re i sopragiunti con un chi nar del capo, e
orose0"uii nella mia occupazione gastronomica.
1 iiuattro prendono posto ad un tavolo a me
vicino, depongono sulla sedia i eappelli, i
soprabiti, i bastoni ed i parasoli, ecl ordi-
dinaiio il caife e latte. II papk eiarla al-
legrainente o passeggia; il giovinotto figlio
trae un album e mettesi a disegnare a rapi-
di schizzi il magnifico paesaggio; la signora
maoima taglia grandi fette di paue casa-
lirigo bruno, e le spalrna di fresco burro, e
la -damigella, che forse aveva piu appetito
đegli altri, corre piu volte dal giardioo alla
cucina per vedere se viene approntato quel
benedetto caffe. Questo finalmente arnva, e
la mamma lo versa e lo distribuisce. Mentre
stanno centellioandolo ed il pane butirrato
scompare a vista d'occhio, capita uno di
quei poveri fanciulli slovacchi che vanno
girando il mondo con quei loro prodotti in-
dustriali affatto primitivi, cioe zufoli, e rozzi
giocattoli da bimbi, ed in maggior eopia
aruesi da cucina in legno, come cucchiai
grandi e piccoli, scodeile, taglieri, ecc. Mi
da un occhiata e capisce ch'io non ho i'a-
ria d'essere un buon compratore. Caspita,
che cosa ne avrei fatto d' un cucchiaione da
scodellar la minestra, o d'uno zuffolo?Onde
tira dritto, e va ad offrire la sua mercanzia
alla signora che, malgrado l'aspetto di su-
protna eleganza, e tanto semplice nei modi.
Lh dovevano capitare in buon punto i cuc
chiai di legno e le scodelle ed i ciottolii e,
chi sa? fors'anche i cavallucci colla coda a
zuffolo, od il carretto da contadino. La si-
gnora guarda e sorride; e la signorina spiega
una curiositži vispa ed ingenua ed interes
sata, come se le stesse dinanzi un museo di
raritk indiane, ed il papk esce in una grande
risata. II buon slovacco, a quegli indizi di
bonomia, prende coraggio, mette in mostra
un po' sul tavolo ed un po' per terra tutta
la sua mercanzia, ed offre alla signora un
completo assortimento da tavola e da cucina,
vantandone la qualita, la soliditk, il buon
prezzo e spiegandone 1' uso. lo guardava,
sbarrando tanto d'occhi, e diceva fra me:
Sono ben curioso di vedere clie cosa diavolo
compreranno. — Una mezza dozzina di
cavallini zuffoli, due carrettini balocchi e
qttalche ciottolo di legno vengono scelti e
messi da parte, e sono pagati senza dibat-
terne il prezzo. La merenda era finita, rna-
dre e figlia raccolgono i nuovi oggetti e si
avviano alla carrozza che le attende alla
porta doli' albergo; il giovinotto chiude il
suo album e le segue; ultimo resta il ma-
rito, che paga lo scotto e sta per andarsene
aneh' egli, quando il piccolo slovacco mette
in opera tutta la sua eloquenza per dimo-
strargli 1' utilita dei grandi cucchiai di legno
per cucina e la necessitk che una brava
madre di famiglia non trascuri 1' occasione
favorevole per provvedersene. Q,uelia elo-
quenza dovette essere assai persuasiva, per
chć il signore termossi, prese tre di quelle
cucchiaie magistrali, pago, poi tenendole in
mano come se fossero tre magnolie, ando
ridendn a farne un presente alla sua signora
che gići sedeva in carrozza. Che cosa le di
cesse, non lo so; ma me lo fece immaginare
uno scoppio di risa argentine veruitomi al-
1' orecchio mentre la carrozza si allontanava.
Chiamai a me il piccolo mercante ambu-
lante, e gli dissi: Sai tu chi ei*ano quei si
gnori che comprarono i tuoi barattoli?
N6, egli risponde; ma devono pur essere
i gran buoni e bravi signori. Non mi hanno
dibattuto un soldo, e non vollero nemmeno
il resto della moneta. Che il signore li be-
nedica per la carita fatta al povero slovacco.
Ebbene, io soggiunsi; se vuoi sapere chi
siano te lo diro io. Quegli ehe comperb e
pagb e il fratello del nostro imperatore, l'ar-
ciduca Carlo Lodovico, la bella e buona si-
gnora e sua moglie 1' arciduchessa Maria
Teresa, la graziosa clonzella e la loro figlia
V arciduchessa Margherita, ed il bel giovi-
notto b il di costei fratello maggiore 1' arci
duca Francesco.
II piccolo slovacco stette a guardarmi con
tanto d' occhi, gli sfuggi di mano quel cencio
di feltro bianco che gli serve di cappello, e
restd attonito, commosso.
Gredo che ora stazioni permanente nei
dintorni di Pajerbach per incontrare ancora
il buon signore e la bella signora che com-
perino i suoi zuffoli ed i suoi cucchiai di
legno.
Kim, 23 srpnja.
Desolatione desolata est urbs\ mogo bi
opetovati velikim prorokom. Zatekla rimljane
Ja rea stagione", pa svale, dakako ko može,
jer vašemu dopisniku non est datum, bježi
iz Rima, da u okolici na nekoliko milja od
glavnoga grada „ujedinjene Italije" sprove-
de ovo sparno doba i izbjegne zlim poslje-
dicama ubitačnoga zraka. Sve što je brčni-
Jega u gradu, već od davna zaboravilo na
ftito. Kralj Umberto, čiji je otac ušo u Rim
troz provalu kapije Pia, prvi je dao do-
"ar izgled; te istom se zatvorila sabornica
P°bjego prije u Moncu, pa eto ga sada u
]
J;Uri»u, te će i dalje; kraljica i mali kra-
Jević kupaju se u mletačkim vodama, koje
SU zdravije ho rimske. Predsjednici, Depre-
tis ministarstva, Tecchio starovieća i Farini
zastupničke kuće jedva dočekaše čas da se
bace u naručaj parnog voza i stignu gospodu
„onorevole", koji oprostnom knjižicom (ov-
dje u Italiji zastupnici putuju badava uz
oprostnu knjižicu, koju gdjegod, kako pro-
soči neki onorcvole u sabornici, posluže i
svojti pa i prijateljima!) odletiše k svojoj
kući, mnogi uzdišuć za zastupničkim sjeda-
lom, koje jim se možda za uvieke otelo, jer
će do malo novi izbori. U glavnom gradu
nestalo triju glavnih vlasti, osta novinstvo
— il quarto potere — da kuburi, jer mu
manje gradiva, a više truda. Ko dakle osta
u Rimu? Osta glavar katoličke crkve, Isu-
krstov namjestnik, Lav XIU, da bdije nad
vječnim gradom, kog mu providnost namie-
nila za prestolje i kog mu talijanski prevrat
svetogrdno ote. Papa ne bježi iz Rima,
ne bježi ni njegov dvor, rimski stožernici,
oni ostaju tu uz svoga duhovnoga i svjeto-
vnoga poglavicu, da s njime diele sreću i
nesreću. „Radje umrieti, no zapustiti sv.
Otca", pisaše neki štožernik, komu liečnici
svjetovali da podje iz Rima.
Pri ovakom prizoru padaju mi i nehoteć
na pamet pisma, koja je Petrucelli della
i nazacl koju godinu pisao, ako se u.
nevaram,u Gazzett.a d" Italia, svjetujuć tali-
jance da ostave Rim, jer da nije za glavni
grad Italije. Ipak talijanci ostaju, i sliede
uzprkos zakonu „delle guarentigie" psovati
i grditi sv. Otca. Spominjati ćete se da je
lani prigodom 13 srpnja, biva prigodom
svetogrdnoga napadaja na ostanke velikoga
Pija, napisala La lega della democrazia, ro-
varski list u kom su jednom i dalmatinski
irredentisti bili iznieli svoje tužbe proti or-
ganima austrijanske vlade, članak pun po-
grda prama Lavu XIII. Pozvaše urednika
na sud i bi osudjen, kušnje ga po milovaše,
a on, Aibert Mario, ne bud lud pretiskao
segodišta na novo isti članak, a sudbena
vlast muči. Pa još neki ter neki trube, da
je Papa slobodan u Rimu V — Ali ako Papu
ruže, neobasiplju ni Umberta ružama, pa
ni njegovoga pokonjega otca Manujla; ta
na vieke je istina: chi la fa, se 1'aspetti.
Prošlih dana družba vrativših se iz domovin-
skih bitaka 1848-49 i 1867 god. pozva
Napuljske družbe, da bi dopriniele podig-
nuću dviju ploča, koje bi se imale postaviti
u pročelje starih željezničkih južnih postaja,
da se na taj način počasti spomen Garibal-
dija i kralja poštenjaka (Re Galantuomo);
| ali jim napuljska republikanska družba od-
| govori: „Primamo danas poziv, da počasti-
mo Garibaldia i kralja poštenjaka, častili
smo i uviek ćemo častiti viteza čovječanstva;
ali nemožemo pristati na sastanak od vas
sazvan, jer neznamo (pazitel) da je bilo i
da može ikad biti Re galantuomini. Ovo
nije prvi put da se napada na kralja Um-
berta, i »a njegovoga otca, koji je ušo u
Rim. Već je neki Angelo Brofferio za živo-
ga Ecnanujiia izdao u Turinu epigram :
Di reo, due parti e re ;
Anzi, se io seorgo il vero,
La differenza h zero.
Reko sam malo prije, da je u Rimu ostala
četvrta vlast, novinstvo. A čim se bavi to
novinstvo? O svačemu i o ničemu, ali za-
najviše o egjipatskom pitanju. Italija, kako
jednom reče 11 Piccolo, napuljski list,
mora da je uviek po krmi ko kaić velikim
evropejskim brodovima, tako da je taj isti
list jednom pitao: Dov' e 1' Italia?? Prošla
su vremena, kad je Italija vraćajuć se raz
bijene glave sa bojišta dobivala na dar po-
krajine, koje bi joj Njemačka i Francuzka
osvojile, sada vrši pokoru za svoje griehe
— aitežki su. Tunižko pitanje svršilo, ako
i prividno, bez nje i proti njezinoj volji,
sasvim da je ona tamo imala velikih inte-
resa; egjipatsko će se svršiti bez da i tu
ona svoju progovori. Možda s antipatije prama
Francuzkoj, možda s načela slabijih: drži
se jačega, Italija se u tom pitanju bila pri-
hvatila Bismarkova fraka i za nj se krila.
Stvari su hodile ko po loju dok je Bismark
uplivao na egjipatsko pitanje, nu eto se sad
Bismark, po službenoj noti Nord. Allgem.
Zeitung, povukao sa poprišta, jer da mu se
tobože neće igrati uloge Napoleonida, pa
postao opeta „der ehrliche Makler". To je
strašni udarac za Italiju, koja ostaje na cje-
dilu i neuvažena ko n. pr. Španjolska. Na-
zad nekoliko dana, kad je limes turio miso
da i Italija učestvuje posredovanju u Egjip-
tu, Talijanci držeć se čvrsto Bismarka na-
musili se, a Opinione, umjereni list, ,,mont6
la bigoncia", kako kažu talijanci, da dieli
nauke Evropi. „Bisogna che gli stati d' Eu-
ropa, pisaše Opinione dne 15 tek. u br. 193,
dismettano 1'abitudine di considerare 1'Italia
come il loro comodino, a cui si ricorre al-
T ultima ora a titolo di ripiego". Danas je
Opinione povukla rogove, Europa ni po-
sljednjega časa neće da se spomene Italije,
Francuzka će i Englezka same opremiti
poso, a Italija će puhati u šake. Prosit!!
Biti ćete čitali u njemačkim novinama
kako od nekoga vremena čifutske novine
govore o Bismarkovom povratku iz Canosse,
a da je svemu tomu kriva sv. Stolica, koja
da je nenagodljiva. Da odnošaji izmed svete
Stolice i Pruske nisu baš ko nazad dva-tn
mjeseca to je istina, i to nam svjedoči i
pisanje novina, koje zadahnuje Bismark:
Nord. AUg. Zeitung, Pont, Kreuzzeiiung itd.,
ali nije istina da je uprav sv. Stolica kriva.
Osservatore Romano, službeno vatikansko
glasilo, u današnjem svom broju donosi čla-
nak, u kom se izmed ostaloga čita: „Da-
kako, nije se postigo podpuni i trajni mir,
koji će se istom moći postići kad nestanu
povodi razdoru. Uz to istina je, da se je ne
malo pokoračilo na stazi pomirbe, uzposta-
vljenj em diplomatičkih odnošaja i obskrblje-
njem većega diela praznih Stolica. Ostalomu
se je nadati od posljedica visećih dogovora
o pitanjima važnim i zamršenim... Kriviti
sv. Stolicu ako se ovi dogovori nisu priveli
kraju, niti je pametno niti je pravedno"....
Uhvati se je, da će na novo uzpostaviti
najbolji odnošaji izmed Rima i Berlina, a
da stvari neće izpasti na volju čifutskomu
slobodnjačtvu.
Do malo, ako Vam je po volji, opeta sam
s Vama '). * — m.n. —
Spalato, 24 luglio.
I nazionali compivano quest' oggi un atto
religioso pubblico che li onora sommamente.
Dopo venti anni di lotta sostenuta contro
nemici quanto potenti altrettanto sleali, con-
seguirono finalmente la vittoria, che negli
annali di Spalato si scrivera a caratteri d' oro.
Nella Chiesa di Pozzobon dei PP. France-
scani una massa di popolo, con alla testa i
neo-eletti consiglieri, assistette alla messa
di ringraziamento. Un atto simile e degno
d' ogni encomio. Ringraziare Icldio, che le
elezioni comunali per la prima volta si siano
compiute qui da noi con quiete, ordine per-
fetto, senza le deplorabili scene e soliti bac-
canali, che avvenivano per il passato, era il
primo dovere di quei partito che sulla pro-
pria bandiera scrisse: moralitd, ordine, eco-
nomia. Speriamo, e ne abbiamo motivo, che
il neo-eletto consiglio seguira sulla via tanto
lodevolmente inaugurata, rendendosi cosi be-
nemerito della religione e della patria. Un
partito che, per sostenersi al potere, scate-
neva in ogni occasione le passioni della ple-
baglia, il piu delle volte compra ed avvi-
nazzata; un partito che col proprio giornale
insultava la Chiesa, i Santi, il Papa, il Sacer-
dozio cattolico, spargendo fra il credulo po-
polo le piu assurde calunnie ed insinuazioni
contro il medesimo, dipingendolo quale ne-
mico dello Stato, e della Religione, un par-
tito, che gettava a piene mani il fango sui
venerandi Apostoli della nazione Slava ; un
partito, che per un nonnulla 1' anno passato
commetteva sacrilego scandalo, prendendo
d' assalto la Chiesa di questi PP. Coventuali
il giorno di S. Antonio, unicamente perehž
non si permise che la Chiesa serva a seopi
partigiani; questo partito del male e della
immoralita dovea cadere, e cadde. Ottimo
pensiero adunque si fu il ringraziare Iddio
d' un si segnalato benefizio, che condusse il
partito croato alla vittoria sotto la' bandiera
delV ordine e della quiete; sopra il partito av-
verso che teneva scritto sulla propria bandiera:
noi oseremo tutto. Dal profondo del cuore
anche noi ciiciamo: sia ringraziato Iddio.
II Dr. Bajamonti nelle memorabile sedute
dietali 8 e 9 settembre 1881, difendendo la
disciolta rappresentanza comunale, di cui
egli era il capo e 1' anima, e stigmatizzando
1' atto della Griunta Provinciale, con cui si
proponeva al Governo lo scioglimento del
consiglio comunale di Spalato, appellava al
vordetto popolare, che per lui ed i suoi sa-
rebbe stato piu che favorevole, ed a noi
suoi nemici cotrario, ed avrebbe inflitto se-
vero biasimo a coloro che furono autori dello
scioglimento, Governo e Giunta. II Dr. Bulat
rispondeva: „se l' eccelsa dieta rispondera
affermativarnente, ed approverk i' operato
clella giunta; in tal caso agli ex-i appresen-
tanti del comune di Spalato non resterk che
appellarsi agli elettori, i quali alla loro volta
li giudicheranno nelle prossime elezioni co-
munali". Bajamonti a capo del partito sedi-
centesi italiano appello al finale verdetto del
popolo croato di Spalato — (Vedi N.i 82,
83, 84 dell' Avvenire 1882) — e questi nelle
memorabili giornate di luglio con schiacciante
maggioranza — frase stereotipata dell' „Avve-
nire" — ]o pronunzio a lui ed ai suoi con-
trario a piena conferma di quanto il Dr.
Bulat disse terminando il suo diseorso; „Si
accerti il Dr. Bajamonti, che la popolazione
di Spalato, tranquilla ed onesta, se per venti
anni ha saputo sopportare il suo dominio,
saprk adattarsi anche ali' amministrazione di
uomini, che avranno di mira 1' onesta ed il
rispetto alle legge, e si presenteranno — e
gia si presentarono — alle urne col pro-
gramma ordine ed econoviia, mentre quello
della cessata amministrazione era Disordine
e dilapidazione! — Speriamo, che 1' instan-
cabile Dr. Bulat continuerk 1' opera tanto
bene da lui condotta fra sacrifizi e continue
amarezze; e che col nuovo consiglio lavo-
rerk alla completa esecuzione del program-
ma: moralitd,, ordine, economia. A. Z.
Nad Kotorskim zalievom, 21 srpnja.
Sadjoh u Gornji Stoliv, da prisustvujem
svečanosti mjestnog pokrovitelja svet: Ilije.
Nepokajah se! Već u oči dana 20. zvona i
40 mužara navieste svečanost.
Prije svega napomenuti ću, da se mogu
mnoga naša katolička mjesta ugledati u Nad-
Stolivljane, a vidjeti će se iz ovog kratkog
dopisa. Mali Nad-Stoliv ima zastavu 7. me-
tara dugu, 4 široku, krasnu zastavu, na njoj.;
sv. Ilija na ognjenim kolim, s nadpisom sveti
Ilija obranitelj Stoliva, a stoji preko 160
fi.na: sve skupljenih u selu; nije li to na-
tjecat se u nastojanju za bogoljubne svrhe !
Oko crkvenih vrata vio seje zelen vienac,
a na njem zlatnim slovima: Stoliv svome
obranitelju. Tim nekažusamo Nav-Stolivljani,
da su uzor-katolici, već i da ljube svoje,'
te da su čelik Hrvati.
Uljegoh u crkvu; to je mali raj, jer da
si htio ukusnije načinjenu Božju kuću, niesi
mogao. Zasluga je to veleštovanoga kanoni-:
ka Don. Pera Ivanovića mjestnoga župnika.
Čestitim Nad-Stolivljanim Misu je odpjevab
veleštovani kanonik Oparenović uz poslužbu
krtoljskog župnika D. Anta Petrini, te ču-
vara samostana sv. Nikole na Prčanju O.
Jeronima.
Mješćana te naroda iz okolišnih mjesta
hoćeš li više.
Tako i poslie podne naroda toliko, da su
veće od polovice morali ostati pred crkvom.
