primjerima čakavskim: vijen, gospoja
i t. d; na mj. vidjen, gospodja, ko
što i po cieloj težnji jezika na smek-
šavanje. Odakle skrajnosti u herce-
govačkom govoru: Sćepan, gjete,
gjed, ako ne odatle što tu j upliva
na predjašnje slOvo t, d?
Dakle, ako je bilo uzroka stvaranju
siivenih slova, toga za Ij nije trebalo,
nego je pače potrebito, da se ono j
vidi u pismu, jer mu narod negdje
dava prvenstvo te voli izgubit ¿nego
i jer l nadmašaje j u drugim
slavenskim jezicim, a ne nipošto u
našem. Busi na pr. kazat ce ti ze-
mla, naime ondje gdje naš narod
veli, sve protivno, kažuć zemja, te
kako je u ruskomu karakteristika
da se voli tako je u nas karakte-
ristika, da se voli j A zar smije
itko uvadjat pravopis koji omalova-
žuje i same jezične karakteristike?
1 druga je. Mnogo puta naše l
nije no prosti umetak. Tako a ku-
pljen, rabljen, duplier (od talij. do-
piere) i t. d. gdje je došlo l ko
nezvani gost. Pri tom dakle kad
nzpideš po Daoičićevu l sa jegulji-
com, dogadja se da gost tjera doma-
ćina iz kuće. A jeli to znanstveno?!
Jeli to napredak? — Moderni,
valjda!
* *
Zaključimo. Došle vidjesmo, kako
je jotomanija prešla u joto/obiju i
k6 što je jotomanija zavladala ondje
gdje joj je najmanje mjesta, joto-
fobija i ona je—u ime napredkal —
zavladala ondje gdje joj je najmanje
mjesta. To se vidi glede Ij i nj. A
što da rečemo o dj'?
Ne samo što je Daničić izumio
za dj znak sui generis, ali nam se
ovaj pak čini od sva tri najnespret-
nijim. Na koncu konca Ij i nj pred-
stavljaju svedj isti glas, ali dj?
Angjeo, Gjuro vidjeti, djed sve to
imaš da napišes istim znakom, d!
Ovdje, nama se čini, da netreba
kritike. Ona je podpuno ovdje su-
višna, jer barem to nije po modernu
a ni po starinsku, da znak pred-
stavlja nešto što neznaš što je?
Kupi mačku u miehu!
Da su gospoda modernizatori te-
hice obzira imali na uspomenu djedova,
sve bi ove došle nanizane opazke i
refleksije od sebe pale i moderniza-
tori, kojim se ni staro zlato ne
svidja, samo zato jer se zove staro;
ne bi danas upadali u pravopisni la-
birint. I Ij i dj i nj u tolikim pače
u premnogim slučajevim bili bi sa-
svim suvišni, ko što su i u starini
bili, te su joj zato bili i nepoznati.
A naravno, jer ako samo pridržiš
jat, napisati ćeš: leto, nemština, videti,
a da ti ne treba ni jeguljastog ni
zarezanog ni prekriženog d. Tiem
i ovdje se vidi jednim mahom što
vriedio izum i veleum naših djedo-
vina. a što vriedi krpež i um nas
premudrih njihovih potomaka. Mi
smo postali kao voda, koja čim da-
lje od izvora tim mutnija. Vratimo
•e dakle k djedovim, ako ćemo da
budemo čisti k6 voda bistrica na
njezinu vrutku.
Proti lutanju „Narod. Lista".')
u.
„Obzor" se je najobširuije oba-
zreo na poruku „otmene ličnosti" iz
Beča. Pošto narodni krugovi u Za-
dru i umjerena „Obzorova" stranka
svedj su sa izticali ko suglasni, ova
ocjena s prijateljske strane biti će
valjda ugodnija zadarskoj narodnoj
gospodi, nego bi bila na pr. naša. A
evo što prijatelj „Narodnoga Lista"
odgovara na poruku;
„Narodni list" u Zadru priobćuje u
br. 8 od pr. m. dopis iz Beča pod na-
glovom „Cesko-njemačka nagodba i Hr-
vatska*, na koji uredničtvo upozoruje
„prekovelebitske oporbene novine, dr-
žeći da će „rodoljubi, koji sudjeluju u
političkom životu Hrvatske i zastupnici
neftavisno štampe naći u njem gradiva oz-
biljnom razmatranju o težkom položaju
Hrvatske i o nuždi, da složnim silam
uznastoje čim prije iz takova položaja
domovinu izvući".
Dopis je poznat.... pisan je u Beču, pod
utiskom nagode izmedju pouzdanika nje-
mačke i staročeske stranke u češkoj. U
tom dopisu crtaju se misli njeke „ot-
mene ličnosti, koja s pouzdanicima stoji
u uzkom odnošaju", a na koju se namjeri
dopisnik „Narodnoga lista".
I ako smo dopis doslovce priobćili,
ipak neće biti suvišno, da ovdje izcrpi-
mo niz misli ono „otmjene ličnosti".
Taj niz jest sliedeći:
U nedalekoj budućnosti predstoji „ra-
tni metež, usiied kojega pasti će kocka
udesa, Bog sna, na koje narode i drža-
ve". Taj „ratni metež" nesmije naći
habsburžku monarhiju unutra neure-
djecu i nesložnu. „Pri zamršenom evro-
pejskom položaju" Auatro-Ugarska može
najmanje dopustiti, „da se stavlja u
pitanje sadanje njezino utrojstvo"; jer
„dotakneš li se jednog od toliko naro-
dnostnih pitanja, vas se njezin ustroj
uzdrmava, te se njezina sila i ugled
napram vani slabi. Narodima s ove i s o-
ne strane Litave nameće se kao poli-
tička nužda, da rebus aic stantibus na-
stoje poboljšati 3voj nutarnji položaj u
okviru sadanjega ustroja carevine". „U-
stav Austrije — reče ministar Taaffe
Pleneru — može se preinačiti, jer
se već dva puta promienio; ali za sada
nipošto".
„Otmena ličnost" daje veliku važnost
Ceskoj i Hrvatskoj, „jer cieni, da ova
dva slavenska naroda na sjeveru i na
iztoku carevine, mogu biti po tomu, je-
su li unutra složna i zadovoljna, ili raz-
ciepkana i zlovoljna, elementi njezine
snage ili slabosti kod nedalekog euro-
pejskog ratnog meteža". Nu uprav zato,
jer je „otmenoj hčnosti" stalo do habs-
buržke monarkije i jer Oesko i Hrvat
skoi priznaje važnost za sudbinu mo-
narkije, želi, da nestane razmirica i ne-
zadovoljstvu u tim zemljam. Nu umiriti
se mogu samo u okviru dualističkom.
Česi su to razumjeli, pak su se s Niem-
ci nagodili odloživ svoje zahtjeve gle-
de uzpostave državnoga prava. Da
toga nisu učinili, već da su Staročesi
sliedili Mladočehe, nebi bilo došlo do
izmirenja izmedju Ceha i Niemaca s pro
stoga razloga, jer ovi potonji bili bi stu-
pili na kormilo vladavine u Austriji".
„Oni isti životni interesi carevine —
umuje dalje „otmena ličnost" — koji
svjetovaše na izmirenje Ceha i Niemaca
uz svu moguću ogradu interesa jednog
i drugog naroda, svjetuju takodjer, da se
kraju privede i borba izmedju Hrvata i
Magjara". Ali kako? Prije 3vega imala
bi se u Hrvatskoj stvoriti „jaka stran-
ka, koja bi u okviru današnjega ustava
hrvatskog i ustroja carevine tražila o-
stvarenj« svojih političkih prava i eko-
nomičkih svojih interesa" ; jer dotle, dok
neima „oporbene kompaktne stranke",
nemože se državniku i najvišemu čim-
beniku predočiti što hoće Hrvatska da
bude zadovoljna". „Odlomci i ostanci
starih hrvatskih stranaka neiztiču drugo
nego želju i težnju na političku promje-
nu, posljedice koje dopriniele bi prei-
naka u odnošajim Hrvatske s Ugarskom,
te bi dirale u sadanji ustroj države...
Dokle se tako jaka i kompaktna stranka
nestvori, zaludu je smišljati preokret u
Hrvatskoj... Boreći se za ideal sada
nedoštiživi, mjesto nastojati da zemlja
crpi iz sadanjega ustava sve moguće ko-
risti i da odstrani sve moguće neprilike,
kako čine Cesi i dalmatinski Hrvati,
dapače svi narodi carevine, oporba u
Hrvatskoj nehotiee kriepi sadanju vla
davinu u Hrvatskoj te ju čini neobhod
nom ... U Hrvatskoj preveć je preuzela
mah politika maštanije, koja neda viditi,
kako se obara kamen po kamen, sgra-
da, koja je stala 50 godina truda ... Do
promjene neće doći u Hrvatskoj bez
ova dva uvjeta: prvo, nesmi se dirati
kod današnjih konstelacija evropejskih
u nutarnji sustav carevine a u taj su
stav spada nagodba austro-ugarska i
nagodba ugarsko hrratska; drugo, treba
stvoriti patriotičku stranku na temeljn
toga sustava, koja bode u stanju preu-
zeti vladavinu i uz koju će pristati sva
zemlja".
Tim izcrpismo glavne misli „otmjene
ličnosti" u bečkom dopisu zadarskoga
lista. A sada ćemo ih popratiti svojimi
opazkami, koje će posvema otvoreno
odkriti naše mišljenje.
Da je danas položaj Europe pun po-
gibelji i da će habsburžka monarkija
već poradi trojnoga saveza, u koji je
stupila, biti povučena u „evropejski ra-
tni metež", to uvidja i priznaje svaki
političar, kamo li nebi priznala „otmje-
na ličnost, koja je igrala znatnu politi-
čku ulogu u carevini i bila je po tom
u prilici upoznati se sa vanjskim nje
zinim položajem i sa nutarnjim jedne i
druge pole." Nu kada se je „otmjena
ličnost" uzpela na stanovište visoke po-
litike i kada sa toga stanovišta prosu-
djuje i nutarnje odnošaje monarkije,
neće drzovitim smatrati, ako upitamo:
4to .¿e^SMMUH^E. 4 vSauio u taj opasan
položaj? Ništa drugo nego nutarnja
njezina politika t. j. njemačko-magjarski
dualizam. Priznati će nam, kako očeku-
jemu, sama „otmjena ličnost", da jedu
alistički stroj monarkije stvor dogodjaja
god. 1866 i da mu je pobuda, namjera
i svrha bila podieliti vlast monarkije
medju Nierace u jednoj i Magjare u
drugoj polovini. Dualistički sustav gle-
dao je zadovoljiti, samo ova dva naro-
da, nebrineći se za slovensku većinu, i
ne mareći za historijska prava Ceha i
Hrvata. Ako su u narodnostnom pogle-
du učinjeni ustupi Poljakom i Čehom,
ako se jeziku slovenskomu u Kranjskoj
i hrvatskom u Dalmaciji dopustilo do
nekle unići u škole i urede, nije to za
sluga sustava nego odpora i borbe tih
plemena. A kako je u Hrvatskoj došlo
god. 1868 do nagode radi dualističkoga
sustava, neka si „otmjena ličnost" dade
proiistati poviest borbe tadašnje naro-
dne stranke god. 1866—1868. Tada će
uvidjeti, da nagoda s Ugarskom nije ni-
šta manje nego izliev slobodne voije
hrvatskoga naroda. A kako je nutarnja
politika monarkije od god. 1867 vodjena
bez, pače proti Slavenima, tako je i vanj-
ska politika udežena po slovu i duhu
dualizma. Kada bi Slaveni monarkije
bili upitani i fea<£& pi imali toliko vlasti,
koliko dualizam daje Magjarima i Niem-
cima, tada nebi monarkija vezana bila
na države, s kojim je 1866 imala po-
sla kod Konigratza, Visa i Custozze, uz
poznate posljedice; nebi svoje interese
podredila ciljevom svojih saveznika, već
bi ostala slobodnih ruku imajući pred
očima samo probitke svoje i svih koli-
kih naroda svojih. Savez s Njemačkom
i vratolomna politika na iztoku, te usiied
toga napeti odnošaji s državom, koja
JDonarkiji nije ni jednoga pedlja zemlje
nikada otela već ju god. 1848 pomogla
spasiti — sve je to djelo ruku magjar-
skih i njemačkih državnika, kojima je
po dualističkom ustroju monarkije nje-
zina sudbina povjerena.
Pa ipak „otmjena ličnost" smatra po
litičkim „noli me tangere", umjesto da
tomu sustavu pripišejedan dio slabosti,
jer izvoru nutarnjega nezadovoljstva i
spoljašnjih odnošaja monarkije. Za ta-
kav „noli me tangere" smatrali su nje-
mački državnici obsolutističku i kašnje
ustavnu centralizaciju u oči dogodjaja
god 1859 i 1866, pa ipak su se ovi u
stavi pokazali očevidno nesposobni spa-
siti monarkiju od zadesivsih ju tada ka
tastrofa. Ili zar je našoj monarkiji su
djeno, da si^Jtavijogia^za volju ne predu-
sretue katastrofe, već da poslije kata-
strofa mienja sustave?
Nu predjimo sada na savjete, koje
„otmjena ličnost" dieli.
Reć bi da je češko njemačka nagoda
zaniela „otmjenu ličnost", te da od nje
očekuje izmirenje kraljevine Oeske. Nam
se pako čini, da je ova, radost i ova
nada bar prerana. Prije svega još se ne
zna, hoće li ova nagoda, ako i umiri
staroČesku stranku, umiriti i udovoljiti
Češki narod, jer će nam se dopustiti, da
staročeska stranka i češki narod nisu
dva istovjetna pojma. Na dalje ni smo
duboko uvjereni, da nagoda znači u
najboljem slučaju samo primirje a ne
mir; te da češki narod neće biti zado
voljan, dok se buduća nagodba izmedju
kraljevine češke i krune ne nadoveže
na načela s obiju strana god. 1870 pri
znana i ustanovljena.
čudnovata se
ponavlja. Netraže s<
jačega nego od slabij
koji se vlasti dočepao
kojega ta vlast tišti. I
od Slavena, da se mir
jezik gospoduje i koji
ban položaj stvorili, ne-
Niemaca, da se jedan pv,
reku svoje narodne i poliv
nije Niemci u Češkoj, prem
bore se rukama i nogama pro-.
da se samo jedan Niemac izvrgne ,
gibelji naučiti češki, pak u to ime tra-
že jamstva, koja se s jedinstvom kralje
vine Češke nedadu u sklad dovesti, a
od Čeha se zahtieva, da izravuo ili ne-
izravno priznaju >iezik njemački drža
vnim jezikom. Nisu li dakle Česi, i odi
većina zemlje, inferiornom rasom u sa-
moj Češkoj ? a niti jim se ne dozvoljava,
da se zauzmu proti germanizaciji za o
naj dio naroda, koji u Moravskoj i Slež-
koj stanuje. Tim bi se „vas ustroj" mo
narkije „uzdrmao".
Ele pustimo češko njemačku nagodu
braći Česima, prem ona zanima nemanje
i ostale Slavene monarkije obzirom na
položaj, koji češki narod zauzima u njoj;
te pristupimo na ocienjivanje savjeta,
koji „otmjena ličnost" daje nam Hrvatima,
') „Hrvatska" glasilo stranke prava u
broju od 14 tek. osvrće se na već do
neseno opravdanje „Narodnoga Lista"
stiedečim riečima:
„Iza kako je zadarski „Narodni
List" organ kluba većine u dalmatin
skom saboru, doživio sa svojom po-
rukom iz Beča podpuni fiasko, donosi
u ovom poslednjem listu očitovanje,
koje dolje niže priobćujemo. U tom
se očitovanju kaže, da niti dopisnik,
niti „Narodni List" nisu pristali na
mnenje onog austrijskog državnika što
će reći da dalmatinska „narodna"
stranka ne pristaje uz nagodbu. Mi
srao bili uvjereni, da Članci onakvoga
zamašaja ne ulaze u „Nar. List" bez
znanja kluba dalmatinske „narodne"
ztranke, pa pošto sve do danas nije
„Nar. List" o mnienju austrijanskoga
državnika svoju rekao, to smo uvje-
reni, da sada povlači roge, pošto se
je osramativ s porukom, da primimo
nagodu i da se na njezinom temelju
sjedinimo. Šeprtljanja ove vrsti odviše
smo dobro upoznali, pa im se smijemo
a s nama i svi triezni ljudi".
Orleanski vojvoda.
Sudbena razprava proti orlean-
skomu vojvodi zanima u velike ob-
ćiostvo, ne samo Pariza nego i ciele
Francezke. Pred sudbenom palačom
kad se je vodila razprava, bilo se je
sakupilo nebrojeno množtvo Parižana
koje je burno i dugotrajno klicalo:
Živio Orleans! Živio Ronlanger !
Dvorana za razpravu i ciela palača
bile su dubkom pune. Prisutno je
bilo cielo legilimistično plemstvo.
Vojvoda pred sudom izjavi da je
on došao u Francezku da služi kao
vojnik. Ou netjera politike, koja je
pitanje njegova otca. Znao je kojim
eventualnostima bi mogao poći u
susret, ali uzprkos tome, htio je
svojoj domovini služiti. On se ne-
brani, niti čeka pomilovanje. Državni
odvjetnik je izjavio da se zakon ima
uporaviti proti sinu grofa parižkoga
Princ sam priznaje da je povriedio
zakon; ima se dakle osuditi. Usiied
toga digla se je velika buka sluša-
laca, tako da je predsjednik zaprietio
da će dat izprazniti dvoranu. Brani-
telj princa Rousse uzveličao je dr-
žanje princa. Beče da je vojnički
zakon stavio van kreposti zakon o
izgonu. Po vojničkom zakonu svaki
je Francez obvezan na vojničku slu-
žbu. Sud je osudio princa na dvie
godine tamnice.
Za tim je sliedila burna demon-
stracija. Uzklici: Živio orleanski voj-
voda! Živila vojska ! ordi su se dvo-
ranom. Predsjednik je dao izpraznit
dvorana. Demonstracije su se na-
stavile na ulici.
Po zadnjim viestima novina, o
pomilovauju ne može biti govora.
Da bi se imao pomilovati to je bilo
prvo mnenje republikanaca; ali po-
što je sa monarhističnih krugova
koj
Ijevine,
velike podpore. a»«.
izražava zatim stalnu nadu, Q«
vlada smatrati dalje svojom zadaćom, ^
opravdane vjerske i narodnostne želje i
zahtjeve pojedinih narodnosti u ostalim
zemljama, poimence u pogledu Škole, iz-
puni i time da okruni djelo, koje je u
početku imalo sretan uspjeh.*
Česi, sveučilištni slušatelji u Pragu,
rodom iz Moravske obratili su se na sve
svoje kolege, da pomognu peticiji na
sabor, da ovaj odobri i ostvari Sesko
sveučilište u Brnu u Moravskoj. Tu mol-
bu podkrjepljuju time, što je Moravska
ekonomeki dovoljno bogata i da je tri
četvrtine češka. Iz Moravske ima sad
1300 djaka na sveučilištim, ne računa-
jući tu bogoslove u Olmucu. Kad se
uzme sve ovo u obzir, onda će svatko
uvidjeti da je ta molba usmjeatna i o-
pravdana.
Dne 11 veljače, kad je nakon pre-
daje englezkog ultimata minulo mjesec
dana, imali su svi trgovci u Lisbonu
polotvorene dudane, a razna privatna
družtva izvjesila su svoje zastave na pd
stiega.
Po brzojavci „Daily News" sve su se
velevlasti priiateljski obratile na Salis-
burya u prilog Portugalu', nu nisu se
potanje u samo pitanje upuštale.
Već je Njemačka poslala poziv En-
glezkoj, Francezkoj, Švedskoj i Belgiji
na medjunarodnu konferenciju, koja bi
imala urediti radničko pitanje.
Poluoficiozni berlinski list „Post" oba-
ra se žestoko na francezko novinstvo,
jer se ono neprijazno drži prama odpisim
njemačkoga cava o radničkom pitanju.
ŠI DOPISI
Hvar, 9 veljače
Naša starodavna Stolna crkva ako i
po sebi liepa, danas rek bi da se je
sasviem pomladila, pojačala te da pliva
u veselju, jer njeki njezini članovi bili
su svečano promaknuti na zaslužene
časti.
Ako s ponosom se može reći, da je
svećenstvo naše biskupije u obće učeno,
revno i svomu visokomu zvanju dušom
i tielom privrženo, valja i priznati da
se njeki pako u svećeničkim krepostim
osobito odlikuju. Zasluge u vršenju svo-
jih dužnosti stečene, ne gube se. Onaj
koji vrši svoje dužnosti, ćuti zadovolj-
stvo u svojem srcu i to mu je liepa
božja nagrada, ako je komu i do pro-
maknuća punim pravom može ga želiti,
a starešine koje budnim okom prate
rad svojih podložnika po mogućnosti
zadovoljit će.
Naš presvietli i prepoštovani Nadbi-
skup Biskup Carev svojski se zauzimlje
da uzdrži sjaj i ugled toli svoje crkve
koji ciele biskupije, što su dakako ra-
dili i njegovi dični predšastnici, a to na
sve to veću slavu božju i na spasenje
povjerenoga mu stada.
On je danas ukovao nove bisere u
krunu svoje Prvostolnice. On je naime
ustoličio naj prije za kapitolarnoga de-
kana prepoštovanoga kanonika nadpopa
Antu Marinkovića, zaslužnoga dosadaš-
njeg gradskoga župnika. Ova čast ga je
hodila i kao najstarijega kanonika i kao
nagrada za njegovo revno i izgledno
službovanje. A može se reći bez prigo-
vora, da je on vavjek svoje dužnosti vr-
šio tako točno, da njegov osobito ure-
dovni rad može služiti kao uzor ostalim
svećenicim.
