
je dovelo do sukoba izmed dviju vlada,
te da je ban uzalud dvaput putavao u
Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da
se izjalovi zajam zagrebačke obćine,
rugvički prokop i zagorska željeznica*
Izbori u Krajini. Dosad označen je
dan izbora u sliedećim izbornim ko-
tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-
SLAVOUUB WAGMEISTER
pozlatar, rfeataurater crkva i tvorničar
crkvenih paramenta
ZAGREB, Duga ulica 12
preporuéa a« prttatnomu arećenatru za izvedbu
Crkvenih radnja i popravaka
t« gradjenje
novih žrtvenika
preporuea ujedno sroje bogato skladište
crkvenog odjela
®d najjednostavnije i najjeftinije vrsti do najbogatije zlatom izvezene,
vlastita tvoriva, te
svilenih tkanina iz prvih francezkih tvornica
uz najjeftinije ciene.
Izvanjskim naručbam dostavlja se ciela sbirka naručenih stvari na
izbor franko. Za mnogobrojne naručbe moli Slavoljub Wagmeister.
¡a¡-i
u
Katoliška Bukvama T Ljubljani.
Litúrgica!
Beaedietieaale, — Breviarimm, — Caeremoaiale Episco-
perum, — C*H»H missae, — Gradúale,— Horae Diarnae,
Memorial« Ritaum, Missae pre Defuactis, — Missale, —
Octavarium, — Officiuna hebiomadae saactae, — Ponti-
ficale, Ritaale, — Ritas ceBsecratieais Eeclesiae, etc.
Katholische Bacihandlung in LaibacL
>• < a ° S q
sa: s-ff § <n
a 5"
5. « «6 aa S 09
er -T. 2: ® S íX o. o » D o a
Calendario Ecclesiastico
1891-92
È uscito il Calendario Ecclesiastico
1891-92 con le incísioni e biografié dei
Cardinali Veseovi, Palatioi e novelli, dei
NUDZÍ apostolici, deglí Ábati e Generali
degli Ordini religiosi, dei prelati della
Corte pontificia, e dei novelli Veseovi
residetiziali d' Italia. Di tutti gli Arci-
vescovi e veseovi della cattolicità, dei
quali non furono per quest' anno inseriti
i ritratti, si notarono i singoli cambia-
meiiti, traslochi, promozioni, come fu
anche fatto per 1'aggiunta dei Veseovi
titolari che mancavano nelle passate edi-
zioni. La stessa cura si ebbe per il
personale della Cappella e della Fami-
glia pontificia, per gli Ordini e per gli
latitud religiosi. Alie Cougregazioni Ro-
maae si aggiunsero brevi notizie sull' o-
rigine delle raedesime e sugli affari che
trattano, come fu fatto anche per gli
Istituti e Collegi e per moite altre Società
di beneficenza. Sono riportati ín quest'an-
uo inomi dei Parroci e quelli deiOanonici
delle singóle Basihche di Roma, si ag-
giunse per ultimo un elenco di tutti i
giornali cattolioi della penisola.
Nel Calendario delle feste, oltre i
Santi del giorno si pubblicano cronoló-
gicamente in forma di effemeride le
principali gesta di Leone XIII, compiute
nei precedenti anni, come pure i principali
avvenimenti religiosi del suo pontificato.
Non parlando della magnifica edizione
stampata con íregi ed affidata ad una
delle primario tipografie di Roma, nè
delle fiuissime incisioni e della carta,
concludiamo col presentare 1' opera come
guida ecclesiastica única ed importan
tissima.
Prezzo del volume in 16° di 500 e
piil pagine : In brochure L. 5 — alla
bodoniana L. 6
Dirigerai cou vaglia anticipato all'Eco
del pontificato e Gazzetta del Clero —
palazzo Cesarini — Roma.
Obavlja naručbe točno te ođprema prosto poštarine!
Velečastnome svećenstvu
podpisani se uljudno preporučujem za izradbu sva-
kovrstnog crkvenog posudja, iz Čistoga srebra, [alpaka
i mjedovine, kao :
pokaznica, kaleža, čestičnjaka, svieći^aka, svjetionica, itd. itd.
u najnovijih i liepih oblicih a po najnižoj cieni. ^
Stare predmete popravljam te ih kroz oganj po- 3
srebrujem i pozlaćujem.
Na zahtjev Šaljem ilustrovane cienike badava
odani
TEODOR SLABANJA
srebrnar u Gorici (Gflrz). Ulica Morelli br. 17.
Obavlja narnčbe točno te odprema prosto poštarine!
-r ® ° <3 c o
Katolička Hrvatska Tiskaro a
i üAimi
[ma u shrani već sgotovljene sve potrebitije tiskanice za naše župnike, kao i tiskanice za naše učitelje a
uekt i za obćine; a to sve uredjeno po svjetu osoba vještih rukovodjenju dotičnih posala, i po najnovijim pro-
pisim i zahtitvim. Tiskanice kojih se slučajno nebi našlo na raspoloživost, tiskarna se do potrebe zauzimlje da
ih sgettvi krtz 24 sata od naručbe, osim ako to pada u svetce. Tako i nabave posjetnica, listovna papira sa
•bvojim i omanje radje u najkraći se rok izvršuju.
Tiskarna poduzimlje i tiskanje velikih djela, hrvatskim slovima (ćirilicu ne rabi). Ciena najumjerenija, radja
veoma solidna i tečna.
Upozorujemo si. ofoćlnstvo med ostalim na slledeće tiskanice.
Za vic. gg. župnike:
7 Et. Svjedočba siromaštva za oprost biljegovine
8 Popis osoba sastavljaj ućih obitelj (Stanje duša)
9 Za bilježenje ST. Misa
12 Ceduljice za ST. Pričest
1 Matica ftecljoaik
2 „ Tjoičaaik
% „ Mrtrik
4 Svjeáoéka krštoaja .
5 „ rjenčaaja
I „ smrti
7 I. STjedočba sirenastra
13 sv. Krizmu
14 Ukupni Izvadak (Estratto Sommario) (Točao po
15 Prikaz račuaa (Resoconto) (propisu
Za sudbenu struku:
17 Dnevnik blagajne
18 Zapisnik
19 Kratki „pregled" crkv. imovine
30 Izvješće o smrti
35 Obaviesti izcrpljene
36 Izvod iz Matica krštenih
16 Postupak n sitaieam 11 U sudu
Za arede
2# Zapisaik za uč.