Diče li se Nad Stolivljani, da su uzor
katolici, da bez srama izpoviedaju biti si-
novi sv. katoličke crkve; sudite: — Bio je
blagoslav sv. Sakramentom, vas narod kle-
kne; nu stara je rieč med pšenicom bude
i ljulja tako i tu. Tri mladića tri uznesena
Srpčića (jedan od njih imao na glavi kapu
crvena polja, crne ograde, žalibože nije na
njoj bora uhvanja, zabranjeno je) ostaše na
noguh, pokrivenih glava). Evo ti jednog
čovjeka, pokaza im zube, što mislite! nesra-
mite se, niesmo u turskoj džamiji, pred Bogom
smo živim! Zasramljeni odkriju visoke glavel
Poslie tog sliedio je narodni ples, pjevanje:
narodnih pjesama, čim završi taj dan.
Mene ples nezanima, radje obadjoh selo;
al ljubavi naroda, gostoljublja, stvar je ne-.
izkazana. .
Još bi mogo govoriti, o rodoljublju Nad-
Stolivljana, al neću duljiti, već ću opaziti,
da nadpisi na mjestnom obćinskom zdencu,
te na njekim drugim sgradam u našem au
jeziku. * K. H.
RAZLIČITE TIESTI.
NaŠe starine. Primismo sa zahvalnošću tu
skoro knjigu izašlu u Beču u c. k. drža-
vnoj štampariji pod naslovom 5. Donato in
Zara. Napisana je njemačkim jezikom, a sa-
stavljena od glasovitog učenjaka starina Luja
Hausera u Beču uz pripomoć našeg domo-
rodca veleuč. D. Frana prof. Bulića. Knjigu,
koja, kako joj sam naslov kaže, ima za
predmet starinsku znamenitu crkvu sv. Du-
nata u Zadru, resi 1 slikana tabla i 19 i-
lustracija. Ova je radnja bila tiskana u VIII.
svezku „Mittheilung. N. F. der k. k. Central-
Commission ittr Kunst und hist. Denkrnale".
Pišu nam iz Imotskoga:
Odkad je božjoj providnosti Nj. Veličan-
stvo c. k. apostolsko udovica Maria Anna
pozvana da ostavi kuću Savoje, kojano dala
nebu svetih; i da sjedi uz Cara u Beču, po
svem austrijanskotn carstvu nejma blizu
svete zgradje, jal dobrotvornoga zavoda, jal
obće kakve nevolje, da nisu oćutili blagodat
njezine blagotvorne ruke. Pa evo i mi ovih
dana primismo for. 200 za ures naše veli-
čanstvene nove crkve sv. Frane. Franjevci
i pučanstvo ostaju harni prama Dobročini-
teljici i od Boga joj vape sve milosti.
Pišu nam izSpljeta: D.r Bajamonti, kako
doznanjpm od najpouzdanijeg izvora, netom
uredi svoje kućne posle, odplovit će put bie-
lih Mletaka.
') '»lolimo. Biti ćemo Vam harni. Ured.
Broj škold u Dalmaciji. Evo potanjih
podataka. Jednorazrednih imamo 201, dvo-
razrednih 32, trorazrednih 12, četveroraz-
rednih 8, napokon 39 pomoćnih ; osim
toga 26 privatnih, izmed ju kojih 10 pra-
vom javnosti. Broj obvezanih na pohadja-
nje u Dalmaciji jest od 22.143, a broj
onih koji pohadjaju od 14 492. Broj učitelja
usposobljenih: 173; učitelja svjedočbom: 76;
bez nijedne svjedočbe: 47. — Učiteljica ima-
mo 81, od kojih 41 svjedočbom usposobljenja,
35 svjedočbom zrelosti, 5 bez svjedočbe.
Osim toga imamo 204 vjeroučitelja.
N. L.
KATOLI
s Veritatem facientes in charitate, <
) crescamiis in illo per omnia, qui
> est caput Christus.
> (S. Paul. Eph. IV. i 5.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitiir,
meus est.
Religionis
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari T$cflesiay. doclrina animisgue in , '< „. „ . Y'VI . n
s amore el in ver« fidei professione rohorandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 f
Uvjeti pređl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 flor. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. •— Za inozemstvo 1 fior i poštarski troškovi. — t'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 64 Zadar, Ponedjelnik 21 Kolovoza 1882. God. XIII.
Zadar, 21 kolovoza.
Rodjendan Nj. V. našeg kralja pro-
slavljen je ovaj put u Zadru neobično
svečano uz živo natjecanje gradjanstva
s vojničtvom.
Gradjani i civilne vlasti imale su
Pontifikalnu Misu u sv. Stošiji, pjevanu
od Nj. Pr. gosp. Nadbiskupa P. D.
Maupasa. Vojnici i oni su imali svoju
posebnu Misu sub din na istočnoj strani
građa. Posebnoj vojničkoj svečanosti
dalo je povoda i dieljenje medalja voj-
nicima koji su učestvovali udušenju
ustanku. Vojnička svečanost trajala je
vas božji dan. U večer su imali sjaj-
nu razsvjetu. Po vojničkoj razsvjeti po-
čela je razsvjeta gradska, koja se je
izticala najljepše pri moru i na moru.
Lloydov parobrod bio je naročito unaj-
mljen onu večer. Na nj se je ukrcala
bila glasba i družtvo pjevača, koje je
pjevalo do kasno doba noći.
Žao nam je da imamo iztaknut u
ovom obćem suglasju stonaciju i to od
strane vlasti koje prve imaju dužnost
nemutit veselje za vladarev Rodjen-
dan.
Objavilelj Dalmatinski on nara je sam
koji nam tu stonaciju priobćuje, u broju
od prošle subote, javljajuć na odličnu
mjestu, kako je dio Namjestništva u
svečanoj odori prisustvovao liturgiji u
hrišćanskoj crkvi. Na Čelu ovog odiela
bio je g. savjetnik Avvoscani, koji je
kako je poznato, izvjestitelj za bogo-
slov ne stvari.
Tiem je namjestništvo dalo vjersko-
političnu sablazan i kazalo nara po
čem imamo sudit vrieđnoit njihove
odanosti uzvišenomu Vladaru. Oni nam
dokazuju da idu u crkvu onaj dan iz
puke formalnosti, jer barem izvjestitelji
za bogoštovne stvari neće bit valjda
toliko nizke vjerske naobraženosti da
smatraju molitve svili crkava jednako
pred Bogom uspiešne, niti katolik, dok
ostaje takav ide zazbilj da se za^cara
Bogu moli u crkvam inovjerskim. Cemu
dakle gosp. Avvoscani i družina odoše
u Sv. Iliju, ako ne iz formalnosti ? Nu,
kad se tako misli kod činovničkih kru-
gova, nije nikakva čuda ako se i dvorski
savjetnici, uzprkos zakletvi vjernosti,
snadju u kakvoj Galiciji upleteni u iz-
trage. Kad se gazi vjersko ćuslvo što
preostaje sveta čovječjoj duši? Ništa!
Pazite dobro gospođo da s vjerskim
ćustvom igre nema. Lako vam je hitat
prigodu da ga omalovažujete i Činite
padat u puku, al je red dav se pak
spomenete što zatim sliedi. Ziv vam
primjer Trst. 1 ondje se diže hajka na
vjersko ćustvo, da se za tim laglje pro-
ture buntovničke misli, jer znadu tko
je Bogu da je taj eo ipso i svom Caru
vjeran, a tko nije prvo, da lako ne-
bude ni drugo.
Nego: primili smo Befehl, čini nam
se čut gdje nam odgovaraju. Zlo dvo-
struko, jer zapovjed takova nema te-
melja u državnim zakonima, pošto nitko
nemože bit milovan da prisustvuje ino-
vjerskim obredima, a najmanje onda
kad se zna da se to Čini iz formalno-
sti, koja kod Svietle Krune nemože bit
sa zadovoljstvom i harnošću Čuvena:
bolje je i kod kuće stat nego o vrši vat
formalne izkaze u svečanoj odori, svom
kralju na čast!
Na Kraljev dan uzaptili su u Trstu
na Lloyđovu parobrodu došavšem iz
Mletaka kovčeg pun buntovničkih proglasa
proti Austriji. Osoba kojoj je bio u-
prnvljen kovčeg bila je već koji dan
prije zatvorena rad sumnje da pomaže
puhat u buntovničku vatru.
Kallayev rad. Sarajevski List od 13
tekuć, priobćuje još neke premještaje
političkih činovnika. Okružili predstoj-
nik Emil Mraović premješten je u istom
svojstvu u Bihač, mudir u Orešju Josip
Marković dodieljen je kajmekanskoj
vlasti u Foči, a uprava mudirluka u
Arašju povjerena je pristavu Iliji Pe-
troviću. Pozor konstatira, da u Bosni-
Hercegovini neima vise činovnika Hrvala,
zastupnika hrvatske misli. Srpski List i
Zastava mogli bi biti kaeli; ipak oni
se sliede opirati okupaciji i aneksiji —
a Hrvati zagovaraju obe. Zar ih s toga
ćeraju iz Bosne? Ili samo da se kuša,
pa opet kuša — i ništa neopravi ?
Sa juga naše carevine stižu radostne
pa i žalostne viesti. Ako je istina što
se raznieio po novinama, u južnjoj Her-
cegovini bilo je krvava okršaja izmed
Poče i Glavatićeva. Po pražkoj Poli-
tici i bečkoj Novoj Pressi neki Jova-
nović, crnogorski podanik a ruski ča-
stnik čeoničtva, bio se kroz Bugarsku
spustio u Srbiju; u Usiki da ga srbska
straža razoružala; nu njemu podje za
rukom (! ?) pobjeći preko Novog Pa-
zara u Hercegovinu, gdje ustroji četu.
Prošlih dana sukobio se s vojskom na
riečici Tari, nu jo bio suzbijen preko
Crnogorske granice, te je položio oružje
pred crnogorskom stražom — U Cr-
noj gori ima 8000 pribjega, koji neće
da se vrate k svojim kućama. — Po
viestima N. P. na Cetinju se svoje-
voljno piedao aust. poslaničtvu neki
Hakić iz Novogsada, od glavnijih srb-
skih agitatora. Bio je poslan u Kotor,
gdje je pred sudom svaku izpoviedio.
Kažu da ima mnogo crnogorskih od-
ličnjaka kompromitiranih. Iztragu će
voditi vojnički sud. Biti će zanimiva.
Novačenje n Bvsni. Dne 12 tek. provelo
se novačenje u Gackom ; sve u miru. Dva
dana kašnje« provelo se bez oprieke i u Ne-
vesinjskom kotaru. Oviem je novačenje pro-
vedeno u cieloj Bosni i Hercegovini.
Najnovije sa Istoka. General Wolseley,
glavni zapovjednik englezke vojske, stigo je
u Aleksandriju da preuzme zapovied nad
vojskom i po mogućnosti započine vojnu —
U sjednici sastanka od prošloga poneđjelnika
i Francuzka je pristala uz predlog Oortia
(vidi „Istočne" stvari" u danas, br.); zastu-
pnici za tim izjaviše da se odgode sjednice,
jer jih i nije potreba, buduć je Kediv iz-
dao dvie odluke. U prvoj javlja gradjanskim
i vojničkim vlastima na Sueckom prokopu,
da je englezkomu zapovjedniku povjereno
da uzpostavi red i da zauzme na Sueckom
prokopu sve točke, koje su mu od potrebe
za vojnu. Englezi dakle imaju slobodne
ruke. — Kako iz Carigrada javljaju, još se
nije sklopila vojnička nagodba izmed Kapije
i Englezke, jer je veliki Seik ul-Islam pro
tivan; neki opeta kažu rad Bairam sveča-
nosti — General Wolseley dao je proglas
na Egjipćane, u kom kaže da je cilj En-
glezke vojne uzpostavljenje mira. — En-
glezka će vojska udariti sa Abukira. Jučer
se je imala vojska izkrcati kod Abukira i
udarati na Abukirske tvdjave.
isiočne stvari.
Promieniti nam je naslov „egjipatskim
stvarima" i nadjesti jim naslov „istočne",
jer se sbilja stvari tako razvile da su obu-
hvatile cieli istok, te izvan egjipatskoga
pitanja, podigla su glavu i razna druga pi-
tanja. Dva diva se uhvatila u koštac: s jedne
strane Englezka i interesi Evrope, s druge
musulmanski sviet, koji se opire posljed-
njemu udarcu, kog mu hoće da zada En-
glezka. Borba je zanimiva, i kako uviežs
topovi odlučuju vise no dosadljivi dogovori
mudrih diplomata.
John Buli ili bolje Gladstone, koji ovom
prigodom iznaša na vidjelo svu svoju di-
plomatsku vještinu, k6 da si je zabio čavo
u glavu, da na topovima će ostati pobjeda i
da gotovi Čini vriede nešto više no pusti
zaključci koje skupštine, procrtani na finoj
hartiji i podpisani šesterostrukim podpisom.
I uprav Gladstone iznenadjuje Evropu go-
tovim ćinima. Dok su se zastupnici raznih
velevlasti dogovarali u Terapiji o načinu
kako da uzpostave prvašnje stanje u Egjip-
tu, ukrote Arabija i spase ugled Kediva,
Gladstone je dao pucati na Aleksandriju,
proćerati Arabija, zauzeti grad i uzeti Ke-
diva pod englezko štitničtvo; pa tad liepo
izjavio, da gospoda na sastanku mogu i na-
dalje dugočasiti se; jer da ono nekoliko fu-
nata potrošenoga praha ne mienja položaja.
Koji dankašnje, 15 proš., zastupnici predaju
Kapiji zajedničku notu; Kapija koleba se
ali napokon posluša liepe svjete prijatelja
na Sprei i primi posredovanje. To jznenadi
Gladstona; ali on fino baca klipove izmed
nogu Kapiji i sastanku, dok se sastanku ne
smrklo pred očima, te mu bilo izjaviti da,
poslie neg je pun mjesec dana viećao, poso
o posredovanju i uzpostavljenju mira i reda
u Egjiptu pripada Englezkoj i Turskoj,
nek si oni taj poso medju sobom urede;
sastanak će viećati samo o Sueckomu pro-
kopu, jer je stvar zajednička svim vlastima.
Gladstone jedva to dočekao, ta lahko je
njemu sa Turskom. Sastanak počeo dne 2
tek. viećati o Sueeu i baš Corti iznio pri-
jašnji predlog francuzki o zajedničkoj za-
štiti Sueckoga prokopa, kad istog dneva
Gladstone šalje na dar sastanku drugi gotov
čin „zaposjednuće Sueca". Englezku dakle
ne boli glava za zaključke sastanka; ona
naprosto sliedi svojom stazom, a sasta-
nak joj je dobro došo, jer dok zastupnici
viećaju- ona pripravlja vojsku i po broju
vojske koraca napried. Isti dogovori sa
Turskom glede posredovanja pomažu joj,
jer joj daju vremena do oboruža i pošalje
u Egjipat hiljadi vojnika; što joj nebi bilo
pošlo za rukom, da je odmah u prvine pre-
kinula dogovore sa Turskom i naviestila
rat, jer bi Sultanov proglas na Egjipćane
bio podigo kuku i motiku na „crvene ko-
šulje", koje u malom broju bile bi podlegle
zanešenosti Arabijevih vojnika. Sad je pita-
nje dokle će Evropa dopustiti Englezu da
napreduje i dali će mu k6 nekad Rusu
pred stambulskim munarima poviknuti: stani!
Budućnost će nam svaku izporaviti, a nama
je pratiti dnevne sgodjaje.
* # *
Pol. Corr. javljaju da su zastupnici Njema-
čke, Ruske, Austrije i dakako Italije pristali
uz predlog Italije, da se uzpostavi medjuna-
rodna pomorska služba u Sueckomu proko-
kopu. Lord Dufferin, englezki zastupnik,
izjavi da i on prima predlog, naglasujuć u-
jedno privremeni značaj preduzimajuće se
mjere i pridržajem da se u potrebi za sje-
gurnost prokopa može izkrcati i vojske. En-
glezka bi dakle i u ovom slučaju htjela nado-
metak onih dvaju rieči „torce majeure", ko
u zaključku drugo sjednice, koje su joj slu-
žile izlikom da puca na Aleksandriju. Po
Corr. Bur. uvjeti bi Englezke bili ovi: 1.
Da Engleska bude slobodna u vojni koju je
preduzela; 2. Da pada krepost talijanskoga
predloga s dnevom, u koji se povrati mir
u Egjiptu; a 3. Da svaka vlast u potrebi
može izkrcati vojske. Turski odaslanici za-
želiše da se o predlogu sastavi zapisnik, sto
bi i primljeno. U sjednici od poneđjelnika
imala se stvar obaviti.
* * *
Glede vojničke nagodbe izmedju Englezke
i Turske (Englezka je bila izjavila, da će
se oprieti izkrcanju turske vojske u Egjipat,
uzprkos nalogu ciele Evrope, ako se Turska
prije s njom nepogodi glede načina, kako
da se provede posredovanje Turske u Egjiptu)
brzojav donosi: Kapija je izjavila u sjednici
od prošlog Četvrtka, da je pripravna sklopiti
nagodbu, ali od onoga dneva nije se ništa
ozbiljna postiglo. Po englezkim novinama,
englezka osnova vojničke nagodbe sadrža-
vala bi sliedeće točke: 1. Vodjenje strategi-
ćkih kretanja pripadalo bi englezkomu zapo-
vjedniku ; 2. Ustanovilo bi se imenovanje
jednoga englezkoga povjerenika kod tur-
skoga vojničkoga zapovjednika; 3. Unapried
bi se ustanovilo mjesto, gdje bi se imala
izkrcati turska vojska. 4 Turska bi mogla
poslati u Egjipat samo 6000 ljudi, broj bi
se mogo povisiti samo kad bi Englezka
pristala. Turska dakako ko suzeren Egjipta,
nemože da primi ove uvjete; ona bi htjela
da turski i englezki zapovjednik dogovorno
ali po sebi vojuju i da se u nagodbi umetne
uvjet, da po uzpostavljenju mira obe vojske
imaju poći u isto doba iz Egjipta. — Iz
Carigrada Reutevovica javlja dne 14 tek.:
Sultan dosad nije podpisao proglas proti
Arabiju ni nagodbu sa Dufferinom. Lord
Dufferin sveudilj hoće da se proglas izdade
prije izkrcanja turske vojske. Said Paša
svjetuje da se primi nagodba, ali ima druga
struja, koja hoće da ju odbaci u sadašnjoj
stilizaciji i tvrdi da se nema izdati proglasa.
Londonski listovi javljaju, da Abisinjaki
kralj Ivan na granici je svog kraljestva sa
vojničkom silom, u nadi da će udariti na
svoje stare neprijatelje Egjipćane i po taj
način učiniti usluga Englezima, nebi li mu
ovi pomogli proturiti se na novo do mora.
svakog napose prosudiš, imaš uzroka da
mniješ, da u najvažnijim točkama razilaze
se njihova politička mnienja.... Mi imamo
stranaka radje nemogućnih.... zemlja .jih ne-
razumije... Ako se zemlja koleba, uzalud je
graditi". — Jeste li razumjeli? Dies irae,
dies ili a na pragu je. Katoiici ju mirno če-
kaju; neboje se je; jer je napisano od vje-
kova: non praevalebunt l!
Ljudi pako, koji su na kormilu ove bro-
dice ,,in gran tempesta", koju zovu Italijom,
ko da se ne bi inu. Od nekoliko se dana
javljalo, da će Depretis ovamo, da zove mi-
nistre na vieće, kad tamo on danas dolazi,
a Acton i Ferrero već odputovaše, dočim
Berti polazi danas u Arezzo. Pa da Italija
nije ludnica.