Za stalnoga kanonika nadpopa žup-
nika ustoliči prepoštovanoga D. Jakova
Novaka dosadašnjeg koralnog vikara i
obredovnog učitelja. Tko nije čuo za
našega vriednoga D. Jaku? Za deset
cielih godina, prije nego nam amo do-
dj^e, bijaše župničkim upraviteljem sela
Sfirce na otoku Hvaru. Onda se j* već
godine.
u Belgiji traje mandat pokrajinskih
zastupstva četiri godine; ali se polovica
zastupstva ponavlja svake dvie godine.
Ovih Duhova obavljeni su izbori jedne
polovice Kao i dosad, liberalci su po-
biedili u pokrajinara: Brabaotu, Hainaltu
i Liegeu. Katolici su pobiedili u : Luxem-
burgu, Namuru, Anverai, Flandri izto-
čnoj, Flandri zapadnoj i Limburgu. Po-
krajine gdje su pobiedili liberalci, broje
2,860.000 stanovnika; a one, gdje su
pobiedili katolici, broje 3,111.000. Osim
toga u liberalnim pokrajinama znatna je
manjina katolika; dočim je neznatna ma-
njina liberalaca u katoličkim pokrajinama.
NagOdbeni odbor zabacio je pred-
log Mladočeha, da se u obćoj sabor-
skoj razpravi ujedno razpravlja o svim
nagodbenim predlozima. Rieger je izja-
vio, da su nagodbene punktacije obvezne
satno za članove konferencije, a ne za
sve pristaše stranaka. Kod svakog pred-
loga bi se moglo predložiti da se pre-
dje na dnevni red.
Srbski Kralj Aleksauder pošo je u
$abac samo na jedan dan k svečanosti
Obrenovića. Milan ondje ostaje za ciele
svečanosti, kao glava obitelji.
Novo izašli ukaz srbskog ministra Gjaje
odredio je imenovanja i premještenja
mnogobrojnih upravnih Činovnika.
inzeigpr" javlja: Ca-
vlja posve povoljno.
,u, sprovadja dan na
. audiencije i obavlja
) doći u Kiel nadvoj-
-nd, da izvide pomor-
tbrecht upravio je na
dtkea, povodom njegova
vora u reichstagu, brzo-
mu je izrazio svoje odo-
/eterburgskaja Gazeta" prati ve
i zanimanjem nastojanje i rad mla-
tio češke stranke, koje oduševljava pravo
slavensko otačbeništvo, Ruski List
kaže. kako su MladoČesi svojim radom
i odlučnošću postali važna činjenica u
Austro-Magjarskoj a tako bi mogli i ostali
Slaveni, kad bi se više zanimali zt svoju
narodnu stvar.
Petrogradski „Graždanin" dobiva viest
iz Bukarešta, da u Rumunjskoj vlada
nezadovoljstvo radi nepostignute neod-
visnosti, ako se Rumunjska ne priključi
trojnomu savezu, ma da je pod njema-
čkim uplivom.
Carnot, predsjednik francuzke repu-
blike, kako je poznato udario je, od ne-
koliko vremena, u šetanje, a taj ugodni
posao olakoćen mu je Čestim manje vise
ofieijoznim ovacijam. Bio je ovih dana
i u Avinjonu i u Nimesu, gdje su mu
se došle predstavit i crkvene vlasti ra-
znih vjeroispoviedi, koje su se na razni
naćin u svojim govorim spomenule i Boga.
A1 predsjednik republike kani da neće
da uficijozno da Boga priznade pa od-
govara, no o Bogu nihabera! To mn se
zamjerilo i prigodom pari&ke svietske
izložbe, Bože moj dokle smo spali! Pa
će još liberalstvo imat obraza nekomu
predbacat bezumlje, glupost i fanatizam
i.... kukavičluk!
U Genovi je uapšen jedan ženijiaki
častnik, što je izručio Francezkoj pla-
nove o utvrdjenju granica.
Njemačka vlada kani uvesti porez na
Niemce koji su u inozemstvu, pa neza-
dovoljuju vojnoj dužnosti.
Nemoj crnit, p
catio ne od me:
ćutiš još živu sa]
neda ti da se ta
cem: kad si to p:
bila pamet po s
meuitoga rodbinsl
ti reče one besj
se da sam vidio
i baš koncem XI
ne hvatja: ja ti
H reko: fiat a\
od tebe ako i malo
Tvoja plemenitost
jsa mnom plebej-
stalno ti se razlila
anah tvojega ple-
stabla, te uzhićen
a§ zlatne: sjećam
0 još toga ludjaka
vieka. Bdja se zlata
tko sam, a ti ako
nisi podla kukavic^ bezobrazni klevet-
nik, i ako se nestidiš tvoje plemenite
krvi, van sa podpisotn i kazati ću ti onda
tko si ti. «
Matulina Petar.
•-.vr-
iti Bukovice, 27 svibnja.
Prošle godine dvorski savjetnik gosp.
podpredsjednik PavM obašao je neka
mjesta naše Bukcv»e£.. Ovih dana po-
vratio se da obadje na koja onda nije
mogao, a to su Mi^eiića r Petrovacrkva,
Nunić, Bjelina, Medvidja, Rodaljice, Br-
gut, Popović pa odavle preko Benkovca
u Zadar. Prvi je put, u koliko mi zna-
demo, da. dvorski savjetnik ovakav po-
hod obavlja, ima sobom gosp. kotarskog
Poglavara Fekete i gosp. upravitelja
Grošetu.
U svakom mjestu gdje dodje prividi
crkvu i župničku kuću. Doistine, što
nekoliko daria u ovo potroši nijo dan-
guba, pošto jedino ovako svojima očima
može se osvjedočiti kakve su nužde u
jednom, kakve li u drugom mjestu te
kakvim potrebam prednost dati. Dao
Bog da nam sve u dobri čas doskočeno
bude.
Domaće Viesti.
Nagodbeni odbor u Pragu u svojoj
sjednici od 27. p. mj. — riešio je pred-
log o skoliskom zemaljskom viećti, koje
će dakle biti razdieljeno u dva odsjeka.
Odbačen je predlog dra. Gregera da
predsjednik i njegova dva zamjenika u
školskom vieću imadu poznati oba je-
zika, Za predlog glasovaše mladočesi i
staročeh dr Trojan.
Primljen je predlog Va&atva, da se u
zakonu rieči „zemaljski glavni grad Prag"
zamiene sa riečima: „kraljevski zemalj-
ski glavni grad Prag."
Odbijen je predlog Mladočeha da se
školsko vieće »ma sastati u plenumu ba
reio četiri puta na godinu.
Velika se je razprava razvila, kada
da zakon stupi u krepost. Mladočeh Ku-
čera je predložio da bi zakon imao stu-
piti u krepost poslije no bude odobren
novi izborni red, te zakon o uporabi je-
zika. Proti ovomu se očitovaše Clam i
Rieger. Predlog Kučere je odbijen.
Za nj glasovaše mladočesi i Trojan.
Španjolsko starovieće potvrdilo je za-
kon o sveobćem pravu glasovanja.
Židovi su se pomamili što su se neki
Listovi usudili izniet na vidjelo list o
izdajničkom umorstvu u Damasku, ko-
ji Smd i mi preveli u pro&astom broju,
pa su na nje navalili kako na gadne
klevetnike. Tako i „Austrijski tjednik",
komu je urednik rabin D.r Bloch, na-
pao na bečki „Vaterland" nazivljuć ga
gnusnim osvadačem. Ovaj da mu ne o-
stane dužan u br. 148, 31 p. stavlja
pod nos razjarenomu odvjetniku talmu-
dovaca i drugi list o istom predmetu,
autentičan list majke umorenoga dje-
teta, u kojem je potvrdjeno sve što je
rečeno u listu objelodanjenomu, uz o-
bećanje da će bit podane do potrebe
sve ostale potankosti. List je bio upra-
vljen poznatomu antisemiti Eduardu Dru-
mondu, nosi nadnevak 10 Svibnja t. g.
i tiskani prvi put u „Universu". Ka-
rakteristično je u ovom poslu što svi
liberalni Listovi mramorkome muče. Ja-
dna majka tuži se da su Židovi svojim
novcem sviet podkupili, a cienimo da
je tužba na svom mjestu. Kako bi bu-
čili kad bi se radilo o kakvu samo-
stanu ii o koludricam!
Na tisuće Alsacijanaca pohitilo je pre-
ko Bvajearake u Belfort, da sudjeluje
kod dočeka predsjednika Carnota,
—J—
Silba, 29 svibnja.
Dopisniku i7 Silbe 15 tek. br. 40 po
štenoga „Dalmate*.
Imao si i vremena proma^gati tvoj
članak, ali ipak ne odgovori mudro ;
koliko si u njem istine kazo, vidi. Sto
se tiče vriedooga urednika nK. D." moje
obrane ne treba; poznamo ga liepo a
baš jer ga poznaš, za to se na nj bacaš.
Siećaš li se one pričice o pravičnomu
Aristidu i zanešenooiu seljaku?.... Na
tvoj „Matulina" ili „Ludovina" i ne o-
vrćem ae, to diete nebi bilo reklo. A
a čega bih se zacrvenio, neznam ; valjda
radi ubojstva, brodolomja, paleža, lupež
tine, mutnih izvora, i radi sto takvih tri-
čarija? Paše ni vidio nisam, čibuk ta
kodjer mo ne užgah a sličnost, koju na-
laziš med menom i robom jest ona, koja
je med menom i tobom. Varaš se kruto
da bib se ja sretnim nazivo, kad bih i
mao brevetto ili patente tvojih štićenika,
jer, znaj, makar palac ali ipak se sma-
tram većim od njih. Čuj: učio sam kroz 5
godina domaće škole, u Zadru dovrših
svu 8 gimnazijalnih, a sada vršim služ-
bu namj. učitelja i tim se ponosim, pa
ja bez patente u budućnost gledam bolju.
Koliko vriede tvoji brevettati znaš do-
bro, a zar novac čini sretnim? Reći ću
ti još, da nisam nikomu nikad džepe
mjerio. Potrudi se do sjemeništa pa ćeš
znati i trubi u sviet dali sam svojevoljno
odstupio ili sam bio prognan odanle.
Nije sramota^ pošteno raditi, pa i svinje
pasti, a da preživeš, nego je velika sra-
mota ne steći, kad možeš, i još otčin-
stvo protepati. Da, to je sve što naho-
dis sramotna (?) kod mojih, a to si eto
i po stoti put opetovo; imali još koja
kap žuči tvoja kneževska krv na me i
na moje, slobodno je izlij, a da te dalje
ne muči. Smiešno što mi preporučuješ
IV. zapovjed, kad imaš se za &to u prsa
tući; ja sam s roditelji u podpuuoj slogi
i oni ljube mene koija njih; nikad je
nisam nit naj manje uvriedio, nit na njih
rake dizao niti ća do tamnice doveo.
Jučer su svrčile po zadarskim crkvam
toli već popularne pobožnosti na čast
Majke Božje.
U dojednoj crkvi bilo je mnogo vier-
nika koji su pristupili na svetotajstva:
u crkvi OO. Franjevaca, 00. Kapucina,
u crkvi sv. Marije1), u crkvi sv. Simu-
na; nu osobito u crkvi sv. Krševana,
gdje je propoviedao vlč. O. Bontempo
na obće zadovoljstvo i s velikim uspie-
hom, i u crkvi OO. Tretoredaca, gdje
je propoviedao, kd što već bi javljeno
u svoje vrieme, preč, presv. arhidjakon
D. Grgo Raičević /^rvatski). Ovogodi-
šnje propoviedanje u crkvi sv. Mihovila,
ne samo radi odlične osobe koja se je
podvrgla ovomu trudu, nego i radi pre-
krasnih a svakomu shvatljivih govori,
ostavit će dugotrajnu uspomenu, i do-
priniet će nadamo se, da se ovo prelie
po i dušama prekoristno bogoljubstv'o to
čvršće ukorieni i razgrana u ovom gradu.
*
* *
Čujemo, da će Njeg. Preuzv. gosp,
nadbiskup u dojdući utorak odputovati
put Rima ad limina.
*:
* *
Izišo je br. 9 „Hrvatske" sa sliedećim
sadržajem :
Matičine knjige za godinu 1890:
Podgorske pripovjedke VjenceBlava No
vaka; Psyche, komedija u 3 čina, na-
pisan Ivo Vojnović 'oboje ocienio F.
H. Š.). — Iz Horacijevih epoda (pre-
veo O. B.): Rimskome puku — Moralni
potezi (pribrao A. Laus Starogradjanin):
IX. Umjerenost, proždrlost, pijanstvo.
— Sii benedetto! Rinaldi, pohrvatio 0.
p. M. — Narodno blago (sabire po
Bosni K. Gubić: Tri sestre). — Blaž
Pascal (njegov životopis, djela, doba,
uvod na prevod njekojih njegovih „Mi-
sli*, napisao Lucius, fli. — Druge ćudi
(nastavak idealnog romana I. Edhora,
preveo Cvjetko Srienpiao, konac) — Na-
rodne pripovjedke. Mornar i seljak. —
Novine. — Bala i satira (C. G.) —
Odgonetke i nove zagonetke. — Odpisi.
*
« _
f Na 30 profi. svibnja preminu u Go-
spodinu u rodnom mjestu u Smokvici na
otoku Korčuli Dinko Tomašić pitomac
središnjeg sjemeništa. Bio je darovit mla
dić i pobožan klerik. Nemila mušica u
najljepšem cvietu milosti ote ga svojoj
rodbini i družini, koji $ft polagali liepih
nada u nj. Ovo je drogi ove godine iz
U. teka. Duša im se raja nauživalai
* i;' • *
„Narod" ima u zadnjem broju podlistak
proti njemčenju. Evala mu! Gonimo tu
za razu!
• * ;;V
') Ovdje je za učenice propoviedao vlč.
D. A. Pavlović. Diug$i se je godina
samo čitalo.
S radoSću opažamo, da i nakon od«
lazka veleuč. g. Dinka Politea spljetski
„ Narod" jedini je Časopis, koji uz „Ka-
toličku Dalmačiju" zove Njegovo Ve-
ličanstvo našega vladara, onim 6to je za
nas, i kako ga naš narod zove, naime
kraljem. Čemu i „Nar. List" ne sliedi
ovaj primjer?
* # *
Ministarstvo udielilo je za uzdržavanje
poljodjelske učione u Gružu f. 5000, za
poljodjelski vrt f. 800, za „Gospodarski
Listu f. 500.
* *
Namjestništvo povisilo je adjutum od
500 na 600 f. za namjestništvenog pe-
rovodnog vježbenika Lovra pl Rendić
Miočevića, a udielilo je adjutum od 500 f.
vježbeniku Niku Županoviću.
. .... : <• .* - :<-.>•. 1 y ;-/•'= > • ••-'« « •
Wiener Zeitung javlja, da je Kralj u-
dielio umirovljenomu župe upravitelju u
donjem Stolivo i počastnomu kanoniku
lvanoviću zlatni krst za zasluge s krunom.
*
« *
Spljetski „Narod" donosi uvodni čla-
nak Mrtvilo gdje se tuži, da je naša
omladina pospana i bodri ju, da se budi.
To je vrlo pohvalno. Nego „Narod" je
kratke pameti, pa nezna tko gleda na
svaku ruku da našu mladež ušika. Pospa-
nost naše mladež, „pomanjkanje zanosa",
to je proizvod, a čimbenici su proizvoda
„Narodu" veoma blizu. Kad u upravlja-
jućim narodnim krugovim svi spavaju
ko zaklanif od koga da se mladež nauči
bdenju? Kad neki — i to mnogi — na-
rodni upravljajući krugovi, u ono malo
trenutaka što s protezavicom i zievanjem
posvećuju radu, najradje se klonu mla-
i, izbjegavaju je, preziru je, i sma-
traju prvom „rodoljubnom dužnošću'
podstrić joj krila u poletu, kako da se
uz takve okolnosti mladež oduševi ? A
da i ne govorimo, o pravcu, o nijednom
pravcu narodne stranke. Kad vam na
pr. „prvaci", kao što je i veleuč. Dr.
Čingria, stanu nazivat čisto hrvatstvo
„griehom", u sto — molimo vas — da se
mladež zanese ? Ako je rodoljublje hr-
vatsko grieb, kako da se mladež osokoli?
Ne, ne, gospodo okö „Narodau ; mla
dež nije pospana, nego je pospana na-
rodna stranka; a muk mladeži, nje grobni
muk, nije drugo, do prosvjed radi neiz-
vjestnosti i pospanosti kojom se od ne-
kog doba narodna stranka odlikuje.
Nek narodni ljudi poduzmu ozbiljan,
dosljedan, izvjestan, odlučan rad za spas
Hrvatske nam domovine, ili nek ne prieče
one koji u tom smislu preko pospanih
narodnih glava nastoje, pa ćete vidjet,
da je hrvatska mladež, uz sve otežću-
juće okolnosti, još kadra, da sebi lice
osvjetla.
* * *
Upraviteljno Sudište, rasudom 24 trav-
nja o. g., odbilo je tužbu Ivana Petko-
vića-Kovača glede kupovštine zemljišta
,,Zlinjau na Blatu Korčulanskom: jer U-
praviteljno Sudište nenadležno rasudji-
vati dali je kupovština potrebita bila ili
škodna po obćinu; jer na upravitelja ob-
ćine, za razpusta vieća, padaju svi posli
načelnika, opraviteljstva i vieća.
* *
Zem. odbor doznačio je pripomoći u
plaće lugara obćine Selaike fior. 40, ob-
ćine Prominske fior, 100, obćine Suću-
rjanske fior. 40.
* * *
Mutni običaj uveo se u neke naše
novine (a medju te u nSmotru* i „Nar.
Li8tu). Zovu njemačkoga cara cesarom!
Istina je, da car i cesar dolazi od iste
grčke rieči Kaisar, ali i djeca znadu,
da naš narod samo za rimske cesare pri
držao naslov cesar, a za sve ostale u
zimlje variantu car. Čemu, da se ne
poštuje taj naš narodni običaj? Hi ba-
rem, pošto sada nijedan vladar nije za-
konito rimskim cesarom, čemu, da već
i rabimo rieč cesar za ikoga, a najma-
nje pak za protestantskog vladara?
Doisto i sa slavenskog gledišta po
stupak „Smotre" (ne čudimo se, ali) i
„Narodnoga Lista" ne dade se nego
pokudit; jer čemu se onda i ruskoga
cara cesarom ne zove, kö što tako zo
vete cara njemačkoga?
Dakle ili sve samo carevi, i to je naj-
pravilnije, ili ako ćemo obilovat napram
komu, to obilujmo (i to jedino) napram
austrijskomu caru, kao jedinomu koji
sjedi na onom prestolju gdje su do o-
voga vieka sjedili „rimski cesari"1).
Ministarstvo poljodjelstva pj^^upilo
da podale osobitih odredfba gjfj«k iz-
brane pale kozam, kako je S$b(>r tra-
žio zaključkom 6 kolovoza 1880.
» « *
v) Tako na dlaku radi i naš narod.
*
* *
Kako saro već priobćili na 12, 13, 14,
16 i 17 proq. mj. bi ovr^tn izbor ao«Ag
obćinsko^ zastupništva u KjsUnjain. Pr«
glasovanju za izborno povjerenstvo tre-
ćeg izborništva, kojemu je učestvesale
677 birača, dobila je Jaokovićeva stitankf
356 a Maleševićqva 321 glas, a pri gla*
sovanju za obćinske viećnike rečenog
tiela ova zadnja se je uztegia a bili su
izabrani kandidati Jankovideve stranke.
Za izbore II. i I. pajko sliedio je iecnpdju
stranaka dogovor, usljed ćesa bilo je i-
zabrano po 12 kandidata svake stranka,
*
* *
Pišu nam iz Trogira, 25 svibnja; —
Na 7 tek. bio je naš sudac u Spljetu, vje-
rojatno s dozvolom svojih starečina. Vje-
rojatno je, da i ostale pute, šio on prelco
godine zalazi u Spljet, to biva • do-
zvolom starešina. Nego ipak ne da se
tajiti, da su oni sadčevi izleti oa uitrb
javne koristi, te s toga bi mu )ih morali
ili uzkratiti, ili ga poslati drugamo, po-
daleko od zavičaja, i tim bi ga oni eaisto
izliećili od sadašnje nostalgije.
*
* *
Ministar predsjednik kao ravnatelj mi-
nistarstva unutrašnjih postla imenovao
je gradjevnoga pristava, Stjepana Na
zora mjeroikom za gradjevnu državnu
službu u Dalmaciji.
» • *
Prizivni sud dalmatinski premjestio je,
na njegovo pitanje, kanceliftu kod Is-
tarskog Suda u Vrlici Ivem* Pekića na
kotarski Sud u Makarskoj.
* • •
Zadar, 28 svibnja; Prije nego doka-
žem presidijalnoj „Smotri" na poziv br.
42, molim ju da razjasni, čemu je na-
redilo predsjedništvo da čitiovnici u nje-
kim odjelim c. k. Namjestnifitva predu-
gi je dobnik, najme ne od 5-7 ved do 8
sata p. p. i koliko je iz prošle gftdifte
bilo spisa kroz prve mjesece t. g.' *
* •
Primamo iz grada: Grozni primjeri
razuzdanosti što su nam ih počeli pru-
žati neki uzgojni naši zavodi, a pooa-
pose ovdješnja vladina gimnazija, i tre-
pet koji obuzimlje sve misaone ljude
pomišljajuć na budućnost, rek' bi da nije
još podpuno otvorilo oči starijoj vlasti.
Nešto se doisto čini, ali skoro rekli bi-
smo preko volje, a svakako poduzete mje-
re za obezbiedjenje dobra uzgoja, uz o-
kolnosti koje sada kuže družtvo, odveć
su nedostatne. Mi smo stalni da • i još
nešto namjerava poduzet u prilog dobrh
uzgoju mladeži, ovomu prvomu i glav-
nomu zvanju svih na svietu učevnih za-
voda ; nego nemože nam u glavu, k*ko
se ni do dana današnjega, u koliko
nam je barem poznato; nije niti p»«t*
maklo proti klatarenju učeće mlađpži.
CJz razkvarene društvene odnošaje, us
sto napasti po neiskusnu, lakoumnu i
neobuzdanu mladež, nije li to kao htjet,
da se pod silu izkvari kad se za otele
duge sate bezkazneno skita bez Dadcera,
kad druguje ma s kim bilo, pa ne •!*(>
obdan, nego često i u večer do kasna1) ?
