DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

Nekomu bečkomu dopisniku izjavio je dr. Smolka, predsjednik cesarevinsko- ga vieć&, da sad ne dolazi u sjednice, jer je uzeo dopust za četiri tjedna, a uzeo ga je da se malo oporavi i da u- redi neke obiteljske stvari u Lavovu. Kad prodje to vrieme, doći će opet u Beč, te će onda odlučiti, hoće li pri- miti predsjedništvo. Dr. Smolka nije tajio dopisniku, da mu sada uredovanje nije lahko, jer je već ostario, a smeta mu mnogo i oštri ton, koji je u novije doba zavladao u cesarevinskom vieću, U ovom pogledu, makar da uživa po- vjerenje svih stranaka, doŠb je do uvi- djavnosti, da je posve nemoćan. Da bi se poboljšali odnošaji u tom smjeru, ne može ae za sad ni misliti, dok se ne promieni poslovni red, a težko da će doći do promjene, pošto bi se tomu pro- tivili neki elementi. I1 sjednici poljskoga kluba, izviestio je prvak g. JavorsJci o parlamentarnomu položaju i dogovorim klubova glede par- lamentarne većine, On reče, da je samo jedan put a vladom razpravljao o toj stvari. Razprave nisu još dovršene i on će u svoje vrieme obaviestiti klub o rezultatn. Za sad može samo toliko ka- zati, da poljski klub stoji na stanovištu prestolnoga govora, „Wiener Allg. Ztung." javlja, da do- znaje s pouzdane strane, kako je grof Taaffe zatražio od svih triju većih stra- naka, neka pismeno dadu izpravke na vladin program. Ministarsko vieće uzet će u pretres dotične preinake te će ih uvažiti što više bude moglo. Ovako pri- hvaćenom program, predložit će se ce- saru na odobrenje, našto da će početi iz nofa konferencije sa vodjam stranaka. Magjarski ministar preds. Wekerle je obolio, te ne može izlaziti iz kuće. Na- javljena su u Budimpešti tri nova slučaja kolere, /Sad ih ima bolestnih u sve osam. Beogradsko „Videlo" ima dopis iz Oetinja, u kojem se kaže, da opozicija traži ustav i ujedinjenje sa Srbijom. Petrogradsko „Novoe Vremja" pro- svjeduje proti viesti, sto su ju razširili englezki Listovi kano da u očima Ru- sije nije Francezka sada sposobna za »aveznieu. U svakoj obitelji, veli petro- gradski List, može biti zločestih članova, ali iz toga ne sliedi, da je pokvarena «iela porodica. Otvorenost, odlučnost, kojem ge postupa u Francezkoj proti obtuženim zastupnicim i senatoricu, do- kazom je, kako je duboko ukorienjeno u francezkomu narodu ćustvo za pravda i čast. Nikada nije Francezka toli jaka kao sada, jer je ogarčenje obeenito proti odkrivenim zloporabam, pri kojim su imali ulogu novčari i medjunarodni pustolovi. Narodni osjećaj Francezke zahtieva, da se vlada oslobodi od svih takovih upbva, te da se podigne zastava poštenih ljudi. Englezki je poslanik u Kahiru izja- vio kedivu, da Englezka ne može odo- briti imenovanje Fakir paše kao mini- stra predsjednika i i.pravio je ultima- tom na kediva, da se u 24 sata odluči glede imenovanja Fakir paše. Kedive je popustio, imenovao drugoga i tako je spor riešen. Jdlado-liberal na „Srbija" piše: „Ne da se zašutjeti -^iojenica, da je tekla krv gradjana. Nu da pravo kažemo, nismo iznenadjeni. O tome su radikali jošte od kolovoza naklapali i nahuckivali sviet, da ga za to spreme. U radikal- nom zboru sjede danas isti ljudi, koji su 1883 organizali ustanak. Njihova pro- llost kaže, da nisu bili daleko ni od za- dnjih dogodjaja. To su samo prvi po- kušaji načina, kojim se je radikalna stranka naumila da posluži. Nu to nije sve. Po gradu kolaju glasovi o novim napadajim i naumim. Mirza £aid Abdul Akhat Bogodur kan, Emir Bukarskog kanata, već je po treći put u Rusiji. Jur god. 1869., pošto su Rusi osvojili Samarkand i na- kon odlučne bitke kod Serpune, kao dvanaestgodisoji mladić dodje Mirza Said u Petrograd po prvi put, da Ale- ksandru II. utvrdi vjernost svoga otca Musafir Edin kana. G. 1882 zastupao je svoga otca pri krunitbi Aleksandra III. u Moskvi. Tada ga je Aleksander III. na otčevu molbu potvrdio bukarskim, nasljednikom premda je drugi sin emi- rov. Prvorodjenac knez Abdul Meieć Mirza Kete Tjura, nezadovoljan ugovo- rom mira izmedju Bukare i Rusije, stavi se na čelo vojske i naviesti svome otcu rat. Pomoćne ruske čete ugušile usta- nak, a knez Abdul Meleć morade po- bjeći. Sada je u Indiji, gdje prima mi rovinu od indijske vlade. Kad je Musa fir Eddie kan prnro g. 1885. na^liedi ga sadanji emir. On je četvrti emir mon- golske kuće Mangija: veliki je prijatelj evropske kulture i Rusije. 0 egipatskoj krizi „Reuter Officeudobila je ovu viest iz Kaira: Kriza je svršena. Kedive izjavio je englezkomu poslaniku Cromeru svoje sažalenje zbog posljednjih dogodjaja, te je spreman imenovati Riaz pašu kao ministra predsjednika mjesto Fakir paše. Cromer je time sporazu- man. Ostali ministri ostaju, koji su i prije bili. Socijalistička saborska frakcija u Ber- linu držala je skupštinu, na kojoj je zaključeno, da će se u saboru iznieti biedno stanje carstva. „Glas Crnogorca" se osvrće na pr. g. 1892. i veli da je ta g. dovela Crnu- goru u najbolje prijateljske odnošaje sa Srbijom, što svjedoči sklopljeni trgova- čki ugovor, koji je primljen s obe stra- ne. I sa strane susjedne nam carevine, pi- še nG. C.w, Austro-Ugarske, imamo da zabilježimo jedan čin dobroga susjed stva. To je prijateljski odziv, što gaje našla crnogorska vlada u stvari snab- djevanja solju prograničnih naših kra- jeva preko Risna i Kotora. Od trgova čkoga ugovora, sklopljena sa francezkom vladom, postigla je Crna Gora materi- jalnu i moralnu korist. Na napadaje iz- vanjskih novina odgovorio je narod, što je srdačno i svečano pozdravio punolje- tnost kneževića Danila a i sam knez ti me, što je napisao pjesničko djelo, koje da će nasladiti svako crnogorsko srce. Predsjednik portugizkog ministarstva predložio je proračun za dojduću go- dinu. Dohodci računaju se na 41.160 con- tos di reis a troškovi na 46.222. Pruski proračun za dojduću godinu pokazuje 58,600.000 maraka manjka, jer su dohodci izračunani u 1.835,497 460 maraka, a troškovi redoviti 1.844,803.227 maraka i k tomu 49,249,210 mar, van- rednih trosaka. „Pol. Cor.* dobiva iz Dubrovnika do pis, u kojem stoji, da u crnogorskoj kneževini vlada nezadovoljstvo. Urrjesto da knez uredjuje zemlju polag napredka i duha vremena, on je u poslednje vrieme pritegnuo uzde samovolje i silničtva. Ne- zadovoljstvo raste. Rumunjski Listovi zagovaraju zaje- dnički postupak u federalističkoru smislu. U Ugarskoj da bi imali raditi Rumu- nji, Hrvati, Srbi i Slovaci, a u Cizlitavi Ceai, Hrvati i Slovenci, Na ovaj način da bi se slomila premoć Niemaca i Ma- gjara. 3 Pašmana, 19 siečnja. Veoma nam je žao, g. Uredniče, što nijeste po cielo dali tiskati dopis iz Tkona uvršten u br.4od 16 t. m. dične *K. D.tt jer bismo ae bili sladje nasmijali nego li smo to mogli čitajući ono nekoliko krnjavih redaka. Dopisnik iz Tkona htjeo bi nas utje- rati u laž, ali, jadnik, nu zna kako. A i kako bi kad su naši dopisi istiniti ? Ta da je on u našim dopisim odkrio najmanju laž, on bi bio izašao s izpravkbm, a kad mu to ne bijaše moguće, tad., laži, prieti, ruži. Nu da vidimo što reče nas Tkonski delija. Iz prvice kori radi nedosljednosti jer da smo mi u zviezde kovali, i to baš u „K. D.u, poštarski Ured u Tkonu radi shodnosti i radi točnosti, kojom se Blužba vrči, pa i listonošu. Prije svega, ja dopisnik, a niti mi „skup Pašmanaca" nijesmo čitali a po gotovo ne pisali takovih dopisa kakovih on spominje, a stalni smo, da nikakav Pašmanac nije sudjelovao onom dopi šivanju. Da je Tkonski dopisnik naveo barem vrieme kad bijahu ti dopisi pisani, znal bismo mu kazali, da li je tko u Pašmanu u ono doba bio predbrojen na dičnu ,,K, D.a Kori nas radi nodosljednosti, a zna li Tkonski dopisnik što znači biti dosljednim ? Predpostavimo, da je nekad netko u svojim dopisim wu zviezde kovao" poštarski ured u Tkonu, zar smo zato mi dužni da isto činimo sada ? Ako je netko, nekad, hvalio listonušu, zar radi dosljednosti, imali smo i mi hvaliti onoga listonošu, koji je M. P. Župniku u Banju htjeo 50 for ... . pošteno uzeti ? Odgo vorite molimo Vas, skup Tkonjana. Bila bi naša dužnost hvaliti kad bi to zaslu- živalo, kako je možda nekad zasluživalo, ali da nerede „u zviezde kujemo*, pošten čovjek mora nas od tog djela odvraćati. Ne niječemo ipak da se je jednom mogo naći koji dopisnik, koji je mogo hvalit poštarski ured u Tkonu radi shodnosti : jer jedno n je pošta dolazila u Biograd vozom (messagieriomj te mi stalno ni- jesmo tako ludi bili, da smo mogli i po- misliti, da će nara voz poštu preko mora amo voziti, a buduć Tkon najbliže selo na otoku, Biogradu, Činilo se komu god i najprikladnije, a da se u njemu postavi po«tarski ured. Za isti razlog našao se je i jedan od skupa Pašmanaca, koji jemolbu podpseao. Ovaj je i drugu sličnu, nametnutu mu molbu podpisao, a za nagradu sto je skup Tkonjanima ljubav učinio, platio je for. 24 sto globe, što biljegovine. Sada, dragidopisniće, druge su prilike; sada parobrod vezi poštu, a parobrod prolazi ne daleko od nas ; mi smo mu uprav na putu, a uz to mi ćutimo veću potrebu od Tkonjana, da poštarski Ured kod nas bude, jer kod nas imade mnogo inostranih osoba, a i ureda više negoli u Tkonu, koji imadu množtvo dopisi- vanja, a u Tkonu osim župnog ureda, drugog nema do pekarskog; dakle ko- mu ovaj služi? Da parobrod kod nas staje, dokazano je takodjer, da je ne- obhodna potreba; taj je parobrod sa samim Pašmanom u jedan dan dobio 24 for. Takovu svotu neće privriediti s Tko- nora ni u godinu dana. Pa u Pašmanu made uvjek po 3 4 i 6 putnika, a bilo ji ih za stalno više, kad bi se sa stal- nošću moglo računati na parobrod, ali i neki dan 6 putnika, koji htjedoše u zadar ostadoše prevareni, jer je parobrod prošo gornjim konalom. Ovo nek bude klevetniku na dokaz da se meni neće parobrodića za Šetnju, dapače mogu ga uvjeriti, da bi parobrodi, u ime moje šetnje, mogli i neobstojati, jer se sa mnom malo okorišćuju, a kao što meni tako i ostalim Pašmaucem nije do še- tnje, nama je do naših posala. Do še- tnje je nekom drugomu tamo u Tkonu, koga je uvjek vidjeti po Biogradu i po Zadru gdje se po raznim Uredim skiće. Nemamo mi ni novaca što bi nam pre- ostalo za šetnju, a u to ime mi sa ne bismo zadužili, jer bismo se kasnije na- lazili u neprilici da dug izplatimo, a nebismo ga znali zanijekati, kako je to netko pokušao učiniti na Biogradskom sudu i to uprav radi šetnje, kad je bio u R.... Bili nam pako skup-Tkonjana znao kazati, po ča tn od 1 t. ro. do danas, ko- liko puta je parobrod morao prosliediti a da nije u Tkonu ostavio poštu? To se stalno ne bi bilo dogodilo, barem ne toliko puta, da je imao stati pod Pa- šmanom. Veli, na dalje Tkonski dopisnik, da je nama do nemira i da mislimo vlasti zavesti. Na ovakovu osvadu ne odgo- varamo, jer bismo same sebe ponizili. Tko nas iz bližega poznaje nek nas sudi. Pri koncu Tkonski dopisnik na- veo je poslovicu, koja se njemu naj- bolje dolikuje. Ova glasi: „Tko pod drugim jamu kopa itd,a Ta, čoče Božji, tko drugim jamu kopa, mi ili onaj, koji je rovario protiva učiteljicama : Rossie- voj, Radulićevoj; proti učitelju Krstiću, kojima nije dao mira, dok ih starije vlasti ni/eau prem/estile? Tko je rovario proti bivšemu PaŠmanskous učitelja Ku- lon/i, kao što i proti sadaŠn/emu uč. Karabaiću i proti našemu obćel/abl/e- nom župniku O. Celestinu Ozretiću? Najzad poruču/o nam Tkonski dopisnik, da -vlast znade u kom grmu zec leži i gdje je.,... Ove je prietn/a, ali nek Tkon- ski dopisni/t ne misli da se mi bojimo prietn/e mi mu na ovo na prosto odvra- ćamo : mi znamo, da se je zec okotio na Trgadi, a da leži u Tkonu. „Skup Pašmanaca". Kaštelnovi kod Trogira, 12 siečnja. Kako je obće poznato, glavno mjesto sa svakog gledišta, i&taeđju sedam sli- kovitih Kaštela, izmedju sedam labudo- va je dični i ponosni Novi; u njem je obćina za Novi, Stari i Štafilić, u istom imademo škole mužke i ženske za svu obćinu, imademo carinarski ured, odiel financijalne straže, ljekarnu, preiiepih dućana i kući, pristranište parobroda braće Rismondo ihrvatsko-ugarskog druž- tva, trgovina je tu osobito bujna, ali najglavniji ured, što je poštarsko-brzo- javni, nalazi se u Staromu. Mi smo su- dili uviek nepristrano i sliedili ono što je pravedno i pošteno, te ćemo i ovog puta, javljajući poštarsko brzojavnom Ravnateljstvu u Zadru, da je to sasvim neumjestno i neprikladno, jer oni koji se nalazi u Stafiliću, da dodje na poštar- sko-brzojavni ured, mora da upotriebi za polazak i povratak barem p& sata. Ako će Novljanin ili Šlafiiičuniu po- slati i samu dopisnicu mora trkati do u Stari, a zašto ne postaviti u oba mjesta poštarske skrinjice? Donosimo i to do javnog znanja, da je pokojni namjestnik Jovanović pri po- hadjanja Kaštela rekao našem nezabo ravnom i neoplakanom pokojnom načel- niku D.ru Čega, da bi valjalo poštarski Ured svakako premjestiti iz Staroga u Novi, ali ga je on od tog odvratio, da ne učini valjda na žao svojim mješća nim Staroseljanim. Kod ovakih pitanja valja pazati na oboe probitke. Upozorujemo dakle Slavno Ravnatelj- stvo Pošta i Brzojava, da bi bilo već vrieme da se namjesti p štarsko-brzoja- vni Ured i u Novom. Uhvamo se, da će ee ovoj našoj pra- vednoj želji udovoljili. Novljanin—po! jodjelac. Knin, 16 siečnja. Mnogi će se začuditi, što je od mene? pa će pomisliti da sam „papcima ote- go". Slabo sude! Kad bura i nevrieme svukud zavladala, u Kninu završila, pa ni glave da izneseš iz kuće, tako da nekidan, na kolodvoru Knina, 12 stu- pnjeva izpod ništice. Ko po loju je svuda, te nemogućno je da se do postarskog ureda tko, da list u odnosnu škrinjicu baci, dovuče, jer se boji da ne podbije zube k6 pri- stav Srzentić, a uprava p( šte, nije ka- dra da napravi drugu osim one. Sad kad je maio popuštalo vrieme, evo me da se javim. Oružnički poštovodja Jerničić na 22 prosinca ustrielio se je, iza kako je ru- čao Tane mu je, ležećemu na postelji, iza kako je palcem turenim u odponac potegao, prozviždalo glavu, i na čas o- stao je mrtav. Sudrugovi ga žale! Bio je čestit mladić. Stalan uzrok smrti mu se nezna. Protekoše eto i dani u kojima srben- de pobiediie u izborim za dalmatinski Sabor, te izabraSe D.ra Baljaka luru popa Saviee, koji će <X la Kvekvić znati da srbske ideje zagovara. Samo da mu se nedogodi što i Kvekviću. Na dan iz- bora Srbakovići došli u Drniš naročitim vlakom, plaćenim kažu po obćini. Dok ovo pišem čujem da je mladi Hrvat Nikola Melada pušten na slobodu iz tamnice kamo ga je Državno Odvje- tništvo na prošnju Srzentića pristava, srbskoga propagandiste, dalo pritvoriti, jer Srzentić sumnja, da je on bio onaj eto se nabacio kamenom na njega. Pravda dakako i ovaj će čvor riešiti. Branimir kninski. Makarska, 13 sječnja. U utorak, kako ste i brzojavno oba- viešćeni bili, držala se je razprava kod ovamošnjeg suda proti Don Mići Sta- ničiću iz Makarskog Primorja bivšemu župnićkom pomoćniku, a sada upravi- telju župe u Opuzenu. Tužbu prikazaŠe svi ovamoŠnji činovnici izuzev gosp. Marchi-a sa poreznim činovnicim, Jozu Puovića i J. Ivaniševića. Razpravi je predsiedao sudac PaŠtrović, koji je na- ročito amo bio poslan sa perovodjom Dr. Lubinom. Velečastnog Staničića branio je odvjetnik Dešković, a sa strane činovničke bio je Dr. Forlani. Razprava započela je u 11 sati i trajala do 2 poslie podne, zatim od 4 sata do 8 sati* Naravno, da kroz sve evo vrieme sudnica i hodnici b li su puni gradjan- stva svakovrstna stališa, koje je s na- petošću čekalo, kako će svršiti i ova... Žandari s nataknutim bodežim stali su na razpoloženje u hodnioim kao i pred sudbenom zgradjom. Takodje i gosp. činovnici, većim dielom nalazila su se kroz cielo vrieme razprave u obližnjoj sobi gdje su svoj zbor vodili. Svakako nijesu se ni najmanje nadali o onakovu uspiehu, a najmanje pak mali Čovuljak Invernizzi taj čisti pristaša Cavalotti- Imbriani-fcv, a desna ruka ..... koji je svetom uztrpljivošću kroz cielo vrieme u sudnici sjedio, smijuć se izpod brka i taruć si svoju veleučenu glavu, uhva- juć doisto jadnik, da će mu sreća do koji čas stisnuti junačku desnicu za po bjeda, a u svojoj mašti biti će već u ušima čuo uzklike i medene pohvale: Bravo Invernizzi 1 Bravo!! — Ali liepa nada prevari ga ljuto, jer*>osuda pukne. Don Mide rieŠen obiuŽbt, a činovnici tu- žitelji osudjeni na izplatu pavničkih tro- škova. Poraz da nije mogo bolji. Kažu, da gg. činovnici tužitelji na prvi mah nijesu htjeli.... (brišemo dva tri redka, da ne zapliene. Ur.)» A sada da št. či- tateljima kažemo uzrok obtužbe. Bilo je jednog dana mjeseca kolovoza, kad u ovamošnjoj Čitaonici Don Miće bio bi tobože rekao, u prisutnosti sudbenoga činovnika Tironia: „da su činovnici ski* talice" i ništa više, ali to je bilo dosti, za činovnički Versamlung, na kojem namah bi zaključeno, da se proti Stani- čiću podigne tužba za uvrjedu nanešenu činovničkom stalešu, i da se svim si- lam uznastoji, da ga B@ što prije iz Ma- karske odkloni, Siguro, da i Slavna „Smotra" uzkliknuti „tncredibile" kad dozna, da zbog ove rieči činovnici tu- žbu podigoše; jer neima vele vremena, kako je to dobro opazio gosp. odvjet. Dešković, da je i isti organ visoke daim. vlade pisao ništa manje nego, da se činovnici skitaju od kotara do kotara. Biedna „Smotro*, eto i ti poslie 5 go- dina tvog obstanka neznaš još, koje su uvrjedlive, a koje neuvrjedlive rieči za tvoje ljude. Ali tomu se mi ni najma- nje nečudimo, jer smo već naučni do- življivati iiepih u zemlji iznimaka, u zemlji, kako je dobro kazao u zadnjem carev, vieću jedan zastupnik i to nie- mac, rekavši gdje vUda pravi (za- plienili bi. Ur.). Medjuto nemožemo, a da nerečemo, da nam je žao bilo čuti tekom razprave, da su se njeki naši „gradski otci" onako o Don Mići izra- zili u privatnom razgovoru sa sudcem Radmili-em. To nije najljepše, gospodo 1 Vi znate vrlo dobro, da je Don Miće bio i da je hrvat, da je radio za Hr- vatsku i da ga je to jedino i dovelo do obtuženičke klupe, dakle ako vam je koju oštru kadgod predbacio, biti će tu i uzroka bilo. Takodjer ni Upraviteljstvo Čitaonice, nije liepo učinilo, kad je poglav. pismeno odgovorilo „da je Don Miće sam od- stupio i tako sam sebe osudio". Vi, go- spodo, niste mogli nikad tako odgovo- riti,, vi ste jedino mogli odgovoriti, da vi u to neulazite, i da je Don Miće od- govoran za svoje rieči, a nuzgredno je ako je on te rieči u čitaorici rekao. Nu proti denuncijantu Ipak morali ste ustati i iz družtva ga odbaciti, pa bilo to komu i žao. Medjuto ovu hotomičnu ili nohotimićnu ljagu Čitaonici nanešenu uhvamo se da će sviestni utem. uživa- oci na prvoj sjednici oprati, kako to i dolikuje pravim hrvatim. Oni su nas i- zazvali, a mi moramo, da im dostojan- stveno odgovorimo, jer to od nas i naš hrvatski ponos zahtieva. Vrieme je, da odbacimo kojekakove obzire, da se od mrtvila prenemo i da učinimo već je* dnom čvrst i snažan odpor proti nepri- jateljima hrvatstva, pa bili oni koji mu drago (izostavljamo i ovdje nešto da ne zapliene. Ur.). Eto oni, koji no uzdržavaju talijansko družtvo „Casino", „Filarmonica" u našem skroz hrvatskom gradu; družtva koja samo po imenu obstoje, a koja niti redovitih sjednica nedrže, a po tom i po zakonim o druž- tvim nebi niti obstojati mogla, mirno prolaze, a naprotiv na naša družtva, Čitaonicu, „Gusle" hajka se neprestano vodi, tako da ovo potonje već je i o globjeno su f. 250 jedino što je pred- stavljati dalo zaruke Hrvatske i to s do- zvolim poglavarstva. Oni su koji (i ovdje. Ur.) ruglu izvrgavaju naše najveće svetinje, mile trobojnice i naš hrvatski jezik — A propos, g. Tironi, taj isti kojin© je i Don Miću tužio, kod prealušanja dovikuje u prisutnosti Ma- karskog gradjanstva, da on nezna hr- vatski. Nijeli ovo više nego drzovitoat. U Makarskoj skroz hrvatskom gradu, gdje neima niti jedan po sto talij. mat. jezikom eto jedan činovnik i to sud- beni govori, da nezna hrvatski, premda je pozvan avakdanje da sa hrv. stran- kam obći. Što na ovo vlada, što kad dozna da eto cielo maldane Činovništvo jednog grada osudjeno je na izplatu parntikiih troškova, jer je tužba bila netemeljita i neistinita, kako su to svje- doci i prisegom dokazali, premda da su s činovničke stranke pozvani bili kano svjedoci ..... (i ovdje izostavljamo. Ur ) Domaće Viesti. Poznato nara je, da se iz Austrije i iz Ugarske, a tako i iz prekovelebita pripravljaju hodočašća u Rim za biskup- ski jubilej $v, O. Pape. Nadamo se, da neće naša pokrajina izostat u tom plemenitom izkazu časti i odanosti napram Isusovu namjestniku. * « * IziŠo je broj 3. nHrvat$keu i donosi sliedeći sadržaj: Slaveni u davnini, (ocjena Maretićeva djela) III. — O poviesti (rečenice), — Hrvatskoj omladini (pjesma Ljubirođ- kovića). — Mir (družtvene crtice iz svieta. Iz talijanskoga sveo A. Lauš). — Atala (Pripov. Chateaubrianda. Pre- veo Z. Superina). — Davoru (pjesma R. Katalinića Jeretova). — Mudre izre- ke. — Književne viesti i ocjene. Pri- godom novog poleta „Glasovi s mora jadranskoga", Izpjevao A, Tresić — P»- vičić. Ocienio O. K. Š. — O Domovini (rečenice). — Pop Pajo Bradić. — Raz- ličite viesti, — šala i satira. Medju viestim javlja se, da se je do- šle prijavilo do 30 raznih suradnika, medju tima slavljeni romanopisac Jenio Sisolski (Eugen Kumičić) i vrli mladi ! pjesnik Dr, Tresić Pavičić,