21 Ljotopis
22 Imtó • pokaájaaju
2S TOoaska oponoaa
24 Popisak ¿joco
25 Kajiga • yroáuzetom učev. gradivu
26 Odpustaa svjodočba
27 Dopis mjestnoMU uč. vieću
34 II. Obrazac C. (t. j. opomena za
prikaz djeco).
41 Izvadak iz knjige o pohadjanju
([nova tiskanica)
42 Proučeno gradivo (nova tiskaniea)
16 Recepisse
Za gg. učitelje:
29 Učionska obaviest
31 Učionsko izvješće
32 Matica učione
34 Upisnik knjiga
Za razne:
28 Orlastaica za pred sudom I 33 Ovlast za izbore
37 Zeiijja na kmetstvo 39 Obveznice dužnika obće.
38 IzkaH osoba za držanje vojn. očevidnosti | 40 Pregled mužkića koji su preminuli i koji nijesa uzeti u vojnike
Gioao »azaik vrit* tok« od % aovčića, do 3 novč., naime noma nijedne tiskanice skupne od 3, ni cienje od y3 novčića.
Svi prtLvi prijatelji svetih, aptstifsmh načela, zastupanih djelom i programom od „Katoličke Dalmacije* i „Katoličke hrvatske tiskarnemoljeni su, da, sv%k
u svim krugu, msUje za svestrani podpuni razevat §voga vjero-i rodoljubna zavoda,, kojemu je najprva misao i poglavita zelja: koristit katoličkoj vjeri i hr-
vatskoj domovini, jedinim zviedam predhodnicam ovoga 'Lista i ove tiska/rne.
Na 19 tek. na noć kad je kiša lievala
kao iz kabla, nepoznati lupeži razbivži bra-
vu na malima vratima crkve sv. Antuna u
»Vrisniku, uvukoše se i pokradoše ne samo
alato i srebro što nadjoše na oltarima B.
jp. ?fMarije i sv. Antuna opata, nego i dru
gih crkvenih posuda, kao na pr. kadionik
i siglić. Vriednost ukradenog zlata i srebra
nadmašuje svotu od 300 fiorina. Vlasti biše
odmah obznanjene i iztražuju, ali mučno da
olpaznaju za lupeže, ier bez dvojbe nijesu
s onog otoka. * , i •
- Primamo iz Vrbanja: Ovdje zapelo pro-
davanje; vina. Ciena mu je f. 9 barilo (137a
' hektolitar). Maslina ni za liek na sredini
: otoka. '!
v u X „confratelliu. „Dalmata" i „Avveniru"
kao suborci jednoglasno kriču na mane au-
strijskog ustava. Da su pravi naprednjaci
imala bi dva pobratima vikat radje na po-
bratimski im ustav talijanski, koji je za
narod puno udesnji, pače u ime slobode drži
U sužanjstvu prvu i najveću svoju i svega
Svieta diku, Papu, prvog domorodca i gra-
djanina: ili se prihvatiti programa sjedinje-
nja s Hrvatskom preko Velebita, jer tamo
naša braća, koliko im god krnjili Magjari
slobodu, mogu u ime nje prispodobit se
baš ako će liepo sa Zvicerom. Nego „Dal-
mata" i „Avvenire" kriču samo tako, da
dokažu da još duhopire. Jadni oni: kako
im se obrnula kola niza stranu! nu to je
po onoj: tko zlo čini nek se dobru ne nada.
Žele tobože slobodu, a što oni Čine pd ve-
ćine hrvatskoga naroda u Spljetu i Zadru ?
Eh, propala gospodo, došla je revanche.
lnjluenze di partiti. Riceviamo dalla citta:
Nel nam. il Dalmata di carta, parlando
del concorso a due posti di cancellisti, doman-
dava: „Non c'entrerebbe forse dimezzo anche
ilpartitof1' e girava la domanda e le relative
considerazioni ,,a chi spetta e a chi incombe il
sacrosanto dovere di vegliare che giustizia
sia fatta". — Giorni sono le nomine venne-
ro pubblicate nella gazzetta ufficiale ed il
buon Dalmata tacque, come tace chi si
trova in falio e viene preso nei ferri ap-
postati ad altri. Orbene, se il Dalmata tace
non sareitifKi^oi die sorpasseremo in selenzio
le ultime nomine, e diremo al Dalmata che
una delle ultime nomine si deve ascriverla
a gloria d'un alto dignitario „ortodosso" o*
meglio greco-orientale e d' un consigliere o-
menimo; mentre sulla idoneitž al posto del
raccomariđato serbo (il quale in meno d' un
anno di servizio si buscč una romanzinajj
che per decisione del Giudice fu riportato
nello statd personale del raccomandato) nef
saprebbe raccontare delle belle il giudice
d'una vicina borgata. Che ne diče il Dal-
mata? Ne riparleremo.
Od S1. Obćinskog upraviteljstva u Drni-
šu primamo sliedeći Oglas:
U sijed postignute dozvole od Visokog C.
K. Namjestništva Izdatkom 19 prošlog Ruj-
na Br. 12933, donosi se na obće znanje da
svake godine počamši od tekuće držati će
se dne 21 studenoga u ovom Varošu, pri
godom Svetkovine Gospe od zdravlja, sajam,
na koji se svakovrstna roba i blago dovesti
može u svrhu trgovine.
U „Godišnjem Izvješću Državne velike
gimnazije u Kotoru" za školsku godinu
1881-82, blagohotno nam poslanu, nahodimo
zanimivu razpravu o Svilarstvu od najsta-
rijih <toh& do trećeg vieka prije Is. Napisao
ju prof. M. Martinović. Iz školske statistike
vadimo da je brbj učenika bio 116-108. Po
vjerozakonu bilo je 64 katolika (većina) i
44 pravoslavna.
iz mužara, vijanjem srbskih i talijanskih
zastava, ali kad pomoliše k Igranima nade
jim se izjaloviše, nevide nikoga do šarenog
Pere i učitelja, pa stadoše sbor sboriti i
rujno vino piti. Al u to đošč Radonić, te
videć nešto proti zakonu zabrani sjednicu.
Slavna gospoda odu u Perinu kuću, gdje
zavezaše da pokušaju sreću i u Drašnicam.
Dakle sbilja odu, al kad dodju, glavar jim
odmah u brkove: Nepačam se u ništo, a u
to zasviri himna Muzuviru. Tu jim neima
posla, pa odu u Podgoru, al tamo netom se
pomoliše započe pjesma Muzuviru. Al ti
ljudi nezahvalni, stanu se protiviti, nu pod-
gorani neznadu za šalu, već jih odagnaju.