To je, bez dvojbe, glavna krivof% ae
strani roditelja, ali mislimo da ufrajo!
zavodi imaju pravo i duinost ravnat Ime-
nicima i van zavoda, barem do pf^
mjere, i da roditelji i oćitelji imajt|or-
žat sa jedan itap, pa gdja se, u»
bolja volju, vidi ipak gubavih
odstranit ih, da se oielo stado ne
bavi, k6 što se dogodilo sa kojim,
redom, u kojem j* lani bilo angjeTat*)
a ove je godine gjatola. Nadošo je ba-
lile čas, da obćinstvo mora, da
želit neka nestane naiih učevnih zavofa ;
a to je odveć žalostno. Videant conpitpe.
Nekoliko graijaria«
*
* •
I ova je draga i ako nije liepa! —
Otvoren je natječaj u Pokrajini za dru-
gog učitelja kod škol. R. S. Učitelj «•
natječao i primi dekret, a kad tame qa-
domirena mu je plaća kd podučiteJjn.
Dolazi pred pok. nadzornika, a on fa
odprati veleć t to nisu moji posli! Da
čiji su ?
* « «
s) Opazit nam je, da obstoji već naredba»
po kojoj gimnazijalci nesmijo »tat va-
ni, sami, poslie Zdrave Marije. Op. Vr.
•) Znamo no imenu aa neke uftenike
koji »tt Uni bili pravi aaor dobrote^
imn ^tvM jrari
vjeitački održao je značaj i obilje-
žje svog doba.
Na starih svjedočbah, na predaji
i podatdh svake ruke Kačić sastavi
svoju „Pjesmaricu", ali se ubah
vele neodaleči od čisto pučke na-
rodne pjesme, dapače, u njegovih
pjesmah naći ćeš istu obilnost zna-
tnih motiva našeg pjesništva a do-
nekle i sva cha> akteristična obilježja
prave pučke pjesme, a pošto je ra-
dio svojim individualnim razumom,
ima u njima i Ijepa liepota reflexije.
Neki, mislim, dostojno neciene Mi-
lovanove pjesme, jer su se u koječemu
razstavile od zgoljno pučke, jer su
osnovane na pozajmljenu historičkom
gradivu bez bUna ntjecaja poetskog
genija. Ali, po mojem mnienju i u-
vjerenju, taj je sud kriv. jer u tomu
se upravo i pokaziva sila njegova
poetskog genija, što je kadar bio iz
historičke uzajmijene gradje izvesti
onako divne pjesme, što njegov
plastični dah onu gradju svede u
pjesma, u kojoj historički motivi
s uspomenam iz narodne prošlosti
osoljeni su osobnom reflexijom
Po ovom on narodni pjesnik raz-
goni gustu maglu u kojoj nam se
ljudi, Čini, težnje onog doba uka-
z ivo ju i na podlozi historičkih do-
gadjaja po svom poetičnom geniju
upriličio je značaje i motive čina
tako, kako će realnosti odgovarati,
oplemenio je junake i u poesiji pho-
tographirao ono tužno doba, izkle-
sao naravit lik vjekova mučeničke
borbe, koji nam predstavlja s jedne
strane tursko bjesnilo u svoj nje-
govoj strahovitoj i naduhtoj obie-
sti, a s druge strane patnje i jade
kršćana u samozataji, požrtvovanju
te uzvišenom zanosu domoljublja, čo-
vjei*va, vjere.
Njegovi junaci oduševljeni svetim
iarom vjere a zaneseni ljubavi do-
movine neosvrću se ubah na silu i
physičnu »nagu dušmanil Oni to do-
bro znadu, da zulumćar vjere i na-
roda nije to slaba i nemoćna sta-
rinska slika, već zaneseni objestnjak,
već tyrhanus pred kojim drhti iztok
a strepi zapad, koji neprestano i u-
gurumice zalieće se i zagoni na nji-
hovu kuću i kućište, gdje ga doče-
kivaju žilave mišice i ogorjelo lice
krstovih junaka na udivljenje cielog
zapada, pak punim pravom naš An-
drija u zanosnoj svojoj poskočici
pjeva:
A kraljuje sva hrabreuost
U narodu slovinskomu,
Snaga, jakost i srdčenost
U vojniku hrvatskom«.
U obće Kačić nam je orisao phy
•ičnu snagu azijske divljači i moralnu
veličinu mukotrpnog našeg naroda
kojeg psychologičnom razpoloženju
vjekovi, što slična nepokazuju. Divno
li crta vrieme hrvatske historije, kada
no u sred naroda žilavom borbom
izmučena javljaju se ljudi junaci, koji
po sili charaktera neuslupaju ni za
tanku dlaku junacim svietske histo-
rije! U njihovih grudih bukti takav
plamen, koji se jedino u krvi izko-
pajnika vjere a tlačiteija naroda u
gasiti može. U svakom na prvi po-
gled upoznaješ skroz narodnu podobu
i značaj, te i akoprem na svakom
nije stroga historička dosljednost, to
ipak svaki njegov junak predstavlja
nam neki izraziti typus narodnih vr
Una i kriepost svog vremena, tako
jesi li sastavio pojedine pojavi nje-
gove ćudi i naravi u jednu cjelinu
nenadje, lje, »krajnosti, koju ličnost
nebi mogla podnieti. Jeli se koji po-
jedinac junaštvom odlikuje, to ni on
nije, Bog zna, koliko razstavio o(
ostalih pojedinih borioca. Ta nepre-
stana borba svakoga je junakom stvo-
rila. ftJviestni svoje dužnosti kao po
svećeni vršitoiji volje božje srnu u
boj, zagon« se na neprijatelje, a ni
na kraj pameti im pitati, koliko ih je
Dopane li koji po prevari il ne-
sreći šaka dušmanskih, to on kršćan
»kom razabranosti spominjuć ime I-
ausa i Marije Junački umire na oci
slorada zulumćara, vikao gledati ta-
kove irtve nia krst ¿ftstni i slobodu
zlatnu". lati, velečastna gospodo: nje-
žni spol u rodoljubnom osjećaju i
unačkoj odvažnosti takmit se može o
jrvenstvo s prvim historičkim juna-
iinjaui divne Sparte i velikog Rima,
a u nabožnom uvjerenju podignuo
se gotovo do ideala svih kršćanskih
trjeposti.
Jezik mu je čisto pučki, poglaviti
razlog što je Milovanova „Pjesmari-
ca" knjiga prirasla srdeu našeg na-
roda. Iatina, sgoljno pučka pjesma
uginje se što više sroku, a naš ga
je Andrijo preveo upotrebljavao, što
)ih ja opravdao tim, jer je tom har-
monijom zvuka hotio podignuli silu
misli. Što je književnosti hrvatske
nijedan umotvor nije tako popularan,
jer nijedan nije tako podpuno prosla-
vio prošlost hrvatskog naroda.
* *
Jeli tko pomnjivo proučio pjesme
Milovanove, nije moguće, da mu neu-
pade u oko jedna liepa eharakteri-
stika, koja u obće bila je ravnalom
svim piesnicim našim ; cbarakleristika,
velečastna gospoda, koja, da je sre-
će. i danas bi imala biti glavnim
obilježjem svakog našeg narodnog
djelovanja, to jest, da u pitanjih
sgoljno politične naravi nije pametno
iznositi na sriedu religiozni aniago-
nisam. S ovog razloga Kačić i ako-
prem u skromnom obliku pučke pje-
sme ostati će pjesnikom prošlosti i
budućnosti, a to je i ponajglavniji
uzrok, što ćele naći Hačića pjesma-
ricu u kući kršćanina i riščanina. On
je dobro shvatio težinu ovog proklet-
stva :
Ah, da je proklet, tko cjeć vire
Na svojega reži brata,
Jer nesriea tvoja izvire
Samo iz toga kalna blata.
NVbih rada, velečastna gospodo,
dugim govorenjem dodijat vam, s loga
dovršit ću pozivJjuć vas, da pred o-
nim spomenikom zavjerimo se, da će
nam primjer našeg Milovana bili ra-
vnalom u životu i kako je on u svo-
joj plemenitoj duši ljubio i pripovie-
dao bratsku slogu i sklad, tako ćemo
i mi po onoj:
S milim Bogom sve se može
Kad se bratski srdea slože
otresti se svake mjestne zadjevice,
osobnog zagrizanja i zavrazenja, i
i rame uz rame, svoj uz svoga, brat
s bratom složno i skladno iti u
susret svakoj nepogodi, svakom ne-
prijatelju, koji bi agresivnim svojim
t^žnjam na našoj neslozi hotio tvrdu
kulu sagraditi, odakle bi lašnje moga
jurišati nam na narodne svetinje, da
u nami utrne i ugasi svaki žar na-
rodne samosviesti.
Hrvat je, velečastna gospodo, pre-
valio Alpe svog političkog živola,
pošao kroz stotine historičkih kata-
stropha, ali je vazda očuvao čisto i
pošteno hrvatsko čelo. U to nam se
je ugledati te triezmeno u granicam
zakona i pravice pod otčinskim okri-
ljem hrvatskog našeg kralja postojano
slupati k ostvarenju naših prava pod
barjakom sa znamenom neumrlog
našeg Maecenata „sve za vjeru i za
domovinu".
Hrvati braćo! Neka nam svedjer
bude očima uma razastrta junačka i
neokaljana prošlost naših pradjedovo
U njih se ogledajmo, njihovim tra-
gom udrimo, pak ćemo slavno u či-
stom ruhu hrvatskog bića sjati.
Evo me na kraju. Sveli Juraj, taj
symbol borbe svielia sa tminami, borbe
Slovjena sa nekrstom, neka štiti ovaj
gpomenik prvog hrvatskog narodnog
pjesnika, koji čezne i obzire se na
spomenik prvog našeg apošlola no-
vijeg narodnog pokreta, nepregore-
nog l).n Mihovila Pavlinovića, nad
kojim dobri i blagi genij hrvatskog
naroda nadvijati će se da nam bude
zalogom sve to bolje budućnosti.
Brzojavke za Kaeićevu
proslavu.
IV.
NctŠice — u prekov. Hrvatskoj1) Slavi
Milovana pridružuju se sa usklikom :
živila sjedinjena ia) Hrvatska! Zorac
župnik, Adelaida Naraučić, Katrina i
Margita Mihić, Neuaec kapelan.
') Ova je brzojavka bila upravljena na
naše uredništvo.
9) Ovdje izpuštamo jednu rieč, jer o
nomadne su nas radi nje zaplienili!
Zagreb — Pod okriljem Boga i naroda
pratio vas sve prave Hrvate onaj
duh, koji vas je danas tz sakupio,
A. Starce vic.
Zagreb — Pridružujući »e slaviteljem
starca Milovana, pjesnika časti i po-
štenja svoga roda, te bud'telju uzvi-
šenih narodnih kreposti, kliče slava
našemu neumrlomu Kačicu
Za hrvatsko Sveučilište Dr.
Pliverić.
Zagreb — Andrija Kačić pisao je iz
duše u dulu naroda svoga, za to živi
i živjet ee do vieka u srcu njegovu.
Duh njegov bodrio hrvatski narod,
da odvažno koraca stazom napredka,
a spomenik njegov 'svjedočio svjetu
što je on bio narodu svomu ! Slava
starcu Milovanu, a čast hrvatskomu
narodu, koji njega uz druge svoje
sinove štuje!
Hrvatski pedagogički kuji-
ievni Zbor.
Zagreb - Hrratsko tipografsko pjrva-
<T'ko družtvo Slo^a pridružuje te i/,
svog srdea narodnom slavju u Ma-
karskoj te kliče: vječna slava starcu
Milovanu i hrvatskom narodu
Odbor Sloga.
Zagreb — Hrvati okupljeni pred Kaei-
ćevira spomenikom nagovješćuje na
daleko sjedinjenja Hrvatske u duhu
velikoga franjevca i hrvatskog pje-
snika
Kosto Vojnović začastni Ma-
karski gradjanin
Zagreb Slava zvi#zdi prehodniei uz-
višene književnosti. — Slava ti ve-
liki pjesnik, koji si narodu hrvat-
skomu i bratstvu srbskomu dao je-
dnakom ljubavlju knjigu u ruke, iz
koje će crpit i naučit što je najprećo
za život narodni, a to je historiju i
prošlost svoju, na kojoj će zahvalno
potomstvo osnovati jedinstvenu zgra-
du narodne budućnosti.
Niko Gavella gradski za-
stupnik.
Zagreb — Grad Zagreb raduje se slavi
upriličenoj uikrisitelju narodne pje-
sme, zagovorniku uzajamne ljubavi i
bogoduhu svećeoiku častnorau fra
Andriji Kačiću, pozdrav Odboru i u-
Čestnikom
PodnaČelnik Grad. Zagreb.
Milan Stanković.
Zagreb — Slava Račiću ! Živili svi vrie-
dni Franjevci S. Brusina
Zagreb — Oj! doći, će možda jednom
doba, d* nas mine put naših jada.
Da vrh njegovog proslavimo groba,
ostvarenje njegovih velih nada Slava
starcu Milovanu! Živila velika Hr
vatska • SveuČilištni gradjani.
H^'j/S: ^t... -
„U br. od 6 tek. „Hrvatska" u
naročitu članku iztiče, kako će Ka-
čićevo slavlje ostati sjajnim mo-
mentom u novijoj kulturnoj i pult-
ličkoj poviesti naroda hrvatskoga,".
Nadodaje kako „veličajno i čisto
narodno slavlje neumrloga' starca
Milovana bilo je ujedno l pravo
slavlje načela i ideja stranke pravau,
te malo niže: kako: ..strankaprava
može njime biti najzadovoljnija" i t. d.
V'riedno je pak, da iztaknemo po
cielo sliedeće redke u istom članku:
To je živa i nepobitna istina, koje
ne će zabasuriti protivnički nam listovi,
kiiko bi htjeli i kako su to već poku-
šali. Radje neka o njoj ozbiljno razmi-
šljaju i oni i njihovi prvaci, pa će mož-
da ipak doći do zaključka, Što bi im
ga morala nametnuti njihova najsvetija
dužnost prema hrvatskoj im otaČbini i
qrema hrvatskome narodu.
Taj zaključak za nas je posve jasan.
Tko god nije zloban ili sliep, taj mora
iza Kačićeva slavlja priznati, da je hr-
vatski puk, osobito u Dalmaciji, p r e sit
mlitave i polovične polit i k e
narodnjačke, koja nije Hrvatskoj ni
s daleka privriedila onoga, što ju po
božjem, prirodnom i poviestnom pravu
ide. Danas je posve jasno, da je hrvatski
narod s politikom vri e dn i h na-
rodnjaka konačno obračunao i
posve ju odsudio, a tu svoju od-
sudu izrekao je najodlučnije prigodom
Kačićeva slavlja
1 naši politički protivnici morat će to
javno priznati prije ili kašoje, a jama-
čno su o tom već i sada duboko uvje-
reni u dnu svoje duše. Bar prvaci i
članovi narodne stranke dalmatinske,
koju nismo nikad,i posve istovjetovali
sa t. zv. narodnom strankom amo u
Banovini i kojoj ćemo uviek drage vo-
lje priznati sve dosadanje zasluge za
hrvatsku stvar u Dalmaciji, mogli eu
se prigodom Kačićeva slavlja dovoljno
osvjedočiti, Što od njih zahtieva hrvatski
puk njihovoga liepoga zavičaja i čemu
se od njih na la. Muževi dalmatinske
narodne stranke, kojim ni mi nismo ni-
kada odricali hrvatskoga oućberiićtva,
moći će sada znali, A to i to je najsvetija
patriotiČka dužnost i kojim putem, valja
da u napred pod ju, ako ne žd-e, da ih
njihovi i.zbornu,i. ne odande v?ć kod pr-
vih. -izbora za bečko carevinsko vieće i
za dalmatinski sabor Oni moru|H uprioti
sve svoje silo. da sto prijo ¡zvejšte aje-
dinenjd Dalmacije sa Banovinom, ali
ne motda na temelju nagodbe, ne.<j<> na
temelju hrvatskoga državnoga prava,
kako to jedino želi i zahtieva naša
stranka. Ne ugrade li o tom što bulje
i što muževnije, to mogu biti tvrdo u-
v.ereni, da će ih stići udes stranie, ata-
roČeske, koja je tak od jer dosta zaslužna
za češki narod, pa se ipak sada razp.-.d ,
samo radi tog,-, 'Uo tiijo znala držali
korak sa duhom napredka i sa voljom
češkoga naroda. Iskreno govorući, ta-
kova razsula mi ne želimo dalmatin-
skoj narodnoj stranki ni njezinim pr-
vakom, jer bi im so za sada težko na-
šlo boljih zamjenika, nego se ruljo va
damo, da će poslušati glas svoga puka
i odazvati se najživljim i najpravedni-
jim Žuljam njegovim Dao to što priji-
dobri Bog, i to bi bila najdostojnija po
sljedica velebnoga slavlja Kačićeva, na
kom je hrvatski narod jasno i gladno
kazao, da će bezuvjetno doći do svoje
i do svojega jedinstva pod
uzvišenim geslom stranke prava: „Bog
i Hrvati!"
—r,
Crkvene v les ti.
Prazne su dvie biskupske stolice
u Njemačkoj: u Poznanju i u Stras-
sburgu. 0dkada su crkva i država u
kulturkampfu omjorile svoje sile —
pitanje kako da he nadopune prazne
biskupske siolice poslalo je jedno od
najtežih pitanja. Dva Poznonjska kap-
tola već su predložila imenik kandi-
data: idi je država odbila sve kan-
didate — šest ih je na broju — koje
su postaviia dva kaptola. Zašto? Jer
su svi kandidati Poljaci. Za Strashurg
još nije iztekao rok od tri mjeseca,
kroz koji je kaptol dužuu da poituvi
svoje predloge. Ali sto je karakteri-
stično, to je, da je vladn sklona da
imenuje biskupom u Strn^sburgu prin-
ca Edmunda Radzhvilla, jednoga od
one šestorice, koju odbija za l'oznanj.
U jednu rieč vlada neće u Poznanju
Poljaka — hoće čovjeka, koji mora
služili njezinim germanizatornim svr-
hama.
* • *
37. glavna skupština njemačkih
katolika u ((oblicama, o kojoj već
nešto ja vitino, bila je veoma posje-
ćena. Počelu je pozdravnim govo-
rom, u kojem državni odvjetnik
Miiller, spomenuv predigru Ijetosnje
katoličke skupštine Aako je princ-
regent nastojao oko toga, da se skup-
ština nesastane u MonakovuJ, reče,
i da je ta zgoda neugodno djelovala
rnedju katoličkim Niemcimn, ali da
nije zavriedila, da se njome glavna
skupd'ina dulje bavi. Skupština će
raditi, d« se učvrsti jedinstvo kalo-
ličkih Bavaraca, nebi ii se jednom do-
kinulo glavno zlo u Bavarskoj, dr-
žavna crkvenost. Zatim jedr. Wind-
thorst rekao podulji govor:
Zabrani katoličke tkupštine, koja
se imala sastati u Monakovu, nije,
kako misli, krivo to, što bi htjeli
ondje na put stati katoličkomu po-
kretu, nego što su krivo mislili, da
ima ljetos osobitih zaprieka sastanku
u Monakovu. Bavarska mora da bude
po svojem geografskom položaju i
poviesti predgradje katoličkoj Njema-
čkoj. Nijedna instancija nemože tako
silno raditi proti današnjemu metežu,
kao te njemačke katoličke skup-
štine. Kad ga tko upita, čemu sva-
ke godine te katoličke skupštine,
tad odgovori: „A čemn »vake go-
dine veliki manevri? 8vaka je ta-
kova skupština velik manevar bez
prahak'. Tada je prešao dr. Wind-
thorst na glavnu stvar, rekav: „Tre-
ba, da jasno označimo svoje zahtjeve.
Mi hoćemo, da budu u crkvi stvari
opet onako, kako su bile prije kul-
turnoga vojevanja, te nećemo ni za
dlaku popustiti. Mi hoćemo, da opet
imamo on .kovu školu, kakova je bila
prije zakona o školskom nadgledanju;
roditelji i crkva moraju da djeluju u
školi. Ako a tom nouzmognemo ništa
promieniti, fad moramo nastojali, da
se bolje nego do sad vrše naredbe,
koje zajamčuju podpunu nastavnu
»lobodu. Mi možemo kao roditelji
zahtievnti, da našu djecu podučavaju
oni, u koje se uzdajerno i koji će
paziti na našu vjeru i da se dozvoli
crkvi, da utemeljuje akole. To snuju
neko nove nastavne osnove, pa uek
:< • >;;<] oni, koji oko toga rade, kako
mi Milom-,i mislimo". Nadalje je re-
kao u svojem govoru dr. Windtborst,
da će centrum sadainju vladu podu-
pirati, ako oblssti podju onim putem,
kojim su sada išle.
* * *
Kako piše „Catholic Times", imadu
katolički vjeroviesluici u Indiji takove
uspjehe, d« te sjećaju na najslavnije
dane apostolskih vremena i na čude-
desna djela svetaca. Jedan jedini vje-
rovjestnik jednoga dana krstio 1500 o-
*oba; a nedaleko od tuda pristupilo je
9000 novoobraćenih presvetoj pričesti.
A l'.Grogjeau S. J. javlja, da je 25 bel-
gijskih svećenika u dvie godine o-
bratilo 55.000 pogana. Kolik je to kon-
trast sa protestantskim prodavaocim
biblija, koji rade u istim krajevima.
Oni se tuže na neuspjeh svoga rada,
te glasno izpoviedaju, da ne mogu
postići trajna upliva na srca po-
gana. Što je novac, Što je državna
podpora bez prave ljubavi, bez po-
žrtvovanja?
Sto ima nova po svietu ?
Njemački car ima doći u HeČ na 2.
listopada, pa će tada poći onamo i mi-
nistar predsjednik grof Sz;ipary.