/ vi 0 R U G 0 k ZDANJE Veritatem faoientes in charitate, ereseamus in ilio per omnia, qui est caput Christus. (S. PAUL. EPH. IV. 13.) lzhodi u Ponedjfluik i u Četvrtak. Vos ipsos, auxiliante Deo ili dies alaeriter operam Vestern impeašuros in tuenda salutari Ecelesiae doetrinafanimisque in Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pi4JX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije. Bg« iaUrim ciamit«: Si quia Cathedra« Pitri jungitsr, H10US ML. (S. HIER»NYH. EPU. XVI. AD »AM. UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 lior. na godina. Po OSTAIOJ CAREVINI 8 fior- Tko mostune ^^EDPLATOJI plaća i fior. više — ZA INOZEMSTVO fior. i pošlarski troškovi. — Pređbrojba traje ta cielu godinu, tke na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i^VAC, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured- ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose "10 novčića. Rukopisi se ne \raćaj<i. Br. -7. 5Setc3L-^O Slečnja 1893. Goa. xxiv •gprnMH! JRat ili soeializam 'i Sjed. države pretičak. Ali izmedju A- merikanaca i europejsisih vlasti stoji Svakogodišnje statistike, koje pred S prevelika razlika. Om se posvećuju očim imamo, podaju nam tužnu sliku J radnji, obrtu, ekonomiji, znanosti i o foćišajeiB za vojničke svia s mirnomu razvitku ; « europejske u koji upadaju sve europejske vlasti i I viasti posvećuju sve svoje znanje, koji nadmašuje zadnjih 10 ljeta 40 j kako da nametnu sve to veće terete miliarda. Države u nemogućnosti, da uzdržavaju silnu vojsku, upadaju u sve to veće dugove; a nevoljni na- rodi moraju podnašati terete. Potraje li ovo nesretno natjecanje europej- skih velevlasti u naoružavanju, ne- izbježiva je sveobća katastrofa druž- Iva. Ali da će na žalost potrajati, neima nikakve dvojbe. Najbolji svje- dok nam Njemačka. Naoružana u najboljem redu, obskrbljena novini puškam, ojačana najboljim tvrdja- vatn, uvježbana i uredjena po najod- ličnijim gjeneralim, tako da je pri- likuju velikoj kasarni radi njezine spremnosti na svaki eventualni rat, sada se nalazi u nuždi da pita od svog parlamenta umnoženje vojske ili u niječnom slučaju produljenje vojničke službe; a po tom i milijuna, koji trebaju za odnosni trošak uz- državanja. Njezin izgled ueće dakako ostati osamljen; dapače jurve opa- žamo zahtjev i prietnje sa strane službenih i neslužbenih Listova Nje- mačke, koji spočitavaju našoj mo- narkiji, da uzdrži malo vojske prama njoj i upiivišu na nju, da bi je u- mnoEila. Hoće li naša monarkija sliediti primjer Njemačke, nije stalno, ali je vjerojatno, Ili se odazvala ili ne; Francuzka i Busija, koje paze na svaki korak Njemačke, umuožit će bez dvojbe svoju vojsku kao na protuodgovor. Tako svaka godina nosi za sobom sve to goru propast za narode, koji nemogu više podno- siti terete. Podpunim pravom reko je zato, nedavno u javnom parla- mentu, englezki državnik Salisbury, da izmedju rata i svakogodišnjeg oboružuvanja, bolje je izabrati rat. Miljardi, koji se troše svake go- dine u ratnu svrhu, u more su ba- čeni. Mladež, najsposobnija za radnju, za obradjivanje zemalja, za obrt i za trgovinu, stoji neprestance na o- ružju, bez ikakve koristi domovini. Miljardi, koji bi se mogli uložit na korist čovječanstva: za znanost, za poljodjelstvo, za obrt, trgovinu, i- drauliku i druge svrhe, troše se go- dimice u izmišljanju i usavršivanju novih načina za mrcvarenje ljudskog družtva. Takvo nesnosno stanje nije u i- stinu dostojno prosvietljeniheuropej- skih država. Na mjesto razvikanih načela slobode, jednakosti i bratstva nemamo nego sužanjstvo, nepravdu i sebičnost. Europa mješte podati čo- vječanstvu sliku prosvjete i pravde, podaje sliku mračujaštva, divljaštva, bratoubojstva. Koja razlika izmedju ovog našeg starog sviela i novoga? Neće proći mnogo vremena, da će Amerikanci nadkriliti Europejce u svim strukam znanja i u svira gra nam života. U obrtu, u trgovini, u brodarstvu, poljodjelstvu, Sjedinjene države ne samo već stoje uzporedo najprosvitljenijim državam u Europi, dali počimlju ih i nadkriijivat. Mje- šte prikazali svojim podanicim svako- godišnji manjak u miljardim, prikazuju na svoje podanike, kako da osigu- raju što veći prihod za vojničke svrhe. Medjutirn »siromaštvo i neza- dovoljstvo raste oa sve sirane i o- juhvaća sve slojeve. Niži stališi a osobito radničln, koji nisu u stanju zado.iti stalnu zasiužbu, pripravljaju se na sve to žešću borbu, koja je nastalo izmedju glavnice i proleta- riata. U istinu nemože se zanijekati da državna zastupništva svih kralje- vina ne nastoje o poboljšanja svo- ih naroda; te jih vidimo gdje stva- raju mnoge obrtne zakone, o pri- jomoćnim zadrugam, o zavodim, ra- tarnicam; al'to sve malo pomaže narodima, kad dotične vlade ne raz- jolažu svotom, kojim bi jih mogli unapriedit i razvit njihovo materi- jalno stanje. Do čena će doći Europa ovakvim nesretnim sustavom? Kriza ja neiz- bježiva. ili mora nastati sveobći rat i promieniti sadanje stanje, ili u niječnu slučaju zamienit će ga re- volucija ukupnog europejskog so- cializma i anarhizma. Nezadovoljstvo naroda, koje prodire u sve grane ljudskog života, koje se očituje pod raznim imenim: anarhizmom u Fran- cuskoj, socijalizmom u Njemačkoj, nihilizmom u Busiji, zauzimlje sve to više maha. Nezadovoljni razvra- tni življi sakupljaju se i omjerivajo svoju snagu, te ne čekaju nego zgodan čas da poremete sadanje stanje po svoj Europi, i da opetuju zlodjela l'rancuzko revolucije proša- stog vieka. Možda to nijesu u sla- nju sada učiniti, a možda ni za više godina; ali u skoroj budućnosti bit će. Što je najglavnije njih ne dieii ni narodnost. Oni sačinjavaju jedno tielo, jednu miso : strovaliti u bez- dno zaboravi sve sadanje ustanove i otvoriti sveobći novi život, koji bi stojao u jednakoj razdiobi do- bara i vlasti i koji bi se temeljio izkijučivo na zaslužbi radnje. Sam socijalistički vodja u Njemačkoj Be- />el proglasio je tunedavno u Mar- siljskoui kongresu, da on i njegova stranka nepripoznaje nikakve naro- dnosti i prosjedova pred prisutnim Francuzim, prolivu bratoubojićkog rata god. 1870, izjaviv, da za me- djunarodni socializaui obstoji jedina razlika izmedju vlastnika i proleta- racu, t. j. izmedju onih koji uživaju i onih koji pale. Tu strašnu neman pred kojom drhću prestolja i vlade, i protivu kojih prisiljena su upotrebljavati naj- iznimnije mjere, podpuno upozna- vaju sve europejske vlasti; aiirek'bi da mješte nastojat, izbjegnuti i ratu i socijalizmu, pospješnju jedno i drugo, na uštrb i propast čovje- čanstva, šireći militarizam i bezbo- štvo, dva najgora biča modernog društva, koja vode k stalnomu raz- sulu ovu našu truhlu Europu. U. • — - t Čiteljsko pitanje U Dalmaciji. \ pohadjati tečaj Vinarstvu ili uljarstva, ili j koje druge grane gospodarstva, a o svotu -Ali. I nauka neka pak izviesti u učionskomu | časopisu. da He^tiiko i drugi učitelji c< rV.de smo ovako istakli samo neke s koriste. To bi doprinielo mnogo na raz- jude pučkih učitelja, mislimo, ako su j vitak poijodjelstva u nagpj pokrajini. nas dalmatinski zastupnici pratili, kao Tako bi g6 krog maIo gođina svj uči_ samozvana „Smotra-, da su mogli ra- . teiii PUBUmie|j u tu 8trukl5j te bj tim zumjeti i sami kako bi mogli poboljšati pre8taia D0(reba putujućih učite|ja, za učiteljsko etanje, a tim i zemlji dopri- koje v,ftda (ros1 do 4 00Q ^^ Qa gQ. nieti velike blagodati, a da ne navale na | djuu rju velikih tereta i žrtava. „Smotra" se javila u svom br. 3, te po tijek i način kaže, da će se i ona o- svrouti na to ozbiljno pitanje. Mi ju rado čekamo i želimo joj bolju sreću, nego ovoga puta. U spomenutom broju stala braniti svoje gospodare i ne promišlja- jući, da njezina obrana, dokazala je isti- nitost naših navoda. Krivci se samo brane! Osica toga kazala je, da je ona onaj nesmiljeni glas, koji tvrdi, da su pučki učitelji ni viŠ6 ni manje ntgo ja- vni činovnici, nu samo što se s njima ne postupa kao s javnim činovnicima, izu- zam kame iztrage. I još „Smotra" ho- će, da daje vjerskih lekeija nK. D.", za- boravljajući da je ona već svoje vjersko ćustvo pokazala u octenjivanju Renana i entrefiletom o Butlemskoj zviezdi. „Tu- dje nevraćeno, griesi ne oprošteni, „Smo trice" draga. Mi ne ćemo, da se s njom prepiremoj jer ne zaslužuje, nego smo samo ovo konstatali, a kazat ćemo joj unapried: ne niči, gdje te ne siju! Znajući da se naši zastupnici nerado bave učiteljskim pitanjem, prikupit ćemo im u kratko ono sto bi morali uraditi. L Učiteljima je potreba povisiti plaće, bez razlike reda, najmanje 50 tiorina godišnjih. To je za zemlju ništa. Sta- vimo da ima 400 učitelja, to bi bilo 20.000 fiorina na godinu. Ukiaite zato podpore što se davaju učiteljima, pa će- te nješto zaštediti. Ukinite skupštine, pa eto i tu novaca. 11. Uračunajte svim učiteljima i uči- teljicama, koji su položili izpit usposo- bi jenja kroz propisani rok? godine pri- vremene službe, jer to zahtieva pravica a zakoni i naredbe priznaju. Ili. Strogo obvežite obćine da učite- ljima dadu školske vrtove, jer bi se tu ne samo djeea; nego puk naučio umno- mu gospodarstvu, voćarstvu itd., jer bez toga nema poljodjelske obuke. IV. 6'virn učiteljima dajte stanove ili pristojnu stanarinu, a gdje su mjesta te obstoji mužka i ženska učioniea pretvo- rite jih u mješovite. (Ovo nebismo za- govarali. Experientia docct. Ur.) V. Porazdielite učiteljska mjesta na redove, tako da neko ustanovljeno doba mogu doći na viši red i ako niesu na takovu mjestu, tako da uzmognu ići u mirovinu s najvećim stepenom« Tako se neće umirovljivati mladi učitelji. VI. Oni učitelji koji se odlikuju u svomu radu i na pedagogičko-didakti- čnomu polju, neka se imenuju kotarskim nadzornicima, učiteljim vježbaonica i uči- teljišta. VII. U svakoj obćini neka je samo jedno mjestno školsko vieće, a učitelj u glavnomu mjestu neka je mjestni Škol- ski nadzornik. Mi smo ovoliko kazali kao nestruko- vnjaci, a pučki učitelji bi ee imali ogla- siti, koji se u to razumiju obširnije i praktičnije. Glas iz naroda, —->t37k® 'VaT^C*" 'J •— Hrvatski sabor u Zagrebu. Saborska sjednica od 20. siecnja. Zast. dr. Frank u nastavku svog go- vora reče, kako u njegovu izbornom ko- taru, Sisku, on i prijatelji proputovali razna sela, a nigdje ne pala tvrda rieč. U Žažini je sreo ovrhovoditelja i dva oružnika, koji zatvorile dva seljaka, koji su s njime sjedili. Oo je pitao zašto to, ali ne odgovoriše, već seljake svezaše lancim veoma iako, a žandar reče je- dnome, koji se je tužio da boli: „Mora te boliti; ja sam danas tvoj sv. Petar, ako se maknes, ubiti ću te!" Gdje je stid, gdje je moral? On je odmah uči- nio podnesak na bana, koji je tražio raz- jašnjenje, ali seljaci nisu odmah pu- šteni. Pita bana.* kakovu zadovoljštinu dobije seljaci, ustavnost, sabor? To je prost zločin Iztraga je povedena — ali proti njegovim — Frankovim — prati- oci m. Slični slučaj je bio prigodom, kad se je predstavio izbornicim u Sv. Križu. Ako ae tako postupa, nije čudo? što nas je malo; a to znači, da se proti na- ma ziočinaiveno postupa. Samo jedan ovakav čin žigose sustav, te se može kazati, da ne vlada aloboda nego nasilje. Tko glasuje proti vladi, proganja se, odpušta se. Priznaje da je ban dao na redbu, ali da se činovnici nijesu toga držali, pa pita bana: šta će s tim lju- dim, koji rade proti njegovoj intenciji? Najveće je nasilje u izbornom zako- nu. Tu je kontumaciran veći dio naro- da: od preko 2 milij. imaju glas samo njih 49.000. Od tih je y8 službenih gla- sova, druga !/3 o tih ovisna, a treća '/3 slobodna ali pritisnuta. Pa kako se mo- gu hvaliti, da većina t«ko izabrana, za- stupa pravu volju naroda? Zar to povi- suje ugled i dostojanstvo sabora, zar je sabor zbilja zastupstvo naroda? Može li se misliti, da će onda narod prigrliti u- govore, Sto ih sabor takov stvara sa viastodržeim drugoga naroda? Ako se točno pozna izborni red, na postupanja narod ne će pristati. Opozieija želi i- skreno, da sabor bude pravi represen- tant narodne volje s toga može zahtie- vati promjenu izbornog reda, kojim se zajamčuje sloboda. Gosp. Spevee je nama predočio tri VIII. Zemaljskom podporom dajte u- $ puta razliku izmedju mase i naroda, kad strojiti pedagogićno didaktični časopis, A nam je predbacio, da tražimo obće pra u komu bi učitelji izticali svoje nazore vo glasa. (Čita Spevčeve rieči). Tak< i rasprave na uzgojnom i učbenom poljn. IX. Mjesto kotarskih i pokrajinskih skupština razpisito natječaje, svaki od 50 fiorina, za one učitelje, koji bi hotili Tako govori član liberalne vaše stranke. Nu ipak vise stanovište kulture i napredka osudjuje takovo dieljenje, u masu i ca rodu jer svaki, ima pravo na pravo u javnom životu, tko prinaisa za državu. Klasa nad klasom ne smije da gospoduje niti da se prezire volja naroda, kao što bi to htio gosp. dr. Spevec, koji se pro- daje za slobodoumnoga čovjeka. U Magiarskoj je sasma drugačije, jer Magjari hoće da čuvaju svoju slobodu. Naša većina neće da brani slobodu na- šega naroda, ali mi se nadamo, da će- mo uspjeti u našemu nastojanju za slo- bodu naroda i da će ovo biti jednom sabor dostojan prave vdje i težnja na- roda {Živio! od ljevice i galerije). Predsj. Hrvat kaže, da ne će dozvo- liti, da se više osvrće na izrečene go- vore. Crnković kaže, da je predsjednik po- kazao slobodoumje, što je dao rieč dru. Franku. Popraćuje izjavu dra. Franka, da je uviek radio na temelju stranke prava, nu da je on bio u centrumu (dr. Frank: Nisam!). Hoće, da kazuje kako je htio da karakterizuje ženijalne ljude. Tisza je sa eielom strankom prešao k viadi, stojeći na državopravnom temelju. On nije nikada govorio o osobnim pro- biteim, jer je — kaže — uvjeren, da je svaki član uvjerenja, da koristi samo domovini. Izjavljuje, da će narodna stran- ka i nadalje ići uz bana, ma da ima svaki član narodne stranke Blobodnu vo- lju. Izborni mu je red dobar. Grof Khuen-Hedervary kaže, da na- godba ne smeta da narod i sabor su- djeluju u svim poslovim. Susretljivost predsjednika ovisi o ponašanju i držauju opozicije. Kaže, da je iz govora dra. Franka razabrao, da je onda stranka prava promienita svoje nazore. Dr. Frank je dobar prijatelj, ali da je on — „ban" — sa svoje strane zadovoljan i s manjim prijateljstvom (Ban pogleda na desnicu, i trojica se nasmijase). Govori o raču- nanju dra. Franka te kaže da ne će izpravljati, što g. zastupnik g. dr. Frank govori. (Svedj gleda na desnicu, a nitko se vise ne smije). Dr. Frank kaže da je izvoz pao, te po tome da je industrija pala. N u da promet može promieniti i svoj pravac, čas k ovoj k onoj granici. Prije se je dosta uvažalo u Zžosnu, a ako sada mauje, to je dubar znak po- voljnijega tamošnjega stanja. Njemu na prosto ne vriede oni podatci, koje je citirao dr. Frank! — Poslovnik nije mjerilo liberalizma Ima sabora koji irnadu strožije ustanove od našega, pak su ipak liberalni. On je za to, da se prilagodi način razpravljanja a ne da se poslovnik promieni, do Čega da neće doći. Onvrće se na tvrdnju, da većina čini što ban hoće. Jednostavno niječe. Vlada i većina podpomažu se. — Njemu je nemoguća stvar, da vrhovna vlast ima biti u saboru i narodu. Kažo da se ne dadu opravdati nas i- Ija pri izborim, ali kad ih ima, onda oni škode dotičnoj strane , pa valjda upravo usljed tik nasilja da je dr. Frank iza- bran. • • • Sjednica od 21. sieinja Bira se odbor ad hoc o pravu lova i zaštiti ptiea. Uzimlje za tim rieč Dr. Spevec. On se nije nadao da ćb se dr. Frank sjetiti njegovih rieči, kojim se je pozvao na sud nekih državnika o obćem pravu glasa. U njegovu sadu nazire dr. Frank pomanjkanje kulture i napredka. Nu dr

bi poslanstva, te sa iste bile foto- grafane po Morćs-u i onda povraeene. LieČnici Charcot i Brojiardel i- zasiati tz Pariza u London, izvje- šćuju, da se Hertza nemože prenieti. Berlinski „Reichsanzeiger" javlja, da je Reichstag sazvat za 4 srpnja. ^Norddeutsehe Zeitung" javlja, da će Car lično otvoriti Reichsćag. Millevoye pita glede Hertza, te uz prosvjed predsjednika i ministra vanjskih posala čita ulomke iz to- bože ukradenih pism&, izmedju kojih izpravu englezkog poslanstva, po kojoj su Burdeau, Clemenceaui 2?o- cheiOrt dobili 500 do 20,000 lira šlerlina (smieh i prosvjedovanja). Develle misli da je Millevoye žrtva grdna zavedenja. Predsjednik mi- nistarstva izjavljuje, da viada dini sve moguće da dostigne izručenje Hertza; stvar o ukradenim izprava- ma bila je predata sudu, koji je za- veo iztragu. Komora odobri sa 382 proti 4 glasa dnevni red, kojim se žigošu strastvene i smie- šne osvade. (Povladjivanje komore). Millevoye i Deroulćde polažu man- date. U Toulonn, na 22 tek. umrlo je u gradu jedno čeljade od kratelja, a u području grada troje čeljadi. f NAŠI DOPISI. Iz šibenske Rogossnice, 18 listopada. Viersko je ćustvo u našem hrvatskom narodu, hvala Bogu, duboko uvrieženo; te je narod uviek pripravan, da iskaže dostojnu čast različitim svetkovinam preko godine. Nu doista izmedju mno- gih svetaca, on na osobit način štuje neke, koji bolje cdgavaraju njegovoj ćudi. Medju ovima sigurno spada i /Sla- vni Paduanski Čudotvorac Sv. Ante. I naša varoš štuje blagdan Sv. Ante osobitim načinom. Odam dana prije ju- trom, o podne i u večer slavi se na- stajućem blagdanu, a po podne u oči svetkovine uz slavljenje zvona iznese se na sred Crkve preliepi kip Sv. Ante pjevanjem pjesmice: „Ako išteš čudno- vata" i izmolenjem 13 Otče naša na čast trinaest milosti Sv. Ante. Od o- voga časa pak do kasne noći vidjet ćeš kako bogoijubni ovaj puk vrvi u Crkvu, da se pokloni i pomoli pred kipom božjeg Ugodnika. Jutrom na vrieme redaju se tihe Sv. Mise uz mno- gobrojno saučešće pravovjernika, a ka- šnje okd 9 sati uputi se veličanstveni obhod s imenovanim kipom Sv. Ante uz pjevanje preliepe pjesmice: „Srcem užganim i glasi sladkimi*. Ovomu ob- hodu po mjestnom običaju učestvuje sva Školska mladež, od koje nekoliko djevojčica u bielo obučenih siplje pred kipom cvieče; dočim je povorka pobo- žno stupajućih ljudi takova, da ju ne- možeš okom pregledati. Osim naime i- stih mješćana grmi amo onog dana i svi dvorani, a suviše je vidjeti i mnogo nostranog svieta iz Primoštena, Marine, pa čak i iz Vlaškog. Obhod se usta- vlja Četri puta na Četri različita mje- stu, gdje se pred Svetčavim kipom izmoii kratka molitva. Došavši obhod u Crkvu, odmah se pjeva život Sv. Ante, koji je od bogoljubnih slušatelja pomno i osobitim zanimanjem slušan, a zatim odmah nastane svečana velika Misa. Nu ova se svetkovina time nije za- vršila, već po običaju mjesta na 15 i« stog mjeseca župnički pomoćnik uz ve- liko saučešće pobožnog puka, odvezao se do podnožja brda Movra, preko je- dnog kilometra izvan luke, gdje je u kapeli Sv. Ante izpjfevao svečanu Misu. Raduje se upravo svako kršćansko srce, videći da dobri puk na ovaj na- čin štuje svoje nebeske odvjetnike, koji jim neće uzkratiti svoju pouioć u nji- hovim potrebam. V. Umro je dobri i čedni plovanvi nad- župnik kolegijalne crkve sv. 5imuna u ovom gradu, u 73. god. života, preč. i> Josip Milin. Župnikovao je dugo vremena na 0- toku Ugljanu gdje je ostavio naj- ljepšu uspomenu. Prekojučer bio mu sprovod s ve- likim učešćem svećenstva i gra- djanstva. Preuzv. pragosp. Nadbiskup dao je zadnje odriešenje. Mrtvi ostanci preneseni su na U- gljan- Bog mu dao vječni pokoj! Predjučer je bilo ovdje na prolazku 170 Hrvata iz prekovelebitske. Medju njima i Dr. Frank i književnik Kumičić s go- spodjom i mnogo drugih odličnih lica, do 30 Doktora, kao 27 svećenika, i li epa kita veleposjednika i t. d, i Kad je stupio na obalu parobrod „Austrija"') odpjevalo je zagrebačko kolo narodno himnu „Liepa naša domo- vino". Desila se na obali šaka deran- čadi koja, govori la rama, la šćaffa, i drugim takim „talijanskim" (I) riečima, i izpod još dobro ne ostavljene crven- kape stali pronosit talijanačku uljudnost sa »vizdanjem i revanjem!! Nemo dat quod non habet. Naravno, Hrvati nijesu mogli nego sažuljivat takav dokaz talijanaškog na- predka, pa prema onoj Danteovoj: „non ti curar di lor, ma guarda e passa" iz- krcali se da mirno i dostojanstveno, ko što dolikuje naobraženu narodu, posie- te grad. Bili su i u narodnoj Čitaonici, (čuje- mo da na predlog Dra. Franka! U So- kolu ne!) i tu su liepo biii dočekani i pogošćeni. Izpjevav rodoljubnu pjesmu opet su nastavjli razgledanje grada. Talijanaši ne mogli podniet videć ko- liko su niže niže izpod „varvara" Hr- vata, pa odkrili ponovno ljepote svoga italskoga odgoja, bacanjem jaja i povi- cim; „. . avronazni de Croatiu 2) i sli čna. Pa da slika talijanske uljudnosti i u- gladjenosti i svoj okvir dobije, njih sto- tinjak stadoše na obali opet revat i zviž dati (moderna glazba!) u više navrataka dok se parobrod odalečio od obale. Da su ovdjesnji Hrvači jednaka po odgoju pasmina, moglo je doć do ozbilj- nih nereda, ali u neku bolje je bilo pu stit proste, kS što se i pustilo, talija- naške izkaze, neka se vidi što vrieie naši protivnici i neka naša braća uzmo- gnu odniet sobom uspomenu talijanaške finoće i gostoljubivosti.*) * * * Jučer je i gosp. namjestnik podmar- šal pl. David odputovao na slavlje u Dubrovnik, sa glazbom. * * * Nakon što smo odpremili bilo proša« sli broj, bilo nam je javljeno iz Zagreba da ide u Dubrovnik k odkriću Gundu- lićeva spomenika i pjevački zbor hrv. trgov- družtva „Merkur". Taj zbor je poznat po svuda sa svoje „patriotičnosti a imade i najbolje pjevačke sile". * « * Predjućer je izašo 12 svečani broj „Hrvatske" i „Hrv. Krune" za sliede- ćim sadržajem: Slava Gunduliću (sa pjesnikovom sli- kom). —• Istri, Sonetni vienac. Spjevao ') Jedan od najvećih LIoydovih paro- broda. Unajmljen je za 8.0(J0 f. *) Intonaciju ovom« krasnomu talijana- škomu ritornellu čujemo da je dao sin Hof'raiha gosp. B.! Jadan otče, ako je istina, da si takav porod odnjibao! 