A Guido ? ko da čujem iz usta čitaoca,
imate pravo ; pa sam baš s toga bio i na-
pisao na čelu ona tri slova ,,i t. d,"; ali
„necessitk non ha legge" ; a meni je danas
začepiti, jer se itako bojim da urednik ne-
pogleda krivim okom ovaj moj dopis, ko
da mu je na jeziku: et tu —m.n—! Sto
ćete, pliva u moru kartušina, ko Bismark
g. 1870 u purižkom zlatu. Nije li tako? ')
m.n
Petnaest dani, u Trstu
— 29 kolovoza.
Dragi Antune !
Dobro kaže ona naša da: ko djavlom
tikve sadi o glavu mu se razbijaju. Hrva-
tović baš nije djavd, a niti kadi tamjanom
djavle, ko sto n. pr. najbolji (! ?) talijanski
pjesnik Carducci; ali opeta udaraš na sto
muka s njim, kad ti je obračunati, pa da
nije staroga prijateljstva neznam kako bi
bilo našim tikvama, što jih na ramenima
nosimo.
Bio sam uprav napisao posljednje slovo
mog prvog dopisa, kad mi upadne u sobu i
sdjupi pismo da vidi što sam našarao ; pa
će ti mi preletiv okom po njem, ko kapuro
kad kara gemeina: a ko te naučio kvariti
tudje poslove i bez da me upitaš šavati do-
pise iz grada, gdje sam ja sam opunovla
Šćeni dopisnik? Nasmijao sam mu se od
srdea, da se sve poda mnom treslo ; pa ću
ti mu porugljivo: a koliko ti je plaće za
svaki dopis; da ti platim što sam te oštetio!
— Hrvatović se sjeti da je nabasao na
tanak led; pa opeta da je ludo otimati se
o stvari, kojom se neiztuče ni prebijene
krajcare, te mi primjeti: imaš pravo, ali
pour la gloir et pour la nation — Zavezasmo!
Da nebude nikomu krivo, podielismo po
polak ; Hrvatović mi je pripustio da pišem
o svačemu, de omnibus et quibusdam aliis,
ali samo u jedno voće nesmijem taknuti, u
politiku; to je voće za nj, te i on može
') Živa isti ta, al vama su uvićk otvorena vrata;
tim više što bio sada nešto procistismo.
Ured.
reći s Machiavelli-em: mi pasco di quel
cibo che solum e mio, e che. io nacqui per
lui. Ali ol TCAetovec; xaxot, kaže neki od onieh
sedam grčkieh mudraca, što je posve slo-
bodno prevadjam : svi smo sinove Eve; ue-
čudi se dakle ako se i ja, uzprkos Hrva
tovićtvoj zabrani, gdjegod ogriešim i za-
segnem za zabranjeniem vućem, ti em više
što baš nebi bio velik grieh, kad eto ovdje
u Trstu i piljarice, čitajuć u jutro A dviju,
razpravljaju o politici i o dnevniem pitanjima
(n. pr. da li se koja služavka počupala) ko
da sjede u beogradskoj skupštini (oprosti
mi Dušanova sjeno !)
Pomirismo se i izadjosmo iz kuće, da
podjemo u kafauu staroga Tomasa, gdje
rad noblesse oblige valja da podje barem
jednom na dan svaki hrvat primorac, jer se
tamo spli je sve što je našega u Trstu. Nu po-
sve je to naravno, Tomasova je kafana posred
obale, poviše velikog mosta „di San Curio",
središte trgovine; gdje se nižu jedan do
drugoga dalmatinski brodovi. Kafana je na
njeku ko neki bure.au dalmatinskieh trgo-
vaca i pomoraca; tamo ti naši paruni po-
dju svaki dan poviriti dali ima glasa od
kuće, od vjerne žene i sitne djece; jer svi
listovi koji banu iz tvojieh i našieh strana
nose na sebi rieči: cajje Tommaso! S toga
je i ta kafana poznata svakomu dalmatincu,
a sad je i na dalje, odkad Pavlinović po-
zvao Petra Duvnjuka da vodi razgovore sa
Vlahom, Kapetan Ristom i ludim Steoom.
Zasjedosmo za sto, uz koji su već dva
brkata bokeljca, po govoru jih nainah spo-
znah, sjedila i nešto važna medju sobom
razpravljal a; po svoj prilici bilo je tu go-
vora o trgovini, najvažniji predmet za sva-
koga tršćanina a po gotovo za inostranca,
koji je došo da barata svojom robom. Poz-
dravismo se bratski, jer u tudjini se uviek
izpunja ona poslovica: brat je mio koje
vjere (dakako! političke.) bio... i zadjosmo
u govore. Bokeljcima nije bilo po volji što
je Pavlinović povadio topuzinu, da njom u
dari na nadrisrbe, sasviem da se s druge
strane nisu slagali ni sa Srpskiem Listom,
komu da je deviza
a sveta
Caslnog Mi lasa...
ali smo opeta sve govore združili u jednu
želju, da nam se Trst što prije preporodi i
slovinstvo u njem zauzme ono mjesto, koje
ga po povjestnom i narodnom pravu idje.
Tu ti debela dva sata odsjedosmo, pa
kad nam dosadilo i kad kiša ko za inad
nije htjela prestati; platistuo i zapremismo
fiaker, da podjemo gradom, i da se još je-
dnom uvjerimo da u Trstu ima života ko
u najvećiem prestolnicama. Uzprkos silnoj
kiši i nenadnoj studeni (jer je toplomjer
bio spao na 12 stup), ulicama, obalom a
osobitom Corso-m vrvile su kočije, omni-
bus, tram\vay i ljudstvo; ko da je najljepše
vrieme. Pomisli ! u večer se bio podigo i
vjetar, pa ipak posjetilo je izložbu preko
dvie hiljade i po osoba. Baka !
Dali satu našo što nova u Trstu ? pitat
ces me. Sve ko i odprije, ako izuzmeš ve
liku Lloydovu polaču koja se diže nebu
pod oblake na bivšoj „Pescheria" i koja
stoji 2-3 milijuna. Nisam mogo spaziti ni
velike uzrujanosti uslied bumba od 2 kolo
iovoza. Pučanstvo je ovdje nešto obiklo tiem
igrarijama Irredente; to ti se „kruh naš
svakdanji", kojim talijanski dotepuhi dari-
vaju ovo pučanstvo — tom samom iznim-
kom da je posljedni hljeb (2 kol.j bio nešto
odeblj i. Nemožeš ni pomisliti kojom drzo-
vitošću lrre.denta udara na sve .što je austri
jansko i slovinsko, izložba će bez dvojbe
mnogo koristiti Trstu, ipak kako ini Hrva-
tović pripoviedao dok smo ulicama brzali,
hredenta je iz petnieli žila radila da se poso
izjalavi, i držala se uprav one: flectere si
nequeo superos Acheronta movebo te je
napokon „Circolo triestino Garibaldi" (tajno
družtvo) izdao proglas na svoje ortake da
per fas ili per ne/as unište izložbu, i tu ti
je tražiti izvor bumbama, koje ;>u se upo-
rabile da se prestraše inostranci. Ali jih ni
tu, hvala Bogu, nije sreća poslužila; jer s
dneva na dan do pet hiljadu inostranaca
bane u Trst, da obadje izložbu; dočim u
izložbi nema ti ni ciglog irredeutiite, da da-
deš dukat za svakoga, već ti se sakupljaju
na zabave u „Boschetto" ili ti polaze u Ko
par, Cnrmons, Goricu; braći nespašenoj u
pohode. Ali ja sam već posegnuo za zabra-
njeniem voćem. Jezik za zube dakle!
U večer nehtijuć poći ni na izložbu, koja
je do dvaest časa daleko, pa ni u „vitla
Murat" da slušamo zadarsku glasbu, koja
je brala prve vience i — praznila kese;
podjosmo u „Reataumnt al Monfe Verde",
gdje. smo se ipak zabavili do mile volje.
I minu nedjelja, a osvanu zora jučera-
šnjega dana u ružičastom plastu, da joj je
upravo pristojao naslov poosoazrjAoc, kog
joj nekoga jutra pokloni stari Omir - Dali
si ju vidio? — Ne šali se; ni kod kuće
nisu me zanimali oni njeni „ružičasti pr-
stići", a kamoli u Trstu i to za izložbe, kad
je čovjeku poć liegati u druge kokote. Ja
tebi pripoviedam po kazivanju moje gospo-
darice, kojoj sve vjerujem, pa i viest koju
mi jučer u jutro doniela za zajutrak, da će
biti krvavog kola na talijanskoaustrijanskoj
granici. Bit će gaće, al neznam kad će.
Jedanaesta je već bila odbila kad smo
izpili kafu i pošli do mosta „San Carlo",
koje primorce zanajviše zanima. Jutro je
bilo krasno, nebo ko ribje oko; a i toplo
je bilo, jer se toplomjer bio podigo skoro
do 20 stup. Na molu se prevrće, okreće,
ukrcava — fervet opus! Veliki se parobrodi
nanizali s obe strane, da nose trgovinu u
daleki istok; do njih su omanji parobrodi,
lcojiem je sudbina namieuil a da obilaze oko
dalmatinskieh otoka. Stranac, koji prviem
putom dodje u oveći pomorski grad čudi se
toj trgovačkoj vrevi; nas, jer runo tomu već
bili obikli, malo zanimali*, te sam baš ostao
haran Hrvatoviću kad mi je predložio da
udjemo u „malu barku', kako kod nas
| kažu, i da se izvozimo do izložbe. „Signori,
j pronto!" po vikne nam iz brodice neki ple
| ćati mornar, ko da nam je u očima čitao
želju. Udj osmo x naredismo da vozi put
izložbe. Izmed sijaset svakojakieh brodova,
malieh i većieh, parnieh i na jedra šmigala
je brodica, koja je uz dvie žilave mišice
lizla po morskoj površini. Istom se obazrie-
smo dvaput u okolo, a naša je brodica već
bila pram velikom svjetioniku ,,il Faro".
Liepa li prizora! S desna ti ostaje tršćan-
ska luka i liepi kašteo Miramur, koji se
diže rek' bi na morskoj klisuri, da ti Hpo-
mene nesrećnoga svog gospodara, zaglaviv-
Aega u dalekom Mehiku; s iieva se proteže
zaliev Mujski (valone di Muggia) koji svojiem
valovima liže obalu Sv. Andrije, uz koju se
diže izložbena zgradja; pred tobom pako
stere se morska pučina, na kojoj tamo u
daljini nazrievaš talijansku zemlju.
Divan prizor, svježi jutrnji zrak, koji ti
hladio lice, zanese Hrvatoviću, te buljeć
naokolo očima zapjeva iz tihana:
Venite all'agile barchetta mia!
Santa Lucia! Santa Lucia!...
ali, pomisli, u kakvo me čudo ućera naš
brod ar, kad [potaknut 1Irvatovićevom pje-
smom ko nehoteć zabugari onu našu :
Vozila se po moru galija...
Bilo nam je ko da srno se preporodili.
Kad u tudjini, baš kad se i nenadaš, čuješ
hrvatske glasove; nešto ti zakuca pod re-
brima, da i sam neznaš što je. Prosta mor-
narska pjesma, koja nam je kod kuće vi&e
krat dosadila, ovdje nas zaniela. Zapitasmo
mornara: odkle je; i kaže nam da se rodio
na kršniem dahnatinskiem obalama, pa da se
i on nije svojoj starini otudjio; nu ovdje,
nastavi, moji dobri gospari, težko nara je
živjeti: Pust taljanac zapremio sve, a nama
jer biti izmećarima i žutiti. Eto i naš Jure
(tako se zvao mornar), reče Hrvatović, bit
će upisan u prave taljance ko da se rodio
u sred Pulje, a takovi će biti svih ono če-
trdeset hiljada siovinaca, što su taljanci u
posljednjem popisu pozobali. Avanti Savoia!
Lahko bismo moj gosparu, nadoveže
Jure, obračunali s tim framasunima, da au
nam ono tunedavno dali pa sapo rat, (slobodu);
bilo bi poteži i povuci. — A jesi li i ti Jure
demonstrirao, (»pitat ću ^a. — Za našega će-
sara i u vatru, ali Bože zdravlje, oka mesa
potaknu, povikne Jure ti svojoj priprostosti
i odloži vesla, jer sino već bili stigli do iz
ložbe.
Izkrcajmo se! poviknem Hrvatoviću, koji
mi odgovori s posmieliom: Lak polako! a
gdje ti je biljet, b<v, njega nemoš unutra;
— i tad se istom stavim da me je Hrvato-
vić prevario, jer ko će morem do izložbe
valja da kupi bilje,t. prije, buduć da pri u
lazu s morske strane neprodavaju se. Ipak
mi nije bilo žao: s mora najbolje možeš o
kom shvatiti izložbu, a itako je bilo odma-
klo podne, pa nam se bilo vratiti u grad.
Zaustavismo se dakle ,,na veslima".... da
bišta započelo onim danom, kad bi oblast izjavila, da
se je kuga pojavila, tako bi to pokapanje sliedilo sve
dotle, dok nebi opet Vlast izjavila, da je kuga prestala
i da se grobišta kužna razpuste. Ove dvie izjave po
zdravstvenim odredbama nebi nigda zajedno se dogo-
dile; svedjer bi svi zdravstveni obziri, a zato i poka-
panje mrtvih u kužna grobišta, bili uzdržani nekoliko
vremena, najmanje četrdeset dana, !) pošto bi izjavljeno
bilo da je kuga dospjela, a to dakako iz opreza, da
ako bi se iza izjave prestale kuge ipak koji slučaj
pojavio, da bi se sve zdravstvene sprave našle gotove
da se bič poduši.
Vidjeli smo da je kuga mela po spljetskim pred
»metodo dovra egualmente osservarsi per quelle case nelle quaii
si trevasse alcun estinto con segni od indizii del fa(al niorbo,
dei guaii accidenti come sopra raggualialo il colonello Sopra-
intendente, si fara tradurre il cadavere dai destinati Beccamorti
permuniti dei soliti vestimenti e d' istrumenti ne i modi perfissi
alli cirniter'i stabiliti, dove solterreranno il oa'davere stesso alla
presenza dei deputati alli sotterramenti in/fossone formato nelle
lissate profondita per ricoprirli con calc^a viva ed indi con
*erra copiosa finclia il piano resli egu/&liato ali« supe.ficie."
J) U goriaavedenoj Naredbi siecnja 1764 pod cl. 0
Slije se: „6. Superandosi dag!1 ,a malignita del morbo,
trascorsa che sia la prima quar^ntina, si faranno passare nel-
l'altro luogo scielto come La»ćareUo dei Convalescenti, previe
le gia descritte diligenze dellf imrnersione dei corpi nudi in
"»are, ovvero delle abluzioni/con aceto e dei profu.ni, con la
•nutazione dei loro vestiti. f
7. Anche in queslo fsecondo Lazzaretto saranno quoli-
d'anamente visitati dalli deputati e cliirurgln per nconoscere
86 nel caso della quaran^ina sec0Ilda si manifestasse in alcuna
c°ntumazia qualche d'infezione per fare ritornare imme-
^'atamente il colpito sr>tt0 ,a c,asse <legl'infeUi con la nU°Va
Se?regazione delle pe/sone' clie seco,ui ottrovassero e con
11 metodi ed avverten ze (,i sopra (!ichiarite-
8- Ma eonsuma'ita ,a seconda tiuara,,Uua senza novita' pas"
Seranno nel terzo lno'go ad uso di rispetto, dove saranno trat-le"»te |e persone ch^ hcenziate fossero dalla contnmacia dei S08Pelt'', e parimenti jq»^sto terz0 ,n0g° Cader" S°Uf> '' ^ Zl0tle <iel Oeputato i »Ha necessaria giornahera visita custo-dit0 COtne gli altri 2 • guardie e regolato nei modi e per quel Pe»»do dilempo' ete opporlonemenle saremo Per additare«.
gradjiina od konca god. 1763 do blizu konca ožujka
1764, no da je izjavljena dospjevena istom u rujnu
ove godine, u kojoj je nadbiskup Dinarić umro dne
13 lipnja. Po ondašnjem zdravstvenom zakonu njegovo
je tielo moralo biti pokopano u kužno grobište. Tko
je igda čitao, kako se je u staro doba pri pogrebu za
vrieme kuge postupalo, kako nam dielomice kažu i
gorinavedeni službeni navodi, taj se može domisliti,
kako je tužno po svećenstvo i po bogoljubni puk bilo,
samo pomisliti, da bi nadbiskupovo tielo kukama iz
kuće iztegnuto, na kola natovareno, u grozno grobište
preneseno, u duboku jamu bačeno i živim japnom za-
trpano bilo. S druge strane, tko bi se bio usudio
zdravstvenu zabranu, da se u crkvama grobi neo-
tvaraju, prevriediti, kada su povrede zdravstvenih
naredaba u vrieme kuge tako oštro onda kažnjene
bile, da bi njeke i osudu na smrt za sobom vo-
dile? Jad i ježnja da s nadbiskupovim tielom ne
bude kao s okuženičkim postupano, a strah i trepet
s druge strane stroge kazni, kad bi se zakon povriedio,
morali su uoštriti domišljatost nadbiskupovim domaćim
i svećenicim, kako bi se moglo njegovo tielo, njegovoj
časti i dostojanstvu, a njihovoj ljubavi pristojno, po-
tajno sahraniti, i to na koje ino mjesto a ne u obični
grob, gdje su se nadbiskupi sahranjivali, koji je u
crkvi bio i zato u kužno vrieme zabranjen, ni u kužno
grobište, gdje je zakon zahtievao. Odtole je, po mo-
jem skromnom mnenju, potekla misao, nadbiskupa Di-
narića u Lovrin sarkofag sakriti, te je i izvršena; a
tko poznaje položaj nadbiskupske spljetske polaće, nje
bližinu i svezu sa stolnom crkvom, a blizinu ove cr-
kvici sv. Matije, u kojoj je Lovrin sarkofag tada bio i
u koju iz stolne crkve nisu nego brojem četiri koraka,
taj može lako razumjeti, da se je zamisao nadbisku-
povih domaćih i svećenika mogla vele lako u potaji
izvršiti. Moje se nagovieštanje nemože pobijati gorina-
vedenom viesti nepoznatoga nam pisca spljetskog ru-
kopisa, u kojoj je već velika pomutnja i pogrješka
navlastito u godini, kada je kuga u Spljetu biesnila, i
koja bi kazala dapače da je ona viest za njekoliko
godina kasnije bila napisana, kada nije već spomene
bilo o zdravstvenim naredbama, uzdržanim nakon do-
spjevene kuge. Pa i Farlatov muk o dnevu smrti i
sprovodu Dinarićevu potvrdjuje izprieka moje nagovie-
štanje, dočim je o njegovim predšastnicima i jedno i
drugo napomenuo.