Brzojavka „N. F. Prease" in Beogra-
da donosi: Redarstvo je zaplienilo an-
tidinastički spis „Novi grobari Srbije i
Srbstva", koji da je saBtavio njekada
Snji arbitri¿udrita P«lagić. U »pi8u se
silno napada na razkralja Milana, oau-
djuje njegovo linancijalno rukovanje na
štetu narodnoga imetka i tvrdi, da Mi-
lan nastoji, da s pomoću Auatro-Ugar-
ske i naprednjačke stranke Garašanino-
ve sruši današnju zakonita vladu, da se
opet uzpne na prestolje, da uništi svoja
protivnike, pa da zemlju i narod izruči
Austro-Ugarskoj. Od svib se domoljuba
traži, da predadu sve izdajice prave-
dnomu sudu naroda, da ih kamenuje ; u
svira obćinama i gradovima da se sa
stanu sudovi, kojj će kriveo namazati
katramom, zasuti slamom, pa zapaliti.
Medju izdajice broje se tu i liberalci,
jer su prvi prouzročili korupciju činov-
nistva. ¡Spis hvali Karagjorgjevića i žali,
Sto je skinuta s priestolja ta zaslužna
narodna vladalačka kuća.
ma vidjeli imo ove vrle mlade ljude
kako zasukanih rukava, ne pazeć na
ništa, srću oko vatre, da spase ako se
joft išta spasit dade. Jedan je neku
staricu iznio na svojim led i i ma iz po-
gibelji. Nekolicina pomagala ja i vatro-
gascim nemareć sto mrlja ruke i možda
jedinu odjeću, jer znadijahu, da oba-
vljaju djelo plemenito, pa to im je či
nilo da na sve ostalo zaborave.
Okd dva sata našle su se na poža-
rištu vlasti i vojnici sa atrcaljkam. Ali
odkle dovoljno vode s ovakom sušom?
U zoru vatra je ipak bila osamljena.
Čujemo da ni kuća ni pokućtvo nije
bilo osigurano.
# * *
Prigodom Mlade Mise što ju je
danas svečano odpjevao u crkvi 00.
Tretoredaea, vlč. 0. Metod Stipančic,
mladomisnikova vlč. Braća posvetili
su mu sliedeću li epu pjesmu:
Sinu zora toli izcekaua
Po mile ti stare Roditelje
I po braću i po prijatelje!
Sunce granu tog blaženog dana
Kad nara stupaš prvom do otara
Da rieč tvoja Nebesa otvara.
Jest! rieč tvoja otvara nebesa
Ter privlači Božjeg Sinka doli,
Da On lieči naše težke boli,
Da On, čudo mimo sva čudesa!
Puti svojom ćak grjeanike brani,
Da uz nas se, ko medj svojim stani.
Još rieč tvoja nad angjele siže,
I Svevišnjeg sili da oprosti
Ljudske bludnje i ljudske pakosti,
Ter čovjeka na čast prvu diže;
Na čast prvu, kojom se dičio
Dok još nevin u Edenu bio.
Pravom dakle srdca zaigrala
Od radosti tvojim roditeljem,
Braći tvojoj, tvojim prijateljem,
Čim te ova velja čast dopala:
Pravom, pravom svak ti danas kliče :
Živio nam mladi naš Misniče!
Uz taj uzlik svojih miljenika,
S kraja, s mora, s bliza i a daleka,
Naš Metode, odliega se jeka
Mile tvoje Braće Redovnika;
A najradje tebi kliče: Slava!
Države nam poštovana Glava.
*
* *
„Agramer Tagblatt" takodjer pozi-
vlje tako zvanu umjerenu opoziciju, da
promisli, nema li preći sasvim u ta-
bor stranke prava. nAgr. Tagblatt"
pisat će u tom duhu te veli: „Smi-
jemo li našemu narodu priečiti, da u
pozna one ideje i ciljeve, koji jedino
mogu ono oduševljenje i onu požrtvov-
nost probuditi, koju sadanja nevolja iz-
iskuje, koju otačbenička ćustva i briga
za našu narodnu budućnost nalaže V
Želja je, da se naše najsvetije težnje
s temelja podgrizu. Smijemo li se proti
takovim namjeram pokazati, da oklie-
vamo te da smo nesložni? Nije li naša
dužnost složnim silam započeti boj pod
zastavom, koja neće nikada prestati biti
zastavom Hrvatske i njenih pravili si-
novai" Značajne izreke!
*
* *
Utisci KaČićeva slavlja vrlo su duboki.
Još se sveudilj o njemu razpravlja. Svak
smatra — i svakomu je milo — da se
je narodna hrvatska stranka obvezala
prije kroz govor urednika Biankinia, pak
preko napituice vodje Klaića pristašem
stranke prava, da će ostavit stramputice,
te otvoreno i odlučno raditi za ostvara-
nje naših težnja. Tako će bit konac u-
bitačnora razkolu, koji se pomalja, a
dalmatinski će se Hrvati prenut iz dana-
šnjeg mrtvila, i predvodjeni odlučnim
vodjama svojim, znat će opet stvarat
čudesa junačtva u borbi za prava svoja,
kako u prvo daba našega preporoda.
Bože uskori!
* * *
Zemaljski odbor traži, da bi ministar-
stvo unutrnjih posala odredilo, kako da
inokrajne obćine budu riešavale spise
dalnratinakih obćina, pisane jezikom lir
vat3kim, jer one nepriznajuć povlašte-
nih jezika odbijale bi spise tudjim je-
zikom napisane, a odtud neprilika ja-
vnoj upravi.
Moli pak, da se uznastoji eda mini-
starstvo trgovine odredi, neka i lučke
vlasti dopisuju sa obćinam hrvatski, da
barem u tom dielu pitanja o jeziku
bude zadovoljeno pravu naroda i pro-
pisim temeljnih zakona.
Za mladu misu vlč. Fra Metoda
Stipančićii trećoredca izpjevao je i vlč,
D. Stiepo Buzolić sliedeću krasnu
pjesmu prigodnicu :
Ti trudio usred gaja,
Gdje se mladjan sviet odgaja:
Kad te s neba glas zateko,
Nevinoj ti duši reko;
„Ukloni se svietskoj buci,
Ladjom kreni skromnoj luci
Serafinskog Patrijara,
A na službu mog oltara ;
Moj hrvatski puk mileni
Rječju djelom puti k meni,
Da mu bude utočište
Vječno rajsko blaženište".
Ti se Višnjem odazvao,
Svoje boke pripasao;
Danas, prvom, na spas svietu,
Prikazuješ žrtvu svetu,
Kličuć srdca iz dubina:
Slava Bogu na visina".
Mlad Misniče, Bog te čuo !
Blagoslovom obasuo
Tebe, svoga ugodnika
Da svog roda budeš dika ;
Tvoju braću, roditelje,
Dobrečinoe, prijatelja,
Da ili jednom Bog naresi
Slavnom krunom na nebesi ,
Drugoviće tvoga reda,
Da ih mine svaka bieda ;
I sve revne poglavare,
Da postignu vjecue dare;
Sve sinove našeg roda,
Da se riese nepogoda ;
Kitnu zemlju, divno more,
Rodne dole, šumne gore:
Da bi nam se pozlatila
Ta hrvatska zemlja mila'
Uz blagoslov dragog Boga,
Da njom vlada mir, skUd, sloga !
Primisme sa zahvalnošću, knjigu što njestniKa DiazeKOvica, "j i aj gias . ovih dana obiel()danio poznatj vrli
, a redovito «e ponavlja svako | pjft3nik lvan Troski, u stihovima,
s naslovom: Ana LoviČeva, Štampana u
Zagrebu u knjižari dioničke tiskare.
Obuhvaća str. 104, a zapada n. 50.
Iz Dalmacije pišu „Našoj Slozi" 22.
t. m.: U nas je opet puknuo glas o od-
stupu namjestnik Blažekovića,') Taj glas
nije nov
malo vremena. Koliko mu je vjerovati,
ne znam, ali Vam mogu iz pouzdana
izvora javiti, daje malo prije Kačićeve
»lave g. Blažeković ozbiljno mislio dati
ostavku, jer je bio obećao našim zastu
pnicima, da će izposlovat uzpostavu ko-
torske gimnazije, a ministar prosvjete
nije htio na to nikako pristati. I već je
bila javna tajna, da će na njegovo mje-
sto bit imenovan poznati neprijatelj Sla
vena pukovnik Thommel, njegda diplo-
matički zastupnik na Cetinju, a sada, u
Beogradu, koga su se Crnogorci na sve
jade jedva riešili. Sada, kad je iz nova
otvorena kotorska gimnazija, ne znam
koliko se može vjerovati u te viesti van
ako je namjestnik zbilja bolestan. O-
•im Thommela kažu, da ih je liepa ša-
čica, koji bi bili voljni sjesti na dalm.
namj. stolicu; a koji bi bio po volji na-
rodu, na to se nitko ne osvrće. Naši se
zastupnici o tome ne pitaju, kao da ih
i nije. Uviek kad se radi o nama, radi
se bez nas. Ali hrvatski narod u Dal-
maciji, imajuć pred očima sjedinjenje i
samostalnost Hrvatske, preživjet će ko-
jekakove sustave i nametnute skrbnike,
kako je i do sada sve jade i nevolje,
koje su ga bile, junački pretrpio.
Amo je govor o velikoj naslagi sme-
djika, pronadjenog kraj Kotora. Naslaga
ta da je duboka do 50 m. Ako se taj
glas potvrdi neće bit baš zlo za Kotor,
i ako nebudu sve u ruci imali švabski
glavničari čifuti. —
») Da je već odstupio, stvar je poznata.
1 1 Op. K. D.
* *
Primismo sa zahvalnošću svezak Šesti
historičkog romana Tri mušketira Alek-
sandra Dumasa, prevadja M. Lovrenče-
vić. Zagreb 1890. Tisak i naklada Scholza
i Kralja.
* * *
Doznačeno je Obćini Orebićkoj fior.
200 pripomoći za popravu puta na
Trpanj. * • *
Pišu nam iz Jelse, dne 16 rujna:
Prigodom odkrića KaČićeva spomenika
liepa je kita Jelšana U puna četiri broda
pohrlila u Makarsku da prisustvuje ta-
mošnjoj svečanosti i da tom pučkom
pjesniku od srdca klikne „slava" ! Isti
dan u Jelsi vijale ^u se zastave na
crkvi, obćini, Zori, Čitaonici i po ku-
ćam, ostalo se je odgodilo pošto ja
mnogo potrebitih elemenata bilo odsutno,
naime u Makarskoj. U nedjelju pak na
14 tek, naša „Jelšanska Glasba", i ov-
dješnje družtvo „Zora^ priredili su kon-
cerat i zabavu u s vu Fra Andrije
Kaćića-Miosica. Popodne svirala je na
plokati naša glazba (u liepom broju od
28), sa biranim programom, točno iz-
vršenim. A na večer družtvo „Zora"
dalo je liepu zabavu u slavu obljublje-
nog Milovana, na koju su bili pozvani
inostranei i ovdješnja družtva, Jelšan-
ska Glazba, i «Narodna Čitaonica. Na
zabavi je naša mjestna mala orkestra
odsvirala 7 liepih komada, suviše de-
klamale su se tri pjesme, što su bile
izpjevane prigodom odkrića KaČićeva
spomenika, uaime Buzolića, Hranilovića
i Kranjćevića; pri svršetku je pak bilo
čitanje „0 životu i radu Fra Andrije
Kačića". Ova liepa zabava svršila je sa
tombolom i plesom. Tako je evo i naše
mjesto, sudjelovanjem „Jelšanske Gla-
zbe" i nastojanjem „Zore" dostojno pro-
slavilo odkriee KaČićeva spomenika, što
je bila dužnost svakog pravog Hrvata !
*
* *
Gosp. Jozo Zaraba slikar iz Dubro-
vnika javlja nam, da imade na prodaju
liepo izradjeu sadren kip Audrije Ka-
čića Miošića, uz cienu od samo 1 f.
*
* *
Primismo sa zahvalnošću : „Brat Mar-
ko i .sestra Jeka, istinit dogadjaj. Pri-
povjedna (¡i pjesmi) Jovana Sundećića.
LJ Zagrebu. Knjižara dioničke tiskare
1890. Ciena n. 30. Knjižica posvećena
je „razlikom viera razbraćenoj braći da
sveto štujući svaki svoju vjeru, budu
vierna braća/1'
* * *
„Bosanski bjegunci". Revna trgovina
g. Nikolića u Zagrebu dala je po ori
ginalu srbskoga slikara Uroša Predića
izraditi sliku „Bosanski bjegunci".
Slika je krasno izradjena, te ćemo o
njoj i potanje progovoriti. Ciena joj je
27 tor. ili ¿0 for. na obroke. Veličina
je slike 9-3 cm., a širina fv5 cm. Okvir
je pozlaćen, liepo izradjen, a 13 cm. širok.
» * *
djeni za obitelj. Mariai je Mac Mahon
prem da mu već ima 83 godine, zdrav
i jak i duševno svjež. On izjaše svaki
dan na šetnju i ide često u lov.
• —rfxWWVWUWW^"1 1
Najnovije viesti.
Oklopnjača Carica Jelisava bi
sretno porinuta. Nadvojvodkinja Ma-
riia Valerija odvrati na govor moro-
voje Sternecka : „Radostnim ponosom
obavljam u zastupstvn matere, Nje-
zina Veličanstva Carice i Kraljice
Jelisave, krštenje ovoga broda. Ime
one, koja moro toliko ljubi, donielo
brodu osobile sreće, i opravdalo naj-
milije nade za slavu Austro-Ugarske.
Polazi medju talase, neprijatelju na
trepet, a domovini na diku i pošte-
nje !u Pri sobetu kod nadvojvode
Prane Spasoja i supruge na brodu
„Miramare," kojemu prisustvovaše
nadvojvoda Leopold Wurtemberg i
svi dostojanstvenici, napi Frane Spa-
soje uz obći uzhit Kralju i Kraljici.
* « «
* *
U Poljicim kod Nina, 24 snjna. Dne
15 tek. bio je kod n*s presv, Alfons pl.
Pavić namjestništveoi podpredsjednik,
da se uvjeri o stanju ove župne Crkve.
Blagoizvolio je vidjeti koliko planita
posjeduje ova Crkva — i crkva u Dra-
Čevcu, koju takodjer osobno pohodio. Nas
je krenuvši put Briševa, u liepoj nadi
ostavio. Ovakve odlične gospode trebuje
naša siromašna Dalmacija, koji ne štede
truda da se upoznaju sa potrebam siro-
mašnog pučanstva i tako uzmognu upra-
vljati bez pogrešaka. M. B.
* * *
Vlada je naredila, da se razoruža
selo Kožino.
*
Na 3 studenoga otvoriti će se u
Spljetu drugo redovito porotničko za-
sjedanje.
* * *
Ministar pravde imenovao jo au le a
u Makarskoj Frana Petnea pokrajinskim
savjetnikom u Kotoru,
* *
Srpsko učeno družtvo u Beogradu po-
vjerilo je prodaju svojih izdanja knji-
žari Dioničke tiskare u Zagrebu. U po-
pratnom pismu veli učeno družtvo, da
time odgovara želji radi književne u-
zajamnosti srbske i hrvatske.
*
* *
Promjene u svećenstvu zagrebačke nad •
biskupije. Dr. Feliks Suk, kanonik za-
grebački i ravnatelj plemićkog konvikta
u Zagrebu, imenovan je ravnateljem u
nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu.
Tomo Liaarić, novomisnik, imenovan je
duhovnim pomoćnikom u Brinju, senj-
skomodruške biskupije.
Različite vleatl.
Englezki javni dug umanjio se od god.
1857 za skoro četiri miljarda franaka
(onda je iznosio 20 miljarda i 928 600.000,
a sada 17.248.600.000 franaka).
Iz Ljubljane javljaju novinama
„Narodni Listy", da su ondje svi
nezadovoljni sadašnjom slovenskom
politikom. Slovenski zastupnici u ca-
revinskom vieću stoje na klimavim
nogama. U saslanku slovenskih za-
stupnika u carevinskom vieeu i sa-
boru, koji će biti 2. listopada, raz-
pravit će se političko stanje. Sloven-
ski će zastupnici Hribar, Einspieler,
Gregorac, Tavčar, Kavčić, Gorup,
Vitezić, Gregorčić, Jenko, Špinčić,
Laginja i Slanger, predložiti, ia
Slovenci ostave Hohemvartov klub i
da se pridruže Mladočesima. I sta-
ročeski Listovi donose viest, da slo-
venski zastupnici kane ostaviti Ho-
henwartov klub, ali misle, da će u-
Činili svoj posebni klub.
* « *
čeh Dr. Mattuš rekao je uredniku
plzenskoga češkoga Lista« da su Sta-
ročesi vezani uz nagodbu, ali da za
lo zahtievaju od vlade, da im izpuni
njeke uvjete, da medju inim dozvoli
češki službeni jezik. Ako vlada ne
popusti, tad se Staro xesi položiti
svoje mandate.
* *
Kako javlja „Novoje Vremja" iz
Solije, pronosi se ondje viest, da se
snuje savez Bugarske s Turskom i
Austrijom. S Turskom se ima po-
noviti ugovor, što gaje sklopio Bat-
temberg. Ugovor s Austrijom ima
vriediti, ako bukne rat medju Rusi-
jom i Austrijom ili ako Austrija za
posjedne Srbiju. Ugovor se ima sklo-
piti pod uvjet, da se Bugarska pro-
glasi nezavisnom.
* * *
U Portugalskoj širi se republikan
ski pokret. Ugovor s Englezkom
dava prigode uspiešnoj agitaciji, te
se već pogovara i o od/reći kralja.
*
« «
Vulkan Monbacho u Nicaragui,
koji je već stoljeća mirovao, počeo
je opet rigati vatru, te prieti sada
okolišnim mjestima, gdje su se po-
rušile mnoge kuće uslied potresa. To
•e dovadja u savez sa kritičnim da-
nom 28. rujna.
* * * Zahvala.
Maršal Mac Mahon, koji sad boravi na
svojem posjedu La Forest, pod konac
svojega života piše svoje memoire. Na
žalost javlja „Figaro" neće ti dragocieni
opisi, koji započinju zaposjednućem Al-
gira, kod kojega je već bio budući po-
bjednik kod Malakova i Magente, izići
u sviet. Ima bo od toga samo šest au-
| togralljakih primjeraka* koji su odre-
Prigodom moje Mlade Mise u ro-
dnom rni Drnišu moji prijatelji i što-
vatelji izkazaše mi čast, kakve ja
nijesam zaslužio, pak s toga ne
dostaje mi ni dovoljno rieči, a da
im izkažem haroost srdca svoga.
Sve mi se natjecalo u svom isko-
nom veselju, a napoa« moji mili
Drnisani, koji ux druge iskaze svoja
naklonosti prema mojoj malenkosti,
dovedoie i glasbu iz Šibenika, a usa
nju tamburaški ibor, koji svojim
krasnim melodijama usveliČali uzvi-
šeni čin mog najsretnijeg dana. Is
raznih opet mjesta primih iskaza
štovanja i čestitanja. — Sakupiš li
sve u jedno: priredili mi čast, koja
bi bila dovoljan razlog, a da ustrajno
koracam po stazi svećeničkoj, na
koju me Božija Providnost uputila.
Bog Svemogući svima naplatio a vi,
mili Drnišani, budite uvjereni, da u
mojoj malenkosti gledate vasda svoje
diete, koje će Vas ljubiti, ter premda
odaljen tielom, vazda duhom vese-
liti se nad Vašim blaženim časovima,
ko što i prolievali suze nad čemer-
nim zgodama. — Bog Vam naplatio!
Drniš, dne 25 rujna 1890
Don Marko Vežić.
>
Odpisi „Kat, Dalm.«
C. g. S. B. — Milna — Bilo nemoguće.
Svejedno srdačna hvala! VaSe molitve
u najsvečanijem času za divnu ali
nesretnu našu Domovinu, i za ovoga
njezina skromnoga sina, najmilije je
blago, kojim može VaSa plemenita
duša, da nju obaspe a da nas u radu
i borbi počasti i obodri. Živjeli Bogu
i Hrvatskoj na diku!
C. g. P. P. 0. - Šibenik — Obrnu
smo. Stekliški odpozdrav!
0. g. dop. x. — Drniš — Uvršćujemo
dragovoljno, ko fito već vidite. Srda-
čno odpozdravljamo!
Ć. g. ...ić — Makarsko Primorje — K5
o dobru nastoji ne valja niti da au-
stane niti da ikad duhom klone. Do
potrebe valja znat i mrieti za osvje-
dočenje, kad je ono po istini i svetom
pravu. Bog Vam blagoslovio rad i
plemenito nastojanje, a ito se nas
tiče, nebojte se, diximus. Živjeli!
Č. g. R. M. — Sarajevo — Ubrajamo
Vas od 1 listopada, ali eto Vam po
vašoj želji i br. tekućega mjeseca.
(izigralo nam je srce od radosti
čitajući redke i ono izmedju redaka
Vašega vrlo prijaznoga pisma. Silni,
neodoljivi pokret koji je nastao, i koji
se na svetom pravu temelji, mora da
pobiedi uz svestrano tvrdo, nepoko-
lebivo uvjerenje i radjenje. Us to alem
kamen hrvatske krune nesmije iz krune
izostat. Živjela Bosna ponosna!
Ć. g. M. Š. — Bućje kod Oriovca —
Ubrojiamo Vas već i poslasmo Vam
u petak br. 57 58. Množili se!
Č. g. lstinović — Vis — Evo dopis.
Gosp. M. to Vam je svećenik ko-
jemu je na jeziku što i na srcu. Po-
našanjem uzoran, rodoljubljem izgle-
dan. Cedo je Pavlinovićevih odgojnih
truda, te je upio i učiteljeve vrline.
Jaka tiela i jaka duha, to ćudi hr-
vatske, lako plane, ali plane samo
za plemenite svrhe. Dade se razlogu,
ko janje pastiru. To vam je u kra-
tko željeni opis.
Ugodno nam je čut, da je i tu led
puko. Nek napreduje ito je božje i
hrvatsko. Sto pozdrava.