3) Doznajemo, da je i nekoliko rišćan- sitih klerika pomagalo ili poticalo na revanje i zviždanje. Hoće ti i ovdje gosp. Glavinić k6 u Spljetu proti hrv. omladini zametnut iztragu? Čekamo, da vidimo! I. Ž. K. — Za čistoću hrvatskoga jezika. — Prva pjesma (spjevala Dobroslava Hrvatić). — Atala „ (pripov. Chateau- brianda. Preveo Z. Š). — O Domovini (rečenice). — Stogodišnjica Gjurinove latinske slovnice sa hrvatskim tekstom (uspomeni pisca posvetio F. Radić). — Haramija Dos (pripoviest iz naroda. Piše Radomir Hrvat Bošnjak). — Sje- ver (pjesma Dobroslave Hrvatić). Knji- ževne viesti i ocjene: 'Modrićeva „ La Dalmazia" (ocienio 'F. Radić) — O zna- čaju (rečenice). —Bibliografija. — /Šala i satira. — Odgonetke zagonetkam proš. broja. — Odgonetke umjetnim zagone- tkam proš, broja. — Hrvatske narodne zagonetke. — Različite viesti. Vrieme u Zadru. U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hr- vatsko državno pravo pravo VIII — Hrvaču (pjesma samouka Hrvata iz A- merike). — Statističke viestf. — Ovi- dijeve tužne pjesme preveo za „Hrvat- sku" F. F. Belamarić) IX — Znanstve- ni i umjetnički napredak. — U podlis- tku ; Lav ili pobjeda nevinosti (konac). * • # N. V. naš kralj odielio je vlastniku tiskarne g. S. Artale zlatni zaslužni krst s krunem na priznanje njegove „prospielne djelatnosti*'. * * * Jutros se dogodila velika nesreća na vojničkoj poljani kod Zadra. Nekoliko domobranaca kopalo zemlju izpod trošnog zida stare vojničke utvrde i jer gornja strana ne bila ničim podu- prta sruši se na nesretne vojnike i sasu ih. Jedan je osčao mrtav, a četiri , su čežko ranjena. Gdje je oprez? * * « Jučer u jutro k nama došo poglavar- stvom činovnik, da nam prijavi, da je poučno zabavni časopis „Hrvatska" za plienjen. Ovo je druga zapljena ovog tromjeseca. Cieoimo, da se nigdje na svietu nije dogodilo, da poučno zabavni časopis bude na 12 brojeva dva puta zaplienjen. .SThueo Hedervarv na pr. dade nemi- lice plienit političke Listove, ali nikad nijedan poučno-zabaveni časopis nije pečate ugledaa razmierno ta sreća oli nesreća riedko zapade i šaljivi sa- tirični List Trn, premda on draču pod nokte podbada, * - ^ 'j* O junaštvim zadarskih Hotentota proti mirnim hrvatskim građjanim doznajemo razne epizode. Jednoga Doktora udarili su štapom po glavi samo zato što je nosio trobojnu vrpcu. Da je nosio ta- lijansku ko nekad Riečani i Jakinjani, ne M mu bilo ništa. A drugoga izlu- pali pestima, jer i on nosio trobojnu vrpcu. Dakako to nije dopušteni u Za- dru, a kitit se margaritam, iztscat talija- naške trobojnice, željet Italiju, to je sve dopušteno u ov< j nesretnoj zemlji iz- nimaka. Medju Hrvatim nahodi se i dopisnik talijanskih novina. Borme ima šta da opisuje o dalmatinskim Kairim, tobož- njoj braći prekomorske zemlje. Doznajemo takodjer, da su liepi „Dan- teovi" sinovi bili ua zidinam pokraj o- bale sabrali kamenja. Srećom oružnici to opazili i prepriečill opaki i sramotni naum. Meminisse javabit. » * * Na 21. o. mj. obavio se izbor novog obćinskog opraviteljstva metkovske obćine. Odabrani ostadoše g. Antun Glušćevič p. Ivana načelnikom, a pri- sjednicima gg. Marko Veraja, Antu, Nikolac, Pavao Fabrić, Ivan Jerići M&to BabiĆ i Mihovio Jeramac, * * « Vlada je naredila Popravak rim. kat. crkve ua Viru (Puntadura) uz potrošak od 1305 for Popravak župničke kuće u Dragovim u zadarskom kotaru, i zida- nje, bunara za župnika, uz potro&ak od 1650. for. Popravak župničke kuće u Slandm u dubrovačkom kotaru, uz po- irosak od 1160 fior.; i popravak r. k. crkve u Novigradu u zadarskom kotaru uz potrošak od 542 fior. * * * Vlada je odlučila sagradit gvozdeni most preko potoka Bjeluštice kod Budve. * * „Smotra" od 21 tekućega spominje u članku nLe elezioni in Germania" i nabraja tri demagogije. Prva je po redu „klerikalna" demagogija („demagogia clericaleli) i svrštena je u isti red sa de- magogia „progressista « sooiulistaw. Jeli to promišljeno ? Nije li to uvrje- dljivo? 6'to bi „Smotra" kad bi katolici (ona voli reći po protestantska „klerikalci") vladine zastupnike krstili „demagogia governialeu ? Valjda ne bi begenala ! * * * Znancim i prijateljima, koji su me se vanredno brojno, a cienim, radi svetih načela, koja imam čast. da zastupam, blagohotno štetili pri- godom imendana, najsrdačnije skup- no blagodarim, jer bi mi cjeć po- sala bilo nemoguće izvršit dužnost, zahvaljujuć svakomu na po se. Don Ivo Prodan Ured. * * * Tuže nam se i opet s Bolu sto se nediele milodari za postradale. Ima već 5.000 f. (?emn se barem ne iznese stvar na pretres, da prestanu već jednom o- pravdane tužbe ojadjela pučanstva i da se zna na čem je stvar. # * # * Namjestništvo je potvrdilo ustano- vljenje novog društva: Seljatko gospo- darstvo društvo Dalmacije, sa sjedištem u Zadru. Svrha je društvu: ćudoredno i gospodarstveno poboljšanje naroda i promican/e poljodjelstva, član je dru- štva svaki punoljetni, koji od godine do godine plaća 2 fior. taj prima dru- štveni list mukte. * # * Na 19. o. mj. obavio se izbor novog obćinskog opraviteljstva u Korčuli; te ostadoše izabrani: Slavić Frano načel- nikom, a Nikola Cvilićević, d.r Roko Arneri, Joso Fazinić, Antun Gatti, Petar Depolo Beor i Pavao Vlašić priajedni- cima. * * Predjučer i jučer grad (Sisak slavio je najsvečanijim načinom 300 godišnju uspomenu slavne pobjede nad Turcima. Vriedno je zapamtit da slavni onda- šnji hrvatski ban Bogu i njegovoj Majci pripisivno je sjajnu pobjedu, radi koje je cielo kršćanstvo odahnulc. U Sisku još se čuva slika Majke božje koju su ondašnji junaci nosili uoči bitke da Gospinu pomoć izprose. U Bogu pobiedifi bio je poklik bana Bakača nakon pobjede. BakaČ je bio viernik, s toga i junak. Slava neumrla palim braniteljim vjere i doma ! * # # Javljaju iz biogradske okolice, da su se ovih dana opet počeli ponavljat slu- čajevi kradje. Tako dvama težac. ru iz Pakoštana ukradena su bila s večera dva ovna. Lupeži poslužili su se iste večeri kolima Mate Bačka i su njegova dva paripa, da brže odvezu ovnove u Biograd, gdje su kušali iste večeri pro- dat ih, ali ne mogli, te trkli su se i do Turnja i tu su ih prodali, kako se glasa za 6 fiorina oba * * * N. V. potvrdilo je ugovor izmedju zaklade Fontanella i Banjalučkih trapisla, c • Slavlje u Dubrovniku. Primismo danas sliedeće brzojavke: Dubrovnik, 29 lipnja u 6 sata 15 časa: „ Sinoć skupno prispieše izletnici Hrvati parobrodom „Austrija". Oso- bita ovacija Hrvatim iz banovine. Sinoć predstava i rasvjeta izpala di- vno. Zagrebačkim se Kolašim odu- ševljeno pleskalo. Zaoriše himnu: ži- vjela Hrvatska! Obćinstvo burnim, o- duševljenim živjela! prihvatilo. Kaplja srba izčezla u moru hrvatskih izle- tnika. Vlada podpun mir. * Darovnik, 26 lipnja u 3 sata po podne. Proslava mirna, dostojanstvena, tfvuda o- ružnici. Veliko slavlje uz učešće ciele o- kolice dubrovačke. Stara republika o- svanula sva pod hrvat, zastavam. Jutrom i kašnje silno pucanje i gromorni uzklic5, da živio hrvat.Dubrovnik. Viencim, zastup- stvim hrvatskim iz baDOviae, Dalmacije, Istre, uezna se broja. Spljetaki „Sokol" začarao obćinstvo i najzad obkolio spo- menik. /Srbski kralj poslao vienac „pje- sniku Gunduliću". Dalmatinski namje- stnik David: „neumrlom pjesniku". Od- kriće izgledalo kao ponešto službeno. Harambašićeva himua uglazbena od Vilhara burno primljena. Nakon od- krića opet veličanjne hrvatske ovacije. Najljepši položeni vienac jest onaj če- škog naroda, kojim zasvjedočio hr- vatstvo Dubrovnika i Gundulića. Ne- dospitni uzklici: življeli Česi, Živjela Hrvatska. I Srbi prisutvovaše ovomu pravomu hrvatskomu slavlju. Dubrovnik, 26 lipnja u 6 sata po podne: Vasiono srbstvo slavi Kosovo, Gjuniš, Slivnicu. Danas proslavilo Dubrovnik. Odpisi „Kat. Di liu C. g. Motrilac — Brač — Boj{BK> da bi branjeniku više škodilo nego koristilo, stavljajuć odpust u one od- nošaje! Znate i po činu kojim se ba- vite kakav vjetar pu$e, 0. g. D. M. — y Bol -— Iz dna srca blagodarimo. Živjeli! C. g. S. T. - č. g. A. D. — č. g. M. Č. i čč. gg. N. B , J. B.. I. B., B. B., A. J., M. J., R. K.,I. K.,H. L.,M. I.,A. M., P. S., N. T. T.; J. B., L. B., J. D,. M. F., F. P , T. K., V. K., F L., A. M., A. P., G. L., F. V., i I. V. Možemo po istini kazat, da nijesmo čitali, nego učili Vaša cienj. pisma, e da bismo se primakli onomu Sto Vaša blagohotnost plemenito predočuje. Kad u doba tolika truhleža u zadruzi niču cvjetovi koji onolikim mirisom pa- triotizma i dobrote napunjaju hrvat- ski zrak, stariji nemogu nego Bogu hvalit, što u novu pokolenju boljih sila Vjeri i Hrvatskoj priprema, boljih nego su kukavne današnje. Da Vas Bog poživi, gg. i mila braćo, jer bu- dućnost nije izvjestna i trebat će svietlih umova, junačkih racžiša, da se ni u tminam narod ne smete, ni u p itežkoćama duhom ne klone dok do- bri Bog pusti sunce i na naša vrata i narod dočeka svoj pir. Hoće! v Excelsiores ! Živjeli! C. g. G. L. — Mljet — Prijateljsko sje- ćanje i nakon od'eljenja, milo je, a osobito kad je iskreno i kad iz otačbeničkih uzroka niče. Što se nas tiče, bratska hvala ! & g. D. - Komiža - Takodjer. Bla- godarimo unapried na obećanoj brz. obaviesti. Da je češće takovih! Ć. g. I B. — Komiža — Vieran drug! Žalimo što ne doprieamo da pismeno na one upite odgovorimo. Nu bit će na vrieme i kašnje Živio, hrvatski sokole 1 ČC. gg. R, i K. — Nerežišće — Znani ste i prokušani ste te i u pismu i brz', čest. mili ste. Živjeli ! ČČ. gg. Dr.M. St., K., L., P.— Zagreb - Brz. čest. onakve a od takovih od'i- čnih otačbenika čast su nam i na- grada. Smierno blagodarimo. Živio Vas Bog! č. g. O. K. B. — Pir»matovci — Na- ručene tiskanice odaslasmo Vam na 22 tek. Onaj sast. red izpustit, jer Vas drugi predteko, u istom žalobnom predmeta. Da ne, uvrstili bismo rado i radi ple- menitog cilja i liepe pjes. forme. Ne- zaboravite nas! Zdravo! Č. g. D. P. Z. - Rab - Bit ćete već primili. Ciena f. 1:30. ČČ. gg. Rogoznica, Komiža, i t. d. - U dojdućem broju. Č. g* D. D. — Imotski — Srdačna hvala! 0. g- P. M. — Igrane — Odpremljeno jučer. ć. g. D. P. Z. — Lubenice — 1 Vama. 0. g. M. Ž. - Šibenik — 1 Vama 5. izt. pr. broja. 0. g. 1. B. — Benkovac — Primismo predplatu i ugodne bratske rieči na v bodrenje i čest. Liepa hvala! C. g. x. — Sinjska krajina — S naše strane nepristranost u mjestnim pi- tanjim, u koliko takvo stanovište nije očito zlo. S toga će i vaš dopis u sviet. Ono Što velite, da budite svakoga iz mrtvila, e da se bore u čisto hrv. smislu, veoma je hvalevriedno, jer bez čista pravca, nema ni čista rada. & g. B. i ost. biogr. pravaši — Biograd Takodjer, sokolovi l Živjeli! U. g. P. i I. B. -r Benkovac — Liepa hvala! Imamo da objelodanimo liep broj predplatnih odpisa. Priobditi ćemo ih dojdući put. Uz to} da je toplo preporučeno onoj gg. predbrojnicim boji otežu s izplatom, da ne dulje dalje. D. Ivo Plodan, vlaitnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Brsotukom katoličke hrvatske tiskarne

digli kaku i motiku proti sebi, na- zori izraženi preventivno i u jez- gri kroz one glasovite bečke pun- ktacije, koje je u svoje vrieme branila kod nas „otmena ličnost" „Narodnoga Lista", nu koje je cielo ostalo hr- vatsko novinstvo kudilo, neizuzam ni „Hrvatsku", ni „Obzor". Ali je potreba bilo nać unapried izpriku radi gornjega poziva za slo- gu bielih i crnih u Dalmaciji. Ta je izprika bila, treba priznat, vješto u- dešena, jer se je nadoda valo:') Za ovaj momenat nužđno je, da ro- doljubi u Dalmaciji budu ozbiljno pri- pravljeni. Već danas je nuždno, da se osbiljao pazi i radi. Otašbenici Dalma- cije treba da se sporazume. Sav bo hr- vatski narod, kako u Dalmaciji tak) i u Istri; a uza-nj i braća Sldvenc', treba da sačinjavaju kompaktnu cjelinu kako bi što prije uzmogli s Mladočesi skloniti kakav savez, da oživotvoren\e češkoga državnoga prava ne bi poslie- dilo posebice, već istodobno s ozivotvo renjem hrvatskoga državnoga prava te sje- dinjenja Hrvatske. Mi smo se smijali ovim riećima, jer smo znali, da će brže nadoć raz- očaranje nego ožujak mine. 1 tako je i bilo. Bio je ballon cT essai. Nu medjutim, ballon d'essai uspio je u svojem cilju. Velika kompaktna stranka, već je tu, da joj se narod divi, kako je liepa, kako je ... . šarena! I u broju od 29 ožujka „Hrvat- ska" je u ove iste žice gudila, kad je, hvaleć zast. Bjankinia, „videći njegovu živu radinost, požrtvovnu borbu", Zalila, što uz njega ne stoje (da ga brojem nadvećaju?) ,,složno i ostali zastupnici Dalmacijeu (na pr. zast. Šupuk, koji nezna hrvatski nego slavjanski i voli talijanski!) Vriedno je zapamtit što je tada „Hr- vatska" nadodala. Rekla je: <J „Oni bi (ostali zastupnici Dulmacije) napokon morali uviditi, da se valja po- koriti volji naroda, jer bi ih inače bujica narodnoga gnjeva lahko mogla pot snuti s javnoga polja u zaborav, izaešavši na površinu političke borbe svježe ali odlu- čne sileu. Dakle hrže bolje k -Šjankiniu, ne iz osvjedočenja, nego da narodni gnjev ne odpuhne narodnjake u zaborav i ne zamiene ih „svježe ali odlučne sile"4 Padaju nam ovdje na pamet one jspomenite „Obzorove" rieči, kad je u slavlju u Makarskoj uvidjao triumf pravaške misli4) i vneki proces ra- sula" (narodne stranke,?, pa svjeto- vao svoje (pozor !) : Tom procesu treba stati na kraj. Za- datak nove struje nemože i ne^mije biti taj da u stranku uvede razdor: to bi bila prava nesreća. Nova struja mo- ra da u stranci samoj preotme mah, pa joj dade odlučniju, svježu, aktivniju in- tonaciju. Prvaci narodne stranke prije svega su patriotični ljudi, te su sami za stalno uvidjeli, da narod u svojoj ma- si, da mladi naraštaj hoće življu, odlu- čniju akciju. Baz te akcije razdor mo- že biti gotov; a razdora nesmije da bude. S tflga mi ćienimo, da će jedan od najljepših, od najblagoslovljenijih rezul- tata slavlja biti taj, što će nova struja biti uvidila, da joj je raditi ne proti stranci, već u samoj stranci; a stranka opet će se ćutiti po nešto elektizovanom i biti će uvjerena, da na barjaku treba bez svakoga ok< liganja napisati rieč : sjedinjenje, i za sjedinjenje raditi u ob- ćinama, u saboru, u parlament^, u de- legacijama, po čitaonicama, u sastancima, u novinama itd. ') „Hrvatska"., 1. c. ») V. i 8 ti broj od 29 ož. t. g. , „) I u broju od 5 srpnja ije&tp se hr- vatska" previjala pred dalmat. nar. serankom, -osobito pred Drom. Bula- toui koji je B»a ci«-lo uvažena ličnost U Dalmaciji". . s A) „Sasvim da velika većina izletnika pripada pravaSkdj stranci, hkrem pri- znajemo, je njihovo putovanje po Dalmaciji bilo pravi triumf" f^Obzor" od 10 rujna, g. 1890. V. „Katoličku Palm.* od 26 rujna 1890). Sličnih veoma karakterističnih rie či mi bismo mogli navesti iz više brojeva „Obzora", ali ne treba, jer c\n\ dokazuju, da se je ovaj Obzor rov svjet od davna poprimio i da ga se pomno i revno izvadja. Najprva koja se „velikoj kompa- ktnoj stranci" odazvala bila je „Crvena Hrvatska". Ona je poznavala svoje ljude, pa ja već od lani zemljište pripravljala. Imola pravo, jer u „ve- likoj kompaktnoj stranci" na neiz- vjestnoj osnovi „hrvatstva" i „hr- vatskoga državnoga prava" ima mje- sta za sce političke nuance, ima mje- sta i za narodnjake. Za „Crvenom Hrvatskom" pomalo se sad šulja iza plota i „Narodni List", a sve kao da neće ; pa eto i nNarodu za njim, terzo fra co- tanto senno. 1 tako se želja „Hrvatske^ i „Obzo- ra" dovoljno izpumla, nema nego nešto malo Cassaanaca'), koji se nedadu nasamarit. Žestoka je ova izreka; aP, molim, gospodo, čujte malo, nije li ona opravdana. Vi govorite, da je „hrvatsko dr- žavno pravo" naš temelj. A zar se ne siećate tko jeo tom temelju naj- ljepšu knjigu napisao?2) Ne siećate li se, da je to bio onaj Dr. Plive- rić, proti kojemu ste ipak (kao mi sada proti vama) podpuniin pravom ustali? Uzalud je Pliverićcva knji- ga lako važi.a i liepa, da je i pa- žnju vanjskoga svieta na se privu- kla 3), Uzalud je za Hrvate lako povoljna, da se je na nju, kao na neki zadnji pravoriek, pozvao zast. Bjarikini pred cieliin cesar. viećem u Beču; uzalud! Pliverić, za sve da se nije izriečno odreko svojeg o svjedočenja, grakli smo svi na nj kao na izdajicu i magjarona jer je djelom osvjedočenje pogazio, kad no je k onoj stranci pristupio koja mu djelo djelima poriče. Nu sad; gdje nam je dosljednost, kad se amo hoćemo da rukujemo s oni- ma koji su stopiti gori od Pliveriea ? Pliverić, lio i Crnković svedj su, pa i danas Hrvali, i oni se ne stide pred cieiim svietom kazat, da su Hrvali. A koliko takvih Hrvala nabodite u onoj stranci s kojom nas mirite? Nepoznate, braćo, ljude i okolnosti. Lako je ižlanut rieč slogu, ali pro- mišlja li se, što znači i na što dovodi sloga sa dalmatinskim narodnjacima? Sto biste vi rekli, kad bismo mi dalmatinski pravaši predložili i zago- varali slogu vas prekovelebitskih pravaša sa Crnkovičimaf Mi nije da u vjetar tvrdimo, mi smo \ dokazali, da su dalmatinski narod- njaci, uz pohvalne iznimke, samo pod silu, da im se jasle ne izma- knu, Hrvatima, i da su magjaroni, jednaki, a često i gori, nego preko- velebitski. Sloga sa narodnjacima? Ma tb su oni isti ljudi proti kojim jeDr. Trutn- bić u „Hrvatskoj", a „Katolička Dal- macija" u svojim stupcima po istim toliko pisala, i proti kojim je narod ustajao kad god. je prigode imao? Sloga sa narodnjacima? A zar to nijesu oni isti ljudi, koje i nji- hov „Obzor" toliko krat pokudio i 0 kojim je „Hrvatska" na pr. ovako pisala: nTa je shanka po svom programu najbliža našim umjerenjakom, dakle skroz i skroz oportunistička, te se i previše klanja b eckoj vi adiu 1 t. d. (v. Hrp.« apud WK. D.». od 18 rujna 1890). Sloga sa narodnjacima! A zđbo- ravisle li gospodo, da smo mi znali nabrojit četrdeset velikih polit, grje- Šelina toj gospodi, a da se ni glede jednoga nijesu Ofjsrali. A.sve je to još u njima. Pa ako četrdeset gr te ha ne prieči, da & njima složno radimo, •) iiieč BCrv,.Hrvli.u br od29 Jula t. g. „Der kroatisćhe Staat^. Kao dra. K&sporeka u Rrakovu, prof. Palme o Italiji, pok. prof. Biderqj«n- na u GfiHCu, prof. Haoela u Kievu, i t. d. kako jedan Pliverićev grieh može Vas od njega otudjit? Pomirit se sa narodnjacima, zna- či podupirat ljude koji dvore vladu; znači podupirat !jude koji goje srb- stvo i vole i razdor u stranci, nego kanit ga se; znači podupirat Ijudo koji lalijančare i na putu i u kući, bez potrebe; koji su nam niem^linu darovali i volju narodu omlitavili. Ta to su oni isti ljudi koji su dopu- štali, da se u odlučnu Času, kad o o dlaci da nije bio u Beču zakonom prihvaćen njemački jezik kao drža- vni, pristajali na tu misao, ljudi koji su krvavo stečenim narodnim novcem njemačke učionico iz pokra- jinske zaklade podupirali, sve dok nije više toga trebalo. A šta nijesu činili proti svomu narodu? Nijesu li unatoč zlatnu programu (I. točka) oni s prezirom, do nazad malo, o Hrvatim govorili i radi sjedinje- nja proklesivo na djecu bacali? Na dugo bi išlo kad bismo sve htjeli napomenut; jpa i suvišno je, jer je sve i tako svakomu dobro poznato. Nego reći ćete, ali dušmanin je jedan, budimo i mi jedni i složni, da mu se laglje opremo. Nebojte se! dalmatinskim prava- šim, kad bude o vanjskoj sili govora, neće trebat preporuke, da se u pri- godi slože. Oni će, ko i došle, svoje- voljno i rado vrstat se u prve bojne redove proli neprijatelju. Tko će o neslozi radit i tada bit će, kd svedj, narodnjaci. Experientia docet. Oni, kad god je imalo da bude zajedni- čkog juriša, prva im je briga bila: goniti u kut pravaše, hoćeš u ob- ćinskim, hoćeš u pokrajinskim, hoćeš u bečkim izborima. To će oni i una- pried radit, jer vuk mienja dlaku, ali ćudi nikada, a nastavljat će svoj poso u ime one „sloge", koju vi u pomoć zazivljele, a kojoj se oni — kadgod im prud/i — odaziv Iju. I ciela ova sadašnja operacija nije drugo do pop ara pravašima. Svaki put u oči izbora u slogarsku se trublju puhalo, baš ovako kao sa- da, Znamo mi naše ljude! Pa stavimo, da smo pristali na savjet i složili se. Pitamo: je li sjedinjena opozic'ja pomislila na po- što bi i odatle izvirale po narod f Prva posljedica bila bi, da bi narodnjaci postali još gori nego su. Bez nadzora i prigovora omlia- tavili bi i lutali bi i više no prije. A prvi i naravni zaključak, koji bi izveo narod svojom bistrom glavom i neodoljivom logikom bio bi u di- lemmi i upitu-. Ako je ova sloga, koja vodi na program od trideset godina natrag, dobra i spasonosna, raztumačite m;, kako je toliko tisuća olačbenika, sa Drom. A. Starćevićem na celu, pi- salo, govorilo i radilo proti tomu i nehtjelo onaj pravac, koji se sada uzposlavl|R, jer da je sramotan i po nnrod poguban? Ili je to bilo istina, ili nije. Ako nije, što da drži narod, do naše pameti, i otačbe- ništva; ako li jest, a da jest, i babe u zapećku znedu, zašto se sada nakon toliko godina truda i muke, nakon toliko uvrjeda i omraza, na- kon toliko napadaja i osveta vra- ćamo na prvašnje stanje? Drugo: a da novi pokušaj no uspije; to jest sve da se pjerke i kanjci slože, i slože se baš u dobru (po- kle su se složili otačbenici i gre- šnici), da ovi zadnji dobiju u skupu prevagu; čim biste sebe opravdali, kojim biste obrazom pred narod i- zišli, kad biste morati predlagat da vas narod za dmgih kakvih tride- set