Bilo bi i krupnijega, da neki djak podgorski,
svojim uplivom, ne zaprieči domorodcima, da
nauče pameti talijanske prirepine. Podbru-
siše pete i u sav mah podjoše iz Podgore,
praćeni kroz cielo primorje muzuvirskom
himnom:
Primorac je vira i poštenje
On nedaje viru za neviru
On nedaje dušu na prodaju....
X. y.
Imenovanja: Stjepan Margetić, duhovni
pomoćnik i učitelj kod pučke kofesionalne
mužke učione u Dubrovniku imenovan uči-
teljem grčko-istočnoga vjeronauka kod ko-
torskoga gimnazija; a Stjepanu Margetiću,
pravofcnu učitelju kod kotorske gimnazije po-
dieljen naslov „profesur".
Nove plovitbe austro-ug. Lloyda. Po okru-
žnici, koju je dne 15 tek. dalo Ravnateljstvo
Lloydovo, doznajemo da će se učiniti slie-
deće promjene na plovitbama družtva: 1.
Na brzoplovitbi Trst-Aleksandrija povisiti
će se brzina na 10 milja na sat; 2. Na
plovitbi Trst-Bombay-Hongkong odsle će
biti deset redovitih putovanja, a si tu će
parobrodi brže ploviti; 3. Na plovitbi Trst-
Kalkuta mješte 6 ko dosad biti će 8 putova-
nja; 4. Plovitba u crvenom moru, koja je lani
privremeno uzpostavljena uzdržati|Se se kroz
cielu| dojduću godinu. Polaziti ćq redovito
svako šest nedjelja iz Carigrada, tičuć Sajd
Lukij, Suec, Gedu i t. d.; 5. Uzpostaviti
će se plovitba s odlazkom iz Trsta preko
Jakina, u Bari, Brindisi, Mesinu, Cataniu,
Maltu, Tunis i obratno; a sudarati će se
ova plovitba sa plovitbom Rieka Zadar-Ja-
kin. Odlaziti će iz Trsta i Rieke redovito
svako 15 dana. Prvi odlazak je dne 4 sie-
čnja doj. god. * |
Pirenejski podrov. U Španjolskoj je go-
vora o veiikoj osnovi, da se pi*obiju pi-
renejske gore, koje smetaju brzdm obćenju
izmed Španjolske i Francuske. Kralj je Al-
fonso već podpisao neku osnovu, koja će
se iznieti pred kortes, Pirenejske će se gore
probit kod brežuljka Sompart. Troškove bi
namirile po pola obe države. Na taj način
skratila bi se za 100 kilometara dalečina
izmed Madrida i Pariza.
Zlata ko žala. U s. Gabriel Canon kod
Los Angeles (Kalifornija) pronašli su neiz-
crpive zlatne rude. U tri dni neki podkopač
sakupio je 21*000 dolara u prahu. Viest je
mnogo uzrujala obližnja mjestija, a narod
vrvi da kopa dragocienu rudu.
Primamo iz Bola, 16 tekućega: U Br.
78 ,,N. L." čitamo mali dopis s Bola kojim
se posve 'neuljudno navaljuje na upravitelja
pokrajinske pošte;! " " ' :!'i
Ta neuljudna navala nije poništo oprav-
dana, jer nevisi od pokrajinskog upravitelja
pošta da popravi Lloydove posle. A mi smo
uvjereni da Gospodin1 Biringer, samo da
mu je to moguće, bi popravio stvari u Dal-
maciji najbolje. Neg mi poznajemo vrlo do-
bro nemirnjaka, koji je „N. L.„ pisao —.
kojemu je običaj vriedjati i najvriednije ljude.
Pišu nam iz Makarske, 16 listopada:
Skoro Ive Topuzina, Grgo prodanac, Bi-
tanga i Bonaventura (svaka ptica k avojpae
jatu) uputiše se uz primorje put IgranU
Vozila sd ; vesela družina, gojeć nadu, da
če pošteni Igrančani dočekati pucanjem
Umrli. Čuveni Slovački utemeljitelj bivše
„Matice Slovačke" i katoličkoga gimnazija
u Klaštoru, Gjuro Slota dne 3 tek. u Pusta-
Voderadim. — Dne 17 tek. umro je u
Doblingu, krajišnik podmaršal barun Josip
MaroiČić u 70. god. života. Bio je junak na
sablji (odlikovao se osobito u Italiji kod
Madonna del Monte) a vješt u vojničkim
stvarima. Sin mu je Ambroz politički po-
vjerenik kod namjestničtva u Zadru.
Zahvala.
LT inesorabile morte ci rapiva teste
i' amato, il benemerito, rindimeuticabile Don Francesco Kargotir,
passato agli eterni riposi nella sua
parrocchia di Škrip; e la cara salma
ne fu provisoriamente deposta in quel
cimitero per esser quanto prima tras-
portata in questo di Lissa, sua patria
— I piet08i uffizii e le sincere com-
partecipazioni al nostro dolore, che in
questa luttuosa circostanza ebbero a
verificarsi tanto alla Brazza, che a
Lissa per parte degli amici e cono-
scenti ci obbligano a porger loro i
piu sentiti ringraziamenti.
Professiamo quindi la piu profonda
riconoscenza al M. R. Parroco D.n
Rocco Kalafatić, ai R.di sacerdoti Ca-
rević e Bonacić, al chierico Giovanni
Vusković, ai Signori Fabbricieri e
Confrati della scuola del SS., alla
Spettabile Direzione della Banda di S.
Pietro, alle famiglie Nikolić, Krstulo-
vić e '7eccliietti, al nostro amico Gian
Bortolo Nikolić per le sue prestazioni,
e all'intera popolazione di Škrip, ai
Sig.ri Dujmović Anticević Giovanni e
Giorgio, nonclie a tutti quei che da
S. Pietro, Postire e Dol accorsero
spontaneamente o si fecero rappresen-
tare ai funerali, ed in varia guisa ci
furono prodighi di conforti. Uno spe-
ciale ringraziamento dobbiamo ai nu-
merosi intervenuti da Mirce, ove il de-
funto per oltre trenta anni fu parroco,
e vollero dare questa ultima manife-
stazione di pio aftetto al loro defunto
pastore.