Momu se mnenju ne protivi nikakva okolnost na
mrtvu tielu u Lovrinu sarkofagu opažena: cicli svi zubi,
vlasi na čelu kestenjaste bojo odgovaraju onomu Sto
Farlati piše o preranoj Dinarićcvoj smrti. Dapače za
Dinarićevo tielo svjedoči izprieka i haljina kojom je
odjeven. Kako je rečeno, da je starinski običaj crkveni
biskupe pri pogrebu odievati u misne haljine, tojest
one, u kojima obučen pristupa k sv. žrtveniku, tako i
najnoviji biskupski obrednik, koji je Sv. Otac Papa
Benedikt XIV. god. 1752 naredio da se dade tiskati,
no.ii da biskup kada umre mora biti obučen u misnim
haljinama. l)a je Dinarićevo tielo imalo po smrti biti
izloženo obćinstvu kako je to davni običaj o mrtvu
biskupu, njegovi domaći bili bi se postarali, da ga o
buku po crkvenim propisim, a ne biskupskim i cr-
kvenim doista haljinain, no protiva crkvenom obredu;
dočim biskup se ne ogrće nikada plaštom, kada ima na
sebi dalmatiku i tunicelu, niti povrh plašta naše ne
prima palija. Koji su ga mrtva u potaji obukli i sa-
hranili, postavili su nanj svako obilježje nadbiskupsko
a možda planite ne imali pri ruci, a desio se plašt, pa
ga nad dalmatikom i tunicelom ovom zaogrnuli. Mo-
guće je pako, da je mrtvačka škrinja, a u njoj čim
god omotana u ta, biskupskim i svećeničkim haljinam
odjevena, pa onda poklopljena i začavlana u kužno
grobište odnesena, da se zdravstvena vlast zasliepi. A
nebi čudo bilo, da su i sami poglavice vlasti za ovu
prevaru znali i kroz prste gledali.
(iSliedi.)
... —-
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in Mo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. Paul. K-ph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Đeo, in dies alaćriter opcram Vestram impensuros in Inenda salutari animisqne m
Religionis amore et in verse fidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
_ ] carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije lii
smatra se"predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franoo" na Uredništvo. — Uvretbe po 1
Uvjeti pre<ll»i,oj',e' — V Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini fior
se prei ......
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju
list
10
Br. 82 Zadar, Ponedjelnik 23 Listopada 1882. God. XIII
Opet njckoliko rieči suda-
čkoj „Slobodi".
i.
C. G. Mislio sam bio, da će „Slobodin"
pisac dnevnih pitanja osvrnuti se bar na
moje u ovom listu orisane, posve pravedne
i zdrave zahtjeve glede primata kao u obće
glede svetosti katoličke stvari u Hrvatskoj;
nu „Sloboda" nije samo pronašla za nevriedno
osvrnuti se na one moje posve pravedne i
zdruve zahtjeve, nego pače kao na uztuk
stala je nadalje navaljivati na najsvetije u-
stanove katolicizma i na rodoljubivo naše
katoličko svećenstvo. Mislila si je valjda
„Sloboda", da će tim biti gotova stvar, ako
uvrsti u njekakvom dopisu iz Dalmacije (u
br. III) porazbačene rieči, s kojim! hoće da
dopisnik, kao delija iz busije, na jedan hitac
puške tobož smrvi one sve bistro i čisto
na temelju zdrave poviesti i posve ozbiljne
nauke izvedene zahtjeve. U tom posve ozbilj-
nom poslu zaboravila je sigurno „Sloboda",
da se na taj način nevojuje s Ijudmi, već
da toli ozbiljna stvar zahtieva kamo li oz-
biljniji postupak, nego što se može reći, da
je postupak u toj stvari „Slobodin" površan,
nedolikujući, da nerečem djetinjasti. I to je
zbilja prežalostna činjenica novinstva ove
ruke, što inače ništa neznačujućim riečim
neizkusnih i na površnu naobraženih, pa
s toga u sve dirajućih a ništa pravo nera
zumećih većinom mladjih ljudi poklanja tko
zna kakvu važno3t. Žalostno je to najpače
po jedno glasilo, koje si je stavilo geslom,
da će vojevati za istinu i pravo.
Ne samo to, nego isti slagari „Slobode"
stali su prišivati svoje šuplje opazke o
stvarih, o kojih ni pojma nemaju, a niti je
od njih zahtievati, da bi se visokim i du-
bokim inače studijom pomenutoga predmeta
bavili. Nije li to sramota po jedan list, da
takva što u njemu bude, što mora osuditi
svaki sviestni prijatelj same stvari? Tim
samo list gubi od svoga ugleda i glasa, a
takvim postupkom jamačno je već „Sloboda"
u hrvatskoj publici mnogo izgubila, i gubiti
će sve to više, ako se neprodje tjerati tako
površni i nedolikujući zanat, pa se neda na
zdravo polje posve istinitoga i ozbiljnoga
rada na obći spas hrvatskoga dobra. Ova
opomena budi „Slobodi" tako ozbiljno rečena,
kao što ju je ozbiljno i zaslužila.
Ja sam na temelju poviesti razvio po-
sve pravedne i zdrave zahtjeve crkvenoga
primata i njegovog zemnog posjeda, a nisam
nikomu diktirao anatemu, niti izvadjao koju
novu dogmu. Ako nam je sveta istina i
pravo, to ju tražimo, gdje se nalazi, a na-
lazi se u istinitoj i spasopravnoj katoličkoj
crkvi. U našem predmetu nepita se i nego-
vori o kakvoj dogmi, nego imade se raz-
pravljati pravo i zdravo, da li je po sve-
stranu i istinitu neodvisnost pape potrebit
mu zemni posjed ili ne. Svak, tko ima zdrave
oči, zdrav um i zdravo srce mora dopustiti
i priznati, da se o svestranoj i istinitoj ne-
odvisnosti papinoj, kao što ju zahtieva pod-
puna neodvisnost vrhovne crkvene uprave,
a u današnjih po crkvu crnih i neugodnih
okolnosti, nemože govoriti bez zemnoga pa-
pinoga posjeda ili patrimbnija s. Petra. Po-
četkom crkve bilo je moguće i bez rečenoga
patrimonija, ali okolnosti i potrebe tako su
se tečajem poviesti razvile, da to danas ni-
kako moguće nije, da bi papa posve neod-
visno i slobodno mogao upravljati na zemlji
Isukrstovom crkvom bez u tu izključivo
svrhu uručenoga mu zemnoga posjeda, pa-
trimonija s. Petra. Tko pako misli, da je
to ipak "moguće u današnjem tiesnom i crnom
položaju pape napram ostalim mogućnikom
zemlje, neka izvoli navesti sredstva, koja
bi mogla prihvatiti crkva, a da joj vrhovna
glava sbilja i svestrano bude nedvisna od
ma koga vladara, ili od svih vladara skupa.
Tako bi se doskočilo bistrenju same stvari,
a ništa se nepolučuje, pače ogorčavaju se
duhovi i posve se nedostojno uzimlje i smatra
predmet, kad „Sloboda" (br. 119.) na prostu
ruku zemni posjed papin krsti proklestvom,
pod kojim da se je papa morao uplitati u
politička pitanja i trpiti, što kao papa da
nebi smio ni mario, a sada u tom pogledu
slobodan da može, ako hoće, biti pravi papa.
— Gdje je u takvoj razpravi samo zrnca du-
bokoga i zdravoga razmišljanja? A da je
danas u tom pogledu papa slobodan, to može
reći samo onaj, komu su vrane mozak iz-
pile i koji razumije položaj stvar,i kao one,
koje su ga na krst nosile. (Na uzvratak
„Slob." br. 73.)
Dakle se je papa imao samo radi zemnoga
posjeda baviti politički mi pitanji, a nije li
zar svećenstva u obće, pape naposeb naj-
svetija dužnost svetom istinom katoličkoga
kršćanstva čistiti i bistriti pomršene političke
idee, kad idu na zator istine božje i naro-
dnoga prava, kao u obće na zator spasa
eovječtva? Nespada li na svećenstvo, u
prvom redu na papu solju istine božje za-
soliti i zasladiti sva — pa i politička pita-
nja tičuća se narodnoga spasa? Ako pak
spada, što ni „Sloboda" valjda zanijekati
neće, našto onda miešati zemni posjed pa-
pin kamo nespada, i udarati na nj bez sva-
koga uzroka ? Papa je po svetoj svojoj du-
žnosti uvjek do sada, pa će i u buduće, po-
stojano i neustrašivo osudjivati svaku ne-
pravednost imao on zemni posjed ili ne, i
biti će uvjek pravi papa, jer ga takvim ne-
čini posjed svjetovni, nego previša naredba
od Isukrsta ustanovljenoga crkvenoga ustava.
Ili zar je koristno po domovinu, ili je stvar
pravoga rodoljuba odbijati onu ruku, koja
je još jedina u silnom vrtlogu svietskoga
nasilja znala neustrašivo stati na braniku
istine i prava po obći spas ? A što se u
našem pitanju papinoga zemnoga posjeda
tiče, to ga nitko živ neproglasuje dogmom,
samo na temelju istinitoga povjestnoga raz-
vitka, a u današnjih težkih okolnostih on
je za svestranu neodvisnost i podpunu slo-
bodu vrhovne crkvene uprave neobhodno
papi potrebit, pošto boljega i drugoga u tu
svrhu sredstva nema, koje bi moglo velikoj
toj i absolutnoj potrebi crkvene uprave do
skočiti.
onog proglasa, u kora su taljanci bili
pozvani da ne posjete tršćansku izložbu.
Tužba se oslanjala na okolnost, da su
proglasi bili priobćeni bez dozvole vlasti
i bez dotične biljegovke; a bila je od-
bačena od sudišta, jer da su se samo
dva oglasa zaplienila, đočim su tri o-
sobe okrivljene. Svakako je stvar važna,
jer i ovo nam novi dokaz da Irredenta
ne samo živi već i ruje.
Hrvatski je sabor držao sjednicu u pe-
tak, na kojoj je razdieljeno izvješće odbora
ad hoc glede inartikulacije krajiških nare-
daba i odbora za promjenu poslovnika.
Starčević je interpelirao glede vojnika, koji
se preko zime šalju na dopust a Valušnig
glede nesreće mosta na Dravi. — Odbor
za inartikulaciju kapitulirao je; ban je obetao
da će se proračun za krajinu razpravljati
s proračunom g. 1884 i javio da je bio po-
tvrdjen izborni red za krajinu. Vojnović je
ostao na sami. Živio!
Dnevne viesti.
Prije no se otvori carevinsko vieće,
po nastojanju zastupnika Nabergoja i
Tonkli-a sastati će se slovenski za-
stupnici u skupštinu, u kojoj će raz
pravljati o lrredenli i poslovenjenju
srednjih škola na tršćanskom primorju.
Irredenta. Čitamo u talijanskim li
stovima, đa je prošlih dana pred Mle-
tačkim sudištem bila razprava proti
trgovcima Dragutinu Scarpa, Aristidu
Giani i Angjelu Donndoni, svi iz Coze
(Chioggia). Bili su obtuženi, jer izložili
na prozorima svojih dućana iztisaka
Irska. Kako javlja parižki Monde svi su
se irski biskupi, izuzam dublinskoga nad-
biskupa, izjavili u prilog novoj „ligi rada",
utemeljenoj od Parnella i dopustili svećeni-
cima svojih biskupija da se mogu pridružiti
toj ligi, kojoj je cilj pomagati zakupnike
protjerane, koji su ostali bez kuće i kućišta.
Oberdank, poznati nosilac bumba, koji je
s bumbama htjeo proslaviti dolazak carev,
bio je od vojničkoga suda osudjen na smrt,
jer pobjego iz vojske. Mati mu je pošla u
Beč, sa tršćanskim odvjetnikom Nakićem,
da prosi kod cara za sina; dočim je Ober-
dank sasviem nehajan.
Francuzko hodočašće. Dne 15 tek. mjeseca
sv. Otac primio je francuzke hodočastnike,
koji se vraćali iz Jerusolima. Potanje u
dojd. broju, jer nam dopis iz Rima zakasnio
za ovaj broj.
Izbori u Pruskoj. Dne 19 tek., kako smo
jur javili, bili su prvi izbori u Pruskoj, bi-
va biralo se „izbornike", koji će dne 26
tek. birati zastupnike. Po brzojavkama iz
Berlina, u glavnom gradu (Berlinu) izabra
no je 2900 naprednjaka, seeionista i naro-
dnih slobodnjaka proti 750 konservativaca.
U Vratislavi, Kraljevcu, Gdanskom, Fran-
kobrodu na Maj ni i Wiesbadenu pobjediše
naprednjaci, u Kolonji i Trieru katoličko
središte. U Poznanju i Vratislavi od potrebe
će biti užih izbora izmecl njemačkih strana
ka i poljaka. — Slobodnjaci su dakle do-
bili nešto više glasova. Posljedna je zastu-
pnička kuća sastojala iz 431 članova, od
kojih: konservativaca 108, konservativaca
slobodnjaka 52, katoličko središte 77, na-
rodnjaka-slobodnjaka 85, naprednjaka, 57,
seeionista 18, poljaka 19, nepripadajućih ni-
jednoj stranci 15.
Svečanost posvete stolne
crkve u Ujakovu.
IV.
Poslie mise svečana se povorka vratila
u biskupski dvor, gdje su primane čestike
i pojedine deputacije. Adrese primao dekan
d.r Voršak.
Biskup Strossmayer došao u dvoranu u
pratnji knezova Sapieha, d.ra Riegera, Stulca
i svog dvorskog svećenstva.
Prvi stupio k biskupu zamjenik banov
veliki župan Kršnjavi, zatim je pređstav
ljanje išlo ovim redom ;
1.) Kaptol djakovački sa svećenstvom,
predvodio preč. opat i kanonik Gašpar Radić.
2.) Prvostolni kaptol zagrebački s kano-
nici Veberoin i Račkiem, te svećenstvo nad-
biskupije, na broju njih 50 svećenika. De-
putaciju predvodio preč g. kanonik Veber.
3.) Svećenstvo pečuhske biskupije, pred-
vodio ga papinski prelat i kanonik-pojac Troll.
4.) Umjetnici kod gradnje crkve, predvo-
djeni slikarom Seitzom.
5.) Franjevci redo države sv. Ivana Ka-
pistrana, predvodjeni državnikom Ivom
Rodićem.
6.) Franjevci bosanski, predvodjeni žu-
pnikom u Orašju Baltićem.
7.) Zastupstva gradova, trgovišta i obćina:
Zagreba, Osieka, Karlovca, Križevca, Siska,
Koprivnice, Broda, Djakova, Jaske, Raje-
vogsela, Andrievaca, Niemaca, Garčina, Mir-
kovaca, Podvinja, Privlake, Otoka, Županje.
Sva zastupstva predvodio načelnik gla-
vnoga grada d.r Hofmann.
8.) Akademija znanosti i umjetnosti, za-
stupana po svom presjedniku d.ru Račkomu,
članovih Markoviću, Pilaru i Veberu.
Predsjednik d.r Rački pročitao a zatim
uručio adresu akademije.
9.) Hrvatsko sveučilište u Zagrebu, za-
stupano po rektoru d.ru Franji Markoviću,
d.ru Konstantinu Vojnoviću, Gjuri Pilaru i
d.ru Gustavu Baronu. Rektor d.r Marković
pročitao i uručio adresu.
10.) Matica hrvatska u Zagrebu zastupana
po svom tajniku Ivanu Kostrenčiću, odbor-
nicih d.ru Blažu Lorkoviću, d.ru Fr. Mar-
koviću, Tadiji Smičiklasu i Cvj. Rubetiću.
Tajnik g. Kostrenčie pročitao i uručio
adresu.
11.) Državno činovničtvo u Djakovu,
predvodjeno upraviteljem podžupanije Mar-
tinom Šestakom.
12.) Sv. Jeronimsko družtvo, predvodjeno
drom. Konstantinom Vojnovićem predalo a-
dresu.
13.) Arheologičko družtvo „Siscia" u
Sisku. Predvodio predsjednik Jagić.
14.) Učiteljstvo srednjih škola: osiečlca
velika gimnazija i realka. Predvodio ravna-
telj Mato Gršković.
15.) Učiteljstvo pučkih škola zastupalo
učiteljsku zadrugu, učiteljstvo podžupanije
jastrebarske i podžupanije djakovaČke. Pred-
odio školski nadzornik Ivan Filipović.
15.) Pjevačka družtva „Kolo", „Danica",
„Zora", „Dunav", „Zvono" i gomb. „Sokol".
Družtva se predstaviše barjacima, a sva
predvodio d.r Ivan Zahar.
16.) Vatrogasci iz Siska i Djakova.
17.) Djačka družtva „Zvonimir" iz Beča
i „Hrvatska"* iz Graca. Priveo ih mladi
dalmatinski pop glagoljaš Ivan Matešan.
18.) Vlastelinsko činovničtvo.
Trgovačka komora u Zagrebu izjavila
brzojavno, da ju zastupa njen podpresjednik
Gjuro Crnadak. Grad Varaždin poslao vrlo
liepu adresu.
U dva sata obdržavan je svečani banket
u biskupskom dvoru, komu je pozvano bilo
88 gosti. Drugi se banket obdržavao u sje-
meništu, treći u velikoj gostioni.
Preuzvišeni gospodin biskup Strossmayer
nazdravi Nj. Svetosti Leonu XIII., zatim Nj.
Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu I.
Zanosnu zdravicu naviesti gostovom na o-
stalih banketih 21 hitac iz topa, a glasba
zasvira carevku.
Drugu zdravicu nazdravi senjski biskup
Posilović biskupu Strossmayeru, iztičuć mu
dSvaštice.
Primam od prijatelja i priobćujem:
Dragi Zanovetalo\ Pitaš od mene svjeta
radi bolesti, koja te napala nazad nekoliko
dana, i po tvojim riečima rek'bi da se ne-
nadaš dobru. Baci na stran taj tvoj vje-
čfli pesimizam;. ako Si je kužna bolest,
najskoli u današnje doba, opeta ju je lahko
izliečiti; samo je od potrebe nešto dobre
volje. SyakakQ..prvo je pravilo starih lie
čnika: principu? obsta, jer Bog učuvaj da
se bolest promieni u kroničnu, bud je
Kronos (a to nebi trebalo da ti pripoviedam,
jer si naučio još u gimnaziji) osakatio svog
vlastitoga otca, a kamo li nebi tebe; a znaš
da se iz prolivenih kapalja krvi Kronova
otca (barem tako pripovieda „bajoslovje")
porodiše Erinyje i ostala gamad; dakle
čuvaj se, da nebi bolest zašla u Kronovo
carstvo, a za ostalo što Bog da i sreća ju
načka. Još žive stari Bog! Ali da se uču-
vaš kronične bolesti, dok pronadjem boljega
lieka, uzajimljem „kiticu" u moga staroga
znanca Fusinata i šaljem ti ju mješte liečni-
čkoga propisa. Evo je:
Dunque mi raccomando — sii prudenle,
Non impicciarti moi negli altrui fatti,
Osserva e taci, e se per accidente
IQ qualche vergognosa opra l' imbatti,
Ponti una man sugli occhi e tira via;
Lascia le bestie in pace e.... cosi sia.
D.r Veritas.
Haran sam u velike g. dokturu na prija
teljskom svjetu i zadajem mu tvrdu vjeru,
da ću od danas unapried ostaviti na miru
sve živine (bestie); bile one četveronožne
ili dvonožne; imale il neimale rogove na
glavi; podvijale repicom ili bile kusaste
ali ostavljajuć na miru „le bestie", nek mi
d.r Veritas dopusti, da još jednom povi-
knem sa Brunettom Latini:
Faccian le bestie Fiesolane strame
Oi lor medesme, e non tocchin la pianta,
S'alcuna surge ancor nel lor letame.