godma sliedi na stazi ponovne oporbe ? A što bi ipak bilo od naroda, kad bi ponovna oporba bila zazbilj sveta, nušdna, kd i prvašnja, a kad si, nje izmoren, razočaran, raz kvaren narod ne bi htio, ili već nie bi mogo, da prihvati? Prvi put bio je dostatan jedan je- dini StarČević, da vas . narod raz- budi! oduševi, u misli i težpji složi, al drugi put, da bi ih u svakom selu po deset niklo, bojim se, bi li im se itko odazvao, jer bi svak, punim pravom, govorio: sad me hu- škate na oporbu, pričale, da je i- slina i pravica s vama, a ako vas i uzsliedim, tko mi jamči, da mi nećete nakon trideset godina doć kazival liOVU stazu, a kojom ne bih učinio drugo do vratit se taman onamo odkle sam počeo ? Jest, gospodo, najnoviji preokret zadnja je kocka bačena u budućnost. A tko može reć: bit će ta kocka na spas f Kud dakle naravnije, nego ,ostat na poznatoj, od cieloga naroda o- dobrenoj stazi ? Kud naravnije nego gojit slogu sa strankom prava na čelu? Tko je otačbenik, valja, da na nju pristane, jer je toliko naro- dnih plebiscita podiglo tu stranku na prvo mjesto. Tri točke: Makar- skaZagreb, Dubrovnik govore ja- j»no. 1 protivnici priznaju, Da nije bilo stranke prava, zar bi se bila hrvatska sviest tako raz- mahala u Dalmaciji, da je eto i u tudjoj stranci (medju narodnjacim) činila niknut i bujat ćisli hrvat-ki pravac? Da nije bilo stranke prava, s kim bi se obzoraši bili mogli družit proli sustavu? Da nije bilo stranke pravo, koja i Istru i Bo^nu s Hercegovinom u svom programu vidi, bismo li uži- vali krasne primjere onamošnje o- tačbeničke radinosti? Da nije bilo stranke prava u Dalmaciji, Bog sam zn.i, kamo bi na« izdajstvo i mlitavosl narodnjaka bilo došle dovelo / Pa i samo ime stranke prava o- mne tulitpunetum. To je ime jedno- stavno, jasno, uspiešno, odgojno, moralno. To j'* samo ime ciela pro- po^ied, cieli olačbenički govor. Ja- mni pred njim abstraktna riec pBje- dinjenje" i talijanska „opozicija". Oporba nije onako svietla lica u očima naroda, kao stranka prava, koju on pravom u pravu stranku mienja. Oporba, na žalost, nuždna je, da, ali izgleda po imenu k6 i- nad, osveta i buna. Nije, ali se pričinja. A i pričinjanje štetuje. Cemu dakle tražit selu novoga kneza dok stari živi? čemu? Možda, da nas burfe više? To je Ona fata morgana, koja čini i narodnoj stranci, da vrat lomi Tko se ne sieća ili tko nije čuo pripoviedal divne, junačke početke ove stranke? Onakovih junaštva je- dva, da je i slranka prava počinja- la. Nož pod grlom vazda. Pa kad im se prohtjelo broja, dogodilo im se po onoj: mdliplicasii gentem, sed non magnijUcasti laehtiam. U prvine golo- ruki i malobrojni prkosili silno u- vrieženoj talijanšt'ni i svemogućoj birokraciji. Gonili se sa Zadrom i sa Bečom skupa, pa ipak, daj danas, daj su!ra, uza sve svoje siromaštvo, doso čas, da nadjačali: narod oleo obćine, obćine dale sabor, Sabor stvorio Zem. Odbor: na pola neod- visni. Nu medjutim ulazilo ih, ne samo Kroz vrata, nego i kroz prozor. Samo neka nas je više, a kakvi bili da bili. Znamo u glavu mnoge, koji puzajuć pred Klaićem peli se visoko - - a ne bili Hrvati, a (ako i onih, koji, možda uz lakomost Uredništva, predbrojbom na List obliepili bi ure- dnika, kao da su mu najbolji privr- ženici, a bili odmetnici. Pa što se dogodilo? kad sve prividno narodna slranka poda še smotala, sve popla- vila, našla se u manjini i trebalo joj, da ju vlada podupire i brani! Eto što je multiplicasti gentem donielo! Dobro je o broju primietio neda- vno badeuski veliki Duka'), kad se ') Po „L'Osa. Rom." od 21 svib. Vriedi zapamtit rieči: „Non inolti (solda'i) ma buoni. Colla bontk si raggiunge assai di piu, siva molto piu in che col numero." izticaio novi vojnički predlog za u- množenje njem. vojske: „Ne marim ja, reče, da mi dadete mnogo, nego dobrih vojnika Valjanosću pa o se više uradi, i mnogo se dalje dopro nego brojem. Istina živa, jer valjanost i dobrotu i Bog blagosivlje. Pogledajte stoje učinio jedan sam Kvaternik i jedan Starćević! Nu možda će nam tko predbaciti aIi,N zar možemo odbijat onoga tko hoće k nama? Odbijat ne. Ali i nedopuštat, da se na pravaškim ledjima proti na- rodu koče. Odbijat ne, ali i tko slugu uzimlje, obaviesti se kakav je, da se uzmogne bolje s nj'm vladat. Vojuici imaju novaštvo, ko i redovnici ; a što oni čine, tu je plod izkustva kroz duge vjekove stečeoa. Zašto ne bi ta opreznost dobro došla i strankama? Mi cienimo, da bi dakle trebalo malo bolje otvarat oči pri biranju, a ne vjerovat riečima bez djela. Komu se može vjerovat i bez ku- šnje, to je mladež. Jer ona je bez ukora, nevina, iskrena, ćustvena; ne sluša posljedak kojekakvih računa, nego kucaje svoga vatrenoga plemenitog srca. I starcu vjeruj, ako se nije nikad okaljao. Ali, vjerovat StarČeviću, koji je cieh svoj život narodu posvetio, tako da u njegovu životu dojučerašnji protivnici mu Amruš i Politeo ') na« hode najviše motiva da ga kao uzor Šuiju : jednako, velju, vjerovat StarČe- viću, kao ovomu ili onomu preprede- nomu obzorašu, li dalmatinskomu narodnjaku, koji je cieli svoj politički život sebi posvetio ; koji je bio upozo- rivan neprestano na pogreške, a ipak ih je činio i s njima se bezočno i bezdušno banio i ponosio, koji je dakle hotimice narodnu čast i prava prodavao ; to mi se čini takav až>- surd u ljudskom životu, da ga van Hrvatske ne bi našo nego u Srbiji! Bado se povadjamo danas za pri- mjerom drugih naroda. Čemu da ih i u tom ne sliedimo? Ta, Bogu hvala, nije ono bilo prošloga vieka, kad je slavljeni vodja junačkoga irskoga naroda počinio ne političku pogrešku, a buduć na onako odličnu mjestu, narod nije mario za sve njegove prošle velike zasluge, nego mu je odmah doviknuo: doli nedo- stojni. I jedna glavnija pogreška pokojnoga LjubiŠe dovela je do sli- čna prizora u dalmat. saboru. Po eno vam, braćo, Češke. Ta oni su naobražeu narod. Kod njih ima pameti i za darovat. Siedi vodja stranke Dr. Rieger koji je uzkrisio Češki narod, te u kojega se gledalo ko u zvieždu sje- vernicu, koji je i mladočesima pr- vakovao, koji nije se nikad u idem omrčio; samo zato što je pristao, nago- vore n, da se iznese na pretres (da- kle ostajalo je vremena i prigode, da se prihvati ili odbaci) nesretne bečke punktacije; eno ti ga odje- dnom, njega i njegove za tiviek sa stolca oborena. •Ja neću reći, da mi budemo tako » strogi: blagoćudrii smo u svemu, bu- dimo i u tomu, ali do neke mjere. Inače i najgori uarodni zlotvori, koji su narod sisali, gulili, sramotili^ Šio su ikad više mogli, su malo deklamacija i malo klanjanja prva- cima postaju čisti kd zlato! Ne, gos( odo, nego na oprez! Jer ako na pr. Crr ković može su dva tri radikalna govora proti Ma^ja- rima bit dostojan, nakon toliko go- dina zabluda, da postane priesnl prijatelj prrtvašima, onda Je odzvo- nilo narodu i karakterima. Onda smo mi u očima naroda i sviela dostojni, ko prava pol.tička djeca, svakoga prezira, a ne pouzdanje, batini, a ne poklisarstva. Ako su doslfe toliki otvarali jeđržK svakomu vjetru, volili udobno nit vodu, nego uz vodu i prodavali sć ') Vidi govore na komerslma, osobita one na Starč. imendan, ,

Učionsko zemaljsko vieće imenovalo je učitelja Avgustina Zuvitea ravnaju- jućim učiteljem a podučitelja Antuna Carića učiteljem pri pučkoj muškoj učionici u Velom Varošu (u Spljetu). * * * Netko u „Dalmati", baveć se u ca- ročitu članku izbornom reformom pred- loženom od Taaffea, govori, da bi se, u ime pravice! imao umanfit broj seos- kih zastupuika za Beč, a povećat za gradove, trgovačke komore i velepo- sjednike. Dok zagovara uvećanje, o bojem drži da bi mu bilo na korist, transe&t, ali tražit umanjenje seoskih zastupnika, kojih je jur i tako, razmierno, malo, i to u ime „praviceu, smiešno je u ustim „liberalacau! « « « 4 Gradački „Gratzer Tageapost" do- daje ruku „Dalmati" u grdjenju rodo- ljubnih trpanjskih trgovaca. Nu nji- hove su grdnje na čast trpanjcima, jer obrana materinskog jezika, to je dika a ne nikakva sramota. Mi želimo uz to, da se u vrle trpanjce brzo i drugi naši trgovci ugledaju, pa vidjet ćete kako će se onda odmah promienit ton. Ne- dajmo se! • # * Oko po noći dne 2 t. m. na otoku Babcu kod Turuja pram Pašmanu na- sukao se je Topićev parobrod. Mrak bio, a k tomu Baavim oblačno. * * * Primamo iz Gdinja, 29 listopada : Na- zad dana bilo je svečano ustoličenje našega vlč. župnika. Sa svih strana sti- glo ainožtvo čestitanja i radovanja. Za- služuje. Živio! * # « Gimnazija u Mostaru otvorila se na 26 pr. mj. svečanim načinom. Barun Benko držao je inauguralni govor. » m * Prizivni Sud dalmatinski imenovao je prislusnicim pravne vježbenike: Baću Marka, Svilokosa Vicka, Gazzari a Ivana Kneževića Štipana, Lovru plem. Ivani- sevića, d.r Milkovića Ljudevita i d.r Stambuka Antu. * « • Ravnateljstvo zemaljsko finance ime- novalo je financnoga perovodju Šimuna Palieku poreznim nazornikom. * * * Iz Bola, 31 listopada: Prošlih dana se preseli u vjekovječnost bivši naš na- čslnik za više godina, i lieČnik Nikola Dr. Ivulić u 90. godini života. Obćim baštinikom svog imanja učini sinovčeva sina, podanika taljanskoga, nastanjena u Firenci. Bijaše neumoljiv autonomaš ali čovjek blaga srca. Naše obćinsko upra- viteljdtvo učini mu sjajan sprovod. Vje- čnji mu pokoj! — Ovih dana smo primili preko suda „prijave" za popravak ze- mljištnika, napravljene na obćinskom u- redu, na taljanskom jeziku! Kad će tomu šaranju bit kraj? * * „Crvena Hrvatska« donosi proti „Na- rodu" (hvala Bogu! Eppur si muove!), da Folnegovićevo pismo sadrži „nazore cte/e ujedinjene opozicije s onu stranu VelebitaDa li je bas to tako, ne zna- mo ali svakako sa radošću iztičemo Čin' š<o „Crvena Hrvatska" u ovoj pri- godi ostavlja „Narod11 da se sam (sam < samcat u cielom hrvatskom novinstvu) koprea i prpa u obranu preživljelih na- rodnjak&. • • Doćnajemo, da je prekojućer urednik ^Srpskoga glasa" glavom unio u Arba- Baški učiteljski zavod „rukoviet" svojih vetikosrbskih knjiga. Pa će ipak sutra „Srpski glas« udrit na Hrvate, da oni tobože kriomčare! * * Na 15 tek. biti će u Zagrebu obći gtdiSnji sastanak stranke prava. * * T. ŽV. Srbi tuže se u Dalmaciji, kako ilO i preko Velebita i u Bosni, a svu- gdje im je bolje nego katolicima. Evo i ovo na dokaz. U Skradinu se daje 7000 for. brišćanim za dva zvonika, a kato- licima jedva 1000 za jednu monumen- vlnu orkvu; u« to im ae dopušta da Vieč e „srpskeu občine odredi svotu za nepotrebiti dobnik, kojega čine iz mr- žnje proti katolicima, kao da je ob^in- ska blagajna srpski fond za Paju i dru- žinu. 0 brizi za katolike nećemo napo- minjati pitanje Vodičko ni Zloselsko koje još traje, niti mjesta gdje župnici odkinuše od uatiju da poprave kuće, ne bi li se poštogod zaklonili od bure. Da se ne bavimo sa župskim stanovima u Jadrtovcu, poznatu rad 77 obećanja vladinog savjetnika samo da glasuju za Supuka, niti Vrpoljskim, Jezerskim gdje nema ni zahoda, nit Zlarinskim gdje pucaju praziilete rebrenice od trošnosti, nego samo pitamo što je sa Kaprijskom župskom kućom? Najkukavnija je kuća župnikova a već po vieka se natežu /.a novu. I nije da vlada nezna. Ta nazad 5 6 godina glavom je vidio samnamje- stništveni podpredsjednik Pavić, kadno reče da „ne bi težak ni magarca u njoj držao". Sad promislite koliko se je bura izmienilo, koliko kiša iztočilo od onoga doba (ovdje izostavljamo nekoliko redaka, da ne zapliene. Ur.) Katolik. kade „Sla- Primičemo se koncu godine, te bi skrajno vrieme bilo da nemarnici ne otežu dalje s predplatom. Stavljamo im stvar na dušu i obraz. Različite viesti. Zatvorila se svietska izložba u čikagu (na 31 pr. mj.^) » * « Francuzkaima za ratno doba 1,500.000 vojnika, a s pričuvom uk. 2,500.000. Ru- sija isto toliko. Njemačka ima 2,600.000, Austro-Ugarska 1,200.000, Italija 1,200 000. To se dakle baš izjednačuju Rusija i Francezka s jedne, a trojni savez a druge. Uprav 1 1 =3 Kako Parižki Matin javlja, predat će i francezkj zastupnici Marokan- skomu sultanu analogiie tegobe kao što Španija glede alžirske granice. * * Iz Kiiševa, 28 listopada: Prekosinoć na 26 tek. večer u ovdašnjoj mlinici braće Buholova mljeli masline. Tu bilo i nekoliko djece, te uhvatiše se oko mlina pak udri da se melje. Nadodje i Niko sia Antuna Buholova od 16 go- dina, te se uhiti i on pak pjevajući go- nili mlin, Odjednom diže se spomenuti Niko najstariji izmedju svieh, i ne re- kav ikomu išta, popne se na kamenicu uljanu. Nitko o zlu ne sluti, jer nitko ne vidio ni da se je tko udario niti da je tko zajaukao. Uljeze u mlin jedna djevojčica, Ane Buholov, i reče što je našemu Niku da on na melje, i pristu- pi k njemu na kamenicu, kad on njome: odrieši me preko pasa moja rodice. Ona, da će mu odriešit, kad stade ga jauk i pro- tezanje. Odvedoše ga kući, dodje župnik odmah te ga nadje gdje jauče i proteže se. Udieli mu odriešenje, i poeme da mu stavi zadnje pomozanje, kad nevolj- nik u težkim boleština izpuati dušu. Ciela ova stvar nije potrajala ni puna tri četvrta ure. Slučaj je svakoga oža- lostio i iznenadio. Roditelji, za djeca mlin nije. • • • Pišu nam iz Šibenika: Početkom doj. prosinca ostavlja nas obćeljubljeni če- lični dr 2latarević Polazi blizu Trenta u Tirol. Već je dobio imenovanje. Što nas ostavlja, kriviti je na prvom mjestu Zeru. Odbor, pošto koncem tek. godine iztiče Dru. Zl. desetgodišnji rok pogod- be, a naši poštovani „otci" nastojali ga se riešiti. Sretno pošao, čestita dušo! U tudjini našao zadovoljstva, kad naši patres nehtjeli cieniti tvoje vrline! # * * lz pouzdana izvora doznajemo, đače osigurajuće družtvo banka „Slavija" naskoro u Spljetu utemeljiti svoju po- družnicu. * « « Iz Vodica, 1 studenoga: Bio nam u mjestu činovnik naše „Slavije" g. Fa- bro. Učinio je dosta posla. Prvo nego li ćemo osigurati , upitasmo g. Fabrč>, što mu se čini o solidnosli inih osigu- ravajućih družtva. Tu napomenusmo nje- kojaj a on : poštenje činovnik^ „Slavije" ne dopušta kritikati ikoje družtvo svo- je vrsti; slobodni ste osigurati vaše ne- kretnine kod kojeg družtva hoćete. Koja razlika iztnedju činovnika banke „Sla vije" i onih ćifutske Tršćanske, koji hotimično - neupitani viju". « » S Paga, dne 31 listopada: Ovih se dana otvorio natječaj na mjesto bilje žnika na Pagu. Nemožemo a da ne izkažemo ovom prigodom starijoj vlasti naše pravedne želje. Želimo čovjeka ponajprije duševna, jer ako narod nema podpuno pouzdanje u bilježnika, bolje da ga i nema; da bude vješt u svojoj struci i da poznaje dobro hrvatski je- zik i da nebude lien i sprr u izvrši- vanju svojih dužnosti i bude uljudan u primanju stranaka. Ovo su u ostalom vrline koje imaju resit svakog našeg domaćeg bilježnika. Zar dakle preče rujemo u svojim opravdanim željama » * « Primismo od gosp. pisca J. Draže- novića njegovu knjigu ovih dana obie- lodanjemu u Senju pod naslovom „Cr- ticeiz primorskoga malo gradskoga Života". Str. 217. Ciena n. 80. » • * Pronašasti su Bpisi po kojim ae zna, da je sadašnji veliki Orient talijanskih framasuna Adrijan Lemmi bio kršten (g. 1822) u Livornu. A on se ipak sada arodava za Židova! Ima i drugi spis po kojem se doznaje da je isti Lemmi g 1844 bio u Marsilji osudjen radi kradje. Dična glava! * « * Na izložbi u Čikagu bilo je uku- pno 21,477.212 plaćajućih posjetitelja i 6,055,189 slobodnih ulaznika. * * Sultan Abdul Hamid kupio je u ne- tog francuza dva MuhamedoVa ruko- pisa za 130.000 franaka Sadržaj dvaju rukopisa, vele, da je u velikoj protivstini sa turskim vierskim mišljenjem. * * * God. 1823 bilo je u Pruskoj samo 23.538 Židova; sad ih je 392 059. Ni- jedan Židov nije težak. Bavi ih se tr- govinom 52 870, prodavaju rakiju njih 17.370, 13% živu svojim dohodcima a samo l°/„ radi kao radnik. • « • Admiral Avelan dok je bio u Parizu primio je 900.000 listova, od tih 100.000 od strane gospodja koje su pitale sa- slušaj, ili autogram, ili koju uspomenu. Peterica Avelanovih častnika nijesu či- nili drugo do čitat. Odgovori sliedit će istom kroz koji mjesec! IT^- * * * Rim, 4. studenoga. Poslanik grof Nigra je jučer izjutra umro. OdpUi „Kat. Ih lm C. g. D. — Tribanj — Nema više gla- gol. Mia., ali eto će do brzo bit no- vih. Srd. odpozdrav! C. g. V. — Ložišče — Naručba već odaslata. 0. g. nPristaša geslu „Bog i Hrvati". — Spljet — Uvrstismo više radi Vas, nego radi nas, jer se na stoput isti- nom i finima pobijene zasjedne na- vale ne osvrćemo. Djela nek govore! U ostalom il tempo 6 galantuomo i vazda nam je, Bogu hvala, došle pravo dao! Č. g. Glagolaš — Nin — Čemu ne če šće? A lajte, naš sokole Živio! C. g. A. V. — Trpanj — Ubrojismo Vas po pismu prij. R., na 1 tek. č. g. B. — Komiža — Sa slašću amo pročitali vaše misaono pismo, puno žarkoga otačbeničkoga ponosa. Kako ćete razabrat iz dokumenta što Vam šaljemo, broj jednako mislećih raste ko bujica. I mi pitamo: ako su ob- zoraei prihvatili program stranke pra- va, ćemu novi naziv i nove bomba- stične fraze, uz muk o nagodbi? Što se šesterice tiče nama nije do znanja da bi bili podpisali novi program, nit znamo kakav je. Svakako mislimo, da uz pravaše ne treba ništa nova kovat, nego se držat Staroga i sta roga pravaškoga pravca, pa Bog. Vi- gilantibus jura, naš sokole! Napried, dično, kS došle. Živio! 6. g. „Glagolaš" — Zadarska nadbi- skupija — Što smo odavna željeli, to smo eto i bez posebne preporuke do- čekali: vidjet Vas i dopisnikom, kć što ste davnim, vjernim i točnim pred- brojnikom. Nije nas pak iznenadilo ali nas je u velike obradovalo što ste i Vi ona- Najnovije viesti Bečki Listovi uaviešćuju, da se knez Alfred Windischgratz primio ponudjena mu nelogo, da sastavi savezno ministarstvo, predpostavivši da dostigne sporazumljenje s kolovo- djama saveznih klubova raznih stra- naka glede imenice ministara i po- slovnoga pro&lofa. Novinska glasila njemačke ljevice pozdravljaju Win- dischgrStztvo ministarstvo punim po- štovanjem i prijazno prama osobi, bez dobrosluti, ali ne bm uhvanja glede izgleda na S više je razlog^ stanovito, daj© Taaffe Win~ disgratza Kruni pr§đloiio. * * * Ajaccio, 4. studenoga. Rusko bro- dovlje odplovilo je jučer u 7 sati ix- jutra put Pireji. Cjelokupno pučan- stvo bilo se &s obali skupilo te je brodovlje pratilo klieanjem „Živila Rusija!" i „Do vidjenja!" Ruski mornari odgovarali su klicanjem „ Živila Francezka I", * * * Španjolski Listovi priobćuju notu engleske vlade, u kojoj ona izjavlju- je, da ona nikad nije mislila prie- čiti ekspediciju proti Maroku. Č. Č. Č. ko čvrsto za čist pravac pa Bog. Da- kako, sokole: „dalje s Ijujem od pše- nice u! Živjeli! g. x. — Donja Zagora — Nikakva dosada, nego živa nam radost, sokole. Napried! Živjeli! g. Č. — Sinj — Naručene dvovrstne posjetnice odpremljene Vam na 2 tek. g. R. — Petrinja — Z i sad nemo- guće ; jer nam netreba. , g. A. V. — Dol — Naručene tiska- nice odpremljene Vam a petak, g. D. F. J. — Nunić ~ Takodjer. , g. Š. — „Tužaljka" će u prvom dojdućem broju, živjeli te i nadalje vrstnim perom naš List kitili a sln- bićirn svojim kremenjaštvom i dru- gim odličnim primjerima k& došle prednjačili! , g. — „Zhir inski golub • — TakoJjer. . g. „mladi Hrvat" — Makarska — Odgovarat posebnim pismim riedko nam je kad moguće, jer ih na tisuče svake godine primimo, pa kad bi se odaltbalo? Pjesme stigle, i gledat ćemo da ne panu u koš, jer nijesu za nj po svom liepom sadržaju i urednoj formi. Najnoviji dopis evo već danas. O Vašim ćustvima nemožemo drugo ne- go čestitat Vam, što još n i klupama a onako ne samo zanoano, da li i smišljeno. Evala! g. x. — Donja Zagora — Dopis „pjčetkom studenoga" prvim dojdu- ćim brojem. g. „Nepristran" — Stonaka okolica — Takodjer. Živjeli! g. S. — Dračevica — Obrnuh. g. Š. — Pokrajina — U „Hrv." što prije. Primismo rablj. biljeg. Bog Vas kriepio i do duga čila i zdrava živio! g. D. — Srinjine — Što je zdrava, nepristrana i misaona ne može, na- ravno je, do begenat Čistu pravcu, ali iznimne okolnosti mogle bi ipak ne dat takvih ljudi. S toga je za sva- koga pravoga otačbenika velika ra* dost, kad vidi, da zdravo i pronicavo mislećih i k zdravo i pronicavu radu spravnih nikad u nas ne fali. To je zalog boljih dana. Gdje su dobri ainovi, majka neće ostat do vieka tužna. Excehior! g. dop. — Beč — Krasni Vaš do- pis u dojd. brotu. Živjeli! Obavlja naručfoe točno te ođprema prosto poštarine! ® TEODOR SLABANJA srbrnar u^(Jorici£(Gorz). Ulica Morelli br. 17. se uljudno preporučuje Telečastnomii sve- ćenstvu za izradbu svakovrstnog crkvenog po- sudja, iz čistoga srebra, alpaka i mjadovine u najnovijih i liepih oblicih a po najnižoj cieni. Stare predmete popravljam te ili kroz oganj po- srebrujem i pozlaćujem. Da si i siromašnije crkve uzmognu nabaviti razne crkvene stvari, ustanovit će se po želji prečastne gg. naručitelja plaćanje uz vrlo povoljne uvjete. Šaljem ilustrovane cienike badava. Obavlja narae.be točno te odprema prosto poštarine ! * « * SLAVOLJUB WAGMEISTER pozlatar, restaurater crkva i tvorničar crkvenih paramenta ZAGREB, Duga ulica 12 preporuča se prečastnorau svećenstvu za ižvedbu Crkvenih radnja i popravaka te gradjenje novih žrtvenika preporuča ujedno svoje bogato skladište orKvenog odlela od najjednostavnije i najjeftinije vrsti do najbogatije zlatom izvezene, vlastita tvoriva, te svilenih tkanina iz prvih francezkih tvornica uz najjeftinije ciene. Izvanjskim naručbam dostavlja se ciela sbirka naručenih stvari na izbor franko. Zla mnogobrojne nuručbe moli Slavoljtlb Vtfagmeister.