Ne siamo meno tenuti di esternare
la nostra perenne gratitudine al R.do
Parroco Arciprete D.n Giorgio Zude-
nigo, al R.do D,n Apollonio Zanella,
ed al Clero di Lissa per aver fatto
celebrare al primo annunzio della no-
stra grave sventura dei solenni fune-
bri uffizii divini, il primo nella Chiesa
Parrocchiale, ed il secondo nella Chiesa
di S. Spirito; e coiranimo vivamente
commosBO esterniamo del pari la no-
s|ra riconoscenza a questa Spettabile
Amministrazione Comunale, la quale
»i fece rappresentare ai funerali di
^Skrip, e si compiacque di far celebrare
nella Chiesa parrochiale una messa
solenne, a cui intervenne la patria
rappresentanza con a capo il Sig.r
Podest& Pietro Cav, Dojmi di Delupis;
alla Spettabile Societk „Viški Skup";
alle i. r. autorita locali ed eletto stuolo
di amici e patrioti dal piti profondo
del cuore rinnoviamo la nostra eterna
gratitudine.
Possa la nostra patria diletta, in
ricambio di si pietose dimostrazioni,
esser felice quanto il nostro caro de-
funto le ha sempre desiderato.
Lissa, 10 ottobre 1882
I parenli.
Pomorske viesti. Iz Bordeaux-a pišu dne
11 tek. da je bark Vesna, dojedriv sa Rie-
ke krcat duga, u putu pretrpio sasviem lo-
ših vremena i da mu je odnielo veći dio
tereta sa palube. — Pomorska vlada javlja,
da se je uzpostavilo novo svietlo sa bielom
stavnom svjetlosti na rtu na jugo istok S.
Nikole Budvanskoga. Svietli na osam milja
dalečine. — Dne 29 proš. mjes, na ruskoj
se oklopnjači Novgorod, usidrenoj u odeškoj
luci, nešto upalilo. Ostalo je mrtvih dvade-
set vojnika. Brod, koji je stajao osam mi-
lijuna rubalja skoro je sasviem razrušen. ?
Trst. Mletci: odj. 13 list. Iskra. N. Vorfe
doj. 30 ruj. America; 2 list. La Fortm^.
— odj. 28 ruj. Olga R., k. Mikuličić, Cork'.
29 Carla, k. Smokvina, Bajona; 4 list.
tvrti Dubrovački, k. Turčinović, Lisbonft ^
Newport: doj. 11 list. Marino; Ođe8a«
doj. 10 listop. Amalia D.; — odj. 4 liston
Maylath, kap. Pršić, Nizza. Penarth: odj
15 list. Imperatrice Elisabetta, k. Krelji^
Singapore. Port đe Bouc: odj. 7 Hštop'
Zebra, kap. Sutora, Gorea. Queen8tow&'
doj. 16 listop. Imperatore Francesco Qju,
seppe I. St. Vincent: doj. 1 listop. Nina
Swansea: doj. 14 list. Esempio. Tolone'
odj. 12 list. Aridrić, k. Stefić, Rieka.
Lisbona, 16 listop. Sretno je dojedrio iz
N. Yorka bark Boritelj, kap. A. Tripković
Dne 10 rujna susreše na debelom moru
b. Conte Oscar L., kap. Ragusin, iz Cardiffa
put Cape Town. .if« f* .vat; i 'ULT P' nm 9 ijt«'., ' ' , • »i«^?}
Ođpisi ,,K. D.'
•f'Ui!
Jimtir!
Iršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.48 V2» dukati v 5.61-^- 5.6S| Imđon: 119.35 —
119.15; bankanoie talij.: 47.05 — 46.85; do: hodnik aušt. u papiru-. 76.75 — 76.90; u sre-
bru: 77.60 — 77.70. !
X>. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik
Pio\ilba aust.-ug. brodova.
Barcellona: dojed. 13 listop. Girolamo.
Brest: odj. 13 list. Sreća P., k. Drobac,
Filadelfija. Brindisi: doj. 6 list. Protetto.
Buenos Ayres: doj. 11 listop. Eolus I.
CarđifF: doj. 13 list. Šator. Ctette: doj.
12 list. Nuova Fama; — odj. 15 list. Pao-
lina S. I., k. Lucijanović, Palma. Carigrad:
odj. 11 list. Cainan, kap. Lupiš, Liverpool.
Cork: doj. 12 listop. Saggio. Delaware:
doj. 3 list. Erminia II S)unkerque : odj.
12 list. Tisza, k. Morović, Newcastle. Fal-
mouth: odj. 12 list. Grad Senj, k. Tićac,
Belfast. Filadelfija: doj. 29 ruj. Mirni P.
Granville: doj.fi12 list.- Padosa. Malta:
odj. 12 listi Dušan, k. Marochini; N. York.
marsilja: odj. 13 list. Egle, kap. Vranić,
Lussinpiccolo; 15 Comm. Tonello, k.Smarda,
- - c*
CC. gg. Braća Boeca et C. - Rim _ \
Još na 11/6 odaslato vam uljudno preporn-
čeno pismo, a vi ni niukact. Vaš dug I
•osi f. 13. •.
G. g. D. P.' Kajer — Kamo se staoila
tolika vaša obećanja ? Znamo da će vam
bit težko, ko n obće, ali Molimo dakle!
Č. g. Š, Pjerotić -- bez kuće i kućišta na
Balkanu — Liepe Vaše rieči nijesu tia« j
pomogle. Žurite se poslati nam, bilo srbijan-
skih, bilo bugarskih f. 20:91.
Č. g. D. J. Skopinić. — Na 1.6/8 poslata j
vam je najoljudnija preporučena molba Ha i
izplatu onih blaženih f. 16:08, pa koliko đa
nijeste ni živ! II Vam nije stiglo?
SI. Narodna Čitaonica u Kastvu — Nije
liepo da se i ta slavna Čitaonica oglušuje.
Molimo rn s i!
^ ; r i ' v u • I - . (
č. g. X. — pokrajina— Ne čudite se šio u nas
nikad nevidite „Kalugjersko klapaloft, to bo ne
ide nego ili „Kalugjersko klepalo" il što druga,
Svakako i u slučaju da ima te rieei, „Klapalo0
koja se vadi iz neprelaznog glagola klapati
(tali. bussare), bilo bi mužkoga spola, kako su
mužkoga spola nadjevna imena „brbljalo", ,,hro-
palo", „nabrojalo" i t. đ., te bi se imalo reć I
„Ralugjerski klapalo"; nu „klepalo" (battocchia;
pettegolo) iz prelaznoga glagola klepati (kle-
petati) dakako srednjega je spola, kako su Sred-
njega spola na pr. motovilo, r*lo, veslo, i t. d. j
Čistimo dakle malo po malo naš liepi hrvatski jezik,
a nemojmo ga porabom kvarit. — Nezamjerite;
pogreška nije Vaša. i^l
C. g. D. Bart. Ilić —Starigrad — Pregledasmo.
Istina je da ste nam g. 1880 poslali f. 7 (ne 8),
ali ono je namirilo g. 1879, kako ima bit bilo
onda javljeno i u listu. S toga sad poslato nam
namiruje cienjenu Vašu predbrojbu do konca
godi 1881.