(j. g. R. — Makarska — Na rodoljub-
nim Vašim ćustvima od srca Vam če-
stitamo, jer pravo, nesebično otačbe-
ništvo to je prava dika po svakog
čovjeka. Blagodarimo pak iz dna duie
na sućutnim izrazima glede nafieg ne-
voljnog vrada.
0. g. Š. C. — Promina — Primismo
v za uvrstbu. Hvala!
C. g. Ž. — Makarsko primorje — Na-
ručena knjiga za bilježenje svetih Misa
gotova je te ćemo Vam ju odpremit
prvom dojdućem poitom skupa sa 200
ar. i 200 oklounica. Živjeli I
C. hrv. Ćit. — Imotski — Ubiljeiismo
VaB prema couponu od 1 dojd. mj.,
ali počimljemo odmah odašiljanje, ra-
dujuć se što imamo medju predbroj-
nicima Čitaonicu skroz hrvatske i vrlo
rodoljubne varo&i.
C. g. A. T. — Trogir — Obrnusmo.
Č. g. B. C. — Trogir — Takodjer.
Č. g. A. K. - Kaštela — I Vam.
Ć. g. P. — ImoUki — Zaostala pred-
brojba iznosi f. 8. Na ostalo odgovor
u svoje vrieme. Srdačan odpozdrav
C. g. Dr. R. M. — Dubrovnik —Ovo
f. 7 ide već za dojduću godinu, te u
svoje vrieme, dostatno je da pofiljete
još samo f. 1 i bit će mirno sve do
konca godine. Živjeli!
Č. g. D. R. V. - Prezid — Predado-
smo onaj iiorin g. Buratu, da Vam on
izravno odpofialje. Srdačan odpozdrav!
livoat, da mjpdež liepo i dobro odgoji.
Radujemo se i čestitamo na prvom djelu
njegove mudre uprave, jer naErievamo
u tomu veliku korist, Sto će crpit dr-
žava, mala al u slavi velika. Ali sve bi
ovo uzalud bilo kad mladost nebi od-
govorila onomu koji joj želi dobra i na-
stoji doskočit joj u moralnim potrebam
ne samo paček i u fizičnim. Povodi s»-,
dakle, draga mladeži, za krepostima ve-
lečasnog tvojeg Otca Državnika, slušaj
ga i izgledaj se u njega u svemu, u nje-
mu ćel naći sto ti je sliedit, čega ti se
prihvatit, ako ćeš srećaom biti.
Prijatelji,
Domaće Viesti.
Jučer je N. P. gosp. nadbiskup čitao
tihu sv. Misu u crkvi sv. Šimuna za zdra-
vlje N. V. naše kraljice.
* * *
Veleuč. i vriedni nas pjesnik don S.
Buzolić izpjevao je prigodom sutrašnjeg
Gospina dana krasnu pjesmicu. Premda
je na talijanskom jeziku, priobćit ćemo
ju u našem Listu.
U dojdućem broju priobćit ćemo pred-
plate stigle u ovo zadnje doba. To na
znanje gg. predbrojnicim.
* * *
Jučer je u Spljetskom Sjemeništu od-
pjevao mladu Misu vi6. D. Bariša Carli,
trogiranin. Čestitamo !
*
* *
Vrli šibenski Hrvat i dobri katolik
veleuč. D.r Juraj Borović, koji je veli-
kih zasluga steko u uredjenju šiben-
skih obćinskih odaošaja, bio je tu skoro
da položi odvjetničke izpite. Položio ih
je s odlikom.
» * *
Večeras odilazi ratni parobrod „An-
dreas Hoffer" na Metkoviće, da digne N.
P. gosp. namjestnika pl. Davida, koji
će stići ovamo na 24 tek.
*
* *
Pišu nam s Pakoštana, 28 listopada :
Prišao je danas u naše krilo vlč. Don
Nikola Milić up. ove župe, koji stamje-
njaje vlč. Don Vicu Selema. Mjestne
vlasti, narod i na čelu mu vlč. župnik
idjoše mu u susret barjacim, pucanjem
mužara, te burnim i neprestanim „živio"
dopratiše ga uz veselo udaranje zvonova
u crkvu, gdje nakon obreda poštovani
naš stari župnik predstavi ga puku.
*
* «
Pri svečanom umještenju
Don IVANA BOJANIĆA
Župnika Komižkog na Visu
Dne 23 Studenoga 1890.
Pjesma.
Kakono mladu nevjestu
U stan, Ito cviećem cvati,
Kićeni prate svati
K naručju dragog svog;
Umještaj tvoj, gle, s uzhitom
Pozdravlja staro, mlado:
Ivane, sladka nado,
Presretnog stada tvog !
Kfi što si dosad, i odsle
Upravljaj krepkom rukom
Pobožnim, vieraim pukom,
Što ti je predan sgar.
I on će svagda pristajat
Uz tvoje stope svete-,
SHedit će tvoje svjete,
Topleć se uz tvoj žar.
Gle, kako mladi naraštaj
Upire u te oči,
željan da stazom kroči,
Što mu je kažeš ti!
Gle, kako narod odrasli
K. pouci zdravoj vrvi,
Što tvoja rieč mu mrvi,
Da ti Be dive svi!
Svak ti je dušom privržen ;
Svatko se smierno klanja
Obilju tvoga znanja,
Zr^čaju čvrstom tvom.
Svatko će po tvom primjeru,
U niem dok duia diie,
Milovat sve to više,
Uz vjeru, rod i dom.
Samo nek Višnjeg desnica,
S neba sto ravna sviet
Život ti dugi udieli
I krepkog zdravlja cviet!....
U Komiii na Visu.
U ime svoje, KomiŽkih
i vanjskih privrženika
Ante Novak
narodni učitelj i kum. *
* *
* * •
N. V. naš kralj udielio je f. 50 za
crkvu u Baškojvodi, a ministarstvo for.
400 za samostan u Krapnu.
* * *
Tršćanska „Edinost", javlja, da je
neki „protesor" i arkivar iz Zagreba
poslao pjevačkome družtvu u Trstu,
koje nosi ime „Adrija", njemačkim je-
zikom pisanu dopisnicu i sa naslovom:
„Sr. Wohlgeboren Herrn Adrija in
Triest (Itmlien.V1. — Je li taj čovo pri
sebi?
Poznata hrvatska pjevačica Kiselja-
kova „gostovala" je u Trstu kod kon-
certa, priredjena po družtvu „Schiller".
Talijanski Listovi hvale njezin glas. Pje
vala je hrvatski, i to pjesme: „Lasta-
vieam" i „Domovini".
»
* *
Obzirom na sjednicu što ju je držalo
zadarsko obcinako vieće proti Klaićevu
predlogu, „Obzor" piše: Predlog naCel
nika podupro je viećnik d r Giljanović,
jednom zastupnik na dalmatinskom sa-
boru, koji je htio ustrojiti tako zvanu
treću stranku, protivnu aneksiji, ali ne
jeziku hrvatskom, tako da je u svim pi-
tanjima jezika glasovao uviek s narod-
nom strankom i njezine predloge rječito
podupirao. Danas je on, uz nadbiskupa
glavni meneur ciele talijanske agitacije
u Zadru, samo što radi više iza kulisa
nego na javi. Obćinsko je vieće primilo
jednoglasno predlog načelnika.
Nadamo se, nastavlja „Obzor", da će
ostale zanimane obbine upraviti kralju
memorandum u smislu Klaićeva preti-
loga. Dapače neka nam bude dozvolje
na mala opazka. Pored narodnoga duba,
koji nadahnjuje sve ili ogromnu većinu
dalmatinskih obćina, nama se čini, da
se one u zadnje doba drže veoma pa-
sivno prama vitalnim pitanjima, koja
interesuju cielu zemlju. Takove nisu
bile talijanaške obdine, pa ni same na-
rodne nisu uviek bile takove. Kad je
dalmatinski sabor g. 1870 glasovao za
sjedinjenje, talijanaške su obćine ustale
proti tom". Kad je g. 1875 nastalo Lju-
bišino pitanje, narodne obćine su se
obratile na cara, a da bi se učinio kraj
abnormalnom stanju, koje je bilo na-
stalo. Sveukupni glas dalmatinskih ob-
ćina u pohrvaćenju ureda i u željeznič-
kom pitanju nebi li danas mogao biti
od uspjeha i koristi (i u pitanju još
gl«.vnijem o sjedinjenju, o kojem se muči
ter muči, po što po to! Op. „K. D.u) ?
Znamo da bi se moglo staviti potežkoća
sa stanovite strane: ali kad se je do-
zvolilo zadarskoj obćini da radi proti
jednomu predlogu, prihvaćenom po sa-
boru, kojim bi se srcem stavilo potež-
koća onim, koje bi htjele raditi sugla
sno sa saborom? Ovo smo mi nataknuli
u ostalom rodoljubne dalmatinske obćiae
znati će, eto da rade.
* * *
javnu štampu na ovomjestnog glavara,
akoprem u mjestu imademo i organe
javne sigurnosti, s kojima se i sam
glavar, kako iz pouzdana izvora dozna-
jemo, zbog nekih noćnih bitangi zau jeo,
tako da će morati, kažu mi, i pred su-
dom odgovarati; dočim da mu namjera
nije bila zlobna: štetovati poštovodji o-
ružničkom, nego samo sjetiti njekog dru-
gog na razne noćne skitalice i bitange,
koji kad se naliju vina ne dadu svojim
sumješćanom mirno opočivati i spavati
Ako je uprav onako, kako gosp. dopi
snik tvrdi o našem glavaru, a mi mje-
sto uticati se i namjestništvu i zemalj-
skom odboru da ga skinu, 6ložimo se i
prvih izbora ne glasujmo za nj, pak mir-
na Bosna! 1 ovim ob ovom zavezujem,
jer i meni nije do dangube, a opet ni-
jesam naviknut skakati s kruške na bat.
* « «
U istarskom saboru naša braća iz-
nieli su sliedeći predlog:
„Poziva se c. kr. vlada, neka naredi
shodna da:
Hrvatski mladići Istre kao i sve Ci-
slajtanije mogu polaziti sve godine, sve
fakultete sveučilišta Frana Josipa I. u
Zagrebu; da mogu tamo uživati koli
zemaljske toli državne podpore; pola-
gati sve izpite, i da budu sve svoje
svjedočbe, tamo zadobljene, valjane za
sve zemlje zastupane na carevinskom
vieću u Beču1*.
Ili ako misli da to nije za sad izve-
divo dok smo razdieljeni u ove — i
one — strane
„Poziva ae c. kr. vlada, da ustroji u
Ljubljani ili u Trstu sveučilište ili bar
pravnu fakultetu, na kojoj bi se Hr-
vatski mladići Istr« mogli uzgajati svo
jim hrvatskim jezikom". (Vrlo dobro,
živio! na klupam manjine.)
Poreč, dne 6. novembra 1890.
M. Mandić — Dr. Dukić — Flego. —
D. Seršić — Dr. Stanger — Dr. Volarić
Predsjednik prima predlog. te reče,
da ima doista zakonit broj podpisa, ali
da ga nemoze dati na ustavno razpra-
vljanje, jer napisan samo u netalijan-
skom jeziku!
(Istarski sabor svršio je svoj rad).
*
• *
Primamo iz obližnjih Arbanasa, 12
studenoga: Pobile se y,ebe o tudje proso !
Tako i ja i štov. dopisnik „K. D." broj
68, koji osvrćuć se na moju vješticu
turenu u br. 61, a razjašnjenu u br. 65
„K. D.",hoće da mi otegne uši, što sve
gerede ovom mjestu ne svalim kroz
čitamo u „Viencu":
U 13. knjizi (svezci drugoj) Jagićeva
„Archiva" za slavensku filologiju nalazi
se nastavak razprave dra. M. Resetara
pod nadpisom: „Dte iakavstina und de-
ren einstige und jetzige Grenzen*. Pisac
se trsi, da dokaže, kako čakavskog na-
rječja sve više nestaje, jer da mu sa
sjevera mnogo otima mah kajkavština,
a sa iztoka i juga štokavština, koja je
•sobito u Dalmaciji na kopnu poplavila
nekadašnje zemljište čakavštine. Ova
dosad nesvraena razprava puna je neo-
snovanih i klimavih tvrdnja, koje sam
urednik V. Jagić na vise mjesta izpra-
vlja i ublažuje u napomenama, a na
jednom mjestu očito priznaje (str. 186),
da u toj razpravi ima „više slabo vje-
rojatnih hipoteza." Nas medjutim ne bi
ništa Bmetalo, što se i u „Archivu" štam
paju takove razprave, da nije pisac, koji
je inače profesor hrvatske gimnazije u
Spljetu, pod krinkom učenjačke razpra
ve iznio vise tendencioznih misli i tvrd-
nja, koje su očito naperene protiv Hr-
vatstva a napose protiv čistoga hrvat-
skog značaja dubrovačke književnosti.
Evo, kako umuje taj učenjački delija!
On odobrava poznatu tvrdnju bečkoga
filologa Miklošića, kojoj se danas i škol-
ska djeca smiju, da su štokavci Srbi,
čakavci Hrvati, a kajkavci Slovenci ; a
malo dalje hoće da pobije misao istoga
bečkoga filologa, kad govori donekle u
pr 'og Hrvatima u Dalmaciji, veleći, da
su ikavci Hrvati u smis'u Konstantino-
vih viesti o sjedištu Hrvata i Srba, a
ijekavci da su Srbi. Sve pak to čini za
to, da poreče hrvatstvo dubrovačkih pje-
s^ikiv, koji su po njegovu sudu samo-
voljno usvojili nekoliko čakavizama, a
inače da su čisti štokavci, „što si on
kska, da može dokazati." No taj nazovi
učenjak nije samo lukav, nego i smion,
te bez ikakvih valjanih dokaza poriče
tvrdnje Kukuijevića i Bogišića, koji du
nilazili i u južnoj Dalmaciji čakavskih
^•tanaka, pak na više mjesta kao s po-
ugom spominje „tobožnji" čakavizam
stai h dubrovačkih pjesnika. Filologija
u službi političkog Rovinizma najgora je
nakaza nauke i znanosti, koje treba da
su objektivne, ozbiljne i saviestne. U
razpravi dra M. Resetara uzalud ćeš
tražiti ovo potonje, jer svuda izilazi na
vidjelo šovinizam i samovoljna tenden-
cija.
* * *
Naš zemljak dvorski savjetnik dr. V.
Jagić priobćio je u sjednici carske aka-
demije nauka u Beču dne 22 pr. m.,
da je u knjižici franjevačkoga samosta-
na na Kosljunu otoka Krka prošlih pra-
znika našao list od kože s tiskanim tek-
stom, koji se nakon tačnijega izpitiva-
nja pokazao kano odlomak prvoga ti-
skanoga n Mletcima glagolskoga služab-
nika (misala) od g. 1483. Taj list je
prvi osmoga kvaterniona, kako se je
uvjerio, kad ga je prispodobio s pri-
mjerkom na papiru, koji se nalazi u Beču
u carskoj dvorskoj knjižnici. Poznato
je, da imade u raznim jezicima prvoti-
saka (incunabula), kojih su pojedini oti-
sci štampani na koži. Od ćirilskih na
koži štampanih prvotisaka do sada su
poznati: jedan otisak god. 1537. u Mlet-
cima od Božidara Vukovića štampana
oktoiha, za tim jedan ili dva otiska sliede-
će godine (1538), takodjer od Vukovića
u Mletcima štampina „sbornika" (me-
naeum). Do sada nije se našao ni jedan
glagolski prvotisak, štampan na koži;
nu da je bilo takovih i starijih od ći-
rilskih, potvrdjuje kosljunski list.
*
* *
Riedak lov! Oakoro na Polači kod
Benkovca, na prostoru koliko je zadar-
sko grobište, tri lovca ubiše u sat vre-
mena sedam zecova, osmi im uteče.
*
• «
Pišu „Obzoru": WS bolnim srcem
moramo iznieti na javnost, da se ie
ljetos upisalo na ovdjašnjoj konfesio
nalnoj evangeličkoj školi, gdje je nje'
mački jezik nastavnim jezikom, više
katoličke djece, nego li evangeličke, te
polazi tamo oko 60 katolika u školu,
dočim je evangelika okč 20. Danas bi
se ova škola mogla punim pravom na-
zvati „katoličko-evangelička škola". To
ie žalostna činjenica. (1 te kako žalo-
stna! Op. nK. D.")
* K «
U prošlom kolovozu, kako naknadno
javlja „Kat. List", kroz 10 dana liepim
uspiehom obdržavali su pučke misije u
Sesvetah kraj Požege, velečastni otci
Isusovci Jeramas iz Spljeta i Petar Pan-
čić iz Travnika. Primilo je sv. sakra-
mente 1150 osoba, većem stranom žup-
ljana Svesvet9kih. Uspjehu najbolji
dokaz.
Javljamo ovo zato, što iz sigurnoga
vrela znademo, da bi velečastni Otci
Isusovci u Travniku bili uviek spremni
u školskim praznicim odazvati se po-
zivu, da drže misije za puk. U drugo
vrieme dakako, gdje ih veže školska
dužnost, nije im to moguće- Dao Bog,
da bi se u primjer veleč. g. župnika
Sesvetskoga Franje Plavića ugledali i
mnogi drugi. Pod konac prošloga mje-
seca držao je duh vježbe za klerike
nadb. sjemeništa u Zagrebu veleč. O.
Mihovil Gattin, prof. iz Travnika.
*
* *
U jednom od proa. brojeva javili smo
da je Sv. Otac Papa imenovao župnika
u Vel. Bukovcu, Josipa Savora, svojim
komornikom, a sad evo moramo javiti, da
ga je Gospodin dne 9. o. mj. pozvao u
bolji sviet. Smrt je u njem pokosila u-
zorna svećenika i rodoljuba.
U Osieku kod sudbenoga stola bila
je javna razprava proti Josipu Oebula-
ru, uredniku „Sriemskih Novina", po-
radi prekršaja u smislu § 306. kaz. zak.
Predsjedao je sudbeni viećnik Unfogl.
Tuži ga državno odvjetničtvo, da je u
proljeću ove godine pošao noću na vu-
kovarako groblje, te tu izvadio jedan
križ i odnio ga u krčmu medju svoje
drugove — da im pokaže kako je u
njega junačko srce. Državno odvjetni-
čtvo nazrieva u tom prekršaj oskvrnu-
ća groblja. Obtuženik se je branio,
kažuć da je bio podp ino pijan, te da
nije zuao, što radi.
Koloman Tisza i Julij HorWat izra-
ziše se, da pristaju uz vladino stanovi-
šte. Katolički članovi stranke duhovno-
ga stališa izjaviše, da će zauzeti pro-
tivno stanovište.
* • #
Majka g. Ivana Ortha toakanska nad-
vojvodkinja Antonija, dala je služiti a
gradskoj crkvi u Gmundenu mitu za-
hvalnicu, jer da je stigla brzojavka, da
su joj našli sina Ivana.
* * *
Ruska i Francezka neće nikako da
pristanu na dogovore, koje bi Njemačka
htjela zapodjenuti izmedju raznih država
o nekoj gospodarstvenoj ligi Europe.
*
• «
Izmedju Berlina i Rima vode se do-
govori o solidarnomu postupanju u go-
spodarskom pogledu proti Francezkoj.
*
• *
Kraljica je Natalija poslala spomeni«
cu, koju joj je sastavio pisac Matija Ban,
u Pariz da ju objelodani. Kraljica je
izjavila u pismu ministru predsjedniku
Gruiću, da netraži od skupštine učesti-
ne, nego samo pravo, da se mole slo-
bodno sastajati sa svojim sinom.
»
• •
Primljena je ostavka pruskoga mini-
stra Luciusa, te je odlikovan njekim ve-
likim redom.
* * *
Po službenim podatcima imadu u Hr-
vatskoj 44 tvornice, u kojima radi oko
2633 radnika. Od toga odpadaju na ko
žarski obrt 2 tvorn»ce sa 620 radnika,
na duhaD 1 tvornica sa 414 radnika, na
tekstilni obrt 2 tvornice cia 261 radni-
kom, na gradjevni obrt 8 tvornica sa
346 radnika, na obrt za umnažanje 7
tvornica sa 212 radnih sila, na kerami-
čni i kameni obrt 3 sa 180 radnika, na
mlinarski obrt 6 sa 26 radnika, na pro-
dukciju žeste 4 tvornice sa 84 radnika,
na domaći obrt 2 sa 44 radne sile, na
produkciju transportnih sredstva 7 tvori
nice sa 30 radnika, na mješovit obrt 1
tvornica sa 25 radnika i napokon na
drveni obrt 7 tvornica sa 401 radnih
sila.
* * *
Primamo iz Skradina: Na osvieć 10
tek., umrie na prieko ovdješnji liečnik
Mate dr. Lomas u svojih blizu šesdeset
godina. U večer, k;iko je slavio prvu
napovjed starije kćeri, leže u postelju,
da u jutro podrani u Lišane -Ostrovicu
zbog njekog umorstva ili ubojstva; gdje
se je imao i kotarski liečnik s Benkov-
ca naći. U jutro ranije stao ga iz druge
sobe da budi sin, on ni mukajet; kćer mu
doniela kavu, mislila da spava i ostavila
mu je. Ura je polazka, sudac Nagy ša-
lje pisara S. da ga zovne, eda krenu.
Djeca pošla ga buditi, kad on ukoče-
nio se — bijaše mrtav. Tad svi kri
knuše sinovskom Ijubjavlju, da su njeki
pomislili: izgori kuća Lomasu! i stali
u sva zvona zvoniti. Sutra dan bio je
pokop. Pokojnik ostavlja za sobom tri
sina i četiri kćeri. Sreća, da su djeca
odrasla.
Različite viesti.
„Deutsche Medicinische Wochen-
schrift" saobćila je na 14 tek. sattavak
profesora Kocha o djelovanju nj9gova
lieka proti tuberkulozi svake vrsti Pod-
puni uspieh postigao se je kod lupus-
tuberkuloze, zatim Jcod iliezdane i ko-
šćune tuberkuloze, te napokon kod tuber-
kuloze u zglobovima. Isto tako ima aa
de, da će biti moguće izliečiti tušicu
na plućima. Spis negovori ništa o sa-
stavu i poboljšanju ovoga tredstva.