Njegovo Veličanstvokralj ovlastio je velikovaradinskoga biskupa sto- Urnika dra. Laurencija Schlaucha da preda javnosti svoj memorandum o gradjanskoj o ženitbi. Memoran- dum je napisao na izriečni zahtiev krune i sa njezinu porabu. Oštrom nu pravednom kritikom odsudjuje u- mni kardinal zakonsku osnovu. Sto ima nova po svietu ? WL Osserv. Rom." prima iz Beča dopis u kojem se kaže, da trojni Bavez štiti Italiju od vanjskog na- padaja, ali da „ Austrija neće nikad pokrenut ni jednog vojnika da ju spasi od narodne volje (smiera na sepnratistične i proludinastične težnje koje se sve to više iztiču u Italiji). Njemačka pak, da bi i htjela pomoć Italiji, nemože, jer je podalje. S toga »avojskoj monarkiji nema spasa nego ako se pomiri s Papom. Neučini li to, propasti će a nitko ju neće plakat*. Dopisnik iztiče kako u Austriji nema nikakve pučke simpatije prema Italiji. Preko razprave a zakonskoj o- snovi u podporu trgovačke morna- rice, izjavio je ministar trgovine grof Wurmbrand, premda su dalmatinski zastupnici prešli u oporbu, on nije proti njima u oporbi te će vlada u- Važiti njihove želje glede željezničke sveze sa monarkijom i Bosnom eda Spljetu bude opredieljeno mjesto, koje ga ide kao važnu austrijsku luku* Kažimir Perier sastavlja novi fran- cezki gabinet. U gabinet će ući Spuller, Reguault, Boardeaux,' Rind. Spuller biti će ministar vanjskih po- lfl> Regnault pravde, Bourdeaux sa nutarnje a Rind financije. Položaj je predsj. franc. republike ponešto uzdrman, jer umjerena re- publikanska stranka na nj svaljuje krivnju, što se je Dupuyev gabinet sam u sebi srošio, jer Carnot nije htjeo pristati na zahtjev bivšega mi- nistra presjednika, da se još prije otvorenja skupštine sastavi istolični konservativni gabinet. Samo tako moglo je radikalnim ministrima Pey- tralu i Viettu poći za rukom uzdr- mati nutarnju solidarnost gabineta. Misfe, da je Carnot s toga tako radio, da si uzdrži dobrohotnost ra- dikalne stranke za slučaj obnove presjedničtva republike. U Flensburgu, Vedi dio mo •ta u novoj luci, kao i dio puta •rušiše se u more. Šteta je neizmjerna. SrAŠI DOPISI. Is Spljetske biskupije, koocem studenoga. Njeki svećenici ove biskupije bili su zamolili jednoga odvjetnika u Spljetu, da bi im sastavio molbu za sv. Obre d& a Zbor Rimu, ne bili kako dobili prepis toli željena dekreta istog sv. Sbora od 24 Veljače pr. g., upravljena na- šemu presv. biskupu na ravnanje u po- slu glagolice. Rečeni odvjetnik sastavi molbu, te ju popratnim pismom posla vrlo uvaženoj i uplivnoj ličnosti Jked sv. Stolice, moleći da preporuči stvar i da dobije konačno mnienje glede upo- rabe naše glagolice. Na to dobili smo sa sada preko odvjetnika sliedeći odgo- vor, koji je zanimljiv po svom sadržaju te vriedi, da se obielodani: „ Veleučeni Gospodine „Znam da ćele nestrpljivo očekivati „da se odazovem na Vaše Štov. pismo „28/10. Za djelomično moje opravdanje ,<Vaija mi reći, da su ovdje po drevnom „običaju sve do 15 tek. trajali prazni- „ci za rimske Kongregacije, pak tako „djer i za sbor Obreda. Odmah za tim j»po&AO sam tamo, i popitao za stvar; „Podtajnik mi reče, da tu stante pede „nemogu dati nikakva odgovora, jer da „to spada na skupni sastanak (congres- nso) kardinala, koji će se izraziti o „stvari. Po tom izručio sam mu Molbe- „nicu i preporučio; pak trebat će mi se „vratiti opeta. — Iskreno mi je reći „Vam svoje mnienje, a to je, da će se „vrlo mučno imati jasna odgovara; i „samomu tamošnjemu Biskupu dali sa „takav odgovor, koji nije posve jasan; „najslavnije je to, da nije dozvoljeno „mi e sat i, a da uzdrži uvedeni „običaj. Nego, jer Be o tom dan da- „nas svestrano piše pro i contra, sva rje prilika, da će se to ovdja uzeti u „pretres i dobro proučiti; nu, jer u Ki- „mu sve idje polagano, morat ćemo se „joi nztrpjeti „Ako mi pak bude što dojavljeno „obaviestit ću Vas. Medju tim sa oso- bitim štovanjem ostajem itđ*. „Rim 23/XI 1893". Po tora se vidi, kako smo i mi uviek tvrdili, da je svak dužan uzdržavati starodrevne običaje i ne dopuštati da se mieša, i da nije najmanje opravda- no dieljenje župfi na latinske i glagol- ske, niti da je osnovano tražiti porieklo ili običaj župe, iz koje je dotični sve- ćenik. Za sada Vam ovo priobćujemo, a ne ćemo propustiti, da Vam se odmah ja- vimo čim primimo nove obaviesti o konkretnim zaključcim one vrhovne crkvene vlasti, koja je izvor naše po- vlastice. stari grad, 27 studenoga. Opet smo prisiljeni odgovarati don Gjuri Matušiću, koji ne znade, da stvar ostaje ista, ma od koga bila pripovie- daoa. — Dr. Bjankini muči, a u ne- stašici dokaza traži quis, i kad uz pu- sta nagadjanja, ne može, da mu u trag udje, čujemo, da se kani poslužiti dru- gim srestvom, baš njega dostojnim. Prudilo mu! Don Gjuro zabašurio glavnu stvar i opet se hvata g. urednika. To barem nije Častno. Njekoje dokaze njegovih protupravaških djela i rieči razdielio je na 4 točke tako da se odatle ne mo- že razabrat zašto su bili li dokazi upo- trebljeni. Bi, točki veh da je i samo uredničtvo „K. D." moralo priznati, da nije bio obećao glas za Vidovića i Mar- koča. To ne bi bilo ni diete, koje te- kar povirilo u novine, navelo na svoju obranu. Svaki je list po paragrafima dužan primiti izpravak, aii odatle ne sliedi, da uredničtvo dieli nazore izpra- vitelja. Dapače u br. 52 god. 1886, ovako je, izmedju ostalih, popraćen Vaš izpravak „ g. Matušić uzimlje stvar Ba nizkog gledišta, sa gledišta osobnosti (baš fcao i sada )... Nu neki najvole sama sebe, te puštamo rieč g. izpravitelju". Tko će da pota- nje saznade kako je stvar tekla, neka pročita br. 51 jste godine sa podpisom vlč. don V. Škarpa. Na glavnu stvar nije Be ni M. usudio odgovoriti u svo- joj drugoj točki. Pod 3 točkom razko* dakao se je do mile volje, ^li mu ne zamieramo* Utopljenik sa i slamčice hvata ali se ipak utopi. U br. 82 „N. L." naveli ste za dokaz Vašeg pravfcf štva, do ste prigodom Kačićeva slavlja sklonuliw (u br. 90 veli, da je „ugo- varao". Koja razlika!) pravase da nas posiete. To je bio argumenat slabe važ- nosti, a da je zasluživao dužeg razpre- danja. Ta i sam zastupnik Šupuk pri- godom Gundulićeva slavlja najrnio je parobrodiće za pravaše i ovi Be k nje- mu brzojavno obratiše. Tko će s toga zaključit da je g. Supuk pravaš? S tih razloga u kratko odgovorismo, don ši- me Ljubić sklonuo ih je da nas po- siete. Kako su pak naši zaželjeli da ih se brzojavno umoli da dodju i kako ste Vi pod pisali brzojavke, smatrali smo dugim, uzaludnim razpredanjem, jer je tu figuralo i djelovalo na njih jedino ime don Šime, kako govorahu gg. Fol- negović, HarambaŠić i drugi. 1 u 4 točki g. Matušić izvrće. Naveli smo kao dokaz njegova neoravaštva, što nazad malo vremena nije htio ni novčića dati za dom Staroga, a on pri- kazuje stvar kao da smo time htjeli dokazat da nije Hrvat. Ta, don Gjuro, tko je u Dalmaciji rodjen Hrvat je, ali nije svaki prava*, kao što ni Vi, jer eto dok sada da)ete svoj prinos za dom dr. Ante Starčevića, otimljete 25 for. za- služnom pravaškom glasilu. Ne će Vdfrn za to biti harni pravaši a najmanje pak dr. A.nte »Starčević. 5. točka nije političke važnosti u sebi. 8 toga u kratko velimo: g. župnik Vas je progorjio i dotle je bilo došlo da Vas nije hHo ni u najvećoj potrebi uieti u crkvi kao asistenta, pa se ni- jeste ni pozdravljali susrevši se pa putu. Su oVa tri dopisa cienimo, da smo dostatno pokajali obćinstvu, kako se nema četnu nadat od nade oporbe, ako ova Čim prije ne promieni način borbe i svoje vodje. Mi se nadamo, da će bolji elementi imati toliko odvažnosti da to izvedu. U zgodno vrieme javiti ćemo na čemu je. Non quit sed quid. Domaće Viesti. t Na 28 pr. mj. umrie u Krku preč. Petar Petris, kanonik ondješnje Stolne Crkve. Rodio se u Vrbniku na istom otoku 14 ožujka 1812 , a bi zaredjen sve- ćenikom 24 listopada 1836. Za više godina, dok Crkva imala upravu i nad- ziranje nad školaipa,, posvetio se bio podučavanju mladeži pučkih škola. Po raznim mjestima Biskupije obnašao tež- kn učiteljsku službu. Višekrat obnašao u istim i ravnateljsku čast. Za njeko doba bi. usp. Biskup Vitezić uze ga sebi kao tajnika. ;Miia mu bila glago- lica, u koju se, još od malenih nogu, zaljubio; a to jer slušaše odVrbničkih ondašnjih glagolaša, kojih bilo na pre- tek, kako Be orila Crkvom rodnog mu mjesta. U vrtlog politike nije se bacao niti bacio, nu n njem je vazda kucalo hrvatsko srce, hrvatska ga misao vo- dila; a to je kroz cio život dokazao. Za njim plaču mnogi ubozi, jer izgu- biše dobrotvorca. Bio je pouizan, do- bar, pobožan, revan; pravi svećenik po Srdcu Isusovu. Vječni pokoj njegovoj duši! • * Po viestim iz Rima doznajemo, da će nova edicijon glagolskog Misala bit do brzo gotova. Istom se počelo, a već je radnja doprla do 60 strana* Neumorni i zaslužni naš Parčiću, Bog te poživio! * * * Jučer primismo brzojavno od prija- telja iz Spljeta, da u redodržavi presv. Odkupitelja imenovani su na zboru sliede- ći samostanski čuvari: u Visovču vlč. O. Bosančić, u Karinu vlč. O. Mlinar, u Kninu vlč. Vukičević, u Omišu bivši provincijal vlč. O. Ivandić, u Zaostrogu vlč. O. Ravlič, na Braču vlč. 0. Gojak. U ostalim samostanim ostaje kd došle. * * * Preksinoć bi sasvim dovršen kra- sni zvonik Btolne crkve u Zadru i na- mješten pozlaćeni kip Sv. Sfošijo na vrh zvonika. Zvona su slavila u znak svečanosti i radosti. Zamjera se što su svetičinu kipu do- data krila, te izgleda kao angjeo. Kad je kip bio namješten vjetar ga je obrnuo najprije prema Velebita, i tako još traje. Ugodan slučaj ! * • * Na prvom mjestu kronake l) u naj- novijem broju „Dalmate" čitamo, u ove- ćim slovima, navod iz pisma bivšeg apostolskog nuncija Galimbertia o sla- venskoj liturgiji (recti.ua: o slavenskom jeziku u liturgiji) u Crnojgori. Nezna mo Čemu navod? Valjda na dokaz, da je na krivu putu Sv. 0. Papa kad daje pretiskavat staroslovenski misal za po- rabu nas Hrvata ! Mi nebismo znali nać drugog uzroka. -Jer Gaiimbertievo je pismo bilo pismo Gaiimbertievo, a Pa- pa ostaje vazda Papa: Vrhovni vodja katoličanstva; i jer je Gaiimbertievo pismo bilo upravljeno biskupu u Leit- merizu, a što mi znamo, Leitmeriz je u Češkoj, a mi smo amo tko u Istri, tko u Dalmaciji it.d. Što se u pisinu spominju uzroci koji su naveli Sv. Stolicu, da dozvoli sta- rodov. jezik u liturgiji za Crnugoru i što se češkomu biskupu peli, da što vriedi za Crnugoru, to ne vriedi za Sla- vene van te kneževine; i to se nemo- že na nas odnosit, s jednostavnoga raz- loga što je u Crnojgori uzpostavljen starosl. jezik, u liturgiji, jer ga bilo nestalo, a Sto a nas i prije ugovora sa Crnomgorom toga bilo. Ta pod nosom su „Dalmati*' njegove vlastite godišnji- ce. Neka ih otvori i naći će već na samu sebi dokaza da je onako kako mi govorimo, čemu dakle prenašat bi- skupa iz Leitmerica u Zadar, Spljet, ®) Gospodine i, t, i ovo je grčka rieč, Šibenik; čemu? Da zaaliepi one svo- je čitaoce koji neznaju da Papa ne stanuje u Beču, nego u Rimu; ili one koji misle, da je Leitmeriz sv« i- sto ko Poreč, a da je bivši nuncij Ga- limberti jedna te ista osoba sa sada- šnjim nuncijem Agliardiem. Ako su ti ciljevi vodili „Dalmatu", radujemo se njegovim čitateljim, koji na takve ci- ljeve ipak se ne smatraju uvriedjeni! * * * Na osvjet jučerašnjeg dana redarski povjerenik g. Valenti ušo je u trag ne- komu B., koji se sakrio bio preko noći u stolnoj crkvi i ukro nešto novaca. Gosp. Valenti našo je ukradene novce. * * Ug. ministar trgovine dao je nared- bom od 31 listopada gosp. Milanu Stan- koviću, predsjedniku zagrebačke šte- dionice i drugovima dozvolu za predra- dnje željezničke na jednu godinu kao nastavak pred gradnje od Generalskog stola do Priboja od ovoga mjesta preko Korenice, Udbine, Bruvna, Gračca Vrela do Palanke, dotično do dalmatinske me- dje, kao savezue pruge na Kninsku že- ljeznicu. * * « Na posebnoj razpravi zakona o do- mobranstvu (dvogodišnja služba) Or. Klaić poduprt od ostalih dalm. zast. predložio je, da se izuzmu okružja du- brovačko i kotorsko. Predlog je pao\ * * * Izaslanici slavenskih grupa u Beču dogovovorili eu se, da će ustanoviti sa- vez kros parlamentarnu komi&iju. * * * Preko razprave o noveli k zakonu o domobranstvu, guVtrio je dr. Klaić i iz- takuuo stanovište novoga hrvatsko-slo- venskoga klvh'i) t« izjavio da će svi nje- govi članovi glasovati proti osnovi s raz- loga što vlada, dok tom osnovom tra- ži od svih jednake duinosti, neće da svim navodim pripozna jednaka prava. Po tom je govorio Biankini takodjer naravno proti osnovi. U posebnoj razpravi dr. Klaić prikazao izpravak. Proti osnovi govorio je i Kvekić. Kod glasovanja glasovalo je za zakon 161, a proti 61 član. Od dalmatinskih zastupnika jedini Bon- da glasovao za zakon. * * * Iz Beča, 1 prosinca: Istup dalmatin- skih Hrvata iz Hohenivartova kluba u- činio je povoljan utisak na neodvisne slavenske elemente. Žali se samo što su se Slovenci razdvojili kao prije dalmatinski Hrvati, te neki još ostaju sa vodjom konservativaca; a žali se tim veće što bi se bio sasvim razpao Ho- henwartov klub, a taj bi razpad bio onemogućio dalji obstanak ministarstva koalicije i prisilio Windisgreca na ostavku. Ovaj konačni cilj, čujem da su imali pred očima i Dr. Klaić i drugovi, ali eto neuzpjelo. Da bi odstupio Windis- grec ćuka se, da bi ga nasliedio predšastnik i Ovo držte dobro na pameti, jer Vam je u ovom ključ mnogim sadašnjim i budućim dogadjajim. Parlamentarizam nahodi se danas na velikoj kuSnji. * * * Primamo iz Biograda, sa post. dozna- kom 28 studenoga: Na 26 tek. mj. u veselu družtvu spomenusmo se našega prvaka Dra. Ante Starčevića, te prine- sosrao za njegov dom svotu od f. 2:15 Malo ali od srca! Prinesoše: Rok Sto- janov n. 30, Ante Rakvin n. 30, Kru- noslav Bonačić o. 30, Filip Bellan n. 30, Vice LukaČić n. 20, Niko Pelicarić n. 20, Ante Jelić n. 30. Jakov JeliČić n. 20, A. M. L. a. 5. Živjeli! * * * U Mostaru pozatvarano je mnogo čeljadi jer da su pjevali hrvatske pje- sme „ZiVila Hrvatska" i „Živio Starče- vić". „Hrvatska* ima o tom članak pod naslovom: „Iznimno stanje u MostaruV1 » * * Jelša, 28 studenoga: U broju 91 „Na- rodnog Lista" opazih retifiku upravitelj- Btva amošnie „Narodne Čitaonice". Iz- medju Ostalog kaže se: Družtvo je e- minentno hrvatsko a članovi su čelični Hrvati. U istinu gori rečenom družtvu pripada i njekoliko pravjh Hrvata; ali ti su na žalost u manjiui. Evo doWa. Nazad njekoliko mjeseci u sjednici koju je držalo rečeno družtvo, većina zabaci točku dnevnog reda, da se promieni ime „Narodna Čitaonica« u „hrvatska". Toliko istini na časti * * * Omiš, studenoge. Danas idje od nas čelik rodoljub, pošteni činovnik, ne- sebični prijatelj, mili nam Nikola Costa, sudbeni pristav u Skradinu; pa sinoć, u oči rastanka, sakupila Be birana kita iskrenih mu prijatelja, medju njim na- čelnik i pošteni starina župnik Maca- nović, koji nisu gledali daleka i ne- zgodna puta, da ga pozdrave i s njim se oproste. Ljuta kob odalečila nam toga čovjekal Plačite, pravednici, jer vas ostavlja ne- priekoran, strog a milostiv sudac; ve- seli se uz svoje skutonoše, jer vam nestaje onog umnog božjeg provi- dnika, koji vas u kratko vrieme zapo- znao, da vaše opačine i krive kletve silom istine i pravice uništi. Zavidjamo ti, Skradine, da nara toga čovjeka otimlješ: tebe, Niko, svugdje zapoznali kao i mi ovdje, a vi, dosada mu drugovi, prionite dvostrukim marom u vašem plemenitom zvanju okd dobra ovog puka, da naknadite težki gubitak. * * * Brač, 28 studenoga: Ubavo mjestan- ce Praznice — nastojanjem rodo- ljubnog i revnog onog župnika Dn. Iva- na Vuškovića napreduje svakim danom to više. O uzornoj upravi crkvenih do- bara, o poljepšanju crkve, o krasnim i plodonosnim propoviedim neću da na- tuknem a da ne uvriedim njegovu če- dnost, ali mi se prešutjeti neda nasto- janje njegovo oko poprave trošnog gro- bišta koje je nazad vremena bilo pra- vo bunište, a sad je njegovim nasto- janjem povraćeno dostojanstvenoj pri- stojnosti što crkva za takova mjesta zahtieva. Ipak ni novčića ne dade od- lomak ili vlada! sve eami župljani pod upravom dičnog njim župnika! Kako je liepo bilo vidjeti gologlavu mnogo- brojnu povorku žena i muškaraca gdje raznim alatima koracaju veselo k gro- bištu moleć sveto kozarje, kako skladno, žurno i veselo rade od rana jutra da se kasnom večeri povrate i opet kući mo- leć svejedno ružarsku kraljicu!... I unapred tako, Dn. Ivane, Bog će ti mar naplatiti a mjesto će te, tvoj " upravi povjereno, blagosivati. F. * * • „Velebit. Tako se zove akademičko družtvo, što su ga utemeljili hrvatski djaci na sveučilištu u Insbrucku. * # „Srpski glas" tvrdi, da je na sastan- ku pravaša u Zagrebu Dr. Bakarčić „stao govoriti o slavenskoj solidarnosti i slozi sa Srbima Znali smo mi, da će tkogod, po vanj- skom utisku izvraćat istinu. S toga smo gled e Dra. Bakarčića spomenuli čitav njegov intermezzo. Ali, ono što doniesmo, ono je sve. Preko onoga Bar- čićeva ličnoga upita, upravljena Dru. Tresiću, Dr. Bak. nije ni proslomo, a kamo li „stao govoriti o slavenskoj so- lidarnosti i slozi sa Srbima" ! Nije takodjer istina da au ga „Star- ćevićanci poćerali sa sastanka". Možda bi to bili učinili „Srbijanci", ali Siar4e- vićanci nijesu rekli Dru. Bakarčiću: ni crno ti oko u glavi, nit su ga imaji rad šta da tjeraju, kad je sve vrieme mukom mučao i ljudski se i mirno po- našao. Ovo živoj i goloj istini na Čast. * * * „Matica Hrvatska« dotiskala je svQ» ovogodišnji književni dar, te će početi čim družtveni knjigoveža dovrši svoj posao, — po mogućnosti još prije i Bo- žića — ovogodišnje knjige * „Matice" dieliti dotično razašiljati. Nu poSto se do danas od osam tisuća prošlogodišnjih članova-prinosnika „Matice" tek prva tisuća prijavila i svoje prinose uplatila, to se umoljavaju i gg. družtveni povje- ren-ci i članovi, da se sa prijavom i uplatom članarine požure, da ne bude zapi jeke što skorijemu dielenju dotično razašiljanju „Matičinih" knjiga za tek. god. 1893. — Naklada ovogodišnjih snjiga „Matice" je ravnih deset tisuća (10.000) otisaka — o jednu tisuću ve- ća neg > prošle godine —, te se upo- zoruju gg. stari članovi-prinosnici „Ma- tice", da se skorih dana prijave i svoj prinos uplate, da ne bude i ove godi- ne kao što prošlih triju godina zamje- ra rudi nedobivenih knjiga, jer „Mati- ci" ne može iaako postupati, nego d*

• * * • Kao oeku razlićnost donosimo sliedeću versiju o posredujućem predlogu Sv. Sto- lice: Papa zadovoljiti će se područjem Vatikana, koje mu je zajamčeno zako- nom o garaaciji. D ovom pako vršiti će on suvereDsko pravo. Vlastiti sudovi, vla- stita obćinska uprava, vojnička vlast, pravo ugovore sklapati, zakone davati bili bi posljedica toga. Stanovnici Vati- kana bili bi podanici pape. - Oni bi bili napram Talijanim inozemci i obratno. Istodobno bilo bi papinstvo juristička o- soba, koja ima neograničeno pravo sti- canja. Papa može novac kovati, banku utemeljiti i banknote izdavati. Na zadnju ovlast osobita se važnost polaže. Za ute- meljenje „banca vaticana' imala bi slu- žiti sva crkvena dobra, kojih velika vrie- dnost papinskim bi notam dovoljnu si- gurnost davala a zajamčilo bi Ujedno crkvi za sva vremena posjed tih dobara, jer bi financijaloi sviet upravo zato, što služe za papinske note, odrješito se o- pirao svim težnjam.i pohotam, koje bi smjerale na to, da se crkvena, dobra ma po komu crkvi otmu i tim uništi vriednost papira, koji bi u financijalnom svietu veliku ulogu imao. — Da je sve ovo izmišljotina nećemo reći, ali bojimo se da je ova versija iz mutna izvora potekla. ' Msgr. Ruffo Scilla, koji je u pratnji prelata Zaleskoga i Mery de Val pošo kao zastupnik pape k svečanosti u Lon- don, predati će kraljici Viktoriji vlasto- ručno papino pismo i veliku mozaik-'ko- piju Rafaelove slike »Poezija". • * * Na 8 tek. gojenice Sv. Srca u Rimu sa svojim starešinicam, svili skupa do 500 ua broju, u ime svoje i od strane ostalih pobožnih Kuća Sv. Srca po Italiji, Fraucezkoj. Belgiji, Španjolskoj, Englez- koj, Irskoj, Americi, Australiji prikazaše u svečanoj ganutljivoj udieuci' Sv. 0. Papi sjajne darove, koje mu za njegov jubilej poklanjaju Kuće Sv. Srca. Goje- nice bile su sve u bielu, s vienceui na glavi, i sa lierom u ruci. Pri odlazku iz dvorane Sv. 0. Papa bio je pozdravljen burnim aklamacijam onih nevinih glasova. * * • • Sv. 0. Papa kupio je 10.000 četvor- nih metara zemljišta u Rimu, u predjelu Testaccio, namjerom, da čini sagradit crkvu, sirotište, školu, za onu čeljad koja ondje stanuje i po siromašku žive a uz to nema blizu ni crkve, ni školo, ni sirotišta. Crkva je već započeta. Duga je.49 metara a 37 široka. A što ne bi Sv. 0. Papa na korist siromaha, samo da može? * * Neki glasoviti španjolski kipar dobio je nalog da izradi bassrelief, koji će pred- stavljat posredovanje Papino u poslu Ka- rolina izmedju Njemačke i Španjolske. Biti će naslikan Papa a uza nj Bizmark i bivši ministar Canovas, pa kralj Alfons XII. i car Vilhelm, kardino Jacobini i t. d. Slika će se izložit u Vatikanu me- dju ostalim predmetim Vatikanske izložbe. * * * • Zadnjih dana stupiše pred §v. 0. Papu:' mr. Vaughan (biskup u Salfordu), mr. PODtISfAS S Bogom Dalmacijo I (nastavak, v, br. 35.) Dodjosmo u Kraljevicu, ili kako ju okrstiše, da bi bar po slovnici „Porto re". Tu imadu danas naši Isusovci veliko svoje odgojilište u znamenitoj po hrvat- sku poviest gradini Frankopanžl. Bože moj, razmišljajuć, kolika je blagodat po narod, kad ima u svojoj srediui dobre redove; koliko i sam jedan redovnik može po narod učiniti dobra, a koliko ga tek mogu učiniti toliki skupa, uzkli- koh: oh! da bi naši Isusovci za naš narod bili ono, što " su npr.. talijanski Isusovci za narod talijanski, njemački za uarod njemački, španjolski za narod špa- njolski, i t. d. A1 zašto naši Isusovci goje u nas, u svojoj sredini tuđji duh, toga ne poj- mim? Zašto njihovi gojeuci, ako od kuće ne poznaju hrvatskog jezika, izać će iz njihova odgojilišta, a da ga ne će nau- čiti, — toga ne pojmim? U drugim Isu- sovačkim zavodim, barem nekojim za koje ja znadem, gojenci Isusovački uau- Buhagiar, apostolski upravitelj . MalteT), koji je poklonio Sv. 0. Papi krasnusre- brnu ladjicu. * * * „Kärntener Volksblatt" javlja, da nad- vojvodkinja Mafija Jozipa namjerava po- klonit jednu planetu Sv. 0. Papi, pri- godom njegova jubileja.