Č. g. D. Š. A. — Zirona. — Molimo nastojle
i za ostalo. Knjigu predadosmo. Da iste nam
zdravo ! ..• . j i
C. g. C. G. — Hrvatska preko Velebita. — Liepa
Vam hvala na izvrstnom članku, pnnu istinitoga ro-
doljublja. Da smo Vam preporučeni i unapricd:
svakomu prijatelj al najprije Bogu i Hrvatim, .ii,
C, g. A. M. — Dubrovnik — Primismo i liepa
hvala! Čestitamo na živahnoj i bujnoj mašti. W |
nam nije prostor izvanredno uzak, pjesnika bi i
kroz list na vidjelo, premda je na, do brzo, »
Dalmaciji obsoletnom jeziku.
g- X. — Hvar — Na svoje vrieme čat ćete
kako jo zapela stvar o t. kod naše vlade, koja
kao da nije bila mirna dok se nije i u ovom posjn
pokazala pravednom napram svećenstva !! Za
samo to. Srdačan odpozdrav!
C. g. X.— S „burinovca Skradinskoga" — Red
nam je neugodit Vam, jer evo dobismo drogi ob-
širni dopis o istom predmetu. Molimo do
1 « unapried. A. B, Perast — Obrnusmo. Onoili^
pometli, jer bi razpalilo osobna, udirkivaaja.'
Či;g. X. — Beč — u dojdućem broju. Drapo j
nam je da zalazite i u širu politiku. Vam sve id«
od ruke. v . . f -'j \ »ti (J®
't. g. Dinko Domić — Korčula - Šaljemo, rJ
boljeg reda od 15 t. mj. Življeli!
ist
•i »V..-H
m
el'.lH^l
Tiskarna Ivana Woditak«^;
lando di Sua Maestk 1' Imperatore France-
sco Giuseppe, non si perita di scrivere
queste parole"
Nel sangue ingiovani, nel sangue invecchia,
nel sangue speriamo che affoghi e
sia sangue suo.
La filippica cardueciana cosi continua:
„Ora non bisogna marcire di piu.
„Ora biBogna: riforme sociali, per la giu-
stizia; riforme econotniche, per la forza:
armi, armi, per la sicurezza.
,,E armi, non per difendere, ma per of-
fendere.
„L'Italia non deve difendere clie offen-
dendo. Altrimenti sark invasa.
„La gioventu italiana ci pensi. E si stanchi
di far sempre accađemie e schermaglie di
parole noiose, sferravecchiando dietro i so-
tišti.
„Confortiamo la memoria di Guglielmo
Oberdank, che si h sacrificato per colpa
nostra e per noi.
„E leviamo fra dieci anni, su 1' ultima
cresta delle Alpi nostre un monumento a
Carlo Mario e a Giuseppe Garibaldi, col
inotto:
vStranieri a dietrc.
La stessa Lega riporta la seguente co-
municazione degli studenti universitarii di
Koma:
„Ieri mattina giunse la notizia che il nostro
fratello era stato assassinato. In fretta ci
adunammo ali' Universitk: fremevamo di do-
lore.
„E 11, silenziosi, pallidi dalla commozione,
in piedi, con poche parole approvammo
quest'ordine del giorno:
„Gli studenti dell'Universitk romana, al-
l'orribile annunzio dell'assassim'o di Guglielmo
Oberdank, salutano in lui il martire del di-
ritto italiano su Trieste e onorando la me-
moria dell'amato compagno riaffermano la
loro fede nel completamento dell'unitk na-
zionale."
„Fu prima letta la parola uccisione: si
volle assassinio. Non fu conseguenza di
legge, emanazione di diritto. Un uomo negi>
a un altro la vita.
„Chiedemmo al Rettore che chiudesse
1' Universitk e inalzasse la bandiera a mez-
z'asta. Rispose di dover convocare il con-
siglio accađemico, e che per Ta SRTrte" TJT
altri studenti non si era tatto nulla. Quale
insulto sulla tomba del nostro fratello!
„Ma lo vendicheremo! Vorremo che il
lutto si faccia, che venga commemorata de-
gnamente la sua morte, che una lapide sotto
i portici dell' Universitk lo ricordi agli ignavi.
,,Le apoteosi agli eroi di ieri, debbono
cangiare in indifferenza per gli eroi d'oggi?
Ai vigliacchi le leggi dell'imperatore d'Au-
stria!"
II Capitan Fracassa riceve i seguenti di-
spacci:
Torino, 21 ore 11. 50. — Questa sera c' &
stato un tentativo di dimostrazione per l'e-
secuzione di Oberdank.
Sopraggiunse la truppa, che fece le inti-
mazioni a squilli di tromba. La folla si
sciolse per riunirsi in via Carlo Alberto, e
di lk si incammin& al Consolato austriaco.
II Consolato era circondato di truppe. Nuove
grida, squilli, confusione. Parecchi arresti.
Napoli, 22, ore 1 pom. — Dopo le di-
mostrazioni avvenute fra gli studenti ieri e
oggi nell'interno dell'universitk, questa sera
la dimostrazione si h ripetuta in piazza
Dante, al grido di Viva Trieste! Gloria a
Oberdank !
Gli agenti di questura e i carabinieri ten-
tarono di sciogliere la folla, ma, non essendo
loro riuscito, intervenne un plotone di sedi-
cesimo fanteria. Furono fatte le intimazioni
a squilli di tromba.
Si arrestarono dodici persone. Gli arrestati
trovansi ora nell'ufficio di questura della
sezione Avvocata. Gli arrestati sono tutti
studenti, compreso To to Nicosia.
Stendesi verbale per grida sediziose e re-
sistenza alla forza pubblica.
Oggi fu sequestrato il giornale Pro Patria,
per un violento articolo di Matteo Renato
Imbriani.
I giornali milanesi annunziano che gli
studenti del Politecnico di Milano hanno di-
retto alla madre del giustiziato il seguente
telegram ma:
„Alla madre di Oberdank
„Giovani — studenti — italiani — ten-
tamrno risparmiare la vita del generoso
fratello.