* • *
tr
Najnovije viesti.
U skupštini liberalne stranke izjavio
je Szapary o stanovištu vlade u pitanju
o krštenje On izjavi, da je „zakonitost"
ove naredbe izvan soake dvojbe, zato da
će ju vlada nastojati uzdržati, eventual
no, da će predložiti uvedenje civilnih
matica. Stranka je primila izjavu živah-
nim odobravanjem.
„Figaro" javlja, da su dr. Letulle i
dr. Marquezy upravili liečničkoj akade
miji u Parizu zapečaćeno pismo, u kom
se razpravlja liečenje tuberkuloze. Na
dalje javlja isti List, da u Estissacu
(departement Aube) živi neki Mathieu,
koji nije liečnik, ali je sredstvom pod-
kožna uštrcavanja već izliečio 37 bole
stnih na plućim, bez obzira na razvi-
tak njihove bolesti.
* * *
IzračunaŠe da popriećno živu sve
ćenici 67 godina.; vrtlari, ribari 58;
profesori i učitelji 57; pekari, mesari
o4; liečnici, zidari, risari, tesari 49:
kovači, 47; krojači, čizmari 4-4; slagari,
kipari, klesari 41 ; nadničari i težaci
32 god.
* * *
Za Pape Pia IX . davala u Rimu pred-
stave plesačica Fanni Elsler. Štovatelji
joj odlučiše darovati — zlatni lovor-vie-
nac, a na to ime sabirali milodare.
DodjoŠe vele, i k Papi — dokazujuć, da
je Esler veoma pobožna duša, te da bi
dao Sv. Otac k tomu svoju privolu. Pa-
pa jim odvrati: niti vam dajem tomu
privolu, niti vam stvar zabranjujem, nu
svakako mislim, da ne radite raaumno,
posto vienac pripada zaslužnom djelu
glave, a ne nogu. Elsleri ipak poklo-
niše vienac, nu ona dočuv ta Papine
rieči, proda ga zlataru, a novoe podieli
medju siromahe. Malo zatim sretne
Papa jednoga člana onog odaalanatva,
pa će mu tiho: dobro ste uradili, nu
ona je, pokazala da imade više pameti
u noguh, nego vi u glmvi.
» • •
Računa se, da ima na «vietu 60 ml-
lijuna konja. Od ovih odpada 22 mili-
juna na Rusiju. Ruski se Listovi ipak
tuže, da se konjogojstvom premalo bavi
i država i narod.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. Em. IV. 13.)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
xx>§§<xx*-
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. HIERONYDI. EPIS. XVI. AD DAM. .. ]Voa ipsos, ausiliante Deo ia dies alacriter operam Vestraoi impensuros in tuenda salufcari B^ch^ae doetrina auijiiisqjb in
Beligionis araore et in verae fidei professioae roboraadis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 ^ifo^fti -K^ftli^k^ Đaipacij9.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 Qor. više — ZA INOZEMSTVO! PTt 'jfSstarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu-,
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i 2a nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
jOi?* 25. Fonedjelnils; 35 Travnja 1002. God. XXIII
O&vrt na sabor,
u.
Vlada je pri olvoru sabora izta-
kla želju, naglašenu još prije u
Carev, vieću, da se mimodju za Čas
narodne razmirice, u prione oka svi-
ma potrebite kore hljeba.
Ko što carevinsko vieće u Beču,
tako i sabor u Zadru nije se oglu-
šio na taj poziv, ali s dužnim o-
prezom. Ta znadu zastupnici, da o
samu kruhu nitko nežive, pa uz je-
dnu dužnost panis et circensium, ni-
jesu zaboravili i ua dužnost još
veću, na dužnost još plemenitije i po-
trebitije duševne hrane. Zastupnici
znadu dobro, da je zaludu sticat
mrtvu truplu hrane, ili nam?cat bo-
gastva, a pak drugomu davat ključe.
Nego ovu zaslugu o obostranu radu
Sliemožemo pnpisatcil nazovi ,,$rbi~
maCi, niti preživjelim talijanašima, niti,
na žalost, stranci većine, t. j. našim gla-
sovitim samozvanim narodnjacima.
'"•-Sve ove tri frakcije bile su spravne,
da se posvete više manje izkljućivo
materijalnim pitanjim, i bilo bi se
tako i dogodilo, da se nije pomolila
oporba, u samu krilu narodne stranke.
Bilo u dobar čas, jer bismo inače i
još za godinu dvie bili zaboravili, da
imamo, osim želudca, i srce u pr-
sima.
Točka, oko koje se vrtjela ta uz-
višenija borba, bila je ovaj put po-
znati Bjankiniev predlog.
Neki misle, da je ova točka bila
malovožna, i da nije zasluživala da
se skoro za sedmicu dana oko oje
bojak bije. Ali nama se čini, da to nije
tako.
Predmet i ako nije u sebi načel-
ne važnosti, ali je iahodište načeli-
ma raznih stranaka. Predmet taj po-
stao je milijarnim kamenom, da se
premjere stranputice. da se upoznaju
zastave, da se odkriju srca, da se
ukažu ciljevi. A posljedak pak bio
je, i te kako, načelne važnosti, ne
zato, jer je razdvojio narodnu stranku,
nego jer ju je onemogućio, nje vla-
stitim rieČima i radom, onemogućio
kd stranku naroda hrvatskoga, a po-
kazao ju suvišnom kd stranku ovdje
ne obslojećega naroda srpskoga, a
tim ju osudio, ili da se brže bolje
pokaje i popravi, ili da se živa
zakopa.
Dosta je poskorupit po saborskim
izvješćima, da se sve to vidi ko na
dlanu.
Bjankiniev predlog, uzam prigodu
od citanaka, iziiče jednu političku
narodnost u Dalmaciji, onako kako
rade Srbi u Srbiji, kako Bugari u
Bugarskoj, kako to svaki narod radi
kod svoje kuće. S toga posve je
u redu što je on (prvi put) počeo
zvat „Srbe" u ¿alinaciji onako
kako ih i mi zovemo, onako kako
ih zovu pravaši, onako kako ih zove
fiarod, onako kako se jedino zvati
mogu, biva: Hrvati grčko-iztočne
vjere, ili tako zvani Srbi, ili hrisćanu
Pravih Srba u nas nije nikad bilo u
etaografičkom-smislu, pa i da ih je.
buduć mi i oni jedan narod, govo-
r®ć mi i oni jednim jezikom, nji-
hova posebna politika kod nas ne
«na smisla, a još je manje oprav-
i dopuštena, dok opa obuzi-
mije sve ono, što Hrvati neće. Ona
je, kako je dobro naglasio osobito zast.
Peric, negacijom hrvatstva. To je ja-
sno. Jer: Hrvati hoće svoje ime jeziku,
kojim govore,at.zv. Srbi ga nepriznaju,
i idu u tom dalje od samih talijanasaj
Hrvati hoće posebno ime svojoj na-
rodnosti, onako kako i Srbi u Srbiji
hoće svojoj; ali im naši „Srbi* ni
to nepriznavaju, u čem takodjer idu
dalje od talijanaša. Hrvati hoće svoju
državu, a naši „Srbi* toga nekad
htjedoše, ali sad već toga neće, ko ni
talijanaši. Hrvati, da dobiju svoju
staru državu, hoće sjedinjenje svih
onih dielova šio po poviesti i pravu
i narodnomu osjećaju pripadaju Hr-
vatima, a dalmatinski „Srbi" toga
neće, ko ni talijanaši. .Dakle očito:
asrbstvo" je u nas u politici anti-
teza hrvatstva: ove se dvie struje
jedna drugu izključuju: sve šio Hrvat
gradi, to „Srbin" nastoji da ruši, a
toliko o tom nastoji, da se u tu,
svrhu već iz načela sa svim našim
dušaaanim dogovara i druži.
Ovo su činjenice, koje nije nitko
nikad pobio, nit rnogo, da pobija,
činjenice koje sami „Srbi" ne samo
ne niječu, nego još iztiču.
Uz takve okolnosti postupak Dra.
Cingrije i drugova pravi je nesmi-
sao. Nesmisao je, kad on i družina
nudjaju — dan danas —„Srbima" ra-
vnopravnost i kad im ju svečano u
saboru priznaju.
„Ali mi smo dosljedni svomu pr-
vobitnomu programu", opravdava se
u govoru od 28 ož. Dr. čingrija.
Jok! Pače sve protivno. Jer, i ako
stoji, doisto, da u prvobitnomu progra-
mu narodne stranke, „Srbi" i Hrvati
smatraju se ravnopravni, ali onda su
bila Kuih„ova vremena. Onda je sve
drugčije bilo. Onda se s hrvatske
strane priznavala ravnost prava, nu
priznavala se istodobno i vršila sa
„srbske" strane i ravnost dužnosti. A
priznaju li dan danas „Srbi" stare
i svoje dužnosti napram Hrvatskoj 9
Ni po što. Iz njihova postupka i u
saboru i van sabora vidi se očito,
da bi oni radje silu prihvatili, nego
se dužnostima odazvali. Dakle i s hr-
vatske strane prestaju dužnosti na-
pram „Srbima*, kad oni neće već
ni da čuju o kakvim njihovim du-
žnostima napram Hrvatima.
Mi vozimo, „Srbi" šijaju. A kad je
tako, mi nemožemo stat uza nje pri-
vezani, jer naopako tada i nama i
njima: ako smo jednako jaki, ne-
ćemo ni mi ni oni do sudnjega dana
ni napried ni na se, pa bi bio svaki
napor ludost za obe strane; ili su
oni došmanskom pomoću jači, a onda
ćemo mi postat kaić, a oni bit brod:
bućani iztjerali kueane.
Ovo nijesu tlapnje. Ovo je jasno
ko sunce. Ovo i djeca razumiju.
Po tom pozivat se na stare §§,
na §§ iz doba kad su rSrbi" htjeli
u glavnom sve ono što su i Hrvati
htjeli, kad su pače „Srbi" skoro
prednjačili u hrvatskoj borbi za prava
hrvatska; i pozivat se na te §§
sada kad „Srbi" one §§ gaze, kad
dovikuju, da se stavlja nkrvavi nož"
izmedju „Srba" i Hrvata, ako se
te §§ još pravovaljanim smatra;
pozivat se, velju, dan danas na te
to je i izdajstvo i lakrdijaštva u
isto doba. Hvala na takvu Uskrsnom
daru.
Uzmi sad sve te neoborive istine
u račun, pa reci: nijesu li šesterica
morala istupit iz kluba većine, ni-
jesu li morala iztupit ako nijesu
htjeli nosit solidarnost izdajstva i
lakrdijaštva?
Srećom narod sve to vrlo dobro
shvaća i razumije, bolje nego nje-
govi vodje, pa svom dušom istup
odobrava, odobrava kroz bezbroj če-
stitaka i radovanja.
Nego istupom nije svršilo sve.
Ono je istom početak otačbeništva.
šesterica imaju svetu dužnost, da
ne sustanu na prvim koracima. Non
qui incoeperit, sed qui persevera-
verit... Šesterica imaju istodobno i
veliku, uprav tezku odgovornost pred
narodom, oni su u ime naroda zai-
grali hrvatsko kolo u Dalmaciji,
oni dakie imaju nastojat, da se to
kolo dično nastavi i doigra, jer ne-
budu li se vladali onako otačbenički,
požrtvovno, dosljedno, odlučno, kako
znadu, da se kolo može doigrat
s veseljem Hrvata; oni bi nosili svu
krivnju, ako bi okorjelost većine, uz
kojekakve koalicije i dogovore, dobila
u dojdućim izborima varavi glas, kao
daje narod većinom uza stare matadure.
čas je odlučan i svečan. Kao na
Dravi g, 1868, a predlani na Moldavi,
tako sada i u dvorani sv. Ante sklo-
pljena je nagodba. Da li i ovdje
vladinim maslom, ili i bez njega,
neznamo. Svakako nevarajmo se.
Nama su „Srbi" postali ono što su
česim Niemci: tudjinci, koji hode
premoć za se. Oni, kd i Niemci med
Česima, hoće da odciepe ovo hrvat-
sko primorje od hrvatske kraljevine,
i da ga pretvore, ako opali, u srb-
sko primorje, oui hoće, da sve ono
što je tobože „njihovo", to i nadalje
ostane samo njihovo, a što je naše
da to bude opet ua pola njihovo. Jaoh
dakle našemu narodu, ako Hrvat su-
gradjaninu nazovi „Srbinu" nebude
prigodom dojdućih izbora odgovorio
onako, kako je napredni, plemeniti
i odvažni češki narod odgovorio su-
gradjanim niemcima: takve nagodbe
ni sad ni nikada.
A da li su „šesterica" dovoljno
sviestni te velike svoje odgovor-
nosti? jesu li oni podpuno na visini
svoga položaja, tako da sve bistro
pojme, da svaku predvidjaju i proti
svakoj se nesreći naroda ogradjuju?
0 tom drugi put.
Katolička djelatnost u Bosni
i Hercegovini.
Vierska i prosvjetna djelatnost
katolika Bosne i Hercegovine može
se nazvat uzornom. Osobito se od-
likuju dvie točke: Mostar i Sara-
jevo, a najpače ovo potonje, koje
je središtem cielomu katoličkomu ži-
votu dviju pokrajina. Koliko se nije
podhvata poduzelo i ispunilo u vrh-
bosanskoj nadbiskupiji kroz ovo de-
setak godina? Da ništa drugo nego
Časopis „Vrhbosna", katedralka i
Sjemenište u Travniku. To bi samo
bilo dostatno da usieče epoku u cr-
kvenom životu Bosne. Ali neumorni
pragosp» Nadbiskup no udovoljava
se početciina, on svedj nastavlja
svoje apostolsko revnovanje, a koliko
umno, svjedok nam i sliedeći dopis
„Vrhbosne":
„Misljah: bit će možda drago slav-
nom Uredničtvu krasne Vrhbosne, ako
mu se dojavi, kako se lopatom prvi put
zasjeklo u tlo sjemeništno, da se na
njem započme kopati temelj za središnje
sjemenište svećeničko. Na sam imendan
slavno vladaj ućega našega sv. Otca pape
Leona XIII., nikad ljepše, obavio se taj
skromni a ipak veoma znameniti čin.
Nije bilo tu strke ni vreve, ta jedva je
tko i znao, da će se šta neobična isbiti
na gradilištu sjemeništnom; nego eno
veleeienjene gospode arhitekta Josipa
pl. Vancasa, graditelja Ivana Holza,
njegova pomoćnika Horvata, obće štova-
noga gradjanina Karla Brozovića, gra-
ditelja Jaroa: te vam bješe sve što se
od gospode aabralo, a radni kS, bilo sa-
kupljeno kojih petdesetak. Moglo je biti
osam sati u jutro, kada je presv. g.
Nadbiskup, praćen ovdješnjim kapelanom
i katehetom veleč. O. Nikolom Krilićem,
stupio na tlo sjemeništno, gdje je bio
malen stol priredjen, na kojem bijaše
smješteno razpelo i sv. voda. U brzo
pridodju svi radnici i gore spomenuta
gospoda. Nadbiskup obukavši roketu i
providivši se štolom, blagoslovi najprije
samo mjesto, a onda uzevši lopatu (onu
istu, koja je 25. studenoga 1884. po-
služila, da se njome započmu temelji
kopati za katedralnu crkvu sarajevsku)
reće : „Po zagovoru sv. apostola Cirila
i Metoda, kojim će sjemenište i ova
crkva biti u slavu posvećena; po zago-
voru bi. dj, majke Marije, po zaslugab
Gospodina našega Isusa Krista, Sina
Boga živoga, započimam gradnju ovoga
svećeničkoga sjemeništa u ime troje-
dnoga Boga Otca i Sina i Duha svetoga
Amenu. Rekavši to Nadbiskup i naslo-
nivši svoju lievu ruku na lopatu, okrene
se k arhitektu g. Josipa pl. Vancašu ter
ga ovimi riećmi oslovi: „Velecienjeni
g. arhitekte 1 Evo sada predajem grad>
nju našega svećeničkoga sjemeništa
Vašim vještim rukama. Ako kažem, da
je svećeničko sjemenište najvažniji zavod
za sve katoličko pučanstvo u Bosni i
Hereegovinij ako kažem, da će on
ostati aviek najvažniji, ma se kašnje i
ne znam koliko drugih zavoda podiglo;
pa ako gradnju upravo toga zavoda Vam
povjeravam, onda sam Vam sve rekao,
onda sam Vam izrekao najveće povje-
renje, tako te ne samo ja, nego mi svi
pravom možemo od Vaše vještine, Vaše
požrtvovnosti, Vaše ljubavi k crkvenoj
umjetnosti i k djelu Božjemu očekivati
da ćete vi svojski nastojati, da to važno
djelo sretno i vješto kraju privedete. Pre-
lijte dakie svOje zanosne misli u ovu mr-
tvu zemlju, u ovo mrtvo kamenje, da se
podigne sgrada ne mrtva nego oživlje-
na po vaših zanosnih miulih, tako te
svatko prolazeć pokraj ove zgrade i
motreć ju i sam se uznese do nebeskih
visina, odakle dolazi svaka dobra misao.
A kad se ta sgrada podigne do svoje
visine, te joj Be oči susretnu sa očima
posestrime svoje, crkve katedralne, neka
se čednoj njezinoj krasoti svi dive,
kao kao što se čednoj krasoti naše
katedrale svi čude. U to ime Vas Bog
blagoslovio l" — Na to se Nadbiskup
okrene ka graditelju g. Ivanu Holzu,
ter mu reče: „A. Vam, velecienjeni,
gospodine, povjeravam iadradba ove
gradnje sjemeništne. Ovo sjemenište nije
drugo, nego nastavak nadbiskupskoga
dječačkoga sjemeništa u Travnika. Dok
je Travnika i toga dječačkoga sjemeništa
bit će eno vazda živi svjedok za Vaš
mar, za Vašu brižljivost i vještinu, ko-
jom ste onu sgradu izveli. Ja se nadam
da ćete si dati još ^više truda, ako je
moguće, da i ovo sjemenište na obće
zadovoljstvo izvedete, tim više, što ovaj
zavod svojom važnošću pretječe isto
dječačko sjemenište. U to ime i Vas
i Vaše pomoćnike Bog blagoslovio la
Napokon obrnuvU se Nadbiskup krad-
dnikom reče : „1 Vas, braco radnicipo-
zdravljam. Svi mi smo radnici na polju
Božjem, jedni rade više duhom, a drugi
tielom, a svi moraju da rade, jersv. Pa-
vao kaže: tko ne radi, neka i ne jede.
Vi dodjoBte ovamo, da radite, da si
zaslužite kruha; i to treba, ali nije to
dosta, jer Be mi razlikujemo od životinja,
koje takodjer rade. Radite, da si za-
služite kruha; nu još više radite, da Bi
zaslužite nebo, za koje smo svi stvoreni.
Zato kada u znoju lica svoga radite,
kada izmučeni jedva radite, zaustavite
za časak svoj rad, pa naslonivši se na
svoju lopatu, na svoj u motiku, na budak
svoj ili na ono već što pri ruci imate, te
upravite pogled svoj k nebu, odakle Bog
očinskskim svojim pogledom na vas kano
na djecu svoju gleda; da se sjetite, da
imate Boga za Otca, koji na Vas uviek
misli; da se spomenete, da ima netko
na nebn, čije srce za Vas kuca; da
ima netko u nebu, koji broji kapi Va-
šega znoja, pa Vam ih ubraja u zaslugu
tako te će Vam blagosloviti rad Vaš,
i imat ćete i dosta kruha i zaslužitćete
si nebo. Tako odsele radite. Ako do
sele radiste, da si zaslužite samo kruha,
Od sada radite i zato takodjer, da si
zaslužite nebo. Bog Vas blagoslovio,
ter svakoga od Vas čuvao tako, te se
na vrit me gradnje ovoga zavoda ne
dogodi nikom nikakova nesreća. Kako
Bretno započimamo gradnju, tako dao
Bog, da se za koju godinu sretno i do-
vrši." — Pošto je blagorodni g. Van-
caŠ zahvalio Nadbiskupu na povjerenju
i pridodao, da će nastojati odgovoriti
tom pouzdanju u njega stavljenu, ra-
dnici odpočeše svoju radnju, a Nad-
biskup sav blažen, dto se toli važno
Božje djelo započelo, udalji se sa gra-
dilišta*1.
Što nas dieli, to će nas
i spojiti.
(Tribanj na Očišćenje Gospino).
III.
(konac, v. br. 19, od 24 ožujkaj
Da se narod ne upusti malo po
malo u opasne mode liberalslva,
koje su kuga duha, lanci tiela i tmina
očiju i da istim ne pusti hegemo-
niju nad sobom, svećenici na rad,
oprezno al svojski. Kužni zrak za-
hvaća već i nas; već se počimlje
govoriti o nekim zemunskim ložam,
usljed kojih htjelo bi se da i Hr-
vatska stane prinositi na Belialov
žrtvenik svoj tamjan, angjelu od-
metniku. Na opro*, svećenici braio,
a da ne budemo kataje plakali i lo
gorko — kO Jeremija, nad propa*
u pogledu udeievanja i podučavanja
gospodarstva, »orno i teoretičuo, što
su lišeni sredstva za tu svrhu po-
stignuti moći, i što se pozvani or-
gani vrlo malo zanimaju, da »e o-
stvori ono, što naš dalmatinski (sic!)
narod teži i vapije, naime da se
pri svakoj pučkoj učioni osnuje i
opredieli od sirane naših uglednih
dalmatinskih obćina, školski vrt". —
Obrnimo gosp. Pjerotića na pace.