- Družtvo za svete odjeće poklonit će raznih predmeta, koji će bit javno izloženi u Cjelovcu od "26 kolovoza do 2 rujna. Svi samostani rade za Papin jubilej. * * * Novi nuncij u Parizu mr. Lujo Rotelli odputovao je na svoje novo mjesto. Sto ima nova po svietu? Izašo je srbski kraljevski ukaz, kojim se članovi dosadanjega gabineta odpu- štaju a članovim novoga gabineta imenuju sliedeće osobe: Ristić predsjedničtro i vanjski poslovi; Milojević , unutarnji po- slovi; Vasiljević nastava; Avakumović pravosudje; Milosaljević narodno go- spodarstvo; Vuić financije; Velimiiović gradje. Gjenero Bogičević upravljati će provi- zorno listnicom ministarstva rata. Pro- gram novoga gabineta je sliedeći: revi- zija ustava, podržavanje dobrih oduošaja napram svim vlastim, štedljivost, točno izpunjavauje svih obveza. Imenovanje Ri- stićevo pozdravljeno je oduševljenjem. Grad sprema ovacije. MladOčeh grof Kauuitz govorio je pred svojim biračim u Kladnu, koji, njih 300 na broju, prihvatiš« proti 23 glasa slie- deću resoluciju: „Birači pristaju uz po- vjerenje, koje je grad. zastupstvo izrazilo Riegeru' Zast. grof Kaunitz pozivlje se, da stupi u češki klub a za slučaj, da mu to njegovo političko uvjerenje ue- dozvoli, da tada položi svoj mandat". Slovenski Listovi javljaju da memoran- dum slovenskih zastupnikann, vladu sadrži sliedeće točke: 1) Ustrojenje pučkih i sred- njih škola u smislu predloga zast. Kluna. 2) Ustrojenje obrtničkih škola i obrtni- čkih strukovnih zavoda.. 3) Kod svih ja- vnih ureda, pripadali oni ma kojoj kate- goriji, imadu se aamjesiiti samo takovi činovnici, koji su u pisinu i govoru po- srne vješti slovenskom jeziku. 4) Izgradnju deljujo-kraujske želje'zuice. '5) Energične mjere i izdašna podpora vinogradarstvu proti sve to više mah preotimajućoj fi- lokseri. Taj , memorandum predložen je ponajprije parlamentarnom povjerenstvu desnice, pak je naročito grof Hohenwart odlučno zagovarao slovenske želje. Pojav Ristićev opet na čelu srbske vla- de nije se ugodno dojmio ni bečke ,,N. Fr. Prosse" ni »P. Lloyda,* 0 utisku, koji je imenovanje Ristićevo izazvalo u Biogradu, brzojavljaju „N. Fr. ') Odlazak put Rima preč. Buhagiara dao je prigode maltežkim katoličim da izkažu svoja odlična vjerska ćustva: do 30.000 Jjudi odpratilo je biskupa do na brod, uz glazbu i aklamacije. čit će svih mogućih jezika, a nije nekako ni moguće, dane nauče jszika-one zemlje, u kojoj jim zavod obstoji. U nas, barem do sada, nije tako. Isusovački je posluh tako velik, tako divan, da nek je Isusovac koje mu drago narodnosti, ako mu starešina kaže: uči talijanski, on će ie odmah učinit; ako mu sutra reče: uči francezki, on će takodjer namah poslušati. Isusovac ne misli na ništa, nego na posluh, pokorava se svo- me starešini. U Zadru, ja sam, barem tako mislim da sam bio dobar prijatelj s Isusovcima. Pa kako mi je u duši težko bilo, kad sam vidio onog dobrog Isusovca, koga sam baš u srcu ljubio, i koji je za moje duhovno dobro kroz ne dugo vrteme puno toga učinio, kad sam vidio'kako dobro, kako -liepo govori hrvatski, al i kad go- vori, vidjet mu je na izgovaranju i na licu, da se nekako boji govorit ovim je- zikom. Kako mi je težko pri duši bilo, kad mi moj jedan prijatelj, pop, opet velik prijatelj Isusovaca pripoviedao, kako je posietio u Kraljevici nekoga svoga druga, koji bijaše pop, pa pošo u Isu- sovce, pripoviedao veleć; počeh s njim govorit hrvatski, a on mi reče: nemoj- mo govorit hrvatski, da nas kogod ne Prešsi" odanle sliedeće: Grad nakićen.je je zastavam. Pred klubom liberalne stran- ke sabrala se je silna množina ljudi, koja je odušeljeno klicala: živilo .mini- starstvo! živila- Srbija! živila Rusija! U svim javnim lokaliin svirala se je srbska i ruska himna. Kasnije podje ljudstvo pred palaču Garašaniuovu, razlupa sve prozore i stala je klicati „Slivnica"! pereat Ga- rašanin! pereat A ...! Garašanin pucao, je na obćinstvo i ranio jednoga čovjeka. Policija težkom je mukom sklO- nula ljudstvo, da se razidje, prem je vlada već prije poprimila najobsežuije mjere sigurnosti. Englezki parlamenat izabrao odbor, koji ima izpitati stanje ratnoga arsenala, proti kojemu su se u parlamentu' podigle'težke obtuŽbe. Sada je taj odbor dogotovio svoje izvješće i činjenice, koje su u tom izvje- šću fiavadjuju. zaista su strašne. U 'tom se izvješću medju ostalim navadja, da je načinjeuo za 3,000.000 šfcerliuga topova a od tih topova nevalja nijedan. Od 110 bomba,, koje se zgotavljtrju u arsenalu, njih 50 nije za ništa, ili nisu ni nabijene, ili su opet vlažne, pa neće da se zapale. Puške redovito neodapinju, bajunete se kod najmanjega odbora svijaju, a barut ima to dobro svojstvo, * da se neće da zapali. Kad se prema tomu uvaži ono, što je o stanju arsenala prije njekoliko dana kazao lord Churchill, onda se ovomu potonjemu mora priznati, daje u pravom smislu rieči optimista. Odbor predlaže sliedeće reforme, da se imenuje permanen1 tni nadzorni odbor, da Se imenuje vrho- vni nadzornik, kojim ima biti odlikovan viši vojnik i napokon da se imenuje još tehnički savjetnik. Novo srbsko ministarstvo dalo je raz- pustiti dosadašnju skupštinu. Iz Beča, 15 lipnja: Premda su ovda- šnji mjerodavni krugovi ministarstvo Ri- stićevo ravnodušno primili, to ipak stoji, da će se odnošaji izmedju Austrije i Sr- bije u stanovitu pravcu promienitL Pre- ma gabinetu Garašanirrovu bila je bečka vlada uvjek. susretljiva i obzirna. Sve se je radila, da se taj gabinet podupre i često se je zapustilo njemu za volju o- pravdane zahtjeve Austrije. Ta obzirnost neće vladati napram gabinetu Ristićev u. Politika će Austrije napram Srbiji držati se normalnoga pravca. Talijanska vlada poduiela je saboru o- snovu zakona u kreditu od 20 milijuna za Afriku. ISTA SI IDOIFISI. Iz Istre, 1 lipnja (zakasnilo): Kako već -dugo se nitko nejavlja iz naše Istre u cienjenoj „Katoličkoj Dal- maciji", molim veleučeni urednice, pu- stite mi mjestance, da ja dvie tri rečem. Nazad dana je hrvatska naša stranka, kako vam poznato, sjajno slavila pobjedu nad svojimi dušmani. — Znamenite ob- ćine Buzet, Pazin i Dinjan su sada u naših hrvatskih rukah. Naši nadrimu- draci i šarenjaci ili da se bolje izrazim, jaslari, -znali su kazati: sto se hoće go- dina, da Istra bude po svem preobra- čuje. Eh, Bože moj, rekosmo obojica. Zašto, s koga razloga" baš toliko zaba- ci vat hrvatski jezik?! Pa kako me uprav boli u duši, ,kad pomišljam koliko Isusovci drugih naroda Čine za svoj narod. Njemački Isusovci, obogatiše .njemačku literaturu, talijanski obogatiše talijansku i t. d. A kod nas ? Jest istina, da je u nas medj Isusov- cim dobar, i veći broj članova, ne u Hrvatskoj rodjenih. Oni možda još nijesu mogli naučiti jezika .toli savršeno, da u njem i pišu. Ali znadem, što jedan Isu- sovac može, kad hoće. Mogo sam ja naučiti razne jezike, te ću u više jezika i kako tako pisati. Pa da ne će Isusovci?! Dao dobri Bog, da budemo i mi čitali proizvode naših Isusovaca, pisane za na- rod, u kojem živu, i za koji narod od- gajaju mladež; ~r pa ako to doživimo, vjerujte gospodo, da će u mnogom prav- cu struja posve drugčije^ teći. Ja od srca molim svakoga,, neka ove redke pročita onim ^ustvpm, kojim sam jih ja napisao, i neka u njim ne nadje više, nego jest. To je dakle uzgredice rečeno, kad smo baš kod Kraljevice. Ja se ondje nijesam [ izkrcav&o, k6 ni u Novom —~ rodnom ' mjestu bivšeg bana Mažuranića, već sam -I žena.'Dakako sto se im htjelo godina, da gnieče i' taru pa zataru istarskoga skjava. Nu čovjek umuje Bog boguje. Siromasi umom, danas jurve moraju poznati, na svoju sramotu, da u računih su kruto se varali. Mi bismo sada sigurni bili, da buduća saborska većina bi naša bila, kad nebi- . smo imali oktroirani Šmerlingov izbornik. Vrieme ce i to izliečiti. Sad ćemo vi-| djeti kako će bježati talijanska Istra. Dai nad pobjedom hrvatske stranke su naši* talijančići biesni, to'se već po sebi ra- zumije. Nu mi im nismo krivi da smo živi. Njihovo klevetanje i podla denun- ćijacija nam služi a čast, a to ne bez uzroka. S tim će gospoda u Beču naj- lakše upoznati, ko je imao pravo mi ili oni, kad smo se tužili na krivo i na ne- sn'osno naše stanje? Mi javno kažemo, da danas imamo liep broj obćina u čisto narodnih rukah, što nas' izvanredno- ve- seli. Mogu li to kazati talijanski gradići Poreč, Piran, Izole, Kopar, Mugja, a nisam siguran za Rovinj ? Ne, u svih tih gradovih sjedi i po koji naš čovjek. Sam dobri Bog zna^ da u kratko i u tih gradovih, ako ne većina barem zna tau broj biti će naših ljudi. Pa to vam talijanska Istra, i za te ljude se ima graditi čisto talijansko sve- učilište! Ala su to pravi mudraci, nek im se Bog smiluje. Svakako se je začu- diti tomu novomu talijanskomu zahtjevu a to kad im oblast se iz ruka izmiče dnevimice. Jedno nam treba svim Bogu prositi, da naši ljudi, koji su sada u vlasti budu značajni, požrtvovni i pravi ljubitelji svoje braće. Velika bi pa nas muka bila, ako bi koji se pustio podmitit ala u Bano- vini Sp., M. i t. d. Neka paze takovi; mi ćemo ih sigurno budnim okom pra- titi, pa onda dole s nedostojnim. Čudimo se onomu zagrebačkomu na- rodnjaku, koji se usudio kazati u saboru da Dalmatinci i mi Istrani nismo hrvati. Bog razvietli takvim pamet; nu valjda imaju pamet ali trbušiua im ju pokriva. Samo složni, požrtvovni, pa sunce prave slobode će se uzdignuti a uadri mudrace će zaslužena kazan dosegnut i to. prvo nego mniju. Donji Muć, 5 lipnja. Na 29 pr. mj. mladomisnik otac Al- fonso Peršić ovdje rekao jo prvu misu. Doistiue niti je Muć dočekao, niti će možda dočekati onakovo veselje i mno- gobrojan narod. . Mladomisnika dvorio je otac Bonaven- tura Donelli, župnik iz Prugova, i don Marko Vulić, župnik gornjeg Muca, a kumovao mu je otac Petar Bačić, pro- fesor u Sinju. Osim ovih svećenika, bi- jahu još otac Pio Polja"k iz sinjskog ma- nastira, otac Nikola Matas župnik sa Ogorja i pomoćnik mu otac Ivan Milo- šević, don Joso Perasović župnik sa Neo- rića i ovomjestni župnik don Joso Ka- štelan. Svieta bijaše iz Spljeta, iz Sinja, iz Sućurca, iz Kaštel Kambija, pak i iz Drniša, sve svojte i prijatelji. Na 10 i pC narod, koji se je bio skupio u broju od blizu 3.000 uputi se s mladomisnikom u crkvu. Impo- nentno je bilo gledati onakov ogromni broj naroda koji se vijuga po cesti, liepo odjeven i sasvim čist. Povorka naroda sa mladomisnikom, svečenicim, rodbinom i prijateljim dva i dva u podpunom redu ode u crkvu. Otac i mati duhovni bijahu | mladomisniku isti njegovi roditelji. Otac Petar Bačić, dotični kum, držao je pro- povied po običaju vrhu misničke časti. Onaj tko nepoznaje vrline otca Bačića, pitat će me: „A jeli kako?* Tim od- govoram da nijesam kompetentan Sudac, ali u koliko sam ono malo učio, samo jim to mogu reći, da je uzor propovje- dalac u pogledu zuanja i riedke vještine. Posije svete mise narod je opet od- pratio mladomisnika do njegove kuće u prvašnjem redu. Objed je bio bogato i liepo priredjen. Prisustvovalo 52 osobe, f Pri istom se je nizalo krasnih nazdra- vica posvećenih mladomisniku i njego- vim roditeljim i svojti. Mladomisnik je zahvalio na nazdravicam u hrvatskom jeziku, velju u hrvatskom jer je zamjer- no, pošto je svećenički nauk dovršio u Italiji, toga radi nevješt u odgovoru; obeta da cieli njegov rad biti će posve- ćen Bogu i domovini. Medju ostalim bi vrlo liepa nazdravica duhovnom kumu mladomisnika, t. j. otcu Bačiću. Osobitu zaslugu o izpadku sjajne sve- čanosti onog dana moramo pripisati ovo- mjestuom župniku don Josi Kaštelanu i župniku gornjeg Muća don Marku Vuli- ću, koji su znali njihovim zlatnim govo- rom prvo dokazati puku svečanost i riedkost iste. Zamoljen od otca mlado- misnika i istog njega, rado ovdje javno prigodom ovog cienjenog Lista izkazujem njihovu haruost i zahvalnost do hladnog groba svoj,iodbiui znancim i prijateljim, koji su njihovim pristupom počastili nje- govu obitelj, a osobito tebi don Joso Kaštelane i don Marko Vuliću na radu o sjajnom izpadku svečanosti, pošto na drugi način Vam nemože odvratiti, što Vaša poznana velikodušnost i neiziskuje. Prijatelj. DOMAĆE VIEST1. Naši protivnici na političkom polju iztiču se rado i pekljancim na crkvenom polju. Po nastojanju austro-ugarske vlade javljeno je našim prečastuim naredbeni« štvim, da se dozvola ćirilice za crkvenu službu u Cruojgori ne proteže nego samo na ovu kneževinu. Ovo, po našem mne- nju, nije nego razjašnjenje, te ne mienja naše liturgijske odnošaje. Dalmatino ve- seljo prerano je dakle, ako misli da se u nas ukida glagolsko bogoslužje. A da su vremena svemu što jo slavensko ne- prijazna, to nije nikakva novost. * * * Pišu nam iz Drniša, 16 lipnja, i rado obielodanjujemo: Jučer na podne u ob- ćinskoj dvorani predao je c. k. kotarski poglavar Barun Maroičić Presvietlom, obće ljubljenom i značajnom gospodinu don Mihajlu Nikoliću počast, komorniku Njeg. Svetosti, biskupskom vikaru i grčko- katoličkom župniku u Kričkah — vitežki križ reda Franje Josipa, kojim ga odli- kova previšnja milost Nj. c. k. Apoštol- skog Veličanstva. Pri svetčanom činu bi- jahu prisutne sve ovdašnje vlasti, mno- gobrojni odličnjaci i prijatelji. * * Primamo iz Dubrovnika:. Dubrovačka narodna čitaonica činila je odpjevat sve- čano mrtačku Misu za pok. D. M. Pavli- uovića u crkvi sv. Vlaha, na tredeseti dan po smrti. * * Primamo iz Senja, 17 tek.: Vaš vrie- dni domorodac odlučni dalmatinski Hrvat mjesta samo s parobroda razgledao. Di- vio sam se ondje srčanosti mornara. Va- lovi bijahu veliki, baš strahoviti, pa ipak oni mornari, po dvojica u maloj brodici dodjoše po onom uzburkanom moru do parobroda. Ja sam drhtao od straha, gledajuć kako valovi brodicu amo tamo nose, a u njoj ljudi stavljeni na milost i nemilost biesuećega mora. Tako prodjosmo i Novi, kad zavrti meni u želudcu, zavrti i u glavi, i ja ne pazeć na nikakovu etiketu, bacim sve i ono što ni pojeo nijesam. Odem dole i zavalim se na klupu. Bio bih predug, a ne spada ni na stvar, da opisujem one misli, koje su mi se tad u glavi rojile. Dojedrismo do Senja ok6 2 sata po po- dne, i ondje se 'parobrod usidri, dalje nije mogo zbog silna vjetra. .Tu sam bio dobrodošli gost presvietloga gospodina biskupa Posilovića, koji me je, onako iznemogla, da ne rečem izmrcvarena baš ljubezuo primio, gladna kod večere — prije nijesam mogo jesti — nahranio, žedna napojio. Da idem opisivat Senj, bio bih kratak; a da opisujem njegovu znamenitost, bio bih predug. S toga puštam oboje. Spo- minjem, da sam se ono po podne na- mjerio u Senju na ljude uprav čestite; Senjani su napokon svakom prigodom dokazali, da štuju sebe i svoju slobodu. Odosmo iz Senja na 3 po ponoći, a pratio nas vjetar, poslie i silna grmlja- vina. Za mene je to bilo nešto nova, koncem mjeseca studenoga onolika gr- mljavina. Prodjosmo više miesta, koja isto opisivati ne ću, jer su napokon po- znata. Zanimao me od svega najviše onaj kolero m, kako mi rekoše, opustošeni dio grada Raba. . U Pagu ukrcasmo liep broj Čeljadi, većim-dielom težačke. .Mene je zanimalo, da s njima govorim, pitajuć jih ob ovom i onom. Ćudna mi se činila ta čeljad, što je 'u velike ružila i grdila svoje po- pove, koji su mi se ipak umah smilili, gledajuć jih onako jadne, bitfdne i siro- mašne. Razgovarajuć'se tako, dodjosmo na- • pokon i do Zadra. Čudnim ćustvom već iz daleka sam ga motrio. Nikad u mom životu ne bih bio mislio, da Zadar, glavni grad Dalmacije, ,o kojoj sam toliko li-epa, toliko dobra bio čuo i čitao, može biti takav, kakav jest. Za mene, koji sam bio naučen na krasne gradove, bila neka ču- dna kob stupiti u ove uzke, tamne ulice. Sa svih strana udarao mi u nos neki vonj, što ga do onda nijesam pojmio. J*

ćenim kragovim drži izravnim izlievom Ristićevih nazora. Veli se li izjavi, đa je program novoga gabineta poznat, i da on nesadrž^e ništa što bi moglo Austriju uznemiriti. „Temps" javlja, da će se srbski kralj doskora uputiti u Beč, te da će odstu- piti od vlado, ako nebude simpatično primljen. „Agence Havas"' javlja, da je srbski ministar-predsjednik gosp. Bistić dao pri- obćiti bugarskomu ministru vanjskih po- sala, da se drži sretnim, što je našao dobre odnošaje medju obim zemljam, i da će nastojati iste učvrstiti. »N. Fr. Presse" javlja iz Sofije, da će sobranju biti predložene na riešenje i razmirice nastavše u vladi. „Berliner Tagblatt" javlja, da o raz- stavi braka srbskoga kralja neima vifte dvojbe. Vlada talijanska poručila je francezko- mu gabinetu, da iz iinancijalnih razloga nemože udioničtvovati kod svietske iz- ložbe. Kako „Vossische Ztng," javlja, ostaje ruski poklisar Šuvalov u Berlinu. «Journal des Débats" javlja iz Petro- grada, da Busija kani na armenskoj gra- nici koncentrati jedan vojnički kor. Kako „Temps" iz Carigrada doznaje, očekuje se pad gabineta i poziv' Khaire- din-paše. Iz -Armenije se javlja, da se tamo o- paža veliko gibanje ruske vojske. IsT-ASl DOPISI. Iz Slovenije, poslije hrvatskih izbora Kako Vam je znano, poštovani urednice i prijatelju, grof Hedervary obavio je iz- bore hrvatske kako ih poslije ioujsko- poljskog baruna Baucha jošte nikoji ban hrvatski sjajnije po magjarsku misao o- bavio nije. Sabor hrvatski bio je iznenadno za- tvoren, i pošto su već prije bili i ban i župani proputovali sve krajeve, te se na vlastite oči osvjedočiti kako poslovi -stoje : bili su izbori s mjesta razpisani. Opozi- cija bijaše iznenadjena, te se je- prekasno složila. Nu ako se i nismo nadali opo- zicijonalnoj pobjedi, ipak nismo'očekivali takova poraza. Snpremuš komeši poka- zili su se kao izvrstni korteši.' Došli su i dq nas glasovi kako se je kortesalo. Tako recimO glasoviti Bubido pozivao je k sebi župnike, katekete i kapelane „ad audiendum verbum": te im davao na znanje, ako se budu dobro vladali; da imaju izgleda na „vicejašpriju" na župe; ako no onda će-na ladanje, kako je negda znao reći Bauch: ako im se neće služiti, bum ih poslal na njihovo imanje. Borme ua selo Hiti ladanje ide se težko. Mimo toga bili su zabranjeni sastanci kod vi- djenijih gradjana svt, , , modnoga izbora. Mislili smo ipak» poznavajući gra- djanstvo varaždinsko,- da će ono više po- shihnuti uzor sveštenika i znacajnika ka- nonika Lehpamera, uega li dobro poznate katekete Oavličara i Crnića i komeša Bubido; ali uz poznatu slobodnu i?) a - gitaciju nije pošlo za rukom gradjanstvu održati pobjedu. Cavličar se nada plebanušiji varaždin- skoj — premda kanonik župnik, još živi — a Crnić će valjda k ministru Be- dekoviću za hofkaplana. Čudnovato je to, da Bubido koji živi razstavljen od svoje žene, imade tolik upliv i ugled u duho- vne vlasti: da može u izgled stavljati vicearkidjakonate, župe itd. Čudnovato je to, da „katekete" u svotu izbornom pro- glasu premučali su famoznoga Spevca i grbove: jer gdje su bili za tih za Hr- vatsku sramotnih dogadjaja recimo mi- nistri? Čudnovato je to, da crkvena vlast daje u ruke komeške odlikovanja za svrhe korteške; što više prieti se župnikom siromašnijim, da će im i onako oskudnu pripomoć oduzeti. Kako je nekad sve- ćenstvo veselo bilo radi te poboljšice: a sada... tiraeo Danaos et dona ferentes! Kada se to promisli, onda je lahko ra- zumjeti : zašto recimo u Zagorju službe- na gospoda održaše pobjedu. Ne znamo, da li Vam je stigao po- tanji opis izbora djakovačkoga. Taj se izbor uemilo dojmio naše braće Slove- naca, a sigurno će se neugodno dojmiti po svih južno-slovinskih krajevih. Jer ako se ovako postupa se vladikom Št'-ossmaje- rom, kojega i službena glasila proglasuju prvim mužem južnoslovinskih plemena, i ako so to postupanje dogadja pred oči- ma bivšega predsjednika bratskoga sabora i to prema onako poštovanomu mužu kao što je Košta Vojnović; koga će se već štedit? I sbilja ti naši plemenitaši kao da su izgubili vitežku ćud. Eto što čini grof Hedervary prema starcu po svem svietu poznatomu biskupu... dočim Bu- bido svomu inače prijatelju kanoniku župniku varaždinskomu — bolcstnomu — već postavlja u izgled i nasljednika. Kada se ovako radi, kada mjerodajne osobe hrvatske, sve iz Magjars-ke uadošli rodoljubni Hrvati, ovakim načinom šire magjarsku misao: onda nije čudo da se neće imati u saboru muževa poput Be- rnte ; nego da su dobro došli Miškato- vići i Kolarići. „Pester Lloyd" u prvom zanosu već nagoviesta o konsekvencijah tih pobjedonosnih izbora. Ban će popri- miti inicijativu i uz asistenciju auru ,i ose i dum Maksa proglasiti nove svetinje hrvatske, te do Hrvati zapjevati: posu- »«no lonjsko polje, sveta Davidova škola, magjarski grbovi i izpražnjeni arkivi: molite se Bogu za nas; a bradati će pop dum Joso reći Amen. To će valjda biti prva premudrost no- voga sabora. Pa onda kako je Rački gla- sovao za »staroga" i to se u ,N. N." javilo nrbi et oibi; po tom nije sposo- ban za predsjednika južnoslovinske aka- demije : a Magjari žele na balkanskom I poluotoku prosvjetu širiti, a kako nitko i ue progovara magjarski ua tom poluo- toku ; to bi mogla tu propagandu preu- zeti "južnoslovinskii akademija. Dakako tomu se hoće sgodna predsjednika: taj će se naći u osobi glasovitoga PeŠtia; koji je i onako dokazao, da je Slavonija magjarska a Ujakovo leži u Slavoniji, a biskup djakovački osnovao akademiju... fiat applicatiö. .Nu kanimo se lakrdije i brezposlica. i Neka je Hedervary održao pobjedu, odr- žao ju je i lonjsko-poljski vitez; po na- šoj ¡uisli i sigurnoj nadi naškoditi će ta pobjeda naročito ovako održana i banu i stranci više, nego li onakva, koja bi i hrvatskoj misli dala oduška. Nisu ni austrijauski ni evropejski a ni svietski odnošaji takovi, koji bi dopuštali ma- đarskoj državi ua Adrijatik i na egejsko more. Mi barem ne vjerujemo da će Ma- gjari nastupiti tursku baštinu : makar to naviešta nitko manje nego grof Theodor Andrassy sin bivšega ministra. Rab, 18 lipnja. (Pabirci). Dopustite mi, da otresem dvie na moju obranu. Naši patres patriae udariše na Vas, da zašto tiskate ono, što druge narodne novine odbacuju; da- pače doušio sam, da Vam je u tom smi- slu upravljen odavle list (mi ga nepri- mismo. Ur.), ili barem da Vam je u Zadru bilo rečeno, da uetiskate moja pisma (ni to. Ur.), pošto da sam ih prije šiljao „Narodnomu Listu", koji da mi ih je povratio. Svetčano izjavljujem, da ja „Narod. Listu" nisam nikada po- slao nikakvih dopisa tičućih se propada- nja ove obćine. I sve da sam šiljao, što nisam, moje dopise „Nar. Listu", ue vje- rujem, da ih nebi tiskao, jer oni ciljaju na moralnu i materijalnu korist naroda, a baš onoga naroda, koji je i svoj ka- menčić doprinio za „narodnu" stvar. Ala ti ga se je prevario službeni or- gan a po njemu nehotice svi dalmatinski Listovi pa i