„Non fummo ascoltati.
„Ebbene oggi a Voi ne riunisce l'immenso
profondo dolore: doraani forse nella memoria
del povero Martire, ritempreremo gli animi
alla santa rivendicazione della Patria di
Oberdank, della Patria italiana!"
Gli altri giornali liberali sono tutti una-
nimi nel glorificare il giustiziato.
II Secolo facendo il panegirico del giovane
triestino scrive fra le altre sue Ioli,questa:
„Impaziente di maggiori indugi, quando
seppe che V imperatore d' Anstria dovena re-
carsi a Trieste, prepard le bombe e pensb
di ojfnrsi vittima đel suo ideale, in
olocausto alla causa della sua cittk-
„Fu arrestato e condannato."
Noi non facciamo che registrere i fatti: i
commenti al lettore!
CS^J^i^^Ct^
La Dalmazia all'esposizione agricola
auBtro ungarica dellanno 1882
in Trieste.
lmpressioni e note del prof. B. Mitrović.
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93, 95).
In questa crisi fatale, sofferta dalla gene-
ralitk dei produttori, efficaci riuscirono gli
allevamenti di quei pochi (e neppur questi
tutti), che 1' A. ricorda nel suo opuscolo, ai
quali pero noi, per parte nostra ne potremmo
aggiungere altrettanti, che seppero giovarsi
dei progressi fatti in quest' arte, per la loro
coltura individuale, non meno che pei rap-
porti che mantennero vivi collo stato di ol-
tre mare, e pei frequenti viaggi intrapresi
colk a scopi scientifico industriali.
E' a questo punto che siamo oggi coll'in-
dustria serica in Dalmazia, nfe a mutarne le
condizioni varrk la gratuita distribuzione
della semente, ove non si pensi alla propa-
gazione del gelso e ad una istruzione po-
polare sull' allevamento razionale, cose tutte
e due affatto trascurate appunto negli ultimi
due deeenni notati dali' A.
Ed ecco quanto a questo proposito diče
quel famoso allevatore di bachi che il prof.
Mitrović mette meritatamente primo fra i
Fr. Lama, uomo attaccato vivamente ai no-
stri interessi, in un' appendice pubblicata nel
Dalmata in novembre di quest'anno: „II
governo intese a promuovere (la bachicol-
tura) ovunque pev la elargizione di somme
vistose, senza essere secondato abbattanza,
venendo queste il piu delle volte impiegate
per iscopi agronomici di secondario interesse,
anzicchč per quello che per tutta la provin-
cia potrebbe costituire uno dei piu impor-
tanti prodotti", e piu avanti: „In Dalmazia
la produzione dei bozzoli e piccolissima; le
piantagioni di gelsi trascurate; la bachicol-
tura in generale stentata per la maticama
di piante e la scarsita di locali opportuni.
Essa vi h trattata rozzamente per la man-
canza di pratiche istituzioni, ed in pieno sco-
ramento, atteso il deprezzamento dei bozzoli,
che non trovano un prezzo rimuneratore
ecc". E proponendo le pratiche necessarie a
migliorare le condizioni della bachicoltura
in Dalmazia, che chiama paese „primitivo
e stazionario in fatto d' industria" e per il
quale ritiene incufficienti i „pochi alunni che
si spediscono a studiare bachicoltura a Go-
rizia, e le varie cosidette stazioni di nomeu
(creazione esclusiva dei due ultimi deeenni)
di cui parleremo piu estesamente a suo tempo,
continua: „le misure imperfette ed insuffi-
cienti adottate sinora, nello circostanze in
cui trovasi la provincia, non poterono sor-
tire effetto veruno; e da ci6 1'erronea sup-
posizione, insinuata nelle sfere ufficiose su-
periori, della inutilith di sovvenire la bachi-
coltura in Dalmazia".
Ma e la semente distribuita gratuitamente
in questi ultimi anni, era essa immune da
malattia? —• La risposta non pu6 essere
per certo la piu favorevole; e quand'anehe
il meno felice esito si volesse attribuire al
cattivo trattamento della stessa, s' incorre
nell' altro difetto rilevato per la mancanza
di conoscenze razionali che guidino questo
allevamento.
Segue a questo prodotto industriale il
Chrysanthema, eho contribui in brevissimo
tempo a sollevare le condizioni economiclie
dell' isola di Lešina, dove si prese a colti-
varlo in vaste proporzioni per molto tempo.
II governo tent6 di promuoverne la coltiva-
zione colla distribuzione gratuita di semente.
Noi ci asterremo da ogni apprezzazione sulla
bontk di questa, come delle altre sementi
distribuite dal governo provinciale, essen
done stato espresso il giudizio da un corri-
spondente dalla provincia in uno dei numeri
di luglio dello seorso anno del Narodni List,
ove a questo proposito diče : Iddio ci scampi
e liberi dalla scienza, dali' ingerenza e dalla
semenza della nostra Luogotenenza.
Quanto alla produzione dei fichi lo stesso
A. riconosce essere oggigiorno meno estesa;
quella delle mandorle limitatissima, cio che
basta a provare che i soliti fattori abbiano
anzichenb invertita la loro azione anehe ri-
guardo a questi prodotti del nostro fecondo
suolo.
II sommaco e pianta che vive in istato
selvatico nei nostri bosohi e viene raccolta
dai nostri poveri abitatori di oltremonte. La
raccolta si fa piu abbondante in anni di
fame ed il prezzo al quale viene ceduta ai
nostri speculatori h vilissimo.
Che diremo dei tessuti ? Questo ramo della
mondiale industria noi lo vediamo rappre-
sentato alla mostra di Trieste da uno stra-
niero, il sig. Carlo Perroux. La e proprio
questa una prammatica che noi dobbiamo a
torza di riversare le nostre misere risorse
nelle ampie saccoccie dello straniero, ap-
prendere qualche cosa ? Vergogna! In un
paese ove il Iino prospera bene, ove gli e-
sperimenti fatti sulla coltura del cotone in
alcune localita specialmente, corrisposero as-
sai bene, ove abbiamo la ginestra di cui
ricche si mostrano le nostre sassose costiere,
ove alligna 1' aloe, e colle eccellenti lane
prodotte dai nostri ovini, coi mezzi di cui
dispongono singoli possidenti, con quelli di
cui dispone il governo provinciale a scopi
agricolo-industriali e specialmente dacchč alla
luogotenenza fu stanziato un referente, ehia-
mato a tutelare e incoraggiare le imprese
nazionali e a promuovere 1' agricoltura e le
attinenti industrie, vergogna diciamo che un
Perroux sorga a rappresentarci.