( Dante-lnferno).
* e *
Ojlfr stran dakle „le bestie", na sriedu
Hrvatska vila, koja mi leži na stolu u
dvama prvima svezcima druge godine svog
života. Prošlo mi je u ćud, da kad god mi
dopadne ruku koji dalmatinski politički list
zavirim odmah u četvrtu stranu i uprav ko
žudije (što je dakako pogibeljno u ovaj
„antisemitični" zeman) stanem ti čitati oc.
najakrajflije rubrike, iz otvorenih dopisa;
kad pako uzmem u '„ruku Hrvatsku Vilu
zavirim s?anajprije u omot; jer odkad ju
čitam (a. čitam ju odkad god izlazi) uvjek
mi nešto nova donosi; uvjek nešto na sebi
načinja i prečinja; što ćete, hrvatska je
vila, pa. nije bezočna ko drugarice joj, koje
nam turaju njemački i talijanski kolporteri
u ruke; nikomu se nenameće, ali ona nje-
zina skromnost i priproština same te mame
da joj pružiš pomoćnicu ruku i smjetiš na
odlično mjesto u svojoj knjižnici. Ipak ta
skromnost nije u volji nekih ter nekih, koji
plivaju u njemačkoj „kulturi". Njima su
n. pr. draže razkalašene njemačke vile, koje
bezobrazno očijukaju, mažu, milelekaju dok
izmuzu gdjekoju forintu, pa poslie uzimlju
u sprdnju te „barbare", koji bi se htjeli o-
prati na izvoru švabske kulture. Na ove
neke punim se pravom tuži uredničtvo na
omotu (ta gdje drugdje da jih smjesti) prve
svezke II. god. — a u te neke spada (ahi!
sventura, sventura, sventura ... Manzoni) i
„poštovani kolega" Slobode, zagrebački Po-
zor. Uz to Vila će mladim ljetom polećeti
u hrvatsku Atinu, u glavni grad „dvoje-
dne" trojednice. Želim joj bolje živovanje
u Zagrebu i da joj poclje za rukom omesti
iz Zagreba nešto „kulture" (netreba ozna-
čiti koje; Culture par excellence), da ako
pensionirani Miškatović do koju godinu pre-
uzme na novo uredničtvo kojeg oporbenoga
moniteura, nebude primoran tužiti se, ko
što se tužio u broju od 22 siečnja g. 1878
svog Obzora.
neznatna — i njemački se jezik vise i
bolje učio no hrvatski, koji je ipak jezik
naroda od Raba do Budve. Kad se uvelo
po srednjim školama, daj da prokrčimo put
njemačkomu jeziku i u pučke škole, te se
prije svega uveo u c. k. učiteljište, gdje
mladež nekoliko sata na nedjelju mora da
uči „državni jezik". Iz učiona se prošlo na
urede i feldioebeli zaukupiše kroz koju go-
dinu mjesta kotarskih tajnika, pisara i t. d.
Nesmeta da mnogi nepoznavaju ni talijan-
skoga ni hrvatskoga jezika, samo da su tu,
a prosto jim doviknuti, ko što je doviknuo
neki novoimenovani kotarski tajnik: „mi
že un ažino, mi no io niente: ma mi ga
dčcreto in sckrsella". ') Ko želi postići koje
mjesto, od nevolje mu je poznavati njema-
čki jezik; inače će ostati na tragu onima
koji znadu dvie-tri njemačke rieči izlanuti;
pa i neznali ni rieči hrvatskoga jezika, pa
učinili dvadeset pogrešaka u nekoliko brazda;
zna li njemački on je pametna glavica i
promovierungsfahig. Kako mi kažu, tunedavno
dosta izobražen mladić, koji je dobro po-
znavao hrvatski jezik, neloše talijanski, nije
mogo dobiti mjesto dnevničara-pisara, jer
nije poznavao njemačkoga jezika. To je sad;
a kad bi se njemački jezik proglasio „drža-
vnim jezikom", kamo bismo tad doprli? Tad
se nebi samo u gradjanskim već i u pučkim
učionama učila niemština:
# * *
Dok se tamo u Banovini bore proti nje-
mačkoj „kulturi", ta je svojim ledenim o-
grljajem ogrlila dalmatinsku Hrvatsku, gdje
se sve to više širi kulturni jezik, te će nam
skoro braća preko Velebita ostati u tom na
tragu (Za nje bi bila velika sreća, a za
nas ). Sve malo po malo pod „otčinskom"
vladavinom lukavoga Gavriela Rodića (ta
nisu uzalud govorili da je Rodić previjani
politikaš, a ko politikaš znao je on za onu
francuzkoga diplomata: valja znati strići
ovcu na način, da ne kriči) njemština je
zavukla repicu u urede, škole, pa eto sad i
u javni život. Jednom u našim školama
njemački jezik nije bio obveznim predmetom.
Sto će narodu štetovati, reklo se, ako se u
škole uvede njemački jezik ko obvezni pred-
met; ta dva-tri sata na nedjelju to je stvar
* * *
Kad je nedavno ,,K. D". udarala na
predlog, da se njemački proglasi državnim
jezikom, poviknulo se: vi ne shvaćate pre-
dlog, ko što ga shvatila Politik. Ja sam tad
uztvrdio da je Politik uvjek bila proti nje-
mačkomu državnomu jeziku, te sam punim
pravom napisao da Politik nije shvatila cilj
pisca N. Lista. Eto nije prošla nedjelja
dana i Politik u broju od 16 tek. (337)
povraća se člankom: Ein Vorschlag zur
Giite, na to pitanje. Pokle je Politik izpri
povjedila, kako njemačke novine izjavljuju
da česi imaju po zakonu pravo na češku
privatnu školu u Beču, ali kako jim vlada
to pravo mora da uzkrati, spominje što je
reko poslužbeni Fremdenblatt, da Česi
ako žele češku školu, da pristanu na nje-
mački državni jezik, te nadovežuje: „dakle
samo ovu malu koncesiju traži Fremdenblatt
na neprepriečenu provedbu našega prava?
Kako li je dobar, kako li hitar i lukav
ujedanput sa ovim predlogom! NerdoŽeš
držati, da je ovo blaživo sredstvo bilo
inspirirano listu; ovaj lukavi predlog
crpljen je za stavno iz vrela vlastite mu
drosti službenoga moniteura. Bože dragi /
Kako bi sve bilo u redu, kad bi u temeljnim
zakonima carevine stalo: njemački je dr-
žavni jezik Sad je na čelu ustava jedno-
pravnost narodnosti, školski carev, zakon
nezna ništa o njemačkom jeziku a divljačtvo
je u Beču tako veliko, da novinstvo javno
ruži pravo i zakon; šalju se vanka strašila
počešenja Beča, te isti donapokon njemački,
narodni zastupnici na carevinskom vieću
neustručavaju se češku njemačku Školu pri-
spodabljati sa filoxerom. Što bismo se imali
nadati od ovih bečkih kulturnih elemenata,
jad bi se oni mogli osloniti na zakonom
priznan njemački državni jezik, kad sada
tolikim divljaštvom ustaju proti neprepornom
i zakonom pripoznanom pravu ?.... Kad će
se jednom baciti na stran takove osnove?
(držav. njem. jez.) Zar nije dosta, što su po-
srednim pokušajem uvedenja njem. drž.
jezika kroz naredbu ministra nastave o izpi-
tima u cielom češkom narodu prouzrokovali
ogorčenje, čije posljedice još danas traju,
te je neobhodno potrebito odstraniti jih?
Njemački državni jezik neznači drugo no
zakonito ponjemčenje, ođreku naše
narodnosti znači suviše uaavršenje
središnjačtva.... Sasviem Je nevjerojatno,
da u ovom času još ima bezobrazluka u
Beču, u jedan nas čas pomiriti i pripovie-
dati nam evangjelje njemačkoga državnoga
jezika".
Što bi rekla Politik, kad bi se takvog
„bezobrazluka" naSlo i u hrvatskoj Dalmaciji?
Zanovetalo.
') Možemo do potrebe navesti i ime.
--rf^^-j.-'
L'apoteosi di Oberdank.
I giornali liberali d' Italia, ad eccezione di
pochissimi, tanno 1' apoteosi dell' infelice Gu-
glielmo Oberdank, giustiziato il 20 corrente
a Triestc pel delitto di alto tradimento.
II Don Chisciotte di Bologna ha pubblicato
uno scritto di Giosuč Carducci il quale
proclama confessore e martire 1' infelice trie-
stino.
La Lega della Democrazia pubblicava
un altro scritto del Carducci il quale par-
Oti
PODLISTAK.
, i J ii i ••• i! 1 . ' ••
Još dvie rieči o Sarkofagu
Lovre Dalmatinca, spljetskog nadbiskupa.
„La lunga serie di articoli" što sam ja priobćio u
nK. D." br. 62-72 ove godine pod naslovom Doa sar-
kofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca spljet
skih nadbitkupa, prečastni kanonik Dević jednom je
Retifikom (,,K. D." br. 76) prosudio i, kako on cieni,
saBviem oborio. On, koji je župnik grada Spljeta, ima-
jući pri ruci legalne izprave, iznaša svjedočbe o smrti
i pokopu svih osam spljetskih nadbiskupa, umrlih po
god. 1700, a napose svjedočbu o smrti i pokopu nad-
biskupa Dinarića; pa ob ovoj posljednjoj svjedočbi bez
straha tvrdi: ,,queste semplici quattro linee bastano da
sfe a demolire tutta la serie degli articoli del dotto pro-
fessore" ..... Svrha i završetak Retifici jest: „domando
ai lettori dei suoi (to mojih) articoli... se meriti che
per le sue censure, la patria domandi al vescovo di
Spalato che faccia ulteriori indagini per riconoscere il
cadavere di Lorenzo".
Prečastni kan. Dević biti će valjda uvjeren, da
bih ja bio napisao svoje članke i izrazio svoje mnenje,
ma bio tko mu drago sastavio zapisnik o sarkofagu
nadbiskupa Lovre, otvorenu god. 1881. Toliko više on
će ob ovom biti uvjeren, jer sam ja svoje mnenje,
Odborovti protivno, odmah na mjestu otvora, pred cie-
lim Povjerenstvom izrazio. On pako, da nije član Od-
bora, dapače glavom pisac onoga zapisnika, težko da
bi bio, i to onako oporo, ustao proti mojim člancim.
Što je on kanonik stolne spljetske crkve, to on može
sliediti, a i pristojno je da sliedi, načelo u drugoj pri-
lici po meni iztaknuto nil de nobis, sine nobis; al po
tom načelu uprav njemu je nastojati, da se istina što
bolje spoznade, a ne samo da se Odborov zapisnik,
bilo što bilo, kao podpunoma točan prizna. Kao žu-
pniku grada Spljeta, nije mu ni najmanje bila dužnost
proti meni „sostenere il valore legale ed ineccepibile
degli atti che si conservano," kako on veli, „nel mio
uffizio": tim bo knjigam nisam ja ni najmanje poricao
vriednosti, kao što za nje nisam niti znao. Kao župnik,
imao se je on jedino veseliti, što sam ja iztraživanjem
proti njekomu bezimenomu spljetskomu ljetopisu, od
mene navedenu, sretno našao godinu Dinarićeve smrti.
On jo dakle napisao svoju Retifiku kao član Odbora i
kao pisatelj Odborova izvješća. Ova zadnja okolnost
imala je sjetiti preč. Devića na veliku obzirnost i na
strogu objektivnost, da se nebi ni iz daleka moglo po-
suranjiti na strastvenost, koja je poznavanju istine ve-
lika zaprieka. Preč. Dević iztiče doduše: „io sar6 sobrio,
come conviene a chi impugna un' arma solo per difen-
dere la verita, non gia per la compiacenza di ferire 0
di distruggere chissisia"; ali mu Retifika nije izpala
po obećanju; i on nije bio sobrio nego u tom, što je
proti mojim dokazim naveo zbilja odveć malo svojih
dokaza. Dakako da onaj tko, „ricorre alla fisiologia,
alla storia naturale, ali' archeologia ecclesiastica, agli
archivi nostrani ed esteri" ma bio i nesretan u doka-
zivanju, podvrgava se, kao ja, ne malomu trudu. Pi-
sati fraza, a to fraza uvriedljivih, stvar je doduše mnogo
laglja. A tko se nije dosta pobrinuo, ni da protivni-
kove dokaze shvati, nego dapače što je gore, upustio
se u napast da ih izopači i izkrivi, pa da mu zatim
prigovori da je budalaština rekao i da mu se podruga,
taj, dočim se očito uklanja ozbiljnu trudu, pruža svo-
mu protivniku i čitateljim prigodu da o njem očito
sumnje -
Retifika preč. Devića pisana je zbilja nekim to-
nom ne samo strastvenim, nego i podrugljivim, da se
je u istinu čuditi, kako u onako važnom pitanju za
poviest spljetske crkve, može onako pisati jedan ka-
nonik iste crkve, jedan župnik grada Spljeta. U čem
sam skrivio preč. Deviću, pitam ja, da on siplje na
moje ime onako podrugljivih rieči i onako malo ugla-
djenih izraza ? Zar sam mu skrivio, tim što sam ga
na ciglom jednom mjestu uz ostale članove Odbora
spomenuo? Zar tim što sam mu u njekoj opazci izta-
knuo golemu manu u pisanju naše poviesti, manu ob
onoj nesretnoj gothomaniji, s koje smo zbilja učenomu
svietu mi na ruglo, kako mi nedavno učen njemački
pisac reče ? Kriv sam mu zar, što sam ga sjetio, da
učeni čovjek ne može, niti smie već dandanas pisati
o poviesti jugoslavenskih zemalja a da i ne zaviri u
knjige, što no naša Jugoslavenska Akademija u Za-
grebu izdaje, i kojim se inostranski učenjaci čude i
dive: tako bo su one ozbiljne, tako znanstvene ? Kako
nebih prigovorio ovu golemu manu preč. Deviću, čo-
vjeku našemu, kada vidim da u najnovije doba jedan
inostranac, učeni protesor poviesti na Gradačkom sveu-
čilištu dr. Krones, u svojoj Geschichte Oesterreichs, pi-
šući o našim zemljam i o našim stvarim, ne gubi ni-
kad s oka knjige Jugoslavenske Akademije? Kriv, što
sam mu punim pravom podviknuo, jer je napokon
vrieme došlo: nil de nobis sine nobis? Kriv, što sam
hladno i ozbiljno pobijao mnenje Odborovo, jedinom
namjerom, da se što bolje razjasni prieporno pitanje o
tielu jednog od najznamenitijih spljetskih nadbiskupa?
sto sam i ja, sin spljetske biskupije, rekao svoju o
jednom svojem nadbiskupu? Duh bo, kojim diše ciela
Retifika preč. Devića, napose pako njezin uvod, dao
bi zbilja povoda misliti, da mu se na žao dalo, što se
je i koji drugi umrli čovjek usudio pisati o sarko-
fagim dvaju spljetskih nadbiskupa: takim bo pathosom,
takim tonom naglasuje da je to njegova dužnost, te
iztiče da se njemu pristoji o tom pisati, i pobijati
moja mnenja njemu članu odbora, njemu kanoniku
stolne spljetske crkve, njemu župniku Spljeta grada.
Meni niti članu Odbora, niti kanoniku stolne
spljetske crkve, niti župniku grada Spljeta, nego pro-
stomu svećeniku spljetske biskupije, rodjenu u skro-
mnom selašcu, nedopušta niti odgoj, niti uljudnost, niti
karakter, niti družtveni položaj, niti znamenitost samog
pitanja za spljetsku crkvu, nedopušta, rekoh, da vrie-
djam ikoga, pa ni najprostijeg seljaka, a nekmoli
preč. kan. Devića; da rabim koju manje pristojnu, ma-
nje uljudnu'rieč prema njemu; da se odalečim od
stroge objektivnosti, koje sam se u mojim prijašnjim
člancim držao; pa da sadjem na subjektivno polje, na
koje me jo on svojom Retifikom izazvao. Izazvao me
on u ovom pitanju i stoputa, i još ubodljivijim i otro-
vnijim oružjem, sto puta ću mu ja na susret ljudski
izaći, jedino ozbiljnim oružjem znanosti, hladnim i o-
bjektivnim dokazivanjem, snagom pravice i istine,
koja je dakako oštra i rezka.
(Sliedi).
ČUKA
Veritatem facieutes in charitate,
crescíiinus ¡Ü ÍÜo per omnia, qui
csí caput Christus.
(S. PACI. íSPII. IV. 13.)
Iziiodi u Ponedjeiriik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios 111 tuenda salutarfc Ecclesiae doctrina, animisque in Reli-
gionis amore et in verse iidei proíessione roborandis— {íJio IX. u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego interim clamito : |j
Si q"is Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. Epis. XVI. AD DAM.
dVJEil FiUSD/JilOJJiB: — Li ZADRU, uaapried 7 tior. na godina. Po OSTALOJ CAAEVUU B i'ioi*. Tko zaostane s PUKOI'LATOBI placa I iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tiso aa svrhu godišta ne odbijO list smatra se prcibrojuikom i za masiajuću godinu. — Prodbrojbe i aovao, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe pj i U nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma aizku oieuu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
. S3 &U Ci <£k< X j. _
MilwamilB'PjflWiliWiiilM mrn» I« I II .i »cM«MW*MtHa smmm vm* €3 13 Trsa/vraJ a 1B9L
Opet glagolica na sriedu.
XIX.
Treći spljetski sabor (god. 1059J
proti glayolici.
Dalmatinski biskupi, sto nisu prije
magli, to svojim povratkom k crkvi
rimskoj kadri su bili isposlovati :
suzbiti širenje narodnosti hrvatske i
slovenskoga bogoslužja, itao sred-
stva kojim se je hrvatska narodnost
kriepila. iNastula dakle borba i praos
izmedju hrvatske i latinske naroduosu;
prvu nastupao, ko što vidjesmo, Grgur
ninski, a drugu ivaullft uad'jis. spijet
ski. inad je medjusobni postao, te ako
se Grguru plaha cud i prokoraciva-
nje svoga pravomocja predbaciti mo-
že, iz svega se vidi da bskupi dal-
matinski dosta su Grgura i rad hr-
vatske mu narodnosti i glagoljico
mrzili, te nemogući pjrad hrvatskih
mogućih vladara ustati oćito protiva
narodnosti i glagoljici hrvatskoj, na-
šli su zgodu da njezina najjačega
branitelja sruše. ')
*
* *
Nestavši ninske biskupije, a s njom
uporišta glagolici, premda nije bila
ukinuta, ona se je našla ko sirota,
te je odsle .luajrala i jedva živo-
tarila. Uzalud, malo vremena prije,
smatrana bila sinvolom združen}a s
Rimom, uzalud joj bili sveli početci
i uspiesi veličajni, sveti, veličajni
po duše, po slavu božju i razpro
stranjenje Crkve. Sve je to malo
ili nimalo koristilo pred „razlogom"
strasti i narodnostne mržnje.