Vi! Istini na čast, molim Vas, da izpravite viest u prilogu k broju 38 „K. D." u smislu, da na otoku Babu barem do sada neima ni mildeve ni za- vijače na lozi. Ovo neizpravljani po mo- joj glavi, nego po sudu c. k. vještaka i evo kako. Odavle bi poslano trsja u Za- dar vladi i u Goricu na čuvenoga Ivana Bolle ravnatelja c. k. pokušališta za svi- larstvo i vinarstvo. Vještaci na vladi pro- nadjoše ko ono lani kratelj ovdje, sada lozovu mildevu, a g. Bolle iz Gorice poručuje, da mildeve neima ni u snu. Tko je koga nadmudrio? Na Antonju vidjesmo kao pomamua trčati po varošu njekoga kruhoborca, istući podpise na njeku brzojavku, koja bi odposlata dru. Bajamonti-u za imen- dan. Kažu nam, da ju je i g. načelnik prvi pclpisao kao načelnik, dapače mo- leći proštenje za dosadanje zalutanje u „narodnomu" toru. Ako je g. P. G. pod- pisao onu brzojavku kao privatna osoba, •ni u i,o" neulazimo, neka mu bude i sre- tan put; ali ako je kao načelnik, tad velimo, da toga nije smio učiniti, to je zloporaba onog povjerenja (?) koje je bez varke dobio n az a d njekoliko godina od Mezavedenoga puka, nu koje sada neće zadobiti, ma i dao proglas a la veliki župan Kovačević! Ovih dana imadosmo u službene po- hode šumskog povjerenika g, Cassia ro- dom iz Raba! Govore, da je bio došao uslied mojih dopisa o šumah, dapače da se je i njekako izrazio proti meni. Pro- sto mu. Nego znamo, da sbog bolesti (!) e možda i sbog zlih putova i dalečine nije obašao šume na Sorinju i sv. Gr- guru, gdje bi svakako trebalo svrnuti o- kom?! Molimo Boga, da se drugi put nebi razbolio. Revnošću ovih dušobrižnika bi ovdje liepom pobožnošćn obavljen svibanjski mjesec. Nego udarilo nam u oči, da su se u crkvi dumana sv, Antuna litanije pjevale čisto talijanski. Nezuamo da li je to dopušteuo, ali kad se tko neće, da posluži uašom povlasticom, a ono neka se pjeva latinski. Vjerujemo^ da u onom pjevanju nije bilo ikakva izkaza, niti da je promišljeno bilo; s toga nek se i naša opazka ue primi za zlo. Dojduće sedmice dolazi nam ti pastir- ski pohod presvietli prag. krčki biskup'. Dobro nam došo ! Doznajemo, da Njeg. Pres. neće moći obaći sela ovoga otoka* no da će sv. potvrdu dieliti u ovoj va* roši. To u velike ožalošćuje seljane, koji se ponose, kad vide božjega pomazanika u svojoj sredini, tim više što je viSe godina, da nijesu uživali takovu slast. Doznajemo nadalje, da su zločesti putevi najveća zaprjeka presv. biskupu, što ne- obilazi sela. To na čast uzornoj našoj obćiui. Dne 12 t. m. naš g. načelnik nasrnuo je na javnomu šetalištu na g. M. hoteći ga ua svu silu sastaviteljem ovih dopisa. Mi uijesmo nikada pojmili, da jedan ma- gnificus može doći ^do takove nizkosti. Srećom da g. magnificus odputova jučer u Zadar, gdje će po navadi iskaliti svoju žuč i kod „slavnih" i kod „viso- kih" krugova proti g. M. Od Zadra kreće put Šibenika. — Da ste nam zdravo! Toni Bačvar. Lastovo, 21 lipnja. Jučer Nj. Pr. g. namjestnik. Blažeko- vić pohodio i ovi ubavi otok. Premdaje ovo prvi put što je namjestnik stupio k nami, ipak biti će se uvjerio navla- stito sjedne o srdčanoj privrženosti ovog puka napram svietloj kruni, a s druge o malohajstvu dosadašnje vladavine napram našemu mjestu. I doisto: Nj. Pr. bi do- čekana sjajno i srdačno uz slavlje zvona i uzhitne živio, pa i odpraćen istim po- častim od svih mjestnih vlasti i mnogo- brojnog puka, kojemu blistaše na licu radost i veselje radi prisutnosti namjestni- ka našeg obljubljenog kralja Frane Jo- sipa, u osobi vrieduog hrvata presvietlog podmaršala baruna Blažekovića. Kroz sat i po što je kod nas boravio pohodio je obćinu, škole i druge Urede, i crkvu, koja bijaše u svečanoj odori. Nakon kratke molitve naš velečastni i zaslužni župnik pokaže mu riedkosti sv. hrama, čemu se on divljaše i ljepotu crkve hvaljaše, pa mu preporuči opet jednu dosad neuslišenu prošnju za pro- širenje iste crkve. On uvidi potrebu te ju zabilježi i obeća da će zagovarati ostvarenje pri nadležnim oblastim. Uvjeri se i o prekoj potrebi gata u našoj lučici e da bi zimi našle pouzdana pristaništa naše huljo. Dočuo je koliko je ovo mje- sto usluga učinilo c. k. pom. Vladi, a ova do sad, ue ua svoju diku, odbila opetovane prošnje za rečeni gat; dočim u neznatijim mjestima siplje novac na čudo istih pomoraca,. koji su naravno ne najbolji sudci u ovim stvarima. Nj. Preuzv. izpita brižno još za neke stvari i blagohotno posluša naše Čelje izražene mu od veleč. župnika, te pri- rodjeuom mu ljubeznošću osokoli nas žarkom besjedom na bolju budućnost. Dao Bog da se svaka izpuni, a u to- liko želimo vriednom namjestniku sretan i dug obstanak u ovoj hrvatskoj zemlji, koja od njega čeka izviđanje starih svo- jih rana. DOMAĆE VIEST 1. Danas je, kako predjavismo, blagoslo- vljena nova pokrajinska bolnica. Na ovu liepu svečanost zgrnulo se bilo silu ob- ćinstva. Bolestnici već su se prije pre- selili bili u krasne nove prostorije, po najnovijim propisim znanja uredjene. * * * ..gije, nego uzgoja* „Dal- 1 vuk preobučen u ovSiju kožu! .<tr da se i nadalje, u tako jasnu djtt, prepiremo s „Dalmatom", ktfji oto ne znade što će reći ni onaj naš vigilantibus jnrat pa kriči da je to u- vijeda nanešena duhu Galimbertieve o- kružnice!! Buffonil Još ćemo u ovom posln jednu ciglu iztaknut — e questo fia suggel ch? ogni uomo sganni. Dalmatov Jurista, služeć se kriteriji- ma, koje je on sam kadar razumjeti, dotle izvrće cilj i smisao okružnice be- čkog nuncija, da se cieni ovlaštenim doći do zaključka (legittima conseguenza), da je okrnžnicom ukinuta ,1a liturgia gla- golitica o paleoslovenica" ili kako ! na drugom mjestu kaže ,1a liturgia slava presso le ehiese cattoliche", u cieloj na- šoj carevini „per cedore il posto alla liturgia latina"! Dakle s Bogom glago- lico, a s Bogom nam i U liturgia pa- leoslovenica, kojom se služi preko četiri milijuna Unijota naših sugradjana! A kamo ćete nam vi glagolasi i vi mili unijoti, koji latinskog slova nepoznate! Nakon toga poraza ne ostaje nam nego samo obećanje da će se iz pepela „della liturgia glagolitica o paleoslovenica" izleć s vremenom mezimče-posmrtče u Crnoj- gori. Nam dakle treba sad palit sve naše liturgičke knjige tiskane troškovim Bim- skog Priestolja i toliko puta Rimom odo- brene, a uz to katolici Crnogorci moraju dugo čekat nove knjige, od kojih nije još tiskana ni jedna cigla riecca! Ovo je summa summarum komentara „Dalmatova" juriste, pa da takome čovu ne dovikne se: Sutor. ne ultra crepidam ? Crkvene -viesti. Katolička stranka u Rimu pobiedilaje ondje prigodom izbora za gradsko za- stupstvo velikom većinom. * * * „Napio" javlja: Papa reklamao- je u noti na bečkoga' nuncija proti postupku u popunjivanfu biskupija. * * * Papa je ovih dana primio njemačke hodočastnike koji su pošli u Jeruzoiim. ^ernicuiia" piše, daje Sv. Otac u svojem govoru opominjao katolike, neka ostanu vjerni papi i biskupim, a medju sobom neka budu složni. Papa jih je pozvao neka imaju pouzdanje u mudrost i. tak- tiku Sv. Stolice. Kao vrhovna glava ka- toličke crkve brine se papa i za sudbinu katoličke crkve u Pruskoj. Sadauji modus vivendi za pruske katolike ueobsiže sve zahtjeve papinske stolice. Papa Lav XIII. izjavio je nadu, da će crkva u Pruskoj dobiti opet podpunu slobodu. Dogova- ranje traje. Sto ima nova po svietvi? »Ustavnost" donosi .izjavu o odnošaju Srbije prama Austriji, koja se u upu- tva, da imam s kim dvie tri rieči prosbo- rit, pak upitam ob ovom i onom, što me u Kninu zanimalo. Kod objeda u razgovoru npoznadu fra- 1 ri mene, a ja npoznadem njih, .i od onda sam bio kroz nekoliko godina po Dal- maciji svodj.inio gost fratara. Tu se — naročito u Spljetu," ako je bio nazočan dobri Otac Fra Špiro, — govorilo i .ob ovom i ob onom, koji put bormeš i malo žešće, al ip^k sve na prijateljsku. Ja, kako sam imao toliko puta putovati, rado, gdje sam samo mogo, sam se svra- ćao k fratrima. Tu nadješ u samostanim svedj dobrih, pametnih ljudi, dobrih sve- ćenika, vrlih hrvata, pa mi ugodno me- dju njima prolazilo vrieme. I s toga, kad . goder bude prigoda, fratar će biti svedj i u mene mili i dobrodošli gost — da bar štogodj povratim. Kraj Otca Bamljaka, gvardijana, bio onda" u"J&oipu župnikom 0. Dane Kla- lić. <1 ov* «a pm dvojica, s kojima sam se uz drage j^idje pohljže. upoznao i sprijateljio. Fosliedi^emu — za prvoga ue znam gdj« je,— znadem đa je ?ađ važna sudada povjerena. Ntfea đobri Bog ' "iegov rad, te izlazffr a vrHii ^mi- snici; — .hrvati, koji će i srcem i či- nom-priznavati, da su pristaše one ideje, koju zastupa „Katolička Dalmacija". Možda bi tkogod htjeo, da mu sad Knin opišera..Da, kad bih se ga siećao! Poslie — a tomu je već dosta dugo — me nije bilo u Kninu, a tko će se svega siećati poslie toliko vremena. Znadem-da je pred varošem ležala velika voda, cielo jezero. Svi u Dalmaciji znademo, da je ta voda uzrok velikim g-roznicam. Oni, na koje spada, misle, da Kniu ne bi drugčije bio glasovit, ako se ne bi go- vorilo i pripoviedalo 7 o „kninskoj", ba- rem toliko koliko i o „ninskoj" febri. Mjesto, da nešto ipak i o njemu rečem, leži liepo. Naročito me zanimala velika tvrdjava nad gradom, to utočište vojske nekadašnjih naših banova. Kad sam ja bio ondje, bijaše u Kninu u tvrdjavi još jedna kumpanija domaće regimente ba- runa Vebera br. 22, i nešto topničtva. Al danas je tvrdjava od vojničtva posve napuštena, te je u njoj — onoj ogrom- noj tvrdjavi, samo jedan vojnik postavljen kdčiivar. Naravno da je to predtečaono- nro po nada poviest dosta tužnomu gla- su, koji n5e se do koje godine preko knin- skih poljana i brdina razliegati: Eno razvaline nekadašnje glasovite kninske tvrdjave. Šteta da se nije našo koji vi- soki častnik ili ko drugi, koji bi bio kadar izposlovati, da se to ne dogodi. Ko ne pozna, a htjeo bi pobliže upo- znati se s Kninom, upozorujem ga, neka idje onamo. Ako je pošten čovjek i hr- vat, u mojo ime neka se navrati k fra- trima, sigurno će ga liepo primiti i po- gostiti. Svidjet će Knin ležeći na liepu brežuljku, pred njim dva mala vodopada, okolo ua okolo liepa brda, na koja ako se uzpne, naužit će se — u koliko se siećarn — liepa vidika. Sproveđši u Kninu punih pet dana, htjedoh da gvardijanu namirim račun za stan i hranu. Iz daleka bo ni mislio nijesam, da me fratri,, koji napokon i sami od milostinje živu, badava hrane. Al gle čudna čovjeka — kakovih ne će dan danas bit puno, — neće da uzme novac. Ali kako da ja zahtievam i pri- mim, da vi mene pet dana badava hra- nite i uzdržajete? Al on neće. Stavim mu onamo nekoliko forinta. Al on ih, kd da uvriedjen meni povrati; ne prima ništa. Tad mu stisnuh prijateljsku ruku, pa »s Bogom". I na godinu pitali su fratri iz Knina, vi ćete se gospodine u- redniće siećati, hoću li k njima u Knin. Al ja već nijesam onamo pošo, da se naužijem onakove hrv;itske gostoljubivo- sti, uz toli junačke i prijateljske fi a!>- Iz Knina valjalo mi poć „diligencom" preko Vrlike u Spljet. .Što ćete, .;petmi manjka „dara", da taj put opisenj. Vq- zijah se su tri up reže na konja, koji vu- koše onu arku Neeinovu, da jih sve pot probijao. Kočij.aš, da jim bude laglje, podigravao jim koji put bičem, valjda po onom: „ti si presit zato ue ideš pravo". Koji liep citat, ne li? još iz normalskih škola! Pa da mi um nije bujan! Na putu svedj pratila-huda kob. Zna- dem, da sam i onog dana opet bio bez objeda. U Kninu mi rekoše, neka se u Vilici svratim u župnika 0. Onorata. T bio sam u njega, i spoznao u njemu dobra čovjeka; al uije bilo vremena, da me, nego onako na brzu ruku po štogod nahrani i napoji, jer valjalo umah dalje poć. U Vilici sam na moje ne malo za- čudjenje uašo svoga nekadašnjeg druga, ondje grčko-katoličkog župnika. Vrlika, to je u istinu krasno mjesto. Ono' liepo, široko polje; onaj zdrav zrak, ona dobra, ma. kako dobra voda, a i vina se dobra radja. Istoga dana već pod večer stigosmo n Sinj. Ja, bez svakog pitanja, izravno k fratrim. Gdje je gvardijan, pitam, Što želite? Htjeo bih n vas prenoćiti. Hajte sa mnom gore, gvardijan je negdje vani; poslie ćete već ako ne prije, ono pri večeri s njim biti — kaže mi neki fra- tar, ni sam ue znadoh koji. I zbilja nijesam s gvardijanom bio, nego tek kod večere. Bože moj, puste ljubavi, pusta prijateljstva, baš srdačna, iskrena, Sto sam ga u Sinju one večeri i drugi dan do poslie podne uživao. Tu me obkoliše fratri, stari i mladi pa i njihovi gojenci, k6 najstarijeg, davno nevidjenog znanca i prijatelja. Ja sam se čudio onoj lju- bežljivosti gvardijana, pa državnika, sad već pokojnog Otca Šalinovića, pa Otca Badmilovića, Milinovića, sad već nadbi- skupa barskog, Bačića i drugih tolikih, kojih nijesam mogo imena zapamtiti. Bio bih već onda htjeo se upoznati s Otcem Markovićem, al ga nije bilo tad u Sinju. Svaki htjeo mi što dobra učiniti; ili ako mi već nije mogo biti na službu djelom, ono barem riečima. Kod njih zadržao sam se do poslie podne drugog dana —

Vorila tem Uicientes iu ciiaritate, crescainus in illo per oinuia, qui esl caput Christus. (S. PAUL. EPH. IV. 13 J Izliodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. | 4 ADR JVJETI PREDBROJBE: I ....Voci ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operara Vestram impensuios in tuenđa salutari Eeclesiae^0T?tmRf anfmisque in Reli- gionis amore et in verse fidei professione roborandis.... (Pio IX u papir sk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA. Ego iiilerim clamito : Si qwis Calbedrae Petri jongitnr, meu« est. (S. IliHRO.Mv*. EPIS. XVI. AD DA*. U z tko na svih i-v. ADRU' unapried ffforT nagodinu. Pro^ALOJ'cAREvTsT8 fior. Tko^zaostane s više — ZA iNOZKMSTvo^ttor. fpoštarski troškovi. Predbrojba traje u cielu godinu; ništvo. ~ Uvfstbe pVlO0^^ K™*-™ 86 predbr°jaikoin 1 za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALHACUE U Zadru, a dopun „franco« na Ured- Br- Hrvatska pored Italije. vui. Evo nas na glavnom pilanju: Jeli duh hrvatski niži od talijanskoga? Da su oba duha glede njihove bitno- sti jednaka, da su oba jednako vriedna slika i prilika božja, o tom valjda ne sumnji nitko. Nu o tom nije go- vor; rieč je o razvitku, o vanjskom djelovanju duše hrvatske i o vanj- skom djelovanju duše laijanske, o nj'hovim vanjskim pojavima, jer glede loga nijesu ni svi ljudi, ni svi na- rodi jednaci; glede toga ima razlike u plemenima j nalike u vremenima. Glede toga vanjskoga izraza duše, obzirom na Hrvale kod naših ta li- janaša obstoji ona mana koja kod pravih Talijana, a kod Talijana ono skoro uvjerenje — plod oholosti i sljepila — koje je nekad Španjolce nagonilo, da amerikanskog urođe- nika jeclva smatra čovjekom. Tako i naš narod, u očima prostote tali- janske, a borme i neke talijanske „inteligencije", pričinja im se kao da je n ža pasmina. Takvo liepo mnenje imaju u o~ štalom o nama ponešto i učena go spoda Niemci, A zašto? Samo za to, jer takoviei same sebe smatraju polubogovima, a onda naravno prost i običan čovjek, i ništa drugo nego Čovjek, nemože da pred njihovim uzvišenim licem bude drugo do nižeg Stvora. Drugi uzrok ili bolje druga poslje- dica takva mišljenja i tolike oholosti i sljepila, jest ono ob čno neznanje, glupo neznanje i nerazmišljanje. Sude bo cio naš narod po najne- sretnijim, najnazadnijim jer najza- puštenijim preljelim. Vide na pr. našega težaka iz Koiara — vide ovoga tužnoga morlacco, koji kukavae od stotina i stotina godina nije ni vidio učione, koji je za stotine i sto- tine godina izmećario, koji je za sto- tine i stotine godina pod puškom stao, koji za svoje tradicije ima je- dino uspomenu patnja i gnječenjd; pa po tom nevoljnom seljaku sude narod cio! Jest, istina je, u nekim ; redjelim naš je narod umno, pro- vidno, moralno i materijalno na ni vsku stepenu. Ali: je li ko promislio •.a uzroke ioga nesretnoga stanja? Tko s prezirom gleda na takve kra- 3ve, je li ikad pomislio, da se je , n u tim krajevim rodio i odgojio, ()! bi bio jednak, a možda i gori? Ne, te mudre glave, te rectius n puhane mješine, ne vjeruj u da je n ih i njihove bilo stavit u onako t puštene, u onako svestrano, u sva- li« rn pogiedu, bijene i napadane, hi cvane krajeve; izgledali bi možda ds« i danas kao zvieri, a ne kao ljudi; doćim naš nevoljni seljak i u takvim krajevim nije ipak spao do onoga ma na koji su spali neki pre- đi eh talijanski i njemački. S novi naših „morlacco", odklegod bili, dadu li se na nauke, znadu u- tit i naučit, znadu se pače i odli- hovot. Tomu su svjedokom svi naši 'uV.ui zavodi, koji broje seljačke šino e, pa makar bili oni iz ,,mor- lacct iatt, broje ih, u obće, medju nnjbdje, medju najvrstnije svoje ti- če nifte. ^)bjave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Žaaar, POneđlelJnlB: 2 Prosinca 1839. Goa. XX Dakle i najniži stepen prosvjete u našem narodu, nije loli nizak, k6 što se misli. A dosta je poznnvat poblize i obćit s tim dielom naroda u njegovu jeziku, zavirit mu u dušu i u srce, pa se svak mora oevjedo- čit, da i oni koji školu jedva po imenu poznadu, nijesu ipak toli glupi k6 što bi ih na prvi pogled sudio. Znadu oni često bit pametniji nego i mnoga tahjnaška gospoda, koja nasamarena kadkad od prezrenoga „morlacco", obdari ga pak svojim finim i prosvjetnim ^maledetto furbo de morlacco^ A naravno, kad 9e ne pozna jezik kojim narod govori, kad po tom nijesi u stanju upoznat narod, ovaj ti izgleda, i v >Ija da ti izgleda, kao glup; ali tako izgledaju svi narodi kad im neznaš jezika ; jer ako je istina, da ignoti nulla cupido, is'ina je takodjer, da ignoti nulla aesti- matio. To gle^e naš iga naroda. Ali drug- čije stvar prolazi s« na pr. narodom talijanskim i njemačkim. U nas naj- gori predjeli dadu se podpuno izo- brazit već u prvom koljenu, u istom naraštaju; a to se nemože nipošto uztvrdit za najniže uredjele talijan- ske i njemačke. U nas u narodu nema nijednoga predjela, pače niti jednoga samoga sela, kojemu bi svi stanovnici bili suludasti (cretini); u nas nema niti jednoga prediela, gdje bi narod živio u gori, kao zvieri, i po jamatn, kao ljudi u predhistoričko doba A toga jednoga i drugoga ima i kod Niemaca i kod Tal janaca. Nama je žao što moramo ovo btaknut, ali jednom kad se traži istinu, evo ju čujte. I dan danas ima na otoku Sprdiuiji cielih sela, Ijndi živućih po pećinam i u dubravam i rabećih o- rudje od drva i kamena '); a u nas toga nema nigdje. I dan danas ima cielih kretinskih sela u Štajerskoj, taman u njemačkom dielu, a u nas Bogu hvala toga nema nigdje. Ako ćemo dakle prispodabljats&ra/- nosti, narod naš, hoćeš nećeš i glede toga sretniji je, napredniji, nego mu preziratelji. Njihov prezir već je po tom od Bog;i pedepsar, neka preziru jače, da ih božja pedepsa i gore snadje !2) Novo katoličko Sveučilište u VVashingtonu. Nnzad malo dana, kako javismo, bi svečano otvoreno no\ o katoličko Sveu- čilište u AVashingtonu, divno djelo Bi- skupa i katoličkih viernika Sjedinjenih Država. Prva zamisao o ustanovi ovog višeg nastavnog Zavoda počela je )oa od mnogo godina natrag, i Baltimorski Sabor g. 1866, u svojim odlukama o kršćanskom uzgoju, posvetio je jedan članak Sveučilištu koje se je imalo u- *) Spominjemo se, da smo to čitali je- dne godine u veleuvaženom talijan- skom časopisu La Civiltd Cattolica, koja je uprav tim dokazi vala, kako i u današnje doba nahodi se svih ste pena kulture, od najviših do najnižih. 2) Treba nam ovdje prekinut, jer nas radnik upozoruje, da nema više mje- ata. U dojdućem broju nadamo se, moć doniet zaglavak. strojiti (tit. IX c. 3 De Universitato lit teraruna fundanda). Treči iialtimorski Sabor našao je zgodnim da izvede tu zamisao. Za tu svrhu sastavi odbor, koji je sastojao od Nj. Uzor. Siožernika Ja mes Gibbonsa, Nadbiskupa Baltimorskog, od Nadbiskupa Bostonskog John F. Williamsa, Filadelfijakog J. Ryana Pa- trieka, New Joržkog M. A. Corrigana, Sant Paulskog John Irelanda, pa od Bi skupa L Spaldinga Peorianskog, J<'hn J. Keana Kichmondskog, Martina Martya Dakotskog, C. P. Mae sa Covingtonskog, i osim drugih crkvenih dostojanstvenika, od gg. Eugena Kellyu, Micbaela Jenkinsa i Thome E. Waggmana. Monsignoru Spaldiagu bi naloženo da se pobrine za oovac potrebit za taj veličanstveni za- vod. Bligodarna gospodja Gvvendolen Caldwel odmah mu pruži kneževskidar od 300.000 dolara, na što njezina sestra miss Lin:i doda svotu od 50.000; za o- vim prinosima sliedilo je drugih četri •>d 50.000 dolara, jedan od 20.000, je- dan od 14.000, jedan od i0.000, jedan od 8.000, devet od 5 000, jed .n od 2.200, dvadeset od 1000, i )edan < d 500. Ovo 666.700 dolara bilo je darovano od 41 darovatelja, drugih 34 000 sakupilo se je od raznih doprinosa. 