U svojoj radjici on je „javno i ne-
ustrašivo" naglasio: „kako mi dal-
matinci neimademo usroka i oprav-
danoga povoda tužiti i pred javno
umienje žigosati postupali i pona-
šanje u obće naše visoke kraljske
dalmatinske vlade, jer se ova svoj-
ski (treba istinu slaviti, priznati i
ifcticftti, gdje joj je mjesta i gdje
samo postoji. Opaz. Vjerotića) u-
pravo stara ili zauzima (da joj o-
kolnosti i sredstva dopuštaju možda
bi više, uspjeSuije i obilnije. Ibidem),
da svestrano narodno nam blago-
stanje podpomogne uskrisiti i podi-
gnuti na stepenu istinskog napredka.
Tako isto i naš dalmatinski zemalj-
ski Odbor, a naročito pako njezin
zaslužan (?) član, učeni i patriotični (IJ
vitez Vranković Ivan, sliedi dostoj-
nom i zavrednom hvalom stope naše
zemaljske kraljske vlade". Nu ovaj
čudnovati skok gosp. Pjerotića uči-
nio mu se sasviem protuslovan; pa
će sivar ublažiti: „ali zato ne mogu
mimoići (isticanjem i priznanjem za-
sluga u gornjemu smislu, spomenutih
dvijuh visokih zemaljskih vlasti, to-
pim u more grdne nedosljednost prc-
tivaračenjem: Opz. Fjeroiića), a da
ne udarim žig negodovanja stog»,
što se sve vrhovne vlasti nezauzi-
maju, da doskoče u pomoć zemlji i
narodu dalmatinskom (sic!), stvara -
juci se i podjelivajući mu pionere
(uz hvaleviledno svećenstvo, nara-
vno. Ibidem), koji bi im najizda-
šnije pomagali izvojevali ?!i oživo-
tvoriti naum, u gornjemu pravcu,
kog sam naime gore naveo."
Gosp. Pjerotić podkadio je i na-
šim pučkim učiteljima. Pa da ne
dade, neznamo kome (a dovidjamo
se) u oko, nasieca: „Nijesam unaj-
mljen, da pišem i da nanižem apo-
logiju dalmatinskim učiteljima, od
kojih ne mogu imati nikakvih abso-
iulno koristi, a kojih ja od nikoga
pod nebom i ne tratim, je«' to sma-
tram paklenom požudom, nedostoj-
nom plaćom za čelična i pravdolju-
bivoga muža". Sad prispodablja pu-
čko učiteljstvo s ovu stranu Vele-
bita sa onim s onu stranu Velebita:
„Naše dalmatinsko učiteljsko osoblje,
svojim moralnim domaćim i javnim
ponašanjem, vrlo malom iznimkom,
zaslužno je poštovanja i ugleda;
njihovima intelektualnima sposobno-
stima, prednjače inim ostalim u su-
sjednim zemljama,....; dočim n. p.
ovdje u Hrvatsko-Slavonijf, kako je
posve umjestno i pravedno (!?) pro-
šle godine opazio Zagrebački Obzor
(našla slika priliku! Opaz. kritičara),
učiteljsko osoblje, odlikuje se u ser-
vilizmu dušmanima njihova naroda,
a što se pako tiče moraluih vrlina,
o lome je posve suvišno i spo-
menuti, jer bi bila prava pro-
fanacija ove božanske i spaso-
nosne svetinje, poštenoj i plemenitoj
duši čovječjoj ali miloj i krasnoj,
kad bi pokušali praviti ovdje neka-
kav paralel sa našima učiteljima
u DalmacijiUza svu gosp. Pjero-
tića „obzoraštinu", da „bi imao uz-
roka tužiti se, pa i do negde žigo-
sati i ozloglasivati neke učitelje u
Dalmaciji našoj čarnoj i divnoj, koji
su me uvriedili i nastojali ili poku-
šali omalovaživati radi političkih
nesnosnih utroka; ali nije mi još,
hvala budi Bogu, duša tako nizko
spala i stramputoo prošla, da bi
radi lične osvete htjeo kuditi i mr-
ziti ono, što je vriedno inače po-
hvale i uzvelrčanja, dok dokazi o-
bralno ne zasvjedoče"; — ipak, o-
svjedočeni smo, da je on u srce
ub6 čitavo učiteljsko osoblje u Dal-
maciji, kad je onak» godlu klwUi
i potvoru u obće na preko velebitsku
im braću u javnost turio.
Još je tu slavosrbštine u srcu g. Pje-
rotića. Da ju nahrcim. „Oni, koji brane
današnji sustav naukovanja u našoj
klasičnoj i slikarskoj Dalmaciji, znadu
se farizejski sgražati, da bi packe
učione postale seoske ratarnice,....,
Gornije, dičnije, koretuije, a po na-
rod spasonosnije, da naši pučki li-
čitelji, umjesto plandovanja po va-
roškim kafanam, po seoskima sa
stancima, razpravljajući o ludo) po-
litici i razgrapnima dnevnima poli-
tičkima komsšanjima i drugih sva-
kojakih mjestnih razmirica, da se
bave u njihovu vrtu". A i ovu:„oto
se naši učitelji ne rado posvećuju
uzgoju voćaka, timarenju blagoslo-
vljenih i koristnih pčela, u glavno
je prepisati krivicom onima žalostni-
ma okolnostima, koje sam do sele
spomenuo ; a opet neugodni mjestni
odnosaji (politika!.. Opaz. Pjerotića),
kao i osobnost pojedinaca igraju
ovdje znamenitu ulogu." Pa: „U
našoj Dalmaciji oni učitelji, koji se
bave tim zabavnim i toli korislnim
poslom bez bojaznosti obterećenja
saviesti može se reći, da su biele
vrane..... Kod nas, žalibože, najmi-
lije, najodabranije zanimanje i sta-
ranje, rekao bi čovjek, da je po-
litikama politika; ali politika lati,
obmana i nesebičnih ličnih
probitaka l Nadodati nam je i
ovu: „Slični apostoli i preporodite-
lji naše Dalmacije, mogu spasiti i
uskrsnuli naš narod, a nipošto saka
i rulja lajavaca i bezposle-
nih političara—
U Dalmaciji: ,;je više stalo do
političkih obmana, ludorija i Šteta,
nego li do spasa naše proslavljene
domovine — mile i Čarne nam Dal-
macije6!! Tvrdi; „danas učitelji ne-
imadu pravo (?!) opozvati se na na-
rod, osnovati i uzdati se u njegovu
žaslitu, vapijati njegovu velikodušnost
i pravedni obzir, jer mu upravo taj
stalež najmanje koristi doprinaša u
pogledu njegova materijalnoga uskr-
snuća,,!! A tomu svemu: „kriv je
pogriešni sustav".bi seljak
ruko-pipateljno uvidio materialnu
korist učionica, tek onda učiteljima
povisila bi se plaća. Ovog njegova
mnienja, veli g Pjerotić, da je „ve-
ćina rodoljuba, svijuh trijuh stra-
nakac, u Dalmaciji našoj" !l Dok na
drugom mjestu ruga iin se: „1 ono
neprestano i bezobzirno oplakivanje,
naricanje i tužakanje od strane na-
ših učitelja u Dalmaciji, nije oprav-
dano i hvale zaslužno, t. j. radi
neznatne plaće; a tim više nije za
odobravati i pohvaliti, što sn naši
učitelji surazmjerno mnogo bolje (!)
plaćeni od onih na primjer u Hr-
vatsko-Slavoniji, Bosni (?) itd." —
Gosp. Pjerotić dotaknuo se i no-
vih čitamka za pučku nastavu u
Dalmaciji; onih čitanaka, koje to-
liko uzplahiriše da je biio i žrtava
u učiteljskom svietu; onih čitanaka,
koje bijahu povodom, da se zdra-
viji hrvatski živalj, za zadnjeg za-
sjedanja pokrajinskog Sabora, raz-
krsti sa dr. Klaića „limbom". Pa
što kaže gosp. Pjerotić o novim či-
tankam? 0 samim čitankam, ništa;
o njihovim kritikam, štošta. Njegove
rieči pravi su ibis redibisl „Da su
naši dalmatinski učitelji pokazali zre-
lost, jedrinu i zdravomišljenost argu-
mentacije podiguutoga spora glede
nevih čitanaka, ako i da sam prije
osudio tu zaglušenu halabuku; a o-
sudio sam ju stoga, što sam iskrenog)
požalio (!), da se toliko bistrih i
sposobnih umovah; tolikih pojmova
izgubilo (sic!); toliko rada uložilo u
onome, što pomoći nije kadro (!?)
našemu narodu9 što će ostati, po
svoj prilici, glas v apijućega
u pustinji,') jer posve lahko, da
njihova dokazivanja, pobijanja i že-
lje ne budu našle odziva na mje-
rodavnom mjestuu. A osamnajest
redaka napred: „Ciela halabuka (!!!)
') Ostmo je\ Hvala narodnjačkoj perj*-
niti i ikutonofam mu! (0/>M. kriti«
o sporu novih čitanaka vrsti se po-
najviše sa političkoga gledišta; a to
je baš nepobitni javni dokaz, da se
kod nas nesvačaju (sic!) u uzviše-
nom smislu druga odlučnija narodna
tvorna pitanja, i da se ovima nika-
kva prešnosl i znamenitost, žalibože,
ne podaje, već da se sveudilj u-
strajno žive u carstvu maštanija
[A là pop Jovo Sundečić! Opaz.
kritičara), i kaživamo pravo : u ba-
janju nedostiHv og a (Ibidem.
Opaz. kritičara), pošlo su uam tome
na putu orijaške zaprjeke, nepre-
plovne nasipe, ogromni bedemi, koji
nam moraju svakako straha zada-
vati (kruhoborcima, dakako! Opaz.
kritičara), ako i da nismo mi dal-
matinci po naravi kukavico i podle
strašivice, i, ako da nam u grudima
bije junačko srce i vitežka duša i
čelična mišica (kako kome ! dr.
Klaiću i družini za stalno ne ! Opaz.
kritičara)".
-- >—fr ,J0>
Crkvene viestL
Sv. O. Papa razdielio je o Uz-
krsu 42.000 franaka siromašnim o-
biteljima, učiteljima katoličkih učio-
nica, poštenim djevojčicama za mi-
raz i t. d.
* « *
Missions Catholiques javljaju, da
je Dahomejski kralj uzeo kao taoce
četiri misijonara i pet koludrica.
*
* *
Mi bismo rada, da sve vlade nad
svojim uredim, povrh svih drugih
napisa, velikim slovima usieku slie
deće dragocieno priznanje france-
zkoga ministra Loubeta. Ravachol i
družina mu u anarkiji počeli su
otvarat oči strastvenim proganate-
Ijim vjere. Loubet je reko :
Mi smda beremo plodove one skrajne
razpuštenosti u govoru i pisanju, što smo
ju za toliko godina trpjeliu.
A je li trebalo, mi pitamo, da
moždani svieta, Pariz, kuša na sebi
tu istinu?
Medjutim mi, koji nijesmo još do
onoga zla došli u našoj domovini,
učiuuO se pameti za buduće.
* * «
G. Ihcurtins viećnik švajcarske
republike bio je ovih dana u Rimu
i poklonio je Sv. 0. Papi neko svoje
djelo o socijalnom pitanju i o okru-
žnici Rerum novarum.
Bio je kod Sv. 0. Pape isti dan
i grof de Schónborn Wíesentheid
katolički zastupnik na Saboru u Ber-
linu; a tako i grof Konstantin Pr-
zezdiecki sa gospodjom. Poklonila
su se Papi i sliedeća lica: biskup
Liegia, grof Hernest Hoyos, grof
Andrija Csekonics tajni savjetnik na-
šega kralja, biskup Vesprema u U~
garskoj i gospodja markezica di
Camposagrado kći pok. kraljice Ma-
rije Kristine Španjolske.
* * *
U proš. broju spomenuli smo, da
je Sv. O. Papa počastio čuvenog
arkeologa Rossia pismenom čestitkom.
Pismo glasi:
Dilecte Fili, salutem et Apostoiicam
Benedictionem. Quoniam saepe e stu-
diis ecriptisque luis iDCuodum cepimus
solatii fructam, decet Nos quoque par-
ticipes fieri communis laetitiae, qua
tibi annum vitae septuagesimum felsci-
ter emenso quamplurimum gratulantur
qui te probe noveruntet diligunt, Huius
autein gratulationis sensus datis litteris
placuit exprornere, ut novum sint testi-
monium benevolentiae Nostrae erga te
cuius numquam obscura fuit additissima
Nobis et Ecclesiae voluntas. Idqoe eo
libentiua praestare Nos convenit, quod
aedula» curas a te impensas in perqui-
r^ndit Uluetr&ndi8<$Me aanctioribus vetu«
statis monumentis, et multiplex quo in-
structs es eruditionis genus, et ipsam
quam semper coluisti litterarum ele-
gantiam eo contuleris potiasinie, ut nova
praesto essent tela et praesidia iis qui
catholicam veritatem tuentur vel ut au-
ctior fierent eacraruua disciplinarum su-
pellex, vel ut rerum hominumque iliu-
stria decora, quibus floruit Ecclesia, aut
eruta, a tenebria innotescerent, aut
clarius eniterent nova doctrinae criti-
«aeque artis lumine admoto. Quare dum
tecum gratias agiuaus summo Deo qui
te hactenus aervavit incoluaaotij, Euaa
rogamos supplic ter, ut fe diu sospiiet
adhuc, ñeque tui einat animi vires ae-
tatis flexu elanguescere; quo wagis
possis huic urbi dec:;ri es98, Ecclesiae
utilitati et solatio, Nobis exemplum
praebens filii eapientis qui, ut sacria
docemur litteris, laetificat patrem. Atque
huius divinae benignitatis auspicem,
Nostraeque testem caritatis paternae A-
postolicam benedictionem tibi tuisque,
dilecte Fili, peramanter irapertimua.
Datum Romae, apud S. Petrum die
VI Aprilis anno MDCCCLXCIl, ponti
ficatus Nostri décimo quinto.
LEO PP.. XIII.
*
* *
Roaenski- Nadbiskup mr. Benedikt
Lav Thomas bio je na 30 pr. mj. na
poBebnu saslušaju kod Pape.
Sto ima nova po svietu ?
N. V. naš kralj potvrdio je nastavni
zakon prihvaćen od tirolskog sab»ra i
udielio tom prigodom presjednikovu za-
mjeniku, zastupniku Katbrein-u, koroan-
derskih križ reda Frane Josipa sa zviez-
dom.
U zastupničkoj Kući ministar pravde,
odgovarajući na upit zast,. Zaliiuger-a
glede tačke u ko}oj se vriedja Spasitelja,
u Wilbradt-ovu romanu, tiskanu u Neue
Freie Presse, očituje da je državno od-
vjetništvo predložilo osobni karui postu-
pak za prekršaj uvrjeda vjere.
Osnova zakona o upravno;» osobnom
porezu, predana je odboru za poreznu
preinaku kojemu se ima još dodati 36
članova. Klaio je prikazao predlog o
kotarskim nastavnim nadzornicima za
Dalmaciju. Pacak predloži da sa odluka
ministra nastave o Spinćieu predade od-
boru za nepovrjedivost zastupnika. Doetz
upita o mjeram preduzetim proti neću
dorednim objavam u novinama.
Miadočebki predlog za obtužbu miui-
stra pravosudja, grofa Schouborna, pod-
pisali su svi mladočeški zastupnici, njih
35 na broju, za tim Laginja, Spinčić i
GregoreCj te moravski zastupnici čeichert,
Svožil, Hoch i Kulp. Ljevica, Poljaci i
Hohenwartov klub glasovati će proti
predlogu,
U magjarakom saboru zastupnik Pa-
ztaandy pitao je vladu mašto magjarski
iandari nose dvoglavog orla i crno žutu
zastavu. Ministar predsjednik Szapary,
odgovorio je, da je žandarmarija ustro-
jena polag vojnog zakopa, te je u inte-
resu njezina ugleda, da se žandarski
častnici ne razlikuju od Častnika ostale
vojake. Ovaj odgovor izazvao je, kako
brzojavljaju „N. Fr. Pr.", nemir i že-
stoko prekidanje na klupam opozicije,
Zastupnik Poiony donosi predlog, po
kojem vlada ima odmah poprimiti mjer?
da se odstrane dvglavi orlovi i crno-žuta
boja sa žandarskih unifirms. Grof A1
bert Appony primjećuje, ako ministar
predsjednik izjavi, da su njegove rieči
drugačije mišljene, to se može preko te
stvari preći na dnovni red. Ako li se to
ne sbude, on će glasovati za predgovor-
nika. OD predlaže ipak ovaj zaključak :
„Upućuje se vlada, da se pobrine, da
boja i znakovi ugarskih žandara odgo-
varaju narodnomu značaju." Naravno,
da je b)io kako je pak vlada htjela.
Izaso je u Parizu J. broj anarhisti-
čkog list«i „Premier maiu. U njem se
razdražuje do skrajnosti, hvale se dina-
mitni atentati i obećaje ponavljanje ovih.
U Francezkoj vlada se žuri, da plieni
pastirske listove, koji preporučuju mir
i ljubav, a gleda zabezeknuta kako u
Dahome^tt kralj Bebansio^ šalje frai*«
cezkomu guverneru u Portonovo uvrje-
dljivo, izazivno pismo sliedećega sadr-
žaja :
„Kralj je (Behanzin) obaviešten, da
francezka vlada spravlja rat Dabomeyu
i da su komore glasovale nekoliko mi-
lijuna, da zapcČme vojna.
Kralj je sasvim spravan i poruSuj»
vam, dat ako samo taknete njegove gra-
dêve, srušit će vam Porto novo i sva
vaša miesta".
Ali osim Dahomey a, i u Ugandi Fran-
cezka trpi u svojoj vlasti i ugledu. Sad
je dokazano, da je ona poznata buna
bila naperena proti francêzkomuo. plivu,
a u prilog uplivu englezkomu i da su
protestanti svrgli kralja Muangu, jer bio
katolik i pristaša Fraoceza, te dali
proglasit kraljem nekog, kapetana en-
gleza imenom Logarda, protestanta.
A zašto sve to ne vidi francezka vla-
da? Jer je njoj najprije, da vjeru ruši,
pa istom onda, da francezku Sast brani,
Žalostno, ali očito istinito.
Behanzin kralj Dahomeya razpolaža
su 12.000 vojnika. Hoće li dostat ono
3,000.000 franaka što se na 30 ož. gla-
sovalo u francezkoj skupštini, da se
svlada te ćete i osvoji, kako se namje-
rava, glavni grad Abornej?
Englezka doljnja kuća odklonila je Ba
175 glasa proti 152 glasa u drugom či-
tanju zakonsku osnovu, kojom seje ne-
udatim ïenam davalo pravo glasa u u.
bora za parlamenut
Broj uapšeoih u Rimu anarhista iznosi
preko 60. Na francezkoj medji zaplie-
njeno je množtvo anarhističkih spisa.
Proti Dahomejškomu kralja Behanzi.
nu, koji razpolaže, kako javljamo gori,
su 12 000, Francezi neioogu suprotsta-
vit za sad nego najviše 800 vojnika. Do
mala broj Franceza biti će 1.700.
Prigodom proslave jubileja učenoga
družtva „Parnassos" u Ateni grčki mi-
nistar vanjskih posala, g. Melespulos,
u prisutnosti priestolonasliednika i drugih
kraljevskih knezova i ministara nazdra-
vio jesrbskom poslaniku Vladanu Gjor-
gjeviću vrlo laskavo kao i mladomu
srbskomu kralju.
U Bukareštu redarstvo je uapsilo je-
dnoga Bugarina, imenom Ribarova, na
zahtjev bugarske vlade. On je prije bio
redarstveni činovnik, te pošto je prone-
vjerio uredovnoga novca, utekao je a
Rusiju pod krivim imenom. Poslie oba-
vljenih zakonitih formalnosti biti će Ri-
barov predan Bugarskoj.
Od anarhista, iz Francezke izagnanih,
pošlo je preko 300 u Euglezku. Vlada
im ne može uzkratiti utočišta, ali će ih
strogo nadzirati.
Glas je da je bilo ukradjeno 500 kilo-
grama dinamite i praha iz skladišta tt
Krfu.
— jC^^-^T^ —'
fittin, 1 svibnja.
Neznam kako, koliko, i dali je dje-
lovao zadniji dopis tiskan u „Kat. Dalm. ,
na častnu osobu Dra. Monti-a: nu sta-
lan sam, da sam izvršio svoju dužnost.
Nu sad da iztaknem, i da Vam pre-
dočim čovjek&koji je Hrvat u kući i koji
u četri oka „Hrvat sam" kazati znade; al
koji to u javnosti ne čini. Cienim, da
je tomu kriva neka rekbi malodušnost....
A tko je taj čovjek V Ivan p. Andriji
Matkovićl To je ona glasovita „Tvrdka
Matković"..... (ovdje i gori izpustamo ne-
koliko redaka, premda ne poznamo oso-
bu, jer je odveć lično, a toga se treba
po mogućnosti kanit. Vr ) koji pod krin-
kom vatrenog Hrvat?, toliko je i toliko
Šumadije strane uzgjjio, da mu, sad za
i potlačenje, služe i što je još više, da
mu gospodare !
.... (i ovdje izostavljamo nekoliko re-
daka, jer suvišne refleksije. Vr.)
Evo tomu dokaza. Cielomu je Kninu,
dobro poznato, da je g. Matković na-
čelnika Katića iz opanaka u šešir pre-
obuko, da jer Vejvodića očistio, Budi «ura
čovjekom učinio i t. d.; u jednu rieč.aa
sve današnje glavne propagandiste i ou-
madinske zanešenjakoviće, Matkovićeva
kuća uzdigla. A kako odvraćaju Matfeo-
viću njegovi bivši sluge ? Liepo i čajnoj
kakono samo zna sirota koja se <><W
liilBMllBBBMP rw^u^'juiii 'W*
Na temelju talijana&kih glasina „11
Dalmata" javlja, da je preuzv. g. Nad-
biskup Rajčević izrazio u Rimu mnefije,
da bi se imalo dozvoliti („accordare")
južnim austrijskim Slavenim porabu gla-
golice. Viest očito neosnovana. Jer svak
zna, osim „Dalmate", da ta dozvola ob-
stoji od hiljadu godina. Ali od „Dalma-
tett nije očekivat ozbiljno i dostatno po-
znavanje naiib odnošaja. To je preveć
visoko za nj. On je tako kratak, da mi-
sli te glagolasi rabe i drugčije tormule i
drugi obred!!! On je tako plitak, te veli,
da ja glagolica u nas „pretestou za po-
litičke izkaze!! Čudnovato! Zaboravlja
da su te i/.kaze Mlettibi njegova srca
branili u Dalmaciji, a njegovali i u vla-
stitu glavnom gradu. To je u ostalom
poviest, ali uzalud kad poviest nije za
„Dalmatu". Za nj je samo pekljanit,
bulaznit i bručit se pred izobraženim
avietom.