*
* *
Nezna se je li Grgur sjeo na
Stolicu skradinsku i pokorio se za-
ključkom spijetskoga sabora i poto-
njim papinim naredbam, jer nam o
tomu baš ništa ljetopisci nekažu. Nu
stavno je to da se već ninska bi-
skupija nespominje, dok istom kašnje
ne bi pod Krešimirom IV obnovljena
god. 1050. Kada i gdje je Grgur
umro ni to nam nije poznato; samo
se znade da uništenjem ninske bi-
skupije glagoljica je vrlo malaksala.
lNinska biskupija razdieljena je bila
izmedju zadarskoga biskupa i spijet-
skoga nadbiskupa, e obadvama bi-
skupima ležalo je najviše na srdeu
dokinuće mržke glagoljice.
Ivan III. nakon toga postao je
primasom sve Dalmacije i Hrvatske.
On se je bojao da rastuća moć hr-
vatskih kraljeva mogla bi opet ob-
noviti ninsku biskupiju i tim oži-
vjeti glagoljicu, s toga nastojao svimi
silami da to na vrieine preprieči.2)
Nu čega se je bojao, to se je ka-
šnje i dogodilo.
Niti Ivan III. primas hrvatski, niti
njegovi nasljednici, niti zadarski bi-
skupi nijesu nastojali za prosvjet-
Ijenje Hrvata, a budući nestalo nji-
hove biskupije, tim su ovi sasviem u
duhovnom i prosvietnom obziru zapu-
šfani bili, a hrvatski narod i njegovi
vladari tada su neprestano još uz to
bojeve vodili ; po tom je narod na
„Crtice" str. 82.
t) Furlat. T. III. pag. 108
najniži stepen neznanstva spao bio. f
Sve je to najgore na glagoljicu u- {
plivalo. J I
# % *
Ali poviest osvećuje i za ovaj
rok glagolicu. Ona, i ako je potamnjela
u Dalmaciji gdje je nakon smrti sv.
Metoda zaklona našla; buš u doba
kad joj se nastojalo opjevati mrta-
čko opielo na zapadnom dielu ju-
žnoga slavenstva, prosjajaje ponovno
božanskim sjajem u Češkoj.
Već srao bo vidjeli, kako taman
jedanaestoga vieko bila svečano ondje
obnovljena poraba glagolice, namje-
rom da kroza nju ožive pravi kr-
šćanski dah, da se njome nastavi
pretrgnuto djelo sv. slavenskih Apo-
stola i ujedine se slavenski narodi
u jedinstvu vjere.
Oh! kako prema tomu grdno iz-
gleda ogavni prizor što ga zloba i
neznanje skupa iztakoše na ovim
našim obalam u ono isto doba, za-
vodeć na tanki led, krivim izvje-
šćima i sam uzvišeni Rim!
Hrvati sugradjani postali su bili
tadašnjim mudrim Laiiuim.... Gotima,
a posvećena slavenska glagolica
gotsko pismo, Method jedan od
najvećih svetaca kršćanstva, vsan-
ctissimas vir* lJape Lave X i 1 ćak
u devetnaestom vieku, jedan od naj-
čudesnijih širiteija carstva božjega,
postao je u očima daimaiinskih bi-
skupa douapokon krivovjercem!
I najučeniji ijudi one dobe bili su
tako u tom obairu strašno zaslje-
pljeni, iii velike neznalice, te malo
kašnje i glasoviti inače pisac Tho-
mas Archidiaconus takve nazore po
hartiji šara i potomstvu na udivljenje
ostavlja! Sjetnu je svetac Metod
poginuo ko i hudi Arij!!! ')
Koje onda čudo, da i u odaljemu
Rimu „savladalo je bilo glede alovjen-
ske prošlosti i slovjenskoga jezika
podpuno neznanslvo, pak eto ni dva
stoljeća a zaboravilo se bilo na za-
sluge svetih slovjenskih apoštola
ćirija i Melhoda, i kake su oni tielo
svetoga Klementa pape čudnim
načinom donieli. Rok bi da su onda
u Rimu samo onoliko znali koliko
su to izvješćivali dalmatinski biskupi,
Slovenom u obće i glagoljici ne-
prijazni3).
S toga nije čudo da Nikola II
(f 1060) nastojeći u rimskoj ka-
toličkoj crkvi uvesti jedinstvo jezika
u bogoslužnili obredih, i htijuel sva-
kako njeke ostanke gothskoga ili
mozarabičkoga bogoslužja u Špa-
njolskoj dokinuti, istom revnošću
uznastoji uništiti i „gothske krivo-
vjerne ostanke", kako mišljaše, i u
Dalmaciji. Nije bilo već dovoljno
izučena čovjeka niti u Dalmaciji niti
u Rimu, koji bi bili znali razpoznati
Slovene Hrvate od Golha, Methoda
slovenskoga apostola od Ulfiie goth-
skoga prosvjetitelja, gothsko pismo
i bogoslužje od slovenskoga pisma
i bogoslužja. Tako krivo mnienje i
zamjenjivanje Slovena sa Gothi tra-
jalo je mače kod vrlo učnih ljudi,
tja do konca šestnestoga viefea. iVa-
') „Crtice44 str. 83.
2) Thomas Archid. cap. 16.
Í 3j „Crtice", str. 84 i dalje.
ravna je stvar da neprijateljem gla-
goljice, bilo iz neznanstva ili iz
zlobe, hodilo je sasvieui u prilog,
da ju po mogućnosti ritama ne. Mnogi
su možda to i iz dobre namjere ra- j
dili, jer, smatrajući Melhoda Arije-
vim sljedbenikom, mislili su da u
prilog vjere čine, što na uništenje
„krivovjernog11 glagoljskog bogoslu-
žja nastoje.
Uz ovakove okolnosti, papa Ni-
kola IS. pošalje svoga poslanika u
Dalmaciju, Mainarda opata kasin-
skoga kašnje kardinala, ne da izvidi
kako stoji stvar o slovenskomu bo-
goslužju, nego da ga kao gothsko
utamani. Mainard sazove u 8pljet
god. 1059 orkovni sabor, na koji
se sakupiše crkovni i svietovni do-
stojanstvenici. U ovomu saboru ne
samo što su zaključci prvašnji opet
potvrdjeni, već se u pogled glago-
ljice uzakoni: „da se ista sasviem
ima uništiti, i najžešćimi pedeps>nni
kazniti svaki koji bi odsle drugim
kakvim jezikom doliš latinskoga i
grčkoga usudio se in-siti, oli javne
molitve Bogu i Svetcem upravljati, ')
i da se nikakav Sioven (JIrvatJ
neima poaišto puštati na primanje
svetih redovi?, ako latinštini ne bi
vješt bio". Ovako zio i naopako
završi se sabor po Hrvate i hrvat-
sku glagoljicu. Mainard podnese papi
u Run na potvrli^ aiključke sa-
borske, koje papo 'nakon držanoga
crkovnoga u Rimu sibora g. 1059
ili 1060, apostolskom vlašću po-
tvrdi.
Po ovoj papinoj potvrdi, zaključci
spijetskoga sabora po svoj Dalma-
ciji, koja je od god. 897 podpala
pod mletačku vi »st, »1» drugčije u
spijetskoj prabiskupiji i creskoj (Ve-
glia) biskupiji, bijahu u podpuno ob-
služivanje stavljeni. Svuda bijahu
crkve pazalvorene gdje se je gla-
goljski služba božja obavljala, hr-
vatski svećenici kao krivovjerci pre-
zirani, sve od tuge zaniemi i u crno
se obuče.
Nu i ovoga pula providnost našla
glagoljici mjesto utočišta, gdje ni
malo zaključci spljetskog sabora nisu
vriedili niti u djelo stavljeni, a to
bio oni dio Hrvatske što je pod
vlast hrvatskih kralja spadao. Tu
ostade glagoljica u svomu mirnomu
uživanju, pod mogućom zaštitom hr-
vatskih kralja." B)
Kako ovdje glagolica nije bila
„gotsko" p smo, niti Metod „krivo-
vjerac?!"
Dobio kad kad treba uprav da
rečeš : Multa sapientia regitur
mundus!
-
iz korizmene okružnice j>re-
iizv. biskupa Strossiuayera.
IX.
Slavni pako papa Lav XIII u okru-
| žnici svojoj „Sapi OD ti ae Christianae« go-
voreć o granicah posluha, koji svetoj
crkvi dugujemo, ovako govori: „kad se
ovako stave granice prava i dužnosti,
jasno, je da su vladari slobodni u upra-
i) Pari at. Tora. IH pag. 129.
•) Assemani Kaleo. IV. pag. 387.
vijanju svojih p03ala, a to ne samo, da |
nije protivnu crkvi, nego jih ona pače
u tom podpotnaže; jer buduć ona «apo-
vieda, da. be g jji pobožnoat, u če u je
pravednost prauia Bogu, time uje.ino
nagiasuje i pravednost prauia vladarom.
Nu puno uavišeniji je zadatak duhovne
vlasti, koja ide z\tisu, da upravlja duše,
braneć kruljestvo božje i praodu njegova,
ćema se je ona posve odala. Ne maze
se pako dvojiti bez pogibelji za čistoću
vjere, da je jedino crkvi naredjeno, neka
ovako upravlja dusami, a svjetovnoj o-
blasti ta da nipošto mjesta ne ima; jer
Isus Krst nije Cesaruf nego Petra povjerio
ključeve nebeske
Na gornje posve krivo i neosnovano
tumačenje rieći Isusovih „dajte cesaru,
što ja eesarovo, Bogu, što je božje", još
se je nepristojno napomenuo i nauk o
papinoj nepogrešivosti i to u 3inialu, koji
je posve kriv i koji očevidno izopačuje
istine božje. Ljudi koji tako govore,
morali bi znati, da je nepogrešivost pape
poshje sabora vatikanskoga pravi čla-
nak svete vjere, kog ui jedan katolik,
u ime spasa duše svoje odbiti nesinije 5
morali bi zaaii, da kad se o nepogre-
šivosti pape govori, da se govori, samo
0 vjeri 1 0 zakona božjem, kad ga sveti
otac papa a», uzvišene svoje stoiice cie-
lomu svietu tumači i na dušu i srdee
stavlja. Kad to čini sveti otac papa,
tada mu biva ono ¡sto, sto se je sveto-
mu Petru njegda dogodilo, kada je te-
meljnu istinu krsćanstva pred nebom i
zemljom izpovjedio; ti si Krst sin Boga
živoga; ko sv. Petru, tako i svakim
njegovom nasljedniku u sličnom slučaju
odgovara Isus, život i istina: „Blažen
si Petre, jer tu svetu istinu nije ti oči-
tovala ni piit ni krv, nego vječiti Otac
moj, koji je na nebu1'; (Mat. XVI. 17).
tada biva, da se onaj isti, koji je njegda
poslije uskrsnuća svoga vrhovno pastir-
stvo i učiteljstvo prenio na sv. Petra i
njegove nasljednike, skrbi i brini, da
paša duhovna, na koju stad) Gospodnje
pape upućuju, bude čista, zdrava, jedra
1 upravo božja. Znati bi imali ti ljudi,
koji nas tako krivo, nedosljedno, nera-
zumljivo bogoslovlju i crkveno pravo
uče, da se ni najmanje ne govori o dr-
žavi, o državnom pravu i državnih za-
konih, da se ni u snu ne misli, da se
stranim elementom i faktorom upliv na
državne funkcije dade, kad se o nepo-
grešivosti vrhovne glave crkve govori ;
jer se tada samo i jedino govori o sve-
toj baštini vjere i zakona Isusova, koju
valja u svoj svojoj prvobitnoj čistoći,
cielosti i svetosti uzdržali, razjasniti
protumačiti i svietu kršćanskomu na
dušu i sviest slaviti.
Ovo je bitni nauk svete vjere naše;
pak se čovjek upravo čudom pila: kad
je tomu tako, odkle je, da se krivi nauc
kod nas tako smjelo i lakoumno naja-
vu iznašaju? To je žalibože odatle, šio
je danas mnogo katolika, koji svoje
svete vjere posve ne poznaju a ipak
rado 0 njoj govore, pače rado na nju i
navaljuju. Čuli smo prije njekoliko go-
dina na istom mjestu pojam svete vjere,
koji sve drugo prije biti može, nego
pravi i istmiti pojam svete vjere naše.
Reklo se naime vriednomu, učenomu i
revnomu svećeniku u lice od prilike:
tvoja vjera nije moja vjera, moja se
vjera sa vjerom svega učenoga, slobo-
doumnoga i izobraženoga svieta sudara
i stiče. Mi bi to rado zaboravili bili, da
i nam nije u pamet dozvano najoovijimi
Goci, :x::scix
izjavami. Svatko zna, da vjera, koja
nije istovjetna sa vjerom cieloga učeno-
ga 1 obrazovanoga svieta, nije prava
vjera, nego je mnienje, koje ovde ovako
onde onako glasi i komu bitni znak svete
vjere „quod semper, quod ubique, quod
ab omnibus" manjka. Jedan Bog, jedan
Isus, jedno krštenje, jedaa istina, jedna
vjera. Í5veta vjera posve je izvjestna,
opredieljena i svud po svietu jedna je
dmstvena stvar, koja se na ugledu Isusa
Krsta, na njegovoj smrti i uzkrsnuću i
na ugledu svete majke crkve osniva.
Otmi joj taj temelj, nestalo je bez tra-
ga i pretvorila se je u mnienje, koje
danas ovako a sutra onako glasi. Vjera
je sveta stvar, koju je Bog sam iz bića
svoga iznio i u dušu našu uciepiojona
čovjeka vis samoga sebe i vis vlastitih
strasti i slaboča uzdiže; ona sav život
naš uzvisuje, oplemenjuje, posvećuje i
krjepost nam daje, da vks ovaj svia
predobijemo. Vjera je svjetlo dma na-
šega, žar je srdea našega, zalog je spasa
i neumrlosti naše; ali mora biti prava
vjera od samoga Boga dana, na samom
Bogu osnovana, i na Boga uviek smie-
rajuća. Vjera je, kad sveti Petar liusu
odgovara: ti si Ja Boga živoga (Mat.
XVI. 16.), ili kad poslije nauka Isuso-
voga ob otajstvu tiela i krvi njegove
Isusu odgovara: kuda ćemo Gispodine
od tebe, kad rieči života vjećnjega po-
sjeduješ (Iv. VI. 69.); vjera je, kad se
sveti Toma pod nrge Isusove prostire i
kad skrušeno i a sve duše vapije: Go-
spodine moj i Bože moj! (Iv. XX. 23.);
vjera je, kad stotinik Isusu, koji dje-
tetu njegovomu život i zdravlje obriče,
odgovara: niesam vriedau ni dostojan,
da unidješ pod krov moj, nego samo
reci jednu rieč i ozdraviti će diete moje
(Mat. VU1. 8.); vjera je kad stotinik
rimski pod križem vapije: o zaisto ovo
je Sin božji (Mat, XXVII. 54.); vjera
je, kad sirota Kananejka, prispodobom
psića, komu se sveta stvar neprikazuje,
odbijena, odvraća: ah, Gospodine, oba-
zri se i na mene siroticu i spomeni se,
da se i psići hrane barem mrvicami,
koje s trpeze padaju. (Mat. XV. 22 -28.).
....— o C-^x;«^ -
Nesinislu smisao.
I.
U „Obzoru" — glavnomu zajedni-
čkomu organu svih srbsko-hrvatskih
stranaka, čitali smo ovih dana slie-
deće rieči proti (dakako!) čisto ka-
toličkoj i čisto hrvatskoj stranci:
nU Dalmaciji obsioji hrvatska
stranka; stranka koja stoji na temelju
hrvatskoga prava. Misli li Katolička
Dalmacija" da je politika te stranke
kad kad a mlitava ili neodlučna — neka
tome objektivno prigovori, nek prija-
telji odlučuije, radikalnije nuancije sta-
nu na rad, nek se pokažu sposobnim i
doraslim političkoj akciji, pa neka iz-
posluju da njihov pravac u stranki pre-
otme mah. I mi koji smo iskreni pri-
jatelji hrvatsko-narodne stranke u Dal-
maciji, ipak smo pojedinim njezinim
djelima i njezinoj taktici u pojedinim
slučajevima često prigovorili, tako da
je „Katolička Dalmacija" u svoje svrhe
zloupotrebila (?!) naše članke. Radeć tako,
radili smo patriotiČkiu Stvarati novu
hrvatsku stranku, kad hrvatska stran
S. 95. ZARA, Mercoledì 30 Novembre 1887. Anno X
Associazione.
Per 7ara fi. 8 anticipatamente, se-
mestre e trimestre in proporzione.
Per l'Impero Àustro-ungarico fi. 9,
semestre fi. 4:50 trimestre fi. 2:50
Per gli Stati appartenenti alTU-
nione postale fi. 12 all' anno se-
mestre e trimestre in propor-
zione. Per gli Stati non appar-
tenenti air nnione postale fi. S
e di più r aumento delle spese po-
stali, semestre e trimestre in pro-
porzione.
Un numero separato costa s. 10.—
tJn numero arretrato s. 16.
Giornale politico, economico, letterario.
Esce il mercoledì e il sabbato
Inserzioni.
Le associazioni e gli importi di de-
naro, in assegni postali si dirigano
all' amministrazione del "Dalmata,,
iu Zara. Chi non respinge il foglio
dopo scaduta l'associazione s' intende
obbligato per il trimestre susse-
guente.
Le corrispondenze devono dirigersi
affrancate esclusivamente al Redat-
tore. Le lettere non affrancate sa-
ranno respinte. 1 comunicati si in-
seriscono al prezzo di s. 10 la linea.
Avvisi ed inserzioni a prezzo mode-
rato da convenirsi.
I manoscritti non si restituiscono
Ai nostri abbonati.
Siamo già prossimi alla fine del-
l'anno, e molti dei signori abbo-
nati non hanno ancora corrisposto
ai nostri ripetati inviti, rimetten-
doci l'abbonamento.
È noto a tutti quanto ingenti
sieno le spese per l'edizione di un
giornale, in ispecialità poi quando
esso appartenga alla stampa liberale
della nostra provincia. Ne 1' am-
ministrazione può fare a meno,
colla line dell' anno, di soddisfare
a tutti i propri doveri.
E perciò che facciamo appello
al patriotismo degli onorevoli no-
stri associati, pregando quelli che
non sono in corrente colla nostra am-
ministrazione, di rimetterei quanto
prima il prezzo dell' abbonamento
in corso, nonché gli arretrati, molti
dei quali datano da parecchi anni.
RIVISTA POLITICA.
La confusione in Francia aumenta
sempre più : se la crisi presidenziale
non è un fatto compiuto, essa pare ine-
vitabile. Clemenceau, Brisson, Raynal
Ferry e Ribot, in una parola le persona-
lità tutte più eminenti consultate da
Grevy per la ricostituzione del nuovo
gabinetto, finirono col dichiarare la di
lui dimissione essere assolutamente ne-
cessaria alla formazione del gabinetto.
E Grevy ne sarebbe finalmente convinto:
egli dichiarò che partirà soltanto dopo
aver emanato un messaggio per libe-
rarsi da ogni responsabilità nelle com-
plicazioni interne ed esterne che prevede.
E questa sua intenzione Grevy la comu-
nicò a Ribot, il quale sarebbe incaricato
di formare il gabinetto, che dovrebbe re-
care alla camera il messaggio di dimis-
sione. Ribot per altro pretese che que-
st' ultimo fosse sottoposto al suo giu-
dizio prima di approvarlo.