25 listopada 1886 obrati&e se Biskupi Sjedinjenih Država u Rim, a Papa pisa Stožernikn Gibbonsu, izraziv njegovo veliko zadovoljstvo za veličanstvenu za- misao i nacrtav istodobno poglavite to- čke ustanovljenje više škole. Tad se odmah dadoše na posao: a Presvj. Ke- ane Richmondski Biskup bi imenovan rektorom novog Sveučilišta, koie mu je tako bilo uredovno predato. Jurve bi podignut bogoslovni fakultet i odmah će se nastaviti ustrajanjem ostalih fa kulteta. Cielo Sjemenište zauzimat će 7 veli kih zgrada. Ono jur dogradjeno za bo- goslovni fakultet sastoji od jedne sre- dišnje zgrade su pet poda i od dvaju pobočnih su četri poda, u duljini od 260 stopa Nacrt je od miernika E Francisa Baldvina, a temelj bi udaren na 24 svibnja 1888 u prisutnosti Sto žernika Gibbonsa, dvadeset i pet što Nadbiskupa i Biskupa 5Q0 crkovnjaka i skoro 5000 pozvanika sa svih strana Sied. Država, izmedju kojih predsjednik Cleveland i pet članova njegova Ga- bineta. Rektor i pravi ustrojitelj novog Sve učilišta, koje je za svoje zaštitnike u- zelo BI. Djevicu i Sv. Tomu od Akvina, jest, kako rekosmo, Presvj. J< hn J. Keane, doctor utriusque, rod jeo u ir landskoj knežiji Dunegai na 12 rujna 1839. On posieti rimsko, bečko, uiona kovsko, tuUnstersko, lovanjsko i parižko Sveučilište i napisa o njima kompara- tivnih studija. Profesorom moralke bit će Dr. Bou- quillon poznati auktor je ine moralke; bibličke nauke predavat će Dr. Hyver- nat iz Liona, učenik glasovitog parižkog prof. Vigourouxa; kanoničko pravo Dr. Messmer, porieklom svajcar, nu od mnogo vremena nastanjen u Americi ; Dogma- tiku Dr Schroder, rodjen u Beecku g. 1849, učen i radišan crkovujak, spisa- telj važnih djela ; thomističke filozofije bit Će profesorom Dr. Pohle rodjen 1852 u Niederspagu na Rajni, koji na- pisa raznih djela. Na bogoslovnom fa kultetu predavat će se svaki dan dog- matika, moralka, sv. Pismo i visoka fi- lozofija ; osim toga tri puta na tjedan englezka književnost, govorništvo i drugi znanstveni predmeti. S vremenom bit će tekova za skripturalne jezike a pazit će se i na crkvenu glazbu i obrede. Divna li napredka katoličanstvu u Americi ! „O. C.u Narodna obrana. IV. Kad smo prošasti put spomenuli onu tvrdnju, da je „naša stranka" sve što je bilo do nje skroz pohrvatila, nijesmo se na to sustavili, nego sm > samo koješta mimogredce opa- zili; jer cisnimo, da je ta tvrdnja vriedna posebna bistrenja. Odvjetnik narodno srbsko-hrvatske stranke odveć na Inku ruku brani svoje štićenike kad izvaljuje ono : Vsve. . pohrvatila! Najprije opažamo, da narodno-srb- sko-hrvatska stranka bila je dužna, in primiš et ante omnia, pohrvatit samu sebe. A je li to učinila? Nije; ne samo, nego se stranka lomu opirala i opire se. Poznato je, kako u doba srbskoga pojava, nezaboravni pok. Pavlinović, nastojao je, da se tako zvana na- rodna stranka pročisti, a svim pri - jateljim pokojnikovim, pače cieloj pokrajini poznato je, na kakve je odpore, na kakve je potežkoće, na kakve je muke i gorke kadkad če- mere nailazio rodoljubni njegov na- por. Poznato je takodjer, kako ta- man neodvisne, značajne i čisto hr- vatske misli pokojnoga Pavlinovića, izražene u njegovim Hrvatskim (a ne narodnim) Razgovorima i prova- djane u „Nar. Listu" i u narodnom klubu, nijesu nalazile u častni-lvu stranke nego manjinu. Poznato je, kako to trvenje rodoljublja proti ne- rodoljublju držalo je, može se reć sve do pokojnikove smrti, Darno- klov mač povrh jedinstva stranke, koja, ako se nije ipak razdvojila, zahvalit je uztrpijivosti i možda pre- ćeranoj solidarnosti pokojnikovoj. Žrtve i patnje podnesene kroz na- rodnu borbu, kojoj je bio glavnim i pravim kolovodjom, ulievale su u njegovu dušu bojazan, da bi prena- gljenim razdvojeni franke mogli se izgubit mnogi stečeni uspjesi, te je volio trpjei i čekat. Da je sve t'> if-lina, nek služi je- dan dokaz za sve: kotari kojima je pokojnik bio zastupnikom bili MI svedj, dakako uz stranku, ali takodjer istodobno i proti stranci; te kiko je medju zastupnici«) pok. Pavhuo- viću pripadala neugodna zadaća, da čuva stranka od stranputica, tako se i u onom dielu naroda, i poslie po- koji ikove smrti, sačuvala ta spaso- nosna predaja. S toga i njegovu nasljedniku preČ. prag. Buliću tako- djer pala je u dio ta trpka kruška, da naime, stojec uz stranku, s njom se ipak odveć ne pomieša Prema tomu položaju poznato je, ako pok. Pavlinoviću nijesu cvale ruže u kluba, nijesu ni preč. Buliću, te je ovaj malo po malo bio dove- den do onoga položaja, u koji su — d8 iz daleka uzmemo primjer — doveli bili Gambettovci maršala Mac Ma hona: ili se podložite ili odstupit. Mac Mahorrje u tnkvu dvobiru i- zabrao prvi dio, kao časlniji ; preč. Bulić učinio je istu stvar; te je volio povratit primljeni mandat neo- kaljan u neokaljane ruke svojih bi- rača, nego ić niz vodu, ili kako se sam lakonički i krasno izrazio:plu- tat bez pravca i odlučna rada. Ovo je barem suvremena poviest, a zar nije sve ovo istina živa? Dakle ot-laje jasno, da u narodnoj stranci imaju odavna dvie struje. jedna neizvjes'na, neodlučna,*naro- dno-srbsko-hr\alska ; a druga koja bi rada, da se stranka opere od tih mana i postane izvjestna, odlučna i čisto hrvatska. Prva struja i dan danas opire se ovoj drugoj struji, a kad se opire : kako se smje zanijekat, da stranka neće. da samu sebe pohrvati? Nu, dok stranka n< ć<" ni samu sebe, da pohrvati, dok stranka svo- jim srbo-hrvatstvom n<>si na svom barjaku uz Zvonimirovu krunu i krunu Dušanovu, d< k šija i vozi u isto doba, kako se može govoriti o po- hrvaćenju svega onoga Šio od stranke zavisi ? ^ — Zar na pr. od stranke ne zavisi njezino ime, njezin naslov? Čemu se onda ta stranka još zove narodna ili srbsko-hrvatska, kad Srbi neće s njom ni da druguju, kad i ruku pomirbe odbijaju? Zašto, uz čisto srbsku siranku, koju s narodnom strankom nema posla, ne nastupi Čisto hrvatska stranka? Zašto uz srbski klub, narodni klub neće da se zove samo hrvatski? Zašlo uz Srbski List nije „Narodni L sl" pre- okrenuo svoje čelo i nazvao se Hr- vatski List? Zar u tom nije siranka gospodarica, zar to rn* bi, i samo Uredništvo mislimo, »ado prihvatilo? Kad je narodna stranka sve po- hrvatila što je do nje, pu i z< ma- lj!-ki odbor, z»što se i dan danas o vaj zove zemaljski a ne hrvatski? T6 pokrajinstvo dokazuje i sama rieč dalmatinski, te četnu zemaljski dal- matinski, kao da je Dalmacija satno jedna od tolikih pokrajina kakve pro- st ra n1 je države dalmatinske ?! Kad je narodno stranka sve pohr • vatila, zašlo nije pohrvatila naš sabor, o kojem se po iiiM-riu nemože da zna kojemu narodu pripada, pače mora se ponii-l t. da zazbilj. i po prizna- nju narodne stranke, obstoji umišljena narodnost dalmatinska Y Ali to možda nije u vlasti naro dm* stranke: m-go ako to nijef?) do nje, zar nije do nje pohrvaćenje naslova zemaljskih učiona i zemalj- skog uredovnog jezika? Zafito se hrvački uredovno nema znat jedino hrvatskim, kako se to zove kod svih vlasti preko Velebita? Zar naš je- zik i njihov jezik nije isti jezik ? A kad je isti, ćemu da mi ovako a oni onako ?! Kad je narodna siranka sve pohr- vatila što je do nje, kako je to, da još u Dalmaciji ima slavjanskih do- mova, slavjanskih napreda ka, sla- vjanskih čitaonica? Kad je narodna stranka sve po- hrvatila što je do nje. kako se jo$ trpi ta sramota, da uz csdarsku srh-

Završimo. „Nećemo ni Čekati da svrši svojom pisanijom proti slavo-srbskoj stran- ci...., jer bi nam po prilici trebalo Čekati do 31 prosinca god. 1889U. Ovo su rieči „Narodnoga Lista", što ih je u famoznom članku „Samo dvio na odgovor" upravio na adresu svojih čitatelja, odnosno na „K. D." On je te rieči napisao dne 14 prosinca, dakle već pri koncu go- dine, s toga nije mu baš trebalo o- noga rpo prilici"; jer kad si jur pri koncu godine, prorical ono što se može dogodit pri koncu te iste godine, to je odveć po proročku ! Nego „Narodni List" bio bi se ipak prevario i u tako mučnom pro- ročanstvu,, ali mi nijesmo htjeli, da kad je onako nesretan u politici, bude do kraja nesretan i u polemici. Htjeli smo da baretn jednu pogodi, i ako ne u čelo, ali barem „popri- liciu, te smo najviše radi toga i na- pisali ovaj članak. Nu onda je ovaj Članak suvišan ? Ne, jer u ovom članku, da ugo- dimo „Narodnomu Listu", mi ćemo zvat narodnu stranku „slavo-srb- skom", što, i ako je novo za nas, nije novo za fine oči narodnoga gla- sila, koje je te slavosrbštine u nas vidjevalo došle na sve strane!! A sad zaključimo: Vidjeli smo, kako je slavo-srbska stranka, ne u šali, nego zazbilj u mnogo čem prema svomu narodu uzkratila ono duševno i postojano i odlučno vršenje svojih dužnosti, na koje je bila izabrana i pozvana; vidjeli smo kako ta ista stranka šara da te Bog oslobodi, te neznaš kamo putuje, ni za čim teži. Vidjeli smo, kako nezadovoljnike — narod — stala vika, ne iz nikakve obiesti ili zlobe, ili protivšline, nego iz obzira, da narodne pravice ne ('jinu, da se narodni interesi ne ta- mane. Mi smo pri tom u ime neza- dovoljna naroda čvrstih odapeli na narodnu stranku, ali sve taksative, kažujuć čisto i bistro što i komu prigovaramo. Slavo-srbsko glasilo što nam je na sve to znalo odpovrnuti? T)e more: nekoliko uvrjeda, koje sumu se već u krilo vratile, i nekoliko potvora, radi kojih se već zastidio. Ta obrana slavo-srbske stranke, najbolje je dokazala kako su neza- dovoljnici imali pravo, kako su nji hovi prikori bili i te kako umjestni i nuždni, i kako dalje mučanje s naše strane bilo bi kao navalit na se jedan dio solidarnosti i učestvovanja u iz dajstvu narodnih prava i njegovih pri— znanih, starinskih, pače pradavnih, ali nikad nezastarjelih svetinja. Sada pitamo: kad je „Narodni List" svojom obranom odao golotinju svojih gospodaru in capite, kad je svojim odgovorom priznao, da je istina na strani nezadovoljnika, imamo li se nadat preokretu u narodnoj stranci ? Bože daj ! To bi bila najljepša nagrada neugodnomu položaju nas tužilaca, na koje narodna stranka kuku i motiku podiže; to bi bila najljepša naslada svakomu rodolju- bnomu srcu; u tom slučaja mi bismo imali utjehu kazat, da smo najljepše tekuću godinu završili, jer smo taj preokret pospiešili. Pokle mi priznajemo, k6 što iz početka rekosmo, da u narodnoj stranci nije sve gnjilo, nego da tu ima i mnogo zdrave srčike, a i što je bono, darie se često podpuno iz- liečit; mi se nadamo, da ć'3 narodni ljudi unapried drugćije predvodit narod, da će mu sdušnije i srčenije djedovinu branit, da će se neodvisit od zaraznih upliva, i počam oblom godinom 1890, oblu istinu u brk dovikivat svakomu, koji unapried bude hti'> da se zabavlja na krvavim žu- Ijima i tisuće i tisuće puta okrva- vljenim pravicam hrvatskoga naroda. Bude li toga unapried u narodnoj stranci, ona neće ne, u nam nać ni- kakvih tobože sustavnih dušman-a, nego iskrenih pristaša i revnih pod pomagača. Nu dotle mi ćemo, kd došle, M&, i nezavisno i pravdoljubivo po istini odpievat ono što je u zdravu tre- nutku ko spasonosno pronašo i sam „Nar. List", kad je uzkliknuo: „Nek se čisti stranka1,1 Bude li se čistila, doći će brzo čas, da će ne- stat snieta; a ne bude li se ljulj odstranjivalo, ljulj će zadušit pšenicu. A onda što bi bilo od našega na- roda? Što bi onda bilo, uz toliko dušmana, od ovoga plemena, na koje toliki lavovi žvala raztvaraju eda ga progutaju; kamo bi se stonila ova desna ruka slavenskoga juga; u što bi pala hrvatska kraljevina, ova od najstarijih i najslavnijih kraljevina, koja je toliko bura sretno prošla, toliko navala odbila, toliko zaprjeka svladala, toliko u cielom kršćanstvu zasluga stekla? Bog i duša: promislite pa odgo- vorite. Sliepoj kokoši. i. Predjašnji članak bio je gotov, i taman smo izpravljali prve štampar- ske pogreške, kad primismo „Naro- dni List" od prošle subote i u njem članak proti „Katoličkoj Dalmaciji", s naslovom Proti nebratskom rova- renju !! Smiešno! U članku „Samo dvie na odgovor", „N, L." alalio se s „Ka- toličkom Dalmacijom", a sad se op^t vratio na pazar, da kupuje. .. batina! činilo nam se čudno, ali natn je čudo sasvim prestalo kad smo po sadržaju članka uočili, da uredništvo „Narodnoga Lista" ono no piše, nego da ono piše neki avvocato non chia- mato neki, po svoj prilici, pri- lizavac. Tko je taj novi delija, neznatno, nit nam je stalo, jer nama je dosta što, a osobe su za nas stvar uzgre- dna; nego kad bismo imali o«načit novoga komšiju, mi bismo ga okr- stili stiepom kokoši, koja kljuva, ali ne pogadja u zrno. Da se dotičnik ne uvriedi radi toga epiteta, bit ćemo tako slobodni, da mu i dokažemo, zašlo ga sliepom kokoši zovemo. * * * Na obranu nove „Početnice", (Piše D. član odbora za priredjenje knjiga za naše pučke učionice). (v. br. 80). Stopu za stopom, eto nas, hvala Bogu, u priličnoj snazi s našim prigovarateljem na razkrižju, da krenemo i u drugi dio „Početnice*. „Ovaj dio" — veli on, i pravo veli „— donosi velika slova i odnosne vježbe. „Naravno — nastavlja — ni ovdje nije „se sliedio savjet našega pedagoga (Ba „saričeka, bez ikakve sumnje) koji veli „Kod velikih pismena valja najprije „navesti ona, koja su nalik malim, a „zatim ona, koja s'i od njih razlikuju". Koliko je iskrena i nepristrana ocjena prigovaratelja „Početnice" glede ovoga poredanja, neka sudi pošteno općinstvo. Prvo je veliko slovo u novoj „Početnici* V pokraj u; drugo je U pokraj u; treće 0 pokaj o; četvrto, peto i šesto: C, Ć, Č pokraj c, ć, č. Sad dolaze velika slova, koja se u pismu nješto razlikuju od malih, a ta su redom; G i g; E i e\ -« /^ima ona, koja se nješto više ra- Sliepa kokoš predbacuje „Kato- ičkoj Dalmaciji", da se u odgovoru na Samo dvie „osvrće jedino na neke nuzgredne izjave („Narodnoga Lista"). Šliepa kokoš ne vidi čitat. Da vidi čitat, ona bi bila uvidjela 1) da u „Narodnomu Listu" nije ni bilo ništa nego taman skoro samo uzgrednih stvari. Mi smo se pače na to i potužili, jer to nije način poštene polemike. Odgovara se točku o točku, bez doskočica i uvrjeda, ez sumnjičenja i potvora i bez pre- skakivanja, dokazujuć a ne mlateć praznu slamu. 2) Da sliepa kokoš vidi, Ona bi bila pročitala« kako je „Katolička Dal- macijaprošla in rassegna sve re- dom, te u koliko nije bilo uzgrednih stvari, ona je na sve odgovorila. Nek nam sliepa kokoš nadje samo jedno jedino zrno u obrani „Naro- dnoga Lista", a da to nije smrvljeno bilo. Ergo? Sliepa kokoš nadodaje, da „Kato- lička Dalmacija" komentira izjave „Narodnoga Lista" „svojompoznatom eksegezom". Ovdje je sliepa kokoš po- godila. „Katolička Dalmacija" jest, ima svoju „poznatu" eksegezu; a sliepa kokoš rek bi da nemn ni po- znate ni nepoznate. Ta, mi smo na zloporabu rieči veritatem facientes in charitate, do- kazali, kako samo eksegeza sliepe kokoši smije tumačit te rieči u smi- slu : pusti vodu neka teče niz rieku. Nema prave ljubavi, gdje ona ne odvraća zabludjele od staze koja k ponoru vodi. Nije li tako? Dakle? „Marodni Lisl" je za tim u Samo dvie uztvrdio, da „Katolička Daim." „baš pri svršetku svake godine" na- valjiva i t, d. Eksegeza „Katoličke Dalmacije" rekla je da je to laž, jer nijedne godini pri svršetku nije do- šle „K. D." navaljivala, nego ili je, k6 obično, uztrpljivo mučala i čekala eda li se stranka opameti; ili ako je kad što prigovarala, to je bilo preko \ zilaze, kao što su: A i a\ N i n; M i m; S i s; Š i š; L \ l; T i t; F i /; P i p; B i b; R i r; napokon ona koja se, uviek u pismu, najviše razilaze, kao: D i d; I i i; J i j; H i h: K i k. Ako se jedina : Z i z, i Z i z nalaze na kraju, tu je drugi razlog odlučio, što ga g. prigovaratelj ili nije shvatio, ili ga je naumice zatajao: razlog gene- tieni, koga su se držali sastavljači po- četnice u poredanju velikih slova, nu ne gubeći s vida ni njihovu sličnost sa malim slovima. Rukopisni i, J, H. K, započimlju s njekom krivuljom, kojom započimlja i Z i Ž, pače svim ovim slovima klica je u I, a Z i Z i zavr- šuju s onom istom krivuljom, te prema tomu nijesu mogla ova dva zadnja slova, premda slična istoimenim malim, zauzeti drugo mjesto do zadnjega, niti su se mogla, poradi te sličnosti staviti odma za slovom Č s kojim nemaju nikakve genetične srodnosti. Da se paka u pi- sanju velikih slova imao sliedtti gene tični red, i zašto, to je stvar, koju znade i najzadnji učiteljski pripravnik. Hvala Bogu, napokon, da nam je naš Ljubo i jednu barem pobegenišio, što su sve vježbe ovoga diela sastavljene od naro^pih izraza. Ali i ovdje: ako je čemu smok, nije začina. On kaže „ da ima izraza, navlastito zagonetaka, koje nijesu jasne niti učitelju, a još manje učeniku". — Na ovaku kategoričnu tvr dnju, nijesmo htjeli vjerovati sami sebi, i pošli smo zrno po zrno da proberemo ono narodno blago, što se tiče izraza, valja nam priznati, da nam se jedan proturio, što ga neće biti, po svoj pri lici, shvatio naš prigovaratelj, a to je : „Prazan se klas u vis diže, a pun k ze- mlji pada". No, da zaštedi sebi vremena a nama dosade mogao bi se obratiti na svoga prijatelja, onog crnog proroka Justu, koji mu neće uzkratiti svoje po mo6J da mu rečenicu razjasni, kad ne bi naš prigovaratelj našao tumačenja svoj rečenici u onoj drugoj na strani 95: „Tikva prazna ne može da pod vo dom stoji". Glede zagonetaka mogli smo slobodno uzeti one iz Kobala, a mogli smo i one našeg vriednog, a* sad umirovljenog ra- vnajućeg učitelja, popa Petravića, da nijesmo tražili one, koje su nikle i koje žive u narodu. — Ali mu valja suha zlata ona, da smo imali zagonetke tu mačiti u istoj „Početnici". A tada čemu zagonetke ? G. učitelju Ljubibratiću, da se nijeste godine, kad p^f^aJK/ialo kušnje, onda naime kad bi se-toraa^dalo pof voda. A kakđ smo drugčijflaMi % izpravimo lažnu tvrdnju Zar bi sliepa kokoš htjela da rečemo: „ Slar. List" ima pravo, a kad ga nema? Šio zar eksegeza uči rako je tvoj protivnik lažac, budi i ti? Takvu eksegezu prepuštamo sliepoj kokoši. Dalje: Nija li „Narodni List" kazaoj d<i „K.D." zove narodnu sirao- u slavo-srbskom i da tu „K. D." nije izvorna, jer da je tu izreku pozaj- mila u dra. Ante Starčevića. Mi smo na to odvratili, da ,,K. D." do- šle nije nikad narodnu stranku zvala jdavo-srbskom, a po tom pada izvor- nost i neizvornost; nestaje zajma i nezajma. ^u ovakova se „eksegeza" sliepoj kokoši ne svidja. Mi smo za njezin liepi kljun imali reći: Istina e, što kaže „Nar. List". Ali zašto da rečemo: istina je, kad nije istina? Dosta Sliepa kokoš kad ona ne vidi, neka zamoli gospodaricu, da o- stavi kuhinjske posle, pa neku joj ona jročila i prigovor i odgovor, i premda iažu, da u kokošijoj glavi nema moždani, barem će svojim mozgom moć shvatit, kad smo odgovorili istinom u ruci, dn «o, ako nije 2a iokošji, ali da je za ljudski sviet dovoljno et amplius. Kako vide čitatelji mi imamo posla sa veoma finim glavama, koje će iz- niet polemičnu zrelost „Narodnoga Lista" uprav na svietski glas, Ali, što je još ružnije i po „Na- rodni List" sramotnije, on pušta, da sliepa kokoš izvraća i podmeće. Nego sliepa kokoš uezna, da ćemo joj iz- gulit sve do zadnjega perca, neka svak vidi kako je liepa kad je ope- rušana? Ako li joj je to žao, onda ne bijaše kljuval, kad ne vidf, nego bijaše uć u kokošarnicu i ondje ćulit. Ondje joj je mjesto. Šupuk i Lapenna. Krasna slika ! Šupuk uz Lapennu, ali ne po onoj ,,gli estremi si toc- cano", niti po onoj ,,i genii s" incon- trano"; nego po onoj: Supuk je sjeo na Lapenino mjesto. * * Neznamo: pamti li itko da je u toliko godina zastupnikovanja g. Su- puk (od šuti puk?) otvorio usta. Tim je željnije svak očekivao da čuj« kakav mu je barem glas. Pa eto napokon doživjelo se i to. Tandem aliquando! S Šupuk je dakle govorio, ali nije držao govor, nego čitao upit. Nu bolje išta nego ništa; a moj neki gimoazijalni profesur kazivao je, da i trklje nečemu u vrtu služe; po tom s vašom ocjenom toliko prenaglili, bilo bi vam se manje krupnih izmaklo, a u to biste bili valjda dobili i tumačenje onih mnogih stvari, kojima kao da ni- jeste dozreli, a nebiste se bili izložili, da o vašoj glavi razgoneta sviet onu: ljeti na polju bielim perjem vije, zimi s junacima rujno vince pije, koja vam je izmedju zagonetaka nejasnih. O trećem dielu, veli prigovaratelj „Početnice" da je najkraći. Sto tiem hoće da reče ne znamo, a malo nam je i stalo ! — Nego, što potanje „Početnici" prigovara u ovome dielu, jest, da je kuća — o kojoj mi rekosmo, da može biti sagradjena od kamena, od opeka, od pruća, od dasaka — da je ona od pruća za miševe, a ne za ljude. Mi ćemo g. prigovaratelj u samo ovo odvratiti, da je ovaj, koji mu odgovara, boravio nazad malo godina, za punih 8 dana, u kući jednog vojničkog četnika, koja je kuća brojila četiri liepe i pro- strane izbe i kuhinju, a bila je ogra- djena i preošićena samo zamazanim plo- tom. A da ne bi g. prigovaratelj pomi slio, da je ovo bilo u kakvom regnum murium, reći ćemo mu da je ovo bilo u bieloj Petrinji, gradu od 4478 duša, sa sjedištem kr, kotarskog suda i kr. Iieprigovaramo dalje ovomu, kako hi & Fontana nazvao: „ova gradjan £da Šibenska JJ"; nego samo uz- mimo njegov upit u ruke, da vidimo kakav je taj prvi plod Šup«kova rada l Tko je stiliz'io upit? nećemo is- traživat. To stoji da je upit dobrom njemštinom napisan; a i misli su mu> u redu; te s formalne strane ni Dr. Klaić ne bi mogo upitu prigovarat. Sadržaj pak upita odnosi se na spomen ploču, što no ju u Šibeniku željahu uzidal u kuću gdje se rodio Toraazeo. IMapis je kratak i skoro neznatan, te se čudimo zašto ga je vlada zabranila. Svi imamo da bra- nimo gradjansku slobodu donLe do- kle je ona razložita, ie s toga ob- zira ne samo ne zamieramo, nego hv ilimo što je netko ustao na obrauu te slobode povriedjene (?) u rodnom gradu Šupukovu, ujedno rodnom gradu slavnoga Tomazea i gospodina Lipenne. Dovle dakle sve je više manje « redu. Ali dalje ići i ne snebivat se,-, dalje ići i nekrstit se lievom i de- | snom, nije moguće. Pitamo najprije: znali gospodin Šupuk i njogovi drugovi dalmatinski narodni zastupnici: u kojem je jeziku uklesan onaj napis? čujuć, da narodni ljudi ustaju na obranu one spomenploče, imamo pravo zaključit, da je taj napisa«], namie- njen hrvatskomu Šibeniku, hrvatski i napisan Nasuprot mi znamo, da je napis talijanski. Ali je ne samo napis talijanski napisan, te takav napis narodni Ijud' nijesu smjeli zagovarat u Beču javn0 u carevinskom vieću, da se u Ši- beniku namjesti; nego je taj napis talijanaško maslo. Stoga svak je očekivao, da će talijanaški zastupnik Lapenna, ko što je bila njegova dužnost, učinit on onaj upit na vladu. Njega je to išlo; od njega se to očekivalo, te pravom talijanaške no- vine ljute se na Lapennu, što se on nije za to zauzeo. Po tom odveć je jasno, da je Šupuk sa drugovima branio talija- naški napis, talijanaškim duhom po- taknut,- i da su narodni zastupnici in corpore izmienili Lapennu. Na čast im! Da su barem učinili to s reservom, izjavljujuć, ia uzimlju u obranu napis jedino za obranu gradjanske slobode, i mi bismo im tada begenišili, jer i autonomaši, i ako dušmani našega naroda, ali dok su ovdje, dok pla- ćaju poreze i nose u obće sve terete ko i ostali, nesmiju bit ko bezpravna raja. To ne bi bilo ni kršćanski, nit li dotle rodoljublje dopire.* Ali hez ') rieči izuštene u saboru u Zadru. Preparandije, pak ćemo mu dodati i to da je u tom gradu većina privatnih stanova opletena i zamazana. Ako smo spomenuli ovake kuće, spo- menuli smo ih uprav zato, te dademo učitelj« prilike, da, osobito u našem zagorju, zagovara vrst kuća, koje bi mogle izmieniti one slamnate staje, gdje kukavi naš narod živi, k6 živinče. Svaka ovaka stečevina, bila bi velik korak na putu opće prosvjete. Opaža nam dalje g. prigovaratelj, da smo upotrebili rieč izba mješte soba kako se ima u čistom jeziku; da se u čistom jeziku ne kaže otok, već ostrvo, ne knjaz nego knez, a da puk ne veli rusmarin, nego ružmarin, ili bolje zimo- rad. — Na strani 699 Vukova riečnika kod rieči soba nalazi se zvjezdica, znak da je tudja rieč (pl. gen. sobži = das . zimmer, cubiie, conclave, itd.) cf.; izba te na strani 213 kod rieči izba kaže da se govori po Hercegovini, po Srbiji oko Novog Pazara, a onda nadostavlja : vide soba. Po tom ne ostaje nam da biramo već izmedju tud je rieči soba, i kako se kaže u Hercegovini i u Novom pazaru. Neka nam g. prigovaratelj reče sada koja je čistija? Na str. 474 kod rieči ostrvo kaže Vukov