* * *
Od 12 travnja do 27 tek. oboljelo je
u Zadru 187 osoba od skrlata. Umrlo
ih je 11. Medju oboljelim malo ne sve
su djeca. Od umrlih preminulo je samo
jedno odraslije čeljade, a ostalo nejaka
dječica od 3-4 god.
Mnoge su obitelji iselile, dok • mine
pošast. '
* *
Zatvorene su radi skrleta sve ') pu-
čke ikole u Zadru.
* « «
Iz Italije dolaze protuslovne viesti o
poznatnoj zlokobnoj klauzuli glede vina.
Neki javljaju, da će vlada oduBtat od
uporabe, dočim drugi vele, da je upo-
raba na vratima!
Medju tim bilo danas ili sutra, mi
ostajemo svedj se Damoklesovim mačem
nad glavom.
* * *
U Dubrovniku „Srbin" g. Stevo Vr-
.čević pokreće List „Krstaš". Vlada je
dala dozvolu za now tiskarnu u onom
gradu.
* .* *
„U Dalmata" nije do danas još znao
kazat sto se ima uradit, kad se hoće
višebroj rieči qualunque. A toliko je
„profesora" oko njega 1
*
* *
Primismo sa zahvalnošću „Predloge
o gradnji novoga arkeologićkog muzeja i
osamljenju stolne crkve u Svijetu uz gra-
dnju nove.* Ovi su predloži bili poda-
strti obćinskom vieću na 24 veljače.
Izradio ih je naročit odbor, komu je. bio
predsjednikom veleuč. preč. pragosp.
Bulić.
Knjizi dodate su i dvie table.
*
* *
„Narodne novine" tvrde, da bi Ob-
• zorasi mogli, kad bi htjeli, dobit stalno
sedam mandata za sabor. Nego Obzo-
raši, kako je poznato, utiapried se toga
odriču. I dovle transeat} ta njihov je
poso. Ali što svakoga iole dobro mi-
elećega Hrvata ima smutit, jest naredba
koju daje „Obzor" svojim privrženicima,
veleć, neka ne glasuju za nikoga.
Ma to je onda glasovat za vladu. Jer
u ono sedam kotara, ako su obzoraši
gospodari, pravaši uz spomenutu obzo-
rovu lozinku i uz vladino nasilje ne-
mogu prodriet, te je pobjeda vladinovcim
namienjena.
Što bi reko »Obzor", kad bi tako
dalmatinski pravaši postupali amo sa
onim koji u Obzorovo vjerovanje vje-
ruju?
* * *
G. namjestnik udielio je Crkvi u Ti-
nju 50 i. pripomoći, crkvi u Sumartinu
na Braču takodjer.
* • «
Vlada grofa Hedervarya počinja po
»vojim nižim agentim svakojakih nasi-
lja. Zatvara donapokon u tamnicu, ne
samo birače nego i kandidate. Tako u.
Brodu zatvorilo g. Marka Došena, jer
da je ruski emisar i anarkista. A ne
dalje od riečkog sastanka g. Došen u
naročitu govoru sve protivno dokazao!
Ali, dk, valja zatvarat nevine ljude, jer
drugčije bi se moglo zaboravit izborna
nasilja. ^
* *
J
») Osim nji
„Bosnische Post" donosi članak, u ko-
jem se bavi (ponovno) sa odnosajim u
Hrvatskoj. List se nada, da će grofu
Hedervaryu poći kod tekućih izbora
za rukom, da stvori čisto "hrvatsku veći-
nu, te da se liši onih živalja, koji se
bore proti kulturnim težnjam hrvatskoga
naroda, a to su t. zv. Srbi, koji nisu
mirovali, dok nisu ujaištili operu u Za-
grebu. To da doznaje spomenuti List
preko „Srpskoga glasa", koji javlja, da
će grčko-iztočnjaci, koji se nazivlju Sr-
bi, kandidati kod predstojećih izbora
sami za se, te dati glasove onima koji
goje posebne nsrbskeu težnje. nB. P.a
osudjuje pretjeranost t. zv. Srba, jer da
oni imadu danas tako liep položaj u Hr-
vatskoj, kakvu se pred deset godina ni
u snu nisu nadali. I po nagodbi žive u
trojednoj kraljevini samo jedan jedini
politički narod, i to hrvatski narod. Gr-
čko-iztočnjaci postigli su u Hrvatskoj,
da im već ne.preostaje ništa za željeti.
U Hrvatskoj živio je narod mirno, dok
nije iz vana unašanoj ,ž. zv. srbskoj ideji,
koja je nemoguća u kulturnom, gospodar-
stvenom i etičkom pogledu, pošlo Za ru-
kom naći nekoliko zatučenih glava na
ramenim katilinarskih eksistencija, koje
su razpalile vjersku mržnju u zemlji
vazda viernih Hrvata. Proti ovom t. zv.
srbskom življu, veli „B. Pu.} da će se
bšriti, jer njegovo nastojanje ne ide sa-
mo pr*ti narodnom i vjerskomu miru,
nego proti obstanku i položaju monarkije.
„Dobro je, što ovi urotni življi sačinja-
vaju neznatan ulomak onih, koji se na
jugu austro-ugarske monarkije Srbima
nazivlju. Ali državni raison zahtieva od-
lučno, da se na put stane za vremena
ovom pogubnom rovarenju. Jedno od tih
sredstva stoji po našem m'nenju u oja-
čanju Hrvatski unutar njezina državo-
pravnog položaja, a na osnovu postoje
ćih državnih zakona".
*
* *
Na odgovor našemu članku „Delle
bandiere* „11 Dalmata" odvraća vrlo
komodno. Tvrdi jednostavno, da je tro
bojnica svejedno zastava „illegale, su-
perflua ed ojfensiva. Che campione u
polemici!
* *
Brzejavljaju nam iz Sućurja na Hva-
ru: Na 7 lipnja sliediti će ustoličenje do-
sadašnjeg našeg upravitelja velećastnog
gospodina Don Stjepana Vidalia na mje-
sto nadžupnika. Ovo pučanstvo sprema
novom pastiru veliko slavlje.
* *
Vrlo vriedni bokotorski Hrvat g. A-
dam Verona bi promaknut u Beču na
doktprstvo liečništva. Čestitamo!
*
* *
Primamo iz Biograda:- Ožalošćenim
srcem red nam je javiti, da je u ben-
kovačkoj obćini došlo do nesporazuma
i trvenja zbog osobe našeg bivšeg taj-
nika Allegrettia. Dobro rekosmo: gdje
• je Allegretti, tu je meteža i muteža; tu
je pometnje. Vele, da Allegrettia osobito
zagovara benkovački kotarski lieČnik
(narodnjak, dakako). G. kot. liečniku
bolje bi bilo k sebi prste i svoje bole
stnike (ako ih ima) liečiti; on nije ob-
ćinski viećnik, niti je glasovao u zad-
njim obćinskim izborima, a pogotovo ne
u izborima za cesarevisko vieće! Uvje-
ravaju nas: ogromna većina viećnika
je protiv Ailegretti-a. Opozicija zadovolj-
na je: svakoga, ali Allegrettia podnipoŠto\
Bila bi prava sablazan, da zbog jedne
osobe .dodje do gusta; tasvi su istog
političk og vjerovanja, svima je politički
pravac čisto hrvatstvo.. \jerujemo u če-
ličnost g. načelnika Dapara, u požrtvo-
vnost gg. prisjednikil Novakovića i Ba-
kije, te da će radit s hrvatskog stano-
višta (ovdje izpuštamo četiri pet reda
ka. XJr.) Ostane li Allegretti na Benkovcu,
t. zv. Srbi vuči će kapital; do prve
zgode složit će se s njima (i ovdje bri-
šemo nekoliko redaka. Ur.)
* *
Premda su Obzoraši odlučili ne uče-
stvovat u izborim, zagrebački načelnik
Dr. Amruš ne odustaje od svoje kandi-
dature. A „sloga" ! ?
*
* *
Zast. Barčić brzojavno je dojavio
„Hrvatskoj" viest, koja pokazuje kakav
terorizam vrši prekovelebitska vlada
na birače, biva da je zatvoren najpopu-
larniji birač senjskoga kotara, g. Nikola
Hajduković.
Eh kad se zatvara zastupnike, nije
čuda što ta čast i birače zapada.
Dra. Banjavčiću i Dru. Mili Starče-
vicu i nekim drugim pravašim zabranje-
no je bilo i govorit s biračim. Dobar
omen, -jer ova nasilja dokazuju da je
nasilju blizu kraj. Gdje je vlada jaka,
ne vere se rakama i nogama* uz brdice.
Jakoj vladi put je ravan.
* *
Primamo iz Biograda, 28 tek.: Ova-
mo danas banu g. namjestnik, Pohodio
je i pučku mužku učionico. Djeca ga
dočekala pjevanjem kraljevke, a klicalo
se u prisustvu hrpa puka: živio! Pri is-
pitivanju g. naiiijestnik ostao je sasvim
zadovoljan. Cesto se čulo: „vrlo dobro,
vrlo dobro".
Tko iole pozoa vriednost, mar ovo
ga g. učitelja, red i čistoću koja vlada J
gdje njegovo oko dopire, taj će bit pod-
puno osvjedočen, da je namjestnikovo
„vrlo dobrog sasvim zasluženo.
Skup biogradjana.
* #
Iz obćine Sali, 25 svibnja. Saljski'ca-
rinar gosp. Montana neće da se kani
talijanštine! Sudi amošnje ribare a osu-
de napise u tudjem jeziku. Kazali smo
mu vise puta, da ovo nisu ćozoti, aja !
On ili nerazumije iii prkosi. Neka sta-
rija vlast izvoli providiti, jer mi amo
nećemo (ne možemo) trpjeti takovih
grdesija. I gosp. Montana žive pučkim
trudom i znojem, neka zato štuje naše
svetinje, naša prava. Bude li trebalo,
još ćemo i u druge gusle.
Prijatelj naroda.
* *
Primamo s Kistanja: Iztražni -sudac
— naročito onomadne poslat nam iz
Zadra, glas je, da je koješta izpipao
i o glasovitoj kradji nazad 4 godine na
štetu franjevačkog samostana u Visovcu
na Krči; zlatnici da su se i na Kista-
njarn promienjivali, I ako su njekoji
zločinci bili kažnjeni, Bog će dati,
će opako djelo uprav na vidjelo.
» %
Pokrajinsko školsko vieće razaslalo
je okružnicu, kojom naredjuje: da se
iz pučkih učionica odstrane sve slike iz
„zorne pouke", jer da ove raztresuju
pažnju učenika pri poduČanju.
* *
Pišu nam iz Mulata, 23 svibnja: Da-
nas nenadano okolo 8 sahata prije po-
dne, stigne u luku „Jazift c. i k. ratni
paroplov „Andreas Hofer" sa Njegovom
Preuzvišesti gosp. ^namjestnikom Davi-
dom plem. Rlionfeld, praćenim od po
bočnika kotarskog poglavara gosp, Nar-
dfclli-a. Presvietli gost bi pozdravljen
pri dolazku od strane ovoga župnika
vio. g. D. Marka Mirkovića i dokt.
p!em. Abelića, koji su se u taj čas slu-
čajno nahodili u Jazi. G. namjestnik
posieti crkvu, župničku kuću i učionicu,
u kojoj se je na dulje ustavio, izpitiva-
juć učenike u više ućevnih. predmeta
Nakon izvrstnog odgovora djece n sva-
kom predmeta, izrazio je gosp. na nje-
stnik ovoj učiteljici Antici Murvar svoje
podpuno zadovoljstvo, radi vrlo dobra
nupredka i uzornog reda u školi. Na
dolazku i polazku učenici i učiteljica
zapjevaše kraljevku. Zatim se g. na-
mjestnik povrati na paroplov i bi od-
praćen od mnogobrojnih seljana zasta-
vam, izpalivanjem iz pušaka i klicanjen.
X.
* * *
„Smotri" pišu iz Kastelastve, 18 svi-
bnja: iza jučerašnjeg vedrog dana i si-
noćnje vedre i tihe večeri, sasvim neo-
čekivano navukoše se noćas strasni o-
blaci, i pustiše nam tako silni grad, da
je ne Bamo sve pobielilo, no ga na
mjesta bilo do koljena, a u prodorima
i do prsa. — Najveću štetu prtrpjeli su
vinogradi u polju „Lučice", gdje ni
mladike nije ostalo.
Po viestim sto nam stižu: grad je
obio vinograde u (7amindolu, Žukovici,
Brdima, Grabovici, Novoselju, Kalu-
gjercu i Buljarici, te uništio dvije tre-
ćine ljetine.
Sve su voćke uništene, ili oštećene ;
rasadnici duvana pod zemlju utjerani ;
povrće razkomadano! Šteta je ogromna.
* * *
Neki pristaša stranke prava koji taji
svoje ime naručio je kod vriednog ki-
para g. Ivana Rendića kip pjesniku
Petru Preradoviću. Taj će kip biti -od
mjedi, stajat će dvanaest hiljada forinta,
a naručitelj poklonit će ga gradu Za-
grebu. Još se nezna na kojem će se
trgu podignuti kip slavnomu pjesniku.
Mi smo uvjereni, da će se na ovu viest
uzradovati svaki pravi Hrvat.
Kod zadnjeg hercegovačkog^ franje-
vačkog državnoga sastanka ua Širokom
Briegu, zbile su se* sliedeće promjene u
osoblju po župama: Mostar, O. Miho
Rubić. Konjic, 0. Blago Babić. Klobuk,
O. Lovro Softić. Medjugorje, O. An-
selmo Čulina. Vinica, 0. Dujo Oatojić.
Švica,' 0- Leo Pandžić. Bilopolje, O.
Paško Radoš. Biagaj, O. Vjenceslav
Bašić. Rasno, 0. Marijan Miletić. —
Za župske pripomoćnike dolaze, u:
Mostar, O. Pio Knezović. U Gradniće, O.
Marko Leeko. U Ružiće, 0. Ladidlav
Biško. Na Hutnac, 0. Leonard Radoš.
— Za biskupskog tajnika, imenovan je
O. Ambrož Miletić. Za provincijalnog
tajnika, 0. Angjeo Nuić Za školske
kajekete, u Mostaru, O. Angjeo Nuić,
u ŽujJanjcu 0. Ciprijan Brkić, u Konjicu,
O. Vid Lekić; Za pučke katekete u
crkvi: u Mostaru O. Luka Begić, na
Humcu, O. Bašadur-Dobretić; za škol-
skog nadzornika 0. Vjekoslav Radoš;
za učitelje: na Širokom Brigu, 00.
Ljudevit Radoš i Dragutin Ivanković.
* *
-Presv. gosp. biskup Franjo Gašparić
u Zagrebu, koji no je bio obolio na
smrt, prilično se sada oporavio i^odpu
tovao je u Varaš iinske Toplice.
Najnovije viesti.
Slabom je većinom počelo nov0
talijansko ministarstvo. Giolitti •
branio vladin program, i komora i!
prihvatila dnevni red, nu su samfo
169, proliva 162 glasa Komora u
dnevnom redu pridržava gebi da
sudi o pojedinim stvarnim predio-
zima, netom budu podastrti. Uztegl0
se 38 zastupnika od glasovanja.
Ovaj izpadak prepao je novu
vladate je dala ostavku. Kralj ostavka
nije primio. Govori se da će biti
skupština razpušlena i na 23 lipnja
da će biti obći izbori. Giolitti p|ja
proračunski interim od 6 mjeseca.
"JFisb2£liolti<e ^riosti.
1 opet nov eks-ploziv ! Zove se. ful~
minite. Pokusi učinjeni u Francezkoj
dokazuju, da je novi eksploziv puno
jači nego dinamita, izumilo se fulminit
za Jagije probijanje Željeznih Vrata na
donjem Dunavu. Anarkiste mogu bit
zadovoljni.
New-Yorski Elektrical Rewieyj javlja,
da u liinoisu (u Sjevernoj Americi)
zrakoplovno družtuo gradi zrakoplova,
koji će moć nosit 50 osoba svaki i moći
će preletjet prostor od New-Yorka do
Londona u 15 (samih petnaest f\) sata.
Zrakoplovi su nalik jaju. Napravljeni
su od aluminija, imaju aa sve četiri
strane pokretača, te se može ie prav-
cem kojim se hoće.
Pokretačim miču četiri stroja na pl n,
koji će dat jedan konj sile za svaki ki-
logram težine.
ToplotUj rasvjetu i vjetrenje postići
će se putem elektriciteta.
Na Nilu gradit će se novih mostova.
Ponudu je primila neka talijanska tvrdka
za 2,317.000 talij. lira (neka magjarska
tvrdka midjaia se za dvostruko).
Po vladinim statistika?» Italija ima
dvostruko više viaugt'ada nego Fran-
cezka iii Španjolska, a ne dobiva oda-
tie vina nego 1/15 dio više od Špa-
njolske, a 1/10 dio više ud Fraucezke.
God. 189U Španjolska izvažala je vise
vina nego Italiju i Francezka skupa.
Portugalska nema nego 300.000 hek-
tara vinograda, a god. 1390 izvezla je
1.509.895 kektouiara, dočim Italija, koja
ima šesterostruko više vinograda, izve-
zla samo 2.000.000 hekt.
Pije se vina surazmjerno najviše u
Španjolskoj (115 litara na glavu), pa u
Gičkoj (109.5), Bugarskoj (104), Por-
tugalu (95.6), Italiji(95;,Francuzkoj (94).
U Presburgu u Ugarskoj ob3toji brdo
na kojem se krune kraljevi. S toga se
brdo zov<3 „brdo kruaraanja". Na ovom
se brdu krunilo 17 članova Habsburžke
dinaetile. Zadnji krunio se g. 1830 car
Ferdinand.
Sad su odlučili izravnat ono histerič-
no b do, cjeć estetičnih uzroka.
Naseli!1.» se u Eoglezku kroz proiasti
mjesec 2433 osobe. Euglezim nije to
poćudno, te će zakonom prepriečit na-
seljivanje. Zašto ?
U Italiji ima 21 sveučilište. Sveuči-
lištnih j« gradjana uk 17.153. Najviše
je sveačilištara u Napulju (4.741) i
Turinu"(2013), najmanje u Urbiriu (67),
Ferrari (79), Ratnerinu (100), Sasariu
(121), i Macerati (156);
^ --
# *
N. V. naš kralj primio je bugar.
kneza Ferdinanda Koburga u pyse.
bni saslušaj.
% & *
U magjarskoj zastupničkoj komori
ministar je bogoštovja izjavio, da
se on nada te će podastrleti moći
zakonsku osnovu o primanju židooa
početkom jesenskoga zasiedanja,
(Ovo je napereno proti biskupun, u
onoj zemlji!)
* * #
U sjedinjenim državam Sjeverne
Amerike palo je toliko kiše, da su
neke rieke izašle iz korita i ciele
predjele potopile. Do 100.000 osoba
ostalo je bez krova. 22 osobe po-
ginule su u vodi (A a nas sparina
i susal Op.- Ur.)
.......
Po viesti iz Zagreba, stranka pra-
va nada se dobit ukupno 15 man-
data za sabor.
Danas po podne imala nam je,
stic brzojavka o uspiehu današnjih
izbora. Nu evo sedam sata, još ni-
šta. Zaplienjeno ?
Oglas.
M. PP. Dušobrižnicima i PP. crko-
vinarstvim čast mi je javiti; da ću
ovih dana otvorit voštarnu, te eu
služiii mušterije sa pravim pčelin-
skim voskom, a eiena će bili umje-
rena. Takodje u momu dućanu moći
će se nabavili ini predmeti potre-
biti crkvama. Rodoljubim Hrvatim
javljam, da kod mene mogu naba-
viti stolnog krasnog posudja, sa hr-
vatskim bojam, kao i sa nadpisiai:
Živila Hrvatska! B?g i Hrvali! Ži-
vio Starčević! Slava Spinčića i i. d,
Za naručbo obratiti se
Spljet, 12 Svibnja 1892.
Josipu Antunu De Marchi
gospodski trg.
Odpisi „Kat. Dahu.«
Č. g. dop. x. — Rab — Neznamo što
znači onaj čudni podpis, iz šale iii
zbilja? Da znamo, da je ovo potonje,
ne bismo Vas mogli poslužit, jer ne-
znamo koja je po sriedi „zasluga" (!)
Svakako red je izostavit, a molimo
Vas za razjašnjenje, poradi budućega
v ravnanja.
C. g: — p. — pokrajina — Članak o
„kotarskim nadzornicima" u četvrtak
stalno. Zdravo bio, kremene!
C. g. D. I. Z. - Seget i J. B. - Rab
— Posjetnice sa posrebrenim troboj.
okrajcim bit će sutra gotove i odmah
ćemo ih odpremit.
Č. g. dop. x. — Mulat - Za dopise
nema nikakva troška, pače se rado i
sa zahvalnošću primaju, osobito »ko
se ne bave činovnicima.
^ ^ Šaljemo suviše jedan broj.
CC. gg. „Motrioci" ~ Omiš — U vloj«
dućem broju, jer danas je sve puno,
kako vičete.
C. g -„Obćinari* — Omiš —Takodjer.
C. g. wPrijatelj naroda" — U Mali ~
Primismo jučer i evo uvrsćujemo od-
mah, kako to želite u cieiij. pismu. U-
zeamo rado na znanje ono glede predp.
Srdačan odpozdrav!
G. g. „Pučki prijatelj" — Omiška I o-
ljica •— Po svoj prilici u četvrtak.
Bčiofciskom hatoli^c hrvatske