A questo gabinetto di transazione
Ribot, dicesi che parteciperebbero Wal-
deck Rousseau, Flourens, Sadi-Oarnot
e Ferron. Altri invece vogliono che con
Rt^ot entrerebbero nel nuovo mini-
stero Goblet e Danis.
, Circa poi al successore di Grevy, i
senatori opportunisti sostengono e fanuo
propaganda in favore della candidatura
del generale Saussier. Questa candida-
tura è però combattuta dai giornali ra-
dicali.
Pur troppo ha ragione lo Standard,
quando scrive che i partiti in Francia
non sanno unirsi che per demolire, ma
che essi sono incapaci di ricostruire
sopra una base razionale.
E la Neue Ir eie Presse, che si oc-
cupa del ritiro di Grevy, lo trova in-
comprensibile, anzi misterioso, vista
la unanimità di vedute in tutte le
persone che conferirono col presi-
dente. Secondo essa, o vi deve essere
un motivo segreto all'estero e noto solo
alla Francia, oppure un'ambizione smo-
data per il seggio presidenziale da parte
degli uomini politici che consigliarono
il Grevy. Comunque sia — conclude
— deve esistere assolutamente una
base e un vincolo di solidarietà tra gli
uomini politici, poiché la loro respon-
sabilità è straordinària.
Le dimissioni di Giulio Grevy, quan-
tunque fossero naturalmente attese,
hanno destato al Quirinale grande im-
pressione. Si temono gravi conseguenze
dopo questo avvenimento.
È veuuto il tempo, non per i bona-
partisti, chè non possono venir presi
in considerazione, ma per gli organi-
sti di arrabbattarsi per ispuntarla. Ed
a questo proposito circolano le voci
più strane. Così p. e. corre voce che
i banchieri orleanisti avrebbero rice-
vuto fondi dall' Inghilterra, probabil-
mente destinati a corrompere impiegati
e giornalisti per ricercare elementi per
un colpo di stato militare. Ma il go-
vernatore di Parigi ed il prefetto di
polizia hanno preso le loro precauzioni.
Tutti i picchetti militari furono aumen-
tati, lutti i posti di polizia rinforzati;
continue pattuglie sorvegliano lo adia-
cenze di Montmartre, dove i socialisti
tengono le loro riunioni. Secondo I E-
stafette, nove battaglioni di fanteria e
otto reggimenti di cavalleria ricevettero
l'ordine di rinforzare la guarnigione di
Parigi.
Con quale occhio si vedrà a Berlino
siffatto scalmanarsi del paese della ri-
vincita? Nulla ne dicono in proposito
i giornali; essi si occupano piuttosto
del discorso della corona all' apertura
del parlamento. Ed il discorso invero
nulla offre d'interessante, eccetto che
quello di ripetere per la centesima
volta, che la triplice alleanza null'altro
ha di mira che la pace. La National
Zeitung, che ne discorre estesamente,
trova di non comprendere il perchè del
silenzio sul prolungamonto della legge
contro i socialisti. Fa emergere però
l'accentuazione del carattere difensivo
della triplice alleanza; scusa se la vi-
sita dello czar non vi è menzionata,
perchè poscia si venne a rilevarne la im-
portanza soltanto relativa, e spera che
gli accennati risultati della politica pa-
cifica aumenteranno durante la sessione
inaugurata.
La Post invece, alludendo al discorso,
menziona la nuova legge daziaria russa
contro l'industria tedesca, seguita im-
mediatamente alla venuta dello czar a
Barlino, e dice che, anche non dando
importanza a questo atto, non si pos-
sono lasciare inosservati gir agglome-
ramenti di truppe russe ai confini, sullo
scopo dei quali non esiste dubbio. Se-
condo essa quelli che ne dubitano, du-
bitano del sole, mentre quello della
guerra austro-russa splende nel cielo
mattutino.
La Kólnische Zeitung a sua volta, di-
scorrendo della situazione russa finan-
ziaria, conclude essere un fatto che
alla Russia minaccia una crisi, e dice
che questa sarebbe affrettata, se la Ger-
mania, seguendo l'esempio della Russia,
chiudesse ai prodotti russi le sue fron-
tiere.
Dunque il conveguo di Berlino non
ha giovato a migliorare le relazioni
dei due imperi. Avrebbe giovato però
a mettere in chiaro alcuni fatti, i
quali, se veri, getterebbero una luce si-
nistra sul principe della Bulgaria. La
Kólnische Zeitung afferma, che nel col-
loquio dello czar col principe di Bis-
marck sarebbe stato stabilito che l'im-
peratore venno tratto in inganno da
false lettere del cancelliere. Se queste
lettere fossero state vere, con ragione
ne sarebbe stato adirato; ma invece
furono falsificate, e credesi da parte
orleanistica. Sarebbe stato inoltre sco-
perto che una piccola si, ma influente
parte dei circoli di^ corte a Berlino,
ha cooperato alla cosa, adoperandosi a
risvegliare in Pietroburgo la convin-
zione, che T imperatore Guglielmo non
trovasi sempre in pieno accordo col
cancelliere riguardo alla politica estera.
Se le comunicazioni del loglio di
Colonia sono esatte e la falsificazione
della corrispoudenza del principe can-
celliere sulla questiono bulgara potesse
provarsi, non solo falsificata, ma falsi-
ficata da parte orleanista, la oausa di
quest' ultima ne verrebbe a toccare un
gravissimo colpo. In ogni caso si dico
incamminato il relativo procedimento
giudiziario; vedremo che ne risulterà.
In attesa di ciò guardiamo all'Italia,
la cui politica d'espansione in Africa
è veduta di mal' occhio dalla Turchia.
A Costantinopoli non si vuol credere
che tanta truppa avviata a Massaua
tenda al solo scopo di metter a segno
1' Abissinia, no, si temono dei colpi di
mano d' altra natura. Un dispaccio da
Costantinopoli annunzia che un imbarco
di quattro reggimenti di fanteria ed
altri duo di artiglieria sono diretti per
Tripoli, cosi che la forza comples-
siva in rinforzo a quella qui stanziata
è di 14.000 uomini. La Turchia a-
vrebbe quindi a Tripoli una forza di
quasi 34.000 soldati.
Tale disposizione, com'era da preve-
dersi, mise in apprensione la popola-
zione di Tripoli, la quale prevede una
occupazione italiana. In ogni caso, si
scrive da colà alla Gazzetta, Piemontese,
la popolazione tripolina tende ad un
cambiamento di governo, e lo stesso
arabo agogna un governo migliore, ed
uno stato di condizione più felice. La-
sciamo al corrispondente la responsa-
bilità di essere smentito dai fatti.
Era poi corsa voce che una nave
francese fosse stata catturata presso la
baia di Obock; ora la notizia viene
smentita. Tanto meglio.
FINIS DALMAT1AE!
Quella malaugurata questione, che da ben
un quarto di secolo tiene divisi tra loro i fi-
gli d'uua stessa terra; quella questione perla
quale si sparsero rivi d'inchiostro e si con-
sumarono magazzini di carta; che diede tanta
matassa da dipanare a statisti e a giurecon-
sulti, a filosofi e a giornalisti, a secolari ed
a preti, a bianchi, a così così ed a ueri ;
quella questione le quale — dopo il martirio
di Nona — fu una delle principali fautrici
della celebrità dell'abate Danilo, per la defi-
nizione da lui datale di questione accademica;
quella famosa questione, lettori dolcissimi, venne
finalmente risolta: Dalmatia fuit! L'annes-
sione della provincia nostra alla Croazia ap-
partiene al numero dei fatti compiuti! Il
barometro politico europeo segaa: sego su tutta
la linea!
Qualcuno avrà la dabbenaggine di credere
che nello scioglimento del gran nodo, ammesso
che non ci sia entrata la spada di nessun A-
lessaodro, vi avranno avuto parte pelò i più
alti fattori legislativi della monarchia, come
ad esempio i ministeri cis e transleithano colla
rispettive Camere alte e basse, le Delega-
zioni ecc.
Niente dì meno t satto.
0 forse che per una simile inezia avrebbe
meritato la pena di strappare alla loro beata
quiete tante brave persone quali sono i depu-
tati, i luogotenenti, i ministri e così via?
Nemmeno per celia!
Amministrare un calcio al già ventenne dua-
lismo; dare alle stampe una edizione riveduta
e corretta della Costituzione, magari coi tipi
della tiskarnica che non esiste; pigliare
la Dalmazia per un orecchio e — come i pre-
stigiatori alle grida di uno due.... tre!
pssst! — farla politicamente passare da una
parte della monarchia all'altra, son cosuccie
che di primo acchito avrebb ro potuto imbro-
gliare anche un paio di Palmerston, se volete,
ma non già un Prodan alla vigilia di diven-
tare èanónico; il quale Prodan, in matèria di'
imbrogli diplomatici, sarebbe al caso di
dare trenta punti su quaranta allo stesso Bi-
smarck!
Tornando a noi, dunque, per soddisfare fe-
delmente al nostro compito di cronisti,. non
possiamo esimerci dai constatare il triste caso:
Dalmatia fuit! La poveretta, dopo lunga e
penosa malattia è passata a miglior vita senza
i soliti contorti, senza che nessuna prefica ne
abbia pianto la dipartita, senza che a nessun
cane sia saltato in mente di darle il vale di
prammatica: — reietta ed abbandonata in morte
come lo fu in vita! E se non ci fosse stato
prete Prodan ad annunziarne, commosso dalla
gioia del riuscitogli misfatto, l'improvviso de-
cesso, noi stessi, noi, figli di Dalmazia, ne i-
gnoreremmo la fine! Orribile!
Sien grazie perciò al molto futuro monsi-
gnoreil quale, se pure ci ha orbati d«lla ma-
div, ha avuto almeno la cristiana idea di av-
visarcene, perchè potessimo provvedere al de-
cente di lei collocamento nell' ultimo asilo.
Egli è vero che a monsignore non ha co-
stato nè molta fatica nò una spesa rovinosa il
regalarci la funebre notizia, giacché, parlando
nel suo giornale della Dieta dalmata, a lui è
bastato intitolarla: Hrvatski sabor u Zadru;
ma ciò non cale: ò alla buona intenzione che
bisogna badare, e noi vi badiamo.
Dunque Hrvatski sabor u Zadru e Hr-
vatski sabor u Zagrebu!
Immaginarsi la stizza delle altre provincie
della monarchia austro-ungarica, vedendosi con-
dannate alla fortuna di possedere una sola Dieta,
di froute alla privilegiata Croazia che ne conta
due, con uno Starcevich solo però, giacché
1" altro per ora è in campagna !
Senonchè, iu tutto questo benedetto guazza-
buglio che ha per soggetto la morte politica,
1' assopimento o la sparizione che dir si vo-
glia di questa grama Dalmazia, a noi sembra
d'intravvedere un tantino di mistero che, per
quanto ci scervelliamo, non riusciamo a spie-
garci. E quindi ci rivolgiamo umilmente a chi
ne sa più di noi, perchè voglia esserci cortese
delle seguenti risposte:
1. Come va che, essendo la nostra una
Dieta croata, sulla porta della Giunta si con
tinui a tollerare in pace la vecchia tabella colla
iscrizione: Pokrajnski Odbor Dalmatinski?
2. Come va che, essendo la nostra una
Dieta croata, i viglietti che la Giunta sullo-
data distribuisce per poter accedere alle gal-
lerie dietali, portino tuttavia l'intestazione:
Sabor dalmatinski ?
3. Perchè mai, se la Dieta dalmata è una
Dieta croata, S. E. il luogotenente nel suo
discorso d' apertura ha esordito colle parole:
„Visoki sabore, velečastna gospodo kraljevi ne
Dalmacije"?
4. Perchè, se una Dieta dalmata più non
esiste, l'ufficiale Avvisatore Dalmato si o-
stina a chiamarla Sabor dalmatinski?
5. Ed il croato Narodni List, che pure
dovrebbe saperne qualche cosa, perchè sci-
miotta P organo del Governo battezzando et>.so
pure la nostra Dieta col titolo di Sabor dal-
matinski? Forse per un rimasuglio di affetto
verso lo stari pobro?
6. E se la Dalmazia ha fatto fagotto per
1' altro mondo, se essa politicamente più non
esiste, per qua! motivo monsignor Prodan
continua a intitolare il suo cencio Katolička
Dalmacija e non Katolička Hrvatska? Sa-
rebbe forse per derisione? E si che il reve-
rendo Prodan, per quanto Prodan, nella sua
qualità di sacerdote almeno non dovrebbe i-
gnorare che de mortuis nil nisi bene!
Dunque?
In attesa delle sopra implorate sei risposte,
il dunque lo diremo noi in due parole, ed è
che il croatismo di monsignor Prodan è de-
generato in cretinismo!
sac... i tm -
GLI ITALIANHN AFRICA
Telegrafano da Massaua alla Tribuna che
ras Alula, non potendo alimentare tutte lo
truppe che s' erano concentrate all' Asmara,
ha pensato di distaccarne una metà nei vil-
laggi circostanti.
Trecento soldati sono accantonati a Ghinda.
La ferrovia dal forte Gherard a Monkullo
è quasi compiuta; non mancano più che un
500 metri.
— Il ministero della guerra ha disposto
perchè ai primi di dicembre si carichino
sulle navi tende, cuscini ed altre suppellet-
tili occorrenti alle ^quattro brigate che si
trovano in Africa. Inoltre il ministero della
guerra ha disposto che le navi Archimede'
Polcevera, Scrivia e Bosforo restino ormeg
Gli incerti del giornalismo. — Ci
scrivono da Ragusa, in data dell' 8 cor-rente:
«Due fra i più abietti figuri del par-
tito croato proditoriamente aggredirono ieri
sera il redattore del Dubrovnik.- Al fatto
si attribuiscono diverse cause d'indole pret-
tamente partigiana; ma non sarebbe da
meravigliarsi se una sedicente apologia,
comparsa nel n.o 44 della Crvena Hrvat-
ska, abbia potuto produrre una cotanto sel-
vaggia esaltazione in quei due filibustieri
dell' infima plebe. Che un'aggressione fosse
stata preventivamente organizzata contro
il redattore Fabris, ci convince una molto
singolare circostanza, di cui pure egli si è
servito per f analoga denunzia in via po-
litica, dappoiché in sede penale non pareva
si potesse ottenere effetto sollecito, nella
considerazione che già da bea cinque mesi
contro uno dei due aggressori pende una
denunzia-per pubblica violenza contro un
orgauo di polizia, senza che ancora sia
stato fissato il relativo dibattimento.
Dal complesso di molti fatti, che vanno
clandestinamente svolgendosi, e di cui a suo
tempo ci occuperemo più diffusamente, deve
arguirsi che hanno fatto di nuovo capo-
lino le sovvenzioni di quel pio istituto che
sinora trovasi sottratto a qualsiasi sorve-
glianza governativà e giuntalizia, dappoiché
certi messeri non sono poi tanto splendidi
da provvedere dalle proprie borse ai loro
politici interessi e ad altre partigiane agita-
zioni.»
Società filarmonica. — All' ultimo
trattenimento della Filarmonica, datosi do-
menica, il solito pubblico sceltissimo e nu-
meroso. I signori allievi e dilettanti —
egregiamente istruiti dal m.o Ravasio —
iniziarono il concerto, cantando in coro una
difficile Barcarola del Guercia, riscuotendo
calorosi applausi per la fusione perfetta
delle voci e la artistica coloritura. Con
eguale abilità e con eguale successo ese-
guirono poi un coro del Macbeth e quello
del sccond' atto della Bohème di Leouca-
vallo, una graditissima novità.
Il signor Pini, tenore, non potè prender
parte al concerto per indisposizione, sicché
la signora Cronia-Berettini cantò, sola, il
delizioso racconto di Mimi nella Bohème
di Puccini. E lo cantò da vera, da elet-
tissima artista, di nulla scapitando nel
confronto, inevitabile. Cantò con una grazia
squisita, miniando con grande sicurezza
ogni frase, dandole risalto con la bellis-
sima voce, piena di fascini. Alla distinta
cantante il pubblico fece una magnifica
ovazione, esigendo il bis.
Il classico duetto della Traviata ebbe
pure nella signora Cronia-Berettini un'in-
terprete degna di figurar con successo in
uno dei teatri primari. Accento appassio-
nato, voce limpida ed estesa e ben mo-
dulata. Emerse a di lei fianco, e assai bene,
l'egregio d.r Bugatto, baritono che fra-
seggia con eleganza e canta con artistica
abilità, giovandosi di una voce bella e ar-
moniosa. Entrambi furono assai applauditi
dal pubblico.
La signorina M. Lovrich, rivelando grande
abilità tecnica, e ottenendo meritati ap-
plausi, esegui al piano due concerti di Mò-
szkowski irti di difficoltà tecniche. ;
Ma il clou della lieta serata è stato il
concerto di mandolini, che entusiasmò 1' u-
ditorio. I mandolinisti.diretti con grande
perizia e con grande amore per l'arte dal
giovine signor G. Woditzka — erano, lui
compreso, precisamente dieci.. Erano i si-
gnori : fratelli Bock, Ballarin, Bauch, Cro-
ma, Namer, Papài-ella, Pino, Testa ; e tutti
di una diligenza e di un' abilità d< gne del
massimo encomio. Mirevole, infatti, la fu-
sione dei dolcissimi suoni e la loro deli-
catezza negli adagio e la loro potenza nei
crescendo, sicché, a volte, pareva di udire
un'orchestra forte e completa. I mandòli-
nistì suonarono deliziosamente delle Remi-
niscenze della Carmen — pezzo di squisita
fattura che il pubblico volle bissato — e
una poetica serenata del Francia. Insomma
lasciarono la più gradita impressione e il
desiderio di essere riuditi in ogni accade-
mia della nostra Filarmonica.
Ispettore scolastico provinciale.
— Ad ispettore scolastico provinciale, pel-
le scuole popolari, venne nominato il si-
gnor Antonio S.tròll, direttore dell' istituto
magistrale maschile.
Echi della visita vescovile. — Ci
scrivono da Ragusa, in data del 7 corrente :
«Tra 1' organo locale dei serbi e quello
dei croati ferve acre polemica circa la
nota visita fatta dal vescovo Marcellich
alla società, operaia croata. I famosi cano-
nici gravassi Pista e Liepopilli, ispiratori,
secondo il Dubrovnik, della visita, sorsero
nella Crvena in difesa del vescovo e della
religione cattolica, che essi dicono peri-
colare per la continua agitazione del par-
tito serbo, il quale ora tenterebbe di sce-
mare V influenza del vescovo col farlo
apparire un agitatore croato. Noi riteniamo
la difesa dei due canonici più di danno
che di vantaggio tanto al vescovo che alla
religione. Due cosi spinti e fanatici po-
liticanti non possono certo aver una parola
capace di effetto persuasivo sugli avversari.
Le loro apprensioni poi circa i pericoli che
corre la religione, sono ora del tutto in-
tempestive. Dovevano ben prevedere, come
saggiamente. osservava il Dalmata nell'ar-
ticolo intitolato Della lingua, inserito nel
n.o 82 del 13 ottobre anno corrente, che
col cercare di soffocare le tradizioni latine
ed italiane nella provincia si portava anche
un colpo mortale alla religione cattolica,
le cui pratiche e dottrine sono da noi in-
timamente connesse colle suddette tradi-
zioni, per modo che lo scostarsi da queste
deve necessariamente condurre al grecismo.»