(Sliedi).
Dopisi.
Rim, 17 prosinca.
(Okružnica st.ožernika Jakobinia. Svaštice.)
U „K. D". već je bilo javljeno, kako se
je vlada talijanska uzprkos zakonu „delle
garentigie" htjela pačati u unutrnje posle
papinske palače, Vatikana, i suditi u nekom
poslu izmed privatne osobe i sv. Stolice,
biva postaviti talijanske sudove nad Papinom
osobom. Uslied tog postupanja talijanske
vlade, državni tajnik sv. Stolice, stožernik
Jakobini, posla dne 11 proš. rujna papinskim
nuncijima okružnicu, da posvjeduje proti
pačanju talijanske vlade u nutrnje posle
Vatikana. ProSlih dana pako berlinska Ger-
mania doniela je obširniji izvadak iz te
okružnice, kog vam evo u prevodu:
„Odluka gradjanskoga talijanskoga sudi-
šta dokažuje, da je nedostatan zakon „delle
guarentigie", ko što je sv. Otac uvjek tvrdio.
Ovaj je zakon dvoznačan i protuslovan, bud
on de facto nieče Papi osobnu nepovredlji-
vost, koju tvrdi da mu podaje. Pitanje po-
dignuto u poslu Martinuccia nema jedino
juridički značaj; ono je, prije svega, politi-
čko i medju narodno. Ono u tom sastoji:
dali Papa, suzeren, i njegovi ministri odviše
od rimskih vlasti. Položaj Papin nemoš srav-
nati sa položajem obezvlašćenih knezova.
Papa je suzeren ne samo de jure ali i de
facto, jer sbilja obavlja svoju vrhovnu vlast.
Vlasti pripoznaju tu vrhovnu vlast opuno-
vlašćujuć ministre kod sv. Stolice. Ali bezu-
vjetna nepovredljivost stolice sućno je svoj-
stvo vrhovne vlasti (suzerenstva). Ako Papa
nema ove nepovriedivosti, on se nalazi u
nižem položaju no poslanici opunovlašćeni kod
njega,, jer ovi neodvise ni od mjestnih su-
dišta ni od gradjanskih vlasti. Ova Papina
povlastica od potrebo je da se protegne i na
njegove ministre, jer ovi neimaju vlasti no
od njega i ne rade no jedino u njegovo ime.
Svako tudje pačanje dotaklo bi se dakle
istoga Pape; uništilo bi njegovu neodvi-
snost. Ovaj je zaključak tako formalan, da
je odvjetnik tužitelja podpuno shvatio va-
žnost istoga, i sudci su bili primorani da se
oslone na bezumnu i sablaznjivu tezu, da
Papa podpada pod sudbenu oblast kraljskih
Sudišta. Sravnjivanje sa kraljskom Kućom
ftalijanskom), kojoj može suditi sudište, u
koliko se tiče dvorskog osoblja, bezumno je,
jer su u ovom slučaju sudci imenovani od
kralja a ne od inostranskoga vladaoca. Po
isti je način bezumno predbacivanje da bi
pravda bila zapletena kad bi Vatikanske
posle mogla suditi osobna Sudišta. Svi
su ovi čini potvrdjeni od povjestnice poslje-
dnih dvanaest godina. Od g. 1870 Vatikan-
ska vlast bila je poštovana od osvajača, i
Papa je sliedio vršiti sva prava, koja je
posjedovao prije 20 rujna (g. 1870); on je
ostao de jure Vladalac Rima i svih papin
skih država, i, de jure kd i de facto, vr-
hovni gospodar u području Vatikana, koji
kroz ovo dvanaest godina nije bio nikad
taknut, ne rad talijanske vlade, već rad
oboružane opreke, rad prosvjeda zakonitoga
vladara, rad veto-a ciele Europe, a zanaj-
više rad prietnje da će Papa odputovati, što
kad bi se izvelo, dovelo bi u pogibelj ob-
stanak mlade talijanske države. Ali medju-
narodno pravo nepripoznaje ni malo vršenje
oblasti „na nezapremljenom teritoriju".
„Zelena knjiga" razdieljena dne 19 pro-
sinca 1870 dokazuje koliko je tronuća pro-
uzrokavalo sjedinjenje Rima. Kakav li bi
utisak bio kušao katolički sviet, da se je
Papa prognan i lišen svega izselio u Fran-
cuzku ili Njemačku ? I baš radi toga mini-
star je izvanjskih posala najavio odluku
poprimljenu od Pape, da će ostati u Rimu,
ko povoljan dogodjaj, i, da to većma uvjeri
katolike i knezove, obeća ozbiljno obranu
neodvisnosti, sjegurnosti i dostojanstva Pa-
pina i izjavi, po plebiscitu, u noti od 16 li-
stopada 1870, da papinske palače imale bi
povlasticu: biti izvan vladalačkoga talijan-
skoga područja. Takova obetanja nisu se
držala. Dosta je spomenuti zakon „delle
guarentigie", koji pod oblikom vrhovne vlasti
krio je tlačenje i poniženje Pape. Papa je
postojano bio obružen kroz ovo posljednjih
dvanaest godina, prosočivalo ga se je puku
ko neprijatelja domovine. Ko se nespominje
divljačkih prizora, koji se tada sbiše za
prenašanja ostanaka Pia IX, prizori, čiji su
počinitelji u nekom diplomatičkom spisu
bili označeni: „plemeniti domorodci"? Ali
se dosad barem nije bio podigao bezumni
zahtjev: vršiti u Kraljevo ime stvarnu vlast
u području i nad stanovnicima Vatikana.
Odsuda nedavno izrečena, uvrjeda je ne
samo Papinim ministrima, već i posvećenoj
osobi sv. Otca, bud se izrazuje nakana po
stupati s Papom ko s podanikom talijan-
skoga Kralja, podložnim vlasti redovitih
sudišta. Ova odsuda čini Papin položaj u
njegovom pribivalištu još mučnijim, jer pa-
čanje pripravlja prepona dobroj upravi. Ovo
prekršen je nepovrjedivosti apostolske palače
moralna je provala kroz Vatikanske zidove
i prouzročuje, da Papin položaj postane
nesnosljiviji no ikda prije. Uslied česa, sto-
žernik državni tajnik, u ime Pape, priob-
ćuje ovu novu uvrjedu; prosvjeduje proti
povriedjenju njegove nepovredivosti i nje-
liovih vladalačkih prava i čini talijansku
vladu odgovornom za sve posljedice njezi-
nih čina".