Ija pesca. — Scrivono da Comisa, in
data del 6 corrente:
«Questa del novilunio di ottobre, straor-
dinariamente concessa dal Governo marit-
timo di Trieste, si dimostrò oltremodo ric-
Ciò prova una volta di più che certe
^eggi antiquate di pesca non fanno più
per i giorni.nostri e che una buona volta*
dovrebbero essere poste negli archivi. Sap-,
piamo che la fabbrica francese in questi
ultimi venti giorni di pesca confezionò quasi
un milione di sardelle ed oltre mezzo mil'one
di scombri, dando giorqalmente lavoro ad
oltre un centinaio di persone. Veniamo poi
informati che il Governo marittimo, visto
il brillante esito di questa ; pesca, per gli
anni avvenire permetterà che la pesca
delle sardelle a Comisa sia prolungata fino
al mése di novembre.,,
Un altro giornale. — È minacciato,
umoristicamente, un nuovo giornale da op-
porre al Bravi Dalmatinac. S'intitolerà con
menzogna, o con pleonasmo, Dalmatinski
Hrvat. Menzogna perchè i Dalmati non
sono mai stati croati; e cinquant'anni or
sono, in Dalmazia, nessuno poteva neppur
sognare le odierne delizie croate : pleonasmo,
perchè, data l'inconcessa ipotesi che una
parte di Dalmati sia croata, non c'è il bi-
sogno di rilevarlo. Sarebbe lo stesso che
dire il: Toscano Italiano. Ma la Dalmazia,
nelle sue tradizioni storiche e nella indole
etnografica dei suoi abitatori, nulla ha di
comune con la Croazia.
Del resto è ben caratteristico questo
spagotto della grande ed onnipotente ca-
morra croata (che dispone di molti gior-
nali e tutti scritti pel popolo) di fronte ad
un piccolo giornalino, che accentua un sen-
timento assai elementare e patriottico, il
sentimento dalmatico, e propugna la con-
cordia fra italiani e slavi.
Le bande nere della Crvena e della Ka-
tolicìca e del Narodni List non vogliono
però saperne di concordia. L'odio è il loro
programma ed il loro vangelo! Del resto
si servano. Il nuovo libelletto non ci fa
nè caldo, nè freddo.
Infamie. — La Dalmazia Cattolica —
giornale sé dicenté religioso ! ! ! — finge
di cestinare un carteggio, pur di denigrare
alcuni professori delle scuole medie, nostri
ottimi consenzienti, e gabellarli per atei e
mangiatori di preti.
Falso, falso, falso ! Parecchi professori
delle scuole medie sono nostri consenzienti
politici, ma hanno una vita sociale spec-
chiatissima per rettitudine, e, in politica,
sono moderatissimi. Essi non collaborano
al Dalmata, o vi collaborano solo in argo-
mento di storia patria, e nou si mettono a
capo, come fanno certi professori di Spa-
lato, per esempio, di rumorose agitazioni
settarie, vestiti in maschera di Sokolaši.
Non gridano zivio a Stareevich o alla
Velika Hrvatska, come alcuni professori di
Spalato. E non insultano intere cittadi-
nanze eome fanno, ad esempio, certi pro-
fessori di nostra dilettazione, che per di
più sono preti. È una vergogna, una vera
vergogna, l'attacco a persone chete e tran-
quille, che non, disturbano alcuno ; è una
vergogna, una turpe vergogna, 1' allusione
bassa e delatricè contro cittadini egregi e
rispettabili, che per la loro vita illibata,
tutta famiglia e lavoro, lucrano la generale
estimazione. Ed è un giornale religioso
che si serve di consimili mezzi? Pfui!
La perdita del piroscafo «Xaiade.»
— Come i lettori ricorderanno, il piroscafo
llòydiano Naiade. in rotta da Cattaro per
Trieste, s'investiva all' alba del 28 otto-
bre, all'imboccatura del canale di San Ni-
colò presso San Pietro della Brazza. In
causa d«lle molteplici vie d'acqua apertesi
nella chiglia, i magazzini e il riparto mac-
chine del Naiade furono invasi dall' acqua.
Ma grazie ai provvedimenti attuati con
sollecitudine dal capitanò, tanto la posta
quanto i passeggeri non ebbero a subire
alcun inconveniente. In aiuto del piroscafo
investito, accorreva prima >' Iris e quindi
10 Steplianie del Lloyd, e in quest' ultimo
venne fatto il trasbordo dei passeggeri,
della posta e di parte del carico, che fu-
rono portati a Trieste. Sull' Ira e su di-
verse maone rimorchiate dal Pluto, venne
poi fatto il trasbordo di tutto il rimanente
del carico. Ma malgrado che il piroscafo
fosse alleggerito di tutto il peso inutile, e
malgrado gli sforzi fatti dal rimorchiatore
Pluto, dal piroscafo Danubio e dagli altri
piroscafi inviati colà, non fu possibile ri-
mettere il Naiade a galla. L' incaglio, che
a tutta prima sembrava di poca impor-
tanza, apparisce invece grave cosi che si
è determinato l'abbandono del piroscafo.
Verrà salvato quanto si potrà: macchine,
attrezzi, mobili, ferramenta, legname, ecce-
tera. Insomma il Naiade fu.
Eccedenze. — Arresto. - Lunedi a
sera, verso le 8 e mezzo, in un'osteria in
Via San Demetrio, alcuni giovinastri fore-
stieri, venuti qui per fare il militare, com-
mettevano eccessi, bestemmiando orribil-
mente contro Zara e contro la sua^ citta-
dinanza, ed emettendo, miste a canti, delle
grida provocatrici. L'ispettore delle guar-
die di P. S. Grazia Mircovich intimò loro
di starsene cheti. Ma quelli persistettero ;
sicché si vide obbligato a far sgomberare
11 locale. Usciti fuori gli eccedenti, certo
Natale Radich di Sebenico scagliò offese
e villanie contro 1' ispettore delle guardie ;
sicché venne arrestato.
Ferimento. — Neil' Arena, dall' alto, è
un mare di teste. Ragazzi, serve, giovanotti,
soldati stanno a bocca aperta davanti allo
spettacolo ineffabile delle cosidettó gondole
in altalena. I ragazzi sono i più fervidi
navigatori. Di tratto in tratto qualche ser-
vetta rompe le file, e, arditamente, si dà
alla navigazione. Un organo muggisce dei
walzer che sembrano imprecazioni. Delle
lampade fumose illuminano fantasticamente
la scena, con chiaroscuri degni d'un qua-
dro fiammingo. Vocia dall'alto del palco-
scenic > il padrone, il sovrano, il commo-
doro di tutte le gondole. E le gondole sal-
gono rapide e sprofondano, giù, con lucci-
cori d'ottone brunito, in mezzo alle inte-
riezioni e allo sghinazzar della folla.
— l'àdrioì indriof gridava l'altra sera
Antonio Rancich, adetto al servizio del
carosello, ad un gruppo di giovanotti con-
templante le gondole. — Indrio, indriof,.
:fàuséètiM- gli1 obiettò fra gli
altri certo Enrico Zamola e parcossa
non ti- mandi via quei che sta dalV altra
parte?. ,f
— Panihè, parche... E, dopo un concitato
diverbio, vennero alle mani. E il Rancidi,
ferì alla spalla destra, con un colpo di
temperino, il Zamola. La ferita nott è grave ;
ma il feritore — un giovinetto sedicenne
— venne Subito arrestato dalle guardie
della polizia comunale e deferito all' auto-
rità giudiziaria.
Pili' e Pali*. — Chi, giorni sono, fosse
andato a passeggiar lungo la strada mae-
stra, avrebbe incontrati due individui- so-
spetti, rassomiglianti come due goccie
d' acqua ai famosi Piff e Paff di una nota
operetta. E, infatti, appena venuti in città,
i due mariuoli si misero ad esercitare la
nobile industria del furto. Alla maestra si-
gnorina Evelina Pomaisel, mentre faceva i~
struzione, rubarono un havelok appeso nel-
l'atrio della scuola. Denunziato il furto alla
polizia comunale, questa mise subito le mani
addosso ai due furfanti,, .che erano giusto
in procinto di vendere il soprabito. Venne-
ro arrestati e deferiti alla autorità giudi-
ziaria. Sono certi Francesco Kokol e Adolfo
Fiala.
Disegni perduti. Il proto-muratore
Giuseppe Battara ha smarrito per via * i
disegni e i fabbisogni dei lavori da lui e-
seguiti in casa Begna pel Convitto Tom-
maseo. Chi per caso avesse trovate tali
carte, voglia gentilmente ritornargliele.
Per finire. — L' arme Cede alla toga.
Oggi il consigliere X, perfettamente
monturato, entra nell' aula e dice all' u-
sciere : :
— La me toga la daga.
E domani dirà :
— La me. daga la toga.
La Pozione antisettica del dott. G. Ban-
diera è il miglior rimedio, finora conosciu-
to, per la cura della tisi polmonale. Dessa
riesce utilissima anche nei catarri bron-
chiti, acuti e cronici, nella bronco-alveo-
lite, nella bronchite fetida e malattie affini.
Attenti alle falsificazioni od imitazioni. Non
si accettino bottiglie di Pozione antisettica
se non sono munite di marca di fabbrica.
Ogni Jlacon costa 1. 4. Deposito generale
in Palermo, presso la Farmacia Nazionale,
Via Tornieri, 65. Sub-deposito in Zara
presso la Farmacia C. P. Bianchi.
Corsi d'istruzione in lingua tedesca. —
Scolari ed adulti, che sono intenzionati di
imparare la lingua tedesca, verso modico
onorario, sono pregati di ritirare informa-
zioni ulteriori e di farsi eventualmente
iscrivere, fino al 28 corrente, presso la
ditta libraria del signor E- cavaliere de
Schònfeld.
Nel caso che il numero fosse sufficiente
verranno aperti degli appositi corsi, con
riguardo al tempo libero dei partecipanti.
L'iscrizione degli scolari seguirà da
parte dei genitori ,g. raccomandatari.
La Lega Nazionale in Dalmazia
Per T apertura del ginnasio croato ci per-,
vennero i seguenti importi a favore del
gruppo locai»- : :
Raccolte al solito tavolo del
Grand Hotel cor. 20;—
Somma cor. 20:—
Liste precedenti cor. 18b'4:36
Somma cor. 1884:36
• •.'."" ••'• * " .... . • •• • : * *
Pervennero al gruppo di Spalato :
Per onorare la memoria della defunta
sig.a Giuseppina Willenik, dal sig. Riccardo
Savo cor. 4. • •
Le oblazioni vàrie
All'asilo infantile. — Per onorare
la memoria del defunto sig. Marco Petra-
novich, sig. Carlo Mari eh cor. I,
Per onorare la memoria dèi defunto sig.
Attilio Costan, sig. Pietro Marincovich
cor. 2.
Per onorare la memoria della defunta
sig.a Giuseppina Willenik, sig. Donato Fi-
lippi cor. 10.
Per onorare la memoria del defunto sig.
Giuseppe Abermann, sig. Giuseppe Aber-
mann cor 10. -
La direzione esterna i più vivi ringrazia-
menti ai generosi oblatori.
LE RECENTISSIME
Al consiglio dell' impero.
L'ultima seduta trascorse alquanto tran-
quilla. L'ostruzionismo si accontentò di
una sola votazione per appello nominale,
per poter rendere possibile il passaggio
alla discussione, sulla proposta del depu-
tato d.r Funke di porre il gabinetto in i-
stato d'accusa per la promulgazione delle
ordinanze sulle lingue. Il d.r Funke parlò
sei ore. Considerò le conseguenze delle
ordinanze sulle lingue e descrisse, con la
scorta di uua : serie di esempi, l'odio nu-
trito dai czechi contro i tedeschi. Fra al-
tro citò un articolo di un giornale czeco,
nel quale raccomandasi di adottare il ba-
stone contro le cimici tedesche di Praga. Il
d.r Funke disse alla fine del suo discorso
che % assolutismo in Austr a è impossibile.
La. sospensione. costituzione segne-
rebbe la rovina e lo sfascelo dell' Austria.
La visita di Goluchowski.
U esercito italiano, giornale che rap-
presenta l'opinione prevalente nelle alte
sfere militari, a proposito della' visita di
Goluchowski, scrive che 1' alleanza dei due
Stati, una volta fieri avversari, è al gior-
no d'oggi una necessità che si impone
agli uomini politici dei due paesi,' egual-
mente desiderosi di pace e di tranquillò,
sviluppo ; è una grande guarentigia per la
pace generale dell' Europa, che può fare
affidatamento sopra questo accordo in ogni
pericolosa eveutualità. L'alleanza dell' Italia
coli' Austria-Ungheria è adunque entrata
nell' orbita degli interessi positivi e perma-
nenti di fronte ai quali anche le eventualità
più favorevoli di iqna politica romantica (in-
tenda chi può) non potrebbero esercitare
nell' Italia alcuna attrattiva. «È per questo
che la visita del conte Goluchowski al Re
d'Italia, sarà dovunque salutata, come noi
la salutiamo,/quale un fatto altamente
favorevole alla conservazione della pace
edagli ottimi rapporti fra l'Italia e 1'Aus-
tria-Ungheria nell' avvenire.
Ecco come la pensa il partito militerò
italiano.
Una Tittoria socialista.
Nella elezione suppletoria d'un deputato
al parlamento pei comuni foresi del di-
stretto di Krems, sopra 6968 voti validi,
il candidato Leopoldo Daschl ne riportò
4068 e Augusto Dotz 2881. S'ebbero 19
voti dispersi. Risulta quindi eletto Leopoldo
Daschl candidato socialista democratico.
Camera francese.
La Camera approvò senza discussione il
disegno di legge per la divisione in due
del VI corpo d' esercito, come pure la con-
venzione sul servizio postale marittimo con
1' Algeria e la Tunisia. La Camera passò
quindi alla discussione del bilancio. Non
essendo presente alcuno degli oratori an-
nunciati per la discussione generale, la
Camera deliberò di passare alla seconda
lettura. Alla discussione del bilancio del
ministero dell'interno si constatò che era
assente anche il ministro dell' interno, Bar-
tliou, e la seduta fu quindi interrotta.
Il ricorso dì Crispi.
Francesco Crispi ha riportato completa
vittoria alla corte d'appello di Bologna«
Questa ne accolse il ricorso e annullò l'or-
dinanza del giudice istruttore di Bologna
dichiarando l'incompetenza di quella ma-
gistratura nel caso Crispi.
La corte di cassazione respinse l'ag-
giornamento del dibattimento, proposto dal
procuratore generale Pascale. Il senatore
Pessina assunse' la difesa e combattè l'ac-
cusa. La corte di cassazione motivò nel
senso che, stando al presente materiale
degli atti, le autorità giudiziarie ordinarie
sono incompetenti e per ciò decise di an-
nullare la sentenza di Bologna.
Hfartini all' Eritrea.
Un giornale di Napoli fa il nome di
Ferdinando Martini come governatore ci-
vile dell' Eritrea.
Il monumento a Billroth.
Sotto le arcate dell' università di Vienna
è stato scoperto l'altro giorno il monu-
mento a Billroth, eseguito dallo scultore
Zumbusch. Il prof. Gussenbauer, scolaro
di Billroth, di cui ha assunta la cattedra,
ha tenuto il discorso d'inaugurazione. Alla
cerimonia assistettero moltissime persona-
lità. Il palazzo dell'Jim^ Mater era però
troppo piccolo per accogliere tutti coloro
che ricordano e benedicono ri Billroth.
Edit. e redat, resp. Luigi de Negovetich
Stabilimento Tipografico S. Artale
***************
DIVIDENDI DEI PRIMI 5 ANNI
pagati in Austria
Polizza n. 488729. Eméssa li 29dicenbre 1891
sulla Tita del sig. G. R. in Trieste
Assicurazione vita intera con distribu-
zione quinquennale
Capitale assicurato f chi IO OOO
Premio annuo f.chi 34?
Quindi totale pagamento in 5 anni l.chi 1735
Dividendo
pel primo periodo di 5 anni
in contanti f chi 361.50
104.18% di un premio annuo pari a 20.84% di tutti i premi pagati
ovvero impiegato in aumento dell'assicura-
zione f.chi 735.39
209.05% del, premio annuo
Pau a 4i.8i% di tutti i premi pagati „THJE MI TI AL"
Compagnia di assicurazioni sulla vita
Fondo dì garanzia:
1158 milioni di Corone
Rappresentanza Generale Trieste, Via Cassa di
Risparmio N. 2.
***************
Alta Provvisione
Ricevono abili, solidi agenti, che [voglion-
si occupare per una grande Casa bancaria
(Società per azioni) nella vendita di vi-
glietti legalmente concessionari verso pa-
gamento in rate mensili. Offerte stato Con-
fidentia a, Bernhard Eckstein, Spedizione,
Annunzi, Budapest V, Badgasse 4.
Oli interessati vengono avvertiti che
nella città di Lesina ?enne eretta una
Grande Fabbrica di Calce
della miglior qualità e che il prezzo
della stessa verrà fissato per grandi
carichi a 75 soldi il quintale.
Assicurazioni contro il furto
La Società Nazionale
• di
Assicùrazioni Generali
In BUDAPEST
ASSICURA:
1. Contro i danni del fuoco, fulmine, e-
splosioni di gaz o caldaie, .ecc. ecc. t
2. Contro accidenti di igni .specie indi-
viduali e collettive con o senza parte-
cipazioni agli utili ecc. ecc., per tutta
1' Europa.
3. Contro il furto con iscasso
in abitazioni, ville, negozi e ma-
gazzini dv ogni genere e tutto cio
alle condizioni più liberali e con premi i
più moderati.
Rappresentanza Generale
pel Litorale, Dalmazia e Trento
«Trieste, Via della Cassa di risparmio 2.
, AGENZIA GENERALE PER TRIESTE
Yia Torrente N. 12
prospetti ed esempi a richiesta
********!!*******
di tosse
Più di 1000 attestati
comprovano V eccellenza dei
per la tosse di Kaiser
i quali agiscono prontamente e sicura-
mente tanto nelle tossi che nelle rau-
cedini* catarri ed ingorgamenti.
Le 'più grandi specialità dell' Austria,
Germania e Svizzera. Per pacchetto 10
e 20 soldi. Deposito presso Spiridione
Brčić in Zara.
Fonderia in ferro e metalli
ed annessa
officina meccanica e calderaio
con grandioso assortimento
Lavori in ghisa per fabbriche in costruzione
TRIESTE
Via Media N.ro 24.
VINO
nuovo dalmatino rosso e bianco, partita
piuttosto grossa cercasi comperare verso
pronta cassa, direttamente dal produttore. —
Offerte più limitate unite event. con cam-
pioncini, al signor JOOS, cantiniere Do-
berlin, (Bosnia).
SERRA VALLO - Acqua anateri na
v' ; per l'igiene della
bocca.
La più recente e migliore
Carta per sigarette e bocchini
che supera in i?ontà e finezza
tntti gli altri conosciuti fabbri-
cati.
Chi bev* Ha
dor% Hss.iSÉ
Tntti
quelli che vogliono avere una
bibita gustosa, conservarsi sani
ed ottenere un risparmio.
delia FarmaciaJUcbter a Praga.
Comprando questa frizione leni-
sci tiva di riconosciuta eccel-
lenza, e repellale in tutte
X ì 1« farmacie, si feocia sem-
j^Xiyj pre attenzione alla marca
di garanzia: 1',,Ancora."