Giersovo putovanje još uvjek daje pred-
meta novinstvu da puni svoje stupove. Iz-
med viesti, donešenih od ovdješnega katoli-
čkoga novinstva i koje ćete naći u Osser-
vatore liomauo (neke smo i donieli u po-
sljednim brojevima Ured.), dobro je zabilje-
žiti što kaže i Gazzetta Piemontese, koja
kažu da je u obće dobro obavještena od
svoga rimskoga dopisnika. Gosp. Giers, pišu
tomu listu, razgovarao se na dugo i srdačno
sa sv. Otcem. Sv. Otac htio je da mu mi-
nistar dade izvješće o unutrnjim odnošajima
Ruske ko i o stanju carske kuće. Ponovno je
za tim preporučivao da vlada svrši jednom
dogovore, koje od toliko godina vodi sa Ku-
rijom. Ministar odgovori, da će se naosob
brinuti o tom. Papa vruće je preporučio
Poljsku i opazi, da ako Poljaci miruju,
to je rad poslušnosti prama sv. Stolici
Po razgovoru Giers je predao sv. Otcu vla-
storučno careve pismo. Kad je govora o
Giersu napomenuti ću i ovu. Katoličke rim-
ske novine, pa i mnoge druge bile su ja-
vile, da pohod Giersa ticao se i sadašnjih
dogovora izmed sv. Stolice i Rusije; na to
talijanski ministar izvanjskih posala dade
raztrubit po poslovnici Stefani, da to nije
istina. Koliko je pako istina, dokažuje vam
što piše Foče della Veritct, koja prima u o-
vom poslu obaviesti iz Vatikana: Mislimo
da znamo, da g. Giers neće poći iz Italije
bez da prije, ujedno sa Butenievom, ne rieši
prepone, koje su zakasnile imenovanja bi-
skupa u Poljskoj i ne dade dogovorima sa
sv. Stolicom takav smjer, da omogući na-
stavljanje redovitih odnošaja '). — Uostalom
do malo će nam fakta dokazati, koliko je
istine u ovim raznim tvrdnjama, za sad je
pako stavno, da je putovanje i pohod ru-
skoga ministra Giersa približilo još više
Rusiju sa sv. Stolicom.
Čudit ćete se što sam u ovo posljednje
doba bio nešto netočan u dopisivanju; ali
nije moja krivnja no posala, koji me zao-
kupiše. Ulivam se, da počam novom godinom,
moje čete dopise primati redovito dvaput na
nedjelju, te ću nastojati da vaši Čitaoci budu
po mogućnosti najtočnije obaviešteni o
') Vidi „dnevne viesti u današnjem broju.
Ured.
adriatico che le apparteneva altrevolte,
compresavi la Dalmazia, 400,000 sol-
dati austriaci sarebbei o passali dalla sua
parte anziché da quella delF Inghilterra
e della Russia.
L'autore deirarticolo pubblicato nel
Corriere Italiano prende per cause della
segregazione ciò che non è se non i
funesti effetti della medesima. Se la Dal-
mazia fosse stata fin dal primo unita al
territorio doganale delT impero austriaco
e ne avesse fatto parte integrante nel
1813, come Nap(»leone F aveva fatta
parte del regno d'Italia dal 1806 al
1810, per cui aveva incominciato a. ri-
sorgere, ella non avrebbe mancato di
capitali come non ne iqancò negli anni
dal 1806 al 1810, nonostante la guerra
marittima che aveva arenato ogni com-
mercio.
l,a sì fosse unita almeno al regno
Lombardo-Veneto! le sue ipoteche sa-
rebbero state regolate come in questo,
dove si trovano capitali al 3 ed al 4
per cento 5 e T amministrazione foresta-
le, sistemala dal Dandolo, non sarebbe
stata abolita per odio di un soldato Go-
vernatore civile alla persona dell'ispet-
tore de Garagnini, come fu nel conqui-
stato Begno d'Italia. La Dalmazia in
quarant'anni sarebbe divenuta ricca di
pascoli e di animali: i suoi fiumi sa-
rebbero stati regolati , come lo son(»
quelli dell' Austria e delP Italia: i suoi
vini, gli oli, le acquavite, i suoi frutti
e salumi, avendo uno spacio maggiore
e più sicuro, l'avrebbero fornita dei
mezzi necesvsarii al loro miglioramento.
Noi conosciamo in Italia persone
doviziose le quali, ove fosse concesso
di portare dalla Dalmazia nel nord del
nostro Impero le acquavite senza dazio,
verrebbero senza induggio ad erigere
su d'una scala grandiosa stabilimenti di
distillazione per ridurre i vini guasti e
tutte le acquavite deboli alla forza e
qualità di quelle di Francia, a fine di
vendeHe colla riputazione delle acquavite
di Cognac.
Suir Importanza dell'esportazione dei
prodotti meridionali della Dalmazia fu
detto con grande erudizione nella bella
memoria dell' Amministrazione comunale
di Lesina, diretta all'i, r. Ministero ed
al Governo. Noi non aggiungeremo che
il quadro ufficiale del commercio dell'Im-
pero austriaco del 1841, pubblicato nel
Journal de Frimcfort ^ e ripetuto nella
Gazzetta di Zara del 16 gennajo 1844
N. 5.
Secondo questo quadro nel territo-
rio doganale austriaco T importazioni am-
montano:
Per la via di terra a F. 64,219,964
^ di mare . „ 36,512,040
F.100,731,005
L' esportazione
per terra F. 88,739,506
per mare „ 17,906,667
F.106,646,173
L'esportazione hanno
dunque ecceduto di F. 5,914,168
Nel regno d' Ungheria :
L'esportazioni ammontaro-
no . . . F. 51,397,800
L'importazione . . . „ 42,610,928
Vi fu dunque un ecce-
denza di esportazione di F. 8,786,872
All'opposto in Dalmazia:
L'importazione ascese a F. 5,457 973
L'esportazione . . . „ 3,566,957
Vi fu adunque un de-
ficit di F. 1,891,016
Il qua! deficit si supplisse coi gua-
dagni della navigazione, con un più u-
bertoso raccolto d'olio (che del 1841
fu scarsissimo); e, per buona parte,
col danaro che versa lo Stato per l'ec-
cedetiza delle spese di amniiriisfai^'''"®
della Provincia.
Ad ogni modo, un comHiercio di